Ugovorom o eksploataciji rude boksita sa privatnom nikšićkom kompanijom, koji je potpisao ministar Šahmanović, odobrena je i sječa 90.000 kubnih metara drvne mase, uključujući i zaštićenu vrstu - muniku. Uprava za šume isključena je iz procesa donošenja koncesionog akta i odluka, a protiv sječe šuma je i Ministarstvo poljoprivrede
Tijana LEKIĆ
Kompanija „Novi Boksiti“ Nikšić dobila je koncesiju za detaljna geološka istraživanja i eksploataciju potencijalnih ležišta crvenih boksita u koncesionom bloku četiri, na teritoriji Opštine Nikšić. Pomenuti koncesioni blok se nalazi na području Kuta II koji pripada domenu planine Prekornici, koja je ujedno i dom najvećim zajednicama munike na Balkanu, posebne vrste bora koja je zaštićena zakonom.
Iz Uprave za gazdovanje šumama i lovištima (Uprava za šume) su naveli da u okviru koncesionog područja na kojem je planirana eksploatacija rude, čak 656 hektara su šume i šumsko zemljište. Pravo upravljanja nad tih 656 hektara ima Uprava na šume.
Na tom području nalazi se veliko šumsko bogatstvo, preko 90 hiljda kubnih metara vrijednih vrsta, od čega je čak 23 hiljade kubnih metara munike. „Polovina površine pripada zaštitnim šumama nad kojim se, shodno važećem Zakonu o šumama, ne može vršiti promjena namjene do čega bi moralo doći pri realizaciji predmetnog ugovora”, istakli su iz Uprave za šume za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).
Ugovor o koncesiji potpisao je 17. oktobra 2024. godine ministar rudarstva, nafte i gasa Admir Šahmanović, nakon što je za to dobio ovlašćenje Vlade Crne Gore na sjednici 12. septembra 2024. godine.
,,Koncesioni ugovor ne prepoznaje prisustvo munike, koja je zaštićena vrsta Zakonom o zaštiti prirode, iako ona čini čak 26 odsto ukupnog drvnog fonda u koncesionom području. Planirana sječa bi dodatno ugrozila ne samo muniku već i održivost cjelokupnog ekosistema ovog područja”, komentariše ovu koncesiju Andrijana Mićanović iz Crnogorskog društva ekologa (CDE) za CIN-CG.
Crveni boksit je ključna sirovina za proizvodnju aluminijuma. Njegova ekonomska i strateška važnost ogleda se u širokoj primjeni i velikoj potražnji na globalnom tržištu. Prema podacima Privredne komore Crne Gore, dokazane rezerve crvenog i bijelog boksita u našoj zemlji prelaze 40 miliona tona, što čini čak oko jedan odsto ukupnih svjetskih rezervi.
S druge strane, munika (pinus heldreichii) je vrsta bora koja raste isključivo na planinama Balkana, s izolovanim nalazištima na Apeninima. „Munika je reliktna vrsta, što znači da je preživjela ledeno doba. Njena staništa su od izuzetne ekološke važnosti i u Crnoj Gori su zaštićena još od 1976. godine“, kaže Mićanović.
Iz CDE-a objašnjavaju da su šume munike već decenijama pod izuzetno visokim pritiskom zbog masovnih šumskih požara i sječe, a da bi dodatni gubici ugrozili ne samo ovu vrstu, već i cjelokupni šumski ekosistem i opstanak vrsta koje zavise upravo od ovih šuma. ,,Šume munike zahtijevaju obnovu, a ne dodatno uništavanje već brutalno devastiranih šumskih područja“, upozorava Mićanović.
Uprava za šume i Ministarstvo poljoprivrede isključeni iz procesa dodjele koncesije
Uprava za šume, koja je nadležna na tom području, bila je isključena iz procesa donošenja koncesionih akata i odluka o davanju koncesije. Njima je ostalo da tek po ugovorenom poslu upozore na moguće štete.
Pored Uprave i Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (MPSV) uputilo je kritike na račun ove koncesije.
„S obzirom na to da se munika, kao endemska vrsta Balkanskog poluostrva, nalazi na Crvenoj listi ugroženih vrsta biljaka Međunarodnog saveza za očuvanje prirode (IUCN), napominjemo da su zabrane njene sječe ustanovljene u procesu usklađivanja našeg zakonodavstva sa zakonodavstvom Evropske unije u predpristupnoj fazi i da smo ih već u obavezi primjenjivati“, istakli su u dopisu koji je ministar Vladimir Joković, u ime MPSV, proslijedio Ministarstvu rudarstva, nafte i gasa (MRNG) 31. januara 2025. godine, tri i po mjeseca nakon potpisivanja koncesije.
U dopisu koji je MPSV uputilo MRNG-u ističe se da Uprava za šume kao ni ovo Ministarstvo nisu bili konsultovani u procesu donošenja koncesionih akata i odluka o dodjeli koncesije.
„Kako Uprava za šume, kao upravljač predmetnog prostora, nije učestvovala u donošenju koncesionog akta, niti je uopšte bila obaviještena od strane nadležnog organa o namjeri zaključenja koncesionog ugovora za područje kojim upravlja, postavlja se pitanje legitimiteta predmetnog ugovora“, zaključuju iz Jokovićevog resora.
S druge strane, iz resora ministra Šahmanovića tvrde da je javna rasprava o Nacrtu koncesionog akta održana u periodu od 22. januara do 15. februara 2024. godine i da su sve nadležne institucije, uključujući i MPSV, bile uredno obaviještene.
Cijeli posao je pokrenulo Ministarstvo energetike i rudarstva, na čijem čelu je bio sadašnji gradonačelnik Podgorice Saša Mujović, koje jeobavijestilo nadležne institucije o javnoj raspravi putem javnog poziva. Poziv je, između ostalog, dostavljen i e-mailom na adresu Kabineta MPSV-a. ,,Na pomenuti dopis MPSV nije dostavio nikakve primjedbe ni sugestije“, navode iz MRNG-a.
Iz MPSV-a nisu odgovorili na upit CIN-CG-a da li su dobili poziv i ako jesu zašto nijesu učestvovali u javnoj raspravi. Iz Uprave za šume, međutim, potvrdili su za CIN-CG da su o koncesionom ugovoru bili obaviješteni tek 14 dana nakon zaključenja posla.
Ministrastva različito o zakonitosti posla
MPSV i Uprava, zajedno sa osam ekoloških nevladinih organizacija, dovode u pitanje legitimitet koncesionog ugovora, ukazujući na niz proceduralnih propusta.
Jokovićevo ministarstvo u svom dopisu Šahmanovićevom resoru navodi da uočeni nedostaci u izradi plana davanja koncesija, koncesionog akta i odluke o dodjeli koncesije ograničavaju ostvarenje koncesionog prava u potpunosti.
S druge strane, iz MRNG-a tvrde da je cijeli proces sproveden u skladu sa zakonom. „Kako hronologija sprovedenih procedura pokazuje, tadašnje Ministarstvo energetike i rudarstva je postupak dodjele koncesije sprovelo u skladu sa zakonom, vodeći računa o zaštiti javnog interesa.“
Iz CDE-a upozoravaju da su neadekvatna zaštita i nedostatak transparentnosti u procesu odobravanja koncesija doveli do nekontrolisane eksploatacije prirodnih resursa bez ikakve strategije održivosti: „Institucije moraju preduzeti odgovarajuće mjere i postupati u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode i Zakonom o šumama,“ kažu iz CDE za CIN-CG.
Pored upozorenja nadležnima da se zakon mora poštovati iz CDE su uputili urgenciju svim nadležnim institucijama. „Ako ne postupe u skladu sa zakonom, obratićemo se nadležnim inspekcijama. Ukoliko inspekcije ne reaguju, tražićemo odgovornost organa nadležnih za njihov rad“, poručuju iz CDE-a.
Netransparentna izmjena PUP-a
U julu 2024. godine, četiri mjeseca prije nego što je ministar Šahmanović potpisao koncesioni ugovor, stupila je na snagu odluka Vlade o izmjenama i dopunama Prostorno-urbanističkog plana (PUP) Opštine Nikšić. Tom odlukom je u grafičkom dijelu predmetni lokalitet (KO Kuta II) definisan kao ležište mineralnih sirovina i eksploataciono polje.
Uprava za šume tvrdi da je tek nakon zaključenja koncesionog ugovora dobila informaciju o promjeni namjene parcele kojom gazduje, a koja je uključena u koncesiono područje za eksploataciju mineralnih sirovina.
„Odsjek za uređivanje šuma Uprave do dana dostavljanja ugovora o koncesiji nije imao informaciju o promjeni namjene parcela kojima Uprava gazduje kao šumom i šumskim zemljištem, a koje su dio koncesione površine za korišćenje mineralnih sirovina“, navodi se u zahtjevu za instrukciju o postupanju koji je Uprava za šuma uputila Ministarstvu poljoprivrede 21. januara 2025. godine, pola godine nakon izmjene PUP-a.
Iz CDE-a izražavaju zabrinutost zbog izmjena PUP-a opštine Nikšić, ističući da je promjena namjene zaštitnih šuma kroz krčenje zabranjena članom 45 Zakona o šumama.
„Zabrinjavajuća činjenica u vezi s izmjenama PUP-a opštine Nikšić jeste da je odluci o koncesiji prethodila izmjena ovog plana. Prema novim izmjenama, predmetni lokalitet (KO Kuta II) je definisan kao ležište mineralnih sirovina i eksploataciono polje, dok je ranije bio prepoznat kao šumska površina unutar gazdinske jedinice Župa-Štitovo, kojom upravlja Uprava za gazdovanje šumama i lovištima“, navodi Mićanović iz CDE-a.
Iz DOO “Novi Boksiti” su naglasili da se u neposredoj okolini predmetnog lokaliteta decenijama ekploatiše ruda crvenog boksita i da se tu nalaze četiri aktivna rudnika. ,,Predmetna lokacija na kojoj smo prema ugovoru sa Vladom Crne Gore dobili da radimo geološka istraživanja i eksploataciju ležišta crvenih boksita je tri puta u posljednjih dvadeset godina bila predmet koncesionog poziva,” rekli su za CIN-CG iz ove kompanije.
Prikaz lokacije Kuta II, koju je uradio CIN-CG na osnovu tehničkog elaborata firme Geo Friends, potvrđuje da se na malom dijelu tog lokaliteta obavlja eksploatacija boksita. Međutim, novim koncesionim ugovorom, legitimisanim PUP-om, predviđeno je širenje prostora rudnika i velika sječa uglavnom zaštićene šume.
U CDE-u ističu da isključenje Uprave za šume iz procesa izmjene PUP-a dodatno ukazuje na netransparentnost i nedostatak koordinacije u donošenju ovako važnih odluka. „Zbog toga zahtijevamo hitno preispitivanje usvojene odluke i obustavu svih daljih aktivnosti kako bi se spriječila brutalna devastacija zaštićenih šuma“, kažu iz CDE-a.
Umjesto ekološkog, cijenili areološki aspekt
Prema informacijama Uprave za šume, u koncesionom aktu se navodi da je tadašnje Ministarstvo energetike i rudarstva tražilo mišljenje Uprave za zaštitu kulturnih dobara, koja je utvrdila da na tom lokalitetu nema zakonom zaštićenih arheoloških nalazišta.
„Uvidom u dokumentaciju zaključeno je da se u blizini koncesionog područja nalazi kulturno dobro ‘Stari rudnik, Župa’, međutim, isto ne zahvata koncesiono područje i nalazi se na udaljenosti većoj od 500 metara“, saopštili su iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara za CIN-CG.
Zakon o zaštiti kulturnih dobara predviđa da se geološka istraživanja i eksploatacija mineralnih sirovina ne mogu vršiti na područjima gdje se nalaze kulturna dobra, niti u njihovoj neposrednoj blizini, bez prethodne saglasnosti Uprave.
Međutim, dodatnu kontroverzu izaziva izostanak ekološkog aspekta u postupku donošenja odluke o koncesiji. Naime, iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara navode da nisu nadležni za pitanje zaštite prirode, te upućuju na Agenciju za zaštitu životne sredine.
Iz Agencije za zaštitu životne sredine (EPA) su potvrdili za CIN-CG da procjena uticaja nije rađena. Međutim, shodno Zakonu o procjeni uticaja na životnu sredinu nosilac projekta je dužan da EPA-i podnese zahtjev za odlučivanje o potrebi izrade elaborata.
„Koncesinar je dužan da na istražno-eksploatacionom prostoru 'Bloka br. 4', pri planiranju i sprovođenju investicionog zahvata, sprovode postupak prethodne procjene uticaja na životnu sredinu, u skladu sa zakonom“, piše u nacrtu Koncesionog akta koji je odradio tadašnje Ministarstvo energetike i rudarstva krajem 2023. godine.
S druge strane ,,Novi Boksiti” kažu za CIN-CG da prema informacijama kojima oni raspolažu, navedeni elaborat nije potreban za istražne radove koje trenutno rade u skladu sa projektom.
Iz Uprave za šume smatraju da je bilo neophodno izraditi procjenu uticaja na životnu sredinu prije zaključenja predmetnog ugovora.
