ZAKLJUČCI I PREPORUKE

Zaštita vitalnih interesa i strateških ciljeva

• Crnoj Gori su potrebne strane direktne investicije, ali bi država, čak i kada je riječ o najvećim ulaganjima, trebalo prvo da zaštiti svoje vitalne interese i strateške ciljeve.

Ishodi investicija od sticanja nezavisnosti

• Od sticanja nezavisnosti 2006. do 2024. godine, strane direktne investicije iznosile su oko 15 milijardi eura, ali nisu u dovoljnoj mjeri doprinijele diverzifikaciji ekonomije, niti stvaranju dodatne vrijednosti, budući da su dominantna ulaganja bila usmjerena ka nekretninama, a ne ka industriji, poljoprivredi, novim tehnologijama i znanju.

Potreba za investicijama koje podstiču razvoj

• Crnoj Gori su potrebne investicije razvojnog karaktera koje doprinose ekonomskom napretku. Razvoju najviše doprinosi ulaganje u tehnologije i znanje, čega u Crnoj Gori nije bilo dovoljno. Ulaganje u nekretnine, dominantno u stanogradnju, uglavnom donosi ekstra profit investitorima, ali ne doprinosi stvaranju nove vrijednosti, niti razvoju zemlje.

Ograničene investicije iz zemalja EU

• Strane direktne investicije su dominantno stizale iz zemalja koje nijesu članice Evropske unije (EU) i ne dijele strateške spoljnopolitičke ciljeve Crne Gore. Dio razloga što je znatno manje ulaganja dolazilo iz država članica EU mogao bi da bude nesigurnost poslovnog ambijenta, česte izmjene propisa, korupcija i slabosti u vladavini prava.

Rizik od of-šor i netransparentnog kapitala

• Značajan procenat stranih direktnih investicija dolazi iz of-šor zona i poreskih rajeva, zbog čega postoji sumnja da se putem kompanija registrovanih na tim adresama prao novac, uključujući i onaj domaćih poslovnih, političkih i kriminalnih struktura.

Fokus na kvalitet investicija naspram njihovog porijekla

• Manje je važno odakle investicije dolaze, a mnogo je značajnije u šta se ulaže i da li je proces transparentan i usklađen sa ključnim prioritetima države.

Bilateralni sporazumi i zdrave investicije

• Bilateralni sporazumi koje je Crna Gora potpisala sa više država ne znače nužno i dolazak zdravih investicija iz tih zemalja. Ti sporazumi i strana ulaganja ne bi smjeli da ugroze temeljna načela konkurentnosti i jednakih šansi, na kojima počiva zdrava ekonomija i održivi razvoj.

• Bilateralni sporazumi najčešće više štite strane investitore, a manje državu u koju se ulaže i omogućavaju investitorima da tuže državu.

Rizik od UAE i „najpovlašćenijih nacija“

• Bilateralni sporazumi potpisani sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE) mogu proizvesti negativne efekte ne samo zbog privilegija koje su dobili investitori iz te zemlje, već i zato što kompanije iz drugih država, poput Holandije i Srbije, sa kojima Crna Gora ima sporazume koji sadrže klauzulu o „najpovlašćenijoj naciji“, mogu zahtijevati iste povlastice koje imaju one iz UAE. Ukoliko ih ne dobiju, mogu pokrenuti arbitražne sporove koji bi Crnu Goru mogli značajno da koštaju.

Učešće stručnjaka u pripremi bilateralnih sporazuma

• Da bi se u bilateralnim sporazumima zaštitili interesi Crne Gore, njihovoj pripremi i sadržaju trebalo bi pristupiti sa mnogo više pažnje, uz učešće stručnjaka. 

Savremene odredbe za zaštitu države

• Svi bilateralni sporazumi koje potpisuje Crna Gora trebalo bi da prate savremene trendove i sadrže odredbu tzv. regulatory power, kojom se državi daje pravo da donosi mjere i usvaja propise u oblastima od javnog interesa, kao što su zaštita zdravlja, životne sredine i kulturne baštine, kao i u drugim pitanjima od nacionalnog interesa, bez preuzimanja odgovornosti ukoliko bi to dovelo do štetnih posljedica po investitore. Pored toga, sporazumi bi trebalo da sadrže i odredbu denial of benefit, kako bi se spriječile zloupotrebe koje se odnose na treaty shopping.

Uvođenje ,,investicionog filtera javnog interesa“

• Neophodno je uvesti ,,investicioni filter javnog interesa“. Za svaki projekat iznad određenog investicionog praga potrebno je sprovesti standardizovani test koristi koji bi procjenjivao uticaj na bruto domaći proizvod, izvoz, produktivnost, razvoj novih tehnologija, angažovanje lokalnih dobavljača, otvaranje kvalitetnih radnih mjesta, javne prihode, te posebno uticaj na prostor i prirodu.

Uvođenje obavezne i nezavisne pravne kontrole

• Da bi se spriječile zloupotrebe, potrebno je uvesti obaveznu i nezavisnu pravnu kontrolu prije potpisivanja bilo kakvog ugovora koji se odnosi na državnu imovinu, zemljište, pravo građenja, koncesije ili dugoročne obaveze. Dobar sistem kontrole štiti i administraciju i građane.

Potpuna transparentnost prilikom potpisivanja bilateralnih sporazuma

• Prilikom potpisivanja bilateralnih sporazuma i ugovora sa stranim investitorima neophodno je obezbijediti potpunu transparentnost. Potrebno je uspostaviti registar svih ugovora, aneksa, podugovora, državnih pomoći i olakšica koji bi bio dostupan javnosti.

Ustanoviti princip institucionalne ravnoteže

• Potrebno je ustanoviti princip institucionalne ravnoteže: bez obzira ko proces vodi, ministarstvo, agencija ili komisija, mora postojati nadzorno tijelo sa jasnim ovlašćenjima, u kojem bi bili zastupljeni i nezavisni stručnjaci.

Transparentnost štiti od reputacionog rizika

• Transparentnost ne usporava investicije, naprotiv, ona ih štiti od reputacionog rizika i izjednačava uslove za sve.

Najviši standardi za projekte koji utiču na životnu sredinu i kulturnu baštinu

• Za projekte koji imaju uticaj na životnu sredinu i/ili kulturnu baštinu moraju važiti najviši standardi procjene i javne rasprave, sa realnim rokovima, stručnim tijelima i obavezom da se primjedbe uvaže ili obrazloži zašto nijesu.

Lokalni sadržaj i obaveza minimalnog učešća

• Strateški projekti trebalo bi da imaju i lokalni sadržaj, obavezu minimalnog učešća domaćih dobavljača i radne snage, plan obuke i transfera znanja, te podsticaje za reinvestiranje dobiti.

Unaprjeđivanje regionalne ravnoteže stranih direktnih investicija

• Kod stranih direktnih investicija važno je voditi računa o regionalnoj ravnoteži, što se može postići uvođenjem stimulansa za ulaganja u sjever zemlje i druga manje razvijena područja, te olakšice za investitore koji koriste domaće sirovine, ulažu u znanje, tehnologiju, preradu, otvaraju stalna radna mjesta i čuvaju prostor.

Jačanje domaćih institucija

• Potrebno je ojačati i domaće institucije, posebno Agenciju za strana ulaganja, kako bi se postigli najbolji efekti za zemlju prilikom stranih direktnih investicija.

Usklađivanje sa EU pravilima

• Strane direktne investicije trebalo bi da budu kompatibilne sa evropskim pravilima. Ako je članstvo u EU strateški cilj Crne Gore, onda bi pravila državne pomoći, konkurencije, javnih nabavki i zelene taksonomije trebalo da budu sastavni dio svakog investicionog projekta. Time bi se poslao jasan signal ozbiljnim investitorima da u Crnoj Gori važe ista pravila kao i u EU.

Strane investicije u nekretnine ne doprinose razvoju

Maja Boričić

Jasna pravila za strana ulaganja, koja moraju biti jednaka za sve, zakonske izmjene, prestanak potpisivanja netransparentnih bilateralnih sporazuma, omogućavanje principa konkurentnosti i efikasna borba protiv korupcije i organizovanog kriminala su preduslovi da Crna Gora ima adekvatnu zaštitu kada su u pitanju strane investicije.

To je zaključeno na konferenciji Crnogorski pravni okvir, strana ulaganja i strateški ciljevi zemlje, koju je organizovao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Profesor dr Časlav Pejović je ocijenio da je sporazum sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE) veoma problematičan i suprotan Ustavu, te upozorio da bilo koja kompanija, koja je registrovana u zemljama sa kojima Crna Gora ima potpisane sporazume koji sadrže klauzulu najpovlašćenije nacije, može da tuži Crnu Goru ako ne dobije iste uslove koje sada imaju kompanije iz UAE. Profesor Pejović je istakao da Srbija i Holandija imaju potpisane sporazume sa Crnom Gorom koji i sadrže ovu klauzulu.

Bilateralni sporazumi koje potpisuje Crna Gora, rekao je Pejović, omogućavaju stranim kompanijama i investitorima da tuže državu. Ovi sporazumi ne sadrže klauzulu koja bi štitila zemlju. „Najgore ulaganje strano je ulaganje u nekretnine, to je mrtvi kapital“, pojašnjava profesor Pejović.

Govoreći o tome koliko ovi sporazumi ne moraju donositi i kapital, naveo je primjer Rusije: „Crna Gora nema bilateralni sporazum sa Rusijom, a ta je zemlja glavni investitor kod nas.“

„Brazil je potpisao samo tri bilateralna sporazuma, a u vrhu je po ulaganjima stranih investitora“, dodao je Pejović.

„Imam razlog da vjerujem da u našim sporazumima namjerno nema te klauzule koja štiti državu od zloupotrebe. Vlasti preferiraju bilateralne ugovore kako bi se zaobilazile procedure, kako bi se bogatstvo tako stečeno kasnije koristilo u političke svrhe“, rekao je dr Mladen Grgić sa Univerziteta Crne Gore.
„Nažalost, imamo nula sjednica Vlade koje raspravljaju o pitanjima stranih investicija“, dodao je Grgić.

Ministar pravde Bojan Božović je naveo da je obeshrabrujuće za ulaganja ukoliko nemamo adekvatnu zaštitu i ukoliko nam postupci traju u nedogled, i najavio skoru izmjenu Zakona o arbitraži, ali i zakona koji se odnose na efikasnost sudskih postupaka, koji će biti usklađeni sa evropskim zakonodavnim okvirom i praksom.

„Striktno poštovanje Ustava i domaćih propisa je važno. Crna Gora je država koja želi jasna i konkretna ulaganja, ali i zemlja koja želi da sačuva svoje vitalne interese“, poručio je ministar pravde.

Izvršna direktorica CZIP-a Jovana Janjušević ocjenjuje da naša država pati od sindroma podvojene ličnosti, jer ne želi ispoštovati propise koje je sama donijela i koji su suštinski dobri, ističući da se ne vodi računa o zaštićenim područjima zbog interesa stranih investitora.

Ona je upozorila da se, nakon Velike plaže, sada dogovaraju investicije u Buljarici, i to direktnim pregovorima iza zatvorenih vrata, bez transparentnosti. „Predsjednik opštine Budva vodi tajne razgovore sa Alabarom“, istakla je Janjušević.

Predsjednica CIN-CG Milka Tadić Mijović je ocijenila da naša zemlja nema jasnu strategiju za strana ulaganja, te da se prema istraživanjima koja je sproveo CIN-CG može zaključiti da zemlje iz kojih se najviše ulagalo od nezavisnosti do sada ne dijele naše strateške ciljeve.

Među prvima su, ističe ona, Rusija, Srbija, Azerbejdžan i Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE), a problem je i što najveći dio ulaganja ide u nekretnine, a ne u nove tehnologije, industriju, poljoprivredu i druge grane koje bi doprinijele razvoju.

Prošle godine vodeća ulaganja, dodala je ona, bila su iz Srbije, Rusije i Turske, što je više od trećine ukupnih stranih direktnih investicija lani.

„Zemlja se od obnove nezavisnosti razvijala i novcem skrivenih investitora, sa ofšor destinacija, iza kojih se često krila naša politička, ekonomska i kriminalna struktura, koja je ovdje oprala stotine miliona eura. Sporazumi poput onog sa UAE, koji inače važe za najveću praonicu novca, mogli bi ugroziti neke od najvrednijih preostalih predjela koji još nijesu devastirani sumnjivim novcem“, zaključila je Tadić Mijović.

Predsjednica Privredne komore dr Nina Drakić ističe da glavni izazovi uključuju porijeklo investicija, navodeći da, ako je novac uplaćen iz Švajcarske, ne znači da je to švajcarska investicija.

Ona, međutim, navodi da je Crna Gora u proteklih 18 godina privukla raznoliki kapital, te da je najvažnija jasna i konzistentna politika, jasna pravila igre, otvoren dijalog i adekvatni podsticaji za sektore koje prepoznajemo kao važne za razvoj.

Grgić je ocijenio da nije isti ugovor koji je potpisan sa Francuskom za izgradnju bolnice ili sa Mađarskom za željeznicu, te da se takvi ugovori razlikuju od komercijalnih sporazuma.

„U suštini nije bitno odakle su investitori, već kakvi su investitori i kakav pravni okvir vi stvorite ovdje“, zaključio je Grgić.

Profesorica dr Gordana Đurović je navela da smo uspjeli da stvorimo visoku zavisnost od stranih direktnih ulaganja, a nismo stvorili uslove za konkurentnost izvoza.

„Pravila nijesu jasna, jednaka za sve i održiva, nema inovativnosti, a investitori iz razvijenih zemalja se ne osjećaju sigurno“, dodala je Đurović.

Istakla je da ulaganje u nekretnine, koje je ovdje dominantno, jeste ustvari zamrzavanje kapitala, te dodala da, iako je poglavlje koje se bavi javnim nabavkama uslovno zatvoreno, EU traži da u prvom dijelu 2026. mijenjamo Zakon o javnim nabavkama, koji će eliminisati potpisivanje ovakvih bilateralnih sporazuma.

Izvršni direktor Fidelity Consulting Miloš Vuković je naglasio da dobar investitor ne bježi od pravila, već od nereda. Istakao je da je Nacrt zakona o strateškim investicijama veoma štetan po Crnu Goru. „U formi kakav je sad, legalizuje korupciju, nema garancija, jasnih obaveza, a nije bilo ni sveobuhvatne javne rasprave.“

On je ocijenio i da aktuelna priča oko ulaganja u Slovensku plažu budi sumnje u korupciju te da zahtijeva uključivanje tužilaštva.

Ekonomski analitičar Dejan Mijović je ocijenio da je u svim ovim poslovima bilo više korupcije nego neznanja.

„Imali smo ogroman broj eksperata i pomoć inostranih stručnjaka, tako da nije u pitanju neznanje — to je korupcija, neposvećenost javnom interesu i proklamovanim ciljevima razvoja. Mi nemamo ni relevantne institucije koje treba da se bave investicijama“, naglasio je Mijović i istakao da bi bilo važno ojačati Agenciju za strana ulaganja, koja bi trebalo da bude prva i glavna adresa investitorima sa strane.

Ovaj događaj je dio višegodišnjeg projekta „Promovisanje odgovornosti preko onlajn medija“, koji CIN-CG realizuje uz podršku National Endowment for Democracy (NED) iz Vašingtona.

Vlada da podrži osnivanje centra za liječenje kancera

Bivša ministarka nauke Sanja Damjanović istakla je značaj projekta Međunarodni institut za održive tehnologije na prostoru Jugoistočne Evrope (SEEIIST), na kojem godinama i sama radi, a koji bi se bavio, između ostalog, najsavremenijim metodama za liječenje kancera. Projekat bi trebalo da bude na listi važnih infrastrukturnih projekata Vlade. Ako bi realizovala ovaj projekat, Crna Gora bi postala regionalni centar za liječenje raka najsavremenijim metodama, ali i centar istraživanja iz ove oblasti.
Ovaj projekat ima podršku Evropske unije sa čak 80 odsto sredstava, istakla je Damjanović, što je oko 200 od ukupno 250 miliona eura, ali Vlada Crne Gore ga još nije kandidovala za podršku Brisela, što je, kako je rekla, neshvatljivo.

Potpredsjednik Skupštine Mirsad Nurković je obećao da će se potruditi da stavi kolegama do znanja koliko je ovaj projekat bitan za Crnu Goru.

If Montenegro continues to conclude agreements that circumvent the public procurement system, it risks losing credibility, delaying EU accession, and undermining its own legal framework, thereby directly endangering its position, reputation, and economic security, experts warn.

By Đurđa Radulović / Predrag Nikolić

The conclusion of bilateral agreements on economic cooperation, such as those in the fields of infrastructure development, real estate, tourism, telecommunications, e-governance, and healthcare investments, must comply with EU regulations and national legislation that uphold the principles of transparency, free competition, non-discrimination, and level ground for bidders, said Gordana Đurović, Professor at the Faculty of Economics (University of Montenegro), in an interview with the Centre for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG).

According to CIN-CG sources, the newly planned agreements could cause serious harm through provisions that fail to protect Montenegro’s interests and instead serve only those of investors, similar to the Agreement with the United Arab Emirates (UAE) on cooperation in tourism and real estate development.

During the summer, following the signing of the controversial agreement with the UAE, the Government of Montenegro prepared four additional draft agreements. In June and July, it drafted two agreements with the Government of Hungary, one on cooperation in infrastructure development and another on telecommunications. In June, it also prepared a draft agreement with Ukraine on e-government services, as well as a draft framework for negotiations and the conclusion of an agreement with the Government of France on the implementation of priority projects in Montenegro. None of these drafts have yet been signed.

The planned agreements reportedly contain problematic provisions similar to those found in the UAE deal, effectively overriding domestic and EU laws on competition and transparent processes. The Montenegrin Parliament recently concluded discussions on granting consent for two intergovernmental agreements with Hungary and France. Critics have raised concerns that these agreements would allow companies from France and Hungary to carry out some of Montenegro’s key capital projects without open tenders.

The agreement with Hungary, related to railway and highway infrastructure development, contains a clause, mirroring the UAE agreement, that allows Hungarian companies to be directly engaged as primary contractors and operators “without the need for public procurement procedures in accordance with Montenegro’s national legislation.”

The agreement with Ukraine also states that there will be no need for public procurement or tenders for e-government services. According to the draft, “the e-government project shall not, for either party, and in particular not for Montenegro, be subject to any public procurement, tender, public competition, or any other procedure defined under the national legislation of Ukraine or Montenegro following ratification of the Agreement.”

The proposed agreement with France concerns the implementation of priority projects, including the design and construction of a new university clinical center in Podgorica, as well as other healthcare, energy, digital, and transport infrastructure projects. The future agreement would also regulate sources of financing to be provided by France and its institutions, such as the French Development Agency (AFD).

Any international agreement that provides for direct contracting with foreign companies without applying public procurement procedures established by domestic law and EU legal standards is inconsistent with Montenegro’s obligations as an EU candidate country, Đurović stressed. She added that Montenegro should conclude all international agreements in the fields of tourism, real estate, and infrastructure strictly within the existing legal framework, fully respecting the principles of public accountability, transparency, and market competition.

EU May Penalize Montenegro for Unlawful State Aid

Montenegro has signed 27 bilateral investment treaties to date. However, the practice of bypassing tenders and ignoring competition law was not typical of earlier agreements, explained Maja Kostić-Mandić, Professor of International Law at the University of Montenegro.
“This is definitely not standard practice for the treaties Montenegro has signed so far. Nor have I encountered such provisions in UAE agreements with other countries. On the contrary, their recent agreements, such as the one with India, contain no references to the abolition of competition,” said Kostić-Mandić.

Granting special privileges to investors may constitute a form of prohibited state aid under the EU Stabilisation and Association Agreement, Kostić-Mandić explained. She referred to the well-known Micula case, in which the General Court of the European Union ruled that Romania had breached its obligations under a bilateral investment treaty with Swedish investors of Romanian origin. Romania was found responsible both for withdrawing promised state aid upon joining the EU and for subsequently compensating the investors under an arbitration award, prompting the European Commission to initiate proceedings against Romania for violating EU state aid rules.
“A similar scenario could befall Montenegro after joining the EU,” Kostić-Mandić warned, “having to pay both the investor and the EU for breaching its rules.”

According to her, the Montenegro - UAE agreement on tourism and real estate development is atypical because it creates a fundamental imbalance in the obligations of the contracting parties, which is detrimental to Montenegro’s interests. “The provisions effectively transfer part of national sovereignty to a foreign government, granting it significant influence in identifying and classifying projects as strategic and of public interest,” she said.

