Više istraga tužilaštva okončano bez pokretanja postupka, iako postoje indicije da je bilo fatalnih grešaka u sistemu   
Đurđa Radulović

Prije više od pet godina u Kliničkom centru Crne Gore (KCCG) preminuo je pritvorenik Istražnog zatvora u Spužu X (ime skriveno zbog zaštite identiteta), gdje je prebačen u jako lošem stanju i operisan. Preminuo je nekoliko dana nakon tri operacije. Tada je tužilaštvo pokrenulo istragu, a urađena je i obdukcija, ali krivični postupak nije pokrenut. Ipak, ni danas nije jasno šta se sve desilo u ovom slučaju.

Tokom prethodnih godina bilo je više slučajeva smrti zatvorenika, zbog kojih je Više državno tužilaštvo (VDT) Podgorica pokretalo postupke istrage, uključujući naprasnu smrt mladića od 21 godinu, ali i slučaj bosanskog državljanina koji je navodno preminuo usljed napada epilepsije. Iz VDT-a Podgorica su za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) potvrdili da je nakon obdukcija u ovm slučajevima odlučeno da nije bilo osnova za krivično gonjenje po službenoj dužnosti. Iz ovog tužilaštva su odbili da dostave podatke o obdukcijama. 

U Upravi za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS)  je  u proteklih pet godina evidentirano 29 smrtnih slučajeva, od kojih je kod osam osoba smrt nastupila unutar UIKS-a, dok je njih  21 preminulo u KCCG-u, kazali su za CIN-CG iz UIKS-a. Od navedenih slučajeva makar dva su bila samoubistva. 

Internacionalna nevladina organizacija Panel Reform International (PRI) apeluje da je smrt zatvorenika na svjetskom nivou problem koji ostaje neistražen i o kome se ne izvještava u dovoljnoj mjeri. Nedostatak podataka i transparentnosti o smrti u zatvoru je jedan od vodećih problema, a mnoge zemlje ne objavljuju zvanične informacije o ovim slučajevima, apeluju  iz PRI-ja. I Visoki komesar Ujedinjenih nacija (UN) upozorio je da su podaci o nasilju i smrti u zatvoru ključ transparentnih i efikasnih istraga. 

Dokumentacija u vezi sa slučajem pritvorenika X u koju je CIN-CG imao uvid pokazuje da postoji bojazan da je smrtni ishod mogao biti uzrokovan i zbog neodgovarajućeg pristupa zatvorskog zdravstvenog  sistema. U dokumentu koji je branilac po službenoj dužnosti predao na više adresa, od VDT-a do Vrhovnog suda, stoji da je ovaj zatvorenik ,,satima nakon pojave nesnosnog cijepajućeg bola... boravio u Istražnom zatvoru bez mogućnosti adekvatnog liječenja u neuslovnoj ambulanti istražnog zatvora u Spužu“, te da je prvi ,,put pregledan tek nakon više sati u Urgentnom centru u Podgorici“

Navodi se da se X javio zbog bolova komandiru, koji ga je odmah uputio na zdravstveno odjeljenje. Medicinska sestra je uvidjevši ozbiljnost hitno pozvala doktorku kako bi ,,pregledala pacijenta i odmah uputila pritvorenika u Urgentni centar, kao javnu zdravstvenu ustanovu u kojoj postoje uslovi za liječenje tako teško bolesnog pacijenta“, piše u dokumentaciji. Međutim, dežurna doktorka ,,ni pored upornog insistiranja medicinske sestre“ niti je htjela da izda dozvolu da se zatvorenik odvede u Urgentni centar, niti je došla da ga pregleda. Umjesto toga, naložila je sestri da mu da diklofen. X je ostao u ambulanti pod bolovima, ,,tolikim da je lupao šakama o glavu i glavom o zid“, navodi se dalje u ovom dokumnetu i ističe da je tu bio i komandir. Kada se sestra vratila zatekla je pacijenta koji je bio u tako teškom stanju da ,,nije mogao da se pomjera i imao je groznicu“, nakon čega je ponovo pozvala doktorku, koja je tek tada uputila X u Urgentni centar KCCG-a. 

Da je situacija bila ozbiljna, potvrđuje i to što je X čim je primljen u KCCG u teškom opštem stanju hitno operisan. Narednih dana urađene su još dvije operacije. Ali, bilo je kasno za X i on je preminuo. 

U dokumentaciji do koje smo došli navodi se da je ovaj zatvorenik i nakon prijema u Urgentni centar bio vezan lisicama za bolnički krevet, pa čak i nakon operacija. Zbog toga ,,nije mogao da se okrene ni lijevo ni desno, što mu je otežavalo već nesnosne bolove, zbog kojih je lupao glavom o bolnički zid“.  

Na pitanje branitelja po službenoj dužnosti, zašto je vezan, zatvorski stražari koji su bili sve vrijeme u sobi odgovorili su da ,,tako mora“. Posjeta žene, djece i rodbine nije bila dozvoljena, uprkos pisanim zahtjevima odbrane. 

Iz VDT-a Podgorica koje je tada pokrenulo istragu za CIN-CG su kazali da je nakon pribavljanja svih potrebnih podataka i izvršene obdukcije tijela navedenog lica, tužilaštvo ocijenilo da u ovom slučaju nema osnova za pokretanje krivičnog postupka protiv bilo kojeg lica po službenoj dužnosti. Oni su kazali da nalaz obdukcije ne može biti dostavljen CIN-CG-u. I Iz KCCG-a su takođe kazali da nalaz obudikcije ne mogu dostaviti zbog zaštite prava na privatnost pacijenata. 

Na istraživanje o ovom slučaju CIN-CG je bio potaknut iskazom izvora, prijatelja pritvorenika X, koji je sa njim bio u zatvoru. Prijatelj, koji je želio da ostane anoniman, tvrdi da je X preminuo zbog posljedice nemara Uprave zatvora. Iz UIKS-a tvrde da nijesu nadležni da komentarišu slučaj. Uputili su nas na tužilaštvo. 

Zaštitnik istražuje 11 smrtnih slučajeva iz 2023. 

Prošle godine preminulo je čak 11 zatvorenika UIKS-a. Iz kancelarije Zaštitnika saopštili su za CIN-CG da trenutno sprovode istraživanje smrtnih slučajeva zatvorenih i pritvorenih lica u 2023. To je, rekli su, prvo takvo istraživanje u Crnoj Gori. ,,Biće analizirani odgovori zatvorskog zdravstvenog sistema, uključujući postupunje u hitnim slučajevima i sa hroničnim bolesnicima, kao i izvještavanje zdravstvene službe zatvora o torturi“  kaže za CIN-CG Marijana Sinđić, glavna savjetnica Zaštitnika za oblast torture.

Sinđić objašnjava da je brojka od 11 smrti u jednoj godini velika, naročito kada se ima u vidu starosna dob zatvorenika.  Najveći broj lica lišenih slobode u UIKS-u u starosnoj je dobi od 25 do 50 godina, a prosječna starost lica lišenih slobode je 39 godina. Crna Gora spada u zemlje sa najnižim procntom zatvorenika starijih od 50 godina u svijetu. Preko polovine zatvorenika 2022. imalo je manje od 35 godina. 

U Crnoj Gori broj smrtnih slučajeva zatvorenih lica varira. Tokom 2022. preminule su tri osobe, 2021 - devet, a 2020 – tri. Iz Uprave za statistiku Crne Gore (MONSTAT) kažu da ne obračunavaju stopu smrtnosti zatvorenika, niti je tako nešto u planu. Evropski savjet je godinama obračunavao stopu smrtnosti zatvorenih lica za sve zemlje, uključujući Crnu Goru, ali su u poslednjem izvještaju, koji se odnosi na 2021. objavili isključivo stopu zatvorenika preminulih u zatvoru, a ne i onih koji su umrli u ustanovama van zatvora. Zbog neadekvatnog zdravstvenog sistema unutar crnogorskih zatvora, zatvorenici ugroženog zdravlja uglavnom umiru u KCCG-u. Tako je 2021. jedan zatvorenik preminuo u zatvoru, a osam u KCCG-u.  

Zbog toga je, piše u analizi Evropskog savjeta, stopa smrti unutar zatvora za Crnu Goru 2021. bila daleko niža od evropskog prosjeka. U većini evropskih zemalja zdravstveni sistemi unutar zatvora su funkcionalni, te obično nema potrebe da se zatvorenici liječe vani. 

Crna Gora se različito kotirala u ovoj analizi po smrtnosti zatvorenika u odnosu na druge evropske zemlje. Tako je 2018. imala jednu od najviših stopa, iza Islanda, Hrvatske i Litvanije. Naredne dvije godine, naša je zemlja imala manju prosječnu smrtnost zatvorenih lica od evropskog prosjeka, a noviji podaci nijesu dostupni. 

Neprihvatljivo postupanje UIKS-a u jednom slučaju samoubistva 

Svjestka zdravstvena organizacija (SZO) upozorila je u izvještaju iz 2022. da je samoubistvo jedan od vodećih uzoraka smrti u zatvorima, i navodi da istraživanja pokazuju da je rizik od samoubostva zatvorenih lica u evropskim zatvorima sedam puta veći nego u opštoj populaciji. 

CIN-CG je pitao UIKS koliko je bilo samoubistava u prethodnih pet godina, ali nijesu odgovorili.

Nakon što je jedan zatvorenik UIKS-a 2021. izvršio samoubistvo skočivši sa četvrtog sprata KCCG-a, gdje je privremeno bio smješten zbog liječenja, Zaštinik je pokrenuo istragu slučaja. Iako su Osnovno i Više državno tužilaštvo utvrdili da nema osnova za bilo koje krivično djelo po službenoj dužnosti, Zaštitnik je utvrdio niz nepravilnosti u postupanju UIKS-a. 

,,Zaštitnik je utvrdio da nakon izvršenog suicida UIKS nije sproveo ispitivanje u cilju: rekonstrukcije događaja koji su doveli do samoubistva; utvrđivanja činilaca koji su doprinijeli smrti zatvorenika... procjene adekvatnosti hitne intervencije i isticanja svih značajnih posledica ovog događaja koji bi unaprijedili buduće preventivne postupke“ , navodi se u mišljenju Zaštitnika o ovom slučaju koje je discplinski postupak UIKS-a ocijenio neprihvatljivim..

U dokumentu se ističe da je zatvorenik izvršio samoubistvo u aprilu 2021. ali je prema izvještajima zatvorskog psihijatra pokazivao sklonost ka suicidalnim mislima u periodu od januara do početka februara te godine. Međutim službenici UIKS-a su prilikom istrage isticali činjenicu da kod službenika obezbjeđenja ,,nije postojala ni najdalja sumnja, ni saznanje da bi pritvorenik mogao izvršiti suicid“. 

Zaštitnik je ovom prilikom ocjenio neprihvatljivim i izjašnjenje UIKS-a, da će ova institucija u odnosu na rezultat istražnog postupka kod tužilaštva eventualno pokrenuti disciplinski postupak protiv službenika obezbjeđenja koji su bili sa zatvorenikom. Zaštinik je naglasio da je UIKS dužan da pokrene disiplinski postpuak i disciplinske mjere prema zaposlenima, bez obzira na odluku tužilaštva o tome da li je postojala krivična odgovornost zapolsenih. 

Nadalje se ocjenjuje da je disciplinski postupak UIKS-a grubo prekršio standarde Evropske konvecije o ljudskim pravima, s obzirom na to da su za utvrđivanje činjenica korišteni isključivo iskazi policajaca zaduženih za čuvanje zatvorenika dok je bio u bolničkoj sobi. Zaštitnik posebno ističe da je zatvorenik u noći samoubistva patio od stanja koje vodi do djelimične paralize, pa su iskazi policajaca da je jednog od njih odgurnuo te trčeći otvorio vrata i izašao na balkon sobe odakle je skočio, morali biti temeljnije ispitani. 

Obično čekaju na hitne preglede 

PRI u svom izvještaju “Smrt u zatvoru“ iz 2022. navodi da je ovaj problem često povezan sa faktorima pretrpanosti, zanemarivanja i neadekvatnog pristupa zdravstvenoj njezi, uključujući dugo čekanje na pregled i odložen transfer u bolnicu, te diskriminaciju zatvorenika. 

Prema dostupnim podacima, pretrpanost je jedan od ključnih izazova i u UIKS-u. Zaštitnik je u svojim dokumentima više puta isticao ovaj problem, naročito kada je u pitanju Istražni zatvor u Spužu. 

Istraživanja organizacije Juventas, koja kreira programe za lica u UIKS-u, pokazuju da se najviše primjedbi zatvorenika odnosi na kvaliltet zdravstvene zaštite. Zatvorenici ,,naročito ističu nezadovoljstvo zbog vremena koje provedu čekajući na pregled“ navodi se u publikaciji Juventasa iz 2022. ,,Nezadovoljni su i zbog nemogućnosti da dobiju odobrenje za specijalističke preglede, usljed ozbiljnijih zdravstvenih problema. Zatim, posebno naglašavaju nedovoljno brzo postupanje zdravstvene službe u hitnim slučajevima“, navodi se dalje. „Jedan od ispitanika ističe da je mjesecima imao hronične bolove i nije znao kome da se obrati usljed neadekvatne zdravstvene njege, te je tek nakon devet mjeseci dobio adekvatnu terapiju“, navodi se u ovom dokumentu. 

U UIKS-u, međutim, imaju posve oprečno mišljenje i ističu da su lica lišena slobode privilegovana u zdravstvenom sistemu Crne Gore. ,,Oni lakše dolaze do operacija, na pregled specijaliste manje čekaju od slobodnih građana“, kaže za CIN-CG zamjenik direktora UIKS-a Nebojša Janković. 

Zatvorenici sa kojima je CIN-CG razgovarao navode da je put do ljekara često dug. ,,Danima me bolio želudac, i morao sam da čekam u ćeliji. Bilo je nepodnošljivo. Bilo je veče, dijelila se noćna terapija i rekao sam medicinskoj sestri da me boli želudac. Morao sam da čekam satima, dok ona podijeli terapiju svim zatvorenicima“, kaže za CIN-CG doskorašnji zatvorenika UIKS-a. 

Iz Juventasa naglašavaju da su zatvorenici nedovoljno informisani o samom zdravstvenom sistemu unutar zatvora, te da je slaba komunikacija između zatvorenika i zaposlenih. 

Tokom prošle godine u zatvorskom zdravstvenom sistemu bilo je 46 zaposlenih,  28 na neodređeno vrijeme, pokazuju preliminarni podaci koji se spremaju za godišnji Izvještaj Zaštitnika. Iz UIKS-a nijesu odgovorili na pitanja kakva je struktura zaposlenih, koliko je ljekara, koliko specijalista itd. 

Bez ljekara noću i vikendima 

Sva dokumenta do kojih smo došli ukazuju da je od ukupnog broja zdravstvenih radnika u ovom sistemu, jako malo ljekara. Izvještaj Zaštitnika za 2022. navodi da su radnim danima u UIKS-u bila angažovana svega dva ljekara, a u poslijepodnevnim satima samo jedan, a vikendom i noću ljekar je dolazio samo po pozivu. 

Iz kancelarije Zaštitnika kažu da se situacija u međuvremenu nije popravila. 

UIKS je tokom 2022. angažovala nekoliko specijalista sa strane: dva psihijatra, specijaliste interne medicine, radiologije, urologije i fizikalne medicine. 

UIKS je ranije imao rendgen sobu i ginekološku ambulantu, ali to više nije u funkciji. Ova ustanova je ispunila preporuku Zaštitnika iz 2022. u vezi sa hitnom nabavkom defibrilatora, koji može spasiti život kod srčanog udara. Nabavljena su dva. 

