Prenamjena zemljišta iz “sporta i rekreaciju“ u “stanovanje velike gustine“ koju je tražio rektor Univerziteta Crne Gore Vladimir Božović donijela je veliku korist firmi LD Group iz Nikšića, koja je, neposredno prije usvajanja Izmjena i dopuna Prostorno-urbanističkog plana (PUP) Podgorice, počela da kupuje zemljište na ovom prostoru, gdje nije bila planirala stambena gradnja 

Andrea PERIŠIĆ

Rektor Univerziteta Crne Gore (UCG) Vladimir Božović tražio je od Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine (MPPUDI) i tadašnjeg ministra Janka Odovića da se izvrši prenamjena urbanističke parcele (UP) 37 u Podgorici, u Ulici Baku, iz “sporta i rekreacije“ u “stanovanje velike gustine“. To je uradio samo dan nakon što je firma Društvo za proizvodnju, promet i usluge LD Group D.O.O. Nikšić (u nastavku: LD Group), čiji je vlasnik Luka Nikčević, sedmog marta 2024. ugovorom o poklonu, dobila 1/70 dio vlasništva nad parcelom 1386/1, od koje je, između ostalog, sastavljena UP 37. 

Detaljni urbanistički plan (DUP) “Univerzitetski centar - izmjene i dopune“ (DUP - Univerzitetski centar) predviđao je na prostoru UP 37, koja je ukupne površine od oko šest hiljada kvadrata, izgradnju zatvorenog bazena, spratnosti G+P i maksimalne površine od 3 600 metara kvadratnih. Time je trebalo da se zaokruži sportski kompleks UCG-a, koji je u neposrednoj blizini planirane srednje škole i Tološke šume.

Iz Rektorata UCG-a za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) kažu da su inicijativu za prenamjenu zemljišta pokrenuli da bi obezbijedili stambeni fond za svoje zaposlene. ,,Posljednja raspodjela stanova na UCG-u vršena je prije skoro 15 godina, pa je interesovanje, broj zahtjeva i očekivanja za rješavanje ovog važnog pitanja ogromno, što je i pokazala anketa koju je sproveo Sindikat UCG-a”, kažu i ističu da su u prethodnom periodu bili “suočeni sa neopravdanim moratorijumom na urbanističkoj parceli na kojoj se očekivala izgradnja zgrade za zaposlene“. 

,,UCG je u prethodnih par godina uspio da više od 40 hiljada kvadrata u okolini zgrade Tehničkih fakulteta, nekad neuređene površine, pretvori u parkovsku zonu za potrebe sporta i rekreacije, uz prateće i odgovarajuće sadržaje. Takođe, prema važećem DUP-u, u blizini predmetne lokacije planirane su ili već realizovane površine za sport i rekreaciju (sportske dvorane i otvoreni tereni Sportsko-kulturnog centra), pejzažno uređenje uz rekreativni i aktivni sport (Tološka šuma, stari i novi dio) i školstvo (gimnazija sa fiskulturnom salom). Te činjenice su, zajedno, vjerujemo vrlo ubjedljiv dokaz da su potrebe ovog područja za sportskim i rekreativnim sadržajima u potpunosti zadovoljene“, kažu iz Rektorata UCG-a za CIN-CG. 

Ipak, rektor Božović u dopisu kojim od MPPUDI traži planske izmjene ne objašnjava da to čini zarad rješavanja stambenog pitanja zaposlenih, već da bi “prenamjena ovog zemljišta za stanovanje velike gustine doprinijela usklađivanju funkcija i zaokruživanju urbanog bloka“.

Iz MPPUDI za CIN-CG su kazali da planirana izgradnja zatvorenog bazena na toj lokaciji nije prikladna, jer takav objekat treba da se nalazi u većem sportskom kompleksu koji ima odgovarajuću infrastrukturu i kapacitete. Istakli su još i da taj prostor ne ispunjava potrebne urbanističke i arhitektonske uslove i da bi gradnja bazena uticala na okolni ambijent. ,,UCG se oplemenjivanjem nekoliko zelenih površina odrekao gradnje od oko BGP 56 848 kvadratnih metara, koje su važećim prostorno-planskim dokumentom dozvoljene za gradnju“, navode iz ovog Vladinog resora.  

Zemljištu enormno skočila cijena 

Ali, jasno je da je prenamjena zemljišta donijela veliku korist firmi LD Group, koja je, i prije usvajanja Izmjena i dopuna Prostorno-urbanističkog plana (PUP) Podgorice, u septembru 2023. godine počela da kupuje livade treće klase, koje su bile privatna svojina više osoba, gdje nije bila planirala stambena gradnja. Pošto je firma LD Group kupila prvu parcelu u drugoj polovini 2023, 1386/2, od nešto manje od 800 kvadratnih metara, za 454 799 49 eura, nastavila je da širi svoju imovinu, preuzimajući od drugih vlasnika i susjednu parcelu 1386/1, od 3250 kvadratnih metara, koju je platila skoro milion eura -  973 984 eura. Dio ove veće parcele je preuzet ugovorom o poklonu, a ostatak je kupljen, što se vidi iz kupoprodajnih ugovora koje posjeduje CIN-CG.

Koja poslovna logika je ovu kompaniju vodila da plati parcele gotovo milion i po, ako se na njima u momentu kupovine nijesu mogli graditi poslovno stambeni objekti? Može li biti da su znali da će to zemljište biti prenamijenjeno i donijeti veliki profit? CIN-CG je kontaktirao LD Group, ali smo ostali bez odgovora.

Jasno: prenamjenom koju je tražio rektor Božović, ovom je zemljištu enormno skočila cijena. Nedaleko od ove parcele, ova ista firma već je realizovala projekat Green Level, u elitnoj podgoričkoj ulici Baku, nadomak univerzitetskog centra, na rubu Tološke šume. Na mjestu gdje su ranije bile livade, niklo je naselje. Kompleks se na oficijalnom sajtu ove firme opisuje kao “savršeno mjesto za prijatan život“.

Izmjenama i dopunama PUP-a, LD Group je omogućeno da širi  poslovno carstvo i da novim projektom, na parceli od oko četiri hiljade kvadrata, gradi objekte za posao i stanovanje velike gustine. Riječ je o dijelu grada gdje se cijene kvadrata u novogradnji kreću preko tri hiljade eura, a dosežu i pet hiljada. UCG ima 14 odsto udjela u vlasništvu nad urbanističkom parcelom 37, gdje sada gradi nikšićka firma. 

Cijela hronologija otvara sumnju u proces planiranja prostora, odnosno, u to da su izmjene i dopune PUP-a Podgorice, najvažnijeg planskog dokumenta na lokalnom nivou, mijenjane kako bi pogodovale investitoru, a ne javnom interesu.

Zanimljivo je da je, za razliku od rektora Božovića, služba Glavne gradske arhitektice tražila da se prenamjena ukine, jer nije u tom kompleksu nadomještena lokacija za sport i rekreaciju. To piše u Izvještaju o javnoj raspravi o Nacrtu izmjena i dopuna PUP-a Podgorice (Izvještaj) iz marta 2025. ,,S obzirom na to da uklonjena lokacija za sport i rekreaciju nije nadomještena, a pritom je od značaja za univerzitetski kompleks, potrebno je predmetnoj lokaciji vratiti namjenu sport i rekreacija”, naveli su tada iz ove službe Glavnog grada. 

Na te primjedbe su, kako se može vidjeti iz Izvještaja, iz resornog ministarstva odgovorili pozitivno, da će “predmetne parcele preispitati i korigovati u skladu sa mogućim”.  

I predstavnica Glavnog grada u Savjetu za reviziju planske dokumentacije Zorica Rakčević je neposredno prije usvajanja konačne verzije PUP-a istakla da je uslov za izradu konačnog PUP-a da se “prihvate primjedbe i ispoštuju sugestije i predlozi institucija”. 

Uprkos ovakvom stavu Glavnog grada i mišljenju njegove predstavnice u Savjetu za reviziju planske dokumentacije, u konačnim izmjenama i dopunama PUP-a koje su usvojene u avgustu 2025. namjena ove lokacije je ipak ostala stambena. 

Pogazili Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata

Na ovaj način je prekršen član 36 Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata koji se odnosi na izradu predloga planskog dokumenta, a kojim je precizirano da se predlog plana sačinjava na osnovu Izvještaja. 

Osim što je na ovoj lokaciji izmijenjena namjena zemljišta kroz izmjene i dopune PUP-a, u dokumentu je dodatno navedeno da se gradnja može odmah sprovesti direktno po tom planu, iako je na snazi DUP - Univerzitetski centar.

To znači da će investitor moći da gradi i bez razrade preciznijim planom nižeg reda, što je u praksi neuobičajeno i sporno, posebno jer se ne radi o projektu od javnog značaja, već o stambeno-poslovnom kompleksu.

Na taj način preskaču se ključni koraci koje podrazumijeva izrada detaljnog plana, koji bi inače bili obavezni, poput javne rasprave, stručne revizije i dobijanja saglasnosti nadležnih institucija. Time se izbjegava i provjera važnih elemenata: kakva je povezanost sa saobraćajem, koliko će biti gusto stanovanje, kako će se novi objekti uklopiti uz školu, Tološku šumu i okolne blokove.

Prema Zakonu o planiranju prostora i izgradnji objekata Crne Gore, planiranje mora da se zasniva na javnom interesu, očuvanju javnih površina i transparentnosti postupka. Član tri tog zakona jasno kaže da pojedinačni interesi ne smiju štetiti javnom interesu. 

LD Group trenutno razvija projekat Green city u Siti kvartu, gdje je cijena stanova po metru kvadratnom između 2 500 i 2 600 eura, dok garažno mjesto košta 15 hiljada eura.  

U martu 2025. godine LD Gradnja, sestrinska firma LD Group-a, čiji je vlasnik takođe Luka Nikčević, najavila je zajednički projekat sa Univerzitetom Crne Gore i Glavnim gradom - rekonstrukciju i uređenje dijela Tološke šume. 

Novi stambeno-poslovni komleks, koji će nići umjesto sportskih sadržaja, uveliko će uticati na okolne objekte i promijeniti uslove života građana koji tu već imaju stanove. ,,Saznali smo sasvim slučajno, tek prije nekoliko nedjelja, da će se ovdje graditi nova zgrada, umjesto bazena, što će potpuno promijeniti ambijent. Da smo znali da će tik uz naše stanove nići nova zgrada ogromnih gabarita, mi ne bismo ovdje ni došli. Niko od nas nije znao ništa o izmjenama u planovima, niti je bilo ikakvog obavještenja. Tek kad smo malo istražili, ispostavilo se da je zgrada zaista ucrtana u PUP-u”, kaže za CIN-CG jedna sagovornica iz ovog naselja. 

,,Ulica Baku je već sada zakrčena, nema dovoljno parking mjesta, saobraćajne gužve su velike, a svaka nova zgrada znači još automobila i još manje prostora. Zgrada koja se planira bukvalno bi nam zatvorila pogled i uzela jedini slobodan prostor koji nam je ostao. Planiramo da se obratimo gradonačelniku Mujoviću, kao i resornom ministru, i tražimo da nam objasne na osnovu čega je ta zgrada uopšte ucrtana. Ako bude trebalo, organizovaćemo i potpisivanje peticije, jer ne želimo da nam se preko noći promijene a gore uslovi u kvartu”, kaže CIN-CG-ova sagovornica. 

Ovo nije jedini primjer spornog planiranja u izmjenama i dopunama PUP-u Podgorice. Pri njihovoj izradi izvršen je veliki broj tzv. “tačkastih” izmjena namjene površina, po zahtjevima raznih investitora i vlasnika zemljišta. Ova metodologija je žestoko kritikovana od strane stručne javnosti zbog činjenice da se radi o ad-hoc izmjenama, koje se vrše netransparentno i bez prethodno izvršenih analiza. Gotovo da ne postoji naselje u Podgorici gdje nijesu izvršene takve izmjene. Dodatno problematično je i to što se takve, značajne, izmjene vrše kroz postupak izrade izmjena i dopuna plana, koji bi trebao da podrazumijeva samo određene korekcije i unapređenje planskih rješenja u važećem planu.

Tako je slučaj Beogradske ulice, u samom srcu najstarijeg gradskog jezgra, primjer kako vlasti interese pojedinaca stavljaju ispred javnog. U tom dijelu grada je, prethodnim planskim dokumentima, bila predviđena izgradnja Prirodnjačkog muzeja, a sada se tu planira stambena zgrada. Posebno je problematično što se to dešava u trenutku kada stanovnici okolnih zgrada već mjesecima protestuju protiv novih urbanističkih rješenja i intenzivne gradnje u tom kvartu, koji je infrastrukturno i saobraćajno već preopterećen. 

I u naselju Zabjelo izvršena je prenamjena iz parkovskih površina u centralne djelatnosti na površini od 2 500 kvadratnih metara i pored činjenice da je Glavni grad vršio aktivne pregovore sa vlasnicima zemljišta oko eksproprijacije, u cilju širenja parkovske površine, za, ovo, veoma gusto naseljeno područje. 

U zahvatu DUP-a “Blok 35 i 36” umjesto garaže iz važećeg DUP-a data je mogućnost direktne izgradnje šestospratnice. Ugostiteljski objekat je planiran u dijelu Tološke šume, dok su uz obalu Morače u Zagoriču planirane površine za turizam. I u naselju Donji Kokoti se može direktno graditi, na površini od čak 50 hektara, u okviru područja gdje se planira vrlo intezivna gradnja poslovnih i komercijalnih objekta. 

Umjesto da raste, stopa reciklaže plastike je u stalnom padu na podgoričkoj Deponiji. U 2023. iznosila je 2,2 odsto, godinu kasnije pala je na 1,31 odsto, da bi u prvih deset mjeseci ove godine dostigla svega 0,70 odsto. Tako nova zakonska rješenja, kao ona vezana za plastične kese, nijesu dovoljna za napredak

Tijana Lekić

Brza hrana, brza potrošnja, proizvodi namijenjeni jednokratnoj upotrebi, plastične kašike, viljuške, slamke, čaše i stiropor-posude, čine ogroman dio zagađenja. Njihova upotreba traje jako kratko, a u prirodi opstaju vijekovima. Plastika za jednokratnu upotrebu iz osam opština završava u „sanitarnoj kadi“ Deponije d.o.o. Podgorica (Deponija).

Deponija primi oko 13 hiljada tona različitog plastičnog otpada godišnje, od čega se u 2025. godini obradilo svega nešto oko 0,70 odsto. Centar za reciklažu pri Deponija bavi se selekcijom, sortiranjem i preradom plastičnog otpada. Nakon obrade, plastika u obliku granula ili presovane balirane mase, može dalje da se koristi. Pojam reciklaže odnosi se na narednu fazu, kada se preuzima već sortirana i pripremljena plastika i od nje prave novi proizvodi.

Međutim, ne može se svaka plastika reciklirati. Problem sa jednokratnom plastikom, je što je ona često kontaminirana i nepogodna za reciklažu. 

Godinu dana nakon uvođenja zabrane upotrebe plastičnih kesa i jednokratne plastike, efekti su kontradiktorni. Iz Deponije za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) ističu da ukupna količina plastike za jednokratnu upotrebu nije smanjena. ,,Nije zabilježeno smanjenje ukupne količine plastike za jednokratku upotrebu, osim smanjenja količine plastičnih kesa. Plastike za jednokratnu upotrebu, pristutne su, pogotovo jer je došlo do povećanja korišćenja usluga brze hrane," navode iz Deponije. 

Građani su za godinu dana kupili više od 41 miliona plastičnih kesa

Zabrana upotrebe plastičnih kesa se odnosi na kese debljine između 15 i 50 mikrona, koje su jedan od najvećih zagađivača. Ipak, deblje kese, preko 50 mikrona, i dalje su dozvoljene uz naplatu.

Prema važećem Zakonu o upravljanjem otpada, trgovci koji koriste kese plaćaju Fondu za zaštitu životne sredine (Eko-fond) naknadu od tri centa po kesi. Na osnovu tih uplata, Eko-fond je u prvoj godini dobio gotovo milion eura.

„Zaključno sa 30. septembrom 2025. godine, ukupni prilivi od naknada za plastične kese iznose oko 997.401 eura“, navode iz Eko-fonda za CIN-CG.

Zakon predviđa da se ova sredstva mogu koristiti samo za kampanje i informisanje javnosti o štetnosti plastike. Međutim, dok se sredstva ulažu u kampanje, reciklaža plastike u Crnoj Gori je u padu, zbog zastarjele tehnologije i nemogućnosti prodaje prerađenog materijala.

CIN-CG je od Ministarstva ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera (MERS) zatražio podatke o stopi reciklaže plastičnih otpada i planiranim mjerama za njen rast. Iako je MERS odgovoran za implementaciju Državnog plana upravljanja otpadom za 2025-2029. godine , do objave teksta, iz resorsa kojim rukovodi Damjan Ćulafić nisu stigli odgovori.

Podaci koje je CIN-CG dobio od podgoričke Deponije otkrivaju zabrinjavajuću sliku: od prosječno oko 13 hiljada tona plastičnog otpada godišnje, posljednjih godina se izdvaja u prosjeku manje od 1,5 odsto. Stopa reciklaže je u stalnom padu. U 2023. iznosila je 2,2 odsto, godinu kasnije pala je na 1,31 odsto, da bi u prvih deset mjeseci ove godine dostigla svega 0,70 odsto.

Razlozi su višestruki: nedostatak infrastrukture i zastarjela tehnologija u Reciklažnom centru, te niska potražnja prerađene plastike na tržištu. Iz Deponije objašnjavaju da nesortirana plastika nastaje zbog tehničkih ograničenja postojećih sistema za tretman komunalnog otpada. Zbog toga čak i dio polietilen-tereftalat ambalaže (PET), koja je inače tražena na tržištu, ne može biti izdvojen i završava u sanitarnim kadama. U 2023. godini izdvojeno je oko 91 tona PET-a, dok je u 2025. ta količina pala na 49 tona. 

Prema pojašnjenju iz Deponije, drugi ključni problem je niska potražnja za plastičnim otpadom.
„Odvajamo prvenstveno onu vrstu plastike koja je tražena na tržištu, odnosno koja se može plasirati“, navode iz Deponije za CIN-CG.