The legal scholar further emphasized that, due to the economic asymmetry between the contracting parties, the UAE Government does not assume binding obligations that would make it legally accountable in case of non-performance. “The UAE is merely obliged to ‘encourage investors,’ while Montenegro undertakes substantial international obligations toward an undefined investor, obligations which, if unfulfilled, often lead to investor–state arbitration claims,” Kostić-Mandić explained.

She also noted that many regional legal experts have informally expressed concerns over the lack of protection for Montenegro’s interests in the agreement. “It is questionable whether any independent legal expert, unaffiliated with UAE interests, had the opportunity to review the text before signing,” she added.

Unlike Montenegro’s earlier bilateral investment treaties (BITs), the recent and planned agreements do not include the Most-Favoured-Nation (MFN) clause, which allows investors to claim equal treatment if another foreign investor receives more favourable conditions. Montenegro currently has 15 active BITs containing the MFN clause, meaning that investors from those countries could initiate disputes if investors from the UAE or Hungary are granted preferential treatment, such as exemption from tenders. “Montenegro could face multimillion-euro liabilities and costly legal defences, regardless of the outcome,” Kostić-Mandić warned.

Absence of the “Denial of Benefits” Clause

According to Časlav Pejović, Professor at Kyushu University (Japan) and an expert in international investment law, none of Montenegro’s agreements contain a Denial of Benefits Clause, a provision that allows a state to deny treaty protections to investors who do not have genuine links to the contracting country.

Pejović explained that many companies use countries like the Netherlands, one of the states with the most BITs, to set up shell subsidiaries solely to gain access to investor–state arbitration. He cited the example of a U.S. water infrastructure company that sued Bolivia through its Dutch subsidiary because the U.S. and Bolivia had no bilateral investment treaty.

“Bilateral treaties are, in fact, a form of soft power,” Pejović noted. “Today, power relations are established through this kind of ‘force in gloves’ rather than cannons and weapons.” He added that poor countries often bear the brunt of massive compensation claims, for instance, Ecuador was ordered to pay over one billion dollars to a U.S. company under such a treaty.

Pejović questioned why Montenegro’s government has repeatedly violated the constitutional principle of competitiveness in its recent agreements. “This is entirely inconsistent with the Constitution,” he said.

The Government insists that the agreements are fully aligned with Montenegro’s Constitution and its obligations under the EU Stabilisation and Association Agreement. However, the EU Delegation in Montenegro warned that, “under EU and Montenegrin public procurement legislation, as well as the Reform Agenda, Montenegro must fully apply the principles of equal treatment, non-discrimination, and transparency in implementing all contracts concluded under cooperation agreements with the UAE.”

Pejović further explained that the mere signing of such treaties does not guarantee economic benefits. “Countries without BITs can still attract high levels of foreign investment. Brazil, for example, the world’s fifth-largest recipient of foreign investment, has only a handful of such treaties. Montenegro, on the other hand, has 27, but little to show for it,” he concluded.

Historical and Structural Context

The first intergovernmental investment agreement was signed between Pakistan and West Germany in 1959, followed by the 1964 Convention on the Settlement of Investment Disputes. Until the 1990s, fewer than 500 BITs existed worldwide. The collapse of the Berlin Wall triggered an explosion of neoliberal investment policies, encouraged by the World Bank and IMF, which promoted BITs as a “passport to prosperity.”

By 2008, there were nearly 3,000 BITs worldwide, though the trend has since declined as many countries recognized the risks of surrendering sovereignty and facing costly arbitration. “Some states, such as the U.S., have since introduced ‘regulatory power’ clauses protecting their right to regulate in areas such as the environment, health, and safety,” Pejović said. The EU is likewise developing mechanisms for a dedicated investment court system.

Public Procurement Red Flags

Professor Đurović emphasized that identifying “red flags” in public procurement is crucial to preventing corruption and protecting public funds. Common indicators include single-bid procedures, unusually short deadlines, inflated prices, frequent contract amendments, overly restrictive qualification criteria, and repetitive awards to the same bidders, all of which undermine transparency and fair competition.

The European Union uses a multi-level “red flag system” to detect irregularities, integrating data analysis and e-procurement tools. North Macedonia has already implemented an automated version of this system, developed with international partners such as SIGMA, the Open Contracting Partnership, and the European Bank for Reconstruction and Development (EBRD).

The EU has formally urged Montenegro to ensure the timely and consistent implementation of procurement reforms and will closely monitor compliance.

Conclusion

As economic analyst Miloš Vuković noted, “The UAE Agreement effectively excludes the application of Montenegro’s public procurement framework, bypassing mandatory tenders for projects worth billions of euros. This undermines equal market access and creates serious risks of abuse and mismanagement of public funds.”
He added, “If purchases as small as €8,000 require publication and a minimum three-day bidding period, it is incomprehensible that multi-billion-euro projects should be exempt from any procurement oversight.”

Experts agree that Montenegro’s recent agreements signal a troubling shift toward investor dominance at the expense of state sovereignty, legal integrity, and alignment with European standards.

Ako Crna Gora nastavi da potpisuje sporazume koji zaobilaze sistem javnih nabavki, rizikuje gubitak kredibiliteta, odlaganje pristupanja EU i narušavanje sopstvenog pravnog poretka, čime bi bila direktno ugrožena njena pozicija, ugled i ekonomska sigurnost, upozoravaju stručnjaci 

Đurđa Radulović/Predrag Nikolić

Zaključivanje bilateralnih sporazuma o ekonomskoj saradnji, poput saradnje u oblasti razvoja infrastrukture, nekretnina, turizma, telekomunikacija, e-uprave, pa i ulaganja u zdravstveni sektor, moraju biti u skladu sa EU propisima i nacionalnim zakonodavstvom koje poštuje principe transparentnosti, slobodne konkurencije, nediskriminacije i jednakog tretmana ponuđača, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Gordana Đurović, profesorica Ekonomskog fakulteta. 

Sagovornici CIN-CG upozoravaju da bi i novi planirani sporazumi mogli izazvati ozbiljnu štetu odredbama, koje ne štite interes Crne Gore, već isključivo interes investitora, kao što je to bio slučaj sa Sporazumom sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE) o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina. 

Vlada Crne Gore je tokom ljeta ove godine, nakon potpisivanja spornog sporazuma sa UAE, pripremila još četiri sporazuma. U julu i junu pripremila dva sporazuma sa Vladom Mađarske: Predlog za vođenje pregovora i zaključivanje sporazuma o saradnji u oblasti razvoja infrastrukture  i Predlog sporazuma o saradnji u oblasti telekomunikacije. U junu je načinjen i Predlog  sporazuma sa Vladom Ukrajine o obezbjeđenju servisa za elektronsku upravu, kao i Predlog osnove za vođenje pregovora i zaključivanje sporazuma između Vlade Crne Gore i Vlade Republike Francuske o realizaciji prioritetnih projekata u Crnoj Gori. Za sada nijedan od ovih nacrta nije potpisan. 

Planirani sporazumi sadrže problematične odredbe poput onih iz Sporazuma sa UAE, kojima se ukidaju domaći i evropski zakoni o konkurenciji i transparentnim procesima. Skupština Crna Gore  je ove sedmice završila raspravu o davanju saglasnost na dva međudržavna sporazuma sa Mađarskom i Francuskom. Problematizovano je to što će ovi sporazumi omogućiti kompanijama iz Francuske i Mađarske da bez tendera rade neke od naših kapitalnih projekata.

Sporazum sa Mađarskom koji se odnosi na razvoj željezničke infrastrukture i razvoj auto-puta, sadrži odredbu, kao i u sporazumu sa UAE, koja predviđa da se mađarske privredne kompanije kao glavni izvođači i operateri mogu anagažovati direktno bez „potrebe za javnim nabavkama, u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom Crne Gore''. 

I ugovor sa Ukrajinom pominje da nema potrebe za sprovođenjem javnih nabavki, odnosno tendera za elektronsku upravu. Kako se navodi u predlogu sporazuma posao oko elektronske uprave „neće biti ni u jednoj od strana, a posebno u Crnoj Gori, predmet javne nabavke, javnog tendera, postupka javnog takmičenja iii bilo kog drugog postupka definisanog u nacionalnom zakonodavstvu Ukrajine i Crne Gore nakon ratifikacije Sporazuma''. 

Vlada Crne Gore je sa Francuskom predvidjela sporazum koji se odnosi na realizaciju prioritetnih projekata. Oblasti u kojima će se definisati saradnja su projektovanje i izgradnja novog univerzitetskog kliničkog centra u Podgorici kao i drugi projekti iz zdravstva, razvoj i modernizacija elektroenergetske mreže, digitalna transformacija, izgradnja saobraćajne infrastrukture... Predviđeno je da budući sporazum detaljno reguliše izvore finansiranja koje Francuska i njene institucije, poput francuske Agencije za razvoj (AFD) mogu obezbijediti za realizaciju projekata. 

Svaki zaključeni međunarodni sporazum koji predviđa direktno ugovaranje sa stranim kompanijama, bez primjene postupaka javnih nabavki propisanih domaćim zakonodavstvom i pravnom tekovinom Evropske unije, nije u skladu sa obavezama Crne Gore kao države kandidata za članstvo u EU, kaže Đurović. 

Crna Gora bi trebalo da sve međunarodne sporazume u oblastima turizma, nekretnina i infrastrukture zaključi u okviru postojećih zakonskih procedura, uz puno poštovanje principa javne odgovornosti, transparentnosti i tržišne konkurencije, objašnjava Đurović.

EU bi mogla kazniti Crnu Goru zbog nedozvoljene državne pomoći 

Crna Gora je do sada potpisala 27 bilateralnih ugovora. Međutim, praksa izostanaka tenderskih postupaka i nepoštovanje zakona o konkurenciji nijesu bili uobičajeni postupci prilikom potpisivanja ranijih ugovora, objašnjava za CIN-CG Maja Kostić-Mandić, profesorica međunarodnog prava na Univerzitetu Crne Gore. ,,To definitivno nije uobičajena praksa u ovim ugovorima koje je Crna Gora do sada potpisivala. Ni  u sporazumima koje UAE potpisuju sa drugim zemljama nisam naišla na nešto slično, naprotiv, koliko se sjećam gledala sam njihove najnovije, kao onaj sa Indijom, gdje nema pomena o ukidanju konkurencije“ objašnjava Maja Kostić, profesorica Pravnog fakulteta Univerziteta Crne Gore (UCG). 

Davanje posebnih pogodnosti investitorima može se smatrati oblikom nedozvoljene državne pomoći, a na osnovu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju EU, objašnjava Kostić-Mandić. ,,U ovom kontekstu posebno je značajan slučaj braće Micula gdje je Opšti sud Evropske unije našao da je Rumunija bila odgovorna za povredu  bilateralnog sporazuma prema švedskom investitoru braći Micula rumunskog porijekla, jer je prilikom pristupanja Uniji ukinula državnu pomoć koju je bila obećala tom ulagaču, a zatim, kada mu je isplatila naknadu prema arbitražnoj odluci, Evropska komisija je protiv Rumunije pokrenula postupak zbog povrede pravila o nedozvoljenoj državnoj pomoći“, navodi Kostić. ,,Sličan scenario bi mogao da zadesi i Crnu Goru nakon što postane zemlja članica EU“, objašava Kostić-Mandić, dakle da plati i investitoru, a i EU zbog kršenja njenih pravila. 

 ,,Sporazum o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina sa UAE je atipičan međunarodni sporazum, jer je u osnovi ovog sporazuma neravnoteža u obavezama strana ugovornica, što predstavlja i njegov osnovni nedostatak sa aspekta interesa Crne Gore“, objašnjava Kostić-Mandić.  Sadržaj navedenih odredbi Sporazuma nedvosmisleno ukazuje na to da se ovdje faktički prenosi dio nacionalnog suvereniteta na stranu vladu, jer je predviđeno da ona bitno utiče na identifikovanje i kvalifikovanje projekata kao strateških i od javnog interesa za Crnu Goru, objašnjava ova pravnica. 

 ,,Ovdje treba imati u vidu i izrazitu ekonomsku nejednakost strana ugovornica. Na osnovu Sporazuma se za Vladu UAE ne uspostavljaju 'čvrste' obaveze, čije bi neispunjenje moglo dovesti do njene pravne odgovornosti, a jedina 'obaveza' UAE je da podstiče investitore, dok Crna Gora preuzima velike, međunarodne obaveze, u odnosu na nepoznatog investitora, a radi se o obavezama zbog čijeg neispunjenja investitori obično tuže državu na osnovu bilateralnih sporazuma o zaštiti investicija“, objašnjava Kostić-Mandić. 

Prema riječima Kostić-Mandić, više njenih kolega iz regiona, a na osnovu neformalne razmjene mišljenja ukazalo na nedostatak zaštite interesa Crne Gore u Sporazumu. ,,Postavlja se pitanje da li je, uopšte, neko od pravnika ko je stručan, a ne zastupa isključivo interese UAE bio u prilici da pročita tekst ovog sporazuma prije njegovog potpisivanja'', kaže Kostić-Mandić. 

Sporni sporazum sa UAE, kao ni četiri planirana sporazuma ne sadrže klauzulu o najpovlašćenijoj naciji koja je predviđena bilateralnim sporazumima (BiT), koje je Crna Gora prethodno potpisivala sa drugim državama. ,, Crnu Goru obavezuje 15 bilateralnih sporazuma, a svi sadrže klauzulu o najpovlaštenijoj naciji, koja predviđa da ulagači mogu da se pozivaju na nju ako je država dala nekom drugom bolji tretman, npr. dozvole, dobijanje posla bez tendera ili slično“, ističe Kostić-Mandić. Tako sada nakon sporazuma sa UAE i drugih koji su u pripremi, a kojima su predviđene velike povlastice za investitore iz ovih zemalja, može doći do sporova i sa investitorima iz država sa kojima smo ranije potpisali BIT-ove koji sadrže klauzulu o „najpovlašćenijoj naciji“, jer se investitori iz tih zemalja mogu pozvati na ovu klauzulu i tužiti Crnu Goru, što su recimo oni morali da idu na tender, ili što nijesu mogli da se prijave za investicije koje su ekskluzivno date nekom iz UAE, ili sjutra i Mađarske. Crna Gora bi, dakle, mogla imati milionske rashode, zbog mogućih investicionih arbitraža, pa bi samo odbrana države na sudovima mogla stajati milione, a to su nepovratna sredstva bez obzira na ishod, kaže Kostić-Mandić. 

Nema ni klauzule o ,,uskraćivanju pogodnost'' investitorima koji krše zakon

,,Ni u jednom sporazumu koji je do sada potpisala nema Klauzula o uskraćivanju pogodnosti (engl. Denial of Benefits Clause)'', kaže u razgovoru za CIN-CG Časlav Pejović, profesor na Pravnom fakultetu Kjušu Univerziteta (Japan) i stručnjak za pravo stranih ulaganja.

Klauzula o uskraćivanju pogodnosti je odredba u sporazumima, posebno onim koje se tiču investicija, koja omogućava državi da investitorima iz trećih zemalja uskrati zaštitu ili beneficije koje su inače predviđene tim sporazumom, ukoliko investitor ne ispunjava uslove vezane za nacionalnost ili stvarnu povezanost sa zemljom potpisnicom sporazuma. 

Pejović navodi primjer Holandije jedna od država sa najviše potpisanih bilateralnih sporazuma. ,,Mnoge kompanije osnivaju filijale u Holandiji samo da bi iskoristile povoljnosti sporazuma. Da bi mogli nekoga da tuže. Bio je primjer američke kompanije, koja se bavila infrastrukturom vode. Kako SAD i Bolivija nemaju taj sporazum, a Holandija i Bolivija imaju, Amerikanci su otvorili kompaniju u Holandiji i tužili su Boliviju. Ima dosta takvih primjera''. 

Bilateralni sporazumi su zapravo jedna vrsta nasilne politike, objašnjava Pejović. ,,Danas se odnosi moći uspostavljaju ovom vrstom 'sile u rukavicama' umjesto topovima i oružjem'', kaže ovaj ekspert. 

Postoje slučajevi enormnih odštetnih zahtjeva od strane kompanija, a obično siromašne zemlje stradaju, objašnjava Pejović.  Tako je Ekvador koja je jedna od najsiromašnijih zemalja, morala da plati preko milijardu dolara jednoj američkoj kompaniji, zbog sporazuma koji nije vodio računa o državnim interesima. 

Pejović tvrdi da ne može da razumije zašto se u više sporazuma koje je Vlada Crne gore potpisala ili predložila tokom 2025. krši ustavno načelo konkurentnosti. ,,To je u potpunosti u suprotnosti sa Ustavom“, kaže Pejović. 

Iz Vlade tvrde da je Sporazum u potpunosti su usklađeni sa Ustavom Crne Gore i obavezama koje proizilaze iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) sa Evropskom unijom. S druge strane iz Delegacije EU su upozorili da ,,u skladu sa zakonodavstvom EU i Crne Gore o javnim nabavkama, kao i u skladu sa Reformskom agendom, Crna Gora ostaje u obavezi da u potpunosti primjenjuje principe jednakog tretmana, nediskriminacije i transparentnosti prilikom sprovođenja svih ugovora i sporazuma koji budu zaključeni u okviru sporazuma o saradnji sa UAE".

Pejović objašnjava da ,,ne postoji garancija da sa potpisivanjem sporazuma naša država ima neke beneficije. Države koje nemaju sporazume mogu biti vrlo uspješne u privlačenju stranih investitora. Primjer je Brazil koji je  peta zemlja u svijetu po stranim investicijama, a imaju samo par važećih  sporazuma. Mi imamo 27 sporazuma, ali nemamo investicija'', kaže Pejović. 

Bilo više postupaka u prošlosti 

Crna Gora je do sada potpisala 27 BIT, prema sajtu Ujedinjenih nacija UNCTAD, na kome se može naći precizna statistika o BIT za svaku državu.  

Od potpisanih ugovora 24 je na snazi. Ugovor koji je 2010. potpisan sa  BLEU – Belgijsko-luksemburškom ekonomskom unijom nikada nije stupio na snagu, sporazum koji je Jugoslavija potpisala sa Poljskom 1979. raskinut je, a više nije aktivan ni sporazum koji je bivša država potpisala 1974. sa Francuskom. 

Država Crna Gora do sada se suočila sa više tužbi stranih investitora. 

Holandska kompanija MNSS and RCA je 2012, na osnovu BIT-a Jugoslavije sa Holandijom, tužila Crnu Goru. Zbog povrede prava vezane za upravljanje nikšićkom Željezarom, ova kompanija je tražila odštetu od preko 100 miliona eura. Međunarodni centar za rješavanje međunarodnih sporova u Parizu  utvrdila odgovornost države ali nije dodijelila odštetu kompaniji. 

Zbog nedostatka jurisdikcije odbijena je i tužba CEAC Holdings Limited  sa Kipra iz 2014. godine. Kompanija CEAC ruskog milijardera Olega Deripaske, bivšeg Vladinog partnera u KAP-u i Boksitima, je pokrenula arbitražni postupak u vezi s navodnim kršenjem Ugovora o poravnanju za Kombinat aluminijuma koji je potpisan 2009. godine. Odštetni zahtjev je bio vrijedan 100 miliona eura. 

Medusa iz Velike Britanije tužila je Crnu Goru 2015. godine, tužba je odbijena. Spor o istražnim pravima u oblasti nafte i gasa u području Prevlaka; investitor je tvrdio da su državne mjere narušile njihova prava.

Odbijanje tužbe od strane arbitraže uslijedilo je i sljedeće godine 2016. u čuvenom slučaju Olega Deripaske protiv Crne Gore. Investitor je tvrdio da je došlo do eksproprijacije i obezvrijeđivanja investicije (boksit, aluminij) putem raznih intervencija države i zato tražio stotine miliona odštete. 

Adiko banka je 2017. tužila Crnu Goru na osnovu BIT-a potpisanog sa Austrijom. Tužba je pokrenuta zbog zabrane promjene hipoteka vezanih uz švicarski franak, nakon promjene zakone 2015. Tužba je od strane arbitraže odbijena, uz konstataciju da  država može u nekim slučajevima donositi regulatorne promjene koje utiču na investitore, ako su promjene legitimne i zakonite

Dvije tužbe protiv države CG su još u toku. Prva je tužba Duška Kneževića i njegove kompanije Atlas iz 2020. Tvrde da je država ugrozila njihovo poslovanje, odštetni zahtjev je čak 500 miliona. 

Ove godine švajcarska kompanija Tara Resources pokrenula je međunarodnu arbitražu protiv Crne Gore nakon što je Vlada lani raskinula ugovor o koncesiji za eksploataciju rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca. Najavljeni odštetni zahtjev iznosi 300 miliona eura.  