,,Novi boksiti’’ pod istragom zbog obilježavanja koncesione površine
Sumnju da je posao utanačen i prije zvaničnog potpisivanja ugovora podgrijava i krivična prijava Uprave za šume. Naime, mjesec dana prije potpisivanja ugovora nikšićka područna jedinica Uprave za šume podnijela je krivičnu prijavu protiv NN lica, za koja je navedeno i da se sumnja da su zaposlena u privrednom društvu ,,Novi Boksiti”. ,,Prijava je podnesena zbog toga što su NN lica izvršila obilježavanje površine pod šumom i šumskim zemljištem (odjeljenja 81a i 125a, gazdinska jedinica „Župa-Štitovo“) u nadležnosti Uprave za Šume bez znanja i učešća iste”.
Iz Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) Nikšić su za CIN-CG odgovorili da je povodom ove prijave formiran predmet i da se preduzimaju sve zakonom propisane mjere i radnje kako bi se prikupile relevantne činjenice za donošenje odluke u ovom predmetu.
,,Nakon usmenih informacija da je protiv nas podnešena krivična prijava, mi smo zatražili i dobili zvanično informaciju od ODT u Nikšiću da protiv nas nije podnešena prijava. Ne razumijemo ni zašto bi bila podnešena. Mi smo potpisali ugovor o koncesiji sa Vladom Crne Gore, tj. Ministarstvom rudarstva, nafte i gasa.', naveli su za CIN-CG iz Novi Boksiti.
Nikšićko preduzeće Novi Boksiti je u većinskom vlasništvu Nenada Bajovića (80 odsto), a suvlasnik sa 20 odsto udjela je Ivan Ivanović. Bajović je vlasnik Autoprevoza Bajović, a Ivanović je vlasnik preduzeća Rapax.
Raskid ugovora ne donosi štetu državi
Dva mjeseca nakon zaključenog ugovora „Novi Boksiti“ upućuju zahtjev Upravi za šume za sastanak s ciljem sprovođenja procedura za sječu šume na površini nad kojom imaju koncesiono pravo. Uprava se, tvrde iz Novih Boksita, nije se odazivala na njihove uporne pozive.
Iz ove kompanije navode da su tek početkom ove godine saznali za postojanje munike na koncesionom području. ,,Naši inženjeri su nakon saznanja o navodnom postojanju munike utvrdili da se područje gdje se po mapama navodno nalazi munika, što ne znači da je ima i na terenu, zbog požara i ostalog, samo dijelom preklapa sa koncesionim područjem gdje se trenutno sprovode istraživanja,” naglašavaju iz DOO “Novi Boksiti”.
Oni dodaju da bi se, ukoliko se pronađe ruda odgovarajućeg kvaliteta koja je isplativa za eksploataciju na području gdje se utvrdi da ima munike, eventualno radila podzemna eksploatacija, što, oni smatraju, ne bi ugrozilo muniku.
Zbog brojnih nepoznanica koje prate ovaj slučaj iz resoraŠahmanovića navode da je članom 18 Ugovora o koncesiji propisano pod kojim uslovima koncedent, odnosno država, ima pravo da raskine ugovor: „Naglašavamo da je stavom pet istog člana propisano da u slučaju raskida ugovora definisanih ovim članom, koncesionar nema pravo na naknadu štete“, kažu za CIN-CG iz Šahmanovićevog ministarstva.
Simbol otpornosti
Munika, ili pinus heldreichii je vrsta koja raste na visokim nadmorskim visinama između 1.200 i 2.000 metara. Ovo drvo može da dostigne visinu od 20-30 metara i izdvaja se po tankim i zelenim iglicama, raspoređenim u parovima, kao i po svojim cilindričnim čunjevima, dugim oko 7-12 cm. Kora je sivo-smeđa i gruba, posebno na starijim primijercima.
Munika nije samo biljka koja preživljava u ekstremnim uslovima, već predstavlja i izvanredan primer prilagođavanja prirodi. Njena sposobnost da raste u visokim planinama, na stjenovitim terenima i u oštrim klimatskim uslovima, čini je simbolom otpornosti.
Iz Uprave za šume kazu da je šuma munika rasprostranjena u Crnoj Gori na površini od 10.541 hektara, što je dva odsto ukupnog šumskog bogatstva. Najviše je ima u opštini Nikšić (803.474 kubnih metara), zatim na području Danilovgrada, Kolašina, Podgorice i Andrijevice.
Munika je dugovjeka vrsta, koja može da živi stotinama godina. U 2019. godini stručnjaci su procijenili da u okolini Andrijevice postoji munika stara preko 1500 godina, nazvali su je Radmilo.
Ta dugotrajnost muniku čini dragocjenim biološkim resursom, jer njene šume koje su među najstarijima i najprirodnijima u Evropi, pružaju utočište jedinstvenoj planinskoj fauni i podržavaju biodiverzitet koji bi inače mogao biti ugrožen krčenjem šuma ili klimatskim promenama.
Njeno prisustvo je indikator zdravlja planinskog okruženja u kojem raste. Zbog svoje osjetljivosti na klimatske promene, njena distribucija i rast mogu pružiti precizne signale o uticaju promjena u životnoj sredini, čineći je referentnom tačkom za studije ekologije i zaštite. Zbog ovih razloga, munika nije samo biljka kojoj se treba diviti zbog njene ljepote i snage, već i važan element za očuvanje prirodnog okruženja.
Munika kao ugrožena vrsta drveća je zaštićena u Crnoj Gori Zakonom o zaštiti prirode, a na međunarodnom nivou Evropskom direktivom o staništima, Evropskom strategijom za biodiverzitet, Međunarodnom unijom za očuvanje prirode (IUCN) i Konvencijom o biološkoj raznovrsnosti (CBD) i Bernskom konvencijom.
Od promjene vlasti 2020, sjeverni susjed postao je vodeći po prilivu stranih direktnih investicija, broju kompanija registrovanih ovdje, a u vrhu je i po prihodima od turizma i po doznakama
Predrag Nikolić/Đurđa Radulović
Srbija je u posljednje tri godine, po podacima Centralne banke Crne Gore (CBCG), na prvom mjestu po prilivu stranih direktnih investicija (SDI) u Crnoj Gori.
U prvih devet mjeseci 2024. iz te zemlje investirano je 92 miliona eura. Prošle, 2023, Srbija je ovdje bila vodeći investitor sa 125 miliona, a i 2022. sa 137 miliona ulaganja. Te, 2022. godine, srpske investicije su naglo skočile - za gotovo pet puta u odnosu na 2020, kada su iznosile svega oko 27 miliona. Do 2020. Rusija bila vodeća po prilivu SDI u Crnoj Gori.
Stručnjaci za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) kažu da je sve veće ulaganje iz Srbije posljedica tradicionalnih istorijskih veza, ali i činjenice da je u Srbiji sve više internacionalnih investitora koji iz te zemlje ulažu i u region.
Među nekim ekspertima postoji određeni nivo bojazni da bi dominacija ulaganja iz Srbije mogla da bude i neka vrsta strategije zvaničnog Beograda i političkih aspiracija da se Crna Gora učini ekonomski zavisnosnom od većeg susjeda. Međutim, stručnjaci ističu da nije problem što toliki novac dolazi iz Srbije, već što Crna Gora nema osmišljenu strategiju ekonomskog razvoja, diverzifikovanu privredu, što nije krenula sa strukturnim reformama, smanjila korupciju i time privukla različite investitore.
,,Ekonomski odnosi između Srbije i Crne Gore su istorijski snažni. Dominacija Srbije kao jednog od glavnih izvora SDI, od kojih više od polovine 51,4 miliona, odlazi na sektor nekretnina, ukazuje na važnost ove zemlje za crnogorsku ekonomiju“, kaže za CIN-CG Miloš Vuković, ekonomski analitičar.
Međutim, tvrdi Vuković, trendovi opravdano otvaraju i pitanja o zavisnosti i dugoročnoj održivosti. ,,Možemo govoriti o određenom nivou ekonomske zavisnosti Crne Gore od Srbije. Kapital iz Srbije dominira u nekretninama, gdje dolazi do rasta cijena, što otežava dostupnost stambenog prostora lokalnom stanovništvu. Takođe, veliki broj kompanija iz Srbije u Crnoj Gori plasira svoje proizvode, tu su i doznake i dominacija turista iz te zemlje, što ukazuju da crnogorska ekonomija u značajnoj mjeri zavisi od srpskog tržišta“, kaže Vuković i dodaje da sve to stvara ranjivost Crne Gore na ekonomske i političke promjene u Srbiji.
Na listi CBCG o direktnim stranim investicijama za 2024, nakon Srbije slijedi Rusija (80 miliona), zatim Turska (75,8 miliona), Njemačka (57 miliona), Švajcarska (41 miliona). U prvih deset su i Sjedinjene Američke Države (SAD), Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE), Kipar, Velika Britanija i Hrvatska.
Četvrtina inostranog ulaganja u kompanije došla iz Srbije
Najviše novca iz Srbije ove godine uloženo je u nekretnine 51,4 miliona, dok su investicije u kompanije i banke iznosile 25,3 miliona.
Do septembra ove godine u domaća preduzeća je uloženo iz inostranstva oko 100 miliona, od čega su ulaganja iz Srbije najveća i čine četvrtinu. I ulaganje ruskih investitora u domaće kompanije je značajno, sa preko 19 miliona. Tako da gotovo polovina ovih ulaganja odlazi dolazi od srpskog i ruskog kapitala. Ulaganja drugih zemalja u naše kompanije znatno su manja.
Prema podacima Monstata, od 851 filijale stranih preduzeća koja posluju u Crnoj Gori, najviše je u vlasništvu državljana Srbije - 179, što je 21 odsto od ukupnog broja. Kompanije iz Srbije su lani ovdje ostvarile i najveći promet gledano po zemljama, oko 718 miliona eura. To je 28 odsto ukupnog prometa stranih filijala na crnogorskom tržištu, koji je 2023. iznosio oko dvije i po milijarde.
Te kompanije zapošljavaju i veliki broj radnika. Srpske filijale u Crnoj Gori su najvećim brojem zaposlenih su Idea sa 1.733 radnika, Aroma koja ima njih 1.224 i Mtel - 483 zaposlena.
Po broju stranih filijala u Crnoj Gori, za Srbijom slijede: Turska sa 83, Bosna i Hercegovina (BiH) 33, Slovenija i Velika Britanija sa po 32 filijale. Najveće promete nakon Srbije ostvarila su preduzeća iz Švajcarske – 297,4 miliona (11,6 odsto), Slovenije – 261,3 miliona, UAR – 146,6 (5,7 odsto) i Kipra – 144, 9 miliona (5,6 odsto).
Srbija je bila dominantna po učešću stranih filijala i prometa i prije promjena 2020. Prema podacima Monstata 2019. najveći broj stranih filijala dolazio je iz Srbije - 134 od ukupno 464 filijale, što je bilo gotovo 30 odsto od ukupnog broja, a srpske filijale su i tada ostvarivale najveći promet od filijala gledano po stranim zemljama. Međutim, primjetno je i da je broj stranih filijala u Crnoj Gori nakon 2020. znatno porastao.
Srbija je treća po redu kada je u pitanju broj aktivnih poslovnih subjekata u stranom vlasništvu, sa 2.140 poslovna subjekta, što je 11,6 odsto od ukupnog broja. Najveći broj aktivnih poslovnih subjekata u stranom vlasništvu, prema zemlji porijekla, je iz Turske (27 odsto), te Rusije (oko 23 odsto)
,,Činjenica da su investicije koje potiču iz Srbije najzastupljenije u Crnoj Gori, može se objasniti tradicionalnim vezama između Crne Gore i Srbije, te kultorološkim sličnostima koje opredeljuju investitore iz Srbije da ulažu u Crnu Goru“, objašnjava za CIN-CG ekonomski analitičar Zarija Pejović.
U crnogorskoj javnosti bilo je riječi o ulaganja Srbije u državne kompanije poput Elektroprivrede Crne Gore (EPCG) ili Luke Bar, ali za sada do toga nije došlo. Iz Srbije se još ne ulaže ni u ključne infrastrukturne projkte, što bi moglo dovesti da se znatnije, preko ekonomskog učešća, utiće i na političke prilike.
,,O političkom uticaju kroz investicije možemo govoriti u slučaju ulaganja u javnu infrastrukturu od strateškog značaja kao što su energetski potencijali, no takvih vrsta investicija, odnosno prodaje javne-imovine ulagačima iz Srbije prema mojim informacijama za sada nema“, objašnjava Pejović.
Srbija prva i po odlivima, ali i turistima i doznakama
,,Srbija je istovremeno i prva po odlivima iz Crne Gore, što potvrđuje da u ovom međuodnosu ni jedna ekonomija nije na gubitku i/ili u riziku u vezi ulaganja“, ističe za CIN-CG ekonomistkinja Mila Kasalica. Iz godine u godinu, do trećine ukupnih priliva iz Srbije ostaje u Crnoj Gori, objašnjava ona.
Srbija je najveći spoljnotrgovinski partner Crne Gore u uvozu i izvozu, podaci su Monstata prema kojima je iz Srbije uvezeno robe u iznosu od 396 miliona eura, a izvezeno 98,8 miliona od januara do jula 2024. Međutim, izvoz iz Crne Gore opada iz godinu u godinu, što predstavlja pad konkurentnosti Crne Gore i na ovom polju, upozorili iz Fidelity Consultinga ranije ove godine.
