Sve je veći rizik trgovine ljudima preko internet platformi. Mladi se često pecaju na mamac brze zarade iza koje se često krije moderno ropstvo, seksualna eksploatacija i zostavljanje

Moj prvi šugar dejt bio je se jednim čovjekom iz regiona, sa kojim sam preko sajta odmah dogovorila jasnu razmjenu - novac za seksualne usluge. Osjećala sam se užasno, ali sam nastavila da koristim sajt za šugar dejting, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Nađa, čije je pravo ime poznato redakciji.
Ona već neko vrijeme zarađuje tako što preko interneta nalazi muškarce koji je plaćaju za online druženje i susrete na raznim tačkama svijeta.

”Sad sam obazrivija. Duže se dopisujem i izgradim neku vrstu prijateljskog odnosa, prije prvog susreta. Nastojim da izaberem muškarce koji mi nijesu fizički odbojni. Ipak, kriterijumimi su niži nego kad bih tražila momka za pravu vezu, a rizici uvijek postoje”, kaže ona.

Nađa je studentkinja iz jednog grada u centralnoj regiji Crne Gore. U ranim je dvadesetim. Njeni visokoobrazovani roditelji zarađuju više od crnogorskog prosjeka. Za vebsajt preko kojeg se povezuje sa imućnim, starijim korisnicima širom svijeta, ali i u Crnoj Gori, saznala je od drugarice, studentkinje, koja je tako dolazila do novca.

U njenom društvu, studenata, uglavnom srednje klase, ima više onih koji se finansiraju na ovaj način.

Sajtovi koje koriste ubiraju profit od povezivanja ljudi radi šugar dejtinga (šećernog zabavljanja/slatkog druženja). Za druženje sa djevojkama plaćaju takozvani šugar dedis (šećerne tate), muškarci obično u srednjim ili starijim godinama. Mlade šugar bejbis, koje im se nude, većinom su djevojke u dvadesetim godinama. U ovoj ulozi, ali u znatno manjem broju, ima i mladih muškaraca, čije usluge traži uglavnom starija gej populacija, a znatno rjeđe i žene.

”Šugar dejting je često vrsta seksualnog rada”, kaže Nađa.

Sajtovi djevojkama nude da odaberu vezu po “sopstvenim kriterijumima”, a tek se prikriveno aludira na finansijske beneficije i pravu prirodu odnosa.

Djevojke obično idu na putovanja u inostranstvo gdje je sve plaćeno, dobijaju poklone i novac, ali često to druženje uključuje i seksualne usluge. Nekada se susreti dešavaju isključivo onlajn.

”Sve zavisi od dogovora”, tvrdi Nađa.

O pojavi šugar dejtinga i upotrebi ovih sajtova ne govori se mnogo u Crnoj Gori i regionu. Međutim, svjetske organizacije za borbu protiv trafikinga godinama upozoravaju na brojne opasnosti koje se kriju iza platformi šugar dejtinga, poput trgovine ljudima, različitih vrsta seksualne i radne eksploatacije.

Nacionalni centar za borbu protiv seksualne eksploatacije (NCOSE), koji je među najstarijim i najznačajnijim američkim organizacijama u ovoj oblasti, svrstao je prošle godine jedan od najpoznatijih šugar dejting sajtova u 12 organizacija koje na globalnom nivou najviše profitiraju od seksualnog zlostavljanja i eksploatacije.

Isti sajt koriste Nađa i njeno društvo u Crnoj Gori.

”Bilo koji vid povezivanja lica koje se realizuje uz korišćenje neprovjerenih sajtova nosi određen rizik i mogućnost da lice postane žrtva trgovine ljudima, bilo da se radi o prostituciji ili nekom drugom vidu eksploatacije”, kaže za CIN-CG Marko Brajović, inspektor na Odjeljenju za trgovinu ljudima pri Upravi policije.

Trgovina ljudima radi seksualne eksploatacije prisutna je u Crnoj Gori, naročito tokom ljetnjih mjeseci, međutim teško je dokaziva, objašnjava Brajović.

Inspektor kriminalističke policije iz Centra bezbjednosti (CB), koji je želio da ostane anoniman, za CIN-CG kaže da su rizici ovakvih sajtova prvenstveno vezani za tajne susrete sa nepoznatim osobama u inostranstvu.