Zbog toga je kategorija miješane plastike (MIX), koja je ranije činila najveći dio obrađenog otpada, od kraja 2024. godine prestala da se sortira i sada se odlaže direktno u sanitarne kade. „Sva količina plastike koja se odlaže u sanitarnim kadama trajno ostaje na toj lokaciji, bez mogućnosti naknadne prerade ili plasiranja na tržište“, obijašnjaju su iz Deponije za CIN-CG.

Problem je i što je Reciklažni centar tokom 2024. godine bio zatvoren pet mjeseci zbog remonta, a i ove godine tri mjeseca zbog radova na proširenju postrojenja za preradu otpadnih guma. Gradsko preduzeće Deponija je samoinicijativno, iz vlastitih prihoda, finansiralo izgradnju novog postrojenja za preradu otpadnih guma. Ova investicija pokazala se kao ekonomski isplativa, jer je preduzeće obezbijedilo tržište za proizvode nastale preradom ovog proizvoda i time omogućilo zbrinjavanje velikih količina guma koje su ranije predstavljale ozbiljan ekološki problem.

Preko 99 odsto plastičnog otpada se ne selektuje

Iz Čistoće d.o.o Podgorica (Čištoća) navode da na slabu stopu recikaže utiče niz faktora. „Na ovako nizak procenat utiču nedovoljna razvijena infrastruktura za odvojeno sakupljanje i obradu otpada, ograničeni kapaciteti reciklažnog centra i nedovoljna primjena i kontrola zakonskih propisa“, saopštili su iz Čistoće za CIN-CG.

Direktorica organizacije Zero Waste Montenegro, Vanja Cicmil kaže da je glavni problem nedostatak infrastrukture. „Većina opština nema sortirnice, reciklažna dvorišta, pa čak ni sanitarne deponije. Pored toga, slaba primjena zakona dodatno otežava situaciju. Iako zabrane postoje, nadzor i kazne su rijetke“, kaže Cicmil za CIN-CG. „Jednokratna plastika i dalje je ‘jeftina i laka’, pa bez sistemskih podsticaja i edukacije nema promjene. Građani mogu uvoditi značajne promjene samo ako imaju dostupan sistem i infrastrukturu za odvajanje otpada“, naglašava Cicmil.

U Čistoći smatraju da je neophodno povećati ulaganja u infrastrukturu za selektivno odlaganje i transport otpada, te osigurati dosljednu primjenu zakonske regulative i podstaći aktivno učešće građana i privrede.
„Posebnu pažnju treba usmjeriti na kontinuiranu edukaciju svih starosnih grupa, naročito djece i mladih, kako bi se razvila trajna svijest o značaju pravilnog odvajanja otpada“, navode iz Čistoće.

Ističu i da bi uključivanje privrede kroz sistem proširene odgovornosti proizvođača (EPR), kao i uvođenje modela koji motivišu građane, poput sistema nagrađivanja ili odvoza otpada prema količini, bili ključni koraci ka stvaranju efikasnijeg i održivijeg sistema reciklaže u Crnoj Gori.

Cicmil dodaje da su proizvođači imali vremena da se prilagode sistemu ERP, jer je on bio prisutan i u starom Zakonu o upravljanju otpadom. „Najveći udio plastike dolazi iz industrije pića, velikih trgovinskih lanaca i uvoznika hrane i kozmetike, što potvrđuju i podaci s terena. Ipak, precizne evidencije nema, jer ERP još nije razvijen. Bez transparentnih podataka nema ni stvarne odgovornosti ni kvalitetnih strateških dokumenata“, ističe Cicmil. 

Sistem funkcioniše samo formalno

Iz Agencije za zaštitu životne sredine saopštili su za CIN-CG da su građani od oktobra 2024. do oktobra 2025. godine kupili oko 41,6 miliona komada kesa u cijeloj Crnoj Gori. Pošto se kese prodaju po cijeni od 10 do 15 centi, to znači da su potrošači na njih potrošili između četiri i šest miliona eura.

Problem, međutim, nije samo u kesama. Iz Čistoće, koja je zadužena za sakupljanje otpada, objašnjavaju da se koncept odvajanja otpada na „suvu“ i „mokru“ frakciju primjenjuje od 2018. godine. U pitanju je najjednostavniji sistem prikupljanja otpada, sa dva kontejnera za suvu (papir, karton, plastika, metal, staklo) i mokru frakciju (ostali komunalni otpad, manje pogodan za reciklažu).

 „Iako je sistem uspostavljen, postavljene su posude, naljepnice, sprovedene informativne kampanje, u praksi građani u većini slučajeva ne sprovode pravilno odvajanje otpada, a kontrola primjene nije dovoljno efikasna“, navode iz Čistoće za CIN-CG.

U cilju podsticanja građana, Čistoća je postavila reciklomate za odlaganje ambalažnog otpada, opremljene sistemom nagrađivanja, u vidu hrane za pse lutalice i školskog pribora. Reciklomati se nalaze na javnim površinama Glavnog grada, kao i u pojedinim školama i vrtićima.

Građanima je dostupno i mobilno reciklažno dvorište, koje obilazi različite mjesne zajednice prema planu, kao i pet stalnih reciklažnih dvorišta u Podgorici. Na tim lokacijama građani mogu besplatno odložiti sve vrste neopasnog otpada i pojedine vrste opasnog otpada, baterije, lijekove i akumulatore.
„Ako se opasan otpad pomiješa s neopasnim, cjelokupna količina poprima karakteristike opasnog otpada. Zato je primarna selekcija na mjestu nastanka izuzetno važna karika u procesu reciklaže“, upozoravaju iz Čistoće.

Deponija u Podgorici prima veliki dio otpada iz cijele države, jer se ne radi samo o onom iz Glavnog grada, već značajan dio pristiže iz drugih opština.

„Deponija u Podgorici prima otpad iz osam opština, a uskoro će se priključiti i Mojkovac i Kolašin. Kapaciteti brzo nestaju, vijek sanitarnih kaseta smanjen je sa pet–šest na svega tri godine. Treća kaseta je zatvorena, četvrta u funkciji, a planira se izgradnja pete i šeste, što bi deponiju održalo još oko osam godina“, navodi se u Izvještaju iz sjenke za Poglavlje 27, objavljenom u maju 2025. godine.

Plastika u rijekama, jezerima, moru i u nama

Plastični otpad odavno nije samo problem deponija. Naučnici su potvrdili prisustvo mikroplastike na svim ispitivanim lokacijama u Crnoj Gori, u rijekama Morači, Zeti i Bojani, u Skadarskom jezeru i na 12 morskih lokacija. Mikroplastika je pronađena u školjkama i ribama, što pokazuje da plastika prodire u sve dijelove ekosistema i ulazi u lanac ishrane.

„Plastični otpad danas je svuda oko nas, uključujući i obale. Morača, Zeta, Lim, a posebno Bojana, nose ogromne količine otpada do Skadarskog jezera, najvećeg kolektora otpada iz kontinentalnog dijela Crne Gore. Kritične zone su ušće Bojane, južna obala, kao i Budvanska rivijera i barsko-ulcinjske plaže, koje su pod pritiskom masovnog turizma“, ukazuje Vanja Cicmil.

Kao glavni izvori zagađenja prepoznate su svakodnevne prakse, neadekvatno odlaganje otpada, turizam i ugostiteljstvo koji se još uglavnom oslanjaju na jednokratnu ambalažu, ribarstvo i nautički sektor koji ostavlja mreže, stiropor i najlon u moru. Tu su i skriveni izvori mikroplastike, manje vidljivi građanima: sintetička odjeća koja ispušta vlakna pri pranju, kozmetički i higijenski proizvodi, habanje automobilskih guma te filteri od opušaka cigareta.

Svjetska istraživanja pokazuju da mikro i nanoplastika ulaze u ljudsko tijelo, pronađena je u krvi, mozgu, posteljici i krvnim sudovima. Studija iz Italije (2024. godine) pokazala je da prisustvo plastike u organizmu četiri puta povećava rizik od drugog srčanog udara, a kod dijabetičara je rizik dvostruko veći. Mikroplastika je također povezana sa neplodnošću i neurološkim oboljenjima.

„Mikroplastika je već pronađena u pitkoj vodi, morskoj ribi, morskoj soli i ljudskom organizmu. Iako efekti na zdravlje još nijesu u potpunosti istraženi, poznato je da aditivi iz plastike mogu djelovati kao hormonski disruptori i nositi dugoročne rizike, posebno za djecu i trudnice. Rizici su hronični i kumulativni, posljedice se ne osjećaju odmah, zbog čega je ključno smanjiti svakodnevnu upotrebu plastike i jačati prevenciju“, kaže Cicmil.

CIN-CG zatražio je komentar Instituta za javno zdravlje Crne Gore o ovim naučnim istraživanjima i o opštim implikacijama mikroplastike i nanoplastike po ljudsko zdravlje. Iz tog Instituta su saopštili da tek započinju istraživanja u ovoj oblasti i da za sada nemaju relevantne podatke o uticaju mikroplastike na zdravlje.

Nedostatak transparentnih podataka

Tokom prethodnih dana objavljeni su podaci Monstata o stvorenom i obrađenom otpadu za 2024. godinu, kao i Godišnji izvještaj o sprovođenju Strategije upravljanja otpadom u Crnoj Gori do 2030. godine. Oba dokumenta sadrže podatke o ukupnoj količini reciklaže neopasnog otpada. Naime, ne postoji evidencija o stopi reciklaže pojedinačnih materijala – na primjer, o količinama recikliranog papira, plastične ili staklene ambalaže, već se izvještava kumulativno.

Tokom 2024. godine sakupljeno je i pripremljeno za ponovnu upotrebu i reciklažu ukupno 4.973 tone otpadne papirne, kartonske, plastične i staklene ambalaže, navodi se u Godišnjem izvještaju.
„Reciklirane količine otpada bilježe pad u odnosu na prethodnu godinu od 7,1 odsto“, navodi se u podacima Monstata za 2024. godinu.

S obzirom na to da iz MERS-a nijesu ponudili objašnjenje u vezi s planiranim unapređenjem reciklaže plastičnog otpada u Crnoj Gori, novinari CIN-CG imali su uvid u novoizglasani Državni plan upravljanja otpadom 2025–2029. godine (Državni plan), koji je usvojen na sjednici Vlade Crne Gore održanoj 23. oktobra 2025. godine.

U Državnom planu predviđeno je da se 22,5 odsto plastičnog ambalažnog otpada reciklira do 2030. godine, dok je takođe planirana energetska obrada 50 odsto ambalažnog otpada. Kako će se postiči ti rezultati, nije baš jasno, jer trendovi ukazuju da je na terenu stanje u ovoj oblasti u posljednjih nekoliko godina sve slabije, uprokos planovima i obećanjima koje naše vlasti daju Evropskoj uniji u pregovirma oko Poglavlja 27.

Tržište plastičnog otpada u Crnoj Gori

Iz Čistoće objašnjavaju da se selektivno odvojeni otpad iz reciklažnih dvorišta i reciklomata transportuje do Deponije d.o.o., kao i do firme Hemosan d.o.o., registrovane za sakupljanje, transport, privremeno skladištenje i konačno zbrinjavanje svih vrsta otpada.

U Centru za reciklažu Deponije d.o.o., plastika poput HDPE (polietilen visoke gustine) i PP (polipropilen) prerađuje se u granule koje se koriste na domaćem tržištu za proizvodnju plastičnog mobilijara, eko klupa, stolova, ograda i korpi.

Jedan od kupaca je firma „Fin-ing“, koja je još 2018. osnovala „3D sobu“ i prva u Crnoj Gori uvela tehnologiju 3D štampe.
„Cijena zavisi od tipa materijala i tržišnih kretanja; za samljeveni HDPE/PP obično se kreće od 200 do 300 eura po toni plus PDV“, objašnjava Aleksandar Mašić, direktor „3D Sobe“.

On dodaje da sarađuju s Deponijom Podgorica i Lovanjem d.o.o. Kotor, koji vrše primarnu selekciju i mljevenje, dok „3D soba“ od tog materijala proizvodi gotove proizvode.
„Prosjek prerade nam je od jedne do pet tona mjesečno. Količine ponekad variraju, ali to rješavamo planiranjem i ranijim rezervacijama serija“, navode iz 3D Sobe. 

Spalionica – kontroverzno „rješenje“

Državni plan definiše ključne pravce razvoja infrastrukture za preradu, reciklažu i odlaganje komunalnog otpada u zemlji, s ciljem modernizacije sistema i usklađivanja sa evropskim standardima. U Crnoj Gori trenutno funkcioniše dva MRF postrojenja (Material Recovery Facility), postrojenja za preradu i reciklažu otpada. 

Odvojeno sakupljanje frakcija otpada, prvenstveno papira/kartona i plastike/metala, vrši se putem kontejnera. Prikupljeni otpad se zatim transportuje u postojeća i planirana MRF postrojenja, gdje se materijali sortiraju, čiste i pripremaju za ponovnu upotrebu i reciklažu.

“Trenutno su MRF postrojenja u Podgorici i Kotoru u funkciji, dok su reciklažni centri u Žabljaku i Meljinama (Herceg Novi) izgrađeni, ali nisu operativni”, piše u Državnom planu. 

Planom je predviđena izgradnja novih regionalnih centara za upravljanje otpadom u Nikšiću i Bijelom Polju, koji će uključivati savremene MRF kapacitete. Za opštine Pljevlja, Rožaje, Mojkovac i Možura nije planirana izgradnja MRF postrojenja. Planom je obuhvaćeno unapređenje četiri postojeća reciklažna dvorišta, izgradnja i modernizacija regionalnih centara za upravljanje otpadom, kao i povećanje kapaciteta za povrat i reciklažu materijala putem MRF postrojenja. 

Pored toga, predviđeno je i uvođenje postrojenja za termički tretman otpada, odnosno spalionica, koje bi trebalo da doprinesu smanjenju količine otpada koji se odlaže na deponije. “Predviđeni investicioni troškovi predložene infrastrukture za upravljanje otpadom su 400 miliona eura” navodi se u Državnom planu. Deponija d.o.o. je već pokrenula postupak za izgradnju spalionice otpada, procijenjene vrijednosti između 120 i 150 miliona eura. Trenutno je u toku izrada studije izvodljivosti za postrojenje za termički tretman otpada.

Više stručnjaka i ekoloških organizacija, ukazivalo je da spalionica nije rješenje, jer nosi velike rizike za okolinu i zdravlje, pošto otrovne čestice ostaju u prirodi i ne uništavju se procesom paljenja. 

Fondacija ToxicoWatch (TW) je 2019. godine u Zubieti (Baskija, Španija) započela višegodišnji biomonitoring postojanih organskih zagađivača oko spalionice otpada Waste to Energy, prije njenog početka rada 2020. godine. Rezultati iz 2024. godine pokazali su rekordno visoke koncentracije dioksina u jajima kokošaka – najviše ikada zabilježene u Evropi tokom 13 godina biomonitoringa Fondacije TW – uz porast perfluoralkilnih supstanci (PFAS), teških metala i dioksina i do 300 puta u drugim uzorcima u odnosu na 2019. godinu.

Zero Waste Montenegro ističe da bi sredstva planirana za spalionicu trebalo usmjeriti u razvoj osnovne infrastrukture za upravljanje otpadom, koja u Crnoj Gori praktično još ne postoji.

Ništa nije došlo iznenada, nasilje protiv građana Turske pripremano je u medijima, na društvenim mrežama i od pojedinih političara koji su širili lažne vijesti da ovdje boravi preko sto hiljada Turaka - spremnih na sve 

Predrag NIKOLIĆ

,,Ubij Turčina'' ori se ulicama Podgorice dok se građani sklanjaju pred hordama mladića, navijača i tzv. ,,narodnih patrola'' koje imaju namjeru da ,,pravdu'' preuzmu u svoje ruke. 

U noći između subote i nedjelje, nešto poslije ponoći, ispred lokala Komanka na Zabjelu došlo je do tuče između više osoba. Prema zvaničnim podacima Uprave policije, u sukobu je povrijeđen 25-godišnji M. J., koji je zadobio sedam ubodnih rana nožem. 

Vijest o napadu brzo se proširila društvenim mrežama koje su dolile ulje na vatru i rasplamsale mržnju uz sulude ideje o organizovanju narodnih patrola. Već sjutradan veče, stotine građana okupile su se na Zabjelu, tražeći da se „Turci protjeraju“. „Ubij Turčina“, „Ovo je Crna Gora“ i „Nećemo strance u našem kvartu“ – uzvici su koji su se čuli dok je policija pokušavala da smiri okupljene. Desetine ljudi je napalo vozilo turskih tablica, a tri turska državljana su bila primorano da se sklone u kazino, nakon što su građani pokušali fizički da se obračunaju sa njima. Policija ih je izvela iz kazina i privela, uz skandiranje okupljenih i pozivanje na smrt Turaka.

Iz policije su se o ovom događaju zvanično oglasili kasno te večeri, oko 22:20, saopštivši da su uhapsili državljanina Azerbejdžana Y. G. (31) i državljanina Turske N. D. (54), osumnjičene da su u subotu nanijeli povrede M. J. Oni se sumnjiče za krivično djelo nasilničko ponašanje. U saopštenju Uprave policije se navodi da je u prostorije Odjeljenja bezbjednosti Podgorica u nedjelju veće privedeno 45 osoba – državljani Turske i Azerbejdžana – koje su bile predmet kriminalističke obrade, kao i provjera u odnosu na zakonitost njihovog boravka na teritoriji Crne Gore. Saopšteno je da će osmoro biti deportovano, dok je sedmoro novčano kažnjeno.

Poslanik i visoki funkcioner Demokrata Boris Bogdanović je na društvenim mrežama podijelio fotografiju špalira turskih državljana sa rukama na zidu i raširenih nogu, naglasivši da je uhapšeno 40 Turaka i da oni štite svaki dom, te da neće biti kompromisa u odrani bezbjednosti građana.

Dok je na Zabjelu trajalo opsadno stanje, okupljenim građanima se obratio ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović. On je naveo da se manipuliše sa podacima da u Crnoj Gori boravi 100.000 turskih državljana. ,,U Crnoj Gori trenutno imamo 13.000 turskih državljana, od čega samo 80 sa stalnim boravkom. Pripremili smo novi zakon o strancima prije sedam, osam mjeseci. Naredne sedmice imaćemo novi restriktivniji zakon koji će ući u skupštinsku proceduru i to ćemo riješiti kao ozbiljna država“, kazao je ministar.