Nezavisna Crna Gora je prvi bilateralni sporazum potpisala sa Finskom 2008. godine, a zatim sa Danskom, Katarom i Srbijom (2009), Maltom i Makedonijom 2010, Azerbejdžanom (2011), Turskom i UAE (2012) i Moldavijom (2014). Na snazi je i više ugovora koje je Crna Gora potpisivala dok je bila u okviru bivših država. 

Crvene zastavice 

U praksi javnih nabavki, postoje brojni pokazatelji koji mogu ukazivati na moguće nepravilnosti, poznati kao „crvene zastavice”, objašnjava profesorica Đurović. Među najčešćima su situacije kada se u konkurentskom postupku pojavi samo jedan ponuđač, što može ukazivati na ograničenu konkurenciju ili namještanje tendera. Neobično kratki rokovi za dostavljanje ponuda često sugerišu da je nabavka unaprijed „prilagođena” određenom ponuđaču, dok izuzetno visoke cijene u odnosu na tržišne standarde mogu biti znak dogovora ili nedostatka konkurencije.

Takođe, učestale izmjene ugovora nakon njihove dodjele, naročito one koje povećavaju vrijednost ugovora ili mijenjaju obim posla, predstavljaju ozbiljan signal za provjeru. Na sumnju upućuju i nesrazmjerno strogi ili neodgovarajući uslovi kvalifikacije, koji favorizuju pojedine firme, kao i učestalo ponavljanje istih dobitnika ugovora u postupcima koje sprovodi ista institucija. Prepoznavanje ovih „crvenih zastavica” ključno je za jačanje transparentnosti, sprječavanje korupcije i zaštitu javnog interesa u trošenju budžetskih sredstava.

I Evropska unija koristi takozvani „sistem crvenih zastavica”, i to na više nivoa – od Evropske komisije i tijela poput OLAF-a (Evropske kancelarije za borbu protiv prevara), preko Evropskog revizorskog suda, do nacionalnih agencija i tijela za javne nabavke u zemljama članicama. Ovaj sistem, koji može biti potpuno automatizovan, zasniva se na analizi podataka, algoritmima za prepoznavanje nepravilnosti i savremenim e-nabavkama koje omogućavaju praćenje i analizu postupaka u realnom vremenu. Cilj je jasan – spriječiti zloupotrebe javnih sredstava, povećati transparentnost i konkurenciju, te ojačati odgovornost i povjerenje u sistem javnih nabavki.

Severna Makedonija je jedna od prvih zemalja Zapadnog Balkana koja je razvila i primijenila ovakav automatizovani sistem crvenih zastavica u javnim nabavkama. Sistem je razvijen uz podršku civilnog sektora i međunarodnih aktera, poput SIGMA inicijative, Open Contracting Partnershipa-a i Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD). Zasniva se na analizi otvorenih podataka sa nacionalne platforme za e-nabavke, što omogućava ranije otkrivanje nepravilnosti i veću kontrolu nad trošenjem javnih sredstava.

EU je zvanično, u pisanoj formi pregovaračke pozicije, pozvala Crnu Goru da obezbijedi pravovremeno usvajanje planiranih aktivnosti, kao i njihovu efikasnu i dosljednu primjenu, te će pomno pratiti sprovođenje preuzetih obaveza.

,,Sporazum Crne Gore sa UAE isključuje primjenu zakonskog okvira iz oblasti javnih nabavki, čime se izbjegava zakonom propisana obaveza raspisivanja tendera za poslove vrijedne više milijardi eura. Time se derogira princip jednakog pristupa tržištu, što otvara ozbiljan prostor za zloupotrebe i netransparentno upravljanje javnim sredstvima'', kaže za CIN-CG ekonomski analitičar Miloš Vuković. On daje poređenje - za nabavke roba i usluga u vrijednosti od 8.000 do 25.000 eura, odnosno radova od 40.000 eura, zakon propisuje javnu objavu poziva kroz elektronski sistem nabavki i rok za dostavljanje ponuda od najmanje tri dana. ,,U slučaju projekta vrijednog više milijardi eura, predviđa se potpuno isključenje iz ovog sistema, što je s aspekta dobrog upravljanja i evropskih standarda – neprihvatljivo'', naglašava Vuković. 

Kolonijalna doktrina 

Profesor Pejović navodi da je prvi međudržavni sporazum koji se odnosio na investicije potpisan između Pakistana i Zapadne Njemačke 1959. godine. Nakon njega je uslijedilo donošenje konvencije iz 1964. o arbitraži za međunarodna ulaganja.

Do 90-ih godina prošlog vijeka broj sporazuma na svjetskom nivou je bio ispod 500. Sve se mijenja padom Berlinskog zida. ,,Do tada su zemlje socijalizma bile restriktivne, gledale su na strana ulaganja kao na nužno zlo. To je bilo i kod nas i u istočnom bloku, da stranci ne mogu imati preko 49 odsto, potrfolio je morao biti u državnom vlasništvu. Nakon pada Berlinskog zida vidjelo se da je kapitalizam dominantan i te kočnice su pale i buknuo je neoliberalni kapitalizam'', objašnjava Pejović. 

Svjetska banka i MMF promovisali su ideju da su bilataralni sporazumi karta za zemlju blagostanja. ,,Samo potpišite bilateralne sporazume i to će privući strane investitore. Postoje dvije teorije o stranim ulaganjima. Prva je ta pozitivna iza koje stoje Svjetska banka, MMF i Bijela kuća to je bio takozvani Vašingtonski koncezus. Svjetska banka još uvijek promoviše da su strana ulaganja pozitivna, da će zemlje imati uspjeh i doživjeti procvat. A na drugoj strani imamo teoriju da sa stranim ulaganjima dolazi politička nesigurnost, da razvijeni investiraju zastarjele tehnologije siromašnijim zemljama, da ne vode računa o ekologiji i o ljudskim pravima. Postoji i srednja teorija, nju promovišu Ujedinjene nacije, u kojoj se traži neki balans između ove dvije krajnosti'', kaže Pejović. 

Objašnjava da su pod uticajem tih opijajućih priča o blagostanju, mnoge zemlje potpisale bilateralne sporazume sa razvijenim državama. Ti sporazumi su išli vrlo često u korist investitora. Ono što mnoge zemlje nijesu odmah shvatile jeste rizik koji nose sporazumi. ,,Nekad se potpisivanjem sporazuma država odriče svog suvereniteta. To znači da može biti tužena, ne samo od države, nego i od investitora. To je ta ambrela klauzula, iako je to sporazum dvije države, ako država pristane da se svojevoljno odriče suvereniteta to znači da investitori mogu da te tuže'', navodi Pejović. 

Negdje oko 2008. bilo je skoro tri hiljade bilateralnih ugovora u svijetu, a krenulo se sa 400 početkom 90-ih. Onda je taj trend počeo da pada, dosta je zemalja odustalo od takve regulative. 

,,Ono što se desilo počev od 2005. da su zemlje kao što je SAD promijenile sadržaj tih sporazuma jer su osjetile da sa ulaskom investitora iz Kine, Indije i oni sami mogu biti tužene“ kaže Pejović. Tako su Amerikanci počeli sa unošenjem klauzule 'regulatori pauer' koja daje pravo državi da donosi propise u određenim oblastima i da može da se zaštiti i da sporazumi ne nose posljedice. Ova se klauzula obično odnosi na zaštitu životne sredine, zdravlja, bezbjednosti i navedeni se taksativno u sporazumima sa stranim državama. „Suština je da ako se donese neki propis pa to bude na štetu stranih investitoru, država nema odgovornosti. To su Amerikanci prije 20 godina, 2005. počeli da uvode'', objašnjava Pejović i dodaje da i EU ima mehanizme zaštite i plan da se uvede poseban sud za strana ulaganja.

Iskustva drugih kod nas ne važe.

Stručnjaci upozoravaju da PPCG omogućava gradnju na područjima od najvećeg značaja za biodiverzitet Crne Gore i da bi  neki od posljednjih nedirnutih pejzaža Mediterana mogli biti trajno izgubljeni. Tome doprinose i nedavni sporazumi sa UAE, u kojima država nije zaštitila svoje interese od investitora i njihovih ambicioznig projekata

Đurđa RADULOVIĆ

Sporazumi koje je Crna Gora nedavno potpisala sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE), ako počne njihova realizacija, mogu  imati ozbiljne posljedice na prirodu i uopšte prostor Crne Gore, upozoravaju stručnjaci. Put ka betonizaciji zaštićenih područja otvoren je i nedavno usvojenjem Prostornog plana Crne Gore (PPCG). Uprkos brojnim kontraverzama i kritikama PPCG je usvojen u Skupštini Crne Gore krajem juna. 

,,Ukoliko dođe do realizacije Sporazuma o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretninasa UAE, moguće su ozbiljne i trajne posljedice po životnu sredinu, koje su u ovom trenutku nesagledive’’, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), Ksenija Medenica, biološkinja iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP). 

Iako Sporazum o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina ne precizira nijednu konkretnu lokaciju, upravo ta neodređenost dodatno zabrinjava, upozorava Medenica. ,,To ostavlja mogućnost da investitor samoinicijativno odabere bilo koji prostor od strateškog i ekološkog značaja. Do sada su u javnosti kao potencijalne lokacije pominjane Velika plaža, Buljarica, Jaz, Hajla, Bjelasica i Sinjajevina – sve lokaliteti od izuzetne vrijednosti za prirodu, od kojih su neki zaštićeni na nacionalnom nivou, a svi imaju međunarodni značaj i prepoznati su kao potencijalna Natura 2000 staništa”, kaže Medenica. PPCG planira i hidroenergetski objekat u kanjonu Komarnice, iako se u drugom dijelu tog dokumenta navodi da se radi o predjelu koji je pod zaštitom.  

Za razliku od uobičajenih bilateralnih sporazumm između dvije zemlje, Sporazum o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina sa UAE ne sadrži klauzule koje  omogućavaju Crnoj Gori autonomiju nad radovima i projektima koje će UAE izvoditi, objašnjava za CIN-CG Časlav Pejović, profesor emeritus Pravnog fakulteta Kjušju univerziteta, stručnjak za međunarodno pravo. Ova važna klauzula koju unose u bilaterane sporazume zemlje koje vode računa o spostvenom interesu naziva se ,,pravo na regulisanje” (Right to regulate). Ova klauzula omogućava državama zaštitu ukoliko strani investitor sa čijom zemljom je potpisan bilateralni sporazum gradi protiv interesa i propisa države u kojoj investira, objašnjava Pejović.  ,,Na ovaj način, štiti se, između ostalog i životna sredina. Po Sporazumu između Crne Gore i UAE takva zaštita ne postoji”, kaže Pejović.  

Međutim, kako ova klauzula nije prethodno unesena, Crnoj Gora je dala prvenstvo interesima investitora, objašnjava Pejović. ,,Po sadašnjem Sporazumu, Crna Gora bi bila odgovorna prema investitorima iz UAE, ako bi donijela propise koji bi ugrozili interese investitora”, kaže Pejović. 

Pejović daje primjer sporazuma koji je potpisan između UAE and Indije, u kojem se obje zemlje štite javno dobro, ukoliko jedna od država interveniše protivno interesima investitora, da bi spriječila negativini uticaj- to se ne smatra kršenjem Sporazuma. 

I Medenica ističe da se Crna Gora ne može na osnovu sporazuma sa UAE zaštiti od pogubnih uticaja na prirodu.  To se, kaže ona, najbolje vidi na primjeru Velike plaže, gdje je postojao uvid u idejno rješenje projekta arapskog investitora. Realizacija predstavljene mega investicije stanova i rizorta iz UAE, koju je za sada spriječio otpor lokalnih vlasti i aktivista,  imala bi katastrofalne posljedice po biodiverzitet. ,,Došlo bi do uništavanja staništa rijetkih i ugroženih biljnih i životinjskih vrsta, uključujući čak 35 od 48 ugroženih ptica u Crnoj Gori. To bi dovelo i do degradacije jedine poznate lokacije u Crnoj Gori za izlijeganje glavate kornjače. Narušile bi se i obalne dine, koje su prioritetna EU staništa, koje štite od erozije plažu i brane Ulcinj od poplava“, navodi Medenica. 

Velika plaža je ekološki ključan prostor, sa izuzetnim biodiverzitetom i statusom zaštićenog prirodnog područja, tvrdi ova biološkinja. ,,Infrastrukturni zahvat ovog obima doveo bi do nepopravljivog gubitka, i u direktnoj je suprotnosti s domaćim zakonima, međunarodnim obavezama i strateškim dokumentima o zaštiti prirode”, kazala je Medenica. 

Buljarica jedno od najugroženijih područja 

Usvojeni PPCG, kao da je pravljen za ustupke mega projektima investitora, a ne da zaštiti prostor i omogući održiv razvoj zemlje. PPCG predviđa znanto veću gradnju u gotovo svim opštinama, u odnosu na vezriju plana koja je bila na javnoj raspravi. 

PPCG je naročito zabrinjavajući kada je u pitanju Buljarica o čemu je CIN-CG već pisao. Dok je u tekstualnom dijelu Plana navedeno da je Buljarica prostor od izuzetne važnosti za očuvanje prirode, u grafičkom prikazu PPCG cijela lokacija pretvora se u gradsko građevinsko područje, što otvara vrata masovnoj urbanizaciji i uništavanju prirodnih staništa. 

Iz CZIP-a su ranije u izjavi za CIN-CG izrazili sumnju da je ova prenamjena zemljišta urađena preko noći, imajući u vidu izjave premijera Milojka Spajića i investitora iz UAE Muhameda Alabara koji je izrazio interesovanje i za Buljaricu. Alabar je isticao da je zainteresovan za gradnju u Buljarici, a i dio lokalnog stanovništva koji posjeduje zemlju na ovoj lakaciji izrazil je želju da pregovara sa arapskim investitorom. 

Prema PPCG je, ne samo u Buljarici, već u cijeloj opštini Budva predviđeno značajno veće građevinsko područje od verzije Plana koja je bila na javnoj raspravi. I mada je samo jezgro grada odavno devastirano, čini se da su sledeći na potezu zaleđe koje je u vezriji plana na javnoj raspravi bilo zaštićena zona, te zaleđe Jaza, plaže za koju je Alabr takođe izrazio interesovanje.

Buljarici odavno prijeti betonizacija. Još za vrijeme vlasti Demokratske partije socijalista (DPS), Vlada Crne Gore raspisala je, preko Savjeta za privatizaciju, 2016.  tender za prodaju Buljarice, bez saglasnosti Opštine Budva i privatnih vlasnika zemlje. Tada je planirana gradnja 40 hiljada stanova, odnosno 11,5 miliona kvadratnih metara stambeno-poslovnog prostora, od čega bi se čak 9,3 miliona odnosilo na stanove, vile i apartmane za dalju prodaju, odnosno tržište. Projekat nije prošao zbog otpora lokalnog stanovništva. 

Uvala Buljarica jedna je od nekoliko preostalih slatko – slanih močvarnih područja na jadranskoj obali, koju sa strane mora okružuju livade morske trave posidonije (Posidonia oceanica), koja je zaštićena međunarodnim i domaćim zakonodavstvima, navodi se u istraživanju Buljarica: Blago Paštrovića na tajkunskoj trpezi, Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) i Crnogorskog društva ekologa (CDE). 

I mnoge druge biljne i životinjske vrste koje žive na području Buljarice zaštićene su na nacionalnom i međunarodnom nivou, prisutni su ekosistemi visoke vrijednosti, posebno iz ugla Natura 2000 ekološke mreže i zaštićenih područja u moru, navodi se u ovoj publikaciji. Ekosistemi močvarnog područja Buljarice dom su veoma bogate flore i faune, a Buljarica je jedan od predjela koji je najbogatiji izvorima na cijeloj crnogorskoj obali, navodi se u ovoj publikaciji. ,,U zaleđu buljaričke plaže postoji gust pojas trske koji postepeno prelazi u livade, a kasnije u šumu hrasta, jasena, brijesta i maslijnake. Brda koja okružuju dolinu prekrivena su makijom i kultivisanim maslinjacima. Izražen biodiverzitet u tako malom prostoru na obali Jadrana ilustruje ekološku kompleksnost Buljarice, ali i njenu ranjivost'', navodi se u studiji. Buljarica je dom za 41 vrstu vilinog konjica, 11 vrsta vodozemaca, 93 vrste ptica, a na ovoj lokaciji nalazi se čak 36 vrsta staništa, uključujući endemske i reliknte vrste biljaka i životnja. 

Iako su iz Agencije za zaštitu životne sredine (EPA) i Ministarstva ekologije u Vladi Dritana Abazovića, 2022. najavljivali zaštitu ovog područja kao jedinstvenog na Jadranu, do toga nije došlo. Još davne 1968. u bivšoj Jugoslaviji, prepoznata je vrijednost obalnog dijela Buljarice koji je tada zaštićen kao Spomenik prirode. Buljarica je nominovana i za Emerald mrežu zaštićenih područja, ali ovaj sistem zaštite nije još zaživio u Crnoj Gori. Danas je cijelo područje gotovo u potpunosti bez zaštite, a naročito močvarni dio. 

Ni PPCG ni Strateška procjena uticaja na Veliku plažu ne štiti ovaj prostor

Usvojeni PPCG predviđa i značajno veće građevinsko zemljište u odnosu na verziju koja je bila na javnoj raspravi i kada je u pitanju opština Ulcinj, uključujući donji Štoj, centralni dio opštine, i dio predviđen za gradnju na Velikoj plaži. 

Strateška procjena uticaja (SPU) za Državnu studiju lokacije  Velike plaže formalno je urađena i bila je na javnoj raspravi krajem 2023. godine. Ipak, ovaj dokument ima ozbiljna ograničenja  i metodološki i sadržajno, čime je plaža ostala lisena zaštite od investicije kakve su najavljene sporazumom sa UAE, upozorava Zenpa Lika, arhitektica i predsjednica Udruženja - Dr. Martin Schneider-Jacoby Association (MSJA). 

,,U samom tekstu SPU-a jasno govori o osjetljivosti terena, dok istovremeno planski dokument dozvoljava visoku spratnost (od pet do 10 etaža), zauzetost do 50 odsto i zahvate u područjima koja bi trebalo da imaju ograničenu upotrebu. Taj raskorak šalje lošu poruku- da se procjena koristi kao formalnost, a ne kao stvarni alat za zaštitu prirode. Nažalost, u ovom slučaju, SPU više prikriva nego što rješava ključna pitanja, i tako dovodi u pitanje održivost cjelokupnog planiranja“,  upozorava Lika. 

Građevinski radovi i infrastruktura u ovom prostoru sa sobom nose: gubitak staništa usljed zatrpavanja, nivelacije i betoniranja tla, narušavanje hidrološkog režima, uključujući promjene dotoka i kvaliteta vode u močvarne sisteme, zagađenje tokom i nakon gradnje (otpadne vode, svjetlosno i zvučno zagađenje), fragmentaciju prostora, čime se trajno prekida prirodna veza između Solane, Velikeplaže i Ade Bojane, navodi Lika. 

No, gubitak nije samo ekološki, objašnjava ova arhitektica. ,,Pejzaž Velike plaže je jedan od posljednjih netaknutih na Mediteranu — široka, slobodna, pješčana ravnica koja pruža rijedak osjećaj prostorne širine, mira i prirodne tišine. To je mjesto gdje priroda i čovjek još uvijek dijele prostor bez sukoba. Velika plaža nije samo najduža pješčana plaža Crne Gore, već i najveća netaknuta plaza bivše Jugoslavije. Njena vrijednost ne leži u luksuznoj izgradnji, već u prirodnom dostojanstvu koje nosi.

Velika plaža i njeno zaleđe predstavljaju jedno od najbogatijih staništa biljnih i životinjskih vrsta na crnogorskoj obali, posebno onih koje su zaštićene nacionalnim i evropskim zakonodavstvom. Ona je ključno biodiverzitetsko područje (Key Biodiversity Area) što je uvrštava na globalnoj mapi kao jako značajno. U zoni Velike plaže identifikovane su  22 biljne vrste sa statusom zaštite– endemi, relikti i prioritetne vrste za zaštiitu. Među njima je i morski narcis (Pancratium maritimum), koji raste isključivo na dinama i jedna je od najosjetljivijih biljnih vrsta na Mediteranu.  Na prostoru opštine ulcinje preoznato je čak 18 stanišnih tipova sa EU Direktive o staništima, uključujući: sive i bijele dine s vegetacijom (prioritetni tipovi), mediteranske slane stepe, estuarijske i lagunarne sisteme, vlažne depresije između dina, koje su izuzetno rijetke u Crnoj Gori, a na tom prostoru zabilježeno je čak 240 vrsta ptica. 