Kako objašnjava Kasalica, podaci potvrđuju da u ovom međuodnosu ni naša ni srpska ekonomija nijesu na gubitku i/ili u riziku u vezi ulaganja. ,,To dokumentuje dosta dobrog o crnogorskoj ekonomiji: ne treba zanemariti upornu atraktivnost i značajne potencijale dok privrednici sarađuju, jer crnogorska ekonomija je uvozno zavisna i izvozno uslužno orjentisana“, kaže Kasalica.
Naš turizam prilično zavisi od dolaska posjetilaca iz Srbije, ali i od doznaka iz te zemlje. Tokom protekle godine najviše noćenja ostvarili su turisti iz Rusije (23,6 odsto), a odmah potom i Srbije (21,5 odsto), zatim Bosne i Hercegovine (BiH), njih (8,5 odsto). Posjeta njemačkih turista tokom prošle godine bio je u blagom padu u odnosu na 2022. godinu - svega 4,9 odsto.
Prema podacima Fidelity Consultinga 2021. je u Crnoj Gori priliv po osnovu doznaka fizičkih lica iznosio 794 miliona dolara. Najviše novca je stiglo iz Srbije (390 miliona dolara ili 54 odsto ukupnih doznaka), zatim Njemačke (153 miliona dolara ili 21 odsto) i Sjeverne Makedonije (50 miliona dolara ili sedam odsto.
Iz CBCG su kazali za CIN-CG da ne vode evidenciju o prilivu doznaka po zemljama, već samo ukupni iznos. Crna Gora prema podacima Svjetske banke je jedna od država koje imaju najveći udio ličnih doznaka iz inostranstva u bruto domaćem proizvodu (BDP) od čak 10, 9 odsto za 2023. godinu. Od zemalja regiona, samo Kosovo ima veće učešće ličnih doznaka u BDP-u, 17, 6 odsto. Učešće doznaka u BDP-u Srbije je 7,7.
Nekretinine ne doprinose razvoju
Struktura stranih direktnih investicija (SDI) ukazuje na opadanje ulaganja u produktivne sektore. Ubjedljivo najveća strana ulaganja u Crnoj Gori otpadaju na kupovinu nekretnina od strane državljanina drugih zemalja. I Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD ) je 2021. u Strategiji za Crnu Goru (2021- 2026) istakla da iako je SDI u Crnoj Gori po glavi stanovnika veliki, najviše otpada na nekretnine.
I ove godine je do septembra oko polovina ukupnih SDI otišlo je na kupovinu nekretnina, dok je 2023. od uloženih 862,3 miliona čak više od pola - 463,3 miliona otpalo na nekretnine. Lani su opet najviše novca u nekretnine 78,3 miliona uložili kupci iz Srbije. Potom slijede investitori iz Rusije sa 55,9 miliona ove vrste ulaganja, iz Turske od ukupno 85,3 miliona, 51 milion je otišao za nekretnine. Od njemačkih 72,8 miliona preko dvije trećine, preko 51 milion, je otišlo u nekretine. Od ukrajinskih ulaganja koja su počela da rastu nakon invazije na tu zemlju, najveći dio novca, preko 15 miliona, je otišao u nekretnine.
,,Investicije koje su prisutne u Crnoj Gori su se po pravilu realizovale u sektor nekretnina. Nije sve otišlo u stanove, došlo je i do izgradnje novih hotela što je pozitivno za razvoj turizma. No, opet, ove investicije su se ostvarile tamo gdje postoji 'prirodna renta', kao što je atraktivna morska obala. Kako su prirodni resursi kao što je zemljište neobnovljivi, postavlja se pitanje njihove održivosti“, kaže Pejović.
Po neto efektu najviše investicija sa Zapada
Kasalica ističe da je prema neto efektu, odnosno razlici između odliva i prliva, najviše investicija iz zapadnih i razvijenih zemalja, Evropske unije (EU), Kanade, Australije, SAD.
U Strategiji EBRD za Crnu Goru napominje se konitnuirana saradnja sa EU, uključujući niz Instrumenata za pristupnu pomoć (IPA), te da kao ključna važnost ostaje doprinos donatora kroz mehanizme kao što je Investicioni okvir za Zapadni Balkan (WBIF).
Crna Gora ostaje privlačna, kako za EBRD, tako i za Evropski investicionu banku (EIB) i Svjetsku banku. Za našu zemlju je imao otvorena vrata i Abud Dabi fond, kao i tekući OPEC fond, podsjeća Kasalica i naglašava da su ta iskustva trebalo da nauče lidere državne administracije transparentnosti i kako se privaliče kredibilni investitori kroz ,,političke, institucionalne i strukturne reforme u Crnoj Gori'.
Bez strateških promjena nema privlačenja zdravih investicija
Sagovornici CIN-CG se slažu da bi Crna Gora trebalo da diverzifikuje strane investicije i da jače ulaganje u privredu. Korupcija i netransparentnost vlasti ostaju velike prepreke. Bez strateških promjena, zemlja ostaje nedovoljno atraktivna za zapadni kapital, čime propušta priliku za dugoročni razvoj i ekonomsku stabilnost, navodi Vuković.
,,Zapadne kompanije traže stabilnost, inovativne sektore i predvidivo poslovno okruženje, ali Crna Gora se pretežno oslanja na turizam i nekretnine, što nije u skladu s njihovim interesima.
Konkurentnost regionalnih investitora, poput onih iz Srbije, otežava zapadni priliv kapitala, a slaba promocija Crne Gore kao destinacije dodatno pogoršava situaciju“, objašnjava Vuković.
Upozorava i na neefikasan pravni sistem, koji uz korupciju i birokratske prepreke stvaraju nepovjerenje kod investitora - ,,dok mala veličina tržišta i politička nestabilnost dodatno smanjuju privlačnost zemlje“, objašnjava Vuković.
Da bi privukla zapadne investicije, Crna Gora mora reformisati pravni sistem, smanjiti administrativne barijere i fokusirati se na razvoj inovativnih sektora poput IT-a i obnovljivih izvora energije, objašnjava Vuković. ,,Ključ za to leži u boljoj regulaciji tržišta, jačanju pravne sigurnosti i strateškom usmjeravanju investicija ka sektorima koji doprinose dugoročnom ekonomskom razvoju“, kaže Vuković.
EBRD u Strategiji za Crnu Goru (2021- 2026) naglašava da Crnoj Gori fali i diverzifikacija ekonomije ,,čime bi se napravio otklon od isključivo sezonskog turizma koji se oslanja na 'sunce, pijesak i more''. Ističe se i da je neophodna refoma neefikasnih preduzeća u državnom vlasništvu, principi zelene ekonomije, dalji rad na integraciji regionalne transportne i energetske mreže, te digitalizacija sa ciljem podsticanja veće povezanosti i otvaranja novih radnih mjesta. Međutim, ni jedna od vlada nakon promjena 2020, nije se ozbiljno uhvatila u koštac sa ovim izazovima, niti je vodila računa o sugestijama stranih strateških partnera kao što je EU, Svjetska banka ili EBRD, kada su u pitanju strukturne reforme u ekonomskoj sferi.
Crnoj Gori nedostaju investicije u sektor proizvodnje, kaže u razgovoru za CIN-CG Zarija Pejović, ekonomski analitičar. ,,Posebno bi takve investicije bile od značaja na sjeveru Crne Gore, gdje se nalaze i šumski i mineralni resursi. Nažalost država nije dovoljno radila na privlačenju ovih investicija“, objašnjava Pejović.
Naglašava i da politike koje su vodile deindustrijalizaciji Crne Gore na žalost rezultiraju i odsustvom kvalifikovane radne snage, koje bi investicije u sektor proizvidnje mogle da angažuju.
Ono što je trenutno neodrživo je lična potrošnja kao generator razvoja, navodi Kasalica: ,,Takav cilj je kratkoročan a nacionalna ekonomija se mora razvojno promišljati za narednih pedeset godina“.
Problem je i netransparentnost vlasti
Dok je kvalitetnije prisustvo zapadnih investitora poželjno i pradstavlja nesporni razvojni cilj, tvrdi Kasalica, moraju se stvari posmatrati i kroz prizmu crnogorskih negativnih iskustava sa stranim investicijama iz razvijenih zemalja. Navodi primjere njemačkih investicija u postrojenja za prečišćavanje voda u Budvi, ili afere u Regionalnom vodovodu oko ulaganja austrijske kompanije, te nerazriješene afere niza crnogorskih institucija i inostranih investitora. ,,Držati se ideala da je zapadni investitor bolji od bilo kojeg drugog investitora nije standard bilo gdje u svijetu, i to već više decenija“, objašnjava Kasalica.
,,Crnogorski političari ni prije ni poslije 30. avgusta ne riješevaju osnovno pitanje održivosti crnogorske ekonomije - a to je samosvjesno i odgovorno udaljivanje od netransparentnosti“, kaže Kasalica. Zato crnogorska ekonomija plaća skupu cijenu loše reputacije, kao i cijenu nepovjerenja sopstvenog stanovništva, objašnjava ona.
Ines Mrdović, iz Akcije za socijalnu pravdu za CIN-CG kaže da transparentnost SDI nikada nije bila na nivou. ,,Dovoljno je pomenuti da mi još nemamo bazu stranih investitora u Crnoj Gori“, kazala je Mrdović i dodala da SDI u prethodnih dvije decenije nijesu dovoljno doprinijele ekonomskom razvoju naše zemlje, što pokazuje loš standard i siromaštvo u Crnoj Gori.
Srbi zainteresovani za crnogorsko državljanstvo
Od građana Srbije i Rusije, koje imaju najveći SDI u Crnoj Gori, stiže i najviše zahtjeva za državljanstvo.
Prema posljednjim podacima MUP-a najviše su za tokom posljednje dvije godine za državljanstvo naše zemlje bili zainteresovani građani Srbije. Oni su od januara 2023. do 31. oktobra 2024. godine podnijeli 1.197 zahtjeva. Slijede državljani Rusije sa 928 zahtjeva. Potom je najviše zahtjeva iz Bosne i Hercegovine - 542, Albanije - 160, Kosova - 124. Zanimljivo je i da je 94 građana Sjedinjenjenih Američkih Država zatražilo crnogorski pasoš.
Iz Rusije je bilo najviše zahtjeva i najviše dobijenih državljanstava putem Programa ekonomskog državljanstva. Od 2019. do 2024. preko polovina onih koji su dobili državljanstvo bila je porijeklom iz Rusije, tj. njih 1.055 od ukupno 2074, podaci su Centra za građansko obrazovanje (CGO).
Srbija uspješna u privlačenju evropskih SDI
Od 2007. do početka 2024. godine Srbija je privukla više od 46 milijardi eura direktnih stranih investicija, podaci su Narodne banke Srbije. Tokom ove godine do oktobra uspjela da je da privuče 3,2 milijarde.
Za razliku od Crne Gore u Srbiji su nekoliko prvih investitora sa Zapada, vodeća je Njemačka iz koje je došlo 13,5 odsto ukupnog priliva, zatim Italija sa 11, 7 dsto od ukupnih SDI, teće mjesto dijele SAD i Rusija sa po 10, 9 odsto priliva. Kina koja je posljednjih godina stalni partner Srbije, preko ulaganja u javne kapitalne radove nalazi se na četvrtom mjestu sa 10, 5 odsto udjela u SDI. Iza Kine je Francuska sa 8,5 odsto udjela u SDI.
Među stranim kompanijama koje posluju u Srbiji su Boš, Mišlen, Simens, ZF, Panasonik, NCR, Gasprom, Ziđin, Majkrosoft, Gorenje, Magna, Leoni, Fijat-Krajsler, Šnajder elektrik i mnoge druge.
EBRD u Strategiji za Srbiju (2023- 2028) ocjenjuje da u snažni prilivi u SDI-ju u Srbiji podstiću veći izvoz i ekonomsku kompleksonst, te da se u Srbiji, za razliku od Crne Gore, rast BDP-a bazira na izvozu koji se povećao i zahvaljujući konstantno visokim prilivima SDI u proizvodnom sektoru u toj zemlji.
Iz Društva statističara i demografa procjenjuju da je preko dvjesta hiljada državljana Crne Gore u inostranstvu, te da je cifra sa popisa da ih je vani nešto više od 44.000 samo dio. Koliko tačno naših građana živi van granica zemlje teško je procijeniti jer institucije niti vode brigu o tome, niti imaju podatke, a davno najavljeni registar dijaspore još ne postoji
Kristina Radović Predrag Nikolić
Oko trećine crnogorskih državljana, odnosno 213.478 osoba, živjelo je u inostranstvu na dan popisa 31. oktobra 2023. godine, procjena je koja je Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) dostavljena iz Društva statističara i demografa Crne Gore (DSDCG).
Da nešto više od 44 hiljada građana Crne Gore živi van njenih granica, saopštili su iz Uprave za statistiku (Monstat), pozivajući se na podatke dobijene na prošlogodišnjem popisu.
“Iako su popisom prikupljeni podaci za 44.017 osoba, to čini samo 20 odsto od procijenjenog broja dijaspore, dok 80 odsto, 169.461 osoba, nije obuhvaćeno, jer u trenutku popisa nijesu imali prisutnog člana domaćinstva u Crnoj Gori koji bi dao podatke u njihovo ime”, kaže za CIN-CG Gordana Radojević iz DSDCG.
Radojević, koja je dugo godina bila direktorica Monstata, objašnjava da ovo pokazuje da tradicionalni popisi nijesu pouzdan izvor informacija o dijaspori, ili crnogorskim državljanima u inostranstvu.