”Ne postoji način da se rizici koje nosi ovakvi sajtovi kontrolišu, naročito imajući u vidu da se osoba samovoljno izlaže opasnostima, obično krišom od svoje okoline”.

”Za sada nije poznato da je neko iz Crne Gore na ovaj način upao u lanac trgovine ljudima”, tvrdi ovaj službenik.

Trgovina ljudima može biti veoma prikrivena, tvrdi Aida Petrović iz Crnogorskog ženskog lobija (CŽL), koja je godinama radila sa ranjivim ženskim grupama.

”Mlade djevojke, a naročito maloljetnice na početku su oduševljene - pokloni, izlasci, novac. U trenutku, kad shvate da nisu u baš tako povoljnoj situaciji, često pokušaju da prekinu odnos, ali tada dolazi do ucjena, prijetnji i nekad su primorane da ostanu u odnosu mimo volje”, ističe Petrović.

”Svaka prisila čini nju žrtvom trgovine ljudima”.

Ukoliko roditelji primijete da djeca imaju odnekud novu garderobu, telefone i luksuznije stvari, treba odmah da se zabrinu, apeluje Petrović i upozorava da su česte žrtve maloljetnice.

Inspektor kriminalističke policije tvrdi da ne postoji način da se maloljetne osobe koje se prijavljuju na ovakve sajtove pod lažnim godištem zaštite, ali da su trenutno u toku akcije koje targetiraju pedofiliju na internetu.

Iako se za samo bavljenje prostitucijom u Crnoj Gori može dobiti prekršajna kazna, Krivični zakon Crne Gore navodi da kazna zatvora sljeduje onom “ko putem sredstava javnog informisanja i drugih sličnih sredstava propagira ili reklamira prostituciju”.

Norvežanin Sigur Vedal, vlasnik jednog od najpoznatijih sajtova za šugar dejting, novčano je kažnjen 2019. godine zbog reklamiranja prostitucije u Belgiji i Francuskoj i navođenja studentkinja da se preko njegove platforme “oslobode studentskog kredita” i “poboljšaju svoj život”. Sajt je, pored novčane kazne, trajno zabranjen u Belgiji.

Na području Crne Gore nijesu izricane kazne za ovakve aktivnosti. Osim sajtova za šugar dejting, u našoj zemlji su dostupni eskort sajtovi koji otvoreno nude usluge prostitucije, gdje djevojke uz eksplicitne slike imaju i istaknutu satnicu, koja se kreće od 100 eura pa naviše. Na sajtovima se detaljno opisuju usluge koje se nude. Radi se o očitom reklamiranju prostitucije, koje bi po zakonu trebalo da bude sankcionisano.

”Ovi sajtovi nemaju domen u Crnoj Gori, i lica koja ih vode nijesu ni na koji način vezana za Crnu Goru”, kaže za CIN-CG Jakša Backović, inspektor za sajber kriminal pri Upravi policije (UP).

”Za sada je nemoguće da sajt ili profil sa kojih dolaze ovakve nelegalne aktivnosti direktno stopiramo na području Crne Gore”, objašnjava Backović.

To je, kaže, posljedica lošeg zakonskog okvira koji bi trebalo mijenjati.

”Za sada nismo u saznanju da je bilo koje lice preko ovakvih sajtova izvšilo neko krivično djelo, a jedini način da to saznamo je da neko prijavi određenu nelegalnu aktivnost”, objašnjava Backović.

Brojne opasnosti iza ponude lagodnog života

Nađa je svjesna rizika koje ovakve veze nose.

”Tokom putovanja u inostranstvo povjerljivu osobu iz bliže okoline izvještavam o lokacijama i aktivnostima”, objašnjava ona.

”Šugar dejting nije bezbjedan, u svojoj srži je eksploatorski... Od ključne je važnosti da izvještavanje o šećernim vezama upućuje na opasnosti od ovakvih aranžmana, kako bi se pokrenule akcije koje će štititi ranjive grupe, koje ovakve platforme i osobe imaju na meti”, navodi se u saopštenju NCOSE-a.