 Nedavno je i evropski parlamentarac Tomas Vajs tvrdio da će od zaštite Komarnice, ulcinjske Solane i dina na Velikoj plaži zavisiti i zatvaranje poglavlja 27, u pregovorima sa Evropskom unijom(EU).

Gubi se identitet Crne Gore

Uništavanjem zaštićenih prostora masovnom gradnjom, ne gubi se samo pejzaž — briše se prepoznatljivi karakter i biodiverzitet Crne Gore, što znači gubitak lokalnog, nacionalnog i mediteranskog prirodnog nasljeđa, kaže Lika. Ako se ovakvi zahvati sprovedu, recimo na Velikoj plaži ili Buljarici posljedice će biti nepovratne —  neki od posljednjih nedirnutih pejzaža Mediterana bili bi trajno izgubljen.

U Crnoj Gori su prostorno planiranje i arhitektonsko oblikovanje već decenijama pod pritiskom generičke, investitorski vođene, neinventivne gradnje, koja umanjuje lokalne prostorne kvalitete i narušava postojeće vrijednosti graditeljskog nasljeđa, objašnjava za CIN-CG Sonja Dragović, istraživačica oblasti urbanizma i prostora. 

,,Međutim, uništavanje karakterističnog ambijenta duž primorja prekomjernom gradnjom, koja se poslednjih godina proširila i na turističke centre sjevera kao što su Kolašin i Žabljak, nije rezultat lošeg ukusa pojedinačnih investitora, već sistemske odgovornosti nadležnih institucija: vlasti koje su donosile i sprovodile 'razvojne' politike koje se svode na privatizaciju, ministarstava koja su vodila prostorno planiranje, lokalnih uprava, glavnih državnih i gradskih arhitekata”, objašnjava Dragović. 

U tom kontekstu, pitanje da li investicije u izgradnju nekretnina dolaze iz UAE, Kanade, Evropske unije postaje sporedno, objašnjava Dragović. ,,Ključno je kako je zakonski i planski okvir koncipiran. Ako Prostorni plan predviđa maksimalnu eksploataciju prostora kroz intenzivnu izgradnju, to automatski generiše interes investitora koji u tome vide priliku za dobru zaradu: više kvadrata, više i novca od prodaje! U tom procesu redovno su žrtvovani ne samo kvalitet arhitekture, nego i dugoročna održivost i javni interes”, kaže Dragović. 

Aktuelni PPCG do 2040. stvara osnovu za dalji rast interesovanja za investicije u nekretnine. S obzirom na nedavno zaključeni sporazum koji favorizuje ekonomske odnose s UAE, realno je očekivati da dio tih investicija upravo odatle dođe. „Plan, uopšteno uzev, otvara prostor za investicije ovog tipa, i to kroz strukturno podešene mehanizme koji stimulišu dalje intenziviranje komercijalne gradnje. Zato je iluzorno očekivati da bi ova gradnja bila značajno unaprijeđena dolaskom nekih 'boljih' ili 'zelenijih' investitora, dok god regulatorni okvir uporno forsira kvantitet nad kvalitetom. Ni najsenzibilniji arhitekte ne mogu izraditi održivo i kontekstu prilagođeno rješenje ako je zadatak da se na svakoj parceli izvuče maksimum kvadrata. Rezultate takvog pristupa jasno vidimo u Budvi, u kvartu ispod Ljubovića, u Kolašinu...“, objašnjava Dragović. 

,,Problem je, dakle, sistemski. U Crnoj Gori postoje male, posvećene inicijative koje pokušavaju da zagovaraju drugačije pristupe, kao što su KANA, Expeditio i drugi odgovorni pojedinci. Ipak, njihov uticaj na promjenu javnih politika u ovoj oblasti ostaje na nivou incidenta'',  naglašava Dragović. 

Prema njenim riječima, nedostaje snažna institucionalna podrška viziji prostornog razvoja koja bi bila usmjerena na dugoročnu održivost, pravedan prostorni razvoj i pažljiv odnos prema pejzažu i zatečenim kulturnim i prostornim vrijednostima, umjesto na kratkoročnu zaradu. 

„Na žalost, u ovom trenutku ne vidim koja bi opcija sa postojeće političke scene mogla da ozbiljno - argumentovano, samouvjereno, energično - stane iza takve 

vizije”, zaključuje Dragović. 

UAE Sporazum- osnova da investitori “ulažu” u zaštićena područja 

I pored  brojnih kritika sporazuma, i otpora koji se za sada pokazao snažnim u Ulcinju, iz manjih crnogorskih opština na sjeveru, vjeruju da će investicije iz UAE doprinijeti razvoju zemlje. Više predsjednika opština imalo je prilike da se sretne sa investitorom iz UAE, Alabarom, kome su predlagali projekte na vrijednim zaštićenim područjima. 

Potpisivanje sporazuma sa UAE koji se koristi kao osnova za pozivanje investitora da ulažu u izuzetna prirodna područja poput Bjelasice, Bogićevice, Prokletija, Sinjajevine i drugih, otvara ozbiljna pitanja o viziji razvoja naše države, upozorava Medenica. ,,Ova područja, koja bi po svim stručnim kriterijumima trebalo da budu pod zaštitom kao Natura 2000 zone, danas se nude investitorima kao da su ničije vlasništvo, i to bez jasne strategije, stručne procjene i javnog konsenzusa“ kaže Medenica. 

 ,,Sporazum sa UAE predstavlja značajan iskorak u pravcu međunarodne promocije potencijala Opštine Berane i predstavlja put ka novim investicijama, što će dovesti do novih radnih mjesta, razvoja turističke infrastrukture i unapređenja lokalne privrede, te promociji prirodnih resursa ovog kraja’’, kažu za CIN-CG iz Opštine Berane. Ova opština je među prvima poslala predloge za investicione projekte, nakon saznanja o dolasku UAE investitora. Naročito ističu razvoj luksuznog turističkog kompleksa Jelovica Luxury Retreat, na lokaciji Jelovice, odnosno beranske strane planine Bjelasice, koja je među najvažnijim potencijalnim Natura 2000 staništa. To znači da bi investitori morali naročito voditi računa kada su ovakva područja u pitanju. 

U Beranama se, kako kažu iz Opštine, nadaju investicijama koje bi se mogle smatrati ,,održivim”. ,,Cilj je da se valorizuju prirodni resursi opštine na način koji je održiv, ekološki odgovoran i u skladu sa strateškim razvojnim planovima Berana”, kažu iz Opštine Berane.

Iz Opštine Gusinje ističu ljepote Prokletija kao najvažniji resurs. Investitorima iz UAE predložili su projekte vezane za planinu Bor, koja je dio Prokletija, kanjonu rijeke Grlje u selu Vusanje,  te Ali-pašine izvore, kazao je za CIN-CG gradonačelnik Opštine Gusinje, Sanel Balić. 

Gradonačelnik opštine Plav, Nihad Canović, kazao je ranije da su iz te opštine predali detaljne projekte Alabru, predstavili mu lokaciju Bogićevicu, te izrazio zadovoljstvom reakcijama investitora iz UAE na predložene projekte. I on je tom prilikom izrazio nadu da će lokalna ekonomija doživjeti bum zahvaljujući investitorima iz UAE. Sličan entuzijazam izrazio je i gradonačelnik Kolašina, Petko Bakić, koji je Alabaru predložio gradnju na Sinjajevini i Bjelasici. 

,,Nadmetanje lokalnih samouprava u tome ko će bolje parče zemlje da ponudi investitoru samo je odraz potpune nesposobnosti državnih i lokalnih struktura da dugoročno planiraju, koriste i zaštite ono što je najvrednije Umjesto da se ova prirodna bogatstva valorizuju kroz održive modele razvoja – poput eko-turizma, naučnog istraživanja i preduzetništva, lokalne samouprave ih neselektivno nude kroz ovaj sporazum čija je ustavnost upitna, a čija je primjena u drugim državama (primjer Beograda na vodi) već izazvala brojne kontroverze i štetu javnom interesu”, upozorava Medenica. 

Prema njenim riječima davanje ovih prostora u ruke investitorima znači trajni gubitak – gubitak prava građana na pristup prirodi, gubitak ekoloških i pejzažnih vrijednosti, i gubitak budućih razvojnih šansi. Lokalnim zajednicama se zauzvrat nudi uloga jeftine radne snage, dok se profit i kontrola sele van njihovih ruku, a sve to na štetu prirodi. 

Glavni grad se suočava sa prijetnjom odštete od preko 100 miliona eura ukoliko uskoro ne počne sa izgradnjom kolektora, čemu se protive mještani Botuna. Stručnjaci upozoravaju da je država propustila priliku da se odluči za savremenija i isplativija rješenja koja bi omogućila preradu otpadnih voda i mulja u koristan resurs i što je najvažnije izbjegla rizik od dodatnog zagađenja

Tijana Lekić/Predrag Nikolić

Predstavnici Evropske unije (EU) i Njemačke razvojne banke (KfW) upozorili su lokalnu i državnu vlast prije nekoliko dana, na sastanku 5. juna,  o rizicima ako se što prije ne počne sa realizacijom projekta kolektora u Botunu.

Nova podgorička vlast se suočila sa prijetnjom da plati preko 100 miliona odštete ako ne realizuje projekat novog kolektora.  A u realizaciju je ušla  bez provjere da li je u poslu koji je zvanično počeo 2017. bilo korupcije, kao i sa protivljenjenjem mještana Botuna da neće ovo postrojenje na svojoj teritoriji

Gradonačelnik Podgorice Saša Mujović za Centar za istražvačko novinarstvo (CIN-CG) kaže da je na pomenutom sastanku predložio izmjenu lokacije i detaljno objasnio da je novopredložena pozicija kolektora u okviru fabrike Kombinata aluminijuma (KAP), te kao takva pogodna za montažu već nabavljanje opreme.

,,Po njima izmjena lokacije traži novo vrijeme i dodatna ispitivanja. Sastanku je prisustvovao i ministar finansija Novica Vuković koji će sačiniti izvještaj i o svim detaljima izvijestiti Vladu. Prema Vukoviću, izmjena lokacije nas vodi u situaciju da naš put pristupa EU bude blokiran, tj. da ne možemo zatvoriti Poglavlje 27 u definisanom vremenu. Očekujemo stav Vlade'', kazao Mujović za CIN-CG.

Vodovod Podgorica je zadužen za tehničku realizaciju ovog projekta, čija je procjenjena vrijednost, kako su nam kazali iz ovog preduzeća, 75 miliona eura. Aleksandar Nišavić, izvršni direktor Vodovoda Podgorica za CIN-CG kaže da se u  skladu sa predviđenom dinamikom ugovora o izvođenju radova sprovodi i nabavka i testiranje procesnih i tehnoloških elemenata sistema u proizvodnim pogonima proizvođača od strane naručioca, nadzora i izvođača radova. ,,U prethodnom periodu isporučena je i fakturisana oprema u iznosu od 6,5 milona od strane izvođača. Predmetna oprema sistema za prečišćavanje će do prijave građenja biti privremeno uskladištena na lokaciji Zetatrans, Ćemovsko polje u Podgorici''.

Dakle, za postrojenje oko čijeg se postavljanja spore i neizvjesno je da li će biti poistavljeno u Botunu, samo za opremu već je potrošena ova suma od šest i po miliona eura. Tu su još i drugi milionski izdaci, koji su plaćeni za ovaj projekat. Nišavić precizira da je za novi kolektor do sada utrošeno 31,5 miliona eura. ,,Preostali iznos biće utrošen na dalju realizaciju i aktivnosti po ugovoru za izgradnju sistema na predviđenoj lokaciji i širenje kanalizacione mreže faza 2 i 3 za koje je izvjesno raspisivanje javnih poziva i dodjele ugovora u narednom periodu’’, objašnjava Nišavić.

Postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV) za Podgoricu jedan je od uslova za zatvaranje pregovaračkog Poglavlja 27 – Zaštita životne sredine i klimatske promjene.

Izbor zastarjele tehnologije

Pored navedenih problema, stručnjaci sa kojima je CIN-CG razgovarao navode da je glavni problem ovog projekta zastarela tehnologija, koja predviđa izgradnju spalionice, koja bi dodatno ugrozila zdravlje mještana u već, od strane KAP-a, zatrovanoj životnoj sredini.

,,U vezi sa predloženom spalionicom postoji realna opasnost od aerozagađenja'', kaže za CIN-CG profesor Čedo Maksimović, koji naImperijal koledžu u Londonu predaje vodene i ekološke sisteme.

On navodi da kako u Crnoj Gori ne postoji kompletno funcionalan PPOV, treba razmotriti mogućnost da se sada primijeni ono što je u svijetu najnaprendije, finansijski najracionalnije, višenamensko, što može lako da se prilagodi sezonskim promijnama kao i budućim potrebama za recikliranje vode. Nada se da nije propuštena prilika da se primjene mnogo savremenija, naprednija i jeftinija rješenja za pojedine djelove tehnološkog procesa prečišćavanja.

Da je prilika propuštena smatra inženjer Vesko Kažić, mještanin Botuna:  ,,To je loš i koruptivni projekat. Ta tehnologija je veoma opasna. Što je najgore elaborat predviđa da kolektor bude zatvoren 2045. godine. Znači radiće svega 17 godina", navodi Kažić. 

U Elaboratu procjene uticaja na životnu sredinu PPOV-a u Podgorici, koji je sačinio Glavni grad, a objavljen je u septembru 2024. godine navodi se da je pored postrojenja za tretman otpadnih voda (PPOV), postrojenja za tretman kanalizacionog mulja, zajedničkih tehničkih objekata, predviđena gradnja i postrojenja za spaljivanje kanalizacionog mulja.

Mještani se, osim predložene lokacije, žestoko protive korišćenju tehnologije spaljivanja kanalizacionog mulja u bilo kojoj opštini Crne Gore. U PSKM spaljivanje mulja odvijaće se uz prisustvo dimnjaka, što donosi visoku mogućnost širenja štetnih materija.

„Tu će se spaljivati kompletan mulj iz cijele Crne Gore, jer u našoj zemlji ne postoji adekvatna spalionica. Riječ je o kancerogenim nanočesticama, za čiji je sistem za prečišćavanje izuzetno skup, a čiju nabavku nadležni nisu ni razmatrali,“ ističe mještanin Vesko Kažić. Zaista, Crna Gora nije jos usvojila plan za upravljanje kanalizacionim muljem.

On smatra da je ključno uložiti u savremena i bezbjedna tehnološka rješenja koja su u stanju da transformišu otpadne vode i otpadni mulj u resurs za poljoprivredu, a ne u prijetnju za zdravlje građana i životnu sredinu.

I predsjednik Ekološkog pokreta Ozon, Aleksandar Perović, za CIN-CG kaže da „treba imati u vidu da tehnološka rješenja kontinuirano napreduju i da se s pravom postavlja pitanje da li se zadužujemo za zastarjele tehnologije, naročito s aspekta uticaja klimatskih promjena.“

Evropski cilj „no waste do 2040“ postavlja ambiciozan okvir u kome se otpad treba maksimalno smanjiti, a resursi reciklirati i ponovo koristiti. Prioritet nije proizvodnja energije iz otpada, već prelazak na cirkularnu ekonomiju koja štedi sirovine i smanjuje zagađenje.

Agenda 2030 Ujedinjenih nacija, koju je usvojila i EU, podstiče prelazak ka cirkularnoj ekonomiji sa jasnim ciljevima u pogledu smanjenja zagađenja, oporavka resursa i čiste proizvodnje energije. U tom kontekstu, spaljivanje mulja posmatra se kao međufazna tehnologija koja se vremenom treba zamijeniti održivijim i ekološki prihvatljivijim rješenjima.

Legitimno pravo na protest zbog spalionice

Da mještani Botuna imaju puno pravo da protestuju i preispituju ponuđenu tehnologiju, kaže za CIN-CG Nijaz Varevac-Šahović. Ovaj inženjer je vlasnik akcija u više firmi u Njemačkoj koje se bave ekološkim projektima i proizvodnjom alternativne energije iz obnovljivih izvora, ima 46-godišnje iskustvo u ekološkom sektoru, radeći na novim tehnološkim otrkrićima u brojnim institutima i istraživačkim centrima.

Sahanović ukazuje da postoje alternativna i bezbjednija rješenja poput karbonizacije. „Što se tiče mulja, više nema postrojenja za spaljivanje; umjesto toga, mulj se obrađuje na licu mjesta. To nazivamo karbonizacijom. Na taj način uništavamo neugodan miris na licu mjesta i cijeli proces je ekološki čist.“ On saopštava da mulj tako obrađen može služiti za proizvodnju visokokvalitetnog poljoprivrednog đubriva.

Nasuprot tome, spaljivanje zahtijeva napredne filtere, sisteme za kontinuirano praćenje emisija (CEMS) i upravljanje opasnim pepelom.

„Činjenica je da je u PPOV ugrađena zastarjela tehnologija, čiju suštinu čini upravo spalionica koja emituje kancerogene nanočestice. Njih je praktično nemoguće kontrolisati, što će neminovno dovesti do teških oboljenja, poput karcinoma i drugih ozbiljnih bolesti disajnih organa,“ upozorava Kažić.

Slične sumnje iznosi i inženjer Nijaz Varevac-Šahović: „Nova tehnološka rješenja su 100 odsto izvodljiva i mogu se implementirati u kratkom roku. Što se tiče cijene, sve zavisi od količine, ali u svakom slučaju dobićete najmoderniju tehnologiju koja će biti jeftinija od stare. Grad će ostvariti i malu dobit, ali i najkvalitetnije rješenje na duži rok,“ kaže inženjer, dodajući da „nažalost, u nekim balkanskim zemljama se ne koriste novije tehnologije, već starije generacije koje smo mi u Evropskoj uniji odavno ukinuli.“

On kaže da KfW iz Frankfurta, gdje živi već 48 godina, nudi i finansira zastarjelu tehnologiju. „Stara tehnologija košta više od nove. Sumnjam da i ovdje postoji korupcija, kao i na kolektoru koji je građen u Budvi,“ kaže Varevac-Šahović.

Kolektor u Budvi, Iako je zvanično otvoreno 2014. godine, prati niz kontroverzi, uključujući optužbe za korupciju, tehničke nedostatke i finansijske sporove. Investitor, njemačko-austrijski koncern WTE/EVN, napustio je postrojenje prije nego što je u potpunosti završeno, što je dovelo do dodatnih komplikacija. Ovaj slučaj dodatno komplikuju međunarodne arbitraže koje su u toku, a koje se odnose na sporove između Opštine Budva i njemačkog investitora. Nadležni organi rade i na rješavanju preostalih tehničkih pitanja kako bi se osigurala funkcionalnost i održivost postrojenja.

Spremni životima da brane Botun

Priča oko novog kolektora u Podgorici počela je prije više od deceniju za vrijeme mandata Miomira Mugoše, uz konstantno protivljenje mještana Botuna na čijoj teritoriji je planiran novi obejakt. Sada je zapela u ćorsokak, pa je gradonačelnik Podgorice, Saša Mujović, saopštio 29. maja tokom sjednice odbora Glavnog grada da ćemo se, ukoliko izgradnja PPOV ne počne uskoro, suočiti sa najmanje 117 miliona eura odštete.

Na pitanje o pomenutim ekonomskim rizicima, iz KfW banke su za CIN-CG odgovorili da su upiti vezani za uslove ugovora o zajmu specifični i povjerljivi te da ih ugovorne strane ne mogu dijeliti za javnost.

,,Svjesni smo zabrinutosti određenog broja mještana u vezi sa lokacijom... Međutim, projekat koji je spreman za realizaciju već je prošao kroz sveobuhvatna istraživanja, projektovanje i ugovaranje kako bi se izgradilo moderno, bezbjedno postrojenje koje ne predstavlja prijetnju za obližnje zajednice, već naprotiv, pruža ključnu zaštitu za javno zdravlje i životnu sredinu‘‘, kazali su za CIN-CG iz Delegacije Evropske Unije (EU) u Crnoj Gori. 

Gorko iskustvo iz prošlosti, zagađenje od KAP-a i nikad saniranih bazena crvenog mulja, navodi mještane Botuna da i danas ostanu skeptični prema obećanjima da novi kolektor neće zagađivati životnu sredinu. ,,To nećemo dozvoliti. Više puta smo poručili da smo spremni životima da branimo Botun”, kaže za CIN-CG mještanin Čedo Vukčević. 