“Zbog toga je neophodno sprovesti posebno istraživanje koje bi omogućilo državljanima u dijaspori da putem elektronskog obrasca dostave tražene podatke. Inicijativa da ovo istraživanje bude dio popisa stanovništva 2023, definisana je posebnim zaključkom Vlade iz 2018”, kaže ona.
I pored zaključka tadašnje Vlade Duška Markovića, ni nakon popisa ne znamo tačan broj crnogorskih državljana u inostranstvu. Iz Ministarstva dijaspore (MD) kažu da Crna Gora nema precizne i tačne podatke o brojnosti dijaspore.
“Postojeći registri nisu ažurirani i stoga je Ministarstvo dijaspore kao svoj primarni zadatak postavilo za cilj izradu registra dijaspore. Već radimo na tehničkom planu izrade registra i očekujemo da bude već 2025. predstavljen široj javnosti i posebno našoj dijaspori”.
Cilj registra je dobiti makar približne tačne podatke o broju naših ljudi u dijaspori, kroz jedan standardni demografski upitnik, objašnjavaju iz tog Vladinog resora.
Migracije mijenjaju demografiju Crne Gore, što je već dovelo do ozbiljnih kriza.
“Ako se ne preduzmu odgovarajuće mjere demografskog oporavka, proces depopulacije će se nezaustavljivo širiti. Niski fertilitet, duži životni vijek i migracija promijenili su demografsku sliku mnogih područja u Crnoj Gori”, kaže demograf Miroslav Doderović za CIN-CG.
Pored brojnih činjenica o depopulaciji objavljenih nakon nedavnih predstavljanja rezultata popisa, Doderović dodaje i podatak da je učešće osoba starijih od 65 godina, prema podacima popisa iz 1971. godine, u Crnoj Gori iznosilo 7,1 odsto, dok su podaci najnovijeg popisa pokazali da je njihovo učešće 16,8 odsto.
Nezaposlenost i niska primanja glavni razlozi odlaska mladih
Petina mladih u Crnoj Gori - njih 20,59 odsto, izrazilo je želju da napusti državu zbog loših socijalnih, životnih i ekonomskih standarda i uslova, pokazali su rezultati Studije o mladima iz jugoistočne Evrope 2024. Fondacije “Fridrih Ebert”.
“Glavni razlozi za odlazak mladih su nemogućnost da nađu posao u svojoj struci, niska primanja i nizak životni standard”, kaže Doderović.
Pored odlika tržišta rada, čitav niz politika kao što su obrazovna, stambena, poreska politika, politika tržišta rada, nepotizam i korupcija otežavaju položaj mladih i njihovu integraciju u društvu. To posebno važi za mlade, upravo one koji migriraju i one koji treba da budu nosioci pozitivnih demografskih promjena, ističe on.
“Popis stanovništva trenutno predstavlja jedini izvor podataka o mladima koji se školuju u inostranstvu. Prema posljednjem popisu, 8.230 građana Crne Gore boravi u inostranstvu radi školovanja, od čega se 43 odsto ili 3.607 osoba školuje u Srbiji”, kaže Radojević.
Mlada scenska umjetnica Sara Vujadinović je u Lisabonu već devet godina. Povod za odlazak iz Crne Gore bila je stipendija za master studije.
“Moj razlog za apliciranje je bio taj što sam osjećala potrebu za širim prostorom koji bi mi omogućio više mogućnosti za obrazovanje koje me interesuje i za samu spoznaju toga šta bih da radim i stvaram”.
“U Crnu Goru bih se vratila sa namjerom da nekako ‘donesem’ i razvijem ono čime se bavim u Lisabonu, a što kod nas baš i ne postoji, a to je plesni teatar. To mi je vrlo važno na ličnom nivou, ali vratila bih se samo ako znam da mogu da se vratim u Lisabon, iz razloga što se bojim da bih se razočarala suženošću umjetničke scene i nemanjem mogućnosti kod nas”, ističe Vujadinović.
Iako institucije u državi nemaju precizne podatke o dijaspori, neka iseljenička udruženja posjeduju određene podatke. Predsjednik Crnogorske etničke zajednice Australije, Mihailo Mandić kaže da u Australiji ima oko 5.000 naših građana.
Mandić naglašava da mlađe generacije napuštaju Crnu Goru, jer ne mogu da se nose sa očiglednom nepravdom sa kojom se susrijeću na svakom koraku.
“Nepotizam, korupcija, politički primitivizam, vjerska zatupljenost je dio atmosfere zbog čega civilizovane osobe, inteligentne, sposobne i edukovane ne žele da budu njihov dio. Traže uređene sisteme u kojima će doći do izražaja njihovo znanje i sposobnost i u kojem će imati zaštitu kao njihovi građani”, ističe on.
Za razliku od druge polovine prošlog vijeka, kada su zemlju napuštala najviše manje kvalifikovana radna snaga, posljednjih decenija iz nje odlazi mnogo onih koji su visokoobrazovani.
“Crna Gora proizvodi više zdravstvenih radnika od prosjeka zemalja Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), ali većina sadašnjih ljekara razmišlja o odlasku i već se javlja nedostatak pojedinih specijalista u nekim zdravstvenim sektorima”, objašnjava Doderović.
Nedostatak radnika i kadra u Crnoj Gori ne bilježi se samo u zdravstvu, nego zahvata sve oblasti.
Njemačka - jedna od najpoželjnijih za migracije
Ekonomski motivi su dominantni kada je riječ o emigraciji u zapadne zemlje, ali u slučaju Crne Gore postoji čitav niz dodatnih motiva. To potvrđuju i podaci Monstata - kao razlog odlaska iz Crne Gore najviše popisanih građana 2023. navelo je ekonomiju, njih 21.449, dok je zbog porodičnih razloga u inostranstvu 10.735 crnogorskih građana.
“Sa jedne strane imate visoko obrazovane kadrove, koji u odlasku vide priliku da profesionalno napreduju, ali i da finansijski obezbijede svoje porodice. A sa druge imate nisko obrazovane kadrove koji u sistemu u Zapadnoj Evropi, Njemačkoj, vide priliku da obezbijede svoju osnovnu egzistenciju”, objašnjava Doderović.
Od zemalja zapadne Evrope, Njemačka je u oba slučaja u samom vrhu atraktivnosti za emigraciju iz Crne Gore, pogotovo sjever Crne Gore. Najveći broj popisanih državljana Crne Gore radi, školuje se ili boravi u Njemačkoj i to 10.413, prema podacima Monstata.
“Nažalost, Ministarstvo unutrašnjih poslova ne raspolaže tačnim podacima o broju iseljenih državljana niti o razlozima njihovog odlaska, jer oni koji odlaze iz Crne Gore ne odjavljuju prebivalište kako bi zadržali određena prava u Crnoj Gori, što otežava sagledavanje obima ukupne migracije. Stoga, sistemsko praćenje migracija predstavlja, prvi i najvažniji korak, posebno imajući u vidu da prema istraživanju o mladima imamo stabilnih 50 odsto mladih koji žele napustiti Crnu Goru”, kaže Doderović.
Prema podacima Monstata, Njemačka, Srbija i Sjedinjene Američke Države (SAD) na vrhu su liste država koje naši građani i građanke biraju za rad, boravak ili se školovanje. Nakon te tri države, slijede Luksemburg, Švajcarska, Švedska, Francuska, Bosna i Hercegovina, Italija i Slovenija.
Iz MD kažu da najviše naše dijaspore ima u regionu, ali i zemljama zapadne Evrope, poput Njemačke, Luksemburga, Švajcarske.
“Naša dijaspora je i te kako brojna u Sjevernoj Americi i Kanadi. Kada je riječ o iseljenicima, svakako se moraju pomenuti Turska i države Latinske Amerike”, kažu iz resora Mirsada Azemovića.
Predsjednik Saveza asocijacije Crne Gore u Njemačkoj (SCANJ) Nedžad Nurković kaže da je teško utvrditi koliko je crnogorskih građana u Njemačkoj, ali prema njegovim procjenama ima ih oko 70 hiljada.
Dakle, radi se o ogromnom broju, više od 10 odsto od ukupnog broja crnogorskih stanovnika.
Zanimljiva je fotografija koja kruži društvenim mrežama, uslikana u holu zgrade u Minhenu, gdje se po prezimenima vidi da su skoro svi stanari te zgrade sa naših prostora.
Procjenjuje se da ima 550 hiljada crnogorskih građana u inostranstvu
Građevinska zanimanja, medicinski kadar - sestre i tehničari, njegovateljice starih osoba i higijeničarke su poslovi koje najčešće naši rade u Njemačkoj, kaže Nurković.
Mandić kaže da su se Crnogorci u Australiju doseljavali u talasima. Ranije su dolazili većinom neškolovani da rade uglavnom razne fizičke poslove.
“Bili su to poslovi u građevinarstvu, komunalnim službama, rudarstvu... Pored njih dolazili su mehaničari, vozači, radnici uslužnih djelatnosti, da bi novija generacija došla sa zavidnim završenim fakultetskim obrazovanjem i znanjem engleskog jezika. Našli su bolje poslove koji nose veću finansijsku sigurnost. Danas ima dosta naših koji predaju na univerzitetima širom Australije, doktora i stomatologa, kao i u bankarskom sektoru, računovodstvu, privatnim biznisima itd.”, kaže on za CIN-CG.
Pored nove generacije iseljenika, po svijetu je veliki broj ljudi našeg porijekla, o čemu takođe nema pouzdane statistike, niti država o tome vodi posebno računa.
Kombinujući dostupne podatke sa procjenama broja naših iseljenika u pojedinim djelovima svijeta, profesor Doderović kaže da se može procijeniti da oko 550.000 ljudi našeg porijekla živi izvan granica Crne Gore.
Prema njegovim procjenama, samo u Turskoj živi oko 100.000 ljudi porijeklom iz Crne Gore, oko 40.000 je u SAD, 30.000 u Argentini, 25-30.000 u Njemačkoj, 12.000 u Luksemburgu i isto toliko u Albaniji.
Osim što crnogorska vlast nema evidenciju o broju naših građana koji žive vani, a posebno o onima čiji su preci davno napustili Crnu Goru, mnogi sagovornici CIN-CG-a iz dijaspore kažu da ih niko iz matične države nije kontaktirao, niti podržao na bilo koji način. Državni poslovi van Crne Gore svode se uglavnom na administraciju oko izdavanja dokumenata po konzulatima i ambasadama. Nema osmišljene politike, okupljanja oko nekih inicijativa iz kulture, umjetnosti, ekonomskih projekata, što rade uređene države, koje vode računa o svojim građanima gdje god da su.
Država se tako odriče svojih građana koji bi mogli mnogo da vrate i doprinesu zemlji iz koje su potekli, u ekonomskom, kuturnom, naučnom i ostalim poljima. Zemlje iz regiona, posebno Srbija i Hrvatska, imaju mnogo ozbiljniji odnos prema sopstvenoj dijaspori, koja značajno doprinosi tim državama.
Prema procjenama, u SAD živi oko 40.000 iseljenika porijeklom iz Crne Gore. Najviše ih je u velikim gradovima - Njujorku, Čikagu, Detroitu, San Francisku.
Senad Perazić vodi Kulturni centar “Rumija” u Čikagu. Centar je osnovan 1996. i ima oko 200 članova, uglavnom iseljenika iz barske opštine. Perazić smatra da je u SAD najbrojnija dijaspora u Njujorku, mada kaže da je teško odgovoriti koliko ima crnogorskih građana u toj zemlji.
“Ranije generacije iseljenika su se bavile raznim poslovima, održavanjem zgrada, zanatskim poslovima. Danas imamo jednu potpuno drugačiju sliku, gdje su naši iseljenici vlasnici malih i srednjih preduzeća, doktori, advokati, inženjeri…’’, navodi Perazić i dodaje da je glavni razlog što su napustili Crnu Goru ekonomske prirode.
“Što se tiče saradnje sa institucijama matične drzave, bile su dosta dobre do prije tri, četiri godine. Imali smo posjete svake godine Uprave za dijasporu, a isto tako i predsjednika Opštine Bar. Posljednjih godina to izostaje, tako da bih rekao da je saradnja mala ili nikakva’’, zaključuje Perazić.
Predsjednik udruženja Crnogoraca iz Bolivije Stevan Mićović, kaže za CIN-CG da u toj državi ima oko 900 crnogorskih potomaka, dok ih je na cijelom kontinetu Južne Amerike znatno više.
Veliki imigracioni talas naših ljudi u Latinsku Ameriku bio je početkom prošlog vijeka. Gordan Stojović, bivši ambasador Crne Gore u Argentini kaže da je ovu zemlju od 1918. do 1953. godine naselilo oko 18.000 osoba koje su rođene na teritoriji današnje Crne Gore. On smatra da u Argeniti živi minimum 60 hiljada do 80 hiljada potomaka iseljenika koji sa neke od porodičnih strana vuku korijene iz Crne Gore.
“Država je proteklih decenija prolazila razne periode od potpunog nepoznavanja i ignorisanja da potomci naših iseljenika postoje, pa sve do jednog od ključnih momenata institucionalizacije koji se ogleda u otvaranju ambasade kao pružene ruke prema njima. Brojni projekti su uslijedili u godinama nakon toga i mislim da se u posljednih 27 godina ipak od nule uspjelo pomjeriti dosta toga, uz veliki napor nas entuzijasta, civila, medija... Posljednje dvije godine posjećivao sam redovno Argentinu i mogu primjetiti da tamošnje iseljeničke institucije imaju pruženu ruku i žele raditi na daljem jačanju saradnje sa Crnom Gorom’’, kaže Stojović.