Precizno prema podacima Uprave policije - zaključno sa 30. septembrom 2025. godine, 13.308 državljana Turske posjeduje dozvolu za privremeni boravak ili privremeni boravak i rad, dok 87 osoba iz te države ima odobren stalni boravak u Crnoj Gori.

Premijer Milojko Spajić je, dok je okupljanje na Zabjelu trajalo, na mreži x saopštio da će već sjutra, po hitnoj proceduri, donijeti odluku o priveremenom ukidanju bezviznog režima za državljane Turske. Obećanje je sjutra i ispunjeno. 

Preko noći uvedeni vizni režim za državljane Turske počinje od četvrtka. Kako će aktuelna hajka i restriktivne mjere uticati na odnose sa državom koja je posljednjih godina u samom vrhu po stranim direktnim investicijama, nakon Srbije i Rusije, ostaje da se vidi. Dodatni problem će biti ako Turska uvede recipročne mjere s obzirom na veliki broj naših građana koji se liječe, trguju, školuju u Turskoj, putuju preko Istambula...

Iste večeri, sa skandiranja se prešlo i na djelo, pa je na Zabjelu, iza ponoći,  zapaljen automobil na auto-placu Zeren motors, čiji je vlasnik turski državljanin, dok je u centru Podgorice, na Bulevaru Ivana Crnojevića, uništen lokal koji je u zakupu državljanina Turske. Polomljeni su izlozi i zapaljen lokal, a kuhinja je potpuno razorena. Na društvenim mrežama dijelile su se objave o pojedinim ugostiteljskim objektima koji otkazuju Glovo dostavu jer tamo uglavnom rade Turci, objavljen je i snimak maltretiranja dvojice Turaka. 

Policija je u utorak uhapsila osam osoba zbog krivičnih djela i prekršaja sa elementima nacionalne i vjerske mržnje. P.M. iu Podgorice uhapšen je zbog sumnje da je preko društvenih mreža širio mržnju prema Turcima. Zbog napada, udaranja šakama, nogama i palicama tri turska državljanina u ponedjeljak na Zabjelu uhapšena su tri mladića iz Podgorice...

Više državno tužilaštvo (VDT) u Podgorici samoinicijativno je formiralo predmet povodom događaja od 26. oktobra, kada je grupa građana u naselju Zabjelo u Podgorici skandirala ,,Ubij, ubij, ubij Turčina". U saopštenju VDT-a piše i da su formirani predmeti povodom događaja kojem su oštećena dva vozila, kao i objekat u vlasništvu turskih državljana: ,,A sve u cilju ocjene da li u radnjama bilo kojeg lica ima elemenata krivičnog djela izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje", saopšteno je iz VDT-a.

Slijedećeg dana masa je sa istom mržnjom na usnama, u pratnji policije, krenula ka Siti kvartu u ,,istragu Turaka''. Nije došlo do fizičkih sukoba, ali je tenzija bila vidljiva na svakom uglu uz skandiranje protiv Turaka. Prije pohoda na City kvart, policija je privela više državljana Crne Gore, nakon što je kod zgrade, tzv. Komanke u naselju Zabjelo, pronašla i oduzela više bejzbol palica pripremljenih za napad na turske državljane, saopšteno je iz Uprave policije (UP). Kako je saopšteno, privođenja su sprovedena u okviru pojačanih aktivnosti zbog objava na društvenim mrežama koje su pozivale na nasilje i govor mržnje. Policija je izdala saopštenje u kojem upozorava da „nema mjesta samoinicijativnim akcijama i govoru mržnje“, te da će svi koji budu širili nacionalnu netrpeljivost biti procesuirani.

,,Branimo se od dalje migracije bodenja, silovanja, okupacije'', bio je jedan od transparenata na protestu ispred Vlade u utoraku 28. oktobra. Protest koji je prvobitno bio najavljen ispred turske ambasade zakazan je pod sloganom Za normalan život nas i naše djece! Hoćemo da živimo bezbjedno! Poziv na protest, koji je inicijalno bio planiran ispred turske ambasade pa premješten ispred vlade, prati već ustaljeni repertoar ugroženosti djece, žena i ostalih od Turaka.  

Prije protesta, policija privela je večeras 11 osoba, među kojima je devet maloljetnika, koji su imali namjeru da sa fantomkama, bakljom i marihuanom dođu na protest isrped Vlade, saopšteno je iz Uprave policije.

Odjek mržnje se iz Podgorice poširio, pa su u Baru, u noći između ponedjeljka i utorka, dva lokala u vlasništvu državljana Turske demolirana. Zasada nepoznati počinilac ili više njih, pokušao je i da jedan od lokala zapali. Sljedeće noći, radnja u centru Herceg Novog, koja je u vlasništvu državljana Turske, izgorela je u požaru.

Tri dana nakon incidenta, koji je pokrenuo lavinu a u kojem je ranjen crnogorski madić, direktor Uprave policije Lazar Šćepanović izjavio je da su u njemu učestvovala tri državljanina Azerbejdžana i jedan državljanin Turske. ,,Povrede koje su nastuoplke su lake, posjekotine, rezne rane i jedna ubodna, a tužilac je smatrao da nije u pitanju krivično djelo ubistva u pokušaju. To je potkrepljeno i od strane vještaka medicinske struke'', kazao je Šćepanović. 

Nakon ovih događaja mržnja na društvenim mrežama i komentarima na portalima je eksplodirala pa se otvoreno poziva na ujedinjenje Crnogoraca i Srba protiv, kako navode, vjekovnog neprijatelja. Bez zazora se objavljuju komentari i statusi kojima se jedna etnička grupa dehumanizuje uz pozivanje na linč. 

Subotnji incident je bio samo okidač, a hajka se mjesecima pripremila kroz izjave političara, aktivista, influensera i mržnju na društvenim mrežama. Institucije su sa zakašnjenjem demantovale lažni podatak, koji je dio građana prihvatio kao vjerodostojan, a koje su plasirali Nebojša Medojević, Milan Knežević i Vladislav Dajković, da se u Crnoj Gori nalazi preko 100.000 turskih državljana. Nikako ili mlako se reagovalo na glasine da turski državljani siluju, kidnapuju i zastrašuju. 

Početkom ovog mjeseca ostrašćenost prema Turcima je pojačana kada su društvene mreže bile preplavljene snimcima otmice u Budvi u kojoj su sva lica bili državljani Turske. Policija je odmah reagovala i pohapsila sve vinovnike. 

Da se sve više tone u strah i bijes bilo je jasno i proteklog mjeseca kada se pojavila lažna vijest da je u šoping centru u Podgorici oteto dijete. Na društvenim mrežama se pojavila objava da je dijete oteto majci ispred nosa u sred bijela dana, te da je, nakon zatvaranja tržnog centra pronađeno u toaletu sa trakom preko usta i ošišane glave. Sve začinjeno informacijom da se radi o grupi Turaka. Iz Uprave policije su saopštili da im nije prijavljen ovakav slučaj, šoping centar je demantovao da je bio zatvoren i da se radi o netačnim informacijama. ,,Grupa Turaka kidnapuje djecu; Kradu iz pošiljki Glova hranu i ostalo;
Ubijaju, biju, siluju…”, bili su neki od komentara.

Kako je priča odmicala, počeli su da se dijele i drugi navodi: da djecu neki muškarci slikaju po igralištima, kao i da se neki ,,čudni tipovi” vrzmaju po podgoričkim naseljima i navodno popisuju djecu. Uslijedila su reagovanja UNICEF-a i Monstata, koji su pokušali da je u toku pripremna faza za MIKS istraživanje koje sprovodi Uprava za statistiku. Uzalud, posljednje saopštenje navijačke grupe Varvari glasi: ,,siluјu naše žene, otimaјu i snimaјu decu, pljačkaјu po ulicama, naoružani idu ulicama Podgorice''.

I kada je demantovana laž da je u Crnoj Gori preko 100.000 turskih državljana, pojedini političari objašnjavaju da je „subjektivni osjećaj da Turaka ima preko 100.000“. 

Valja podsjetiti i na sramni događaj kolektivnog kažnjavanja iz 1995. kada je nakon silovanja djevojčice rulja uzela pravdu u svoje ruke i zapalila cijelo romsko naselje u Danilovgradu. Policija tada nije reagovala. 

Samo od sebe neće stati. Dio građana je konačno našao nekog na koga će da se ostrvi za brojne probleme koje nas sve muče. Problem je što im to za sada uglavnom nekažnjeno prolazi, pa bi u budućnosti mogli da prošire svoje djelovanje. 

ZAKLJUČCI I PREPORUKE

Zaštita vitalnih interesa i strateških ciljeva

• Crnoj Gori su potrebne strane direktne investicije, ali bi država, čak i kada je riječ o najvećim ulaganjima, trebalo prvo da zaštiti svoje vitalne interese i strateške ciljeve.

Ishodi investicija od sticanja nezavisnosti

• Od sticanja nezavisnosti 2006. do 2024. godine, strane direktne investicije iznosile su oko 15 milijardi eura, ali nisu u dovoljnoj mjeri doprinijele diverzifikaciji ekonomije, niti stvaranju dodatne vrijednosti, budući da su dominantna ulaganja bila usmjerena ka nekretninama, a ne ka industriji, poljoprivredi, novim tehnologijama i znanju.

Potreba za investicijama koje podstiču razvoj

• Crnoj Gori su potrebne investicije razvojnog karaktera koje doprinose ekonomskom napretku. Razvoju najviše doprinosi ulaganje u tehnologije i znanje, čega u Crnoj Gori nije bilo dovoljno. Ulaganje u nekretnine, dominantno u stanogradnju, uglavnom donosi ekstra profit investitorima, ali ne doprinosi stvaranju nove vrijednosti, niti razvoju zemlje.

Ograničene investicije iz zemalja EU

• Strane direktne investicije su dominantno stizale iz zemalja koje nijesu članice Evropske unije (EU) i ne dijele strateške spoljnopolitičke ciljeve Crne Gore. Dio razloga što je znatno manje ulaganja dolazilo iz država članica EU mogao bi da bude nesigurnost poslovnog ambijenta, česte izmjene propisa, korupcija i slabosti u vladavini prava.

Rizik od of-šor i netransparentnog kapitala

• Značajan procenat stranih direktnih investicija dolazi iz of-šor zona i poreskih rajeva, zbog čega postoji sumnja da se putem kompanija registrovanih na tim adresama prao novac, uključujući i onaj domaćih poslovnih, političkih i kriminalnih struktura.

Fokus na kvalitet investicija naspram njihovog porijekla

• Manje je važno odakle investicije dolaze, a mnogo je značajnije u šta se ulaže i da li je proces transparentan i usklađen sa ključnim prioritetima države.

Bilateralni sporazumi i zdrave investicije

• Bilateralni sporazumi koje je Crna Gora potpisala sa više država ne znače nužno i dolazak zdravih investicija iz tih zemalja. Ti sporazumi i strana ulaganja ne bi smjeli da ugroze temeljna načela konkurentnosti i jednakih šansi, na kojima počiva zdrava ekonomija i održivi razvoj.

• Bilateralni sporazumi najčešće više štite strane investitore, a manje državu u koju se ulaže i omogućavaju investitorima da tuže državu.

Rizik od UAE i „najpovlašćenijih nacija“

• Bilateralni sporazumi potpisani sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE) mogu proizvesti negativne efekte ne samo zbog privilegija koje su dobili investitori iz te zemlje, već i zato što kompanije iz drugih država, poput Holandije i Srbije, sa kojima Crna Gora ima sporazume koji sadrže klauzulu o „najpovlašćenijoj naciji“, mogu zahtijevati iste povlastice koje imaju one iz UAE. Ukoliko ih ne dobiju, mogu pokrenuti arbitražne sporove koji bi Crnu Goru mogli značajno da koštaju.

Učešće stručnjaka u pripremi bilateralnih sporazuma

• Da bi se u bilateralnim sporazumima zaštitili interesi Crne Gore, njihovoj pripremi i sadržaju trebalo bi pristupiti sa mnogo više pažnje, uz učešće stručnjaka. 

Savremene odredbe za zaštitu države

• Svi bilateralni sporazumi koje potpisuje Crna Gora trebalo bi da prate savremene trendove i sadrže odredbu tzv. regulatory power, kojom se državi daje pravo da donosi mjere i usvaja propise u oblastima od javnog interesa, kao što su zaštita zdravlja, životne sredine i kulturne baštine, kao i u drugim pitanjima od nacionalnog interesa, bez preuzimanja odgovornosti ukoliko bi to dovelo do štetnih posljedica po investitore. Pored toga, sporazumi bi trebalo da sadrže i odredbu denial of benefit, kako bi se spriječile zloupotrebe koje se odnose na treaty shopping.

Uvođenje ,,investicionog filtera javnog interesa“

• Neophodno je uvesti ,,investicioni filter javnog interesa“. Za svaki projekat iznad određenog investicionog praga potrebno je sprovesti standardizovani test koristi koji bi procjenjivao uticaj na bruto domaći proizvod, izvoz, produktivnost, razvoj novih tehnologija, angažovanje lokalnih dobavljača, otvaranje kvalitetnih radnih mjesta, javne prihode, te posebno uticaj na prostor i prirodu.

Uvođenje obavezne i nezavisne pravne kontrole

• Da bi se spriječile zloupotrebe, potrebno je uvesti obaveznu i nezavisnu pravnu kontrolu prije potpisivanja bilo kakvog ugovora koji se odnosi na državnu imovinu, zemljište, pravo građenja, koncesije ili dugoročne obaveze. Dobar sistem kontrole štiti i administraciju i građane.

Potpuna transparentnost prilikom potpisivanja bilateralnih sporazuma

• Prilikom potpisivanja bilateralnih sporazuma i ugovora sa stranim investitorima neophodno je obezbijediti potpunu transparentnost. Potrebno je uspostaviti registar svih ugovora, aneksa, podugovora, državnih pomoći i olakšica koji bi bio dostupan javnosti.

Ustanoviti princip institucionalne ravnoteže

• Potrebno je ustanoviti princip institucionalne ravnoteže: bez obzira ko proces vodi, ministarstvo, agencija ili komisija, mora postojati nadzorno tijelo sa jasnim ovlašćenjima, u kojem bi bili zastupljeni i nezavisni stručnjaci.

Transparentnost štiti od reputacionog rizika

• Transparentnost ne usporava investicije, naprotiv, ona ih štiti od reputacionog rizika i izjednačava uslove za sve.

Najviši standardi za projekte koji utiču na životnu sredinu i kulturnu baštinu

• Za projekte koji imaju uticaj na životnu sredinu i/ili kulturnu baštinu moraju važiti najviši standardi procjene i javne rasprave, sa realnim rokovima, stručnim tijelima i obavezom da se primjedbe uvaže ili obrazloži zašto nijesu.

Lokalni sadržaj i obaveza minimalnog učešća

• Strateški projekti trebalo bi da imaju i lokalni sadržaj, obavezu minimalnog učešća domaćih dobavljača i radne snage, plan obuke i transfera znanja, te podsticaje za reinvestiranje dobiti.

Unaprjeđivanje regionalne ravnoteže stranih direktnih investicija

• Kod stranih direktnih investicija važno je voditi računa o regionalnoj ravnoteži, što se može postići uvođenjem stimulansa za ulaganja u sjever zemlje i druga manje razvijena područja, te olakšice za investitore koji koriste domaće sirovine, ulažu u znanje, tehnologiju, preradu, otvaraju stalna radna mjesta i čuvaju prostor.

Jačanje domaćih institucija

• Potrebno je ojačati i domaće institucije, posebno Agenciju za strana ulaganja, kako bi se postigli najbolji efekti za zemlju prilikom stranih direktnih investicija.

Usklađivanje sa EU pravilima

• Strane direktne investicije trebalo bi da budu kompatibilne sa evropskim pravilima. Ako je članstvo u EU strateški cilj Crne Gore, onda bi pravila državne pomoći, konkurencije, javnih nabavki i zelene taksonomije trebalo da budu sastavni dio svakog investicionog projekta. Time bi se poslao jasan signal ozbiljnim investitorima da u Crnoj Gori važe ista pravila kao i u EU.

Strane investicije u nekretnine ne doprinose razvoju

Maja Boričić

Jasna pravila za strana ulaganja, koja moraju biti jednaka za sve, zakonske izmjene, prestanak potpisivanja netransparentnih bilateralnih sporazuma, omogućavanje principa konkurentnosti i efikasna borba protiv korupcije i organizovanog kriminala su preduslovi da Crna Gora ima adekvatnu zaštitu kada su u pitanju strane investicije.

To je zaključeno na konferenciji Crnogorski pravni okvir, strana ulaganja i strateški ciljevi zemlje, koju je organizovao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Profesor dr Časlav Pejović je ocijenio da je sporazum sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE) veoma problematičan i suprotan Ustavu, te upozorio da bilo koja kompanija, koja je registrovana u zemljama sa kojima Crna Gora ima potpisane sporazume koji sadrže klauzulu najpovlašćenije nacije, može da tuži Crnu Goru ako ne dobije iste uslove koje sada imaju kompanije iz UAE. Profesor Pejović je istakao da Srbija i Holandija imaju potpisane sporazume sa Crnom Gorom koji i sadrže ovu klauzulu.

Bilateralni sporazumi koje potpisuje Crna Gora, rekao je Pejović, omogućavaju stranim kompanijama i investitorima da tuže državu. Ovi sporazumi ne sadrže klauzulu koja bi štitila zemlju. „Najgore ulaganje strano je ulaganje u nekretnine, to je mrtvi kapital“, pojašnjava profesor Pejović.

Govoreći o tome koliko ovi sporazumi ne moraju donositi i kapital, naveo je primjer Rusije: „Crna Gora nema bilateralni sporazum sa Rusijom, a ta je zemlja glavni investitor kod nas.“

„Brazil je potpisao samo tri bilateralna sporazuma, a u vrhu je po ulaganjima stranih investitora“, dodao je Pejović.

„Imam razlog da vjerujem da u našim sporazumima namjerno nema te klauzule koja štiti državu od zloupotrebe. Vlasti preferiraju bilateralne ugovore kako bi se zaobilazile procedure, kako bi se bogatstvo tako stečeno kasnije koristilo u političke svrhe“, rekao je dr Mladen Grgić sa Univerziteta Crne Gore.
„Nažalost, imamo nula sjednica Vlade koje raspravljaju o pitanjima stranih investicija“, dodao je Grgić.