Iz Delegacije Evropske unije  objašnjavaju da je ovo najveći ekološki projekat koji EU podržava u Crnoj Gori - EU je obezbijedila 33 miliona eura bespovratnih sredstava za novi kanalizacioni sistem i postrojenje, uz dodatnu podršku kroz kredit od KfW banke. 

Iz Delegacije ističu za CIN-CG  da ,,svaki dan kašnjenja znači više zagađenja koje se uliva u rijeku Moraču i Skadarsko jezero, pogoršavajući ekološku štetu i rizike po javno zdravlje. Nadležni organi moraju djelovati brzo kako bi riješili preostala pitanja i obezbijedili čistiju, zdraviju budućnost za građane Podgorice, Zete i Crne Gore‘‘. 

Ekološka katastrofa

Novo postrojenje trebalo bi da zamijeni zastarjelo koje se trenutno nalazi u najnaseljenijem području Glavnog grada i koje prečišćava otpadne vode za najviše 55.000 ljudi, što predstavlja svega četvrtinu  stanovništva Podgorice. ,,Neprečišćena voda se trenutno ispušta direktno u rijeku Moraču, izazivajući ozbiljnu ekološku štetu koja se proteže do Skadarskog jezera i Jadranskog mora, uz uticaj na poljoprivrednu proizvodnju‘‘, ističu iz Delegacije. 

Izgradnja novog PPOV-a je neophodna, jer je postojeći sistem u Glavnom gradu star 46 godina. Kapacitet postojećeg postrojenja je tri puta manji od sadašnjih potreba Podgorice, čije je stanovništvo višestruko naraslo od kada je postavljen stari kolktor. To rezultira da se djelimično prečišćene ali i neprečišćene otpadne vode slivaju direktno u Moraču, pa preko nje u Skadarsko jezero. Na teritoriji Podgorice ima 90.309 priključaka na gradski vodovod, dok je svega 58.718 priključaka na fekalnu kanalizaciju. Ostalo su septičke jame i njihov je uticaj na kvalitet podzemnih i površinskih voda veliki. 

Prema izvještaju Ispitivanje kvaliteta površinskih voda u Crnoj Gori za 2022. godinu u blizini izliva gradskog kolektora u Podgorici, u 100 mililitara vode nalazi se čak 21.250 koliformnih fekalnih bakterija. Koliformne bakterije su grupa mikroorganizama koji se prirodno nalaze u crijevima ljudi i životinja, ali i u tlu i vodi. Najpoznatija među njima je Escherichia coli. Njihovo prisustvo u vodi se koristi kao indikator fekalnog zagađenja, odnosno prisustva otpadnih voda.

Prema evropskim direktivama, ovakvi nalazi ukazuju na ekstremno zagađenje, karakteristično za nepročišćeno, otvoreno ispuštanje kanalizacije koja povećava rizik baterijskih infekicija stanovništva. 

Osim fekalnih koliformi, izmjereno je i povećano prisustvo BPK₅ (biološka potrošnja kiseonika), ortofosfata i nitrata — naročito u blizini i nizvodno od ušća Cijevne.

Povišen BPK₅ znači da mikroorganizmi troše velike količine kiseonika kako bi razgradili organske materije prisutne u vodi. Posljedica tog procesa je smanjenje koncentracije kiseonika, uslijed čega ribe i druge vodene vrste ne mogu da prežive. 

Ortofosfati i nistrati su hranljive materije koje podstiču prekomjerni rast algi. Nakon što alge uginu, njihovo raspadanje dodatno troši kiseonik u vodi, što može dovesti do stvaranja tkz. ,,mrtvih zova” – područja bez kiseonika u kojima gotovo nijedna živa vrsta ne može opstati. 

Ekolog Aleksandar Perović smatra da su dešavanja oko Botuna najbolji dokaz nepostojanja pripreme projekta uz podršku građana, koji ionako žive u blizini ekoloških crnih tačaka kakav je bivši KAP i deponije opasnog otpada. Posebno je važno ne zaboraviti odgovornost političkih subjekata kojima je PPOV bio ,,zadnja rupa na svirali”, kaže Perović. „Centralno postrojenje za preradu kanalizacionog mulja mora biti predmet javne diskusije transparentne i utemeljene na socio-ekonomskih analizama, studijama održivosti, procjenama rizika…'', navodi Perović za CIN-CG. 

Udruženje za sahrane 

Novinari CIN-CG su na mjestu predviđenom za budući kolektor u Botunu, u podnožju bazena crvenog mulja, zatekli preko 150 ovaca, koje su mirno pasle na terenu kontaminiranom raznim otrovima.

Mještani ovog zetskog sela, koje se nalazi tik uz KAP-a, već više od dvije decenije vode borbu za zdraviju životnu sredinu, ukazujući na enormno zagađenje koje potiče od nekadašnje fabrike. Za razliku od ranijeg perioda, sada imaju podršku i novoformirane Opštine Zeta. 

Mještani Botuna imaju gorko iskustvo sa bazenima crvenog mulja. Jedan od bazena ima nepropusno dno, dok drugi nema zaštitnu izolaciju, pa dolazi do konstantnog trovanja zemljišta i podzemnih voda iznad propisanih granica, teškim metalima i kancerogenim česticama.

Vještaci su još prije dvije decenije utvrdili da su bazeni crvenog mulja direktni uzročnici povećane koncentracije nikla, hroma, arsena i aluminijuma – i to u vrijednostima koje su i do 100 odsto iznad dozvoljenih. Nedvosmislen, i kako se navodi, matematički precizan zaključak vještačenja glasi da su zemljite i vode zatrovani. Ovi nalazi podudaraju se i sa davnim izvještanjem Centra za ekotoksikološka ispitivanja (CETI), koji je popisala tadašnja direktorica Ana Mišurović, u kojem se navodi i da život u naseljima u okolini KAP-a nema nikakvu perspektivu.

Jedan bazen crvenog mulja, koji smo obišli,  izgleda poput crvenog jezera. U njegovom podnožju nalazi se oko dvadesetak iseljenih kuća. Porušeni objekti svjedoče o posljedicama dugogodišnje nebrige o životnoj sredini. Mještani ovaj dio sela nazivaju “Vukovar”, aludirajući na hrvatski grad razrušen tokom rata 90-tih.

U neposrednoj blizini bazena, pored farme stoke, nesmetano se obavlja poljoprivredna proizvodnja – plastenici su vidljivo raspoređenje po imanjima. “Ministarstva Poljoprivrede šumarstva i vodoprivrede (MPSV) nema nijednog registrovanog poljoprivrednog proizvđača na pomenutoj lokaciji”, navode iz MPSV na upit CIN-CG da li kontrolišu proizvode sa ove lokacije. 

Temeljnih analiza i procjena državnih organa vezanih za ekološke činjenice u Botunu nema posljednjih godina. Mještani Botuna u razgovoru za CIN-CG kazažu da je 1992. godini, u selu Botun preminulo osam osoba. Zbog ekonomske krize, pojedine porodice nisu imale dovoljno sredstava da sahrane svoje najbliže. Tada je zajednica mještana Botuna osnovala lokalno „Udruženje za sahranu“. Udruženje je formirano tako da svi mještani zajednički snose troškove sahrane svakog preminulog. Troškovi su ravnomjerno podijeljeni, i svaki član Udruženja doprinosi iznosom od četiri eura.

Prema podacima Udruženja, od 1992. godine do danas, u selu je preminulo 257 osoba, što je gotovo četvrtina ukupnog broja. Tvrde da je ovo izuzetno visok procenat smrtnosti. Udruženje ukazuje da je veliki broj smrtnih slučajeva bio povezan sa zagađenjima jer je največi broj mještana umro od plućnih oboljenja, pretežmo kancera. Potvrdu ovih podataka CIN-CG nije mogao dobiti i zvanično od institucija, jer se država nije bavila ovom statistikom, niti je sprovodila istraživanja o mogućim posljedicama prisustva bazena crvenog mulja i ostalih postrojenja KAP-a po zdravlje stanovništva, Kao što se ne razmišlja ni o tome šta bi danas već zastraela tehnologija kolektora i spalionica značili za zdravlje ljudi na ovom području.

Šta je do sada urađeno
OBEĆANJA I KAŠNJENJA

Realizacija projekta novog kolektora u Podgorici, koji je zvog svog značaja nazvan projektom vijeka,  počele je dok je na vlasti bio gradonačelnim Miomir Mugoša. U vrijeme gradonačelnika Slavoljuba Stijepovića, 2017. godine, potpisan je ugovor o kreditu sa Njemačkom bankom za obnovu i razvoj i dobijena donacija Evropske unije od 10 miliona. Početkom 2020. tadašnji direktor Vodovoda i kanalizacijaFilip Makrid i direktor kompanije Bemax Veselin Kovačević potpisali su ugovor za izgradnju primarnog kolektora u okviru sistema za prečišćavanje otpadnih voda. Nakon potpisivanja ugovora gradonačelnikIvan Vuković je podsjetio da je u pitanju projekat vijeka za Glavni grad, projekat izgradnje sistema za prečišćavanje otpadnih voda, procijenjene vrijednosti preko 50 miliona eura.

Vuković nakon dvije godine u junu 2022. ponovo potpisuje Ugovor za izgradnju sistema postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. Pored Vukovića paraf na dokument od 3.500 strana stavili su tadašnji izvršni direktor preduzeća Vodovod i kanalizacija Filip Makrid, i izvođači radova direktor turske kompanije Kuzu Group Mehmet Emre Bastopku i član borda direktora turske firme Alkatraš, Bauram Albauark. Dvije turske kompanije, koje su na tenderu 2022. dobile posao izgradnje postrojenja, dostavile su završni nacrt glavnog projekta čija izgradnja trebalo da traje tri godine.

Nakon potpisivanja, izvođač je bio u obavezi da izradi glavni projekat. Revidovana verzija završena je u trećem kvartalu 2024. godine, čime su se stekli uslovi za početak radova.

Međutim iako u Elaboratu piše da je predviđeno da izgradnja projekta traje od 29.12.2024. do 01.05.2027, nijesu još pokrenuti radovi.

Prema tehničkoj dokumentaciji, za samu realizaciju radova neophodno je 853 dana. To znači da bi, ukoliko radovi počnu u junu 2025. godine, završetak bio planiran za 2028. godinu.

Prema projekcijama, kolektor bi imao životni vijek od svega 17 godina, jer se već u 2045. godini procjenjuje da sistem više neće ispunjavati potrebne kapacitete i tehničke zahtjeve.

Iz Agencije za zaštitu životne sredine za CIN-CG su kazali da je postupak procjene uticaja na životnu sredinu za navedeni projekat u toku kod Komisije za ocjenu Elaborata procjene uticaja na životnu sredinu.

,,Dok je sam postupak u toku nismo u mogućnosti da Vam dostavimo tražene informacije iz razloga objektivnosti i nezavisnosti rada same komisije. Po okončanju postupka procjene uticaja na životnu sredinu, sva propratna dokumentacija uključujući i navedenu dokumentaciju u Vašim pitanjima biće transparentno dostupna za javni uvid'', kažu iz Agencije.

Odluka Agencije ne očekuje se prije septembra. 

U MUP-u oko sto sumnjivih diploma. MPNI nema podatke o tome koliko je nostrifikovano diploma sa šest visokoškolskih ustanova u BiH, kojima je zabranjen rad. Na fakultetu za menadžment postali diplomirani inženjeri građevinarstva, diplome kupovali na benzinskim pumpama i u hotelima

Kristina Radović

,,Mogao sam da kupim diplomu engleskog jezika i postanem 'profesor' za dvije i po hiljade eura, od jednog posrednika, koji se bavi prodajom diploma, ali sam ipak odustao“, kaže sagovornik koji je želio da ostane anoniman za CIN-CG.

Ovo je samo jedan od primjera kako je moguće doći do diplome i na papiru steći visoko obrazovanje. Sagovornici CIN-CG su objasnili da je većina sumnjivih diploma potekla iz zemanja regiona.

,,Otkriveno je stotinak sumnjivih diploma tokom provjere, koja je počela 2022. godine u Ministarstvu unutrašnjih poslova (MUP)“ kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) dobro upućeni sagovornik.

Početkom 2022. godine u MUP-u je formirana Komisija za provjeru validnosti obrazovnih isprava policijskih službenika. Cilj je detaljna provjera svih sumnjivih diploma. Ukoliko se nepravilnosti utvrde, policijski službenici biće procesuirani pred nadležnim tužilaštvom.

,,Tokom provjera otkriveno je da su pojedini prešli granicu samo dva puta, a imaju četiri godine fakulteta. Međutim, provjerom Interpola, papirološki sve je čisto“ objašnjava naš sagovornik.

Tvrdi da su u pitanju organizovane kriminalne grupe kojih ima više.

Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija (MPNI) je nedavno podnijelo još sedam krivičnih prijava Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici zbog osnovane sumnje da su sedam osoba dostavile falsifikovane i neistinite obrazovne isprave. Tokom postupka priznavanja inostranih obrazovnih dokumenata, nadležne institucije su utvrdile da te isprave nijesu vjerodostojne.

Najčešće sumnjive diplome su sa Univerziteta Union Nikola Tesla, te sa fakulteta u Sokocu i Sremskim Karlovcima.

MPNI je objavilo da neće priznati nijednu diplomu privatne Srednje škole “Tutin” u Tutinu koja je stečena od 2019. godine.

„U skladu sa Zakonom o priznavanju inostranih obrazovnih isprava i izjednačavanju kvalifikacija i Zakonom o upravnom postupku prekinulo postupak priznavanja inostranih obrazovnih isprava za 64 lica koja su stekla obrazovanje u Srednjoj školi Tutin u Tutinu, Republika Srbija, jer je navedenoj školi zabranjen rad u Republici Srbiji“, kažu iz tog vladinog resora za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Prosvjetne vlasti u Srbiji zabranile su rad Srednjoj školi “Tutin” polovinom 2019. godine, nakon prijave da se za oko 1.400 eura za jednu školsku godinu osobe mogu prekvalifikovati u medicinske sestre i tehničare, tehničare u drumskom saobraćaju, medicinske radnike u vrtićima…

„Iz tog razloga, nadležna inspekcija Republike Srbije nije u mogućnosti da na upit Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija Crne Gore izvrši provjeru vjerodostojnosti obrazovnih isprava stečenih u navedenoj školi, odnosno ne može se utvrditi da li su predmetne diplome stečene na zakonit način. Od dana zabrane rada Srednje škole Tutin u Tutinu, odnosno od 2019. godine, Ministarstvo nije priznalo ni jednu diplomu izdatu u navedenoj školi“ kažu iz MPNI-ja.

Na Fakultet menadžmenta postao inženjer građevinarstva

Iz dokumentacije u koju je CIN-CG imao uvid, dvije službenice jedne državne firme istog dana su upisale i završile Univerzitet "MB" u Beogradu, poslovni i pravni fakultet. Diplome su im istog dana izdate. Takođe, istog dana, su predale zahtjev za priznavanje diplome Ministarstvu prosvjete, radi zapošljavanja.

,,Razmatrajući zahtjev i dostavljenu dokumentaciju, a na osnovu člana 15 Zakona o priznavanju inostranih obrazovnih isprava i izjednačavanju kvalifikacija, utvrdili smo da je diploma vjerodostojna i odlučeno je kao u dispozitivu ovog rješenja“ piše u rješenju Ministarstva prosvjete.

Za razliku od ovog fakulteta, nostrifikacija diploma sa Internacionalnom Univerzitetu Brčko distrikt iz Bosne i Hercegovine je u Crnoj Gori zabranjena krajem prošle godine.

CIN-CG je imao uvid u diplomu, na kojoj se vidi da je jedna osoba završila Fakultet menadžmenta a da ima zvanje diplomirani inženjer gradjevinarstva. Ova dokumtacija pokazuje da je ova osoba završila fakultet 2014.godine u trajanju od četiri godine (240 kredita) iako je fakultet osnovan 30. juna 2011. godine.

„Neznanje na rukovodnim pozicijama je posebno opasno, jer ono je praćeno drskošću i bahatošću, kako bi se prikrilo i takvi ljudi obično ne žele u blizini nekog ko zna, jer ih taj podsjeća koliko oni zapravo ne znaju i sve to vodi u potpuno urušavanje svih vrijednosti i koči svaki napredak i vrlo je opasno po zdravlje društva“, kaže Branka Bošnjak, profesorica na Univerzitetu Crne Gore.

Na sajtovima Skupštine, Vlade i većine ostalih državnih institucija nema preciznih podataka o školovanju funkcionera. U biografijama piše da su diplomirani ekonomisti, pravnici i slično, a nigdje ne piše gdje su završili fakultete, dok nekim ne piše ništa o obrazovanju u biografiji.

Tako na primjer na sajtu Skupštine poslanici Anđeli Vojinović piše da je magistarka međunarodnih odnosa, a poslaniku Borisu Bogdanoviću piše da je diplomirani pravnik. Milun Zogović i Maja Vukićević imaju navedeno da su pravnici, ali bez ikakvih detalja o instituciji na kojoj su studirali.

Ministru prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slavenu Radunoviću piše da je diplomirani ekonomista, bez daljih informacija.

Iz dokumentacije do koje je CIN-CG došao vidi se da je Radunović upisao Fakultet za obrazovanje diplomiranih pravnika i diplomiranih ekonomista za rukovodeće kadrove – Privredna akademija Novi sad, u treću godinu studija 2008/2009 godine ekonomski smjer, a završio je studije 19.07. 2010. i stekao zvanje diplomirani ekonomista, iako je studirao tri godine.

,,Prema našim internim istraživanjima u javnoj upravi ima oko 25 hiljada lažnih diploma“ kaže za CIN-CG Zarija Pavićević iz organizacije Alternativa Crna Gora.

Najčešće falsifikovane diplome srednje škole

Nakon što je tužilaštvo u BiH pokrenulo veliku akciju provjerere rada visokoobrazovnih ustanova u toj zemlji, Vlada Crne Gora je krajem prošle godine obustavila priznavanje diploma sa četiri univerziteta i dvije visoke škole u Bosni i Hercegovini, protiv kojih se u toj zemlji vode postupci zbog sumnje na nezakonit rad.

Uključujući Nezavisni univerzitet za političke i društvene nauke "NUBL" i Visoku školu za primijenjene i pravne nauke "Prometej" iz Banja Luke, Univerzitet "Victoria International University", Visoku školu "Union" iz Mostara, Internacionalni univerzitet Brčko i Univerzitet za poslovni inženjering i menadžment "PIM" Banja Luka.

MPNI-ju je od početka 2024. godine, podnijeto 1557 zahtjeva za priznavanje inostranih obrazovnih isprava nivoa visokog obrazovanja stečenih u regionu.

Od ovog broja ukupno je 246 zahtjeva za priznavanje diploma stečenih u BiH, od čega je 31 zahtjev za priznavanje obrazovnih isprava stečenih na ustanovama koje su pod istragom nadležnih organa Bosne i Hercegovine na koje se odnosi privremena obustava priznavanja.

„Od 31 zahtjeva za priznavanje obrazovnih isprava stečenih na ustanovama sa kojih se obustavlja postupak priznavanja, Ministarstvo je pozitivno riješilo i okončalo postupak priznavanja za 18 osoba, u jednom slučaju podnijeta krivična prijava nadležnom tužilaštvu zbog sumnje u falsifikat obrazovne isprave. Za preostalih 12 zahtjeva još uvijek nije okončan postupak priznavanja i biće obustavljen do okončanja istrage nadležnih organa BIH“, kažu za CIN-CG iz MPNI.

MPNI je u toku 2024. godine podnijeto 38 krivičnih prijava tužilaštvu zbog sumnje u falsifikovanje obrazovnih isprava.

Od tog broja pet prijava se odnosi na obrazovne isprave nivoa osnovnog obrazovanja, 31 krivična prijava zbog sumnje u falsifikat obrazovne isprave nivoa srednjeg obrazovanja i dvije prijave za obrazovne isprave nivoa visokog obrazovanja.

„U toku 2024. godine donijeta su 43 rešenja o odbijanju zahtjeva za priznavanaje inostranih obrazovnih isprava svih nivoa obrazovanja zbog spornog statusa ustanove u zemlji porijekla obrazovne isprave ili zbog sumnje u vjerodostojnost obrazovne isprave“, kažu iz MPNI-ja.

Pet prijava su podnijeli 2020. godine, a 2019. podnijete su dvije prijave.

MPNI nema podatke o broju nostrifikovanih diploma sa ovih šest univerziteta za 2020. 2021. 2022. i 2023. zbog, kako kažu, hakerskih napada.