Zaštitnik u više svojih dokumenata ističe se da je problematično što pritvorena i zatvorena lica nemaju privatnost prilikom pregleda, te se svi pregledi odigravaju pred stražarima. ,,Problematično je i to što se zatvorenice ne vode na preventivene ginekološke preglede, već se ovakvi pregledi vrše uglavnom na insistiranje zatvorenica“, kažu iz ove institucije. 

Nije dobro što se biohemijske analize ne vrše po prijemu, već se uzorkovanje krvi vrši samo po potrebi i šalje u KCCG na dalju obradu. Ne radi ni skrining na prisustvo prenosivih bolesti kao što su hepatitis i AIDS, već se ova kontrola vrši samo u slučaju sumnje na bolest. Podaci organizacije PRI pokazuju da HIV globalno ima oko pet puta veću prevalencu među zatvorskom populacijom nego među opštom. 

Zdravstvo u zatvorima trebalo bi biti u nadležnosti Ministarstva zdravlja  

Crnogorski zatvorski zdravstveni sistem godinama predstavlja jedanu od najproblematičnijih karika UIKS-a. Preporuka Zaštitnika ljudskih prava, nevladinih organizacija, ali i Evropskog komiteta za sprečavanje torture je da se zdravstveni sistem zatvora administrativno prebaci pod nadležnost Ministarstva zdravlja, umjesto Ministarstva pravde.  

,,Ljekar u zatvoru mora biti nezavisan od sistema zatvora. Ukoliko je vama poslodavac ministarstvo pravde i oni vam daju platu, pitanje je da li ćete vi nezavisno postupati u odnosu na to kako je stvarno stanje“, kažu za CIN-CG iz kancelarije Zaštitnika. To je preporuka Komiteta za sprečavanje torture jer bi ljekari trebalo da budu nezavisni u odnosu na upravu zatvora i Ministarstvo pravde.  

Iz UIKSA kažu da se slažu sa idejom da se zatvorski zdravstveni sistem izmjesti pod nadležnost Ministarstva zdravlja. ,,Tako će i nama biti lakše, jer će svi protokoli biti ispoštovani“, kaže za CIN-CG Nebojša Janković, zamjenik vršioca dužnosti direktora te institucije. 

I dok iz UIKS-a najavljuju da će zgrada nove zatvorske bolnice biti gotova do 2025, iz kancelarije Zaštitnika izražavaju zabrinutost oko kadra buduće insitucije. 

,,Zgradu bolnice je lako napraviti, ali pitanje je kako privući kadar. Plate u zdravstvenom sistemu zatvora su značajno niže od plata u drugim zdravstvenim institucijama. Takođe, ovi ljekari nemaju pravo na dalje specijalizacije“, kažu za CIN-CG iz kancelarije Zaštitnika. 

U UIKS-u su, pak, optimistični. ,,Uradićemo sve da privučemo odgovarajući kadar“, kazao je Janković 

Poseban akcenat staviti na mentalno zdravlje zatvorenika 

U publikaciji Juventasa iz 2022. navodi se da zatvorena lica negativno ocjenjuju mogućnost i učestalost razgovora sa psihijatrom. Ističu da korišćenje terapija nije praćeno razgovorom sa psihijatrom. Savjetovanje sa psihijatrom na koje zatvorenici imaju pravo obično se svede samo na propisivanje terapije. 

,,Zar meni ne treba razgovor sa psihijatrom? Ja sam ovdje zbog ubistva u pokušaju, treba li ja da izađem kao nenormalan odavde? Da li to treba da se sprječava ovdje ili da čovjek još više izludi?“, navode se riječi jednog osuđenika u ovoj publikaciji.

Posebna pažnja mora da se posveti zdravstvenoj zaštiti osoba sa istorijom korišćenja psihoaktivnih supstanci i različitim mentalnim oboljenjima. 

Iz UIKS-a kažu da su u dugoročnim planovima programi resocijalizacije, psihijatrijske i psihološke podrške zatvorenicima, kada nova bolnica bude izgrađena. Iz ove institucije nijesu mogli precizirati kada se to može očekivati. 

Australijski sistem smrti zatvorenih lica - najtransparentniji na svijetu 

Australija ima možda i najtransparentniji sistem za registrovanje smrti zatvorenih lica. Na sajtu australijske vlade može se vidjeti spisak lica koja su preminula u zatvoru, zajedno sa izvještajima na svaka tri mjeseca, kao i podacima o polu, godinama i etničkoj pripadnosti preminulih. Na ovaj način vlada utvrđuje i da li postoji diskriminatoran tretman u zatvoru neke grupe. Sa druge strane, u mnogim evropskim zatvorima ne sprovodi se statistika po etničkoj pripadnosti, upravo jer se to smatra rasističkim. PRI ističe da upravo činjenica da nema te statistike doprinosi da se potencijalno nejednak tretman lakše prikrije. 

Na Zavodu za zapošljavanje Crne Gore trenutno je više hiljada visokoškolaca, a preko 100 njih su matematičari, hemičari, fizičari... za kojima je, inače, velika potražnja

Kristina Radović / Andrea Perišić

Gdje god sam bila na razgovoru za posao, dobijala bih isti odgovor: “Ako nam bude trebao tehnolog, zvaćemo Vas”. Ali, niko me nije pozvao. Vjerujem da skoro uvijek prime nekog preko veze ili ko je politički podoban, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) djevojka koja je prije 11 godina diplomirala hemijsku tehnologiju na Metalurško-tehnološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore.

Posao je, ističe, tražila po cijeloj Crnoj Gori i nadala se da će to ići lakše, jer je tehnologa malo u našoj zemlji. Sad gotovo više nema nade. Već sedam godina radi van struke, u jednoj drogeriji, kao prodavačica.

Slično iskustvo ima i mladić koji je prije tri godine završio međunarodne odnose i politikologiju na Fakultetu političkih nauka, a još nema posao u oblasti za koju se školovao. I on radi kao trgovac, pošto nije prošao ni na jednom konkursu u struci.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) iz februara 2024. nezaposlenih osoba ima nešto preko 38 hiljada, od čega su oko četiri i po hiljade visokoškolci, sa završenim osnovnim, magistarskim ili doktorskim studijama.

Najviše visokoškolaca na birou je sa osnovnim studijama - malo više od četiri hiljade. Onih koji su završili master ili magistarske studije ima 268, a doktora nauka je čak 19. Zanimljivo je da u svim ovim kategorijama prednjače žene.

Od ukupnog broja nezaposlenih na birou, gotovo 20 odsto, oko sedam i po hiljada su mladi, odnosno, po važećem Zakonu o mladima iz 2019, osobe od 15 do 30 godina. Njih, po posljednjem Popisu iz 2011, ima oko 142 hiljade i oni čine oko 23 odsto stanovništva. U Strategiji za mlade za period od 2023. do 2027. godine upozorava se da je broj mladih u konstantnom opadanju. Najveća stopa nezaposlenosti je u grupi od 15 do 24 godine, od čega žene čine 32,7 odsto, a 40 odsto su muškarci, navodi se u tom dokumentu.

Međutim, ovo je samo broj onih koji su prijavljeni na birou. Stvarni broj nezaposlenih mladih osoba je mnogo veći, što pokazuju brojna istraživanja. Prema podacima Centra za građansko obrazovanje (CGO) od 2023. godine, skoro 60 odsto mladih, odnosno 84 hiljade, bez posla je u Crnoj Gori. To istraživanje je pokazalo i da čak oko 40 odsto njih želi da napusti državu, a da 62 odsto i dalje živi sa roditeljima. Oko 55 odsto smatra da su lična poznanstva i veze ili partijsko članstvo presudni u nalaženju posla.

Istraživanje ZZZCG-a iz 2022. o nezaposlenosti mladih pokazalo je da je od 2017. do 2021. godine trend zapošljavanja mladih bio vrlo nepovoljan. U te četiri godine mladi su se gotovo četiri puta manje zapošljavali nego u periodu ranije.

“Mladi uglavnom imaju pesimističnu sliku o društvu u kojem žive, ali to smatraju ‘greškom’ cijele sredine i posljedicom malog broja prilika koje se otvaraju za njih. Nezadovoljni su prvenstveno lošim sveukupnim kvalitetom življenja, a žele da napuste pojedine opštine zbog naglašenih društvenih tenzija”, ističe se u Strategiji.

I UNICEF je, za potrebe ove strategije, prošle godine sproveo istraživanje o položaju mladih. U tom istraživanju najveći broj njih, preko 90 odsto, smatra da su nezaposlenost i ekonomija jedni od ključnih ili veoma izraženih problema u državi, a oko 90 odsto korupciju i kriminal navode kao najveći problem.

Zanimljivo je da gotovo pola mladih, 48 odsto, od čega su većina žene, želi da radi u javnom sektoru, kao i da najviše povjerenja imaju u vjerske organizacije - gotovo svaki četvrti ispitanik.

“Sklonost ka radu u javnom sektoru može biti rezultat rodnih uloga koje nameće patrijarhalno ustrojeno društvo, gdje se od žene očekuje da ima najveću ulogu u odgajanju djece, brizi o porodici, domaćinstvu, starijim članovima/icama porodice, dok se njenom ekonomskom osnaživanju i ostvarenju na profesionalnom planu postavljaju mnoge barijere”, navodi se u istraživanju UNICEF-a.

Prema istraživanju Mreže za omladinski aktivizam Crne Gore (MOACG) iz 2023. godine 84 odsto mladih je razmišljalo o tome da napusti Crnu Goru u potrazi za poslom. Oko 60 odsto njih vjeruje da je mladoj osobi veoma teško ili nemoguće pronaći posao u Crnoj Gori.

“Položaj mladih u Crnoj Gori je prilično nezahvalan, budući da svega skoro šest odsto mladih smatra da ih je proces formalnog obrazovanja u potpunosti pripremio za tržište rada”, kaže za CIN-CG predsjednik MOACG-a David Vukićević.

Prema njegovim riječima, oni nijesu zadovoljni mogućnostima za zapošljenje, napredovanje i lični razvoj.

“Obrazovni sistem je zreo za ozbiljnu reformu, kako bi im pružio mogućnost za sticanje znanja potrebnih za savremeno tržište rada. Mladi treba da se bore za kvalitet života znanjem i posvećenošću, a ne nepotističkim, korupcijskim i partitokratskim akcijama”.

Velika potražnja za matematičarima, hemičarima, fizičarima… a na birou preko 100 njih

Ekonomista i pravnika najviše je među nezaposlenima - 557 ekonomista i 517 pravnika, od čega su u oba slučaja više od pola žene.

U Podgorici nezaposlenih ima nešto više od šest hiljada, a od tog broja njih 1.006 je završilo osnovne studije, 78 je mastera i magistara, a šest doktora nauka. Ali mnogo veći procenat nezaposlenih u odnosu na broj stanovnika je u gradovima sa sjevera: Rožajama 4.749, Beranama 4.231, Bijelom Polju 3.544. Mnogo je onih bez posla i u Nikšiću - njih 3.745. U gotovo svim gradovima najviše je nezaposlenih žena.

Iz ZZZCG-a za CIN-CG su kazali da je najviše potražnje u proteklom periodu bilo za visokoškolcima koji su završili prirodno-matematički fakultet, odnosno za nastavnicima i profesorima matematike, fizike, hemije i biologije.

“Traženi su još i kozmetičari, vozači, razni medicinski radnici, farmaceuti, nastavnici zdravstvene i biotehničke struke, muzičkog obrazovanja i društveno-humanističkih oblasti. Osim njih, velika je potražnja i za elektroničarima, nastavnicima tehničko-tehnološke struke, informatičarima, defektolozima, vaspitačima, kao i za raznim zanimanjima iz oblasti ugostiteljstva i građevine (pripremač pica, servir, točilac pića, pomoćni kuvar, konobar, armirač, tesar, zidar, betonirac, fasader…)”, navode iz ZZZCG-a.

Interesantno je, međutim, da su na ZZZCG-u registrovane čak 104 osobe koje su završile fakultete iz prirodno-matematičkih oblasti (matematike, hemije, biologije i fizike), a da petoro njih ima doktorat iz tih oblasti.

Od njih 104, matematičara je na birou trenutno osam. U Ulcinju - jedna osoba je završila osnovne studije matematike i računarskih nauka, u Plavu je jedan matematičar, u Rožajama jedan nastavnik i jedan profesor matematike i diplomirani matematičar-informatičar. U Bijelom Polju ima jedan specijalista matematike i računarskih nauka, a u Podgorici isto jedan matematičar. U Tuzima je takođe jedan nezaposleni profesor matematike.

Na Zavodu se skoro svakog mjeseca objavi konkurs u kojem se traži nastavnik/ca ili profesor/ca matematike. Oglase obično raspisuju osnovne i srednje škole širom Crne Gore.

Na konkursu OŠ “Daciće” u Rožajama za nastavnika matematike, gdje se kao poseban uslov traži poznavanje albanskog jezika, nema prijavljenih kandidata, kaže za CIN-CG direktor te škole Ševćet Dacić.

“Poznato mi je da, u nedostatku kadra za matematiku, u jednoj rožajskoj osnovnoj školi radi nastavnik matematike u penziji”, naveo je Dacić.

Iz podgoričke Gimnazije “Slobodan Škerović” kazali su da nema dovoljno nastavnika matematike sa licencom za rad u vaspitno-obrazovnim ustanovama.

“Većina škola se snalazi tako što angažuje inženjere građevinarstva ili mašinstva”, istakao je za CIN-CG direktor OŠ “Boško Radulović” Aleksandar Vukićević.

U JU Sred nja stručna škola u Bijelom Polju časove matematike pokrivaju nastavnici koji su apsolventi na matematičkom fakultetu.

Iz Udruženja nastavnika matematike Crne Gore za CIN-CG kažu da se od kolega svakodnevno može čuti da postoji veliki problem pronalska stručne zamjene ako neko od zaposlenih nastavnika otvori bolovanje.

“Nerijetko se dešava da nastavnik koji je zaposlen u jednoj školi, gdje nastavu obavlja u jutarnjoj smjeni, bude angažovan i na polovinu norme u drugoj školi”.

Iz ovog udruženja upozoravaju da su na mjestima profesora i studenti matematike na završnoj godini, ali često i oni koji su na fakultetu tek godinu ili dvije.

Upisna politika na fakultete ne prati potrebe tržišta

Janko je završio Fakultet političkih nauka (FPN) u Podgorici prije dvije godine, ali i dalje traži posao.

“Poslodavci uglavnom traže ljude sa iskustvom, ne vole početnike. Zbog toga je dosta mladih koji su fakultetski obrazovani, a ne mogu da nađu posao”, kaže on za CIN-CG.

Nije čudno, ističe on, vidjeti omladinu koja radi u kladionicama, pekarama i na sličnim mjestima, gdje je poslodavci obično drže na minimalcu.

“Zbog svega toga jasno je zbog čega se, dijelom, dešava odliv visokoškolskog kadra. Mladi i obrazovani odlaze u inostranstvo da nađu bolje poslove i zarade”.

Na poznatom sajtu za zapošljavanje “Preko veze” najčešći oglasi su iz oblasti ugostiteljstva, administracije i prodaje. Na dnevnom nivou ovaj sajt posjeti oko četiri hiljade ljudi. Najviše je zainteresovanih za pozicije prodavaca, administrativnih radnika, vozača ili menadžera.

Na sličnom sajtu, “Zaposli.me” najviše je oglasa za konobare, kuvare, sobarice, pomoćne radnike, prodavce i vozače B i C kategorije.

Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija za CIN-CG kažu da je uzrok velikog broja visokoškolaca na birou neadekvatno planiranje upisne politike.

Objašnjavaju da je u pripremi Strategija razvoja visokog obrazovanja za period od 2024. do 2027. godine.

“Taj dokument predviđa unapređenje upisne politike na ustanove visokog obrazovanja koja će razmatrati potrebe savremenog tržišta rada, nacionalne prioritete i individualnosti”, navode iz ovog Vladinog resora.

Planirano je da se dalje razvijaju mehanizmi za organizovanje praktične nastave u visokom obrazovanju, koja po Zakonu o visokom obrazovanju mora biti obavezan dio studijskog programa.

Iz Ministarstva rada i socijalnog staranja CIN-CG do objavljivanja ovog teksta nije uspio da dobije odgovore na brojna pitanja.

I Vukićević iz MOACG-a ističe da ponuda i potražnja nijesu usklađene.

“Poslodavci, posebno u posljednje dvije godine, neprestano traže radnu snagu, a mladi ipak ostaju nezaposleni. To je, između ostalog, i rezultat činjenice da poslovi i zarade ne odgovaraju afinitetima mladih, zbog čega se nerijetko odlučuju i da pođu u inostranstvo”.

Njegovo iskustvo u radu sa mladima, kako navodi, pokazalo je da oni uglavnom nijesu voljni da stiču praktično iskustvo, kroz volontiranje.

“Poslodavci očigledno nijesu u prilici da povećaju naknadu za rad, posebno ne mladima, koji često nemaju poslovno iskustvo u struci za koju su se u procesu formalnog obrazovanja opredijelili”.

Pojedini na birou i preko 30 godina

CIN-CG je za potrebe ovog istraživanja sproveo onlajn upitnik oko nezaposlenosti u Crnoj Gori. Anketirano je oko 160 osoba. Rezultati su pokazali da najveći broj ispitanika, gotovo 60 odsto, ima visoko obrazovanje, a od toga osnovne studije ima njih 71, magistriralo je 19, a doktoriralo - četvoro. Višu školu završio je sedmoro, a srednju 59 ispitanika.

Najviše anketiranih visokoškolaca završilo je ekonomski i pravni fakultet, a potom prirodno-matematički i arhitektonski. Najveći broj njih, čak 136, ne radi u struci.

Interesantno je da su mnogi od ispitanika dugi niz godina na birou, njih 16 čak preko 10 godina, a nekoliko i preko 30 godina.

Velika većina je istakla da im iz ZZZCG-a uopšte ne nude poslove na redovnim mjesečnim sastancima, a 135 anketiranih je navelo da nikada preko Zavoda nije dobilo posao.

Na pitanje da li razmišljaju da napuste zemlju zbog nedostatka posla, čak 60 odsto, 94 osobe, potvrdno je odgovorilo. Dosta je i onih koji iz drugih razloga žele da napuste zemlju i oni navode lošu ekonomsku situaciju, nepoštovanje zakona, zapošljavanje preko veze…

“Ne mogu od partijskih podobnika dobiti mjesto na rang listi na javnim konkursima”, kaže jedan od učesnika upitnika.

Druga učesnica navodi da bi napustila Crnu Goru zbog nebezbjednosti, kako u školama tako i na ulici generalno.

“Vladavina prava u ovoj državi je misaona imenica. Obrazovni sistem i zdravstvena zaštita su loši. Raditi i odgajati djecu veoma je izazovno, da ne kažem nemoguće”.

Crna Gora, uz Bosnu i Hercegovinu, prednjači po stopi nezaposlenih u regionu. Iako se u prethodnoj godini nezaposlenost smanjila za oko četiri i po odsto, i dalje je ta stopa previsoka, 13,38 odsto.

Stopa nezaposlenosti u Srbiji je, prema podacima Republičkog zavoda za statistiku iz 2023. godine, devet odsto. U Hrvatskoj je, pokazuju podaci Državnog zavoda za statistiku iz januara 2024, malo manja od sedam odsto, dok je u Albaniji, sudeći po Zavodu za statistiku ta stopa 10,7 odsto u 2023. U Bosni i Hercegovini, prema zvaničnim podacima iz 2021. godine, 17, 4 odsto, ali se mora uzeti u obzir da se slika nezaposlenosti u toj državi vjerovatno promijenila do danas.

Ujedinjene nacije (UN) razvile su Strategiju za mlade koja predviđa razne ciljeve koje treba postići do 2030. godine. Jedan od njih je da se do tada značajno poveća broj mladih koji imaju relevantne vještine, tehničke i stručne za zaposlenje, pristojne poslove i preduzetništvo. Ovim tempom, Crna Gora, teško da će to postići.

Žene češće nezaposlene, čak 10 doktorki nauka bez posla

Podaci sa Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) pokazuju da je više nezaposlenih žena od muškaraca u gotovo svakoj oblasti i na svim nivoima obrazovanja.

Od 4.394 nezaposlenih sa visokim obrazovanjem žena je 2.863 ili 65 odsto, od 268 onih sa magistarskim studijama žena je 178, a od 19 sa doktoratom, 10 je žena.

Podaci Uprave za statistiku Monstat pokazuju i da žene više završavaju fakultet. U 2022. na visokoškolskim ustanovama u Crnoj Gori osnovne studije završilo je 2.430 osoba, od čega su oko 60 odsto žene.

Evidencija do koje je došao CIN-CG pokazuje da je turski državljanin, uprkos invaliditetu i samopovređivanjima, stabilnog zdravstvenog stanja, kao i da nema uvjerljivih dokaza o političkom progonu u Turskoj, iako se tim razlozima pravda njegovo neizručivanje

Istraživački tim CIN-CG

Crvena potjernica za turskim državljaninom Binali Camgozom i dalje je na snazi, iako je ministar pravde u Vladi Crne Gore Andrej Milović odlučio da ne izruči Turskoj tog njenog državljanina. To je urađeno uprkos presudama četiri crnogorska suda, koji su zaključili da ga treba izručiti i odbiti njegov zahtjev za azil, i uprkos ranijem obećanju crnogorske strane turskoj o ekstradiciji kada budu iscrplena sva pravna sredstva koja je koristila Camgozova odbrana. Samo nekoliko sedmica ranije, nakon sastanka ministra Milovića sa turskim ambasadorom, u saopštenju Ministarstva pravde ističe se unapređenje saradnje sa Turskom, posebno kada je u pitanju ekstradicije.

Milović je svoju iznenadnu odluku obrazložio humanitarnim razlozima: mogućim progonom turskog državljanina zbog njegove etničke pripadnosti kurdskoj zajednici, ali i pitanjima vezanim za njegovo zdravlje, navodeći da u turskim zatvorima Camgoz ne bi imao adekvatno liječenje.

U Turskoj bolji uslovi za liječenje

Zatvori u Turskoj prema više međunarodnih izvještaja, imaju adekvatan sistem liječenja zatvorenika, a zdravstvena zaštita u toj zemlji na mnogo je višem nivou od one u Crnoj Gori, o čemu svjedoči činjenica da se brojni pacijenti iz naše države upućuju na liječenje u Istanbul i druge turske gradove.

Tačne su tvrdnje ministra Milovića da Camgoz ima ozbiljne zdravstvene probleme. On je 2008. godine ranjen vatrenim oružjem i od tada je nepokretan, ali njegovo ukupno stanje je stabilno, što potvrđuje medicinska dokumentacija do koje je došao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Zdravstvenim službama u Kliničkom centru Crne Gore (KCCG), Camgoz se javio 8. novembra 2022, nekoliko mjeseci nakon što je uhapšen zbog optužbi da je falsifikovao lična dokumenta. Razlog njegovog javljanja u Ortopedsko-traumatološku ambulantu Urgentnog centra bio je pad sa stolice prilikom kupanja u zatvoru, ali srećom povrede nijesu bile ozbiljne. Drugi put policijska pratnja dovodi ga u Hirušku ambulantu KCCG 10. jula 2023, zbog problema koji takođe nijesu zahtijevali ozbiljno liječenje. Dva dana kasnije, Camgoza opet dovode u KCCG, radi kontrole i otpušta se bez zadržavanja u KCCG.

Od tada do decembra prošle godine, Camgoz nije tražio medicinsku pomoć u KCCG. Međutim, krajem prošle godine i početkom ove, kada je donijeta pravosnažna odluka da mu se odbije azil i u jeku odlučivanja o ekstradiciji u kabinetima crnogorske Vlade, ovaj čovjek češće posjećuje KCCG.

On je 27. decembra primljen u Gastroenterološku ordinaciju KBCG, zbog bolova u stomaku. U medicinskoj dokumentaciji navodi se da pacijent štrajkuje glađu i da već duže vrijeme samovoljno odbija hranu. Tog dana odbio je i terapiju, koju mu je propisao specijalista interne medicine.

Desetak dana kasnije, 7. januara, pacijent je primljen u pratnji policije u Hirušku ambulantu Urgentnog centra KCCG radi, kako piše u dokumentaciji, samopovređivanja. Urađena je uspješno hitna intervencija, odstranjeno je strano tijelo iz želuca, a pacijent je dobio određenu terapiju.

Nedugo nakon ovog slučaja, pošto je izašao iz zatvora i nalazio se u Prihvatilištu za strance, preciznije 17. januara, pacijent je opet primljen u Hirušku ambulantu Urgentnog centra, u pratnji policije kao bezbjednosno interesantna osoba. I ovaj put radilo se o samopovređivanju. U dokumentaciji se kaže da je pacijent to uradio da bi naudio sebi. Pacijent u početku odbija intervenciju, ali na kraju ljekar specijalista za gastroskopiju uspješno vrši odstranjivanje stranog tijela i pacijentu se daje određena terapija. Istovremeno, Camgozu se nudi i psihijatrijska pomoć, međutim on je, kako piše u dokumentaciji, “rezulantno odbija”.

Sud: Azil tražio tek nakon hapšenja, nema straha od progona

Drugi razlog koji je motivisao ministra Milovića da odbije izručenje Camgoza je njegova pripadnost kurdskoj etničkoj zajednici i šiitskoj muslimanskoj religiji. Tvrdi se da je zbog toga politički progonjen i da su turski organi krivi za smrt Camgozovog maloljetnog sina.

Više međunarodnih organizacija ima obimnu dokumentaciju koja potvrđuje da Turska ima probleme sa ljudskim pravima, progonom kurdske zajednice, ali i političkih oponenata predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana. Stoga bi argumenti ministra Milovića mogli imati smisla, ali samo ako postoji dokumentacija koja potvrđuje ove nalaze, to jest da je Camgoz zaista progonjen zbog svog etničkog porijekla, religijske pripadnosti i političkih stavova.

Činjenica da Binali Camgoz nije podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu prilikom ulaska u Crnu Goru i da je zatražio azil tek nakon hapšenja, ponašanje je koje jasno ukazuje na nedostatak straha od progona ili na rizik od ozbiljnog progona.

Ovo je zaključak vijeća Upravnog suda koje je, krajem prošle godine, odbilo Camgozovu tužbu za dobijanje azila, čime je taj postupak pravosnažno okončan.

“Da je kod tužioca postojao opravdan strah od progona u državi porijekla, isti bi bez odlaganja izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za dobijanje međunarodne zaštite i to učinio prilikom ulaska u Crnu Goru”, piše u odluci Upravnog suda.

Camgoz, međutim, ne da nije zatražio azil prilikom ulaska u Crnu Goru, već je pokrenuo biznis, tako što je falsifikovanim pasošem pod lažnim imenom u Budvi osnovao kompaniju “LION DOO”, koja se, prema podacima Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS), bavi izgradnjom nekretnina.

Vijeće Upravnog suda Ane Perović Vojinović, Tatjane Krpović i Lidije Novović je pravosnažnu odluku o odbijanju azila donijelo nakon što je i Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) dva puta odbijalo Camgozov zahtjev za azil.

U presudi Upravnog suda se ističe da i činjenica da Binali Camgoz ne ispunjava uslove iz Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti stranaca, koje se odnose na smetnje iz razloga bezbjednosti (opasnost za nacionalnu bezbjednost ili javni poredak Crne Gore), predstavlja dovoljan razlog za odbijanje njegovog zahtjeva za dobijanje međunarodne zaštite.

U presudi piše da je Agencija za nacionalnu bezbjednost još u februaru 2023. godine dala mišljenje da za Crnu Goru postoji rizik za nacionalnu sigurnost, ukoliko se Binaliju odobri azil.

Prema tumačenju ministra Milovića, datom ranije dnevniku “Vijesti”, razlozi nacionalne bezbjednosti nijesu od odlučujućeg značaja prilikom odluka kadae u pitanju izručenje, te da bi izručenje ovog turskog građanina moglo skupo koštati Crnu Goru ako bi se on žalio Strazburu.

Međutim, praksa suda u Strazburu ne govori u prilog ovoj tvrdnji. U predmetu Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu (ECHR) “Saidani protiv Njemačke”, utvrđeno je da je odluka o protjerivanju Saidanija u Tunis zbog nacionalne bezbjednosti Njemačke opravdana, te da su prethodno njemačke vlasti od Tunisa dobile takozvano diplomatsko obezbjeđenje (diplomatic assurance) da se prema njemu neće izvršiti smrtna kazna na koju je bio osuđen u toj zemlji.

Prema informacijama koje posjeduje CIN-CG, crnogorske vlasti nijesu tražile diplomatsko obezbjeđenje protiv progona Camgoza, niti se oko toga razgovaralo sa turskom stranom.

Takođe, prije odluke Upravnog suda, u posebnom postupku za njegovo izručenje, donijete su i tri presude Višeg, Apelacionog i Ustavnog suda da ga treba izručiti Turskoj.

I odobrenje potjernice dokaz da nema političkog progona

Nijesu samo naši sudovi saglasni da Camgoza kući ne čeka politički progon. Sjedište Interpola u Lionu nastoji da nacionalne zahtjeve za međunarodne potjernice, u čijoj je osnovi politički progon, ne odobri. U Lionu je u isto vrijeme kada je Camgozova potjernica potvrđena, čak 800 zahtjeva za međunarodne potjernice od strane Turske odbačeno.

Prema izvorima CIN-CG, odluka ministra pravde je zatekla zvaničnu Ankaru i zbog toga što je samo nekoliko dana prije toga navodno sve bilo dogovoreno, a crnogorska strana je prema ovim izvorima čvrsto bila obećala Ankari da će izručiti Turčina kojeg u njegovoj zemlji terete za umiješanost u više ubistava, otmice, pljačku. Navodno, prema turskim organima gonjenja, Camgozova kriminalna grupa organizovala je u Istanbulu i izvršila ubistvo jednog od vođa škaljarskog klana Jovice Vukotića, u jesen 2022.

Upravo u vrijeme kada je došlo do ovog ubistva, Camgoz se zbog optužbi za falsifikovanje isprava nalazio u zatvoru u Spužu, sa pripadnicima kavačkog klana, koji se sumnjiče da su naručili Vukotićevu likvidaciju. Navodno je Camgoz poznavao Vukotića i bio sa njim u prijateljskim odnosima.

“Moglo bi se raditi o progonu na osnovu etničke i vjerske pripadnosti, jer je on pripadnik kurdske zajednice i šiitski musliman, čiji je sin preminuo usljed postupanja bezbjednosnih organa Turske, što je utvrđeno presudom tamošnjeg Ustavnog suda”, saopštilo je Ministarstvo pravde nakon donošenja odluke da se ne izruči.

Prema izvorima CIN-CG, turska strana podnijela je crnogorskoj i drugu obimnu dokumentaciju, koja potvrđuje da su tvrdnje Camgoza i njegovih advokata o političkom progonu neutemeljene.