Ministar pravde Bojan Božović je naveo da je obeshrabrujuće za ulaganja ukoliko nemamo adekvatnu zaštitu i ukoliko nam postupci traju u nedogled, i najavio skoru izmjenu Zakona o arbitraži, ali i zakona koji se odnose na efikasnost sudskih postupaka, koji će biti usklađeni sa evropskim zakonodavnim okvirom i praksom.

„Striktno poštovanje Ustava i domaćih propisa je važno. Crna Gora je država koja želi jasna i konkretna ulaganja, ali i zemlja koja želi da sačuva svoje vitalne interese“, poručio je ministar pravde.

Izvršna direktorica CZIP-a Jovana Janjušević ocjenjuje da naša država pati od sindroma podvojene ličnosti, jer ne želi ispoštovati propise koje je sama donijela i koji su suštinski dobri, ističući da se ne vodi računa o zaštićenim područjima zbog interesa stranih investitora.

Ona je upozorila da se, nakon Velike plaže, sada dogovaraju investicije u Buljarici, i to direktnim pregovorima iza zatvorenih vrata, bez transparentnosti. „Predsjednik opštine Budva vodi tajne razgovore sa Alabarom“, istakla je Janjušević.

Predsjednica CIN-CG Milka Tadić Mijović je ocijenila da naša zemlja nema jasnu strategiju za strana ulaganja, te da se prema istraživanjima koja je sproveo CIN-CG može zaključiti da zemlje iz kojih se najviše ulagalo od nezavisnosti do sada ne dijele naše strateške ciljeve.

Među prvima su, ističe ona, Rusija, Srbija, Azerbejdžan i Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE), a problem je i što najveći dio ulaganja ide u nekretnine, a ne u nove tehnologije, industriju, poljoprivredu i druge grane koje bi doprinijele razvoju.

Prošle godine vodeća ulaganja, dodala je ona, bila su iz Srbije, Rusije i Turske, što je više od trećine ukupnih stranih direktnih investicija lani.

„Zemlja se od obnove nezavisnosti razvijala i novcem skrivenih investitora, sa ofšor destinacija, iza kojih se često krila naša politička, ekonomska i kriminalna struktura, koja je ovdje oprala stotine miliona eura. Sporazumi poput onog sa UAE, koji inače važe za najveću praonicu novca, mogli bi ugroziti neke od najvrednijih preostalih predjela koji još nijesu devastirani sumnjivim novcem“, zaključila je Tadić Mijović.

Predsjednica Privredne komore dr Nina Drakić ističe da glavni izazovi uključuju porijeklo investicija, navodeći da, ako je novac uplaćen iz Švajcarske, ne znači da je to švajcarska investicija.

Ona, međutim, navodi da je Crna Gora u proteklih 18 godina privukla raznoliki kapital, te da je najvažnija jasna i konzistentna politika, jasna pravila igre, otvoren dijalog i adekvatni podsticaji za sektore koje prepoznajemo kao važne za razvoj.

Grgić je ocijenio da nije isti ugovor koji je potpisan sa Francuskom za izgradnju bolnice ili sa Mađarskom za željeznicu, te da se takvi ugovori razlikuju od komercijalnih sporazuma.

„U suštini nije bitno odakle su investitori, već kakvi su investitori i kakav pravni okvir vi stvorite ovdje“, zaključio je Grgić.

Profesorica dr Gordana Đurović je navela da smo uspjeli da stvorimo visoku zavisnost od stranih direktnih ulaganja, a nismo stvorili uslove za konkurentnost izvoza.

„Pravila nijesu jasna, jednaka za sve i održiva, nema inovativnosti, a investitori iz razvijenih zemalja se ne osjećaju sigurno“, dodala je Đurović.

Istakla je da ulaganje u nekretnine, koje je ovdje dominantno, jeste ustvari zamrzavanje kapitala, te dodala da, iako je poglavlje koje se bavi javnim nabavkama uslovno zatvoreno, EU traži da u prvom dijelu 2026. mijenjamo Zakon o javnim nabavkama, koji će eliminisati potpisivanje ovakvih bilateralnih sporazuma.

Izvršni direktor Fidelity Consulting Miloš Vuković je naglasio da dobar investitor ne bježi od pravila, već od nereda. Istakao je da je Nacrt zakona o strateškim investicijama veoma štetan po Crnu Goru. „U formi kakav je sad, legalizuje korupciju, nema garancija, jasnih obaveza, a nije bilo ni sveobuhvatne javne rasprave.“

On je ocijenio i da aktuelna priča oko ulaganja u Slovensku plažu budi sumnje u korupciju te da zahtijeva uključivanje tužilaštva.

Ekonomski analitičar Dejan Mijović je ocijenio da je u svim ovim poslovima bilo više korupcije nego neznanja.

„Imali smo ogroman broj eksperata i pomoć inostranih stručnjaka, tako da nije u pitanju neznanje — to je korupcija, neposvećenost javnom interesu i proklamovanim ciljevima razvoja. Mi nemamo ni relevantne institucije koje treba da se bave investicijama“, naglasio je Mijović i istakao da bi bilo važno ojačati Agenciju za strana ulaganja, koja bi trebalo da bude prva i glavna adresa investitorima sa strane.

Ovaj događaj je dio višegodišnjeg projekta „Promovisanje odgovornosti preko onlajn medija“, koji CIN-CG realizuje uz podršku National Endowment for Democracy (NED) iz Vašingtona.

Vlada da podrži osnivanje centra za liječenje kancera

Bivša ministarka nauke Sanja Damjanović istakla je značaj projekta Međunarodni institut za održive tehnologije na prostoru Jugoistočne Evrope (SEEIIST), na kojem godinama i sama radi, a koji bi se bavio, između ostalog, najsavremenijim metodama za liječenje kancera. Projekat bi trebalo da bude na listi važnih infrastrukturnih projekata Vlade. Ako bi realizovala ovaj projekat, Crna Gora bi postala regionalni centar za liječenje raka najsavremenijim metodama, ali i centar istraživanja iz ove oblasti.
Ovaj projekat ima podršku Evropske unije sa čak 80 odsto sredstava, istakla je Damjanović, što je oko 200 od ukupno 250 miliona eura, ali Vlada Crne Gore ga još nije kandidovala za podršku Brisela, što je, kako je rekla, neshvatljivo.

Potpredsjednik Skupštine Mirsad Nurković je obećao da će se potruditi da stavi kolegama do znanja koliko je ovaj projekat bitan za Crnu Goru.

Ako Crna Gora nastavi da potpisuje sporazume koji zaobilaze sistem javnih nabavki, rizikuje gubitak kredibiliteta, odlaganje pristupanja EU i narušavanje sopstvenog pravnog poretka, čime bi bila direktno ugrožena njena pozicija, ugled i ekonomska sigurnost, upozoravaju stručnjaci 

Đurđa Radulović/Predrag Nikolić

Zaključivanje bilateralnih sporazuma o ekonomskoj saradnji, poput saradnje u oblasti razvoja infrastrukture, nekretnina, turizma, telekomunikacija, e-uprave, pa i ulaganja u zdravstveni sektor, moraju biti u skladu sa EU propisima i nacionalnim zakonodavstvom koje poštuje principe transparentnosti, slobodne konkurencije, nediskriminacije i jednakog tretmana ponuđača, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Gordana Đurović, profesorica Ekonomskog fakulteta. 

Sagovornici CIN-CG upozoravaju da bi i novi planirani sporazumi mogli izazvati ozbiljnu štetu odredbama, koje ne štite interes Crne Gore, već isključivo interes investitora, kao što je to bio slučaj sa Sporazumom sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE) o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina. 

Vlada Crne Gore je tokom ljeta ove godine, nakon potpisivanja spornog sporazuma sa UAE, pripremila još četiri sporazuma. U julu i junu pripremila dva sporazuma sa Vladom Mađarske: Predlog za vođenje pregovora i zaključivanje sporazuma o saradnji u oblasti razvoja infrastrukture  i Predlog sporazuma o saradnji u oblasti telekomunikacije. U junu je načinjen i Predlog  sporazuma sa Vladom Ukrajine o obezbjeđenju servisa za elektronsku upravu, kao i Predlog osnove za vođenje pregovora i zaključivanje sporazuma između Vlade Crne Gore i Vlade Republike Francuske o realizaciji prioritetnih projekata u Crnoj Gori. Za sada nijedan od ovih nacrta nije potpisan. 

Planirani sporazumi sadrže problematične odredbe poput onih iz Sporazuma sa UAE, kojima se ukidaju domaći i evropski zakoni o konkurenciji i transparentnim procesima. Skupština Crna Gore  je ove sedmice završila raspravu o davanju saglasnost na dva međudržavna sporazuma sa Mađarskom i Francuskom. Problematizovano je to što će ovi sporazumi omogućiti kompanijama iz Francuske i Mađarske da bez tendera rade neke od naših kapitalnih projekata.

Sporazum sa Mađarskom koji se odnosi na razvoj željezničke infrastrukture i razvoj auto-puta, sadrži odredbu, kao i u sporazumu sa UAE, koja predviđa da se mađarske privredne kompanije kao glavni izvođači i operateri mogu anagažovati direktno bez „potrebe za javnim nabavkama, u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom Crne Gore''. 

I ugovor sa Ukrajinom pominje da nema potrebe za sprovođenjem javnih nabavki, odnosno tendera za elektronsku upravu. Kako se navodi u predlogu sporazuma posao oko elektronske uprave „neće biti ni u jednoj od strana, a posebno u Crnoj Gori, predmet javne nabavke, javnog tendera, postupka javnog takmičenja iii bilo kog drugog postupka definisanog u nacionalnom zakonodavstvu Ukrajine i Crne Gore nakon ratifikacije Sporazuma''. 

Vlada Crne Gore je sa Francuskom predvidjela sporazum koji se odnosi na realizaciju prioritetnih projekata. Oblasti u kojima će se definisati saradnja su projektovanje i izgradnja novog univerzitetskog kliničkog centra u Podgorici kao i drugi projekti iz zdravstva, razvoj i modernizacija elektroenergetske mreže, digitalna transformacija, izgradnja saobraćajne infrastrukture... Predviđeno je da budući sporazum detaljno reguliše izvore finansiranja koje Francuska i njene institucije, poput francuske Agencije za razvoj (AFD) mogu obezbijediti za realizaciju projekata. 

Svaki zaključeni međunarodni sporazum koji predviđa direktno ugovaranje sa stranim kompanijama, bez primjene postupaka javnih nabavki propisanih domaćim zakonodavstvom i pravnom tekovinom Evropske unije, nije u skladu sa obavezama Crne Gore kao države kandidata za članstvo u EU, kaže Đurović. 

Crna Gora bi trebalo da sve međunarodne sporazume u oblastima turizma, nekretnina i infrastrukture zaključi u okviru postojećih zakonskih procedura, uz puno poštovanje principa javne odgovornosti, transparentnosti i tržišne konkurencije, objašnjava Đurović.

EU bi mogla kazniti Crnu Goru zbog nedozvoljene državne pomoći 

Crna Gora je do sada potpisala 27 bilateralnih ugovora. Međutim, praksa izostanaka tenderskih postupaka i nepoštovanje zakona o konkurenciji nijesu bili uobičajeni postupci prilikom potpisivanja ranijih ugovora, objašnjava za CIN-CG Maja Kostić-Mandić, profesorica međunarodnog prava na Univerzitetu Crne Gore. ,,To definitivno nije uobičajena praksa u ovim ugovorima koje je Crna Gora do sada potpisivala. Ni  u sporazumima koje UAE potpisuju sa drugim zemljama nisam naišla na nešto slično, naprotiv, koliko se sjećam gledala sam njihove najnovije, kao onaj sa Indijom, gdje nema pomena o ukidanju konkurencije“ objašnjava Maja Kostić, profesorica Pravnog fakulteta Univerziteta Crne Gore (UCG). 

Davanje posebnih pogodnosti investitorima može se smatrati oblikom nedozvoljene državne pomoći, a na osnovu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju EU, objašnjava Kostić-Mandić. ,,U ovom kontekstu posebno je značajan slučaj braće Micula gdje je Opšti sud Evropske unije našao da je Rumunija bila odgovorna za povredu  bilateralnog sporazuma prema švedskom investitoru braći Micula rumunskog porijekla, jer je prilikom pristupanja Uniji ukinula državnu pomoć koju je bila obećala tom ulagaču, a zatim, kada mu je isplatila naknadu prema arbitražnoj odluci, Evropska komisija je protiv Rumunije pokrenula postupak zbog povrede pravila o nedozvoljenoj državnoj pomoći“, navodi Kostić. ,,Sličan scenario bi mogao da zadesi i Crnu Goru nakon što postane zemlja članica EU“, objašava Kostić-Mandić, dakle da plati i investitoru, a i EU zbog kršenja njenih pravila. 

 ,,Sporazum o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina sa UAE je atipičan međunarodni sporazum, jer je u osnovi ovog sporazuma neravnoteža u obavezama strana ugovornica, što predstavlja i njegov osnovni nedostatak sa aspekta interesa Crne Gore“, objašnjava Kostić-Mandić.  Sadržaj navedenih odredbi Sporazuma nedvosmisleno ukazuje na to da se ovdje faktički prenosi dio nacionalnog suvereniteta na stranu vladu, jer je predviđeno da ona bitno utiče na identifikovanje i kvalifikovanje projekata kao strateških i od javnog interesa za Crnu Goru, objašnjava ova pravnica. 

 ,,Ovdje treba imati u vidu i izrazitu ekonomsku nejednakost strana ugovornica. Na osnovu Sporazuma se za Vladu UAE ne uspostavljaju 'čvrste' obaveze, čije bi neispunjenje moglo dovesti do njene pravne odgovornosti, a jedina 'obaveza' UAE je da podstiče investitore, dok Crna Gora preuzima velike, međunarodne obaveze, u odnosu na nepoznatog investitora, a radi se o obavezama zbog čijeg neispunjenja investitori obično tuže državu na osnovu bilateralnih sporazuma o zaštiti investicija“, objašnjava Kostić-Mandić. 

Prema riječima Kostić-Mandić, više njenih kolega iz regiona, a na osnovu neformalne razmjene mišljenja ukazalo na nedostatak zaštite interesa Crne Gore u Sporazumu. ,,Postavlja se pitanje da li je, uopšte, neko od pravnika ko je stručan, a ne zastupa isključivo interese UAE bio u prilici da pročita tekst ovog sporazuma prije njegovog potpisivanja'', kaže Kostić-Mandić. 

Sporni sporazum sa UAE, kao ni četiri planirana sporazuma ne sadrže klauzulu o najpovlašćenijoj naciji koja je predviđena bilateralnim sporazumima (BiT), koje je Crna Gora prethodno potpisivala sa drugim državama. ,, Crnu Goru obavezuje 15 bilateralnih sporazuma, a svi sadrže klauzulu o najpovlaštenijoj naciji, koja predviđa da ulagači mogu da se pozivaju na nju ako je država dala nekom drugom bolji tretman, npr. dozvole, dobijanje posla bez tendera ili slično“, ističe Kostić-Mandić. Tako sada nakon sporazuma sa UAE i drugih koji su u pripremi, a kojima su predviđene velike povlastice za investitore iz ovih zemalja, može doći do sporova i sa investitorima iz država sa kojima smo ranije potpisali BIT-ove koji sadrže klauzulu o „najpovlašćenijoj naciji“, jer se investitori iz tih zemalja mogu pozvati na ovu klauzulu i tužiti Crnu Goru, što su recimo oni morali da idu na tender, ili što nijesu mogli da se prijave za investicije koje su ekskluzivno date nekom iz UAE, ili sjutra i Mađarske. Crna Gora bi, dakle, mogla imati milionske rashode, zbog mogućih investicionih arbitraža, pa bi samo odbrana države na sudovima mogla stajati milione, a to su nepovratna sredstva bez obzira na ishod, kaže Kostić-Mandić. 

Nema ni klauzule o ,,uskraćivanju pogodnost'' investitorima koji krše zakon

,,Ni u jednom sporazumu koji je do sada potpisala nema Klauzula o uskraćivanju pogodnosti (engl. Denial of Benefits Clause)'', kaže u razgovoru za CIN-CG Časlav Pejović, profesor na Pravnom fakultetu Kjušu Univerziteta (Japan) i stručnjak za pravo stranih ulaganja.

Klauzula o uskraćivanju pogodnosti je odredba u sporazumima, posebno onim koje se tiču investicija, koja omogućava državi da investitorima iz trećih zemalja uskrati zaštitu ili beneficije koje su inače predviđene tim sporazumom, ukoliko investitor ne ispunjava uslove vezane za nacionalnost ili stvarnu povezanost sa zemljom potpisnicom sporazuma. 

Pejović navodi primjer Holandije jedna od država sa najviše potpisanih bilateralnih sporazuma. ,,Mnoge kompanije osnivaju filijale u Holandiji samo da bi iskoristile povoljnosti sporazuma. Da bi mogli nekoga da tuže. Bio je primjer američke kompanije, koja se bavila infrastrukturom vode. Kako SAD i Bolivija nemaju taj sporazum, a Holandija i Bolivija imaju, Amerikanci su otvorili kompaniju u Holandiji i tužili su Boliviju. Ima dosta takvih primjera''. 

Bilateralni sporazumi su zapravo jedna vrsta nasilne politike, objašnjava Pejović. ,,Danas se odnosi moći uspostavljaju ovom vrstom 'sile u rukavicama' umjesto topovima i oružjem'', kaže ovaj ekspert. 

Postoje slučajevi enormnih odštetnih zahtjeva od strane kompanija, a obično siromašne zemlje stradaju, objašnjava Pejović.  Tako je Ekvador koja je jedna od najsiromašnijih zemalja, morala da plati preko milijardu dolara jednoj američkoj kompaniji, zbog sporazuma koji nije vodio računa o državnim interesima. 

Pejović tvrdi da ne može da razumije zašto se u više sporazuma koje je Vlada Crne gore potpisala ili predložila tokom 2025. krši ustavno načelo konkurentnosti. ,,To je u potpunosti u suprotnosti sa Ustavom“, kaže Pejović. 

Iz Vlade tvrde da je Sporazum u potpunosti su usklađeni sa Ustavom Crne Gore i obavezama koje proizilaze iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) sa Evropskom unijom. S druge strane iz Delegacije EU su upozorili da ,,u skladu sa zakonodavstvom EU i Crne Gore o javnim nabavkama, kao i u skladu sa Reformskom agendom, Crna Gora ostaje u obavezi da u potpunosti primjenjuje principe jednakog tretmana, nediskriminacije i transparentnosti prilikom sprovođenja svih ugovora i sporazuma koji budu zaključeni u okviru sporazuma o saradnji sa UAE".