Ne može se, dodaju dalje u saopštenju, prihvatiti stav da je šugar dejting samo jedna vrsta zabavljanja i zažmuriti na eksploataciju koju ovakav odnos povlači. Ističu i da je opasna normalizacija ovakvih “izrabljivačkih sistema koja se u našem društvu propagiraju”.

Nađi i njenom društvu dostupan je izbor šugar dedija iz cijeloga svijeta, a opasnosti koje vrebaju jednu Amerikanku ili Japanku, vrebaju i njih.

”Među ljudima koji traže društvo preko ovog sajta, ima usamljenih, imućnih muškaraca kojima se cijeli život vrti oko posla. Nerijetko su depresivni. Ima i onih koji vode paralelne živote, oženjeni su”, kaže Nađa.

Korisnici ovakvih sajtova često imaju najrazličitije vrste seksualnih fetiša i fantazija koji mogu dovesti mlade žene u po život opasne situacije, objašnjava ona.

”Jedan od fetiša je i napunjeni pištolj uperen u ženu tokom seksualnog odnosa, ili gušenje djevojaka, dok ne ostanu gotovo bez daha”, tvrdi Nađa.

”Neke djevojke pristaju i na ove strašne stvari samo zbog novca i tako izlažu sebe teškim traumama”, kaže ona.

Rezultati studije, objavljene u švajcarskoj publikaciji Frontiers of Psychology, pokazuju da muškarci koji su spremni da plate za seks imaju sklonost ka “četiri mračne osobine” - narcizam, psihopatija, makijevalizam i sadizam. Narcizam se ogleda u osjećanju egocentričnosti i veličine; manipulativne i cinične tendencije su znaci makijevalizma, dok su okrutnost i antisocijalnost znaci psihopatije. Sadizam se ogleda u uživanju u tuđem bolu i patnji, objašnjeno je u studiji.

Na interentu se mogu naći brojne ispovijesti djevojaka koje su šugar bejbis, ili su nekada bile. Često se pominje prisila na određene stvari koje ne žele, i nijesu ih unaprijed dogovorile. Ove djevojke navode da se često povinuju jer osjećaju strah, pa i dužnost zbog materijalne kompenzacije. Nerjetko su i žrtve silovanja.

Jedna bivša šugar bejbi ima nalog na društvenoj mreži Tik Tok pod nazivom profitfromtrauma. Iz šugar dejtinga je izašla sa herpesom i post-traumatskim stresnim poremećajem (PTSP) jer je imala veliki broj klijenata, koji su je na razne načine eksploatisali. PTSP je trajno, nekad cjeloživotno stanje i obuhvata skup teških psihofizičkih simptoma koji nastaju kao odgovor na različite vrste trauma, poput ratnih ili seksualnih. Ova djevojka na svom profilu daje savjete kako se nositi sa traumom seksualne eksploatacije.

Poznata žrtava šugar dejtinga je i Amerikanka Megan Lundstrom, koja je upala u zamku trgovine ljudima, i to tako što se za njene šugar dedije ispostavilo da su makroi koji su je primoravali na prostituciju. Nakon izbavljenja iz agonije koja je trajala dvije godine, osnovala je organizaciju koja se bavi borbom protiv komercijalne seksualne eksploatacije.

U januaru ove godine, u Astrualiji, muškarac je optužen za silovanje dvije djevojke sa kojima se povezao preko jednog od vodećih sajtova za šugar dejting. Silovao ih je nakon što im je stavio opijat u piće. Sumnja se da je istu stvar odradio sa najmanje 20 djevojaka.

U Teksasu se tokom ove godine naročito upozoravalo na rizike od davanja računa šugar dedijima, jer su se desile brojne finansijske prevare djevojaka.

Neki sajtovi za šugar dejting preporučuju mladim atraktivnim korisnicama da iz bezbjednosnih razloga stave lažno ime, te da ne daju broj telefona, niti podatke sa kreditne kartice na početku dopisivanja. Upozoravaju i na rizike od trgovine ljudima.

Studentkinje glavna meta

Ni Nađa, ni drugi koje poznaje koji se bave šuger dejtingom, ne kriju izvor novca od vršnjaka, ali skrivaju od roditelja i starijih.

”Morala sam da odbijem više ponuda za putovanja, jer se roditelji već pitaju odakle mi novac za vrijeme koje sam provodila u inostranstvu”, objašnjava ona.