“Trenutno ne postoje programi podrške od strane Vlade Crne Gore, barem ne u Boliviji. Do 2018. godine imali smo sjajan početak vraćanja svojim korijenima zahvaljujući podršci bivšeg ambasadora Gordana Stojovića, koji je bio ambasador za Argentinu, Čile, Brazil i Urugvaj. Trenutno smo zaboravljeni i od strane Vlade Crne Gore i od strane sadašnjih diplomata u Buenos Ajresu, ne znamo ime ambasadora, u slučaju da je imenovan za sada”, kaže Mićović.
Crnogorska zajednica u Urugvaju ima oko 300 članova, uglavnom su u Montevideu i Karmelu, kaže predsjednik Crnogorske zajednice u Urugvaju Daniel Klisić. On navodi da je njihova imigracija veoma stara, većina je stigla početkom 20. vijeka, ali uspjeli su da očuvaju običaje i u posljednje vrijeme da obnove naš jezik.
I umjetnica Vujadinović za CIN-CG kaže da nema nikakvu podršku vlasti Crne Gore, kao ni crnogorskih institucija.v“U par navrata, prije nekoliko godina, aplicirala sam za određene otvorene fondove za umjetnost pri Ministarstvu kulture, ali nikad nijesam dobila čak ni odgovor”, kaže ona.
Monstatovi podaci popisa pokazali su da nakon Njemačke najviše crnogorskih građana boravi u Srbiji - 7.346, potom u SAD 6.428, u Luksemburgu je njih 3.578, u Švajcarskoj 1.987, Švedskoj 1.408, a u Francuskoj 1.381.
Podaci pokazuju da se iseljavanje povećava posljednjih godina. Kako se navodi u objavi Monstata, na rad, školovanje ili boravak u inostranstvo u 2023. otišlo je 6.930 crnogorskih građana, što je dva puta više nego godinu ranije kada je Crnu Goru napustilo 3.394 građana.
Tokom 2021. u inostranstvo je otišlo 2.786, a 2020. - 2.396. Podaci pokazuju da je od 2015. do 2019. Crnu Goru napustilo 8.499, opet dva puta više nego u periodu od 2010. do 2014. kada je iz Crne Gore otišlo 4.180 naših državljana.
Iseljavanja utiču i na etničku strukturu Crne Gore. Zanimljivo je da se s obzirom na učešće u broju stanovnika, najviše iseljavaju Bošnjaci, Albanci i Muslimani. Popisani državljani Crne Gore na radu, školovanju ili boravku van Crne Gore prema nacionalnoj, odnosno etničkoj pripadnosti izjasnili su se na sljedeći način: Bošnjaci - 15.486, Srbi - 11.789, Crnogorci - 8.790, Albanci - 4.938, Muslimani - 1.628... Kada je u pitanu geografska odrednica, najveći broj popisanih osoba koje rade, školuju se u inostranstvu je iz Podgorice i to njih 6.384.
“Popisni podaci o broju državljana koji borave u inostransvu, mogu pružiti samo djelimičan uvid, ali ne mogu se smatrati preciznim odrazom ukupne nacionalne strukture državljana Crne Gore koji žive u inostansvu. Da bi se obezbijedila veća reprezentativnost podataka, trebalo je razmotriti uvođenje mogućnosti elektronskog popisivanja. Ovo bi omogućilo iseljenicima da učestvuju u popisu bez fizičkog prisustva. Takvo rješenje bi značajno poboljšalo obuhvat i tačnost podataka o iseljenicima i omogućilo kvalitetniju analizu njihovih karakteristika, uključujući i nacionalnu strukturu”, ističe Radojević.
Na migracije u Crnoj Gori znatno će uticati predstojeća očekivana integracija u Evropsku uniju (EU) i globalna kretanja. Prema podacima hrvatskog Državnog zavoda za statistiku, od ulaska u EU 2013. do 2023. zemlju je napustilo 389.197 ljudi. Hrvatsku je, u posljednjih deset godina, napustio svaki deveti stanovnik, Bugarsku svaki deseti.
Imajući u vidu klimatske pogodnosti Crne Gore, ali i EU integracije, može se očekivati da određeni broj inostranih građana dođe da živi u Crnu Goru. Priliv stanovništva biće iz različitih krajeva svijeta i različite starosne dobi. Očekuje se da će jedan broj ljudi starije životne dobi ovdje dolaziti zbog klime i povoljnih uslova života, kao što se to, na primjer, desilo Španiji. Prema jednom od scenarija Monstata, u periodu koji slijedi, veliki broj imigranata dolaziće iz azijskih i afričkih zemalja, motivisani različitim razlozima, uključujući i zahtjeve za međunarodnu zaštitu.
Istorija iseljavanja iz Crne Gore
U Crnoj Gori oko 130.000 građana živi na ivici siromaštva, od čega svega 19.400 ostvaruje pravo na materijalno obezbjeđenje. Socijalna davanja kreću se od 86 do 167 eura i teško se sa tim novcem može živjeti, pojašnjava demograf Doderović za CIN-CG.
“U našoj državi nadležni ne spominju siromaštvo zaposlenih i nepravedno i neprimjereno visoko zapošljavanje u javnoj upravi. Socijalni stanovi kao način umanjenja siromaštva socijalno ugroženih, ali i ne samo njih, nije dovoljno u fokusu kreatora javih politika. Socijalna penzija još uvijek nije zaživjela”, kaže Doderović.
I u prošlosti se iz Crne Gore iseljavalo uglavnom zbog siromaštva. Migracije su bile intenzivne u 18. vijeku, a masovne u 19. i prvoj polovini 20. vijeka, naročito poslije Balkanskih, Prvog i Drugog svjetskog rata.
“Iako se i za Crnu Gori može reći ‘da je druge naselila, a sebe nije raselila’, ipak se njeno iseljeništvo, rasijano u manjim ili većim grupama, enklavama i kolonijama, u rasponu od nekolika vjekova, u velikoj mjeri gubilo u novoj sredini’’, navodi Doderović.
Nakon međunarodnog priznanja 1878. na Berlinskom kongresu, u Crnoj Gori je izvršen prvi popis stanovništva. U radu Đorđija Pejovića “Iseljavanje Crnogoraca u XIX vijeku”, Titograd, 1962, navodi se da je zemlja u trenutku priznanja imala oko 200.000 stanovnika.
Pejović piše o godinama u kojima je vladala “epidemija gladi’’, pa je tako tokom 19. vijeka bilo preko dvije decenije gladnih godina, zatim epidemija - kolere, velikih boginja, dječjih bolesti... Smatralo se da je 1898. u Crnoj Gori bilo oko 200.000 stanovnika, a da je svega tri godine kasnije, 1901. ovaj broj iznosio oko 160.000. Navodi se i primjer da je 1907. samo na radu u Americi bilo oko 15.000, a uoči balkanskog rata 20.000 Crnogoraca ili oko 10 odsto ukupnog stanovništva.
Popis stanovništva 1921. je prvi organizovani i sistematski način dobijanja ne samo pouzdanog broja, već i drugih obilježja stanovništva Crne Gore. Tada je Crna Gora prisajedinjena Kraljevini SHS i u okviru njenih današnjih granica živjelo je 311.341 stanovnika.
Na popisu stanovništva 1931. godine Crna Gora je u današnjim granicama imala 360.044 stanovnika. Popis stanovništva koji je trebalo da bude 1941. godine nije izvršen zbog početka Drugog svjetskog rata. Međutim, procjenjuje se da je te godine Crna Gora, u današnjim granicama, imala 425.964 stanovnika.
Na popisu iz 1971, kada su Jugosloveni u velikom broju išli na rad u inostranstvo, broj prijavljenih stanovnika Crne Gore u inostranstvu iznosio je 11 hiljada, 1981. ta brojka se povećava na 18 hiljada, 1991. na 23 hiljade, da bi 2003. kada su posljednji put brojani, njihov broj bio 55 hiljada. Ni ove brojke nijesu precizne jer nijesu precizno vođene evidencije o iseljenicima.
Da se iz Crne Gore odlazi u kontinuitetu i to većinom mlađi stanovnici svjedoče i zvanični podaci Monstata, prema kojima je Crna Gora na popisu iz 1991. imala 615.035 hiljada stanovnika, a 32 godine kasnije 2023, svega par hiljada više - 623.633, uključujući preko 90 hiljada stranih državljana.
Prirodni priraštaj je svake godine bio pozitivan i ukupno je za period od 1991. do 2015. iznosio 73.126. Broj doseljenika iz inostranstva u ovom periodu iznosi najmanje 72 hiljade. To znači da je broj stanovnika, da nije bilo iseljavanja, trebalo da bude veći za 145 hiljada.
“Broj građana koje je Crna Gora ‘izgubila’ u ovom periodu je duplo veći nego što opština Nikšić ima stanovnika”, zaključuje demograf Doderović. Prema procjenama Ujedinjenih nacija (UN), Crna Gora će 2050. imati 93 hiljade stanovnika manje.
Kao što su partije premrežile preduzeća na državnom nivou, tako i lokalne vlasti rade sa opštinskim širom Crne Gore. To su uporišta partijskog zapošljavanja, lošeg kadra koji uglavnom neodgovorno upravlja javnim dobrima, u kojima broj radnika raste kako koja partija preuzme vlast, ali obično rastu i minusi u bilansima
Predrag Nikolić
U Crnoj Gori posluje 119 opštinskih preduzeća, više od trećine - 45, završilo je sa gubitkom prošlu godinu. Ukupan minus u 2023. iznosio je 12,3 miliona eura. Ostala opštinska preduzeća ostvarila su dobit koja je kad se sve sabere znatno manja od minusa - 8,1 milion eura.
Najveći gubitaši na lokalnom nivou su vodovodi i kanalizacije čiji dug prelazi sedam miliona eura, slijede komunalna preduzeća sa ukupnim dugom od 3,7 miliona. Ova preduzeća, koja su opterećena brojem zaposlenih, su primjeri nepotizma i partijskog zapošljavanja već decenijama.
Od opština po gubicima prednjači Glavni grad, čija su preduzeća tokom prošle godine ostvarila više od pola ukupnih gubitaka - 6,2 miliona eura. Učešće u ukupnom dobitku je znatno manje i iznosi svega 1,4 miliona.
Nakon smjene vlasti na državnom nivou 2020. godine, kadar Demokratske partije socijalista (DPS) u podgoričkim preduzećima svojski se trudio da poveća broj radnika, a drastično je rastao i minus. DPS gubi izbore u glavnom gradu 2022, a nova vlast je tek tokom 2023. uspjela da promijeni dio starog kadra, ali na nove pozicije ne dolaze oprobani stručnjaci, kako se obećavalo tokom kampanje, već lojalni i oni koji su zadužili stranke.
Preduzeća Glavnog grada prednjače po gubicima
Ubjedljivo najveći dug od svih opštinskih preduzeća ima podgorički Vodovod i kanalizacija, čak 3,8 miliona. Dugo je ova firma bila na glasu kao DPS bastion i primjer partijskog zapošljavanja. Filip Makrid iz DPS je krajem 2018. postao direktor ovog preduzeća i bio na toj funkciji do kraja 2023. Vodovod i kanalizacije su 2019. poslovale sa dobitkom od 380 hiljada, 2020. dobitak je iznosio 44 hiljade. U 2021. još pozitivno posluju i završavaju godinu u plusu od 13 hiljada. Ali, u izbornoj 2022. slijedi drastičan pad i gubitak od 893 hiljade, da bi posljednjoj godini rukovođenja ovom firmom od strane DPS kadra dug porastao na 3,8 miliona eura. Makridu je funcija Vodovodu prestala u oktobru 2023. Nove podgoričke vlasti koje su preuzele Glavni grad nakon izbora 2022. nijesu odmah postavljali svoje ljude, Makridu su čak produžili madat za par mjeseci.
U oktobru 2023. za izvršnog direktora Vodovoda imenovan je Aleksandar Nišavić, član Glavnog odbora Demokrata Crne Gore (DCG). U preduzeću je prošle godine bilo 568 zaposlenih.
Da nova uprava nije bitno popravila stanje u ovom preduzeću, govori i preko dva miliona eura duga za poreze i doprinose. Posljedica neplaćanja poreza i doprinosa je da svi koji su ostvarili svoje pravo na penziju u periodu 2023. i 2024. ne mogu dobiti trajna, već privremena rješenja za penziju koja je umanjena za oko 50 eura. Preko 10 bivših radnika Vodovoda, koji su posljednje dvije godine otišli u penziju, pred Agencijom za mirno rješavanja sporova vode postupak.
Nedavno je grupa radnika pisala v.d. direktoru Poreske uprave Crne Gore Savu Laketiću sa zahtjevom da ova institucija konačno preduzme zakonom predviđen mjere i izvrši kontrolu poslovanja Vodovoda.
“Naša jedina briga je da nam se plate porezi i doprinosi na zarade kako bi naše bivše kolege koje su ostvarili pravo na penziju u protekloj godini i one koje će to pravo ostvariti u narednom periodu dobile konačna rješenja za svoju zarađenu penziju, a ne privremena, kako bi im bila isplaćena adekvatne penzije, što je uzrokovano nepreduzimanjem nikakve kontrole i mjera od strane Poreske uprave”, navodi se u dopisu radnika.