Pejović objašnjava da ,,ne postoji garancija da sa potpisivanjem sporazuma naša država ima neke beneficije. Države koje nemaju sporazume mogu biti vrlo uspješne u privlačenju stranih investitora. Primjer je Brazil koji je  peta zemlja u svijetu po stranim investicijama, a imaju samo par važećih  sporazuma. Mi imamo 27 sporazuma, ali nemamo investicija'', kaže Pejović. 

Bilo više postupaka u prošlosti 

Crna Gora je do sada potpisala 27 BIT, prema sajtu Ujedinjenih nacija UNCTAD, na kome se može naći precizna statistika o BIT za svaku državu.  

Od potpisanih ugovora 24 je na snazi. Ugovor koji je 2010. potpisan sa  BLEU – Belgijsko-luksemburškom ekonomskom unijom nikada nije stupio na snagu, sporazum koji je Jugoslavija potpisala sa Poljskom 1979. raskinut je, a više nije aktivan ni sporazum koji je bivša država potpisala 1974. sa Francuskom. 

Država Crna Gora do sada se suočila sa više tužbi stranih investitora. 

Holandska kompanija MNSS and RCA je 2012, na osnovu BIT-a Jugoslavije sa Holandijom, tužila Crnu Goru. Zbog povrede prava vezane za upravljanje nikšićkom Željezarom, ova kompanija je tražila odštetu od preko 100 miliona eura. Međunarodni centar za rješavanje međunarodnih sporova u Parizu  utvrdila odgovornost države ali nije dodijelila odštetu kompaniji. 

Zbog nedostatka jurisdikcije odbijena je i tužba CEAC Holdings Limited  sa Kipra iz 2014. godine. Kompanija CEAC ruskog milijardera Olega Deripaske, bivšeg Vladinog partnera u KAP-u i Boksitima, je pokrenula arbitražni postupak u vezi s navodnim kršenjem Ugovora o poravnanju za Kombinat aluminijuma koji je potpisan 2009. godine. Odštetni zahtjev je bio vrijedan 100 miliona eura. 

Medusa iz Velike Britanije tužila je Crnu Goru 2015. godine, tužba je odbijena. Spor o istražnim pravima u oblasti nafte i gasa u području Prevlaka; investitor je tvrdio da su državne mjere narušile njihova prava.

Odbijanje tužbe od strane arbitraže uslijedilo je i sljedeće godine 2016. u čuvenom slučaju Olega Deripaske protiv Crne Gore. Investitor je tvrdio da je došlo do eksproprijacije i obezvrijeđivanja investicije (boksit, aluminij) putem raznih intervencija države i zato tražio stotine miliona odštete. 

Adiko banka je 2017. tužila Crnu Goru na osnovu BIT-a potpisanog sa Austrijom. Tužba je pokrenuta zbog zabrane promjene hipoteka vezanih uz švicarski franak, nakon promjene zakone 2015. Tužba je od strane arbitraže odbijena, uz konstataciju da  država može u nekim slučajevima donositi regulatorne promjene koje utiču na investitore, ako su promjene legitimne i zakonite

Dvije tužbe protiv države CG su još u toku. Prva je tužba Duška Kneževića i njegove kompanije Atlas iz 2020. Tvrde da je država ugrozila njihovo poslovanje, odštetni zahtjev je čak 500 miliona. 

Ove godine švajcarska kompanija Tara Resources pokrenula je međunarodnu arbitražu protiv Crne Gore nakon što je Vlada lani raskinula ugovor o koncesiji za eksploataciju rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca. Najavljeni odštetni zahtjev iznosi 300 miliona eura.  

Nezavisna Crna Gora je prvi bilateralni sporazum potpisala sa Finskom 2008. godine, a zatim sa Danskom, Katarom i Srbijom (2009), Maltom i Makedonijom 2010, Azerbejdžanom (2011), Turskom i UAE (2012) i Moldavijom (2014). Na snazi je i više ugovora koje je Crna Gora potpisivala dok je bila u okviru bivših država. 

Crvene zastavice 

U praksi javnih nabavki, postoje brojni pokazatelji koji mogu ukazivati na moguće nepravilnosti, poznati kao „crvene zastavice”, objašnjava profesorica Đurović. Među najčešćima su situacije kada se u konkurentskom postupku pojavi samo jedan ponuđač, što može ukazivati na ograničenu konkurenciju ili namještanje tendera. Neobično kratki rokovi za dostavljanje ponuda često sugerišu da je nabavka unaprijed „prilagođena” određenom ponuđaču, dok izuzetno visoke cijene u odnosu na tržišne standarde mogu biti znak dogovora ili nedostatka konkurencije.

Takođe, učestale izmjene ugovora nakon njihove dodjele, naročito one koje povećavaju vrijednost ugovora ili mijenjaju obim posla, predstavljaju ozbiljan signal za provjeru. Na sumnju upućuju i nesrazmjerno strogi ili neodgovarajući uslovi kvalifikacije, koji favorizuju pojedine firme, kao i učestalo ponavljanje istih dobitnika ugovora u postupcima koje sprovodi ista institucija. Prepoznavanje ovih „crvenih zastavica” ključno je za jačanje transparentnosti, sprječavanje korupcije i zaštitu javnog interesa u trošenju budžetskih sredstava.

I Evropska unija koristi takozvani „sistem crvenih zastavica”, i to na više nivoa – od Evropske komisije i tijela poput OLAF-a (Evropske kancelarije za borbu protiv prevara), preko Evropskog revizorskog suda, do nacionalnih agencija i tijela za javne nabavke u zemljama članicama. Ovaj sistem, koji može biti potpuno automatizovan, zasniva se na analizi podataka, algoritmima za prepoznavanje nepravilnosti i savremenim e-nabavkama koje omogućavaju praćenje i analizu postupaka u realnom vremenu. Cilj je jasan – spriječiti zloupotrebe javnih sredstava, povećati transparentnost i konkurenciju, te ojačati odgovornost i povjerenje u sistem javnih nabavki.

Severna Makedonija je jedna od prvih zemalja Zapadnog Balkana koja je razvila i primijenila ovakav automatizovani sistem crvenih zastavica u javnim nabavkama. Sistem je razvijen uz podršku civilnog sektora i međunarodnih aktera, poput SIGMA inicijative, Open Contracting Partnershipa-a i Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD). Zasniva se na analizi otvorenih podataka sa nacionalne platforme za e-nabavke, što omogućava ranije otkrivanje nepravilnosti i veću kontrolu nad trošenjem javnih sredstava.

EU je zvanično, u pisanoj formi pregovaračke pozicije, pozvala Crnu Goru da obezbijedi pravovremeno usvajanje planiranih aktivnosti, kao i njihovu efikasnu i dosljednu primjenu, te će pomno pratiti sprovođenje preuzetih obaveza.

,,Sporazum Crne Gore sa UAE isključuje primjenu zakonskog okvira iz oblasti javnih nabavki, čime se izbjegava zakonom propisana obaveza raspisivanja tendera za poslove vrijedne više milijardi eura. Time se derogira princip jednakog pristupa tržištu, što otvara ozbiljan prostor za zloupotrebe i netransparentno upravljanje javnim sredstvima'', kaže za CIN-CG ekonomski analitičar Miloš Vuković. On daje poređenje - za nabavke roba i usluga u vrijednosti od 8.000 do 25.000 eura, odnosno radova od 40.000 eura, zakon propisuje javnu objavu poziva kroz elektronski sistem nabavki i rok za dostavljanje ponuda od najmanje tri dana. ,,U slučaju projekta vrijednog više milijardi eura, predviđa se potpuno isključenje iz ovog sistema, što je s aspekta dobrog upravljanja i evropskih standarda – neprihvatljivo'', naglašava Vuković. 

Kolonijalna doktrina 

Profesor Pejović navodi da je prvi međudržavni sporazum koji se odnosio na investicije potpisan između Pakistana i Zapadne Njemačke 1959. godine. Nakon njega je uslijedilo donošenje konvencije iz 1964. o arbitraži za međunarodna ulaganja.

Do 90-ih godina prošlog vijeka broj sporazuma na svjetskom nivou je bio ispod 500. Sve se mijenja padom Berlinskog zida. ,,Do tada su zemlje socijalizma bile restriktivne, gledale su na strana ulaganja kao na nužno zlo. To je bilo i kod nas i u istočnom bloku, da stranci ne mogu imati preko 49 odsto, potrfolio je morao biti u državnom vlasništvu. Nakon pada Berlinskog zida vidjelo se da je kapitalizam dominantan i te kočnice su pale i buknuo je neoliberalni kapitalizam'', objašnjava Pejović. 

Svjetska banka i MMF promovisali su ideju da su bilataralni sporazumi karta za zemlju blagostanja. ,,Samo potpišite bilateralne sporazume i to će privući strane investitore. Postoje dvije teorije o stranim ulaganjima. Prva je ta pozitivna iza koje stoje Svjetska banka, MMF i Bijela kuća to je bio takozvani Vašingtonski koncezus. Svjetska banka još uvijek promoviše da su strana ulaganja pozitivna, da će zemlje imati uspjeh i doživjeti procvat. A na drugoj strani imamo teoriju da sa stranim ulaganjima dolazi politička nesigurnost, da razvijeni investiraju zastarjele tehnologije siromašnijim zemljama, da ne vode računa o ekologiji i o ljudskim pravima. Postoji i srednja teorija, nju promovišu Ujedinjene nacije, u kojoj se traži neki balans između ove dvije krajnosti'', kaže Pejović. 

Objašnjava da su pod uticajem tih opijajućih priča o blagostanju, mnoge zemlje potpisale bilateralne sporazume sa razvijenim državama. Ti sporazumi su išli vrlo često u korist investitora. Ono što mnoge zemlje nijesu odmah shvatile jeste rizik koji nose sporazumi. ,,Nekad se potpisivanjem sporazuma država odriče svog suvereniteta. To znači da može biti tužena, ne samo od države, nego i od investitora. To je ta ambrela klauzula, iako je to sporazum dvije države, ako država pristane da se svojevoljno odriče suvereniteta to znači da investitori mogu da te tuže'', navodi Pejović. 

Negdje oko 2008. bilo je skoro tri hiljade bilateralnih ugovora u svijetu, a krenulo se sa 400 početkom 90-ih. Onda je taj trend počeo da pada, dosta je zemalja odustalo od takve regulative. 

,,Ono što se desilo počev od 2005. da su zemlje kao što je SAD promijenile sadržaj tih sporazuma jer su osjetile da sa ulaskom investitora iz Kine, Indije i oni sami mogu biti tužene“ kaže Pejović. Tako su Amerikanci počeli sa unošenjem klauzule 'regulatori pauer' koja daje pravo državi da donosi propise u određenim oblastima i da može da se zaštiti i da sporazumi ne nose posljedice. Ova se klauzula obično odnosi na zaštitu životne sredine, zdravlja, bezbjednosti i navedeni se taksativno u sporazumima sa stranim državama. „Suština je da ako se donese neki propis pa to bude na štetu stranih investitoru, država nema odgovornosti. To su Amerikanci prije 20 godina, 2005. počeli da uvode'', objašnjava Pejović i dodaje da i EU ima mehanizme zaštite i plan da se uvede poseban sud za strana ulaganja.

Iskustva drugih kod nas ne važe.

Gotovo polovina svih zastara tužilaštava, u posljednje tri godine, bila je iz nadležnosti tužilaštva koje se bavi najtežim krivičnim djelima organizovanog kriminala i korupcije. Niko od tužilaca, ali ni od sudija, još nije odgovarao

Maja Boričić

Gotovo polovina svih zastarjelih prijava u tužilaštvima, u posljednje tri godine, bila je iz nadležnosti Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), koje se bavi najtežim krivičnim djelima organizovanog kriminala i korupcije.  

Osim toga, iz izvještaja Tužilačkog savjeta (TS) se vidi da je, samo u posljednje tri godine, odbačeno preko 3000 prijava protiv poznatih i nepoznatih izvršilaca krivičnih djela u svim tužilaštvima.

I dok tužilaštva imaju ovako neslavnu statistiku, prema informacijama Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), u sudovima se ni ne zna koliki je taj broj. Samo je sedam osnovnih sudova prošle godine Sudskom Savjetu (SS) dostavilo te podatke. 

Međutim, oba savjeta su odbila da CIN-CG dostave pravosnažna rješenja o odbačajima zbog zastarjelosti, a takav zahtjev odbio je i SDT, sa obrazloženjem da su ovo podaci koje mogu dobiti samo učesnici u postupku.

Dalje uskraćivanje tih podataka ostavlja prostor za sumnju da se u pravosuđu prikriva nesavjesan i nestručan rad, kao i potencijalna korupcija koja može da bude razlog da se predmet “stavi u fioku” dok ne zastari i tako neko spasi krivične odgovornosti, ocjenjuju za CIN-CG iz Akcije za ljudska prava (HRA). 

Pravna savjetnica HRA Amra Bajrović ističe da su posebno zabrinjavajući podaci oko SDT-a, te da ovakvi rezultati jasno ukazuju da ozbiljni i društveno opasni slučajevi nijesu procesuirani u zakonski predviđenim rokovima, što je dovelo do nemogućnosti krivičnog gonjenja i kažnjavanja počinilaca. 

“Drugim riječima, država nije ostvarila svoju funkciju i promoviše nekažnjivost”, ocijenila je Bajrović.

Prema podacima iz izvještaja TS, od 399 prijava koje su odbačene zbog zastarjelosti krivičnog gonjenja u 2024, 2023. i 2022, njih 186 je iz SDT-a. Ogroman je broj iz godine u godinu i odbačenih prijava protiv nepoznatih izvršilaca, zbog zastarjelosti. Samo u posljednje tri godine, zbog zastarjelosti krivičnog gonjenja odbačeno je i 2635 krivičnih prijava protiv nepoznatih izvršilaca zbog zastarjelosti u svim tužilaštvima, što je preko 70 odsto svih prijava protiv nepoznatih izvršilaca.

Gotovo sve prijave protiv nepoznatih izvršilaca zastarjele prošle godine

Prošle godine su gotovo sve prijave protiv nepoznatih izvršilaca bile odbačene zbog zastare. Od 1.400 krivičnih prijava, čak 1.334 je odbačeno zbog zastarjelosti, piše u izvještaju TS za 2024. 

Amra Bajrović ocjenjuje da postupanje tužilaštava u procesima protiv nepoznatih izvršilaca potvrđuje nastavak neefikasnosti rada tužilaštva.

Ona je podsjetila da je prošle godine na sekretarijat TS utvrdio da je u državnim tužilaštvima Crne Gore zastarjelo čak 2208 predmeta, od čega čak 1958 (oko 90 odsto) u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici. 

“Međutim, do danas nijedan državni tužilac, odnosno rukovodilac državnog tužilaštva ili vršilac dužnosti rukovodioca nijesu snosili odgovornost zbog nastupanja zastare”, naglašava Bajrović.

Neophodno je ispitati ko je bio zadužen za postupanje u svim tim predmetima, ne samo Osnovnog, već i SDT-a, ističe Bajrović, kao i okolnosti koje su dovele do njihovog zastarijevanja. 

Nepostupanje u ovakvim slučajevima ne može se posmatrati samo kao profesionalni nemar, odnosno teži disciplinski prekršaj, ocjenjuju iz HRA, već i kao potencijalno krivično djelo.

“Nezakonito je godinama ne postupati i u jednom, a kamoli u hiljadama predmeta”, ističe Bajrović i naglašava da razlozi za to mogu biti različiti, ali da se može raditi i o mitu i korupciji.

Prema propisima, zastarjelost predmeta ne predstavlja razlog za vođenje disciplinskog postupka protiv sudije, dok tužioci mogu disciplinski da odgovaraju zbog zastare u najmanje dva predmeta. Prema Zakonu o državnom tužilaštvu to predstavlja teži disciplinski prekršaj za koji je predviđena novčana kazna od 20 do 40 odsto zarade tužioca u trajanju od tri do šest mjeseci i zabrana napredovanja.

Međutim, još niko nije odgovarao zbog toga. 

Nedavno je pokrenut disciplinski postupak protiv Saše Čađenovića zbog zastare u predmetu “Telekom”, ali ova prijava je očigledna predstava za javnost, ako znamo da je suspendovani tužilac trenutno u zatvoru zbog optužbi da je dio kriminalnog klana, a nije on jedini tužilac koji je postupao u ovom predmetu. 

Prvostepeno je, u martu ove godine, bila utvrđena disciplinska odgovornost bivše tužiteljke Lidije Mitrović, tromjesečnim umanjenjem plate od 20 odsto, zbog zastare predmeta protiv nekadašnjeg čelnika policije Slavka Stojanovića i tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Raška Konjevića, po krivičnoj prijavi tada opozicionog Demokratskog fronta (DF), zbog razbijanja protesta iz 2015.godine. I tu simboličnu kaznu i odluku je ukinuo Vrhovni sud. Mitrović je, u međuvremenu, osuđena na sedam mjeseci zatvora za zloupotrebu službenog položaja, pa je razriješena sa funkcije tužiteljke.

Bivši tužilac, sada sudija Višeg suda Nikola Boričić se, u disciplinskom postupku, teretio da je nepostupanjem tokom 2019,2020 i 2021. doveo do zastare u 13 krivičnih predmeta i zbog toga ga je prvostepeno TS kažnio simbolično – 20 odsto od plate, tri mjeseca. Vrhovni sud je ukinuo i tu odluku, sa obrazloženjem da nema dokaza da je postupanje tužioca uticalo na zastaru predmeta, pa je Boričić na kraju oslobođen odgovornosti.

Do decembra prošle godine, kada je Vrhovno državno tužilaštvo donijelo uputstvo za postupanje u predmetima protiv nepoznatih izvršilaca, ove zastare su samo konstatovane u službenoj zabilješci, pa je bilo nemoguće njihovo ispitivanje. VDT je uputstvom predvidjelo da se u slučaju zastarjelosti donosi rješenje o odbacivanju krivične prijave, kako bi se kroz podnošenje pritužbe mogla provjeriti takva odluka.