I u interpretacijama našeg pravosuđa, kako se tvrdi odlukama Apelacionog i Ustavnog suda, piše da pred pravosudnim organima Turske nije dokazana bilo čija odgovornost za smrt Binalijevog sina, pa ni policijskih službenika koji su se teretili za njegovo ubistvo.

Camgoza Turska potražuje zbog optužbi za stvaranje kriminalne organizacije, nanošenja povreda, prijetnji, kršenja zakona o oružju, razbojničke krađe, pokušaja ubistva…

Camgoz je još u julu 2022. uhapšen u Crnoj Gori po potjernici Interpola.

Međutim, od tada traje kontroverzna priča o njegovom izručenju Turskoj, na koju je ministar pravde nedavno odlučio da stavi tačku.

Njegovi politički protivnici ga optužuju za korupciju, navodeći da je jedino objašnjenje za njegov postupak da je uzeo novac da ne izruči Comgoza Turskoj. Milović negira sve te tvrdnje i upire prst u bivšu Vladu Dritana Abozivića, koja je navodno uzimala novac u nekim drugim spornim slučajevima oko ekstradicije.

Specijalno državno tužilaštvo ispituje slučaj Camgoza.

Osnovno državno tužilaštvo ispituje i da li je Camgoz prijetio ministru javne uprave Marašu Dukaju. Policija je protiv Camgoza podnijela dvije krivične prijave zbog falsifikovanog pasoša.

Crna Gora “slobodna luka za kriminalce”

Turske vlasti sa crnogorskim organima pregovaraju već duže oko ekstradicije ne samo Camgoza. Pored njega, sa prošlom Vladom Dritana Abazovića, bila je intenzivna aktivnost i oko izručenja Volkana Recbera, koji se takođe potražuje zbog optužbi za kriminal. Međutim, izručenje Recbera je na kraju otpalo, pošto je Apelacioni sud Crne Gore donio presudu da nema uslova za to. A Abazovićeva Vlada se pravdala turskoj strani da nije mogla izručiti Camgoza, jer su sudski procesi u vezi sa njegovim slučajem još bili u toku, i čekali su se ishodi.

“Iako nam nije jasna odluka Apelacionog suda, mi smo razumjeli da Vlada Crne Gore nije mogla izručiti Recbera, jer nije mogla protiv odluke svog suda. Nije nam, međutim, jasno kako je došlo do ovoga da uprkos odlukama više sudova koji su odbili Camgozov zahtjev za azil, ministar pravde donosi odluku koja šalje poruku da je Crna Gora slobodna luka za kriminalce”, kaže za CIN-CG jedan izvor iz turske administracije, koji je želio da ostane anoniman.

Milatović: Turska zabrinuta, sastaću se s Erdoganom

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović saopštio je da je tokom razgovora sa ministrom vanjskih poslova Turske Hakanom Fidanom, turska strana izrazila zabrinutost zbog neizručenja Camgoza.

On je naveo i da je dogovorena njegova skora zvanična posjeta Ankari, na poziv predsjednika Turske Redžepa Tajipa Erdogana, kao i potpisivanje strateškog sporazuma o saradnji, što je “potvrda dobrih odnosa dvije zemlje”.

Skupo zdanje u centru Podgorice kupljeno u posljednjim mjesecima Markovićeve Vlade za potrebe Monstata zjapi prazno. Istražitelji sumnjaju da je neko zloupotrijebio službeni položaj

Nemanja Živaljević

Specijalno policijsko odjeljenje (SPO) provjerava sumnjivi ugovor vrijedan skoro devet miliona eura koji je nekadašnja Uprava za imovinu, na čijem je čelu bio Blažo Šaranović, u ljeto 2020. potpisala sa kompanijom Koti nekretnine. Prostor je kupljen, između ostalog, i za potrebe Uprave za statistiku (Monstat) iako ne ispunjava standarde neophodne za tu instituciju, koja je još na staroj adresi.

Nekoliko mjeseci prije nego je prodat državi, krajnji vlasnik tih 5.600 metara kvadratnih u centru Podgorice bila je poznata firma Volvox, uključena u brojne građevinske poslove u zemlji. Pored Monstata, u zdanje koje još stoji prazno trebalo je da se useli i Ministarstvo za ljudska i manjinska prava (MLJMP) i Kancelarija zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) saznaje da SPO od ljeta provjerava da li je prilikom ove transakcije zloupotrijebljen službeni položaj. Istražitelji SPO-a tim povodom posjetili su Upravu za katastar i državnu imovinu (UKDI), Monstata i Kancelariju zaštitinika i iz tih institucija preuzeli dokumentaciju o spornom poslu.

Izvori CIN-CG tvrde da se provjerava cjelokupna tenderska dokumentacija koja je prethodila sklapanju višemilionskog aranžmana i da istražitelji sumnjaju da je neko zloupotrijebio službeni položaj.

Iz Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) ni nakon više od dvije sedmice nijesmo dobili odgovore na pitanja da li su pokrenuli postupak, u kojoj je fazi i za koja krivična djela.

Bivši direktor Uprave za imovinu Blažo Šaranović za CIN-CG tvrdi da je tada sklopljen dobar posao za državu, iako je realizovan u vrijeme ekonomske krize uzrokovane pandemijom koronavirusa, u posljednjim mjesecima Vlade Duška Markovića.

"Mislim da je napravljen dobar posao za državu. Da su kupili prostor koji je u tom trenutku bio sigurno povoljan u odnosu na tržišne cijene", kazao je on.

Zgrada ne ispunjava neophodne tehničko-bezbjednosne uslove

No, iako su milionski računi plaćeni, u zgradi nijesu završeni ni unutrašnji radovi, a objekat ne zadovoljava stroge evropske standarde neophodne Monstatu, pa se Uprava za statistiku, kako saznaje CIN-CG, vjerovatno nikada neće ni useliti u nju.

Zgrada ne ispunjava neophodne tehničko-bezbjednosne uslove potrebne za ključnu instituciju za statistiku u državi, koja i dalje funkcioniše u neuslovnim prostorijima koje dijeli sa Privrednim sudom.

Kako nezvanično saznaje CIN-CG, u Upravi za katastar i državnu imovinu smatraju da kupljeni poslovni prostori ne odgovaraju specifikaciji koju je ta ustanova dostavila tadašnjoj Upravi za imovinu. Prema njihovim riječima, nema dovoljno prirodnog osvjetljenja, niti je moguće organizovati kancelarije, a da ne budu "open space" tipa.

Monstat je još 2015. godine tražio od Uprave za imovinu da im se obezbijedi odgovarajući prostor. Zahtjev su obrazložili, između ostalog, i tvrdnjom da im je to neophodno "kako bi obezbijedili uslove za čuvanje ličnih i povjerljivih podataka". Precizirali su da objekat mora da zadovoljava sve tehničko-bezbjednosne standarde EU za institucije ovog tipa.

Uprava za statistiku je tada Upravi za imovinu dostavila analizu kojom je utvrđeno, između ostalog, da je za 200 radnih mjesta u Monstatu neophodno obezbijediti 72 kancelarije na 2.500 metara kvadratnih. Precizirano je i da "kancelarije ne mogu biti karaktera 'open space' zbog rada sa ličnim podacima" i da moraju da imaju "prirodno osvjetljenje". Kasnije, 2018. godine, dopunom analize precizirano je da objekat može imati i do 3.500 kvadrata.

I u izvještajima Evropske komisije (EK) o napretku Crne Gore naglašavana je potreba da se Monstatu obezbijede odgovarajući uslovi za rad.

Sumnjivi tender

Prvi tender raspisan tek 2018. je propao, a onda u junu 2020, u jeku krize koju je izazvala pandemija koronavirusa, Markovićeva Vlada usvaja informaciju Uprave za imovinu o kupovini prostora za Monstat. Ubrzanom procedurom, 26. juna te godine, se raspisuje tender. Njime se traži prostor od 5.600 kvadratnih metara, a procijenjena vrijednost može biti do devet miliona eura.

Ranijim tenderom za novu zgradu Monstata tražen je znatno manji i mnogo jeftiniji prostor: 2.000 kvadrata, bez tehničkih prostorija i garaža, vrijednosti do 3.300.000 eura. Dakle, gotovo tri puta manje novca nego u tenderu iz 2020.

Zanimljivo je da se u tekstu o pokretanju postupka javne nabavke 2020. naglašava da bi posao za potrebe Monstata trebalo brzo sklopiti: "Zbog neophodnosti rješavanja pitanja smještaja za potrebe Uprave za statistiku i prilagođavanja objekta njihovim potrebama najkasnije do kraja budžetske godine...".

Manje od dvije sedmice nakon objave tendera, napravljene su izmjene u dokumentaciji. Dodatno se precizira da je potreban prostor od 5.600 do 6.000 kvadratnih metara "sa zemljištem ispod objekta". Da "dio poslovnih prostora namijenjen za kancelarijsko poslovanje mora biti u tzv. 'sivoj fazi", te da on iznosi od 4.300 do 4.600 metara kvadratnih neto, a garažni i tehnički prostor 1.300 – 1.400 kvadrata (sa minimum 75 parking mjesta). Čak od prodavca "nije zahtijevano da se dostavi upotrebna dozvola s obzirom da je u pitanju prostor u 'sivoj fazi".

Na tako izmijenjeni tender su se javile dvije kompanije – The Old bakery Budva i Koti nekretnine. Obje povezane sa firmom Volvox.

Firme The Old bakery Budva koja je dio grupacije Volvox ponudila je za devet miliona eura objekat na Pobrežju u Podgorici, ali nije dostavila tenderskim pravilima tražena dokumenta: dokaz da ispunjava sve poreske obaveze prema državi; dokaz o vlasništvu; garanciju... Zato je njihova ponuda proglašena neispravnom.

Drugu ponudu dostavila je kompanija Koti nekretnine koja se do 13. maja 2020. godine zvala Poslovni centar Volvox. Ponudila je baš ono što se traži, kao da je tender pisan za njih: dio zgrade koja ima 4 313 kvadrata poslovnog prostora i 1.303 kvadrata garažnog i prostora za tehničke prostorije sa 80 parking mjesta. U tom trenutku zgrada nije imala upotrebnu dozvolu i bila je u "sivoj fazi". Dakle, osim prostornih kapaciteta, tenderskim zahtjevima su odgovarali i tehnički uslovi, pa je ponuda kompanije Koti nekretnine, vrijedna 8.735.100 eura prihvaćena mjesec dana nakon što je konkurs raspisan - 27. jula 2020.

Stručnjaci za javne nabavke koje je kontaktirao CIN-CG ističu da je tender morao biti poništen, jer su u toku procesa značajno mijenjani uslovi.

"Javni poziv tadašnje Uprave za imovinu, nedugo nakon objave, drastično je promijenjen, što je po tadašnjem Zakonu o javnim nabavkama predstavljalo osnov za obustavu kompletnog procesa i raspisivanje novog tendera", ocjenjuje Lazar Grdinić iz Istraživačkog centra Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS).

"Pored toga, tehnička specifikacija prostora koji je država planirala da otkupi prilagođena je upravo karakteristikama zgrade koja je kasnije kupljena, i to se analizom ponude kompanije Koti nekretnine i pokazalo", kaže Grdinić.

Šaranović tvrdi da posao nije namješten

Tadašnji direktor Uprave za imovinu Blažo Šaranović za CIN-CG kaže da nije tačno da je promjena na tenderu odgovarala kompaniji koja je dobila posao. Tvrdi da je u prvom tekstu tenderska komisija napravila grešku, koja je ubrzo ispravljena i da je sve urađeno u skladu sa zakonom.

"U pitanju je bila tehnička greška tenderske komisije koja je u dokumentaciju stavila 'sa sistemom ključ u ruke'. Ispoštovana je i zakonska procedura u kom roku se može mijenjati tenderska dokumentacija. Izmijenjena je u tom dijelu da se traži objekat u sivoj zoni", pojašnjava Šaranović.

Grdinić, sa druge strane, ukazuje na još jedan sporni momenat u cijelom procesu. Tvrdi da je drugi učesnik na tenderu – firma The Old Bakery morala da bude svjesna proceduralnih propusta, koje je učinila prilikom podnošenja dokumentacije.

"Ta firma je jasno, kroz kompleksnu osnivačku strukturu, povezana sa pobjednikom na tenderu, a obje firme su u mreži kompanija povezanih sa firmom i vlasnicima Novog Volvoxa. Sve navedeno jasno ukazuje da je kompletan proces bio osmišljen i pažljivo isplaniran", tvrdi Grdinić.

Šaranović i ove tvrdnje negira. Kaže je da je sve urađeno po propisima, odbacivši da je bilo kome namješten posao.

"Nema to nikakve veze. Ne može biti namješten, jer je u pitanju bio otvoreni postupak", naglašava za CIN-CG bivši direktor Uprave za imovinu.

Na kraju je taj postupak finalizovan, tako što je plaćen iz tri rate, od kojih je prvu ratu platila Vlada Duška Markovića 2020, a druge dvije nove vlasti, posljednju ratu 2022.

Sagovornik iz Uprave za katastar i državnu imovinu dodaje da kupljeni prostor nije funkcionalan i da ga je teško preurediti u operativan prostor. Zgrada ima ukupno 11 etaža od kojih je pet podrumskih, gdje je smješten parking prostor. Da bi se taj parking mogao koristiti neophodna je upotreba dva teretna lifta za automobile, što naš sagovornik problematizuje zbog nemogućnosti da zaposleni za kratko vrijeme parkiraju svoja vozila.

Pare potrošene usred krize izazvane pandemijom

Postupak kupovine zgrade za Monstat počeo je da se sprovodi u zemlji koja je dan ranije proglasila nove restriktivne mjere zbog koronavirusa i koja je ekonomski bila uzdrmana. Ali to nije spriječilo Markovićevu Vladu da uloži ogromni novac u zgradu koja ne ispunjava elementare uslove neophodne Monstatu.

U MANS-a smatraju da je zbog ugovorenog posla moralo da reaguje Tužilaštvo.

Grdinić pojašnjava da čak i ako bi Tužilaštvo reagovalo povodom kupovine poslovnih prostora da bi osumnjičene moglo da tereti samo za zloupotrebu službenog položaja, jer u Krivičnom zakoniku, kada je obavljen taj posao, nije postojalo krivično djelo zloupotreba u vezi sa javnom nabavkom.

Tužilaštvo je, dodaje Grdinić, svakako raspolagalo sa dovoljno dokaza da po službenoj dužnosti otvori istragu i jasno locira odgovorne.

"Za to što je Uprava za imovinu, za vrijeme ekonomske krize izazvane tadašnjom pandemijom, kupila zgradu za čak 8,7 miliona eura – koja zjapi prazna tri i po godine, i za koju će biti potrebna dodatna izdvajanja da bi se osposobila i u neko skorije vrijeme stavila u funkciju", podsjeća Grdinić.

Prema saznanjima CIN-CG, u taj će se prostor na kraju useliti jedino Ministarstvo pravde (MP), za koje se trenutno adaptira dio objekta.

Država kupila zgradu, ne i zemljište ispod nje

Zanimljivo da u listu nepokretnosti za kupljenu zgradu u centru Podgorice i dalje piše da je u vlasništvu kompanija Koti nekretnine.

Iz Kancelarije zaštitnice imovinsko-pravnih interesa Crne Gore pojašnjavaju da je Uprava za imovinu 2020. godine dala skoro devet miliona eura samo za objekat, ali ne i za zemljište.

Tako da ispada da je država Crna Gora vlasnik izgrađenih poslovnih prostora, a Koti nekretnine vlasnik zemljišta na kom se zgrada nalazi.