Međutim, prethodno istraživanje CIN-CG-a, koje je rađeno u aprilu prošle godine pokazuje brojeve zahtjeva za nostrifikaciju. Tada su iz MPNI-ja kazali da je svake godine broj zahtjeva za priznavanjem u svrhu zapošljavanja veći i da su diplome najčešće sa privatnih ustanova visokog obrazovanja. Tako je 2018. godine bilo 3 074 podnijetih zahtjeva, 2019. godine 3 059 zahtjeva, 2020. godine 3 505 zahtjeva, 2021. godine 3 046, 2022. godine 5 346 zahtjeva.

„U 2023. godini se nastavlja trend porasta broja zahtjeva za priznavanje obrazovnih isprava stečenih u Ruskoj Federaciji, Republici Turskoj i Ukrajini, pa tako bilježimo ukupan broj od 5 151 zahtjev. Od ovog broja iz regiona imamo 1 646 zahtjeva, Republika Srbija 1 238, Bosna i Hercegovina 323, Republika Sjeverna Makedonija 47, Slovenija 23 i Hrvatska 15 zahtjeva“ rekli su iz MPNI-ja u aprilu prošle godine.

Kada su u pitanju privatne ustanove visokog obrazovanja u Srbiji najveći broj zahtjeva potiče sa Univerziteta ,,MB”, Beograd; Univerziteta ,,Edukons”, Beograd; Univerzitet ,,Union-Nikola Tesla”, Beograd; Visoka medicinska škola strukovnih studija ,,Milutin Milanković”, Beograd.

Kada su u pitanju obrazovne isprave stečene u Bosni i Hercegovini najveći broj zahtjeva su imali za priznavanje obrazovnih isprava stečenih na Univerzitetu Istočno Sarajevo, Univerzitetu u Sarajevu i Nezavisnom univerzitetu Banja Luka (NUBL).

Iz Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici (ODTPG), kažu za CIN-CG da je ovim povodom formirano 43 predmeta u 2024. godini, od čega je u 12 predmeta podnijet optužni predlog, četiri predmeta su ustupljena, a u ostalim je izviđaj u toku.

CIN-CG je putem Zahtjeva o slobodnom pristupu informacijama (SPI) dobio optužne predloge od ODTPG-a.

U 11 optužnih predloga riječ je o lažnim diplomama srednjeg obrazovanja, dok se u samo jednom slučaju radi o stečenom visokom akademskom zvanju i stručnom nazivu – diplomirani menadžer gastronomije.

U 2025. godini su formirana dva predmeta, od kojih jedan po anonimnoj krivičnoj prijavi, i oba se nalaze u početnoj fazi.

Blage kazne za falsifikovanje diploma

U Krivičnom zakoniku Crne Gore piše da ko napravi lažnu ili izda neistinitu ispravu ili preinači pravu ispravu u namjeri da se takva isprava upotrijebi kao prava ili ko takvu lažnu ili neistinitu ispravu upotrijebi kao pravu ili je nabavi radi upotrebe, kazniće se zatvorom do tri godine.

Međutim, praksa pokazuje da su najčešće kazne za falsifikovanje obrazovnih isprava uslovne ili minimalne novčane.

Bošnjak kaže da pravosuđe šalje lošu sliku svojom neažurnošću i blagim kaznama. „Ovo je kompleksan problem i treba mu ozbiljno pristupiti, sa više strana kako bi se vrednovao kvalitet i kako bi najbolji dobili šansu, a ne šoferi i telohranitelji pojedinih javnih ličnosti koji su kupili diplome da upravljaju preduzećima a najbolji da odlaze iz zemlje“.

Javnosti je poznat slučaj pomoćnice direktora Instituta za javno zdravlja Miljane Pavličić koja nikada nije završila Hemijski fakultet Univerziteta u Beogradu, a dokumentacija na osnovu koje radi na rukovodećoj poziciji je falsifikat, otkrile su Vijesti.

Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija uputilo je inicijativu Ministarstvu pravde da Krivičnim zakonikom prepozna novo krivično djelo - “kupovina i korišćenje lažne diplome”.

Ministarstvo je to učinilo na predlog Međuresorske radne grupe koja se bavi provjerom diploma stečenih u inostranstvu, kojom rukovodi državna sekretarka resora prosvjete Dragana Babović.

Diplome kupovali i na benzinskim pumpama

Tužilaštvo BiH je u julu prošle godine podiglo optužnicu protiv 15 osoba, većinom rektora, dekana i profesora na univerzitetima i šest privatnih visokoškolskih ustanova. Optuženi su za trgovinu najmanje 49 visokoškolskih diploma, uglavnom ekonomske, pravne, tehničko-inženjerske i zdravstvene struke, te menadžmenta.

Među optuženima su Zoran Kalinić, kao dekan NUBL-a, i Dragan Ilić, bivši suvlasnik Visoke škole za primijenjene i pravne nauke "Prometej" iz Banje Luka.

Optužen je i Vladimir Stojanović, koji je bio angažovan kao v.d. rektora na Univerzitetu modernih znanosti "CKM" Mostar, ustanove koja je kasnije nastavila rad kao "Victoria International University". Stojanović je kasnije bio direktor Visoke škole "Union" Mostar.

Tužilaštvo je optužilo i Dragana Đuranovića, kao rektora na Univerzitetu za poslovni inženjering i menadžment "PIM" Banja Luka i poslovnu jedinicu ovog univerziteta u Brčkom.

Svi optuženi se terete za kaznena djela udruživanja radi činjenja kaznenih djela, zloupotrebu službenog položaja ili ovlaštenja, nedozvoljenu trgovinu, krivotvorenje isprava i druga povezana kaznena djela.

Istraga u ovoj operaciji nazvana je "Klaster" i trajala je dvije godine.

U optužnici u koju je CIN-CG imao uvid piše da su Dušan Perić, Vojislav Škrbić, Zoran Kalinić i „NUBL“, tokom 2021. godine omogućili sticanje diplome i zvanja diplomirani ekonomista sa 240 kredita na Ekonomskom fakultetu, smjer Ekonomija i poslovanje.

U dogovoru s Dušanom Perićem i Vojislavom Škrbićem, u matičnim knjigama i službenim evidencijama škole unijeti su neistiniti podaci, uključujući lažni datum upisa na fakultet. Ovo je organizovao Zoran Kalinić, dok je Perić u svojoj evidenciji zabilježio da je sve završeno i da su izdata uvjerenja i diplome.

U optužnici piše da su diplome kupovali u hotelu, na benzinskoj pumpi i u ugostiteljskom objektu za više hiljada eura.

Iz Tužilaštva BiH kažu za CIN-CG da očekuju poziv Suda BiH za nastavak sudskih ročišta u ovom predmetu.

„Ročište za nastavak glavnog pretresa u predmetu Zoran Kalinić i drugi još uvijek nije zakazano. Razlog neodržavanja ročišta su zaprimljeni sporazumi o priznanju krivnje pojedinih optuženih lica u ovom predmetu, a o kojima nije donesena konačna odluka Suda jer su sporazumi dva puta vraćeni na uređenje“ kažu za CIN-CG iz Suda BiH.

Biće provjera diploma

Vlada Crne Gore je od 18. aprila 2024. godine, zadužila MPNI da formira Međuresorsku radnu grupu od predstavnika Ministarstva pravde, Ministarstva unutrašnjih poslova, Ministarstva finansija, Ministarstva javne uprave, Uprave policije, Državnog tužilaštva, Uprave za inspekcijske poslove, Unije poslodavaca, Privredne komore i predstavnika NVO/Udruženje građana, sa zadatkom da predloži model provjere inostranih obrazovnih isprava o završenom srednjem i visokom obrazovanju stečenom na privatnim i javnim obrazovnim ustanovama u regionu.

MPNI je formiralo Međuresorsku radnu grupu čiji je zadatak da predloži najbolji model provjere inostranih obrazovnih isprava izdatih na obrazovnim ustanovama u regionu. Model provjere će se odnositi kako na obrazovne isprave izdate na nivou srednjeg obrazovanja tako i za one izdate u nivou visokog obrazovanja.

U rad ove grupe uključeni su predstavnici mnogih državnih institucija, Državnog tužilaštva, Privredne komore, Unije poslodavaca, kao i NVO sektora.

Radna grupa je do sada izvršila prikupljanje određenih podataka na osnovu kojih će se uraditi detaljna analiza. Podaci se odnose na strukturu diploma zapolenih u javnom sektoru.

Međuresorska radna grupa je inicirala i izmjene Zakona o priznavanju inostranih obrazovnih isprava i izjednačavanju kvalifikacija. Predlog zakona je usvojila Vlada početkom novembra i isti je u skupštinskoj proceduri

Predloženim izmjenama zakona preciznije se definišu kriterijumi koji su od posebnog značaja za priznavanje inostranih obrazovnih isprava. U tom smislu precizno se definiše da se u postupku priznavanja isprave obavezno, a ne kao do sada fakultativno cijene svi propisani kriterijumi za priznavanje.

''Svaki pojedinac koji smatra da je neko lice steklo diplomu na nezakonit način, može da se obrati nadležnim državnim organima — policiji i tužilaštvu za provjeru vjerodostojnosti iste'', zaključili su iz Ministarstva prosvjete.

Transparency International upozorava da bi trebalo biti oprezan povodom sporazuma sa UAE zbog kapitala skrivenog porijekla 

Đurđa Radulović 

Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) nalaze se na sivoj listi Evropske unije (EU) visoko rizičnih trećih zemalja zbog sumnji u pranje novca i finansiranje terorizma, zbog čega bi Crna Gora trebalo da bude oprezna u vezi sa dva sporazuma koja je potpisala s tom državom. To je u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) ocijenila ekspertkinja za borbu protiv korupcije iz organizacije Transparency International (TI), Eka Rostomašvili.

,,Budući da su kontrole porijekla novca u UAE vrlo slabe – i zato su na listi visokorizičnih jurisdikcija EU, opravdano je postaviti pitanje možemo li zaista biti sigurni da će investicije koje dolaze i u Crnu Goru biti čiste, tj. da je riječ o legalno zarađenom novcu”, kaže Rostomashvili. 

Dug je put pred UAE da finansijski sistem te zemlje  postane otporan na zloupotrebe pranja novca iz čitavog svijeta, objašnjava sagovornica CIN-CG-a. „Ukoliko i u Crnoj Gori kontrole prilikom sklapanja poslova s ovom zemljom budu blage ili nepostojeće, sumnja da novac iz UAE nije čist biće opravdana“, kaže Rostomašvili.

TI već duže vrijeme prati novčane tokove u ovoj zemlji. ,,Sprovedene su brojne istrage koje pokazuju da je UAE sigurna luka za prljav novac iz cijelog sviejta: novac korumpiranih zvaničnika, narko-dilera, prevaranata i drugih“, objašnjava Rostomashvili. Od sedam emirata, Dubai se najviše u javnosti pominje kao središte prljavog novca i različitih afera: šverc zlata iz afričkih zona sukoba, finansiranje terorističkih grupa poput Al Kaide i ISIS-a, ili pružanje utočišta zloglasnim kriminalnim mrežama.Takođe su identifikovani obrasci koji ukazuju na to da je ulaganje u nekretnine sredstvo za pranje novca stečenog finansijskim kriminalom, uključujući trgovinu drogom, objašnjava Rostomashvili. 

Dva sporazuma Vlade Crne Gore sa UAE- Sporazum o ekonomskoj saradnji i Sporazum o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina, nedavno su potvrđena u crnogorskoj Skupštini, uprkos upozorenjima opozicije, civilnog sektora, stručnjaka pa i Evropkse unije da bi mogli biti štetni za našu zemlju i negativno uticati na konkurentnost i transparentnost. Sporazum o sardnji u oblasti nekretnina i turizma, nije potvrđen od strane predsjednika Jakova Milatovića, pa će se o njemu ponovo glasati u Skupštini Crne Gore. Sa druge strane, Vlada je već najavila i treći sporazum sa ovom zemljom, oko energetike, oblasti koja je od strateškog značaja za Crnu Goru. 

UAE bio i na sivoj listi Crne Gore, uklonjn 2024. 

Iako se Crna Gora obavezala da će da uskladi regulativu sa EU, UAE su sklonjene sa naše Liste visokorizičnih trećih zemalja na kojoj su se ranije nalazile, koju je Finansijsko- obavještajna jedinica Uprave policije (UP) dužna da sastavlja prema crnogorskom Zakona o sprečavanju pranja novca i finansiranju terorizma.  

 UAE su se nalazile na toj listi u periodu od 2022. do 2024. U isto to vrijeme su bili na još jednoj relevantnoj sivoj listi međunarodne organizacije Financial Action Task Force (FATF), ali je, uprkos brojnim upozorenjima, posebno iz Transparency International-a, ova zemlja skinuta sa sive liste FATF prošle godine. 

,,Crna Gora utvrđuje listu visoko-rizičnih trećih država na osnovu FATF-ove crne i sive liste koja se ažurira tri puta godišnje”, kažu za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) iz Finansijsko- obavještajne jedinice Uprave policije (UP). 

Iz UP su naveli i da ,,Crna Gora apsolutno primjenjuje iste kriterijume kao i zemlje članice EU kada je u pitanju „oprez prema pojedinim zemljama“. Međutim, na pitanje CIN-CG zbog čega na našoj listi nijesu  UAE, koji se i dalje nalaze u  EU registru sumnjivih trećih zemalja, te da li će preduzimati neke posebne mjere opreza, obizorm na nedavno usvajanje dva sporazuma sa ovom zemljom, iz UP nijesu odgovorili. 

Sagovornica CIN-CG-a iz organizacije Transparency International objašnjava da je lista trećih zemalja Evropske unije značajnija od one koju sastavlja FATF. „Stavljanje neke zemlje na listu FATF-a predstavlja uglavnom reputacioni problem, što, naravno, može dovesti do određenih indirektnih posljedica. Međutim, kada EU stavi neku zemlju na sivu listu, to donosi konkretne posljedice — sve sumnjive transakcije moraju se ispitati i eventualno obustaviti“, objašnjava Rostomashvili.

Na listi rizičnih zemalja EU pored Emirata su još i 24 zemlje iz Azije, Afrike, Okeanije i Južne Amerike. EU nalaže finansijskim institucijama da primjenjuju visoke mjere opreza u radu sa svim ovim zemljama.  

Poslovanje Crne Gore i UAE 

Od nezavisnosti do kraja 2024, UAE su osmi po stranim direktnim investicija (SDI) u Crnoj Gori, uključujući i ulaganja u crnogorska preduzeća. Prošle godine su bili sedmi po SDI u Crnu Goru. 

Novac ne dolazi samo iz UAE u Crnu Goru, već se i iz naše zemlje tamo i odliva. Tako su UAE u 2024. godini bili i treći po visini odliva novca iz Crne Gore u inostranstvo. 

Investitori iz UAE već su snažno prisutni u našem turizmu i energetici. Najznačajniji su: Abu Dhabi Capital Group koji upravljaju  centrom Capital Plaza, zatim Državni investicioni fond iz Dubaija (ICD) koji je vlasnik Porto Montenegro, te Masdar Energy B. V sa vjetroparkom Krnovo, čiji je konačni vlasnik Abu Dhabi National Oil Company, kazali su za CIN-CG  iz Agencija za investicije Crne Gore (MIA). Takođe, konzorcijum koji čine PM Holdings LLC, odnosno kompanija Investment Corporation of Dubai (ICD) i Drydocks World Dubai upravlja sa projektom Adriatic 42,  za popravku i održavanje mega jahti na lokaciji nekadašnjeg brodogradilišta u Bijeloj. CIN-CG nema informacija da novac koji su ove kompanije uložile potiče iz nelegalnih izvora.

U Crnoj Gori, prema podacima Uprave prihoda i carina, posluje 76 firmi čiji su osnivači pravna ili fizička lica iz UAE, od kojih je jedna od poslednjih registrovanih „Eagle Hills Montenegro“, biznismena iz UAE, Mohameda Alabara, koji je nakon potpisivanja sporazuma sa UAE izrazio ambiciju da gradi megalomanske projekte na Velikoj plaži, ali i drugim atraktivnim djelovima Crne Gore, koji je u posljednjih nekoliko sedmica više puta boravio ovdje. 

Još tokom vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) Mila Đukanovića, Crna Gora je razvila bliske veze sa UAE. Jedan od najistaknutijih inostranih biznismena u Crnoj Gori, Grk Petros Statis, u UAE ima registrovanu investicionu kompaniju Monterock International.

Statis je u Crnu Goru došao još tokom prve decenije dvijehiljaditih. Njegova  kompanija Adriatic Properties je sada zakupac hotelskog kompleksa Sveti Stefan- Miločer, koji je dio lanca Aman Resorts. 

Statis je i većinski vlasnik i banke „Universal Capital“, a i dva crnogorska portala Analitika i CDM i lista Pobjeda. 

Statisov Monterock International iz Emirata, prema sajtu ove kompanije, u  investicionom portfoliju navodi brojne luksuzne hotele i restorane širom svijeta: lance Nammos, Amman, One&Only, sky barova Ce La Vi, pojedinačne hotele na ekskluzivnim lokacijama, ali i u Crnoj Gori, na primorju i na Durmitoru, gdje  navodi Adriatic Properties i Durmitor Hotel & Villas Montenegro. U portfoliu kompanije su i drugi projekti, poput proizvodnje zelene enegrije. 

Nekadašnji saradnik bivšeg premijera i predsjednika Mila Đukanovića, Ratko Knežević, tvrdio je da je Đukanović sa sinom Blažom stvarni vlasnik Monterock-a, te da  je preko Statisa i off shore kompanije na Sejšelima,  vlasnik i Aman Resorts-a na Svetom Stefanu i u Veneciji,. Prema riječima Kneževića, to je dio ,,imperije“ koju je Đukanović sticao nelegalnim putem od 1999. 

„Povodom pitanja koja ste uputili bivšem predsjdniku Crne Gore, Milu Đukanoviću, sa pozivom na tvrdnje izvora koji navodite, želimo da Vas obavijestimo da su to najobičnije laži“, rekli su za CIN-CG iz Kancelarije bivšeg predjednika na upit o tvrdnjama Ratka Kneževića.

I Statis za CIN-CG negira bilo kakve poslovne veze sa Đukanovićem. ,,Tvrdim jasno i nedvosmisleno da nikada nisam imao nikakve poslovne ili finansijske veze ili dijelio vlasništvo u bilo kojoj kompanji sa gospodinom Milom Đukanovićem,  bivšim predsjednikom i premijerom Crne Gore. Ovo uključuje i Monterock International i povezane kompanije“, kazao je Statis za CIN-CG. On je dodao da sve svoje poslove vodi legalno i transparentno. 

MANS je 2021. objavio da Đukanović i njegov sin, Blažo, posjeduju mrežu ofšor kompanija na različitkim destinacijama poreskih rajeva. Oni su preko kompanije registrovane na Britanskim Djevičanskim Ostrvima, Victoria Trust, otkrili da je advokatska kancelarija Alcogal, koja je kako su naveli vodila ofšor poslove Đukanovića, poslala zahtjev da se u UAE otvori kćerka firma Victoria Trust-a. Međutim, zbog nedostupnosti registara kompanija u UAE, nije bilo moguće utvrditi da li je ta kompanija sa kojom se povezuju Đukanovići zaista tamo registrovana. 

Đukanović je i sam isticao bliskost sa vladarima UAE, a često je tokom svoje vladavine boravio u ovoj zemlji. Posjećivao je kraljevsku porodicu Al Nahjan, ali i druge tamošnje vladare, poput Muhameda Al Maktuma.

Đukanovića je prema ranijim pisanjima sa vladarskim establišmentom UAE povezao kontroverzni Palestinac Mohamed Dahlan, koji je imao poslove u Crnoj Gori, a dobio je i crnogorsko državljanstvo.    

Još 2008. godine, nakon jedne od Đukanovićevih posjeta Emiratima, najavljeni su veliki projekti na Velikoj plaži, Valdanosu, Buljarici i tako dalje. Sa druge strane, preko Abu Dabi fonda kreditno se pomagala crnogorska poljoprivreda. Sada su neki od ovih kredita pod lupom pravosuđa. 

UAE su prisutni i u regionu. U Srbiji se implementira  kontroverzni mega projekat Beograd na vodi, koji je donio ogroman novac investitorima, dok država nije od toga imala neke koristi. Za dolazak arapskih investitora u Beograd, navodno su bili zaslužni Đukanović i Dahlan. Slika Mohameda Dahlana, Mila Đukanovoića i Aleksandra Vučića objabvljena je ranije u više regionalnih medija. 