SDT tek od 2022. vodi evidenciju o zastarama, neće da kažu za koja djela

Iz izvještaja TS se vidi da je, od početka 2020. do kraja prošle godine, zbog zastarjelosti odbačena 1241 krivična prijava u svim tužilaštvima. U izvještajima piše da su sve prijave zastarjele ili prije podnošenja krivičnih prijava ili prije ustupanja predmeta na nadležnost drugom tužilaštvu. 

Iz SDT-a su CIN-CG, međutim, poslali drugačije podatke od onih koji se nalaze u izvještajima TS i tvrde da je 2022. bilo sedam, a 2023.godine 12 odbačaja krivičnih prijava zbog zastarjelosti. Navode da za 2020. i 2021. nije vođena evidencija. Nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG na koja se krivična djela odnose zastarjele prijave, a odbili su i da slobodnim pristupom informacijama dostave pravosnažna rješenja o odbačaju krivičnih prijava za 2024.godinu. 

Iz Višeg državnog tužilaštva u Podgorici za CIN-CG tvrde da je od 2020. Do septembra ove godine, odbačeno 45 prijava zbog zastarjelosti, od čega su samo tri prijave protiv poznatih izvršilaca, jedna za silovanje i dva zbog zloupotrebe službenog položaja u privrednom poslovanju, za koje tvrde da su zastarjele prije podnošenja prijave tužilaštvu. Od nepoznatih izvršilaca najviše je, tvrde prijava zastarjelo zbog droge, razbojništva, ali bile su i dvije zastare za ubistva. Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju tvrdi da su od 2020. odbačene samo dvije prijave zbog zastarjelosti i to protiv nepoznatih izvršilaca.

Iz ODT Podgorica kažu da je od 2020. zastarjelo 1795 prijava, od čega je preko 1000 zbog krađa i razbojništva. Nakon toga, najviše je zastarjelo ugrožavanja javnog saobraćaja, izazivanje opšte opasnosti, nedozvoljenog držanja oružja, ugrožavanja sigurnosti…

Nakon podgoričkog tužilaštva, najviše zastarjelih prijava, prema podacima koje su tužilaštva dostavila, imalo je beransko Osnovno tužilaštvo, nešto preko 700, većina protiv nepoznatih izvršilaca i gotovo pola njih zbog krivičnog djela šumska krađa.

ODT Nikšić imao je preko 600 zastarjelih prijava, od čega je 13 protiv poznatih izvršilaca krivičnih djela. ODT Cetinje imao je 255 zastarjelih prijava, od čega je 10 protiv poznatih izvršilaca za ugrožavanje sigurnosti, prevare, zloupotrebu službenog položaja… 

U Herceg Novom je, prema njihovim tvrdnjama, zastarjelo nešto preko 400 prijava, od čega je 18 protiv poznatih izvršilaca- najviše za zloupotrebu službenog položaja i nasilnička ponašanja. Ulcinj je imao 299 zastarjelih prijava, od čega je najviše krađa zastarjelo.

Iz ODT Bijelo Polje tvrde da je bilo 35 zastarjelih prijava, Kolašin šest, a iz ODT Rožaje kažu da su im zastarjele prijave protiv 20 lica, od čega je najviše bilo zbog zloupotrebe službenog položaja i nesavjesnog rada u službi.

Barsko tužilaštvo tvrdi da su zastarjele prijave protiv 21 lica, najviše za zelenaštvo, građenje objekta bez dozvole, prevare, falsifikovanja isprave…

Nema podataka koliko predmeta zastarijeva u sudovima, SS kaže da će biti

Iako podaci o zastari najjasnije govore o efikasnosti i i djelotvornosti rada sudova, crnogorsko sudstvo nema sveobuhvatnu statistiku zastare predmeta. 

Iz SS za CIN-CG objašnjavaju da oni nemaju obavezu da prate zastaru postupaka, ali ističu da su ipak donijeli odluku o unaprijeđenju postojećeg pravosudnog informacionog sistema.

“Na kom se intenzivno radi, pa će podaci o zastarjelosti predmeta u svim sudovima i na svim nivoima biti još jedan podatak koji će se pratiti i biti iskazan u godišnjem izvještaju o radu sudova”, navode iz SS.

U Vrhovnom sudu za CIN-CG navode da je predsjednica tog suda Valentina Pavličić, na sastanku predsjednika svih sudova, u aprilu ove godine, pozvala predsjednike sudova da preduzmu mjere kako bi se ubrzali postupci u kojima su oštećena lica novinari, čime bi se spriječilo nastupanje zastare.

“Iako je fokus bio na predmetima u kojima su oštećeni novinari, zaključeno je da su predsjednici svih sudova pozvani da sa posebnom pažnjom prate predmete u kojima može u skorijem periodu nastupiti zastara, a sve u cilju unapređenja efikasnosti rada”, navode iz Vrhovnog suda.

U izvještajima SS tek od prošle godine se nalazi dio podataka o zastarjelim postupcima, i to samo iz sedam osnovnih sudova. Prema tim podacima u tih sedam osnovnih sudova prošle godine je zastarjelo devet predmeta i 21 izvršenje krivične sankcije. U Osnovnom sudu u Podgorici pet krivičnih i 11 izvršenja kazne, u Beranama dva krivična i jedno izvršenje, u Nikšiću i Pljevljima po jedan krivični i dva izvršenja, u Bijelom Polju i Plavu po jedno izvršenje i u Ulcinju tri izvršenja krivične sankcije.

“Ovako fragmentarni podaci Sudskog savjeta o zastari, prikvirivaju stvarnu razmjeru problema, uključujući i moguću korupciju. Upravo zato je važno da se ova evidencija hitno uspostavi na nivou svih sudova i da postane redovan dio izvještavanja”, upozoravaju iz HRA.

Jedan od najizraženijih razloga koji utiču na nastupanje zastare u sudskim postupcima, piše u izvještaju SS, jesu kadrovska ograničenja i opterećenost sudija velikim brojem predmeta. Kao značajan faktor nastupanja zastare navodi se i problem urednog uručenja sudskih poziva okrivljenima ili osuđenim licima, ali i neprihvatanje da se okrivljenima sudi u odsustvu. 

Dio krivice svaljuju i na tužilaštva, pa kažu da i kašnjenja u podnošenju optužnih akata, kao i krivičnih prijava, znatno doprinose problemu zastarijevanja predmeta. 

Za zastaru izvršenja krivičnih sankcija, krive i policiju. “Neuspješno lociranje osuđenih lica nerijetko vodi ka isteku rokova predviđenih za izvršenje presuda, što rezultira zastarom izvršenja krivičnih sankcija”.

Priliv predmeta u sudovima povećan, efikasnost smanjena

Akcija za ljudska prava je još 2017. godine predlagala da se godišnji izvještaj Sudskog savjeta dopuni objavljivanjem podataka o zastarjelosti krivičnih predmeta i zastarjelosti izvršenja krivičnih sankcija. “Međutim, Uputstvo o izradi izvještaja o radu sudova, u međuvremenu nije izmjenjeno, već se i danas primjenjuje ono iz 2014. godine, kojim se ne predviđa vođenje statistike o ovim podacima”, pojašnjavaju iz HRA.

Bilo bi važno, ističu, i da se uvede obaveza da se izvještava o razlozima zastarijevanja u svakom predmetu i da se, ako se uoči da u predmetu dugo ništa nije rađeno, taj predmet obavezno uputi na ispitivanje u državno tužilaštvo.

“Sudovi i Sudski savjet trebali bi osigurati da dostupnost ovakvih podataka postane standard u praksi, a istovremeno treba provesti sve neophodne korake kako bi se utvrdila odgovornost u slučajevima u kojima je nastupila zastara”, navode u HRA.

Neophodno je i što prije usvojiti izmjene i dopune Zakona o krivičnom postupku, a sudije moraju efikasnije koristiti mehanizme koji su im na raspolaganju, kako bi se smanjio veliki broj odlaganja ročišta, navode u HRA.

“Potrebne su i jasne procedure za prioritetizaciju složenih i važnih predmeta, što dodatno doprinosi da se zastara ne dogodi i da pravda bude ostvarena na vrijeme”.

Mora se raditi bolje i efikasnije, naglašavaju iz HRA, jer i posljednji CEPEJ izvještaj jasno pokazuje da Crnu Goru karakteriše povećan priliv predmeta uz istovremeno smanjenje efikasnosti.

“Sve to direktno utiče na porast broja zastarjelih postupaka i urušava povjerenje građana u pravosuđe. Bilo bi neophodno da Vrhovni sud Crne Gore naloži sprovođenje sveobuhvatne analize o razlozima zastarjevanja i obezbijedi da se ubuduće o tim razlozima sačinjavaju izvještaji za svaki predmet”, zaključuju iz HRA.

Iz Vrhovnog suda za CIN-CG podsjećaju da je nedavno formiran Operativni tim za praćenje sprovođenja Jedinstvenog programa za rješavanje starih predmeta, te da će se njegovi efekti moći sagledati tokom sljedeće godine.

“Na osnovu dosadašnjih podataka već je vidljivo smanjenje broja predmeta starijih od tri godine za oko pet odsto”, navode iz Vrhovnog suda.

Pored zastarjelosti, ozbiljan problem crnogorskom sudstvu, predstavlja i nedonošenje prvostepene presude u zakonskom roku od tri godine, pa je tako više optuženih za ozbiljna krivična djela izašlo iz pritvora posljednjih godina, a zadnji takav slučaj je i puštanje sina Vesne Medenice, Miloša Medenice iz pritvora zbog optužbi da je šef kriminalne organizacije koja je, između ostalog, švercovala cigarete i uticala na sudske odluke.

Mnogi poznati slučajevi zastarjeli ili su blizu zastare

Iz HRA ističu da je problem posebno izražen kada bivši ili aktuelni funkcioneri na ovaj način izbjegnu pravdu, jer se time dodatno podriva povjerenje u nezavisnost pravosuđa.

“Rješenja za sprječavanje ovakvih situacija prvenstveno uključuju efikasniji rad sudova i tužilaštava: rješavanje kadrovskih problema, unapređenje prostornih kapaciteta, bolju organizaciju rada, te unaprjeđenje digitalnih sistema i sistema za praćenje rokova”, naglašavaju u toj nevladinoj organizaciji. 

Zastare u slučajevima “Telekom”, dijelu optužnice sudiji Danilu Jegdiću, bivšem gradonačelniku Budve Marku Batu Careviću, presude nekadašnjim visokim funkcionerima Demokratske partije socijalista (DPS) Svetozaru Maroviću i Petru Ivanoviću samo su neki od slučajeva koji su već zastarjeli ili ih izvjesno čeka zastara.

Nedavno je zastarjela prijava u slučaju poznatom kao afera “Telekom”. MANS je 2019. podnio prijavu protiv Mila Đukanovića, njegove sestre Ane Đukanović i drugih lica, sumnjičeći ih za zloupotrebu službenog položaja, primanje mita i stvaranje kriminalne organizacije. Specijalno tužilaštvo odbacilo je krivičnu prijavu zbog zastare krivičnog gonjenja u julu ove godine.  Mađar Telekom je još 2011. priznala odgovornost pred sudom u Sjedinjenim Američkim Državama i platila oko 95 miliona američkih dolara Ministarstvu pravde i Komisiji za hartije od vrijednosti u toj zemlji, zbog koruptivnih radnji prilikom privatizacije Telekoma u Crnoj Gori i Makedoniji. U crnogorsko tužilaštvo ta dokumentacija je stigla prije deset godina, a godinama su tužioci govorili da čekaju prevod.

U slučaju bivšeg predsjednika opštine Budva Marka Bata Carevića i njegove firme Carinvest takođe je zastarjela optužba za uzurpaciju državnog zemljišta na Krimovici. Obrazloženje Osnovnog suda u Kotoru je da je djelo učinjeno od 2015. do kraja 2018. godine, a zaprijećena kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine, pa se krivično gonjenje ne može voditi kada protekne šest godina od izvršenja djela.

Bivšem sudiji Jegdiću smanjena je kazna za zloupotrebu službenog položaja, jer je dio optužnice zastario. Jegdić je jedini razriješeni sudija posljednjih godina i to nakon što je, posle višegodišnjeg suđenja protiv njega u kome je dio optužbe zastario, pravosnažno osuđen na šest mjeseci kućnog zatvora, zbog falsifikovanja zapisnika sa suđenja.

Ivanović je zbog zastarjelosti krivičnog gonjenja pravosnažno oslobođen optužbi da je u oktobru 2010. vozilom udario djevojčicu na pješačkom prelazu. Njemu se sada sudi zbog zloupotrebe službenog položaja za vrijeme dok je bio ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja.

Zastarjelost izvršenja kazni je poseban problem. Jedan od najpoznatijih slučajeva kojem prijeti zastara, je slučaj bivšeg gradonačelnika Budve i šefa države Svetozara Marovića, kome će u oktobru 2026. zastariti kazna od tri godine i devet mjeseci zatvora, na koju je osuđen kao šef kriminalne grupe. On se 2016. nagodio sa tužilaštvom da robija toliko zbog organizovanog kriminala, prevare, zloupotrebe službenog položaja u sklopu malverzacija sa državnim zemljištem i gradnjom u Budvi. Međutim, on je nakon nagodbe otišao u Srbiju, a njegovi advokati tvrde da se on tamo liječi. Crna Gora je slala više molbi za izručenje Srbiji, ali nije dobila nikakav odgovor. Marović je osuđen i na novčanu kaznu, koja je zamijenjena zatvorom zbog neplaćanja, ali je i ta kazna već zastarjela.

Prema Krivičnom zakoniku, krivično gonjenje i izvršenje kazne ne zastarijevaju za krivična djela vezana za ratne zločine, mučenje, stvaranje kriminalne organizacije i kriminalno udruživanje, primanje i davanje mita, protivzakoniti uticaj, utaja poreza i doprinosa, krijumčarenje, pranja novca, i druga krivična djela vezana za nezakonito bavljenje privrednom djelatnošću…

Duplo veći broj zastarjelih prekršajnih postupaka prošle godine nego 2023.

I u prekršajnim sudovima, prema podacima iz izvještaja SS, svake godine raste broj zastarjelih postupaka, pa je taj broj bio gotovo duplo veći u 2024. nego u 2023.godini.

Tako je tokom 2023 zastarjelo 4193 prekršajna postupka, a u prošloj godini 6.028 u 2024. godini, što je 43,76 odsto više. U 2022. je bilo 3409 zastarjelih prekršajnih postupaka.

“Veliki broj zastarjelih predmeta prije svega pokazuje da sudovi za prekršaje i dalje rade pod pritiskom ogromnog priliva novih predmeta, hroničnog nedostatka kadra i ograničenih prostornih kapaciteta. Sudijama sada jesu povećane plate, ali je ostao čitav niz drugih problema – od preopterećenosti do neujednačene prakse i loše organizacije rada”, navode iz HRA.

U izmjenama i dopunama PUP-a Podgorice, koje su usvojene i uz nezakonitosti, oživljene su hidroelektrane na Morači, iako je riječ o projektu odavno proglašenom ekonomski i ekološki neodrživim. Otvaraju i mogućnost i za masovnu stanogradnju i urbanistički haos

Andrea PERIŠIĆ

U Izmjene i dopune Prostorno-urbanističkog plana (PUP) Podgorice, usvojene u avgustu 2025. bez ozbiljnih demografskih, ekonomskih i infrastrukturnih projekcija, ucrtani su i projekti koji decenijama izazivaju snažan otpor stručne i šire javnosti - hidroelektrane (HE) na Morači (Zlatica, Milunovići i Raslovići).

Planovi o izgradnji ovih HE ranije su obustavljeni upravo zbog velikih ekoloških i finansijskih rizika, a prvi put su se pojavili još u drugoj polovini 20. vijeka i bili su zamišljeni kao sistem od četiri brane. Vlada Crne Gore pod vođstvom Mila Đukanovića je reaktivirala taj projekat 2008. i donijela odluku o izradi Detaljnog prostornog plana za višenamjenske akumulacije na rijeci Morači, a 2010. godine, u mandatu premijera Igora Lukšića, utvrđen je i Nacrt plana sa pratećom strateškom procjenom uticaja na životnu sredinu.

Plan je obuhvatao hidroelektrane Andrijevo, Raslovići, Milunovići i Zlatica, a procjena vrijednosti investicije bila je oko pola milijarde eura. Tender koji je za njihovu izgradnju bio raspisan 2011. godine propao je, jer nije stigla nijedna ponuda, što je shvaćeno kao znak da projekat nije ekonomski održiv. Na ocjeni projekta i njegove izvodljivosti radili su i stručnjaci Svjetske banke, to jest njene Međunarodne finansijske korporacije (IFC) i ocijenili su da se radi o lošem i rizičnom rješenju. I razne ekološke organizacije su godinama upozoravale da bi podizanje brana imalo ozbiljne posljedice po okolinu, da bi ugrozilo Skadarsko jezero, izmijenilo tok Morače, povećalo rizik od klizišta i potapanja naselja, dovelo u pitanje vodosnabdijevanje i uništilo prirodni ekosistem u kanjonu. Posebno se pocrtavalo da projekat na trusnom području kakvo je ovo, nosi dodatne rizike po Podgoricu.

HE na Morači se ne pominju samo u izmjenama i dopunama PUP-a Podgorice, već se, doduše diskretno, provlače i u kontroverznom, nedavno usvojenom, Prostornom planu Crne Gore (PPCG) ,,Elektroprivreda Crne Gore (EPCG) razrađuje i druge potencijalne projekte hidroelektrana istražujući optimalni način realizacije prepoznatog  hidrološkog potencijala na rijekama Ćehotini i Morači, uvažavajući sve relevantne aspekte, a posebno energetski, ekološki i ekonomski”.

Iz Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine (MPPUDI) za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) kažu da se izmjenama i dopunama PUP-a ne planira konkretna izgradnja hidroelektrana na Morači, već da se “ona navodi kao jedan od potencijalnih razvojnih pravaca, što je u skladu sa PPCG-om“.

,,Ponovno ucrtavanje hidroelektrana na Morači u izmjene i dopune PUP-a Podgorice je pokušaj da se kroz niže planske akte oživi projekat koji nije prepoznat ni u Prostornom planu Crne Gore, niti u Nacrtu Nacionalnog energetskog i klimatskog plana, koji je predat na komentare Energetskoj zajednici. Građani i stručnjaci su već dokazali da je riječ o ekonomski neisplativom i besmislenom projektu koji bi uništio područja od međunarodnog značaja (EMERALD i potencijalna Natura 2000 staništa)“, kaže za CIN-CG ekološka aktivistkinja i koordinatorka za energiju u CEE Bankwatch Network Nataša Kovačević.