Neprovjerene supstance koje se uzimaju bez kontrole da bi se poboljšao izgled i sportski performansi, lako su dostupne i široko rasprostranjene u Crnoj Gori, iako mogu izazvati ozbiljne psihičke i fizičke bolesti 

Andrea JELIĆ 
Tijana LEKIĆ


,,Steroide sam probao u srednjoj školi, 2006. ili 2007. godine. Tada se još nijesam počeo profesionalno baviti sportom. Sjećam se kao juče – uzeo sam metan, takozvana plava srca. Ruke su mi od njega postale ogromne i u organizmu mi se skupilo mnogo vode, jer se nijesam pravilno ni hranio. Dvjesta komada metana koštalo je tada 20 eura. Sad razmislite kakvog je to kvaliteta kad sam toliko plaćao“, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Vaso Bakočević, poznati crnogorski Mix Martial Arts (MMA) borac. 

Kada je počeo da koristi metan, anabolički steroid, Bakočević nije bio informisan o  posljedicama koje oni mogu imati na zdravlje. 

,,Danas postoje internet, nutricionisti, stručnjanci koji o tome dosta znaju. Ja sam steroide tada uzimao isključivo iz neznanja“, navodi Bakočević. 

Steroidi mu, kako ističe, uopšte nijesu pomogli tokom karijere, koju su obilježile mnoge pobjede u raznim kategorijama. 

Crna Gora je prva u Evropi po broju maloljetnika koji koriste anaboličke steroide (AAS), pokazao je izvještaj European School Survey Project on Alcohol and Other Drugs (ESPAD), iz 2019. godine. Za potrebe ovog istraživanja u Crnoj Gori je anketirano 6224 učenika - 3162 dječaka (50,8 odsto) i 3062 djevojčice (49,2 odsto).  Pokazalo se da čak tri odsto dječaka koristi ove supstance. Interesantno je i da je kod nas jedna od 50 učenica takođe koristila AAS. 

Anabolički steroidi su sintetički derivati testosterona koji se u medicini koriste kao ljekovi za tretman hormonskih poremećaja kao i za razne bolesti, poput onih koje uzrokuju gubitak mišića, određene vrste raka i tako dalje. Američki naučno-istraživački institut za upotrebu droga i bolesti zavisnosti, The National Institute on Drug Abuse (NIDA) objašnjava da neadekvatna upotreba AAS u svrhu poboljšanja izgleda i sportskih performansi može da izazove psihičke i fizičke probleme. Posljedice mogu biti ozbiljne, dugotrajne i nepopravljive, može doći do ranih srčanih udara, moždanog udara, tumora jetre, otkazivanja bubrega, seksualnih problema i psihijatrijskih problema. Anabolički steroidi mogu da utiču na raspoloženje, a ako se neadekvatno koriste može se razviti i bolest zavisnosti. Prestanak upotrebe steroida može izazvati depresiju, zbog čega mnogi i nastavljaju da ih koriste. 

,,Ljekari anaboličke steroide nikada ne propisuju mladim zdravim osobama za izgradnju mišića. Neki bodibilderi i sportisti koriste ova sredstva za izgradnju mišića, sagorijevanje masti i poboljšanje sportskih rezultata – povećanjem snage i izdržljivosti. Uzimaju ih oralno, ubrizgavanjem ili kremama i gelovima. Često ih uzimaju bez uputa ljekara i u velikim količinama, što nije ni legalno ni bezbjedno”, kaže za CIN-CG neuropsihijatrica Marina Roganović koja se tokom svoje karijere posebno posvetila bolestima zavisnosti.

U ESPAD izvještaju za 2019. godinu navodi se da se u slučajevima neadekvatne upotrebe anaboličkih steroida koriste doze koje su od 10 do 100 puta jače nego one koje propisuju doktori za tretman određenih stanja. Istraživanja, navodi se u ovom izvještaju, pokazuju i da se korisnici steroida lakše prebace na druge droge, kao opijate, kako bi olakšali probleme sa spavanjem i iritabilnost koju prouzrokuju steroidi. 

Iz JU “Kakaricka gora” za CIN-CG su kazali da do sada nijesu imali slučajeve da se neko prijavio za liječenje bolesti zavisnosti a da je koristio ili da koristi anaboličke steroide. 

Iz Direktorata za javno zdravlje, sprečavanje zloupotrebe droga i drugih psihoaktivnih supstanci pri Ministarstvu zdravlja, kao ni iz Komisije za antidoping Crne Gore do objavljivanja ovog teksta nijesu odgovorili CIN-CG-u na brojna pitanja. 

CIN-CG je za potrebe ovog istraživanja sproveo onlajn upitnik oko upotrebe anaboličkih steroida u Crnoj Gori. Anketirano je oko 900 osoba. Rezultati su pokazali da je svaka četvrta osoba makar jednom koristila anaboličke steroide, a da ih je svaka osma koristila više puta. Najveći broj njih ih je koristio za potrebe poboljašnja fizičkog izgleda (svaka peta osoba) i da bi imali bolji sportski performans – svaka sedma. 

Najviše njih koristilo je steroide, metan, klenbuterol, diuretike, laksative… Većinom su se oko upotrebe AAS savjetovali onlajn, a potom sa trenerima. Ipak, njih 25 odsto kosultovalo se sa ljekarima. Od posljedica zbog upotrebe ovih supstanci mnogi ispitanici/e naveli su probleme sa srcem, jetrom, bubrezima, nesanicom, seksualne teškoće. Jedan broj naveo je da su imali napade agresije, ali i ginekomastiju, pojavu povećanja jedne ili obje dojke kod muškaraa usljed disbalansa polnih hormona.  

Na spisku nedozvoljenih sredstava na takmičenjima i van njih 144 supstance

Zakonom o sportu Crne Gore zabranjen je doping, a AAS se smatra vrstom dopinga.

Na utvrđivanje povreda antidoping pravila primjenjuju se odredbe Međunarodne konvencije protiv dopinga u sportu, Evropske konvencije protiv​​ dopingovanja u sportu, Svjetskog kodeksa protiv dopinga i antidoping pravila koja donosi Komisija za antidoping.

Na spisku nedozvoljenih sredstava koji sačinjava Antidoping komisija Crna Gora, a koji predstavlja međunarodni standard Svjetske Antidoping Agencije (World Anti-doping Agency – WADA) nalaze se 144 supstance čija je upotreba zabranjena na takmičenjima i van njih. Među njima su metan, oksandrolon, klenbuterol, salbutamol, mildronat, razni diuretici, peptidni hormoni, mimetici…   

Klenbuterol i salbutamol povećavaju mišićnu masu, a neželjeni simptomi mogu biti tahikardija, nesvjestica, preznojavanje, tremor, mišićna slabost i agitarnost.

Diuretike sportisti obično uzimaju da bi maskirali postojanje drugih doping supstanci u urinu, a dovode do elektrolitnog disbalansa i tako do aritmija. 

Peptidni hormoni, mimetici i analozi pomažu sportistima da održe snagu i mišičnu masu, ali dugotrajnom upotrebom većih doza dovode do kardiomiopatije, tromboze, embolije, arterijske hipertenzije i moguće srčane disfunkcije. Dokazano je i fatalno smanjenje srčane funkcije tokom sna.

Neuropsihijatrica Roganović ističe da je korišćenje steroida postalo sasvim uobičajeno i da predstavlja dio kulture u teretanama. ,,Široka dostupnost anaboličkih sredstava čak i preko interneta dovodi do sve masovnijeg korišćenja. Mislim da njihova proizvodnja, prodaja i reklamiranje nijesu adekvatno zakonski regulisani”. 

CIN-CG je jednostavnom internet pretragom utvrdio da se do steroida, pa i onih koji su zabranjeni, lako može doći. Na raznim javnim oglasima i otvorenim Fejsbuk stranicama nude se i prodaju različite supstance. CIN-CG je kontaktirao jednu od ovakvih stranica, radi informacija o nabavci. 

Prodavac je novinarke upitao koliko godina imaju i šta žele da kupe i za koje potrebe. Rekao im je da sada u ponudi ima najjači klenbuterol koji “miče svaki gram sala” i koji žene mogu da koriste samo mjesec dana, jer duže šteti, a muškarci i do tri mjeseca mogu da ga uzimaju. 

Predložio je i oksandrolon koji se prodaje pod imenom anavar. ,,To je hormon sreće, antidepresiv, ima da sijaš. Uzmi jednu prije treninga, uveče izbjegavaj, a manje doze da se održavaš kad ne treniraš. Pije se pet puta nedjeljno, najbolje mjesec dana. Ima najmanje štetnih posljedica, zato je i najskuplji – košta 70 eura”, kazao je i dodao da ga može poslati kurirom na odgovarajuću adresu.

Nije precizirao da štetne posljedice oksandrolona mogu biti problem sa bubrezima, gubitak kose, visok krvni pritisak, povećanje holesterola, trovanje jetre.   

Krivični zakonik Crne Gore propisuje novčanu kaznu ili kaznu zatvora do tri godine onome ko protivno propisima stavi u promet ljekove ili supstance koje sadrže hormone ili ostale stimulanse rasta. Takođe, onaj ko proizvodi radi prodaje, prodaje ili stavlja u promet životne namirnice, jelo ili piće ili druge proizvode škodljive za zdravlje ljudi, kazniće se zatvorom od tri mjeseca do tri godine.

CIN-CG nije uspio da dođe do podataka da li je bilo slučajeva procesuiranja zbog prodaje ovih štetnih supstanci.

,,Nijesam imao problem, do skoro, kad sam nakon upotrebe AAS dobio baš izražen osip po stomaku i grudima. To se desilo jer sam koristio neprovjerene steroide”, napisao je jedan ispitanik CIN-CG-a u anketi koju smo sproveli. 

Drugi korisnik navodi da je zbog upotrebe steroida, koji su proizvedeni na “divlje”, završio u bolnici, gdje je bio na liječenju pet dana, zbog upale crijeva.

Estetski standardi vode do steroida   

Roganović objašnjava da se danas stiče utisak da je dovoljno upaliti neki ekran, pritisnuti odgovarajuće dugme i dobiti sve. ,,Postoji niz olakšica za mlade kako da lakše i brže prečicom dođu do cilja. Jedna od takvih ‘prečica’ je neadekatna upotreba anaboličkih steroida”. 

Ona navodi da postoji pritisak društva da mladi izgledaju na određeni način. ,,Mladi momci žele da budu mišićavi, nabildovani i da imaju oblikovano tijelo. Žele da ubrzaju pubertet i fizičko razvijanje ili da izgledaju kao učesnici raznih rijalitija. Smatra se da je grupa mladih od 18 do 34 godine najosetljivija kada je u pitanju izgled, mada se, mislim, ta granica sada spušta na 15,16 godina. Veliki broj ljudi će reći ‘vidi kako si debeo, kako su ti uska ramena’, ne razmišljajući kakav će to uticaj imati na mladu osobu”. 

Ova sagovornica CIN-CG-a ističe da zbog mišljenja drugih i neprimjerenih komentara mladi vrlo često stvore negativnu sliku o sebi, postaju nesigurni, neraspoloženi, anksiozni i javljaju im se brojni kompleksi. ,,Mnogi sebe doživljavaju kao ružne, mlitave, nesposobne te korišćenjem steroida žele uticati na poboljšanje fizičkog izgleda, ali i da se osjećaju hrabro, moćno, snažno”, kaže ona i zaključuje da pretjerano razmišljanje o fizičkom izgledu adolescente često navodi da posegnu za anaboličkim steroidima. 

Opsesija izgradnjom mišićne mase može da dovede do psihičkog poremećaja poznatog kao bigoreksija ili mišićna dismorfija. Osoba koja pati od ovog poremećaja je ubijeđena da je njeno tijelo previše malo i nedovoljno mišićavo. Neki od simptoma bigoreksije mogu da budu provođenje mnogo vremena u teretani i iscrpljivanje tijela do krajnjih granica, detaljno razrađena ishrana posvećena gubljenu težine i povećanju mišićne mase, mržnja prema sopstvenom tijelu i ubjeđenje da drugi vide sve tvoje nedostatke. Ukoliko se ne liječi, bigoreksija može da dovede do neadekvatne upotrebe steroida, depresije, bijesa i suicidalnih misli. 

Prema istraživanju iz 2023. objavljenom u medicinskom časopisu JAMA Pediatrics koji izrađuje Američka medicinska asocijacija, jedan od pet adolescenata u svijetu se bori sa nekim poremećajem u ishrani. Poremećaj u ishrani uključuje ponašanja kao što je ograničavanje unosa hrane i vrste hrane, opsjednutost tjelesnom težinom ili oblikom, kao i iskrivljenu sliku o sebi i prejedanje. Studija u JAMA Pediatrics-u je pokazala da je 17 odsto tinejdžera i 30 odsto tinejdžerki imalo ovakve poremećaje i u njoj se zaključuje da broj dječaka sa ovim problemom raste.  

,,Koristio sam sve što je bilo dostupno kod nas, tačnije, malo šta nijesam”, kaže za CIN-CG Nikola koji se profesionalno bavio dizanjem tegova i koji je osvajao medalje na raznima takmičenjima. 

On upozorava da steroidi, kad se neadekvatno koriste, imaju posljedice po mentalno zdravlje. ,,Strašno utiču na ego, povećavaju osjećaje neustrašivosti i snage… Mogu da djeluju kao droga i diluju se kao droga. Kad ih koristim, u roku od tri mjeseca, ugojim se ili smršam i po 25 kila”. 

Može se razviti bolest zavisnosti od anaboličkih steroida 

Iz Instituta za javno zdravlje za CIN-CG kažu da sada postoje uvjerljivi dokazi o razvoju zavisnosti o AAS kod nekih pojedinaca. ,,Istraživači navode da oko 32 posto ljudi koji neadekvatno upotrebljavaju anaboličke steroide postanu zavisni o njima”.

Roganović objašnjava da anabolički steroidi utiču na dopamin, neurotransmiter koji povezuje nervne ćelije: ,,Postoji utvrđena veza između dopaminergičkog sistema i razvoja bolesti zavisnosti. Kada povećana količina dopamina kao posljedica unosa supstance uđe u organizam stvara se osećaj zadovoljstva i tako se razvija zavisnost”. 

Ona navodi da kod steroida posebno postoji osjećaj zadovoljstva i zbog “dobrog”, poželjnog izgleda, moći, snage… ,,Jedna od karakteristika bolesti zavisnosti je da se, i pored pojave mnogih somatskih-zdrastvenih problema koje izazivaju i negativnih efekata na socijalni život, nastavlja sa uzimanjem steroida. Slijedi trošenje velike količine novca za ove supstance. Vremenom se uzimaju sve veće količine. Kao i kod drugih bolesti zavisnosti, teško je stati, vratiti se u realnost i prihvatiti pad snage i mase. Gubi se i realna slika o sebi i o okolini”. 

Iz Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) upozoravaju da neplodnost kod muškaraca može uzrokovati korišćenje anaboličkih steroida. ,,Neplodnost kod muškaraca može biti uzrokovana abnormalnom funkcijom i kvalitetom sperme. Stanja ili situacije koje uzrokuju abnormalni oblik (morfologiju) i kretanje (pokretljivost) spermatozoida negativno utiču na plodnost. Na primjer, upotreba anaboličkih steroida može izazvati abnormalne parametre sperme kao što su broj i oblik spermatozoida”, navodi se na zvaničnom sajtu WHO. 