Studentkinje su jedna od glavnih ciljnih grupa ovih sajtova. Na nekim platforama premium profile, koji se inače plaćaju, mogu besplatno dobiti sve šugar bejbis koje imaju adresu sa nastavkom edu, što je oznaka za mejl brojnih fakulteta širom svijeta koje koriste njihovi studenti i studentkinje. Jedan takav sajt, popularan i u Crnoj Gori, ima program pod nazivom Sugar Baby Academy, preko kojeg naročito propagira mogućnost oslobađanja dugova od studentskih kredita. Ti dugovi u zemljama poput Amerike i Velike Britanije su često ogromni i otplaćuju se godinama po završetku studija. Iza seksualnog iskorištavanja, promoviše se navodno osnaživanje i finansijska sloboda mladih žena i ženska prava. A šugar dejting se preporučuje kao put do skupe univezitetske diplome.

Nađa ima ponudu čovjeka kojeg je srela preko sajta da ode iz Crne Gore, napusti fakultet kojim nije zadovoljna ovdje i upiše nešto što je više zanima.

”Ambiciozna sam i radila bih na tome da završim neki drugi fakultet vani. Kao odlična učenica u srednjoj školi mogla sam da upišem šta god sam htjela. Nažalost, prije par godina, nijesam znala šta me zanima”, kaže ona.

Ipak, svjesna je da ovakav način finansiranja nosi rizike.

”Strah me da moje studije i moje finansije u potpunosti zavise od odnosa sa šugar dedijem”, kaže one.

Ovakvi odnosi stavljaju šuger bejbis u poziciju nemoći, kaže sociološkinja Biljana Radović za CIN-CG.

”Postaju zavisni od onog ko ima materijalnu moć, što je i razlog ulaska u vezu”, tvrdi ona.

Zbog kampanja usmjerenih ka studentima i studentkinjama, u zapadnim zemljama a posebno na američkim univerzitetima, odgovorni upozoravaju na rizike šugar dejtinga.

Koalicija protiv trafikinga žena (CATW), američka organizacija svjetskog glasa smatra da je šugar dejting vrsta “komercijalne seksualne eksploatacije žena i djevojaka”, što je jedna od najozbiljnijih, najporažavajućih, eskalirajućih posljedica rodno zasnovanog nasilja.

”Mora se kritički odnositi prema ovom fenomenu, njegovim uzrocima i posljedicama”, tvrdi Biljana Radović.

Nađa želi da se skloni iz porodičnog stana gdje, kako kaže, godinama vladaju prilično komplikovani odnosi.

”Ne mogu da podnesem da još nekoliko narednih godina živim sa mojima”, kaže ona.

Navodi da posljednjih godina ima lošu komunikaciju sa roditeljima koji je, tvrdi, psihički maltretiraju, a dešavalo se kaže i da je otac udari. Ovakva vrsta seksualnog rada omogućava osamostaljenje odmah po punoljetstvu, što koriste oni kao ja, koji su u lošim odnosima sa porodicom, objašnjava ona.

”Žene su mnogo češće finansijski ugrožene, što govori i podatak da je na ovakvim sajtovima velika disproporcija u broju muškaraca i žena. Tako na jednom od najpopularnijih sajtova ima četiri miliona žena, dok je muškaraca milion”, objašnjava Biljana Radović.

Prije svega potrebna je podrška

U okviru NVO Juventas funkcioniše Drop in centar gdje se može dobiti besplatna podrška.

”Drop in centar za osobe koje pružaju seksualne usluge predstavlja bezbjedno i dostupno mjesto u kojem vlada podržavajuća atmosfera. Ovaj drop in centar jedini je centar svoje namjene u Crnoj Gori”, kaže za CIN-CG Marija Mijović iz NVO Juventas.

Svim korisnicima ovog centra garantovana je anonimnost, i sve dobijene informacije ostaju povjerljive, kaže ona.

”Razgovaramo o temama kao što su: ostvarivanje prava iz socijalne i dječije zaštite, mogućnostima zapošljavanja, prava iz zdravstvene zaštite, prevenciji krvlju i seksualno prenosivih infekcija”, objašnjava.