Ona još ističe da bi, bez prevođenja rijeke Tare u Moraču, vodni potencijal bio nedovoljan, a to bi značilo kršenje međunarodne Konvencije o zaštiti i korištenju prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera (Konvencije o vodama). ,,Crna Gora već sada ima 63,55 odsto obnovljivih izvora u energetskom miksu, ali čak 90 odsto te energije dolazi iz hidroelektrana, što je tokom suša u periodu od 2019. do 2022. godine dovelo do nestašica i velikih troškova uvoza. Umjesto povratka na zastarjele i visokorizične hidro-energetske projekte, državi je potrebna hitna diverzifikacija tj. ulaganje u solar i energetsku efikasnost, čiji udio danas iznosi svega manje od jedan i po odsto“.  

Hidroelektrane su zavisne od stabilnih vodotokova, a ekstremne suše, toplotni talasi i promjene u padavinama, što su sve posljedice klimatskih promjena, dovode do smanjenog dotoka vode i sve češćih zastoja u proizvodnji. Osim toga, brane mijenjaju prirodne tokove rijeka i uništavaju staništa i graditi ih danas znači ulagati u sistem koji postaje neodrživ upravo zbog klimatskih promjena. Umjesto toga, stručnjaci preporučuju preusmjeravanje ka solaru i vjetru, koji su otporniji na klimatske ekstreme i ne uništavaju vodene ekosisteme. Zato je gradnja HE sve rizičnija i štetnija i zato se mnoge države odlučuju na druge načine proizvodnje struje.

Kanjon Morače je stanište za preko 115 vrsta ptica, a, kako se navodi u Procjeni uticaja na životnu sredinu brana na Morači na ptice kanjona Morače i Skadarskog jezera (Procjena) iz 2009. godine, izgradnja brana na Morači drastično bi se odrazila na stanje flore i faune kanjona, a imala bi i nesagledive posljedice na stanje okoline nizvodno. ,,Potapanjem kanjona uzvodno trajno bi se izgubila staništa za boravak, razmnožavanje i ishranu ptica i drastično izmijenilo kvalitativno i kvantitativno stanje ornitofaune kanjona. Nestale bi vrste koje gnijezde na visokim stijenama love u otvorenijem dijelu kanjona, kakvi su orlovi, sokolovi i sove, na primjer, kao i brojne pjevačice koje gnijezde u samom koritu i u niskom rastinju ili na drveću iznad vode“.

Upitno je, navodi se u Procjeni, i kako će promjena mikro-klime i geomorfologije potapanjem kanjona Morače uticati na dva okolna i već ustanovljena Emerald staništa u Crnoj Gori - kanjon rijeke Mrtvice i kanjon Male rijeke. ,,Dostupne mape ukazuju na drastično narušavanje stanja i u ovim kanjonima tako što će se akumulacije iz Morače širiti i potopiti i djelove Male rijeke i Mrtvice, koje već imaju međunarodno priznanje kao Emerald staništa“, navodi se u još u ovom dokumentu.

Kovačević navodi da bi Crna Gora trebalo da se ugleda na regionalne primjere saradnje, gdje postojeće hidroelektrane služe samo za balansiranje solarne i vjetroenergije.

Institucije ukazale na brojne propuste

Ovakvo planiranje velikih i spornih energetskih postrojenja, ali i cijelih novih glomaznih naselja, pokazuje da vizija izmjena i dopuna PUP-a nije zasnovana na održivom planiranju, već više na ucrtavanju projekata na osnovu različitih interesa, rjeđe građana, a češće dobro povezanih investitora.

Na to ukazuju i mišljenja brojnih institucija koje su bile obavezne da daju saglasnost na izmjene i dopune PUP-a Podgorice, a u koje je CIN-CG imao uvid.

Agencija za zaštitu životne sredine (EPA) dala je saglasnost, ali uz upozorenje da realizacija plana ne smije započeti bez sprovođenja dodatnih studija i procjena, naročito za područje Veljeg brda, koje je označeno kao osjetljivo i vrijedno sa stanovišta zaštite prirode. ,,Za planirani projekat Velje brdo neophodna je izrada strateške procjene uticaja na životnu sredinu, sa fokusom na hidrologiju, seizmiku, geomorfologiju, biodiverzitet, sociološku studiju, uticaj na demografiju, studiju biodiverziteta, kao i sprovođenje postupka procjene uticaja na životnu sredinu“, navode iz ove institucije.

Iz Crnogorskog elektroprenosnog sistema (CGES) su formalno dali saglasnost, ali uz uslov - da se planski dokument dopuni smjernicama za rekonstrukciju ključne trafostanice TS 400/110kV Podgorica 2. Ta stanica, stara pedesetak godina, više ne zadovoljava potrebe pouzdanog snabdijevanja i u CGES kažu da je neophodna njena potpuna rekonstrukcija. Dakle, Podgorica nema dovoljno sigurnu elektroenergetsku infrastrukturu ni danas, a kamoli nakon izgradnje novih naselja i planirane ekspanzije stanogradnje i urbanizacije koje predviđaju izmjene i dopune PUP-a.

Problem je i saobraćajna infrastruktura. Iz Sekretarijata za saobraćaj Glavnog grada smatraju da ovakvo prostorno rješenje nije dovoljno precizno kada je to u pitanju. Predlažu da se u izmjene i dopune PUP-a ugrade važeći pravilnici i Strategija razvoja saobraćaja Crne Gore za period od 2019. do 2035. godine i da se preciziraju obaveze u vezi sa parkingom po naseljima.

Izmjene i dopune PUP-a i nelegalne i nelegitimne

Izmjene i dopune PUP-a Podgorice predviđaju i gradnju golf terena i turističkih naselja, opere, sportskih dvorana, vjerskih objekata. Podgorica bi u narednim godinama trebalo da dobije i još 20 hiljada novih stanova, iako već sada ima više stanova nego domaćinstava.

“Vodovod i kanalizacija D.O.O. Podgorica“ dao je samo uslovnu saglasnost na izmjene i dopune PUP-a, jer planirana stanogradnja u naselju Velje brdo nije usklađena sa postojećim kapacitetima vodovodnog sistema glavnog grada. ,,U tehničkom smislu, ukoliko bi se naselje Velje Brdo i budući rezervoari bez detaljne analize povezali na postojeće potisne cjevovode sa izvorišta Mareza, postoji rizik od ugroženosti kompletnog sistema vodosnabdijevanja na teritoriji Podgorice“, navode iz tog preduzeća i insistiraju da je za priključenje novih naselja potrebno sprovesti detaljna hidrogeološka istraživanja. Pored toga, ukazuju i na druge tehničke nedostatke - neprecizno ucrtane rezervoare, izostanak pojedinih izvorišta i nepostojanje kompletne dokumentacije o hidro-tehničkim instalacijama. Zakon o prostornom planiranju i izgradnji objekata (u daljem tekstu: Zakon) ne poznaje kategoriju “uslovne saglasnosti“, saglasnosti ili ima ili nema.

“Vodovod i kanalizacija Tuzi” nije dao saglasnost na nove izmjene i dopune PUP-a.

Bez mišljenja i saglasnosti institucija koje upravljaju vodom i kanalizacijom, nijedan urbanistički plan ne bi smio biti usvojen, jer je riječ o osnovnoj infrastrukturi bez koje se naselja ne mogu širiti.

,,Stiče se utisak da se izmjene prostora rade bez primjena principa postavljenih strateškim dokumentima, bez ikakve prethodne analize, projekcija ili pozitivne planerske prakse, niti ih prate infrastrukturne potrebe, već da se radi o ispunjavanju investicionih zahtjeva”, kaže za CIN-CG demograf Miroslav Doderović.

On ističe da je potpuno neplanerska odluka graditi još stanova. ,,Izmjene i dopune PUP-a ne uvažavaju ni demografsku, niti ekonomsku realnost Podgorice”, upozorava Doderović, navodeći još da Podgorica već ima oko deset hiljada praznih stanova.Ističe i da lokalna vlast nije usvojila ni odluku o formiranju Agencije za izradu lokalnih planskih dokumenata.

Na pitanje zašto se predviđa masovnu gradnju stanova iako je broj stanovnika u Podgorici gotovo stagnirao, iz resora Slavena Radunovića odgovaraju da se izmjene i dopune PUP-a “ne temelje isključivo na podacima iz popisa, već i na unutrašnjim migracijama, promjenama u strukturi domaćinstava i povećanoj potražnji“.

Usvajanje Izmjena i dopuna Prostorno-urbanističkog plana (PUP) Podgorice pratile su brojne nezakonitosti, a prva se odnosi na to što javne rasprave, koja je zakonska obaveza, praktično nije ni bilo, samo je simulirana.

Druga nezakonitost odnosi se na odgovore na primjedbe, koji su, suprotno Zakonu, objavljeni tek nakon osam mjeseci nakon tako simulirane javne rasprave, iako je zakonski rok 30 dana. 

Izvještaj sa javne rasprave nijesu potpisali svi članovi Savjeta za reviziju, već se jedini prostorni planer u Savjetu Dragoljub Marković, javno ogradio od dokumenta i odbio da stavi potpis.

,,Nijesam potpisao dokument, jer mi u suštini tu nemamo planiranje, već ucrtavanje. Umjesto vizije razvoja grada, samo je ucrtavano - kome šta treba i ko šta želi. Izmjene i dopune PUP-a Podgorice potvrđuje da o planiranju prostora ovdje nema ni govora“, kaže za CIN-CG Marković.

On navodi da se, ako se želi sačuvati makar dio prostora, moraju se umjesto ovih raditi drugi planovi. ,,Oni moraju biti sa jasnom vizijom i pravilima, a ne parcijalno mijenjani i dopunjavani dokumenti nastali u vrijeme buma nekretnina, kada su se pravili prema ambicijama da svako proda svoju njivu i na njoj podigne zgradu od više spratova, gdje će stanove prodavati bogatim strancima“, ističe još Marković.

Finalna verzija plana objavljena je tek poslije više od mjesec dana, od usvajanja, u Centralnom registru planskih dokumenata, iako je rok sedam dana.

Iz MPPUDI za CIN-CG tvrde da su “izmjene i dopune PUP-a izrađene u skladu sa zakonom, kroz sve propisane faze i uz učešće stručne i zainteresovane javnosti”. ,,Rađene su uz poštovanje Zakona o uređenju prostora i Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata, a u procesu su organizovane četiri javne prezentacije, u Zeti, Tuzima i dva puta u Podgorici“, navode.

,,Ovo prostorno rješenje nema društveni legitimitet. Cijeli proces je vođen u atmosferi koja je onemogućila kvalitetno učešće u raspravi, a odgovori na primjedbe koje su građani uspjeli da pošalju bili su formalni i paušalni. Savjet za reviziju se bavio formom, ne suštinom, a jedini prostorni planer u Savjetu izuzeo je mišljenje i dosljedno osporio kvalitet dokumenta“, kaže za CIN-CG istraživačica na Univerzitetskom institutu u Lisabonu (ISCTE-IUL) i članica organizacije Ko ako ne arhitekt (KANA) Sonje Dragović. ,,Ukratko: nije bilo javne rasprave, ali biće krivičnih prijava i protesta“, kaže Dragović.

I ona, kao i Marković, smatra da je izrada novog PUP-a Podgorice jedino rješenje. ,,Postojeći dokument je po obimu i posljedicama zapravo novi plan, maskiran kao izmjene i dopune da bi se izbjegla analiza koja bi trebalo da bude osnova strateškog planiranja za narednu deceniju“.

Dragović još navodi da će Podgorica u godinama koje dolaze najvjerovatnije polako postajati sve gore, vrelije, neudobnije mjesto za život. ,,Sa još većim saobraćajnim gužvama, restrikcijama vode i struje, koje ljeti guši dim okolnih požara, a zimi smog iz kućnih ložišta, dok slojevi loše izrađenih fasada padaju na parkinge (jer trotoara više nemamo, sve je parking) pod naletima vjetra sa sjevera? Podgorica već decenijama ide ka tom scenariju; čak, rekla bih, uveliko živi taj scenario“, smatra ona.

I pored dužeg čekanja, CIN-CG nije dobio od Glavnog grada odgovore na brojna pitanja oko usvajanja izmjena i dopuna PUP-a Podgorice.  

Botun: Politička manipulacija granicama

Postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV) u Botunu, čija je izgradnja jedan od najvažnijih uslova za ispunjavanje obaveza iz pregovaračkog poglavlja 27 (Životna sredina i klimatske promjene) na putu Crne Gore u Evropsku uniju (EU), predviđeno je ne samo Izmjenama i dopunama Prostorno-urbanističkog plana (PUP) Podgorice, već i Prostornim planom Crne Gore (PPCG) do 2040. godine, koji je usvojila Vlada Crne Gore. Ipak, i Opština Zeta i tamošnja vlast koju dominantno čini Demokratska narodna partija (DNP), partija koja je glasala za PPCG, protive se gradnji kolektora, tvrdeći da se projekat sprovodi na štetu Zete, iako dostupna zvanična dokumenta ukazuju na nejasnoće kojoj opštini pripada lokacija postrojenja.

Skupština Gradske Opštine Golubovci je krajem 2017. godine donijela odluku kojom je jednostrano povukla nove granice svoje opštine, bez saglasnosti Glavnog grada i bez donošenja posebne odluke o granicama Podgorice u Skupštini Glavnog grada. Tada su iscrtane granice koje su Golubovcima dale veliku teritoriju, pri čemu je, kako se može vidjeti, nastao nepravilni oblik granice (u vidu zuba), a lokacija predviđena za PPOV ostavljena van tog zahvata.

Iako su tadašnje vlasti Golubovaca tvrdile da je Botun u njihovoj nadležnosti, iz odluke se vidi da su ga formalno uvrstili u svoj sastav, ali tako da su izbjegli da obuhvate upravo lokaciju za PPOV. Ova odluka, donijeta za vrijeme vlasti Demokratske partije socijalista (DPS), nikada nije poništena, niti je izmijenjena od strane nove vlasti u Zeti. Zbog toga status lokacije budućeg PPOV ostaje nerazriješen, a ni proces razgraničenja između Glavnog grada i novoformirane Opštine Zeta nije još sproveden.

Sama forma “zuba” ucrtana u granice dodatno podstiče sumnje da se teritorijom manipulisalo iz političkih razloga još davne 2017. godine, što dodatno komplikuje tumačenje nadležnosti i pravni okvir u kojem se projekat PPOV pokušava realizovati.

Nejasnoće o tome kojoj teritoriji pripada lokacija budućeg PPOV ostavljaju prostor za dalje političke manipulacije i produbljuju kontroverze oko samog projekta.

Dodatnu dilemu unosi nedavna najava Opštine Zeta da će raspisati lokalni referendum na kojem bi građani i građanke odlučivali o izgradnji PPOV.

Takva inicijativa bila bi sporna iz više razloga. Prije svega, Zakonom o lokalnoj samoupravi jasno je propisano da se na referendumu može odlučivati isključivo o pitanjima iz nadležnosti te opštine. Ako lokacija PPOV, prema važećim odlukama, nije dio teritorije Zete, postavlja se pitanje kako bi se referendum mogao odnositi na nju. Uz to, proces razgraničenja nije se pomjerio sa mrtve tačke, uprkos ranijim najavama da će to pitanje biti brzo riješeno. Takva situacija dodatno komplikuje pitanje nadležnosti, dok trenutno stanje ukazuje da su sve ključne ingerencije u rukama Glavnog grada i preduzeća Vodovod i kanalizacija, koje je i formalno investitor projekta.

Iz Glavnog grada nijesu odgovorili ni na pitanja CIN-CG-a u vezi sa ovom situacijom.

U prethodnih šest godina CETI je više puta utvrdio da je kvalitet vode u rijeci, nakon rada postrojenja za flotaciju rude, znatno gori. Međutim, reakcije nadležnih gotovo da nije bilo

Maja Boričić/Predrag Nikolić

Iako stručnjaci tvrde da se u junu ove godine desila najveća ekološka katastrofa od kad postoji Crna Gora, kada su otpadne vode iz jalovišta Rudnika olova i cinka Šuplja stijena dospjele u Ćehotinu, Vlada Crne Gore je, početkom septembra, firmi Gradir Montenegro, koja upravlja rudnikom, produžila koncesiju na još 20 godina.

Profesor sa Prirodno matematičkog fakulteta i nekadašnji državni sekretar u Ministarstvu ekologije Danilo Mrdak tvrdi da se desila najveća ekološka katastrofa od kad postoji Crna Gora, a da su je svi praktično prećutali.

,,Kompletno jalovište je iscurilo i što je najgore od svega kroz podzemlje i sad će svaki put kada bude pala jača kiša iz izvora da izlazi sav taj otrov”, upozorava profesor.

Prema podacima, do kojih je došao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), incident iz juna bio je samo eskalacija, a zagađenje rijeke Ćehotine godinama nesmetano traje. Centar za ekotoksikološka ispitivanja (CETI) je, u prethodnih šest godina, prema analizama koje je od ove institucije dobio CIN-CG više puta utvrdio da je kvalitet vode u rijeci Ćehotini bio znatno gori, nakon rada postrojenja za flotaciju rude rudnika Šuplja stijena. Međutim, reakcije nadležnih gotovo da nije bilo. 

„Ovakvo hemijsko opterećenje predstavlja ozbiljan rizik po ekološki status rijeke, a kontaminacija evidentno nije ograničena samo na ušće izvora Badanj, već nastavlja da se širi nizvodno“, zaključak je CETI-ja, u posljednjem ispitivanju Ćehotine, iz jula ove godine, nakon izlivanja jalovišta rudnika u Pljevljima. 

Sredinom septembra otpadne vode iz rudnika ponovo truju rijeku, detektovane su u izvoru iznad sela Prošće na oko 10 kilometara uzvodno rijekom Ćehotinom u odnosu na izvor Badanj, u koji se jalovina (opasni otpad) izlila u junu.

,,Svaka veća kiša će pokretati šljaku koja je otekla iz jalovišta i nalazi se u podzemnim šupljinama, koja će tako i u narednom periodu izbijati na svetlost dana, preko nekih od izvora u kanjonu rijeke Ćehotine'', ocjenjuje događaj iz juna i Vaso Knežević predsjednik Sportsko-ribolovačkog kluba (SRK) Lipljen, koje gazduje ribolovnim vodama u Pljevljima. 