Nakon promjene rukovodstva u Vodovodu, ovo preduzeće su napustila četiri inženjera, dvoje ekonomista, razrješena su mandata dva direktora sektora bez obrazloženja, pa su uslijedile tužbe sudu. Izvršena je i preraspodjela sedam rukovodilaca službi, nakon koje je njih šest podnijelo tužbu...
Građani su nedavno imali priliku da trpe rekordan broj dana, preko 10, tokom kojih voda sa Mareze nije bila za piće. A iz podgoričkog Vodovoda imaju i nova iznenađenja za korisnike - moguće poskupljenje vode za 41 odsto od Nove godine.
Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) je upravi Vodovoda poslao pitanja, ali nije bilo odgovora.
Na vrstu liste gubitaša je još jedna podgorička firma - Čistoća, sa gubitkom od 1,7 miliona. Čistoća u kontinuitetu povećava dug i broj zaposlenih. Minus u 2020. je iznosio 23 hiljade, 2021. i 2022. preduzeće je bilo u plusu od 51 i 36 hiljada eura, da bi se u prošloj godini dug popeo na 1,7 milion. Od 2020. godine, kada je bilo 489 radnika, konstantno se povećava broj zaposlenih, pa je u prošloj godini došao do 641 zaposlena.
Funkciju izvršnog direktora u v.d. stanju obavlja od juna 2023. Denis Hot, raniji odbornik Pokreta Evropa sad u podgoričkom parlamentu, koji je u avgustu napustio tu stranku koja je od njega zahtijevala da popravi rezultate u Čistoći. On je na tom mjestu zamijenio Andriju Čađenovića, predsjednika Odbora DPS u Glavnom gradu. Čađenović je za vrijeme mandata od juna 2019. do juna 2023. povećao broj radnika za 155 - sa 482 na 641.
Nakon što mu je istekao mandat, Čađenović je odbio raspoređivanje na novo radno mjesto u Čistoći, već je tražio otpremninu od 35.000 eura.
Lokalno preduzeće Sportski objekti imaju gubitak od 303 hiljade eura. Aleksandar Vučković je v.d. izvršnog direktora od avgusta 2023. Ovim preduzećem je preko deceniju, od 2013. do 2023. godine, direktorovao DPS kadar Vojislav Marković, koga su iz nove gradske vlasti kritikovali da je za mandata dobio dva stana o trošku građana Podgorice.
Preduzeće je sa plusom od 22 hiljade sa kojim je završilo 2020. otišlo u minus od 303 hiljade u prošloj godini. U isto vrijeme broj radnika se sa 95 - 2020. godine, povećao na 109 na kraju prošle godine.
Podgoričke Tržnice i pijace završile su prošlu godinu sa gubitkom od 272 hiljade eura. Na čelu ovog preduzeća je i dalje Mirjana Purić iz DPS-a. Poslovni rezultat je 2020. bio minus 249 hiljada, 2021. plus tri hiljade, a 2022. plus 22 hiljade, da bi prošle godine dostighao najveći minus od 272 hiljade eura. Broj radnika se nije povećavao, već je sa 155 u 2020, smanjen na 150 u prošloj.
Plodovi Crne Gore imaju petoro zaposlenih, a 2022. je u plusu šest hiljada, da bi prošlu godinu završili sa minusom od 25 hiljada. Za izvrnog direktora imenovan je u novembru 2023. Nikola Radulović, kadar Građanskog pokreta URA. Prethodni direktor ovog preduzeća bio je od 2012. do 2023. Vojislav Đurović,kadar DPS vlasti. On je dobio od svog bivšeg preduzeća otpremninu u iznosu od 47.653 eura.
“Neefikasnim upravljanjem Plodovima je ugrožena likvidnost, a trenutna raspoloživa sredstva na računu nijesu dovoljna da isplate otpremninu bivšem izvršnom direktoru koja iznosi 24 bruto plate”, žalio se tada novi direktor.
Njegova stranka je najavljivala da će preispitati rad ovog preduzeća i naglasila da se radi o firmi koja “funkcioniše tiho i ‘ispod radara’, kako bi se udomila šačica nesposobnih partijskih poslušnika”.
Radunović je u susret nedavnim lokalnim izborima u Podgorici izjavio da ni Glavni grad ni Vlada ne pomažu poljoprivrednicima, zbog neznanja i nezainteresovanosti. Odgovoreno mu je iz Ministarstva poljoprivrede da Plodovi nijesu vršili otkup poljoprivrednih proizvoda posljednjih deset godina, već godinama funkcionišu po principu izdavanja imovine iz kojih se na mjesečnom nivou obezbjeđuju plate zaposlenima i podmiruju ostali rashodi. Zaključili su da od toga nikakvog interesa nema ni država, ni poljoprivredni proizvođači zbog kojih je društvo osnovano. Istakli su i da je Radulovića na mjesto izvršnog direktora preporučila partija, ne radna biografija, jer istu predstavnik Glavnog grada u Odboru direktora kao predlagač, nije ni dostavio.
Ogromni gubici vode
Najveće minuse u bilansima i među lokalnim preduzećima van Podgorice bilježe vodovodi. Iako se u kontinuitetu ulaže u zamjenu dotrajalih instalacija, stanje se sporo mijenja i svake godine se bilježe ogromni gubici vode.
Prema zvaničnim podacima, gubici vode u Crnoj Gori iznose čak oko 60 odsto od ukupno potisnute količine vode. Dvije trećine vode tako isteče kroz dotrajale cijevi i nikada ne dođe do korisnika, a godišnji gubici zbog prosipanja vode iznose preko 30 miliona eura. Ima i opština gdje je procenat gubitaka veći. U Pljevljima gubici na mreži iznose 71 odsto. Tako u ovom gradu od 100 litara zahvaćene vode do potrošača dođe svega 29. Slična situacija je i u Herceg Novom.
Nakon podgoričkog koji je rekorder sa 3,8 miliona gubitka, Vodovod i kanalizacijaCetinje je tokom protekle godine zabilježio minus od 1,5 miliona. Ovo gradsko preduzeće ima 64 zaposlena, izvršni direktor je Radovan Krunić, diplomirani inženjer hemijske tehnologije, na toj funkciji od jula 2022. On je postavljen na ovu poziciju nakon što je Socijaldemokratska partija (SDP) preuzela vlast u prijetonici.
U poslovni rezultat nije uračunat dug cetinjskog Vodovoda prema Elektroprivredi Crne Gore (EPCG) koji iznosi 12,5 miliona eura! Razlog za ovoliki višegodišnji dug je konstantan rad pumpi kojima voda na Cetinje dolazi iz barske opštine. Mjesečni računi za struju su oko 100 hiljada eura, koji nije izmirivan redovno. Zbog smanjenja duga, Cetinjani od ove godine plaćaju tri puta skuplje vodu - prije 2024. voda je koštala 43 centi po kubiku, a od ove godine se obračunava po cijeni od 1,44 eura.
Tri puta više zaposlenih od cetinjskog Vodovoda ima Vodovod i kanalizacije Budva- 240. Jasna Dokić je od marta 2021. do kraja 2023. bila izvršna direktorka ovog preduzeća. Bila je druga na listi za lokalne izbore liste Budva Naš grad - Nikola Jovanović, a sada je potpredsjednica Opštine Budva, bliska utamničenom predsjedniku metropole turizma Milu Božoviću, kadru Nove srpske demokratije (NSD). U martu prošle godine za v.d. direktora budvanskog Vodovoda izabran je Mladen Lakčević, takođe blizak saradnik Božovića. Neto poslovni rezultat ove firme je u 2022. bio u plusu 900 hiljada eura, da bi prošlu godinu završili u minusu od milion eura.
Vodovod Bistrica u Bijelom Polju u prošloj godini imao je gubitak 270 hiljada, a i 2022. minus je bio 118 hiljada. Na čelu ovog preduzeća preko 30 godina bio je DPS kadar Milan Bulatović. Na njegovo mjesto je u maju prošle godine postavljen Esad Mahmutović iz SDP-a.
Bulatović nakon decenijskog upravljanja ovim preduzećem, nije bio zadovoljan smjenom pa je tužio Vodovod i Opštinu jer je razriješen tri mjeseca prije isteka mandata. Tražio je nadoknadu od 55 hiljada. Spor je još na sudu. Bulatović je tražio i da se utvrdi šteta zbog toga što navodno 12 godina nije koristio godišnji odmor - od 2008. do 2020. godine.
Predsjednik Odbora direktora Bistirce je Vladan Kovačević, kadar DPS-a, koji, zajedno sa BS, Socijaldemokrate (SD) i SDP, vlada ovom opštinom. Kovačević je do februara 2023. u Bijelom Polju bio predsjednik Odbora direktora Komunalnog Lim, a i sada je zaposlen u tom preduzeću. On je u aprilu ove godine zajedno sa svojim partijskim kolegom Sakibom Čindrakom ometao novinarku TV Vijesti Alisu Hajdarpašić u izvještavanja o policijskom pretresu kuće uhapšenog funkcionera Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Zorana Lazovića.
Ulcinjski Vodovod i kanalizacija ima 118 zaposlenih, u konstantnom je minusu koji je još 2016. iznosio 632 hiljade. Međutim, prošle godine minus je smanjen na 259 hiljada eura. Izvršni direktor od februara protekle godine je Ajet Zaga iz Demokratske partije Fatmira Đeke. Predsjednik Odbora direktora je Dritan Pulti, kadar Force.
Vodovod i kanalizacija Rožaje prošlu godinu je završio sa minusom od 94 hiljada eura, a 2020. minus je bio 83 hiljade. Izvršni direktor je Senad Mujević od početka 2019. On je član Glavnog odbora Bošnjačke stranke koja je u vlasti u Rožajima, kao i predsjednik odbora direktora Harun Kurbardović. I pored konstantnog minusa, broj radnika se sa 32 iz 2016. povećao na 53 u prošloj godini.
Vodovod u Pljevljima u prošloj godini je imao minus od 91 hiljadu, posluje sa gubicima od 2010. godine, sa izuzetkom 2021. kada je imao plus od 20 hiljada eura. “Uspjesima” ovog preduzeća doprinio je i Milan Lekić, iz Mandićeve NSD, koji je nedavno zbog toga što je slupao službeni auto pod dejstvom alkohola podnio ostavku na mjesto predsjednika Odbora direktora Rudnika uglja. On je do februaru 2017. bio direktor pljevaljskog Vodovoda, kada je sporazumno raskinuo ugovor uz otpremninu od osam hiljada eura.
Njegova partijska koleginica Biljana Đondović je bila izvršna direktorka gradskog Vodovoda od juna prošle godine do januara ove, kada podnosi ostavku. Na najavu njene ostavke iz Opštine Pljevlja, kojom upravlja NSD, Demokrate, PES i Socijalistička narodna partija (SNP), su prokomentarisali da je od 129 radnika zaposlenih u pogonu uposleno svega 36 radnika, odnosno samo 28 odsto, dok je ostatak zaposlen u administraciji. Za v.d. direktora Vodovoda je u januaru ove godine izabran Mladen Jaćimović, koji je prije imenovanja obavljao poslove rukovodioca službe zaštite. On je završio Višu policijsku akademiju u Beogradu i ima zvanje visokog oficira policije. Predsjednik odbora direktora je Goran Marić iz Demokrata.
Andrijevički Vodovod i kanalizacija ima 90 hiljada minusa, zato su u aprilu ove godine povećali cijene vode za 30 odsto. Za v.d. direktora je u februaru 2023. izabran Miloš Mijović. Ovo preduzeće je do 2022. poslovalo sa pozitivnim rezultatom da bi prošlu godinu zavrišlo sa minusom od 90 hiljada. Broj radnika iz godine u godinu raste, 2018. bilo je osam zaposlenih, da bi ih prošle godine bilo 36. DPS je na lokalnim izborima 2020, nakon devet godina vladanja, izgubio vlast u Andrijevici. Funkciju predsjednika Opštine je od tada vršio Željko Ćulafić iz SNP-a. Nakon promjene vlasti Željko Novović, tadašnji vršilac dužnosti direktora andrijevičkog lokalnog preduzeća 2021. godine uručio je devet otkaza licima koja su bila zaposlena na neodređeno na poziciji zaštitara.
I komunalna preduzeća u minusu
Poslije vodovoda, komunalna preduzeća su najveći gubitaši sa čak većim brojem zaposlenih. Tako je u podgoričkoj Čistoći, koja ima minus od 1,7 miliona, broj zaposlenih 641.
Gubitak od blizu milion eura u prošloj godini ubilježilo je i Komunalno Budva - 916 hiljada. Do 2020. ovo preduzeće je bilo u plusu, ali je kraj te godine ubilježen negativni rekord - 1,3 miliona minusa.
Krajem 2020. odbor direktora Komunalnog u prijestonici turizma preduzeća smijenio je v.d. direktorku Maju Miljanić, članicu DPS-a, i na to mjesto postavio Predraga Ivanovića iz NSD.
Predrag Ivanović je do tada bio predsjednik Mjesne zajednice Bečići. Protiv njega su podnešene brojne prijave zbog nasilja, te navodne prevare i reketiranja. U martu 2023. Ivanovića je uhapsila budvanaska policija nakon što je odbio da se podvrgne alkotestiranju, pritom omalovažavajući policajca. No, za to nije snosio odgovornost, kada je funkcija u pitanju.