Na sastanku u Tivtu 2016. sa Emirom Dubaija Muhamedom Al Maktoumom, Đukanović je obećavao olakšice za investitore iz Emirata. Dodatne je olakšice nedavno potpisanim sporazumima sa UAE obećao i novi crnogorski premijer Milojko Spajić, koji se, kada je preuzeo dužnost, obavezao na transparentnost i evropske prakse, kako bi se obračunao sa korupcijom i lošim postupanjima iz DPS vremena. Nakon kritika vezanih za usvajanje sporazuma sa UAE, premijer Spajić je naglasio da će se primijeniti mjere protiv pranja novca. “Što se tiče prljavog novca, mi imamo Zakon o sprečavanju pranja novca, koji je usvojen u novembru 2023“, rekao je on.

 Kako su UAE postale perionica para za moćnike 

Prema tvrdnjama Organised Crime and Corruption Reporting Project (OCCRP), Transparency International-a, ali i drugih relevantnih organizacija, Dubai je tokom poslednjih decenija zbog nedostatka transparentnosti i zakonskih regulativa postao raj za kriminalce, diktatore i ostale koji profitirali zahvaljujući prljavom novcu,. 

MANS navodi da UAE imaju 39 različitih registara kompanija, od kojih većina nije dostupna, a javni registri često ne sadrže informacije o stvarnim vlasnicima, već samo o formalnim zastupnicima, čija je uloga da prikriju identitet vlasnika. Zbog toga je često teško provjeriti ko zaista stoji iza kapitala koji dolazi iz Emirata. 

Poznati britanski Tax Justice Network ocjenjuje UAE kao osmu po redu najzatvoreniju zemlju kada su u pitanju finansijski podaci. Prema ocjeni ove organizacije, UAE su među jurisdikcijama koje najlakše omogućavaju poreske  zloupotrebe kompanijama iz cijelog svijeta. 

OCCRP je objavio seriju istraživanja u kojima objašnjavaju kako je Dubai postao jedna od najznačajnijih destinacija za pranjem novca koji stiže sa adresa širom svijeta. U istraživanju OCCRP-ja, na osnovu procurjelih baza podataka o valsništvu nekretnina u UAE, otkriveno je da su se tu našli brojni kriminalci, političari i biznismeni, između ostalih dugogodišnji zamjenik predsjednika Nigerije Atiku Abubakar, koji u Emiratima posjeduje imovinu vrijednu 4,8 miliona.  Tu je i više političara iz Jermenije, uključujući Garika Beglaryana, bivšeg visokog funkcionera koji je u Jermeniji optužen za pranje novca u čak 27 slučajeva, kao i za skivanje imovine u Dubaiu. Zatim, ruski kontroverzni oligarh Dimitry Rybolovlev,  te navodni vođa Irskog narko kartela Daniel Kinahan, ali i drugi.

Brojni eksperti tvrde da Dubai ne bi nikada stigao da trenutne tačke razvoja da vlasti nijesu dopuštale da novac iz sumnjivih izvora nesmetano ulazi u sistem. Geografska lokacija i podrška vlasti u mutnom poslovanju danas čine Dubai savršenom destinacijom za one koji žele da operu novac, izbjegnu porez, zaobiđu sankcije, ili sakriju imovinu od nadležnih institucija u svojim matičnim državama, navodi OCCRP. 

Prema istraživanju orgqanizacije New World Wealth, UAE su među najpoželjnijim destinacijama za svjetske milionere. Samo tokom 2017. godine, Dubai je privukao oko 5.000 milionera iz drugih zemalja da ulažu. Usluge koje se njima nude uključuju pranje novca putem netransparentnog bankarskog sistema, kupovine luksuznih nekretnina, tgovinu draguljima, zlatom, mineralima, prenos gotovine bez regulatornog nadzora, transakcije preko slobodne carinske zone koja omogućava krijumčarima cigareta i druge robe da izbjegnu carine i poreze i tako dalje. Ujedinjene nacije (UN) upozoravaju da najveća količina švercovanog zlata iz Afrike završi u Dubaiu, pogotovu iz zemalja zahvaćenim sukobima.

Ipak, u poslednjih nekoliko godina UAE su preduzele određene korake ka unapređenju zakonodavnog okvira. Prošle godine FATF ih je uklonio sa sive liste. Međutim, Transparency International je upozorio da ne postoji dovoljno dokaza koji bi ukazivali da je zemlja značajno unaprijedila zakone. 

U aprilu 2024. Evrospki parlament (EP) glasao je da UAE ostanu na listi visokorizičnih zemalja, uprkos snažnom lobiranju te zemlje da se izbrišu iz tog registra. Iz EP je tada poručeno da  će UAE ostati na listi sve dok ,,ne dokažu da sprovode i primjenjuju mjere za borbu protiv pranja novca i finansiranja terorizma”, te da se ,,zadržavanjem UAE na sivoj listi šalje snažna poruka zemljama koje omogućavaju izbjegavanje sankcija, nezakonitu trgovinu oružjem i trgovinu zlatom zemalja u konfliktu”. 

Uprkos svim problemima, EU i UAE su pokrenule pregovore o sporazumu o slobodnoj trgovini, ali će biti neophodno da se ispune određeni uslovi da dođe do potpisivanja.

Crna Gora nema dovoljno jake mjere protiv pranja novca

Prošle godine je agencija Savjeta Evrope koja se bavi prevencijom pranja novca, Moneywall, upozorila Crnu Goru da mora ojačati mjere borbe protiv pranja novca i finansiranja terorizma. Prema upozorenju Moneywall-a, razumijevanje rizika i prijetnji koje vode u nelegalne finansijske radnje je još uvijek na slabom nivou, istrage i procesuiranje pranja novca su veoma rijetke, a potrebna je veća prekogranična kontrola tokova novca.

Kada je u pitanju finansiranje terorizma, Crna Gora ima tehničke deficite, a izuzev bankarskog sektora, ne postoji dobro razumijevanje i primjena prevencije pranja novca, upozorava se. Tako sektori nekretnina, kazina i računovodstvene firme kaskaju kada je u pitanju razumijevanje rizika. 

Crna Gora je krajem 2023.  i sama jedva izbjegla da se nađe na listi FTFA. Stručnjaci već duže vremena ističu da Crna Gora nema naprednu poresku politiku. U julu 2024. godine, Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) stavila je Crnu Goru na “crnu listu” jurisdikcija koje ne ispunjavaju međunarodne standarde poreske transparentnosti. To se desilo jer je naša država, uprkos ranijim obavezama, propustila da započne automatsku razmjenu informacija između poreskih vlasti, što je trebalo da bude realizovano do kraja 2023. godine

Pored ovog sistema, Crna Gora je trebalo da formira i odsjek koji bi se bavio poreskim malverzacijama. 

Nedovoljna transparentnost tokova novca obeshrabruje dolazak kredibilnih međunarodnih investitora, a utiče i na nekontrolisani rast sive ekonomije, ali i favorizovanja investitora iz nedemokratskih zemalja, o čemu je CIN-CG već pisao.  

,,U kontekstu ambicije Crne Gore da se pridruži EU, od ključne je važnosti da osigura usklađenost ovog Sporazuma, tokom implementacije, sa EU tekovinama o javnim nabavkama”, navodi se u pismu evropske komesarke za proširenje  Marte Kos, povodom sporazuma sa UAE koje je potpisao premiejer Spajić. Ona je istakla da je neophodno da se procesi javnih nabavki sprovode bez diskriminacije, uz jednak tretman i transparentnost. 

BOX: Nekretnine sumnjivog vlasništva

Glavna karika sistema legalizacije sumnjivog novca UAE  je tržište nekretnina, koje bogatim kupcima nudi potpunu anonimnost, bez pitanja o porijeklu sredstava. Čak je i Finansijsko- obavještajna jedinica UAE identifikovala ulaganje u nekretnine u toj zemlji kao pogodno za pranje novca. U analizi koju je ova jedinica objavila 2023. opisano je više obrazaca koji ukazuju na to da se prihodi od trgovine drogom peru kroz bankarski i sektor nekretnina, a takve, nerjetko gotovinske transakcije često vrše stranci, uglavnom preko fiktivnih kompanija i drugih sumnjivih finansijskih kretanja. Dok su neki slučajevi povezani sa organizovanim kriminalnim grupama, u većini slučajeva teško je uspostaviti direktnu vezu, objašnjava se u analizi. 

UAE su među najlošije rangiranim zemljama kada je u pitanju indeks transparentnosti vlasništva nekretnina (OREO) organizacije Transparency International, objavljen u martu, 2025.  Zabrinjavajuće je što se nekretnine mogu kupovati bez posednika, i bez kontrole rizika od pranje novca, kao i kešom, bez posredstva banaka koje bi omogućile makar neku provjeru porijekla, konstatuje se u izvještaju TI. 

U gotovo svim zemljama koje ocjenjuje OREO indeks, agencijama za nekretnine je zabranjeno da vrše transakcije ukoliko se ne zna krajnji vlasnik, ali je u UAE moguće odložiti kontrolu krajnjeg vlasnika, da se ne bi remetilo poslovanje.

Prema izvorima CIN-CG, jedan dio crnogorskih građana koji su stekli veliki novac u nekoliko posljednjih decenija, imaju nekretnine u UAE. MANS je prošle godine otkrio da je Aleksandar Mijajlović direktor produžnice Bemax registrovane u Dubaiju. On godinama slovi za jednog od vlasnika lokalnog Bemaxa. Protiv njega je SDT pokrenuo istragu zbog šverca cigareta. Preko kompanije iz Dubaija, Bemax razvija luksuzne komplekse na ostrvu Sveta Lucija, u Karibima, tvrdi MANS. Produžnica Bemaxa registrovana je na adresi stana u luksuznoj četvrti starog grada. Nije poznato da li je taj stan u vlasništvu Mijajlovića ili ga iznajmljuje, jer podaci o tome nisu javno dostupni.

Investors from Serbia, Russia, and Turkey were the leading contributors to Montenegro's investment landscape last year. However, the profiles of these countries do not align with Montenegro's Euro-Atlantic aspirations. Many foreign investors have expressed dissatisfaction with the investment climate, while the Government lacks a clear strategy to address these concerns.

Predrag Nikolić/Đurđa Radulović

In the past year, Serbia, Russia, and Turkey were the leading foreign investors in Montenegro, accounting for over a third of the total foreign direct investments (FDI) in 2024. These three countries collectively invested approximately 318 million euros out of 889 million euros in FDI. In contrast, investments from the European Union (EU) countries were significantly lower, totaling only 250.5 million euros.

"The depth of the integration process is not reflected in the shift of investor profiles, as EU countries do not dominate the top of the list. This statistic reveals significant gaps that warrant further investigation," Gordana Đurović, a full professor at the Faculty of Economics and former Minister for European Integration, says in an interview with the Center for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG).

The trend of investments from countries outside the Western bloc continued even after Montenegro regained independence in 2006 and declared EU and NATO membership as key priorities. Since then, Montenegro has received over 14.6 billion euros in foreign direct investments (FDI). Of this total, ten countries accounted for approximately nine billion euros in assets. Among them, only four are members of both the EU and NATO, along with Turkey, which is part of the NATO alliance.

Country*	Inflow of FDI
Russian Federation	2.067.812.251
Switzerland	1.099.197.661
Italy	1.054.593.732
Serbia	1.025.011.964
Austria	730.741.382
Cyprus	622.893.351
Germany	613.324.140
United Arab Emirates	574.945.104
Turkey	548.174.241
Azerbajan	543.084.012
The Netherlands	534.326.274
Great Britain	532.713.416
Hungary	467.389.142
Slovenia	438.176.636
USA	418.080.882
Norway	263.538.704
Bosnia i Herzegovina	193.060.555
Luxembourg	188.654.246
Virgin Islands (British)	184.294.952
Panama	173.257.627
Top 20 total	12.273.270.271
Total inflow of FDI	14.772.767.759

FDI by Country of Origin, Table Based on CBCG Data

Italy, Austria, Cyprus, and Germany are among the top ten foreign investors from EU countries, with their total investments exceeding three billion euros.

Russia leads in foreign direct investment (FDI) with over two billion euros invested, maintaining a position in the top five investors every year since Montenegro's independence. Following Russia are Switzerland, Italy, and Serbia, each contributing slightly more than one billion euros. The top ten also includes Turkey, along with the United Arab Emirates (UAE) and Azerbaijan, each investing over half a billion euros.

Since 2006, investments from EU countries account for less than half of the total FDI, totaling 6.1 billion euros.

In a statement to CIN-CG, the office of Prime Minister Milojko Spajić highlighted some of Montenegro's most significant projects, such as the submarine energy cable between Montenegro and Italy, implemented by the Italian company Terna. They also pointed out that many representative offices of foreign companies based in Serbia indirectly contribute to investments in Montenegro.

Furthermore, they assert that, in line with Montenegro's EU accession process, a greater influx of investments from Western European countries is expected.

"Due to global developments in recent years, there has been a decline in interest from Russian investors, while interest from the EU and other countries has increased. Therefore, we disagree with the statement that developed EU countries are not investing in Montenegro," the Prime Minister's office states.

However, data from the previous year, based on statistics from the Central Bank of Montenegro (CBCG), contradicts these claims. Serbia, Russia, and Turkey remain the leading foreign direct investors.

Tax Havens: A Major Source of Foreign Capital in Montenegro

Since its independence, the top 20 most prominent investors in Montenegro include tax havens, such as the Virgin Islands, with 184 million euros, and Panama, with 173 million euros. When investments from other similar destinations—like Barbados, the Bahamas, Belize, Jersey, Mauritius, Seychelles, Gibraltar, Bahrain, the Cayman Islands, and the Marshall Islands—are included, the total exceeds 600 million euros. This amount alone surpasses the total investments from Germany, one of the largest EU investors, since Montenegro's independence.

In reality, investments from non-transparent regions are likely even higher. Offshore companies based in countries like Cyprus, the UK, the Netherlands, and others are not reflected in these figures, as there is no available data to differentiate between investments from offshore companies and those from entities with transparent ownership structures.

"Investment through offshore companies may suggest an attempt to conceal the true owner or the origin of the capital," Zarija Pejović, an economic analyst, says in an interview with CIN-CG. "Domestic capital can also set up a company in a tax haven and then establish a subsidiary in Montenegro, benefiting from lower tax rates at the parent company level. In such cases, the oversight of the Tax Administration is crucial."

There has generally been a lack of oversight regarding the influx of substantial capital into Montenegro. The investments made by hidden owners have had a greater impact on the personal enrichment of individuals than on the overall well-being of society and its citizens. Investing through offshore companies was frequently utilized by Montenegrin nationals to conceal the origins of suspiciously acquired capital and subsequently legalize it within the country.

The Pandora Papers, a global investigation into offshore financial activities, was conducted by the International Consortium of Investigative Journalists (ICIJ) in collaboration with partners from 117 countries. The leaked database includes nearly 12 million documents sourced from registries in jurisdictions such as the British Virgin Islands, Panama, Belize, Cyprus, the United Arab Emirates, Singapore, the United Kingdom, Switzerland, and others.

This 2021 affair has yet to reach a judicial conclusion in Montenegro. The Panama Papers reveal that former Prime Minister and President Milo Đukanović and his son Blažo were involved in secret asset management agreements in 2012, concealing their assets through a network of companies registered in the United Kingdom, Switzerland, the British Virgin Islands, Panama, and Gibraltar.

Lack of Investment in Montenegro's Development

The issue goes beyond the source of the money. Gordana Đurović emphasizes that, in terms of structure, the investments fail to demonstrate a focus on active engagement in the real sector, which is critical for the country's development. This presents a significant challenge, as Montenegro has relied almost entirely on foreign direct investment (FDI) for its growth and development since gaining independence. "The net inflow of FDI has averaged about 14 percent of GDP annually, highlighting a development model that is largely based on attracting FDI, without a strong export orientation, particularly in terms of commodity exports," Professor Đurović explains to CIN-CG.

However, despite foreign direct investment (FDI) since independence approaching 15 billion euros, with nearly 10 billion euros in net FDI, these funds have been insufficiently utilized for the country's development, Đurović explains.

Category	Total Inflow (€)	Share (%)
Investments in Companies and Banks	4.662.553.015	31,6
Intercompany Debt	4.515.359.060	30,6
Real Estate	4.865.284.910	32,9
Other	729.570.774	4,9
Total Inflow	14.772.767.759

FDI Structure, Table Based on CBCG Data

The structure of investments since Montenegro's independence reveals that the largest share of capital went into real estate (32.9%), followed by investments in the real sector (31.6%). In comparison, 30.6% of foreign direct investment (FDI) went into intercompany debt—essentially loans from parent companies to their subsidiaries in Montenegro. These loans do not contribute to increasing the basic capital of the local companies.

Zarija Pejović explains that the high share of intercompany debt (30.6%) suggests that parent companies prefer lending to their subsidiaries in Montenegro instead of recapitalizing them. This strategy allows them to reduce taxable profits by deducting interest rate expenses, thus lowering their tax liabilities in Montenegro.

According to CIN-CG sources, investments in real estate accounted for over half of the total FDI in 2023 and 2024, a worrying trend considering Montenegro's failure to diversify its economic sectors and encourage exports. "Healthier investments, such as those from Serbia, contribute to the real sector, which supports the country's development. In contrast, Russian investments predominantly flow into real estate, which stifles development," Đurović says.

Pejović adds, "The impact of real estate investments on economic growth is primarily seen in increased consumption. This drives up property prices, making it harder for the local population to afford homes for basic needs."

However, the Prime Minister's office argues that real estate investments can benefit society. "They don't necessarily hurt the economy, especially through growth in the construction sector, increased tourism, business, and housing capacities, and the rise in consumption linked to property purchases—investments that typically offer quicker returns than those in the real sector." They also highlight that such investments contribute to employment, strengthen supporting activities, and increase budget revenues through taxes and fees. "Moreover, this type of investment, particularly through the economic citizenship program, has accelerated the development of northern municipalities, especially Kolašin," the Prime Minister's office stated in an interview with CIN-CG.

However, several experts, architects, and urban planners have warned that the rapid urbanization of Kolašin, driven in part by the economic citizenship program, has led to the city's degradation and the destruction of surrounding areas. This phenomenon of accelerated urbanization has similarly impacted other valuable regions in Montenegro.

Investments in Companies Decline Since the COVID-19 Crisis

Foreign direct investment (FDI) has significantly declined over the past two years, following the increases in 2021 and 2022. The drop in investment, particularly in companies and banks, is especially notable. In both 2022 and 2023, investments in domestic companies were lower than in 2020, the year of the COVID-19 crisis, when they totaled 123 million euros. When accounting for inflation since 2020, the figures become even more concerning. In 2020, investments amounted to 123.8 million euros, rising to 215 million in 2021 and 219.4 million in 2022. However, in 2023, there was a dramatic decline, with only 95.2 million euros invested from abroad. While the situation slightly improved in 2024, investments in companies only reached 113.9 million euros, almost half of what was invested in 2023.

Despite the sharp decline in company investments, CBCG data shows that real estate investments have remained steady, averaging around 450 million euros annually over the past three years.

	Investment in Domestic Banks and Companies (in millions of euros)	Real Estate Sales in Montenegro (in millions of euros)
2020.	123,8	116, 3
2021.	215	278
2022.	219,4	448,2
2023.	95,2	463,3
2024.	113,9	455,3

FDI Structure (2020-2024), Based on CBCG Data

"Analysis of FDI inflows into Montenegro reveals a downward trend in recent periods, accompanied by shifts in the structure of investments. Specifically, there has been a decline in investments in companies and banks, while the real estate sector has seen an increase. This shift indicates a weakening of Montenegro's investment attractiveness, further exacerbated by political instability in the country, according to the 2024 White Book by the Montenegrin Foreign Investors Council.

The trend of rising investments was particularly notable in the post-pandemic period and following Russia's aggression against Ukraine. In 2021, the first year of the invasion, FDI surged, nearing the one billion euro mark, and in 2022, it surpassed one billion. However, in 2023 and 2024, FDI dropped below 900 million euros.

"Montenegro needs more investments in companies and fewer in real estate, as only such investments can have a sustainable and measurable impact on the development of local communities and the country as a whole," Gordana Đurović notes.

According to data from various sources, approximately 100,000 foreign citizens have temporarily settled in Montenegro. However, as highlighted by CIN-CG sources, this influx has not led to significant investments in the real sector or the creation of new jobs.

Research by BIRN in 2023 revealed that 64% of the nearly 6,000 companies established in Montenegro by Russian citizens following the invasion of Ukraine have only one employee, while over 20% have no registered employees beyond the founder. In the first year of Russia's aggression against Ukraine, these companies contributed just 4.8 million euros to Montenegro's budget, according to BIRN's findings.