On upozorava da je Gradir Montenegro, firma koja upravlja rudnikom, prećutala incident u junu, te da su nadležne i javnost o tome obavijestili iz ovog ribolovačkog društva. ,,SRK Lipljen se obratila svim relevantnim institucijama sistema u Crnoj Gori koje se bave zaštitom životne sredine i voda od državnog značaja, međutim svako od njih prebacuje lopticu prema drugom organu“. 

Inspekcija za vode i ekološki inspektor, dodaje Knežević, su slučaj predali Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT) u Pljevljima. „Činjenica je da je poznato pravno lice koje je odgovorno za akcident i za nastalu štetu u životnoj sredini. Takođe, činjenica je i da firma Gradir Montenegro koja vrši eksploataciju olova i cinka u rudniku nije namjerno izazvala ekološki akcident, ali je isto tako činjenica da su sve prećutali, što je krivično djelo s obzirom na dimenzije'', naglašava Knežević.

I Mrdak podsjeća da Gradir Montenegro incident nije prijavio, već da su, nakon nedelju dana oticanja u Ćehotinu, ribolovci na dva izvora zatekli plavkasto sivu vodu. ,,Radi se o površini jalovine od četiri hektara, to je otprilike kao jalovište u Mojkovcu”, navodi on.

Iz Gradir Montenegro CIN-CG nije dobio odgovore na brojna pitanja - šta će učiniti da se ovakvi incidenti više ne dešavaju, zašto su prećutali da se jalovište izlilo, te kako komentarišu navode stručnjaka da će svaki put kada bude pala jača kiša doći do daljeg zagađenja rijeke. Pitali smo, između ostalog, i kako komentarišu to što CETI već godinama utvrđuje da je rijeka zagađenija zbog  pogona flotacije rude i šta su učinili da rad rudnika ima manji negativni uticaj na rijeku.

Iz ODT u Pljevljima za CIN-CG kažu da je postupak i dalje u fazi izviđaja, da se prikupljaju dokazi, uključujući vještačenja, kako bi utvrdili da li ima krivičnog djela koje se goni po službenoj dužnosti.

Inspektor kaže da je izlivanje vjerovatno izazvala iznenadna geološka pojava

Nakon junskog incidenta, rudarski inspektor je utvrdio da je šteta nastala formiranjem šupljine u tlu flotacionog jalovišta, usljed iznenadne geološke pojave, najvjerovatnije zemljotresa, klizišta ili odrona. Dalje objašnjavaju da je to omogućilo vodi iz flotacionog jezera da pronađe podzemni put do udaljenih izvorišta, što je izazvalo zagađenje vodotokova.

Iz Ministarstva energetike i rudarstva je za CIN-CG odgovoreno da je nakon inspekcijskog nadzora izrečena privremena mjera obustave izvođenja rudarskih radova na određenim dijelovima jalovišta u okviru rudnika. Objasnili su da ova mjera ne znači potpuno zatvaranje rudnika, već je donijeta kao preventivna i zaštitna mjera nakon ekološkog incidenta izazvanog pojavom, koja se prema Zakonu o zaštiti i spašavanju kvalifikuje kao ,,veća nesreća”, s obzirom na štetu po životnu sredinu i kontaminaciju rijeke Ćehotine.

,,Važno je istaći da nije došlo do fizičkog oštećenja brane jalovišta kao rudarskog objekta, niti je nesreća nastala usljed neadekvatnog izvođenja rudarskih radova. Geološka pojava djelovala je kao viša sila, s efektima koji su se proširili i van teritorije opštine Pljevlja. S obzirom na osjetljivost situacije, način na koji je koncesionar Gradir Montenegro pristupio sanaciji kaverne (šupljine) biće dodatno preispitan. O zakonitosti postupanja u izvođenju rudarskih radova tokom sanacije odlučiće nadležni sud u Pljevljima, po zahtjevu rudarske inspekcije'', kazali su nam iz Ministarstva.

Profesor Mrdak, međutim, objašnjava da većina svega što ne valja završi u u jalovištu, te da je to velika jama koja na dnu ima foliju, koja je atestirana da izdrži i seizmičku aktivnost. 

,,Velika je misterija kako se to desilo, jer te folije su sve atestirane za te stvari. Oni kažu da je bio zemljotres u Bosni, pa je pukla, ali je to nevjerovatno. Gdje god imate rudno bogatsvo, to je uglavnom seizmički aktivna zona”, ističe Mrdak.

Mrdak podsjeća da postoji procedura koja je morala da se ispuštuje u tim slučajevima, ali on sumnja da se neko potrudio da sve ovo zataška. 

,,Nije urađena analiza sedimenta, trebalo bi inspekcija da naloži to”, naglašava Mrdak.

Ni Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera nije odgovorilo na pitanja o ovom incidentu, pa ni na to zašto je ekološka inspekcija naložila uzrokovanje samo površinskih voda, a nijesu uzrokovani voda i šljunak iz jalovišta i zemljišta iznad i ispod izvora Badanj. 

 Iz Agencije za zaštitu životne sredine je za CIN-CG odgovoreno da je u hitnom postupku donijela rješenje kojim je firmi Gradir Montenegro naloženo da obustavi sve dalje radnje i aktivnosti odlaganja jalovišne sirovine na lokaciji flotacionog bazena rudnika. Međutim, uložena  je žalba, o kojoj odlučuje Ministarstvo ekologije.

Agencija je Gradiru Montenegro naložila i metodologiju, kao i potrebnu vrstu mjerenja, koje je dužan da sprovede, kako bi se ustanovio rizik po zdravlje ljudi i životnu sredinu.

,,Očekujemo da Ministarstvo ekologije odbije žalbu, jer neko mora odgovarati za štetu u životnoj sredini i da tu štetu sanira. Ako ovakvi i slični ekološki incidenti prođu nezapaženo i bez ikakvih kazni, onda naša 'ekološka' država i njen sistem funkcionisanja ne vrijedi, i određena odgovorna lica treba da daju ostavke'', ocijenio je Knežević. 

Svi izvori pitke vode nizvodno kontaminirani, zagađenje i prekogranično

Knežević upozorava da su razmjere posljednjeg ekološkog akcidenta velike i nisu samo ograničene na Pljevlja i Crnu Goru, već je zagađenje i prekogranično, jer je voda teče i raznosi zagađenje nizvodno, i u rijeku Drinu u susjednu Bosnu i Hercegovinu (BiH). Takođe, svi izvori pitke vode u nižim nadmorskim visinana u odnosu na jalovište rudnika Šuplja stijena su kontaminirani. 

I profesor Mrdak pojašnjava da se rudnik nalazi na samoj granici sa BiH, te da u susjednoj državi, odmah nakon granice, nalaze četiri sela koja koriste tu vodu. ,,Ovo je i ogroman međudržavni incident, mi smo Bosni i Srbiji preko Ćehotine i Drine isporučili naše jalovište”, naglašava Mrdak.

Knežević kaže da se BIH, sa visokih državnih adresa i sa nivoa lokalnih opština Foče i Goražda, interesovala i upućivala našem Ministarstvu ekologije dopise sa zahtjevom da im se dostavi šta je država Crna Gora preduzela po pitanju ovog ekološkog akcidenta. „Nismo sigurni da su naše institucije odgovorile na ovaj incident onako kako su trebali. Možda postoji i određeni lobi iz Evropske unije (EU) da poljska firma i dalje nesmetano vrši eksploataciju olova i cinka... Ali, čije onda mi to interese štitimo?“, pita se predsjednik ribolovačkog društva Lipljen.

Iz Delegacije EU u Crnoj Gori nijesmo dobili odgovore na pitanja kako ocjenjuju ovaj, po mnogim domaćim stručnjacima, najveći ekološki incident u Crnoj Gori, koje reakcije EU smatra prikladnim u slučajevima kada privatna kompanija (u ovom slučaju u vlasništvu strane firme) izazove značajno pogoršanje životne sredine, naročito ako dođe do prekograničnog zagađenja. Pitali smo i šta misle o reakciji crnogorskih institucija u ovom slučaju-posebno u pogledu brzine reagovanja, transparentnosti i primjene mjera za sanaciju štete.

Ugovor o koncesiji sa Gradir Montenegro potpisan još 2006. i trebalo je da istekne sljedeće godine. Međutim, u Dopuni Godišnjeg plana davanja koncesija za detaljna geološka istraživanja i eksploataciju mineralnih sirovina za 2025. piše da je, nekoliko dana prije ove ekološke katastrofe, predloženo da se koncesija Gradir Montenegru produži na 20 godina. Vlada je, prije mjesec dana, na sjednici 4. septembra usvojila Dopunu Godišnjeg plana. 

„Ne iznenađuje produženje koncesije, s obzirom da predstavnici iste te Vlade ne reaguju, niti javno komentarišu ovaj prekogranični incident“, ističe Knežević.

U Dopuni plana se navodi da je površinskom eksploatacijom iz ležišta Šuplja stijena, od 2010. do 2024, Gradir Montenegro eksploatisao oko 7,25 miliona tona rude, proizveo i izvezao oko 171.000 tona selektivnog koncentrata cinka, oko 47.000 tona selektivnog koncentrata olova sa srebrom i oko 36.000 tona kolektivnog koncentrata. ,,Ovjerene geološke bilansne rezerve i rudarskom dokumentacijom definisane eksploatacione rezerve polimetalične sulfidne rude omogućavaju planiranje godišnje proizvodnje od 600.000 tona rude godišnje”, piše u Dopuni plana.

Gradir Montenegro je u vlasništvu poljske kompanije ZGH iz Boleslawa, ima dugoročnu koncesiju na eksploataciju rude cinka i olova na ležištima Šuplja stijena, Đurđeve vode, Paljevine i Ribnik.  Ranije je iz Ministarstva rudarstva, nafte i gasa saopšteno da je u otvaranje rudnika uloženo 50 miliona eura. Proizvodnja iznosi 550.000 tona rude godišnje, sa prosječnim sadržajem od 2,5 odsto olova i cinka. Godišnje proizvode 18.000 tona koncentrata olova i cinka. Kompanija prema podacima iz 2024 zapošljava 162 radnika. Ukupna vrijednost imovine kompanije, prema poslovnim knjigama, procijenjena je na oko 17 miliona eura. Prema podacima sa Poslovne mreže, tokom prošle godine, imala je prihod od gotovo 15 miliona eura.

Uz olovo i cink, kojih je 97 odsto, Mrdak kaže da u rudniku u tragovima ima zlata, srebra, ali i žive.

Profesor navodi da tu postoji i naslijeđeni problem još iz doba komunizma - starih jama iz kojih cure rudničke vode. Međutim, dodaje, da je naša Vlada 2006. poljsku firmu obavezala ugovorom samo da ne pogorša stanje životne sredine, umjesto da je naloženo da se sanira i taj problem.

,,Mi smo pokušali da riješimo problem otcjednih voda iz okana, to za 100.000 eura može da se riješi, a milione su izvukli… Ali kad sam pošao sa mjesta državnog sekretara u Ministarstvu ekologije, to više nije interesovalo nikoga”, navodi Mrdak, i dodaje da koncesionara to ne tangira jer nijesu zakonski obavezani time da se bave.

On podsjeća da poljska firma svu rudu izvozi za Poljsku, te da smo mi samo resursna baza.

Ćehotina posebno pogođena industrijskim zagađenjima

U Prostornom planu Crne Gore do 2040. se navodi da sa aspekta ugroženosti zagađenjem ističu se dva dijela Ćehotine, rijeka Vezišnica iznad ušća i u zoni Gradac.

,,Zagađenost voda je ograničenje koje je neophodno prioritetno rješavati: za rijeke Ćehotina od Rudnika uglja Pljevlja nizvodno… neophodno je preduzeti mjere za sprječavanje zagađenja, otkloniti uzroke i buduću namjenu prostora opredjeliti na način da se obezbjedi zaštitna zona vodotoka”.

Dio Ćehotine je i Park prirode i nominovano EMERALD područje i potencijalno zaštićeno područje Natura 2000. 

U Izvještaju o strateškoj procjeni uticaja se i ovaj dio rijeke nizvodno rijekom Ćehotinom do granice sa Bosnom i Hercegovinom (ušće u Drinu), predlaže za zaštitu.

,,Kvalitet voda je značajno ugrožen, jer rijeke poput Ćehotine, Lima i Ibra trpe posljedice ispuštanja industrijskih otpadnih voda. Industrijskim zagađenjem posebno je pogođena rijeka Ćehotina”, ističe se u izvještaju.

Napominje se i da je eksploatacijom uglja u neogenim basenima Pljevalja i postojećom tehnologijom Termoelektrane (TE) Pljevlja s pratećim objektima (deponija pepela i šljake Maljevac) ozbiljno je narušen kvalitet površinskih vodotoka Ćehotine i Vezišnice.

U izvještaju Stanje kvaliteta voda u Crnoj Gori za 2022. se ističe da od pet ispitivanih lokacija na rijeci Ćehotini, njih četiri nije bilo dobro, odnosno imalo je umjeren status - Glava Ćehotine, Rabitlja, ispod Kolektora i Gradac.

U vodi Ćehotine su nađene specifične zagajuće supstance. Od sintetičkih supstanci  nađeni  su  fluoridi  i fenol. Od nesintetičkih   supstanci  detektovani su: arsen,  bakar, cink,  i molibden i njihova jedinjenja. 

U izvještaju se ističe i da nova bušotina koja se nalazi u Pljevljima, pored Ćehotine pripada GVTPV Basen Pljevalja, te da je na tom mjestu ,,voda pokazala loš status kvaliteta”.

Iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede su nedavno istakli da u zadnjih deset godina, na ovom dijelu rijeke Ćehotine nema ribe, zbog čestih spiranja sa jalovišta Gradira.

Rijeka Ćehotina je na svakih nekoliko godina na udaru raznih zagađenja, ali nikada niko nije krivično odgovarao zbog toga.

Protiv TE Pljevlja i Elektroprivrede (EPCG) je vođen krivični postupak zbog pomora ribe iz 2019. Međutim, okončan je tako što je tužilac odustao od optužbe. EPCG je platila odštetu od nešto preko 300.000 eura za izazivanje pomora ribe ispuštanjem otpadnih voda sa deponije Maljevac u Vezišnicu, pritoku Ćehotine.

CETI godinama upozorava da je voda zagađena 

Posljednji izvještaj CETI-ja iz jula ove godine, kada su uzorci uzeti sa tri lokacije, pokazao je najveće zagađenje, višestruko veće od dozvoljenog, na ušću izvora Badanj. Nešto malo manje, ali i dalje nedozvoljene količine nizvodno od ušća Badanj, na Tatarovini. Jedino je na trećoj lokaciji, na Jelici, voda bila u granicama dozvoljenih vrijednosti.

,,Dobijeni rezultati jasno ukazuju na degradaciju kvaliteta površinske vode rijeke Ćehotine u zoni ušća izvora Badanj, gdje je registrovano prisustvo višestruko povišenih koncentracija teških metala (olovo,cink), rastvorenih soli i suspendovanih čestica”, navodi se u posljednjem mišljenju CETI-ja.

Iz CETI-ja su, slobodnim pristupom informacijama, CIN-CG poslali sva ispitivanja Ćehotine u posljednjih šest godina, tvrdeći da su podaci od prije 2020. uništeni, u skladu sa Zakonom o arhivskoj djelatnosti.

Interesantno je da je sva ispitivanja od 2020.godine od CETI-ja tražio upravo Gradir Montenegro, firma u okviru koje posluje rudnik, a ne nijedna državna ili lokalna institucija.

U mišljenju iz oktobra 2020.CETI je zaključio da fizičko-hemijska analiza uzorka površinske vode iz Mjedeničkog potoka nakon pogona flotacije ne odgovara nijednoj klasi Uredbe o klasifikaciji i kategorizaciji površinskih i podzemnih voda. ,,Vrijednost PH je ispod graničnog intervala, dok je sadržaj suspendovanih čestica nitrita, rastvorenog gvožđa, mangana, cinka, kobalta, nikla, kadmijuma, ukupnog hroma, olova, selena, cijanida, sulfata, kao i vrijednosti mutnoće i elektroprovodljivost iznad normiranih granica”, piše u mišjenju CETI-ja.

U februaru 2021. piše da je flotacijski pogon doveo do pogoršanja kvaliteta vode u potoku – postala je kiselija i više zagađena neorganskim materijama.

,,Poređenjem rezultata analize uzoraka Mjedeničkog potoka prije i nakon pogona flotacije, može se vidjeti da dolazi do pada vrijednosti PH sa 4,4 na 3,7 i značajnog povećanja koncentracije svih ispitivanih neorganskih parametara”, navodi se u mišljenju iz februara 2021.

U avgustu iste godine se navodi da je, poređenjem rezultata analize uzoraka Mjedeničkog potoka prije i nakon flotacije, razlika u kisjelosti rijeke i prisustvo teških metala bila manja nego prilikom prošlih ispitivanja, ali je i dalje većina ispitanih neorganskih parametara (teški metali) bile veće u uzorku nakon flotacije.

U aprilu i novembru 2022. su vrijednosti većine neorganskih parametara takođe veće u uzorku nakon flotacije, s tim da je u ispitivanjima te godine kisjelost potoka uzvodno od pogona flotacije bila je 5,6, što je najviša izmjerena PH vrijednost vodotoka u dotadašnjim mjerenjima.

Slična situacija bila je i u aprilu 2023., pa je rijeka i dalje bila zagađenija nakon flotacije rude, a sada je i nizvodno od pogona flotacije kisjelost rijeke bila veća u odnosu na prethodna mjerenja. U decembru te godine opet je utvrđeno da su vrijednosti mjerenih parametara veće nakon flotacije,ali se prvi put PH vrijednost (kisjelost vode) nizvodno nalazi u dozvoljenim intervalima.

Nekoliko mjeseci prije posljednjih zagađenja Ćehotine, takođe je urađeno mjerenje sa istim rezultatima prisustva nedozvoljenih količina metala u rijeci.

,,Ispitivani uzorak površinske vode Mjedeničkog potoka nakon pogona flotacije nije usaglašen sa uslovima Pravilnika o načinu i rokovima utvrđivanja statusa površinskih voda, zbog povećanog sadržaja kadmijuma, olova, nikla, amonijaka, suspendovanih supstanci, bakra, cinka i kobalta, povećane vrijednosti elektroprovodljivosti, kao i snižene PH vrijednosti”, piše u mišljenju iz maja ove godine.