Za vrijeme Ivanovićevog mandata broj zaposlenih je porastao za 10 odsto, sa 166 u 2020. na 183 prošle godine. Predsjednik Odbora direktora ovog preduzeća je Raško Radulović, član jedne od novonastalih frakcija nekadašnjeg DF-a u ovom gradu koju predvodi Nikola Jovanović.
Komulano Lim Bijelo Polje ima 149 zaposlenih i dug koji se od 2020, kada je bio 13 hiljada, rapidno uvećava pa je protekle godine iznosio 365 hiljada. Izvršni direktor, od marta prošle godine, je Muradif Grbović, član Glavnog odbora Bošnjačke stranke, jedne od vladajućih partija na lokalu. Zanat je pekao ranije kao izvršni direktor državne kompanije Montecargo i to od 2017. do 2021. Ova kompanija je za njegovog mandata bila u konstantnom minusu koji je 2018. dostigao dva i po miliona. Ali, to nije bila prepreka za novu funkciju.
Komunalno u Beranama ima 143 zaposlena, krajem 2022. za izvršnog direktora je izabran je član vladajućih Demokrata Milan Lekić. Minus je u 2021. bio samo devet hiljada, da bi u 2022. porastao na 237 hiljade, a u prošloj godini na 348 hiljade eura.
Cetinjsko Komunalno je prošle godine imalo 65 zaposlenih, što je manje nego 2021. kada ih je bilo 77. Dug od 657 hiljada iz 2020. smanjen je na 133 hiljada u prošloj godini. To je jedan od rijetkih primjera gdje su istovremeno smanjeni i dugovi i broj zaposlenih. Izvršni direktor je Boško Dragutinović.
Još jedan dobar primjer u kojoj smjena rukovodećeg kadra nije dovela do povećanja dugova i radnika je Komunalnou Pljevljima. Radivoje Bujišić je od 2021, izvršni direktor ovog preduzeća, koje je godinu prije nego što ga je preuzeo imalo 48 zaposlenih i dug od 90.000 eura. U prošloj godini smanjen je znatno broj radnika, na 32, a dug je u 2022. smanjen na 18 hiljada. Ipak, tokom prošle godine se minus povećao na 68 hiljada.
Komunalno preduzeće Gusinje ima 20 zaposlenih i dug od 24 hiljade. Direktor Edin Mulić je iz Bošnjačke stranke, koja rukovodi ovim gradom.
Kadar u Plavu vladajućeg SD-a Ervin Tošić direktor je Komunalnih djelatnosti u tom mjestu. Preduzeće ima 48 zaposlenih i minus od 13 hiljada eura. Komunalne djelatnosti Petnjica imaju minus od pet hiljada. Direktor je Mithad Cikotić, kadar DPS-a, koja je jedna od vladajućih partija u ovoj lokalnoj samoupravi.
Komunalno Rožaje ima 82 zaposlena i dug od 94 hiljade. Izvršni direktor ovog preduzeća, od 2018, je Nazim Dacić, ranije odbornik Bošnjačke stranke u lokalnom parlamentu.
U najnovijem izvještaju Evropske komisije jedan od značajnih segmenata kritike odnosi se na zapošljavanje u javnoj administraciji. Iz Brisela insistiraju na uspostavljanju transparentnijih procedura zapošljavanja zasnovanih na zaslugama i kompetentnosti, a ne na partijskim odličjima. Ali, rijetko ko ovdje čuje ono što traže iz Brisela.
The number of public administration and state-owned enterprises employees increased by over 5,000 from 2020 to the end of 2023. Meanwhile, between 2017 and 2023, local self-government saw an increase of more than 3,500 employees
Kristina Radović
In just four years, state-owned enterprises have added thousands of new employees, with some nearly doubling their workforce. Public administration has also seen growth at both the state and local levels, despite calls from the European Union (EU) and international financial institutions urging Montenegro to streamline its public sector and administration.
The Ministry of Public Administration's (MPA) Report on Implementing the Public Administration Optimization Plan 2018-2020 states that by the end of 2020, just over 42,000 people were employed in public administration at the central or state level. According to MPA data from November 2021, this number had risen to nearly 45,000, indicating an increase of 2,743 employees in less than a year. The Ministry of Public Administration projects that by June 2024, before the planned reconstruction of the Government of Montenegro, the number of public sector employees would reach 46,489.
Until December 2020, the Government was led by the Democratic Party of Socialists (DPS) under Prime Minister Duško Marković. This administration was succeeded by Zdravko Krivokapić's Government, which lasted until February 2022. Since then, two additional governments have taken office: one led by Dritan Abazović and the current administration under Prime Minister Milojko Spajić.
According to official data from the Ministry of Public Administration, as of June 2024, the largest public sector employees at the national level were in education and science, with more than 17,500 workers. Additionally, over 11,000 individuals were employed in various ministries.
The Government's website does not provide information on the number of employees following the reconstruction of Prime Minister Spajić's cabinet, which saw an increase in the number of ministries. The reshaped Government is notably larger than its original composition, now featuring seven vice presidents, 25 ministries, and one minister without portfolio.
Local governments are also seeing significant growth. At the end of 2017, just over 12,000 people were employed in local administration bodies and companies, while by the end of 2023, that number had risen to nearly 16,000.
The Report on the revision of the Bill on the final account of Montenegro's 2022 budget notes that between 2019 and 2022, the largest increase in public administration employment occurred in the health sector, with over 1,000 new hires, followed by education, which saw nearly 1,000 additional employees.
Municipalities Also Burdened by Growing Administrative Staff
These figures do not account for temporary, casual, and work contracts, of which thousands have been signed in recent years. For instance, the Municipality of Budva, with the approval of Mayor Marko Carević, signed 136 temporary and casual contracts in 2020 alone. Similarly, the Municipality of Ulcinj, under the consent of President Ljor Nrekić, concluded 189 such agreements.
Milena Muk from the Alternative Institute (IA) told CIN-CG that while the official data is quite conservative and its reliability may be questionable, it reflects a consistent growth trend in public-sector employment. She also pointed out that there is no comprehensive record of the number of people working in companies that are majority owned by the state or local governments.
According to the Ministry of Education and Culture's data from June 2024, Podgorica has the highest number of employees in local administration, with 1,129 staff members. In second place is Budva, which, despite having a significantly smaller population than the capital, employs 729 people.
It is noteworthy that Budva, with roughly two and a half times fewer inhabitants than Nikšić, has more public administration employees.
According to Ines Mrdović, executive director of Action for Social Justice (ASP), one of Montenegro's biggest challenges is that the Government rewards political loyalty, family members, and close associates with jobs rather than ensuring that the administration is staffed by highly skilled professionals who prioritize the interests of citizens.
"In addition to this issue, we must not forget the thousands of diplomas that have been purchased, resulting in a public administration that is not only dominated by party loyalty and nepotism but also compromised. Many individuals falsely present themselves as qualified professionals, such as lawyers or economists, which undermines the administration's ability to perform its duties effectively," Mrdović emphasizes.
Annual Growth in the Budget: A Persistent Trend
Public administration spending continues to rise each year. According to an analysis by IA, when the DPS government under Prime Minister Duško Marković began its mandate in 2016, the annual gross wages for state-level employees totaled 422 million euros. By the end of its term in 2020, this figure had nearly reached half a billion euros.
The new Government further increased these expenditures to 535 million euros in 2021. Last year, this amount hit a record high of 643 million euros.
Until December 2020, there was a majority Government of the Democratic Party of Socialists (DPS) of Prime Minister Duško Marković. The Government of Zdravko Krivokapić replaced that administration until February 2022. After that, two more governments were led by Dritan Abazović and the current Prime Minister Milojko Spajić.
Until December 2020, the Government was led by the Democratic Party of Socialists (DPS) under Prime Minister Duško Marković. This administration was succeeded by Zdravko Krivokapić's Government, which lasted until February 2022. Since then, two additional governments have taken office: one led by Dritan Abazović and the current administration under Prime Minister Milojko Spajić.
According to official data from the Ministry of Public Administration, as of June 2024, the largest public sector employees at the national level were in education and science, with more than 17,500 workers. Additionally, over 11,000 individuals were employed in various ministries.
The Government's website does not provide information on the number of employees following the reconstruction of Prime Minister Spajić's cabinet, which saw an increase in the number of ministries. The reshaped Government is notably larger than its original composition, now featuring seven vice presidents, 25 ministries, and one minister without portfolio.
Local governments are also seeing significant growth. At the end of 2017, just over 12,000 people were employed in local administration bodies and companies, while by the end of 2023, that number had risen to nearly 16,000.
The Report on the revision of the Bill on the final account of Montenegro's 2022 budget notes that between 2019 and 2022, the most significant increase in public administration employment occurred in the health sector, with over 1,000 new hires, followed by education, which saw nearly 1,000 additional employees.
Municipalities Burdened by Growing Administrative Staff
These figures do not account for temporary, casual, and work contracts, of which thousands have been signed in recent years. For instance, the Municipality of Budva, with the approval of Mayor Marko Carević, signed 136 temporary and casual contracts in 2020 alone. Similarly, the Municipality of Ulcinj, under the consent of President Ljor Nrekić, concluded 189 such contracts.
Milena Muk from the Alternative Institute (IA) told CIN-CG that while the official data is quite conservative and its reliability may be questionable, it reflects a consistent growth trend in public-sector employment. She also pointed out that there is no comprehensive record of the number of people working in companies majority-owned by the state or local governments.
According to the Ministry of Education and Culture's data from June 2024, Podgorica has the highest number of employees in local administration, with 1,129 staff members. In second place is Budva, which, despite having a significantly smaller population than the capital, employs 729 people.
It is noteworthy that Budva, with roughly two and a half times fewer inhabitants than Nikšić, has more public administration employees.
According to Ines Mrdović, executive director of Action for Social Justice (ASP), one of Montenegro's biggest challenges is that the Government rewards political loyalty, family members, and close associates with jobs rather than ensuring that the administration is staffed by highly skilled professionals who prioritize the interests of citizens.
"In addition to this issue, we must not forget the thousands of diplomas that have been purchased, resulting in a public administration that is not only dominated by party loyalty and nepotism but also compromised. Many individuals falsely present themselves as qualified professionals, such as lawyers or economists, which undermines the administration's ability to perform its duties effectively," Mrdović emphasizes.
Annual Growth in the Budget: A Persistent Trend
Public administration spending continues to rise each year. According to an analysis by IA, when the DPS government under Prime Minister Duško Marković began its mandate in 2016, the annual gross wages for state-level employees totaled 422 million euros. By the end of its term in 2020, this figure had nearly reached half a billion euros.
The new Government further increased these expenditures to 535 million euros in 2021. Last year, this amount hit a record high of 643 million euros.
In 2016, local governments spent 45 million euros on employee wages; by 2019, this figure had risen to 51.7 million euros across all local administrations. According to the Public Administration Reform Strategy 2022-2026 (Strategy), this period also saw an increase in expenditures for work contracts and temporary and casual job contracts.
"Until now, no government has dared to tackle this issue seriously, as this type of employment benefits political parties in power. Any government attempting to rationalize the number of public sector employees would likely lose the next election. Moreover, such a move would undoubtedly have a significant financial impact on the budget, as public sector employees, protected by collective agreements, are entitled to substantial severance pay, unlike their counterparts in the private sector," says Mrdović.
Fast-Tracking Employment in the Public Sector
The former Government was characterized by a lack of transparency, nepotism, and party-based employment practices, which have persisted under the current administration.
"Regarding employment systems and transparency, the DPS developed mechanisms for what we call a 'shortcut' to the administration, such as work contracts, consulting engagements, volunteering, and more. This system is still in place today. For example, you hire someone on a temporary work contract, extend it month by month, and eventually announce a competition. The individual receives the test questions in advance, and as a senior official, you give them the highest marks, leading to indefinite employment. These shortcuts have become the standard way of hiring," explains Mrdović.
The Report reveals that in 2020 alone, the number of employees at the central level increased by 1,179, and at the local level by 319. "The largest number of new hires and engagements occurred in the second half of 2020, coinciding with the parliamentary elections in August," the document states.
Muk notes that the underlying issues are flawed employment procedures and the absence of a meritocratic vision within the Government. "I use the term 'meritocracy' intentionally, as many of today's politicians promised it when they were in opposition," Muk adds.
A recent example of returning to old practices is the reintroduction of a rule allowing the Minister of Education, rather than school boards, to decide on the appointment of school principals.
"For less than two years, these provisions were repealed and reintroduced in the same way—through the Assembly, without public discussion, explanation, or a systematic approach. The new parliamentary majority, led by the Europe Now Movement (PES), justified stripping school boards of their powers by citing poor results," Muk explains.
He emphasizes that true depoliticization or professionalization cannot occur without a clear, predictable procedure and transparent criteria for evaluating all candidates.
One anonymous source told CIN-CG about their experience with recruitment in exchange for votes. "During the summer of 2020, I worked at one of Montenegro's companies, and I saw that four colleagues were given indefinite contracts in exchange for votes in the elections held on August 30, 2020."
Hiring Without Transparency: Jobs Granted Without Public Advertisements
Between 2020 and 2024, large state-owned enterprises hired thousands of new employees, with some adding hundreds to their workforce.
For example, Pljevlja Coal Mine hired 477 people over four years—an increase of two-thirds from 2020, when the company had 691 employees. By the end of 2023, the workforce at Coal Mine had grown to 1,168.