Government's Absence of a Clear Strategic Vision

Spajić's cabinet informed CIN-CG that the Government's priority is to direct investments, particularly foreign ones, into the real sector of Montenegro's economy. However, according to Gordana Đurović, the investment community perceives Montenegro, like other Western Balkan countries, as lacking sufficient security for private property and investments. She adds that the absence of effective control over foreign investors, slow responses to poor business practices, breaches of contracts, and violations of investment deadlines all work against the state's interests.

"The potential for foreign investment in Montenegro, and its potential for economic development and diversification, is unquestionable. However, to fully realize this potential, it is necessary to ensure a predictable and transparent business environment," the Foreign Investors Council in Montenegro stated. They emphasized that strengthening the rule of law is essential for creating a predictable and stimulating investment climate. Despite highlighting this need for years, they noted that the situation has yet to improve.

On the other hand, the Government pointed out to CIN-CG that Montenegro is actively strengthening economic stability, creating new jobs, and boosting competitiveness. They claim to address challenges such as the availability of skilled labor, infrastructure development, environmental protection, and restitution, which have caused delays in investments in the real sector. Furthermore, they are focused on improving the legislative framework to enhance the investment climate.

However, the Foreign Investors Council in Montenegro believes that despite some post-pandemic progress, the fundamental issues persist, as detailed in their 2024 White Book. "The Government's reform efforts are insufficient to address the serious challenges threatening the sustainability of Montenegro's economy," the publication states. It also points out that the GDP growth the Government promotes is largely driven by increases in wages and pensions, rather than a boost in productivity from production and investment, which undermines long-term development. They further assert that the stabilization of public finances is mainly due to foreign spending rather than genuine structural reforms. The increase in minimum wages, they argue, is also questionable as it is not tied to growth in the real sector.

The White Book highlights several alarming issues: the economy's dependence on consumption, an alarming trade deficit of 14%, a lack of exports, inflation surpassing the EU average in 2022 and 2023, which has hindered the survival of small and medium-sized enterprises, especially in underdeveloped regions, and an oversized public sector, which remains the country's largest employer. It also stresses the lack of economic diversification and the over-reliance on tourism.

The publication also includes recommendations for urgent action: developing agriculture, processing industries, and technological sectors; reducing excessive employment in the public sector; supporting small and medium-sized enterprises, particularly in underdeveloped regions like the north; and fostering an environment conducive to productive FDI.

Should these recommendations be implemented, the structure of FDI in Montenegro could shift significantly, favoring the real sector and contributing to more sustainable economic conditions in the country.

Investitori iz Srbije, Rusije i Turske prednjačili su u Crnoj Gori lani. Profili zemalja iz kojih se najviše ulaže nije usklađen sa evroatlantskim ciljevima Crne Gore. Strani investitori nezadovoljni ambijentom i uslovima za ulaganja, Vlada bez strategije 

Predrag Nikolić/Đurđa Radulović

Tokom prošle godine vodeći strani investitori u Crnu Goru bile su Srbija, Rusija i Turska, čija ulaganja zbirno čine više od trećine ukupnih stranih direktnih investicija (SDI) u 2024. Iz ove tri zemlje uloženo je oko 318 miliona od ukupno 889 miliona SDI. Ulaganja iz zemalja Evropske unije (EU) znatno su manja, i iznose svega 250,5 miliona.

„Dubina procesa integracija nije se odražavala na promjenu profila investitora, pa na vrhu liste ne dominiraju zemlje EU. To je statistika iza koje se krije mnogo prostora za istraživanja“, kaže u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Gordana Đurović, redovna profesorka Ekonomskog fakulteta, nekadašnja ministarka za evropske integracije.

Trend ulaganja iz zemalja van zapadnog bloka nastavljen je i nakon obnove nezavisnosti, 2006. i deklarisana priključenja u EU i NATO za ključne prioritete. Od tada do danas, u Crnu Goru se slilo  preko 14,6 milijardi direktnih stranih investicija (SDI). Od toga je 10 zemalja uložilo najviše, oko devet milijardi, a među njima su samo četiri članice i EU i NATO (EU), uz Turski koja je dio NATO saveza.

Zemlja*	Priliv SDI
Ruska Federacija	2.067.812.251
Švajcarska	1.099.197.661
Italija	1.054.593.732
Srbija	1.025.011.964
Austrija	730.741.382
Kipar	622.893.351
Njemačka	613.324.140
Ujedinjeni Arapski Emirati	574.945.104
Turska	548.174.241
Azerbejdžan	543.084.012
Holandija	534.326.274
Velika Britanija	532.713.416
Mađarska	467.389.142
Slovenija	438.176.636
SAD	418.080.882
Norveška	263.538.704
Bosna i Hercegovina	193.060.555
Luksemburg	188.654.246
Djevičanska Ostrva (Britanska)	184.294.952
Panama	173.257.627
Top 20 ukupno	12.273.270.271
Ukupan priliv SDI	14.772.767.759

SDI po zemljama porijekla, tabela načinjena na osnovu podataka CBCG

Među prvih deset stranih ulagača od zemalja EU našle su se Italija, Austrija, Kipar i Njemačka, čije ukupno ulaganje iznosi  nešto preko tri milijarde.

Prvo mjesto po SDI zauzima Rusija, sa preko dvije milijarde, koja je svake godine od nezavisnosti bila među prvih pet ulagača. Za njom slijede Švajcarska, Italija i Srbija, od kojih je iz svake uloženo nešto preko milijardu. U prvih deset su i Turska, kao i Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) i Azerbejdžan, svaka sa preko pola milijarde ulaganja.

Ukupna ulaganja zemalja EU od 2006. do danas čini manje od polovine ukupnog SDI, tj. 6,1 milijardi.

Iz kabineta premijera Milojka Spajića kažu za CIN-CG da su neki od najznačajnijih projekata u Crnoj Gori realizovale kompanije iz EU, kao što je podmorski energetski kabl između Crne Gore i Italije, koji je realizovala italijanska kompanija Terna, te da veliki broj predstavništava stranih kompanija sa sjedištem u Srbiji indirektno investiraju u Crnu Goru.

Nadalje, tvrde da se, shodno putu ka EU, u budućnosti očekuje veći priliv investicija iz država zapadne Evrope.

,,Uslijed globalnih dešavanja tokom posljednjih nekoliko godina, zabilježen je pad interesovanja investitora iz Rusije, paralelno sa porastom interesovanja investitora iz EU i drugih država, te se ne možemo saglasiti sa konstatacijom da u Crnu Goru ne ulažu razvijene države EU”, tvrde iz kabineta.  

Međutim, podaci iz prošle godine, koje smo naveli na osnovu statistike Centralne banke Crne Gore (CBCG), demantuju te tvrdnje, jer su Srbija, Rusija i Turska i dalje vodeći strani direktni investitori.

Iz poreskih rajeva dolazi mnogo novca

U prvih 20 najvećih investitora u Crnu Goru od nezavisnosti su i poreski rajevi – Djevičanska Ostrva sa 184 miliona i Panama sa 173 miliona. A kada se na te cifre dodaju prihodi i sa nekih drugih sličnih  adresa (Barbados, Bahami, Belize, Džerzi, Mauricijus, Sejšeli, Gibraltar, Bahrein, Kajmanska Ostrva, Maršalska Ostrva...)  oni prelaze 600 miliona eura.  Samo to je više nego što je u Crnu Goru od nezavisnosti uložila recimo Njemačka, koja je jedna od najvećih investitora iz EU. Ulaganja iz netransparentnih zona su zapravo daleko veća, jer ovdje nijesu uračunate of-šor kompanije koje dolaze sa Kipra, Velike Britanije, Holandije ili nekih drugih zemalja, jer nijesu dostupni podaci koliko je ulaganja sa ovih destinacija došlo iz of-šor firmi, a koliko od kompanija sa transparentnom vlasničkom strukturom.

,,To ulaganje preko of-šor kompanija može da ukazuje  na skrivanje  vlasnika kapitala ili porijekla kapitala. Takođe i domaći kapital može osnovati  firmu u zemljama koje važe za poreski  raj,  a potom, osnovati firmu u Crnoj Gori koja će se potom oporezivati po nižoj stopi u matičnoj kompaniji. U ovim slučajevima, od presudne je važnosti  nadzor Poreske uprave'', kaže za CIN-CG Zarija Pejović, ekonomski analitičar.

Nadzora za orgomni kapital koji je ulazio u Crnu Goru uglavnom nije bilo. Investicije skrivenih vlasnika više su uticale na enormno bogaćenje pojedinaca nego na dobrobit društva i građana. Investiranje preko of-šor kompanija su koristili često i crnogorski građani, koji su i tako skrivali tragove sumnjivo stečenog kapitala i legalizovali ga u zemlji.  

Globalnu istragu o of-šor finansijskim poslovima pod nazivom Pandora papiri vodio je Međunarodni konzorcijum istraživačkih novinara (ICIJ) sa partnerima iz 117 zemalja. Baza procurjelih podataka sadrži skoro 12 miliona dokumenata koja su prikupljena iz registara zemalja Britanskih Djevičanskih Ostrva, Paname, Belizea, Kipra, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Singapura, Velike Britanije, Švajcarske i tako dalje.

Ova afera iz 2021. još uvijek nije dobila pravosudni epilog u Crnoj Gori. U Panama papirima se pominju bivšu premijer i predsjednik države Milo Đukanović i njegov sin Blažo koji su 2012. godine sklopili tajne ugovore o upravljanju imovinom skrivajući se iza mreže kompanija iz Velike Britanije, Švajcarske, Britanskih Djevičanskih Ostrva, Paname i Gibraltara.

Ne ulaže se u razvoj zemlje

Nije samo problem odakle novac dolazi. Gordana Đurović ističe da, ni po strukturi, investicije ne ukazuju na aktivno ulaganje u realni sektor, a time i razvoj zemlje, što predstavlja izazov, jer se Crna Gora od nezavisnosti gotovo u potpunosti oslanjala na rast i razvoj od SDI. ,,Neto priliv SDI bio je prosječno oko 14 odsto BDP-a godišnje, što govori o modelu razvoja zasnovanom pretežno na privlačenju SDI, dok izostaje izvozna orijentacija, posebno u robnom izvozu'', objašnjava za CIN-CG profesorica Đurović.

Međutim, iako se od nezavisnosti SDI bliži cifri od 15 milijardi, od čega su neto SDI gotovo 10 milijardi, ta su sredstva nedovoljno korištena za razvoj, objašnjava Đurović.

Struktura	Ukupan priliv	Učešće (%)
Investicije u kompanije i banke	4.662.553.015	31,6
Interkompanijski dug	4.515.359.060	30,6
Nekretnine	4.865.284.910	32,9
Ostalo	729.570.774	4,9
Ukupan priliv	14.772.767.759

Struktura SDI, tabela sačinjena na osnovu podataka CBCG

Struktura investicija od nezavisnosti pokazuje da je najviše novca otišlo u nekretnine, 32,9 odsto, ulaganje u realni sektor je iznosilo je 31,6 odsto, dok je 30,6 odsto SDI otišlo u interkompanijski dug, odnosno pozajmljivanje novca lokalnim kompanijama od strane matičnih firmi iz inostranstva, što predstavlja ulaganja koje ne povećavaju osnovni kapital.

Zarija Pejović objašnjava da učešće interkompanijskog duga  u SDI u iznosu od 30,6 odsto, što upućuje na to da matične firme, umjesto da vrše dokapitalizaciju kćerki firmi u Crnoj Gori radije ih kreditiraju i na taj način kroz rashode za kamatne stope umanjuju oporezivu dobit, a time smanjuju i poresku obavezu prema Crnoj Gori na dobit pravnih lica. 

Ulaganja u nekretnine prelaze polovinu ukupnog SDI u 2023. i 2024. što je zabrinjavajući trend, s obzirom da Crna Gora ne  diverzifikuje privredni sektor i ne podstiče izvoz, kažu sagovornici CIN-CG. ,,Iz Srbije stižu zdravija ulaganja, jer dio novca ide u realni sektor - dakle podstiče se razvoj zemlje, dok novac iz Rusije uglavnom ide u nekretnine, što zamrzava razvoj“, navodi Đurović.

,,Efekat investicija u nekretnine na priveredni rast izražava se  u uvećanju potrošnje. Ovo  dovodi do rasta cijena nekretnina,  što opet otežava domaćem stanovništvu  kupovinu nekretnina  i  za osnovne, egzistencijalne potrebe“, kaže Pejović.

Iz kabineta premijera međutim tvrde da investicije u nekretnine mogu donijeti korist društvu. ,,One ne predstavljaju nužno i negativan uticaj na ekonomiju, posebno kroz rast građevinskog sektora, povećanje turističkih, poslovnih, stambenih kapaciteta i rast potrošnje povezan sa kupovinom nekretnina, što su generalno investicije sa bržim povratom u odnosu na investicije u realni sektor.” Kako navode, ovakva ulaganja doprinose zapošljavanju, jačanju pratećih djelatnosti i povećanju budžetskih prihoda kroz poreze i takse. ,,Takođe, potrebno je istaći da je ova vrsta ulaganja, dominantno kroz program ekonomskog državljanstva, podstakla ubrzani razvoj sjevernih opština, posebno opštine Kolašin”, naglašavaju za CIN-CG iz kabineta premijera.

Međutim, prema upozorenjima više stručnjaka, arhitekata i prostornih planera projekat ubrzane urbanizacije Kolašina doveo je do devastacije ovog grada i okoline, a jedan od razloga bio je upravo institut ekonomskog državljanstva. Ubrzana urbanizacija, dovela je i do devastacije drugih vrijednih prostora u zemlji.

Ulaganje u kompanije manje nego tokom kovid krize 2020.

Posljednje dvije godine SDI je značajno opao, nakon uspona 2021. i 2022, a naročito je izražen pad ulaganja u kompanije i banke. I prošle i 2023.  godine ulaganje u domaće kompanije bilo je manje nego u godini kovid krize- 2020. kada je iznosilo 123 miliona. Ukoliko se na to doda inflacija u odnosu na 2020. podaci su zaista zabrinjavajući. Tako je 2020.  ulaganje iznosilo 123,8 miliona, godinu kasnije značajno više 215 miliona, a i u 2022. je zabilježen rast od 219, 4 miliona, da bi u 2023. došlo do ogromnog pada – iz inostranstva uloženo je svega 95,2 miliona. Lani se stanje malo poravilo, ali bilo je svega 113,9 miliona ulaganja u kompanije, što je gotovo duplo manje nego u 2023. godini.

I dok se ulaganje u kompanije značajno smanjilo, analiza podataka CBCG pokazije da ulaganje u nekretnine nije opalo - posljednje tri godine kretalo se u prosjeku oko 450 miliona godišnje.

	Ulaganje u domaće banke i preduzeća u milionima eura	Prodaja nepokretnosti u Crnoj Gori u milionima eura
2020.	123,8	116, 3
2021.	215	278
2022.	219,4	448,2
2023.	95,2	463,3
2024.	113,9	455,3

Struktura SDI 2020.- 2024, podaci CBCG

,,Analiza priliva SDI u Crnoj Gori pokazuje trend smanjenja u posljednjem periodu, uz promjene u samoj strukturi investicija. Naime, dolazi do opadanja investicija u kompanije i banke, dok se porast dešava u sektoru nekretnina. Ovaj signal se odražava na slabljenje investicione atraktivnosti Crne Gore, na koju je uticala i politička nestabilnost u zemlji”, navodi se u Bijeloj knjizi Savjeta crnogorskih stranih investitora iz 2024.

Trend rasta ulaganja bio je naročit u postpandemijskom periodu i nakon agresije Rusije na Ukrajinu. U prvoj godini invazije 2021,  SDI je porastao i približio se cifri od milijardu. Naredne, 2022. godine ta brojka je bila preko milijardu. Međutim 2023. i 2024. SDI je iznosio manje od 900 miliona.

 „Crnoj Gori treba više ulaganja u kompanije a manje u nekretnine, jer samo takva ulaganja imaju održiv i mjerljiv efekat na razvoj lokalnih zajednica i zemlju u cjelini“, ističe Đurović.

Prema  podacima iz više različitih izvora, stranih državljana koji su privremeno pronašli dom u Crnoj Gori ima oko 100.000. Međutim, važno je napomenuti da povećana potrošnja i dolazak stranih državljana nijesu pokrenuli značajne investicije u realnom sektoru, kao ni otvaranje novih radnih mjesta, ističu sagovornici CIN-CG.

Istraživanje BIRN-a iz 2023. pokazalo je da 64 odsto od gotovo šest hiljada kompanija koje su u Crnoj Gori otvorili ruski državljani nakon invazije na Ukrajinu, ima samo jednog zaposlenog, a preko 20 odsto nema registrovanih radnika osim osnivača. Budžet Crne Gore je od ovih kompanija tokom prve godine agresije Rusije na Ukrainu imao prihod od svega 4,8 miliona eura, pokazalo je ovo istraživanje BIRN-a.

Vlada bez strateške vizije

Iz Spajićevog kabineta kažu za CIN-CG da je prioritet Vlade da usmjeri ulaganja investitora, naročito stranih, u realni sektor crnogorske privrede. Međutim, prema riječima Đurović percepcija investicione zajednice je da je Crna Gora kao i ostale zemlje Zapadnog Balkana, država gdje sigurnost za privatnu imovinu i ulaganja nije dovoljno snažna. Državi ne  ide u prilog ni manjak  kontrole stranih investitora, nedostatak brzog reagovanja u slučaju lošeg poslovanja i kršenja ugovora, kršenje rokova realizacije investicija i tako dalje, dodaje ona.

,,U više navrata, istakli smo da su potencijali Crne Gore za strana ulaganja, a time i razvoj i diverzifikaciju ekonomije, neupitni i značajni. Međutim, za njihovu potpunu valorizaciju, neophodno je osigurati predvidivi i transparentni poslovni ambijent. Poštovanje i jačanje principa vladavine prava je nužno kako bi se osigurao predvidivi i stimulišući poslovni ambijent'', istakli su za CIN-CG iz Savjeta stranih investitora u Crnoj Gori. Oni navode da godinama ukazuju na to, ali da se indeksi ne popravljaju.

Iz Vlade pak za CIN-CG ističu Crna Gora aktivno preduzima korake za jačanje ekonomske stabilnosti, otvaranja novih radnih mesta i povećanja konkurentnosti. Kako kažu rade na rješavanju izazova u tom procesu, a to su dostupnost kvalifikovane radne snage, razvoj infrastrukture, rješavanje pitanja zaštite životne sredine i restutucije zbog kojih su, kako navode, neke investicije u realnom sektoru stopirane.  Kako navode, rade na unapređenju zakonodavnog okvira ne bi li se stvorila povoljnija investiciona klima.

Međutim, Svjet stranih investitora u Crnoj Gori smatra da suštinski problemi ostaju, uprkos, prividnom napretku u periodu nakon pandemije, kako se ističe u njihovoj publikaciji Bijela knjiga za 2024.  ,,Reformski koraci koje preduzima Vlada Crne Gore nedovoljni su i neadekvatni za suočavanje sa ozbiljnim izazovima koji ugrožavaju održivost crnogorske ekonomije”, navodi se u publikaciji. Ističe se da je rast BDP-a kojim se Vlada hvali, baziran na rasta plata i penzija, a ne na povećanju produktivnosti iz proizvodnje i investicija, što ne doprinosi dugoročnom razvoju. Stabilizacija javnih finansija je takođe posljedica potrošnje stranaca, a ne stvarnih strukturnih reformi. Navodi se i da je povećanje minimalnih plata upitne održivosti - jer se ne oslanja na rast realnog sektora.

Bijela knjiga navodi i da je: ,,ekonomija bez strateške vizije, zavisna od potrošnje; alarmantan deficit u trgovinskoj razmjeni od 14 odsto, odnosno manjak izvoza, inflacija koja je bila iznad prosjeka EU 2022. i 2023 koja je otežala opstanak malih i srednjih preduzeća, naročito u nerazvijenim regionima, te problem pretrpanog javnog sektora koji je najveći poslodavac u zemlji, manjak diversifikacije djelatnosti i preveliko oslanjanje ekonomije na turizam.“

U Bijeloj knjizi nalaze se i preporuke za hitno djelovanje: razvoj poljoprivrede, prerađivačke industrije, tehnoloških sektora, smanjenje prekomjernog zapošljavanja u javnom sektoru, pružanje podrške malim i srednjim preduzećima, naročito u manje razvijenim regionima kao što je sjever i kreiranje povoljnog ambijenta za produktivne SDI.

Ako bi se nešto od ovog ispunilo i struktura SDI bila bi značajno povoljnija za realni sektor i cjelokupne ekonomske prilike u zemlji.