Steroidi u sportu tabu tema 

Naš sagovornik Nikola ističe da je upotreba steroida u sportu tabu tema. ,,Nekad su legende jugoslovenske košarke mogle da igraju tri meča i imali su u prosjeku 20 skokova. Danas NBA igrači igraju 40 utakmica sa prosjekom od oko 40 skokova. Nijesu bolji igrači, nije se ništa promijenilo, samo su vjerovatno dopingovani posebnom vrstom hemije koja ne može da se registruje testovima”. 

Tokom godina profesionalnog bavljenja sportom, Nikola nikada nije bio na doping kontroli. ,,Treba reći i da oni sa dubljim džepom pojačavaju svoje performanse hormonom rasta, peptidima i insulinom, a neki i izrađuju specijalno steroide tako da ih je nemoguće otkriti kontrolama”. 

Iz Doma zdravlja Kolašin, jednog od rijetkih koji nam je odgovorio na pitanja, kažu da je upotreba ovakvih stimulansa posebno štetna za sportiste, koji anaboličke steroide obično koriste u dozama koje su od 50 do 100 puta veće od terapijskih. ,,Neželjeni efekti koji prate ovakvu nemedicinsku upotrebu kreću se od bezazlenih (npr. akne, hirzutizam) do veoma ozbiljnih (npr. virilizacija, žutica, sterilitet), pa čak i fatalnih (infarkt miokarda, karcinom jetre, suicidalna depresija). U težim slučajevima može doći i do nagle smrti. Nakon što stimulansi uđu u ljudsko tijelo, najdirektniji uticaj imaju na nervni sistem u smislu širenja zjenica, porasta krvnog pritiska, pojačanog osjećaja uzbuđenosti. Nakon što prođe djelovanje stimulansa, sportisti često imaju osjećaj umora i pospanosti. U kasnijoj fazi može se razviti i bolest zavisnosti o ljekovima koji će smanjiti imunitet tijela, što može uzrokovati druge tjelesne bolesti”, kaže se u odgovoru Doma zdravlja Kolašin.

U nekim slučajevima može doći i do razvijanja steroidnog bijesa, poznatog kao roid rage.

,,Jedna studija govori o tome da se kod 12,2 odsto osoba koje koriste steroide mogu javiti simptomi psihoze, a kod 25 odsto manični simptomi. Druga studija je pokazala da 90 odsto svih sportista koji neadekvatno koriste steroide primjećuju kod sebe stanja agresije. Jedna od težih posljedica je i depresija koja može trajati i više od godinu dana poslije prestanka uzimanja steroida” navodi Roganović. 

Stepen i ozbiljnost neželjenih efekata zavise od pola korisnika, izbora steroida (oralni, parenteralni, kombinacija), doze, dužine trajanja steroidnog ciklusa i individualne osjetljivosti koja zavisi od genetskog faktora, uzrasta i opšteg zdravstvenog stanja, upozoravaju još iz Doma zdravlja Kolašin. 

,,Nabaviti bilo šta danas je lako. Ko poznaje stvari, nema toga što mu ne može stići poštom preko Deep web-a. Kada sam radio sa čovjekom koji je na steroidima godinama, a nikad nije upoznao dilera, iznenadio sam se. I po EU se naručuju i može da se plaća kriptovalutama ili na neke druge načine. Kod nas na Balkanu najveći broj ljudi uzima steroide od dilera koje poznaju. Neki proizvodi se nalaze po apotekama kao letrox t4, insulin, hormon rasta, testosterone enanthate, femara arimidex, hcg, nolvadex... Najveci dio ipak koristi crno tržište”, kaže za CIN-CG Saša Drašković, jedan od najuspješnijih bodibildera na Balkanu, inače iz Bosne i Hercegovine (BiH). On od 2009. godine radi i kao trener. 

Sport na visokom nivou, tvrdi Drašković, kompromitovan je supstancama. ,,Nije pitanje da li je sportista nešto uzimao, već da li je pao na testiranju. Ljudi zapravo i ne žele od dopinga oslobođen sport, jer taj sport ne bi pravio pare kao kad je potpomognut supstancama. A rekordi moraju da se ruše”, navodi on. 

Turinabol, kaže Drašković, dugo je bio tajna istočne Njemačke. ,,Bilder nije tada mogao da ga uzima, niti je znao da postoji. Uzimali su ga atletičari i neki važni sportisti i dugo godina su prolazili kontrole bez problema”. 

On objašnjava i da se ne može uvijek na osnovu izgleda utvrditi da neko koristi AAS. ,,Recimo, i biciklisti i bodibilderi upotrebljavaju anaboličke steroide, ali tijelo bicikliste na duge staze ne asocira ljude na upotrebu dopinga toliko, prosto jer su mršavi. Izgled bildera, s druge strane, automatski ljudi povezuju sa suspstancama, što nije u redu”. 

Problem, smatraju iz kolašinskog Doma zdravlja, nije samo u tome što sportista direktno nanosi štetu sebi i svom zdravlju, “već što takav stil života indirektno propagira kao nešto normalno”. 

Najveći broj onih koji koriste anaboličke steroide, ističe Drašković, čine ljudi koji samo žele da izgledaju dobro za ljeto. 

Češće organizovati edukacije o štetnom uticaju dopinga

,,Zabrinjava spoznaja da čitava javnost nije ni svjesna ni upoznata sa opasnostima korišćenja steroida”, upozorava još Roganović. 

Preventiva je uvijek bolja od liječenja posljedica loših odluka zbog neznanja i nedovoljne informisanosti, navode iz Doma zdravlja Kolašin. ,,Edukacije o štetnom uticaju dopinga treba stalno da se organizuju, posebno za medicinske radnike, kako bi znali da pruže dodatne informacije sportistima kada im se obrate kao pacijenti. Edukacijom treba raditi i na podizanju svijesti sportista”. 

Iz Doma zdravlja u Plavu su za CIN-CG istakli problem nepostojanja preventivnog edukativnog centra u ove svrhe. ,,ESPAD izvještaj iz 2019. godine koja je pokazala da je Crna Gora prva u Evropi po broju maloletnika koji koriste anaboličke steroide, treba da zabrine”.

U primarnu prevenciju treba uključiti različite profesije - ljekare, psihologe, defektologe, socijalne radnike, ali i nastavnike, vaspitače, sudije, advokate, službenike Ministarstva unutrašnjih poslova,… ,,Mladima treba razviti samopouzdanje i ljubav prema sopstvenom tijelu i ličnosti. Četrdeset godina rada za osoba koje su razvile bolesti zavisnosti čine me hrabrom da kažem da treba uvesti predmet Bolesti zavisnosti u nastavu kao redovan i obavezan”, zaključuje Roganović.

,,Da mogu da vratim vrijeme, ne bih nikada takao steroide“, kaže Vaso Bakočević, koji je odavno prestao da koristi steroide, ali je i dalje uspješan sportista.

Kipar, Bugarska i Poljska nakon Crne Gore

Izvještaj European School Survey Project on Alcohol and Other Drugs (ESPAD), iz 2019. godine, najveći međunarodni istraživački projekat o adolescentnoj upotrebi psihoaktivnih supstanci i nehemijskih sredstava zavisnosti u svijetu, pokazao je da Crnu Goru, po upotrebi anaboličkih steroida među maloljetnicima, slijede Kipar, Bugarska i Poljska. 

U Kirpu je 2,5 odsto svih maloljetnika koristilo anaboličke steroide tokom svog života, u Bugarskoj 2,4 odsto, a u Poljskoj 2 odsto. 

Podaci pokazuju da žene iz Crne Gore više koriste anaboličke steroide od žena iz ovih država – u Crnoj Gori njih koristi 2,3 odsto žena, a na Kipru 0,7 odsto, Bugarskoj 1,1 odsto, a Poljskoj 1,6 odsto.

Ovaj video je dio projekta „Inovativni medijski sadržaj za veću informisanost i povjerenje javnosti” i proizveden je uz podršku #SustainMedia programa, koji je sufinansiran od strane Evropske unije (EU) i Saveznog ministarstva Njemačke za ekonomsku saradnju i razvoj. Sadržaj videa je isključiva odgovornost „Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG)“ i ne odražava nužno stavove EU ili Saveznog ministarstva Njemačke.

Po broju maloljetnih kockara prednjačimo u Evropi. Iako zakon zabranjuje objekte za kockanje i igre na sreću u krugu od 250 metara od osnovnih i srednjih škola, u zoni zabrane samo oko podgoričke OŠ "Milorad Musa Burzan" ima ih šest

Tijana Lekić

Aleksej (pravo ime poznato redakciji) prvi susret s kockanjem imao je još u sedmom razredu osnovne škole. Bio je izložen vršnjačkom nasilju, pa je često bježao sa časova. U kockarnicu, nadomak škole.

"Tu sam osjećao kao da pripadam negdje i niko me nije uznemiravao", priča za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Krenuo je s ruletom. Dopala mu se ta zabava.

"Nekad bih i zaradio male pare", prisjeća se.

Kada je napunio 18 godina počeo je intenzivno da kocka. Prvo je uplaćivao tikete po kladionicama, igrao takozvane leptire i voćkice na apartima, kladio se i onlajn.

Igre leptira i voćkica su veoma popularne na slot-mašinama. Ima ih u kazinima, automat klubovima, kafićima koji nude tu vrstu zabave, ali i onlajn. Slot mašine su aparati u koje se ubacuju kovanice od 50 centi do dva eura. Postoje i besplatne verzije tih igara, da bi se igrači navukli učeći pravila.

Nakon što mu je otac preminuo, Aleksej je počeo da se kladi na veće sume novca.

"Uplaćivao sam tikete, nekad i više od 50 eura. Očev odlazak je, vjerovatno, bio okidač. Osjećao sam veliku usamljenost, mučilo me mnogo toga što nijesam mogao da ispričam drugima. Ipak, vjerovanje da ću moći da ostvarim neki dobitak i pobjegnem od realnosti bilo je zabluda", priča s uzdahom.

Danas Aleksej ima 34 godine i jedan je od korisnika programa za rehabilitaciju u Javnoj ustanovi (JU) Kakaricka gora.

Istraživanje Evropskog Centra za monitoring droga i zavisnosti od droga (ESPAD) iz 2019. godine obuhvatilo je omladinu uzrasta od 15 do 16 godina iz 35 država. Najveća stopa učenika s kockarskim iskustvom je u Grčkoj i na Kipru (33 odsto), a odmah potom u Crnoj Gori (32 odsto), dok je najveći procenat adolescenata koji se klade onlajn na Kipru i Kosovu (16 odsto). Crna Gora je i po tom osnovu na trećem mjestu, sa 13 odsto, ali je na prvom mjestu u Evropi po broju studenata koji prekomjerno kockaju - njih je čak 35 odsto.

Igre na sreću tik uz škole, uprkos zakonu

Crnogorski Zakon o igrama na sreću predviđa da objekti s igrama na sreću moraju biti udaljeni najmanje 250 metara od osnovnih i srednjih škola, međutim, to se u praksi ne poštuje.

Novinarka CIN-CG-a je obišla prostor oko četiri osnovne i dvije srednje škole u Podgorici. Međutim, objekti za igre na sreću bili su daleko, ne 250 metara, već svega 250 koraka od tih škola. Najupečatljiviji je primjer OŠ "Milorad Musa Burzan" - u krugu od 250 koraka ima čak šest različitih objekata s igrama na sreću.

U Crnoj Gori nikad niko nije kažnjen što je objekat u kome se priređuju igre na sreću u zakonom nedozvoljenoj blizini škole. Takođe, nije zabilježen slučaj da je zbog nepropisne udaljenosti odbijen zahtijev za koncesiju priređivačima igara na sreću. Inspekcija za igre na sreću prilikom kontrole nije nadležna da mjeri udaljenost ovih objekata od škola. Naime, podrazumijevaju da je uslov neophodne udaljenosti od škole ispunjen ako je data koncesija za igre na sreću.

Uprava za igre na sreću, koja dijeli koncesije, međutim nije nadležna za kontrolu udaljenosti od škola. Uprava i ne zna kako se mjeri udaljenost - vazdušnom linijom ili tlom; od ulaznih vrata škole ili dvorišne ograde...

"Priređivači igara na sreću su u obavezi da uz Zahtjev za dodjelu koncesije, pored potrebne dokumentacije predviđene Zakonom o igrama na sreću, dostave potvrdu udaljenosti objekta u kome će se priređivati igre na sreću od vaspitno-obrazovanih ustanova", kazali su za CIN-CG iz Uprave.

Potvrda o udaljenosti je u nadležnosti geodetskih agencija koje imaju licencu i kojima se potencijalni priređivač igara na sreću obrati. Zakonom, međutim, nije definisan način mjerenja minimalne udaljenosti objekata za igre na sreću od škola, tako da ostaje širi prostor za interpretaciju.

Postojeće nepreciznosti i nelogičnosti, bilo zbog pravnog okvira ili njegovog tumačenja u praksi, ionako složenu situaciju na tržištu igara na sreću još više komplikuju, navodi se u Izvještaju o radu Uprave za inspekcijske poslove za 2022. godinu.

"To doprinosi konfuziji koja vlada u ovoj pravnoj oblasti, pa višegodišnje iskustvo upućuje na zaključak da je uz novi pravni okvir, prijeko potrebna reforma sistema - institucionalnog okvira za priređivanje i kontrolu priređivanja igara na sreću. Očekuje se da će novi zakon odgovoriti na uočene probleme", ističe se u Izvještaju.

Direktorica OŠ "Milorad Musa Burzan" Milica Vuković je za CIN-CG kazala da se njihov posao svodi na rad u školskom prostoru i vremenu, tako da ne mogu da znaju šta djeca rade van škole i nakon nastave.

Kad završe sa časovima, učenike već na izlazu čekaju kazina, automati, kladionice i slični sadržaji.

CIN-CG je slikao i brojio reklame na bilbordima po Podgorici. Krajem maja, samo na potezu od 500 metara u Ulici kralja Nikole, od Sahat-kule do hotela Hilton, bilo je čak pet bilborda na kojima se reklamiraju igre na sreću. Takve reklame imaju i skoro sva autobuska stajališta u gradu, a neki autobusi su pokretne reklame za igre na sreću.

Problem je što oglašivači ne ističu upozorenja o rizicima igara na sreću, kao što je to praksa u većini zemalja Evrope. Naprotiv, ovdje šire pozitivne poruke: "Od sreće se ne može pobjeći"; "Vrti i osvoji svaki dan, 9.000 eura mjesečno"; "Odigraj tiket i osvoj"; "Ti si moj jackpot"; "Uplati depozit, dobitak do 10.000 eura"...

Osim ovakvih obmanjujućih poruka, često ove reklame nemaju ni znak zabrane za maloljetnike.

Desetostruko povećan broj patoloških kockara koji traže pomoć

Aleksej, nakon godina s kockom, kaže da mu se dešavalo da ga djeca od 13 ili 14 godina mole da im uplati tiket. Više puta je vidio da mladi pitaju nekog punoljetnog, druga ili brata, da to urade za njih.

"Posebno je opasno kada stariji šalju djecu da uplaćuju tikete, što nije rijetkost, jer tako se počinje", objašnjava on.

Socijalna radnica Aida Kerović, koja radi u JU Kakaricka gora, kaže da raste broj štićenika koji se obraćaju za pomoć zbog patološkog kockanja.

"Broj klijenata s teškim problemima s kockom porastao je u posljednjih osam godina. Ranije je taj broj od ukupnih korisnika bio dva odsto, a danas je oko 20 odsto", kaže ona.

Porastu broja liječenih od ove bolesti zavisnosti doprinosi i veća svijest o ovoj pošasti. Činjenica je da sve više zavisnika i njihovih porodica prepoznaju ovaj problem, čiji je ključni uzrok upravo dostupnost igara na sreću.