Psihološkinja Marija Marković za CIN-CG tvrdi da je seksualnost usko povezana sa psihom i emocijama, te da kada se koristi kao usluga za novac, a ne kao slobodan izbor i rezultat autentične želje za povezivanjem, uvijek ima loše posljedice.

”U psihološkom smislu postoji puno podsvjesnih razloga zašto bi djevojka odabrala ovakav odnos. Nekada je to podsvjestan inat majci koja se nije izborila za svoje potrebe i ostala u ulozi žrtve. Nekada je potreba da se nadomjesti osjećaj bezbjednosti koji nije imala tokom odrastanja. Nekada je to simbolično osveta muškarcima kroz ‘uzeću ti sve, jer mi se može’ način razmišljanja nastalog iz emotivne povrijeđenosti. Puno je različitih životnih istorija, pa i različitih razloga”, objašnjava ona.

Odnos gdje nema uzajamnog povjerenja, slobode izbora bez koristoljublja, slobode izražavanja spontane seksualnosti i ljubavi kroz obostrano autentično uživanje, nije zdrav odnos, upozorava Marija Marković.

Važno je objasniti osobama koje se upuštaju u ovakve odnose da postoji i drugi put.

”Mogu, za početak, da istraže neke nove oblasti, otkriju neke talente, koji su do možda ostali neprepoznati, a sve u cilju da bi se osvjestilo da seksualnost i poželjnost nisu jedina moć i vještina”, kaže Marija Marković.

Raičević: Prostitucija nije izbor, već prisila

Jedan od najubjedljivijih mitova o prostituciji je da je to “najstarija profesija”, kaže za CIN-CG Maja Raičević, izvršna direktorica Centra za ženska prava (CŽP).

”Feministkinje koje žele da vide kraj trgovine seksom, opiru se ideji da je prostitucija samo ‘posao kao i svaki drugi’”.

Praksa korišćenja ljudskih tijela kao tržišta je normalizovana pod neoliberalnim ekonomskim sistemom, navodi Maja Raičević.

”Podržavanje ideje da je prostitucija ‘rad’ nije progresivno gledište koje ide u prilog boljem položaju žena. Prostitucija nije izbor, jer je najčešće uslovljena ekonomskom oskudicom ili disfunkcionalnim porodicnim i drustvenim odnosima.

Čak i kad izgleda da jeste, kada se u prostituciju uđe ‘dobrovoljno’, ono što najčešće slijedi je eksploatacija, nasilje, stigma i veoma često nemogućnost da se iz tog kruga izađe”.

Đurđa RADULOVIĆ

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) sprovodi projekat: Novinarska istraživanja, u čijem su fokusu predstavnici/e manje brojnih naroda i etničkih grupa, ranjivih kategorija stanovništva - žene, djeca, osobe treće životne dobi, osobe sa invaliditetom (OSI). Projekat će trajati deset mjeseci. CIN-CG će kroz dubinska novinarska istraživanja pokušati da utvrdi ključne probleme sa kojima se suočavaju manje brojni narodi i ranjive grupe u našem društvu. Pokušaće i da utiče na društvene aktere, od donosioca/teljki odluka, pravosudnih organa kako bi se otvorio dijalog i situacija popravila. Predviđeno je da se u okviru projekta sprovede i objavi više dubinskih istraživanja o stepenu socijalne ugroženosti ranjivih grupa koje će biti u fokusu, njihove uključenosti/isključenosti iz društva kao i izloženosti diskriminaciji. Istraživanja će biti prezentovana javnosti i u multimedijalnoj formi (tekstovi, audio, video, infografici), a ključni nalazi projekta biće dostupni u formi E-booka. Projekat se realizuje uz podršku Ministarstva javne uprave, digitalnog društva i medija.

Prema podacima iz registra za HIV/AIDS, od početka epidemije 1989. godine do kraja 2020. godine, u Crnoj Gori je registrovano ukupno 318 osoba inficiranih HIV-om, ali bi zbog niske stope testiranja taj broj mogao biti mnogo veći 

,,Kada sam, prije više od deceniju, saznao da sam pozitivan na HIV virus, mislio sam da je s mojim životom gotovo i da ću kroz pola godine umrijeti. Zaključao sam se u sobu. Pustio sam samo par suza, koliko mi je dozvoljavalo tradicionalno crnogorsko vaspitanje“, kaže u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) čovjek koji je tražio da ostane anoniman. Tada se, kaže, o infekciji HIV malo znalo. Ni danas, smatra, nije mnogo drugačije.

Naš je sagovornik slučajno otkrio da je inficiran i to kad je namjeravao da donira krv. Saopštili su mu da ima HIV i uputili ga na Infektivnu kliniku, gdje su mu nakon završnih testova i pregleda, koji su trajali mjesec dana, prepisali terapiju. Roditelji su, iako uplašeni od nepoznatog, odmah stali uz njega. 

Mnogi ostaju bez podrške najbližih, a institucije se ni nakon tri decenije nijesu dovoljno angažovale da objasne šta je zaista HIV/AIDS, kako bi stigmatizacija inficiranih osoba bila manja u društvu, njihova integracija snažnija, a liječenje efikasnije.

Prema podacima iz registra za HIV/AIDS, od početka epidemije 1989. godine do kraja 2020. godine, u Crnoj Gori je registrovano ukupno 318 osoba inficiranih ovim virusom, od kojih je gotovo polovina, njih 149, u momentu otkrivanja infekcije bilo u posljednjem, najtežem stadijumu te infekcije - AIDS-u. U istom periodu 61 osoba je umrla od AIDS-a. Na kraju 2020. godine u Crnoj Gori je sa HIV-om živjelo 257 osoba - 228 muškaraca i 29 žena. Podaci za 2021. godinu još uvijek nijesu dostupni. 

Prema informacijama Instituta za javno zdravlje (IJZ), najveći broj HIV infekcija, čak 78 odsto, dijagnostikuje se kod mladih ljudi, u uzrastu od 20 do 39 godina. U Pogorici i na primorju je registrovano najviše inficiranih. Najčešći put prenosa, oko 88 odsto slučajeva, je preko nezaštićenog seksualnog odnosa. Prenosi putem krvi ili sa majke na dijete, i dalje su rijetki u našoj sredini.

Ovo su zvanični podaci. Pitanje je, međutim, koliki je stvaran broj inficiranih HIV-om, jer Crna Gora ima nisku stopu testiranja. U Nacionalnoj strategiji za borbu protiv HIV/AIDS-a u Crnoj Gori za period od 2015. do 2020. godine upozorava se na nizak obim testiranja na HIV, osim kod dobrovoljnih davalaca krvi. U našoj zemlji stopa testiranja dugo nije prelazila 1 na 1000 stanovnika i bila je znatno niža nego u ostalim dijelovima bivše SFRJ, osim Kosova. U posljednje četiri godine stopa testiranja je ipak malo porasla.

Ljudi uglavnom skrivaju HIV status od prijatelja i porodice, kaže sagovornik CIN-CG-a. ,,Odlučio sam da od najbližih ništa ne krijem. Na sreću, samo jedan od prijatelja je izabrao da me napusti u najtežem životnom trenutku. Strah od odbacivanja je jedan od najgorih koje čovjek može da iskusi”, ističe sagovornik sa početka teksta, koji se uspješno liječi već godinama. 

Vrlo brzo pošto je otkrio da je inficiran, počeli su ozbiljni simptomi. ,,Stanje je bilo vrlo kritično. Malaksalost, temperatura, groznica, česte dijareje i kandida. Da nijesam znao da imam HIV, mislio bih da su to neke uobičajene zdravstvene tegobe. Doktor je zabranio da radim, jer bi neka sezonska prehlada mogla da bude fatalna za mene. Dao sam otkaz, a razlog sam izmislio”. Nakon dvije, tri godine, uz redovnu terapiju i nadzor ljekara potpuno se opravio, ali cijelog će života, ističe, morati da uzima ljekove. 

Psihički oporavak trajao je znatno duže. U Crnoj Gori nema dovoljno obučenih psihijatara, terapeuta i psihologa koji se bave ovim problemom. ,,I pored podrške, bilo mi je teško. Mislio sam da sam jedni u Crnoj Gori sa ovom bolešću. Pitao sam se kako će dalje izgledati moj život. Razmišljao sam o samoubistvu, da prekinem terapiju i ubrzam kraj agonije. Međutim, u kontaktu sa jednim udruženjem shvatio sam da ima još ljudi sličnih meni. Počeo sam da alternativnim metodama liječim psihičke probleme. Pomogle su meditacija i joga”, objašnjava. 