Na liječenje od zavisnosti u JU Kakaricka gora mogu da dođu samo punoljetni građani i građanke Crne Gore. Međutim, ovoj se ustanovi često obraćaju i zbog pomoći maloljetnim osobama.

"Maloljetnike upućujemo u Centar za mentalno zdravlje, gdje postoji servis psiho-socijalne podrške", kaže Kerović.

"To je jedino što možemo da uradimo. Inače, u tom je dobu teško utvrditi da li se radi samo o problematičnom ponašanju ili patologiji", objašnjava ona.

Psihijatrica Branka Purlija iz Centra za mentalno zdravlje kaže za CIN-CG da se maloljetnici najčešće javljaju zbog problema koji su često posljedica njihovog stila života, s psihološkim tegobama poput anksioznosti i suicidalnih misli.

"Najmlađa osoba kod koje je ustanovljeno da ima problem s kockanjem javila se zbog vršnjačkog nasilija. Ta je osoba imala svega 16 godina", ističe Purlija.

Maloljetnici koji se obrate za pomoć Centru zbog problema s prekomjernim kockanjem najčešće se klade i igraju poker onlajn. Kako se ne javljaju s eksplicitnim problemima koje vezuju za kockanje, kroz dalji rad se otkrije da je to često uzrok anksioznosti i drugih psihičkih problema, objašnjava Purlija.

Ona konstatuje da se kockanje u Crnoj Gori još uvijek nedovoljno tretira kao problem društva.

"Rijetko se za pomoć obrate direktno zavisnici", kaže psihoškinja Maja Lješnjak za CIN-CG.

Lješnjak radi u Savjetovalištu Entera, koje je u sklopu NVO Zid, nude servis za psihološku pomoć i podršku osobama s problemom kockanja i članovima njihovih porodica.

Mladi se najčešće klade onlajn na sportske trke, trke pasa, zatim na tombolu i slot-aparate, ističe Lješnjak.

"U posljednje vrijeme starosna granica kada počinju s kockanjem se spušta. Djeca starosti od sedam ili osam godina u prosjeku prvi put dolaze u kontakt s kockom", kaže Lješnjak.

Skoro svaki peti patološki kockar pokušao je samoubistvo

Postoje tri vrste kockanja, kaže Aida Kerović. Prva se odnosi na takozvano društveno-rekreativno kockanje - kada se osoba u društvu kocka, s određenim, obično manjim svotama novca. Taj prvi stepen nema generalno neke ozbiljnije posljedice, više je vid zabave. Većina ljudi se kocka na taj način.

Druga vrsta kockanja je problematično kockanje, tada igrač pravi određene probleme u različitim sferama života - u partnerskim odnosima, finansijama, sa zakonom, ali ne u velikoj mjeri. U toj fazi kocka je problem i osoba se nalazi na ivici da razvije patologiju.

Treća vrsta kockanja je patološko kockanje i to je bolest koju prate različiti osjećaji - napetost i uzbuđenje koje osoba ima dok kocka, te osjećaj zadovoljstva i rasterećenja dok to radi. U klasifikaciji medicinskih bolesti, objašnjava Kerović, patološko kockanje ima posebnu dijagnozu u poremećaju kontrole impulsa, poput kleptomanije.

"Kao prvo, osoba je preokupirana kockanjem, kocka se i postepeno ulaže sve više novca. To je kao kad zavisnik od psihoaktivnih supstanci ima potrebu da uzima više droga. Tako nekome ko je zavisnik od kocke treba sve više i više novca da bi se kockao. U ovim slučajevima primjećuje se pojava nemira i razdražljivosti", upozorava ona na simptome patološkog kockanja.

Posljedice se, ističe psihoterapeutkinja, dijele u nekoliko kategorija. Osoba često pozajmljuje novac, a pozajmice su sve veće i veće. Dolazi do gubitka socijalnog statusa i ugrožava se finansijsko stanje, bez obzira na zaradu koju je ostvarivala prije nego što je počela da se patološki kocka. Gubi se i interesovanje za druge aktivnosti.

Aida Kerović kaže i da patološki kockari obično ostaju bez prijatelja, a u njihovim porodicama dolazi do disfunkcionalnosti.

"Često imamo klijente koji su razvedeni i ne žive s djecom, ostali su bez posla, a porodica je dugo vraćala njihove dugove", objašnjava ona, dodajući da su to često znakovi da osoba pati od patološkog kockanja.

Ona upozorava da je u ovakvim slučajevima često prisutno i nasilje.

"U fazama razdražljivosti, kada osobe nemaju mogućnost da stignu do novca da bi se kockale, mogu i da pribjegnu porodičnom nasilju. Patološki kockari često pate i od kliničke depresije."

Psihijatrica Elvira Kojić u istraživanju "Problematično i patološko kockanje" kaže da je kod kockara povećan rizik od suicida. Između 48 i 70 odsto patoloških kockara razmišlja o suicidu, a od 13 do 20 odsto liječenih od patološkog kockanja pokušalo je samoubistvo.

"Kad sam prokockao 13.500 eura u deset dana, rekao sam sebi: Ti si bolestan!"

Aleksej kaže kako u jednom momentu njegova plata nije više bila dovoljna da bi se kockao, pa je podigao više kredita.

"Na računu sam imao nekih 13.500 eura i to sam prokockao za 10 dana. Kada mi je stigla na telefon poruka od banke da je na računu nula, sam sam sebi rekao, sjećam se kao da je bilo juče - ti si bolestan."

Aleksej je mnogo puta rekao ovo je zadnji put, nikad više. I uvijek bi se vraćao kocki.

"Kada sam tek stigao ovdje na liječenje, još nijesam prihvatao da sam zavisnik. Ali, sad vidim, kada uporedim sebe tada i danas - to su dva različita svijeta", priča smireno.

Između tih svjetova, dugačak je put. Prošlo je mnogo vremena od trenutka kada je postao svjestan problema do priznanja.

"Kada sam napravio dug od 11 hiljada eura, koji sam morao da vratim u roku od mjesec dana, sva vrata oko mene bila su zatvorena. Tada sam se povjerio majci, slomio sam se u 100 komada i priznao sve", prisjeća se on.

To prvo priznanje se desilo kad nije više imao za šta da se uhvati.

"Majka mi je tada uz pomoć rodbine pomogla oko dugova, ali ubrzo nakon toga sam opet upao u problem. Još jednom ista situacija. Nije tako lako čovjeku da prizna da ima problema..., da je bolestan... Sam sebe sam takođe manipulisao. Govorio sam da imam zavisničku ličnost, a kad kažeš da si zavisnik, nekako to prilijepiš za sebe. Nijesam to htio kao etiketu zauvijek", kaže Aleksej s osmjehom, ali i grčem koji imaju samo ljudi koji su mnogo patili.

"Otkad sam bistrog uma kad vidim reklamu za klađenje - osjetim gađenje".

Socijalna radnica u JU Kakaricka gora ističe da je vrlo važno kako izgledaju reklame za igre na sreću.

"Ovdje postoji ozbiljna zamjena teza jer se glorifikuje kockanje kao način života. Plasiranje reklama s pozitivnim porukama, u kojima je dobitak jedina opcija, suprotno je od realnosti i posljedica koji takav način života može da ima", upozorava ona.

Tretman liječenja u JU Kakaricka gora traje godinu dana. Kada se liječenje završi, korisnik izlazi iz izolacije. Ta tranzicija je delikatan period tokom kog bi osoba trebalo da izbjegava bilo šta što je asocira na kockanje. U periodu tranzicije, koji traje još jednu godinu, korisnici mogu bilo kada doći u JU Kakaricka gora kad osjete potrebu za podrškom ili savjetovanjem.

Aleksej uskoro izlazi iz izolacije. Komentariše slike reklama.

"Sada, kad ih vidim iz ove perspektive, i bistrog uma, osjećam gađenje. Sjećam se svojih stanja, koja su bila zaista mračna. Imao sam i suicidalne misli".

I on upozorava da se u crnogorskom društvu promoviše, pa čak i glorifikuje, pogrešan način života. Ima i poznatih umjetnika i umjetnica koje gledamo svaki dan kako reklamiraju igre na sreću.

"Vjerujem da napolju ima mnogo momaka i djevojaka, koji pate i proživljavaju ono što ja prolazim. Bio bih srećan kad bi oni pročitali o mom iskustvu i odlučili da priznaju da su nemoćni pred svojom bolešću i obratili se nekome za pomoć", zaključuje Aleksej.

Bilo bi dobro da njegovu priču čuju u Crnoj Gori i oni koji odlučuju o zakonskim rješenjima i primjeni. Dostupnost igara na sreću već je uništila mnoge mlade živote.

Inspektori ne mogu kazniti ni vlasnike ilegalnih kladionica ako ih ne uhvate na djelu

U Izvještaju o radu Uprave za inspekcijske poslove za 2022. godinu piše da je u Crnoj Gori u toj godini bilo zvanično 1.079 objekata u kojima se priređuju igre na sreću.

Inspekcija za igre na sreću je odradila 555 kontrola u prošloj godini, što je oko 51 odsto od ukupnog broja objekata. Iste godine u Italiji su sprovedene inspekcijske kontrole u samo 20 odsto objekata koji priređuju igre na sreću.

Međutim, dok su u izvještaju iz 2022. u Crnoj Gori utvrđene 32 nepravilnosti (svega 5,7 odsto slučajeva od ukupnog broja kontrola) - u Italiji je taj broj čak 30 odsto.

U ocjeni stanja i predlogu mjera u ovom izvještaju crnogorske Uprave za inspekcijske poslove, uviđa se da je neophodno promijeniti zakonska rješenja, kako bi kontrola bila efikasnija.

"Još nije donesen novi Zakon o igrama na sreću, a činjenica je da nedostatak valjanog zakona i odgovarajućih podzakonskih akata predstavlja limitirajući faktor za efikasniji inspekcijski nadzor", ističe se u Izvještaju.

Iz Inspekcije za igre na sreću navode konkretne primjere slabih mehanizama kontrole.

"Činjenica da je u određenom prostoru prisutno sredstvo (uređaj na kojem se mogu priređivati igre na sreću) - ne predstavlja prekršaj iako za taj uređaj ne postoji saglasnost nadležnog organa, zbog toga jer je Zakonom o igrama na sreću sankcionisano samo priređivanje igara na sreću bez koncesije. To znači da, ako u momentu kontrole uređaj nije u funkciji, ili čak i kada je u funkciji, ali nije moguće dokazati priređivanje igara na sreću na njemu, inspektor ne može preduzeti mjere protiv priređivača, iako taj subjekat za te uređaje ne posjeduje koncesiju."

Čak ni kod internet priređivanja igara na sreću bez saglasnosti nadležnog organa, Inspekcija ne može preduzeti prekršajne mjere, jer to Zakonom o igrama na sreću nije propisano kao prekršaj.

U izvještaju o radu Inspekcije za igre na sreću još piše da se od 32 pronađene neregularnosti najveći broj odnosi na rad bez koncesija, višak automata za igre na sreću u regularnim automat klubovima i učešće maloljetnih lica.

U Engleskoj, Italiji, Monte Karlu ograničenja, u Crnoj Gori sve dozvoljeno

Kada je riječ o igrama na sreću države se mogu podijeliti u tri kategorije - one koje su zabranile igre na sreću, u kojima je sistem poluliberalan i one koje su liberalizovale igre na sreću.

Crna Gora je u ovoj trećoj kategoriji. Međutim, liberalizacija ne znači da ne postoje jasni zakoni i pravila.

Sektor igara na sreću predstavlja jednu vrstu zabave, podstiče turizam, otvara radna mjesta i donosi prihod državi. Ali je takođe važno zaštiti javni interes - kao što je zaštita stanovništva od zavisnosti. U zemlji u kojoj je aktivan kockarski turizam, a takva je Crna Gora, postoji i dodatna odgovornost da se zaštite mladi.

Evropski standardi iz preporuka Evropske komisije iz 2014. godine predviđaju konkretne načine oglašavanja igara na sreću.

U oglašavanjima ne bi trebalo biti neosnovanih izjava o mogućnostima dobitaka, niti bi se smjele prikazivati kao društveno privlačne i sadržati iskaze slavnih osoba kojima se sugeriše da igranje doprinosi društvenom uspjehu. Takođe se ne bi trebalo tvrditi da igre na sreću mogu riješiti društvene, profesionalne ili privatne probleme. Posebno je opasno sugerisati da kockanje može biti alternativa poslu, rješenje za finansijske probleme ili oblik ulaganja.

Države treba da osiguraju da se u oglašavanju uzimaju u obzir i rizici. Natpis "zabranjeno igranje za maloljetnike" morao bi da stoji na svakoj reklami. To važi i za reklamiranje besplatnih igara.

Često se u reklamiranju kockarskog turizma za Crnu Goru kaže da je Montenegro Monte Karlo Balkana. Ali, u Monte Karlu državljani te zemlje ne mogu da uđu u kazino i zabranjene su reklame o kockanju.

U Italiji je od 2018. godine reklamiranje igara na sreću ukinuto. Ta promjena zakona je uvedena baš zbog porasta patoloških kockara.

U Engleskoj su zabranjene reklame koje prikazuju, odobravaju ili podstiču kockarsko ponašanje koje je društveno neodgovorno ili može dovesti do finansijske, društvene ili emocionalne štete.

Po engleskim ulicama bilbordi upozoravaju na rizike kockanja:

"Kockanje me vezivalo u čvor dok nijesam razgovarao s nekim."

"Nisam mogao da se fokusiram ni na šta osim na kockanje dok nijesam progovorio."

Gotovo pola Roma i Egipćana u Crnoj Gori živi izolovano u naseljima u kojima nema većinskog stanovništva. Getoizacija ostavlja pogubne posljedice i po te zajednice, i po čitavo društvo.

Ovaj video je dio projekta „Inovativni medijski sadržaj za veću informisanost i povjerenje javnosti” i proizveden je uz podršku #SustainMedia programa, koji je sufinansiran od strane Evropske unije (EU) i Saveznog ministarstva Njemačke za ekonomsku saradnju i razvoj. Sadržaj videa je isključiva odgovornost „Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG)“ i ne odražava nužno stavove EU ili Saveznog ministarstva Njemačke.

Gotovo pola Roma i Egipćana živi izolovano u naseljima u kojima nema većinskog stanovništva. Mnoge porodice smještene su u barakama i na ivici su gladi, a djeca da skoro nemaju priliku da se normalno školuju i socijalizuju

Andrea JELIĆ

Život je nikakav ovdje. Nekad nas obiđu nadležni da vide kakve muke imamo. To čine samo kad im je zgodno, da se slikaju, na par minuta. Naša djeca nemaju gdje ni da se igraju, pa to čine pored ulice kojom prolaze kamioni preduzeća ‘Čistoća’ i jure automobili. Nemamo ni ležećeg policajca”, o svom životu na Vrelima ribničkim za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) priča mladi otac petoro djece Ferdi Bahtiri.

Kaže da bi volio da se sa porodicom preseli negdje bliže centru Podgorice. “Već 24 godine živim ovdje i prošao sam put od šatora do stana. Radimo, mučimo se... kao psi. Želio bih da živim normalno, kao i svi drugi ljudi, ali mi je to onemogućeno jer nemam državljanstvo Crne Gore. Ne mogu da nađem dobar posao i da se preselim”, kaže Bahtiri, dok se njegova djeca igraju u prašini.

Geto. Tako Bahtirijeva sugrađanka Ajša opisuje ovo podgoričko naselje. Ova dvadesetogodišnjakinja radi u drugom dijelu Podgorice, a put do posla joj svakoga dana oduzme sate zbog saobraćajnih gužvi i pješačenja.

”Obično krećem sat vremena ranije, kako bih uhvatila autobus. Imam mjesečnu kartu koja mi važi samo kada radim u prvoj smjeni. Kada sam u drugoj, do ponoći, autobusa nema. 

Tada ili se vraćam taksijem ili me ponekad prebace kolege do mjesta odakle mi je najbliže da pješke stignem kući. Potrošim dosta novca samo na prevoz”, kaže Ajša za CIN-CG.

Na Vrelima ribničkim i u susjednom naselju Konik živi najveći broj pripadnika romske i egipćanske populacije. Njih u Podgorici, prema podacima iz popisa stanovništva iz 2011, ima oko dva odsto, odnosno oko četiri hiljade. Prema definiciji, geta su izdvojeni djelovi grada koji nastanjuju određene etničke, rasne, socijalne ili klasne grupe. Ovaj termin korišćen je još 1516. za Venecijanski geto, dio grada gdje su, odvojeni od drugih, živjeli Jevreji.

”Posljedice getoizacije, odnosno života u getu, mogu biti pogubne po društvo. Stvara se netrpeljivost, glorifikuje netolerancija, ne živimo kulturu dijaloga sa drugima i drugačijima od sebe”, objašnjava sociolog i profesor na Univerzitetu Crne Gore Vladimir Bakrač.

Stereotipi vezani za romsku i egipćansku zajednicu, prema njegovim riječima, još uvijek su veoma prisutni upravo jer izostaje spremnost ostatka društva da upozna kulture, jezike i običaje ovih naroda i uključi ih u cjelokupni sistem. “Bogatstvo jednog društva je u različitostima. Što se te razlike manje primjećuju i naglašavaju, to je društvo snažnije i homogenije”, navodi Bakrač.

Život u getu, piše za Federal Reserve Bank of Boston profesor ekonomije na Harvardu Edvard Glejzer, podrazumijeva vještačku barijeru koja ometa miješanje i razmjenu ideja i dobara koje su ključne prednosti življenja u gradu. “Stanovnici geta tako su lišeni pogodnosti življenja u urbanom okruženju – finansijskih, poslovnih i kulturnih kontakata sa ostatkom društva”, navodi se u Glejzerevom tekstu.

Nema kafana i restorana, parkova za djecu niti prodavnica

Prolaznik koji do Vrela ribničkih dolazi iz pravca centra Podgorice naići će na posljednje zgrade prije uskog puta dugog više stotina metara koji ovo naselje izoluje od ostatka grada. Kada se zađe dublje, dočekaju vas razorani putevi i barake neuslovne za život. Mršave i bolesne životinje prebiraju po otpadu koji je svuda. Mladi ljudi po naselju kuju, vare, slažu željezo, drva… Djeca se igraju, u prašini i po lokvama.

Nema kafana i restorana, parkova za najmlađe, niti poznatih trgovačkih lanaca... Tu je po koja piljara, tek za osnovne namirnice. Ništa od uobičajenog tek koji kilometar dalje.

Nije ovo jedini geto romskog i egipćanskog naroda u Crnoj Gori. Gotovo svaka opština u kojoj ima ovih zajednica ima naselja za njih, uglavnom na periferiji. Na Cetinju to je Zagrablje, u Beranama Riversajd, Bijelo Polju Rakonje, Tivtu Sedmi jul…

Zagrablje, gdje živi 20-ak porodica, izdvojeno je od Cetinja i nalazi se na putu ka Budvi, tik pored deponije. Stanovnici Zagrablja, čiji broj varira od mjeseca od mjeseca zbog čestih migracija, nastanjuju dolinu do koje se dolazi putem sa kojeg pogled puca na pravo brdo otpada. Tu se privremeno skladišti i prerađuje neopasni građevinski, biorazgradivi i kabasti otpad opštine Cetinje.

Nijesu oduvijek tu živjeli. Nakon poplava na Cetinju iz februara 1986. godine, u kojima su stradali stambeni objekti koje su koristili pripadnici romske i egipćanske populacije u naselju Donje polje, Zagrablje je postalo alternativa kao nužni smještaj i neformalno naselje. Sad bi, nakon četiri decenije, njegovi stanovnici trebalo da se vrate u Donje polje.

”Prijestonica Cetinje je tokom 2022. godine počela prvu fazu izgradnje stambenog objekta za potrebe socijalnog stanovanja u naselju Donje polje. Planirano je da objekat ima 30 stambenih jedinica”, naveli su iz Opštine Cetinje za CIN-CG.

Stanovnici ovog naselja koji su radno sposobni uglavnom su zaposleni u preduzeću “Komunalno” Cetinje, dok djeca pohađaju OŠ “Njegoš”. Zbog udaljenosti naselja, lokalna uprava osnovcima obezbjeđuje prevoz.

Riversajd u Beranama ima oko 30 kuća, preko 400 stanovnika. Naselje je sagrađeno na obali Lima prije više od 10 godina, uz donacije uglavnom inostranih organizacija. Međutim, svaki put kada počne zima mještani moraju da gledaju i u nebo i u rijeku jer im nabujali Lim plavi kuće. Prilikom projektovanja i izgradnje i nije se vodilo računa o toj opasnosti.

U tivatskom naselju Sedmi jul, u barakama gdje stanuje više od 30 romsko-egipćanskih porodica, godinama su životni uslovi potpuno nehigijenski.

Stambena politika podstiče segregaciju

Getoizacija Roma i Egipćana u Crnoj Gori, smatra izvršni direktor NVO Romska organizacija mladih Koračajte sa nama – Phiren amenca Elvis Beriša, mnogo je prisutnija i vidljivija nego u nekim drugim državama. “Čini mi se da je fokus u sprovođenju stambene politike, ne samo države, već i Evropske unije (EU) sve ovo vrijeme bio da se ljudi u stanju socijalne potrebe nekako zbrinu, ali se nije dovoljno vodilo računa da to ne odvede u njihovu segregaciju. Time je dugoročno napravljena veća šteta”, objašnjava Beriša.
Herceg Novi je, prema njegovim riječima, primjer drugim opštinama kako izgleda politika koja doprinosi degetoizaciji romskog i egipćanskog naroda. “Iako postoji manja lokacija gdje žive samo Romi i Egipćani, najveći broj njih živi u različitim djelovima grada, što podstiče socijalizaciju”, kaže on za CIN-CG i ističe da su u ovom primorskom gradu romska i egipćanska djeca više socijalizovana za život sa drugim stanovnicima, a mladi češće uključeni u razne vannastavne aktivnosti.

”To je ono što mi tražimo. Želimo podršku države, ali ne na način da nas ona, dodjelom stambenih jedinica u getima tjera u ‘naš ćošak, naša četiri zida”, napominje Beriša.

Prema Strategiji socijalne inkluzije Roma i Egipćana u Crnoj Gori za period od 2021. do 2025. godine oko 42 odsto Roma i Egipćana živi u naseljima samo svojih zajednica. U tom Vladinom dokumentu navodi se da je situacija ipak bolja nego 2016, kada je oko 60 odsto njih živjelo u takvom okruženju.

”Veliki procenat domaćinstava u kojima žive Romi i Egipćani nema osnovne uslove za pristojan život. Tako, na primjer, oko 10 odsto tvrdi da u njihovom domaćinstvu nema struje, a oko 12 odsto nema vodu. Oko 18 odsto Roma i Egipćana nema kupatilo i frižider u svojim stambenim objektima, dok njih 20 odsto nema šporet ni toplu vodu. Kompjuter koji je bio neophodan za učenje na daljinu tokom pandemije virusa COVID-19 nema 80 odsto domaćinstava. Pristup internetu na neki način ima svega 65,5 odsto domaćinstava”, piše još u nacionalnoj strategiji.

Istraživanje UNICEF-a “Višedimenzionalno siromaštvo djece u Crnoj Gori” iz 2021. godine, pokazalo je da mnogi roditelji iz ovih zajednica smatraju da je koncentrisanje manjinske etničke populacije u naselja koja su namijenjena isključivo za nju još jedan vid društvene segregacije. “Sve ovo može dovesti do negativnih ishoda u pogledu školovanja djece i njihove budućnosti uopšte”, upozorava se u ovom istraživanju. ”Uslovi su na Vrelima ribničkim, za sada, loši. Mnogi od nas preživljavaju tako što pretražuju po kontejnerima. Valjda će biti bolje”, nada se Ferdi Bahtiri. Nedavno su u Podgorici na Vrelima ribničkim dodijeljeni ključevi stanova za još 96 porodica koje su izbjegle u Crnu Goru tokom građanskog rata u bivšoj Jugoslaviji.

Iz Ministarstva ljudskih i manjinskih prava za CIN-CG kažu da su protiv stvaranja geta bilo koje zajednice. “Ali moramo uzeti u obzir da je Crna Gora zemlja u tranziciji koja još uvijek puno toga treba da promijeni, pa i da iskorijeni getoizaciju”, odgovaraju iz ovog Vladinog resora.

Kako su nastajala geta

Romi i Egipćani, objašnjava za CIN-CG entološkinja i antropološkinja Vesna Rasulić Delić, od dolaska na evropsko tlo, “obitavaju” na periferiji društvenog sistema, pa tako od početka naseljavanja žive na marginama i periferijama svih svjetskih gradova.

Najveći talas naseljavanja Roma na Balkan bio je sa dolaskom Turaka. Oni su imali posebne uredbe vezane za Rome - naselja su morala biti na periferiji grada - varoši, odvojena od kuća većinskog stanovništva. Nazivana su mahale ili džemati.

U Crnu Goru su se, priča Rasulić Delić, prvo doselili Kovači, koji su se vremenom ili asimilovali, raselili ili kreirali poseban etnički identitet. Potom su, krajem 19. vijeka, došli Čergari, sa prostora Bosne i Hercegovine i Sandžaka. Nakon njih, u periodu između dva svjetska rata pa sve do kraja osamdesetih godina u više migracionih talasa koji su podstaknuti ekonomskim razlozima, dolazili su Romi i Egipćani sa Kosova.

”Oni su se, u jednom migracionom talasu, krajem šezdesetih godina 20. vijeka, samoinicijativno naselili na Čepurcima kod Pamučnog kombinata u tadašnjem Titogradu. Prostor oko njihovih baraka bio je u stanju biološkog, fizičkog i vizuelnog haosa”, navodi Rasulić Delić.

Zbog opasnosti od velikih boginja, u februaru 1972. godine, njihove su barake spaljene. Tadašnje komunalne vlasti su ih primoravale da se vrate u svoja prvobitna mjesta boravka, na Kosovo. Kako to nije uspjelo, nastanjeni su na Koniku, kraj Vrela ribničkih. Za njih su tu izgrađeni stanovi iz fonda solidarnosti a tadašnje komunalno preduzeće “Gorica” pravilo je tu i stanove za svoje radnike.

Posljednji talas naseljavanja Roma i Egipćana, kaže još Rasulić Delić, zabilježen je početkom 21. vijeka, uglavnom sa Kosova. “I tada su dobijene donacije za izgradnju zgrada, takođe na Vrelima ribničkim. Taj prostor i način stanovanja je prošao kroz različite promjene: od šatora, preko kontejnera, pa do zgrada. Međutim, on i dalje suštinski ostaje svojevrsni prostorni i društveni geto. Razbijanju tog kruga ne pomaže ni činjenica da u momentu kada su novi Romi i Egipćani došli čak ni domicilni sunarodnici nijesu bili prijateljski nastrojeni prema njima”.

Tome je, objašnjava sagovornica CIN-CG-a, svakako doprinio princip geta, koji je uslovljavao raseljene osobe da žive drugačijim životom od većine domicilnih Roma, koji su tokom vremena izgradili čvrste objekte i razvili lokalni identitet.

 

I u državama EU neki žive u getima

Prema istraživanju iz 2020. koje je izradila grupa istraživača sa Univerziteta Pavol Jozef Safarik, u Slovačkoj otprilike šestina romske populacije živi u segregisanim naseljima. “U tim naseljima socio-ekonomske uslovi su katastrofalni. Više od 80 odsto Roma ima samo osnovno obrazovanje, a preko 90 odsto je nezaposleno. Šestina nema pristup električnoj energiji, a samo njih pola ima stabilno vodosnabdijevanje, kupatila, tuševe ili toalete. Oko 50 odsto romske populacije u naseljima ima loš pristup zdravstvenoj zaštiti”, navodi se u ovom istraživanju.

Slična situacija je i u Rumuniji, Mađarskoj i Češkoj, kao i u državama regiona – Srbiji, Bosni i Hercegovini, Sjevernoj Makedoniji…

Rasulić Delić ističe da se Beograd često suočava sa premještanjem slamova, tj. nehigijenskih naselja, koja za razliku od neformalnih, nemaju ni legalne priključke na struju, vodu i kanalizaciju. “Ovakva naselja nastaju kao privremena rješenja iz nužde, ali se zahvaljujući nedostatku alternative, ignoraciji nadležnih službi i marginalizaciji njihovih stanovnika etabliraju kao trajna mjesta za stanovanje. U sirotinjskim naseljima u većini žive Romi. Prema nekim procjenama koje su rađene 2012. godine, u Beogradu je stanovalo oko 58 hiljada Roma u preko 100 naselja, a više od 20 hiljada njih je prebivalo u sirotinjskim, nehigijenskim lokalitetima”, objašnjava ona.

U knjizi “Umjetnost preživljavanja: Gdje i kako žive Romi u Srbiji” autora Božidara Jakšića i Gorana Bašića ispričana je priča o nekadašnjim romskim barakama kod Brankovog mosta u Beogradu. Pred konferenciju Nesvrstanih 1961. godine te su naseobine porušene da ugledni gosti ne bi bili suočeni sa slikama bijede u glavnom gradu. “Zahvaljujući činjenici da je bila riječ o političkom događaju koji je bio veoma važan za prestiž države, mnoge romske porodice su dobile kakav-takav pristojan smještaj. U mnogim drugim slučajevima tih obzira nije bilo”, piše u ovoj knjizi.

Geta i sada nastaju. Moldavske vlasti, prema nedavnim upozorenjima međunarodne organizacije Human Rights Watch (HRW), namjerno smještaju većinu romskih izbjeglica odvojeno od ostalih koj bježe od rata u Ukrajini.

Getoizacija je, ističe Rasulić Delić, za Rome i Egipćane uvijek dvojaka. “Segregacija od drugih lokalnih i društvenih struktura, potpomaže da se duži vremenski period očuvaju tradicionalni obrasci življenja i ponašanja i da se zaštite oni elementi kulture koji osnažuju etnički identitet. Međutim, kultura geta, naročito onog koji je jasno definisan i u prostornom smislu, još više onemogućava uključivanje Roma u svakodnevne tokove društva”.

Taj zid, objašnjava ova antropološkinja, može se razbiti samo spolja - kontuiniranom pomoći i “izvlačenju” stanovnika geta napolje.
”Odgovornost u dobrom dijelu ima i država koja bi morala da stvori jednake uslove za sve članove društva. Do sada to nije bio slučaj ili je bio samo u tragovima. Treba raditi na edukaciji, kako romske i egipćanske populacije, tako i ostalog stanovništva, što bi vodilo ka smanjenju stereotipa i potenciranju različitosti… Svakako da je potrebno i vrijeme”, kaže profesor Bakrač.

Ferdi i Ajša iz CIN-CG-ove priče ne žele da žive u getu. No, pored svih svojih životnih problema, nijesu imali izbora. Njih niko ništa nije pitao. Ajša kaže da bi promijenila mnogo toga u svom naselju. “Da imam novca preselila bih se negdje bliže poslu, u sredinu koju nijesu samo moji sunarodnici”, zaključuje ona.