Crna Gora nema dobre rezultate u borbi protiv stigamtizacije osoba koje su inficirane ovim virusom, ističe za CIN-CG izvršna direktorica Juventasa Ivana Vujović. ,,Većina ljudi u ovoj zemlji još ne razumije šta znači HIV pozitivan status. Ne shvataju da se sa tim može živjeti ukoliko osoba redovno uzima propisanu terapiju, kao i da se virus ne prenosi ako se inficirani pridržava ljekarskih preporuka i savjeta“. 

Dakle, uz pravilan tretman HIV pozitivni mogu živjeti normalno, mogu imati partnere, partnerke i djecu, bez bojazni da će se i oni inficirati. 

Predrasude i diskriminacija osoba sa HIV-om i AIDS-om, prema riječima našeg inficiranog sagovornika, su izražene. To je uglavnom posljedica neznanja. „Tužno je međutim kad stigma dolazi od zdravstvenih radnika koji bi trebalo da su na našoj strani, da razumiju stvari i da su tu da nam pomognu“, ističe on, navodeći da je više puta naišao na nerazumijevanje i diskriminaciju od strane zdravstvenih radnika. „Doživio sam, na jednom od pregleda koje je trebalo da odradim mimo onih uobičajenih za osobe sa HIV-om, da je doktor, nakon što je u zdravstvenom kartonu pročitao moju dijagnozu, brže-bolje stavio dva para rukavica i tek vrhom prstiju držao sondu tokom ultrazvuka, iako bi trebalo da zna da se HIV ne može prenijeti na taj način. Bilo je i slučajeva da su odbijali da mi urade pregled. Osjećao sam se užasno”. Izuzetak su, napominje, ljekari Infektivne klinike, koji znaju šta je HIV i kako se tretiraju inficirani. 

Iz međunarodne organizacije Zajednički program Ujedinjenih nacija za HIV i AIDS (UNAIDS) u oktobru 2020. godine izvijestili su o značajnom smanjenju testiranja na HIV u skoro svim zemljama Evrope, zbog pandemije COVID-19. Međutim, u posljednje vrijeme pojedine zemlje vratile su nivo testiranja na HIV na onaj od prije pojave pandemije. U mnogim je zemljama Evrope međutim, uključujući i Crnu Goru, nivo testiranja i dalje nizak, prema ovom izvoru. 

Predstavnici Ministarstva zdravlja (MZ) najavljuju povećanje stope testiranja i dostupnost testova. ,,Brojni stereotipi i predrasude prema osobama koje žive sa HIV-om jedan su od osnovnih uzroka niske stope testiranja, jer građani nemaju povjerenja u zaštitu ličnih podataka i podataka o zdravstvenom stanju. Preventivne usluge u javnom zdravstvenom sektoru pružaju savjetovališta za HIV u sedam domova zdravlja u Crnoj Gori i u Institutu za javno zdravlje. Planirano je da što više zdravstvenih ustanova pruža usluge dobrovoljnog i povjerljivog testiranja i savjetovanja”, saopšteno je iz MZ za CIN-CG. 

Programska direktorica LGBT Forum progres-a Milica Špajak je saglasna da je neznanje jedan od glavnih razloga što su osobe sa HIV-om ili AIDS-om marginalizovane i što je prema njima ogromna socijalna distanca. Građanke i građani nemaju neophodna znanja o seksualnom zdravlju, a nedostaje i profesionalno izvještavanje o infekciji. ,,Predrasuda je vezivati HIV za seksualnu orjentaciju. Neke od ranjivijih kategorija stanovništva su žene u prostituciji, transrodne osobe, osobe koje koriste drogu, zatvorenici…Njima je potrebna posebna podrška države i društva, kroz razne preventivne programe”, ističe za CIN-CG Špajkova.  

Izvršni direktor Crnogorske fondacije za HIV i virusne hepatitise Boris Vuksanović objašnjava da terapija za pacijente sada podrazumijeva kombinaciju od tri lijeka koji se koriste jednom dnevno. ,,Ranije je to bilo drugačije. Do kraja godine očekuje se modernizacija terapije, pa će sve biti sadržano u jednoj piluli“. 

Fondacija, kaže Vuksanović za CIN-CG, ima male resurse, i uglavnom pruža psihološko-socijalnu pomoć, neku vrstu pravne podrške, kao i usluge prevencije HIV-a osobama koje su u bliskom okruženju inficiranih. U saradnji sa Infektivnom klinikom i Savjetovalištem za HIV, fondacija je uspjela da nabavi i ljekove, terapiju za bebe, koje su rodile tri žene sa HIV-om u prethodnom periodu. Ti medikamenti, kako ističe Vuksanović, su vrlo skupi, a zbog malog broja pacijenata u Crnoj Gori ih nema u redovnoj distribuciji. 

Navodi i neke zanimljive detalje iz aktivnosti fondacije. U prvim danima pandemije, u Crnoj Gori je jednog Portugalca sa HIV-om zadesio lokdaun. Bili su mu hitno potrebni ljekovi, koji nijesu dostupni u našoj državi. ,,Guglao je, i za pomoć se obratio našem udruženju. Kako su terapije za HIV različite kod nas i u Portugalu, u momentu kada ni pošte nijesu regularno radile, pronašli smo način da mu pomognemo i nabavimo ljekove, jer inficirani terapiju ne smiju da prekidaju, ni na dan. Bila je to trka s vremenom, ali smo uspjeli“, kaže Vuksanović. 

HIV je hronična infekcija. Važna je edukacija, posebno o terapiji, znanje da ona vodi ka normalnom životu sa HIV-om, ističe Vuksanović, navodeći da se država bavi uglavnom preventivnim mjerama, a manje osobama koje već žive sa virusom. 

Institucije bi trebalo da ulože značajno veće napore kako bi se obezbijedile prilike da ljudi sa HIV-om žive nesmetano i bez straha, navodi Ivana Vujović, čija se organizacija godinama bavi ovim problemima. ,,To podrazumijeva kombinaciju mjera - održivost svih profesionalinih preventivnih servisa, ozbiljnu kontinuiranu kampanju na svim nivoima, reformu obrazovnog sistema uz obavezne predmete o seksualnom i reproduktivnom zdravlju, kao i obezbjeđivanje terapije u što kraćem roku“.

,,Neophodno je raditi na edukaciji mladih, pogotovo iz manje razvijenih opština, o osobama koje žive sa HIV-om, HIV infekciji i transmisiji polno prenosivih infekcija, jer podaci kojima raspolažemo svjedoče o niskim stopama znanja. Sem toga, treba raditi i na uspostavljanju opšte kulture testiranja i korišćenja zaštite prilikom seksualnih odnosa”, napominje Špajak.

I u Nacionalnoj strategiji za borbu protiv HIV/AIDS-a u Crnoj Gori konstatuje se da muškarci i žene sa HIV-om često izgube posao ili ne mogu da ga zadrže kad AIDS počne da se razvija. 

,,Često se dešava da osobe sa HIV-om, ukoliko se sazna za njihov status, dobiju otkaz. Razlog se obično izmisli. Ima slučajeva i da ih izbacuju iz kuće, ili da im otkažu zakup stana. Razumljivo je zbog čega onda inficirani ne prijavljuju nasilje koje dožive – u krajnjem bi morali na sudu da otkriju svoj identitet i zdravstveno stanje, što bi, imajući u obzir našu sredinu, samo produbilo probleme. Zbog toga radije ćute“, kaže Vuksanović. 

Crnu Goru, osim domaćeg zakonodavstva, kao članicu Savjeta Evrope obavezuje i Rezolucija ove organizacije HIV/AIDS u Evropi iz 2007. godine. U njoj se navodi neophodna zaštitita osoba koje žive sa HIV-om ili AIDS-om od svake vrste diskriminacije, te da je potrebno usvojiti zakone kojima bi se definisali državni standardi zaštite tih osoba, naročito ugroženijih grupa - žena i djece, ili onih osoba koje su izgubile člana porodice oboljelog od HIV/AIDS-a. 

Andrea JELIĆ