The 2023 Annual Financial Report for "Coal Mine" Pljevlja, published by the State Audit Institution (DRI), states that in 2022 and 2023, the company filled positions by transferring employees from other employers, primarily from the private sector, and signing work contracts with them.
"The actions described above violate Article 24 of the Labor Law, which mandates that the Employment Service must publicly advertise vacant positions in companies, public institutions, and other public services that are founded or majority-owned by the state or local governments, upon the employer's request," states the SAI Report.
Over the past four years, the number of employees at the Montenegrin Electric Distribution System (CEDIS) has increased by 361, reaching 1,721 workers by the end of 2023.
The 2022 annual financial report for "Montenegro elektrodistributivni sistem" LLC, prepared by the SAI, notes that the internal organization and job systematization, revised on September 8, 2022, included 511 positions. "The total number of employees in the company at the end of 2022 was 1,643, with 1,334 holding indefinite-term contracts and 309 on fixed-term contracts, marking a 4.8% increase from 2021, despite the workforce plan aiming for a reduction to 1,549 employees for 2022."
The Report further states that CEDIS hired employees without conducting public advertisements.
Over the past four years, the Post of Montenegro (PCG) hired 201 people, while the Hotel Group "Budvanska Riviera" (HGBR) added 183 employees, bringing its total to 595. Additionally, AAD "Elektroprivreda Crne Gore" Nikšić (EPCG) employed 163 people, resulting in 1,124 employees by the end of 2023.
Research by the Balkan Investigative Reporting Network of Montenegro (BIRN-CG) revealed a significant increase in the number of employees across five state-owned power companies: Elektroprivreda Crne Gore AD Nikšić, CEDIS, Montenegrin Electric Transmission System AD Podgorica, EPCG Solar Gradnja LLC Nikšić, and EPCG - Željezara Nikšić LLC.
The growth in the number of companies over the years must also be considered.
BIRN researchers highlight that the workforce in the electrical sector has grown significantly, from fewer than 2,600 employees in 2018 to over 3,800 by 2023. This increase includes Željezara, which EPCG acquired, and the newly established Solar Construction.
The Report also notes that in sectors such as state administration, defense, and mandatory social insurance, the number of employees in 2022 had risen by more than 20 percent compared to 2010.
Diverse Data on Employee Numbers
Mrdović emphasizes that the burdensome public administration is a significant financial cost, not only through wages but also due to a range of additional benefits provided to public sector employees, including cars, fuel, phones, daily allowances, bonuses, workgroup payments, commissions, and more.
Interestingly, the Ministry of Justice's Report reveals that during the final three months of Predrag Bošković's mandate, there was a sudden spike in the number of employees in the Ministry of Defense (MO) and the Army of Montenegro (VCG). From August 31, 2020, when the DPS lost power, until November 30, 2020, before Bošković left office, 186 new hires were made. As of March 2024, the Ministry of Justice data show that VCG has 1,920 employees.
CIN-CG's research also revealed discrepancies between the employee numbers reported by the Ministry of Internal Affairs (MJU) and the Tax Administration (TA). For 2020, there was a gap of approximately six thousand employees between the figures from the Public Administration (PU) and MJU.
A similar disagreement occurred in 2021. Official data from the Ministry of Education and Culture reported that there were nearly 45,000 employees at the state level and over 6,500 at the local level in November 2021. However, PU data showed significantly higher numbers, with the Tax Administration reporting just over 50,000 at the state level and slightly over 6,000 at the local level.
The MJU website does not have data for 2022. The 2023 data also differ significantly, showing discrepancies of nearly 5,000 employees at the state level and about 400 at the local level.
On the MJU website, it states, "This scope does not include companies majority-owned by the state and municipalities." Similarly, in a response to CIN-CG, the PU clarified that these numbers do not account for state-owned or locally owned companies.
In response to these discrepancies, CIN-CG contacted the Ministry of Justice, which referred us to the Ministry of Finance (MoF), but no answers were received by the time of publication.
The PU informed CIN-CG that the data they provide are registration-based and represent figures for the entire year, suggesting that comparing monthly data with annual data might explain some inconsistencies.
Experts interviewed by CIN-CG suggest that PU tracks all payments, including those based on work contracts, which could contribute to the discrepancies in the reported figures.
Optimization Plan: A Mere Formality
Muk explains that efforts to reduce and align the number of employees with the actual needs of the public sector—referred to as "optimization"—have disappeared from the Government's reform plans, including the recently presented Fiscal Strategy Draft. This comes despite a decision made during the last DPS government to reduce public administration staffing levels significantly.
The Plan for the Optimization of Public Administration in Montenegro 2018-2020 set a target of reducing the number of employees by 3%—or 1,179 employees—by the end of 2018. However, instead of streamlining, the administration has only expanded.
"The Government's approach to the public sector is fragmented, with the rules scattered across various sectors. Data management and accountability are lacking, even where clear rules and penalties for monitoring wages and employees exist," Muk emphasizes.
It is difficult to determine the actual number of employees in public administration accurately. Muk points out that records are often not kept for individuals hired on work contracts or temporary jobs and stresses the need for more transparent contracting practices, with clear plans and justifiable needs.
The EU is also calling for greater transparency in this area. According to the European Commission's 2023 report on Montenegro, the Parliament adopted amendments to the Law on Local Self-Government to align it with the Law on Civil Servants and State Employees, despite the Commission's recommendation.
"Relaxed conditions remain a major concern for ensuring employment based on merit, expertise, and the independence of civil servants. Ongoing personnel changes in the public administration have resulted in a loss of crucial knowledge on EU accession issues and a general slowdown in reform progress," the report states.
Although all post-August 30 governments have highlighted the acceleration of European integration as a key goal, none have yet implemented the Brussels recommendations regarding public administration and employment practices.
The ruling parties have divided the spoils of power and appointed their people to most public companies, where the number of employees is growing at an alarming rate. Even managers who generate losses are handsomely rewarded. Most companies operate without transparency, while the new leadership directs generous donations to the Serbian Orthodox Church.
Predrag Nikolić
Montenegro has 178 public companies—123 municipal and 55 state-owned. These companies employ over 22,000 people, 8,403 of whom work in municipal enterprises and 13,702 in state-owned ones.
Of the 55 state-owned enterprises, the majority, 39, operated profitably in 2023, generating a combined profit of €146 million. However, a significant portion of this amount is attributed to the strong performance of the Electric Power Company of Montenegro (EPCG) and its affiliated companies. In contrast, 15 state-owned enterprises reported losses, totaling €22.8 million.
The Institute Alternative collects and regularly updates this data through its My Money platform.
The highest salary among state-owned enterprise officials is earned by Milutin Đukanović, a senior official of the New Serbian Democracy (NSD) and President of the EPCG Board of Directors, who receives €4,611 monthly. He is followed by Boris Raonić, director of the public broadcaster RTCG, with an average monthly salary of €3,966 in the past year. Although RTCG is funded from the state budget, it is not among the loss-making companies. Raonić's salary—despite his appointment being ruled unlawful by the courts—was later reduced to €3,400 following public backlash and was maintained after his reappointment.
Another NSD official, Igor Čađenović, is the director of the state-owned company Plantaže 13. jul also ranks among the highest-paid. Despite the company recording a loss of over €6 million in 2023—the largest among state enterprises—Čađenović earned an average monthly salary of €3,961. His asset declarations show that his income was even higher in some months; in September 2023, for example, he reported earnings of €4,145.
BLACK LIST
Plantaže 13. jul, once a successful and well-known Montenegrin enterprise, was driven to the brink of collapse under the long-standing administration of the Democratic Party of Socialists (DPS), led by Veselin Vukotić and Verica Maraš. In September of this year, the Higher Court in Podgorica confirmed the indictment filed by the Special State Prosecutor's Office against Vukotić and Maraš on suspicion of committing the criminal offense of abuse of office in business operations. Following the political changes in 2020, efforts to restructure and stabilize this once-prominent brand and major exporter began.
In 2021, the company faced a debt of €20 million. In October of that year, Dr. Zoran Miladinović was appointed executive director of Plantaže. By the time he resigned in November 2022, the debt had been reduced to €13 million. Following his departure, Igor Čađenović took over the position and managed to reduce last year's deficit, which stood at €6 million. Despite ongoing losses, the company increased its workforce in 2023 by 14 employees, bringing the total number to 637.
Economist Igor Čađenović, who was previously Director of Marketing and Sales at Plantaže, signed the resignation of former director Miladinović at the beginning of this year. Additionally, Alternative Montenegro filed a criminal complaint against Čađenović due to a well-founded suspicion that he forged a diploma.
The second-largest loss among state-owned companies is Željezara Nikšić, which was registered as a company in February 2023 and is fully owned by EPCG. The company reported a loss of €3.5 million last year and employs 252 people. The executive director, Nevenka Janković, has no publicly available property record, making her earnings as executive director unclear. Janković, appointed to the position at the end of last year, is entitled to a monthly salary of €2,000, with potential increases for prior work experience, and boasts 21 years of experience in this company. After Željezara was leased to the Swiss company 8B Capital SA at the end of September, traffic engineer Miloš Nikolić was appointed acting executive director.
The Dr. Simo Milošević Institute ranks third on the list of losses, reporting a deficit of €2.8 million. The number of employees has decreased from 642 in 2002 to 573 in 2023. Similarly, the company's debt has been reduced, from €8 million in 2019 to €2.8 million last year.
At the end of last year, Dr. Zoran Kovačević, a professor at the Maritime Faculty in Kotor, was appointed executive director of the Institute. He previously held the same position from 2012 to 2015, and later served as a councilor and President of the DPS Councilors' Club in the Assembly of Herceg Novi. Information regarding his salary is not publicly available, nor is the compensation paid to Predrag Dragojlović from Belgrade, who became President of the Institute's Board of Directors in January of this year, representing the Investment and Development Fund of Montenegro (IRF). However, it is known that the compensation for members of the Board of Directors amounts to €417.
At the end of September, a celebration was held at the Nikšić Theater to mark the third anniversary of Solar Construction (Solar gradnja), a subsidiary of EPCG.
"Solar Construction is a company with a promising future, one of the few state-owned enterprises that is genuinely operational, profitable, and of immeasurable importance for the development of Montenegro's energy sector," Milutin Đukanović, President of the Board of Directors of the Electric Power Company, said.
In addition to its marketing efforts, the company concluded last year with a loss of €2.7 million, compared to a €2.2 million loss in 2022 and a loss of €55,202 in 2021, the year of its establishment. The number of employees has also grown significantly, starting with just one employee in 2021, increasing to 319 in 2022, and reaching 420 last year. In a statement made in August, the dismissed executive director, Valerija Savić, confirmed that salaries within the company are above average:
"The average monthly wage expenditure at EPCG SG during my tenure as its head was approximately €480,000."
Saveljić, a member of the URA, has served as the executive director of Solar Construction since November last year, with a salary of €3,371.
After her dismissal in August, Minister Saša Mujović stated that the Board of Directors of EPCG Solar Construction had removed her without justifying, calling it a "politically motivated dismissal."
However, this week, Mujović offered a different perspective on her performance. The minister explained that Saveljić had falsified business results: "Despite having access to the information, the ministry was not informed that it had received a negative internal audit report. This report revealed that some invoices, which had been shown to produce a profit of over €600,000, were deemed unacceptable and uncollectible by internal audit. Saveljić presented these results to the ministry as being highly positive, but the reality is that she left the company with a debt of €346,000."
Saveljić denied these allegations, asserting that she was performing well and accusing NSD officials Milutin Đukanović and Marina Jočić of using Mujović's statements as a cover for their actions.
In March of this year, the Board of Directors of EPCG appointed a new board for its subsidiary, Solar Gradnja. The board is chaired by Marina Jočić, a member of the New Serbian Democracy, with Miroslav Doderović (Democrats), Ahmet Đonbaljaj (Albanian Alternative), Veljko Vasiljević, Zoran Čolaković (Democratic People's Party), Neđeljko Lekić, and Igor Vlahović serving as board members.
Marina Jočić, the President of the Board, is a longtime Mandić party official. Following the change of Government on August 30, 2020, she took on leadership roles in several public companies across various sectors, including nature protection, culture, and energy production. For instance, she served as the President of the Board of Directors of National Parks and PI Museums and Galleries in Podgorica and is currently leading EPCG Solar Construction.
Jočić is not the only member of her family employed at Solar Construction. Her daughter, Iva Čukić Šoškić, was the head of the PR department until she was dismissed by Saveljić, who claimed the dismissal was due to non-compliance with work obligations. Following her dismissal, Čukić Šoškić was reassigned to a lower position.
Before her dismissal, Saveljić also terminated the business and technical cooperation agreement with Kaldera, a company linked to Republika Srpska President Milorad Dodik, also on the U.S. sanctions list.
Montenegro's railway infrastructure reported a loss of €2.5 million last year. The number of employees increased from 779 in 2022 to 817 during the year. Marina Bošković, who was appointed executive director in March 2021, receives a salary of €1,700. Bošković is the cousin of Milan Knežević, the leader of the Democratic People's Party (DNP).
Jelena Kljajević, appointed President of the board of directors of this company by the Government in March, is affiliated with the same party. Kljajević previously served as the President of the Democratic People's Party's Municipal Committee in Bijelo Polje and as the director of National Parks. She was dismissed from that position at the end of 2021. According to the Government's explanation, her dismissal was due to a negative assessment of the legality of her actions and business results, and the blocking of the company's account due to questionable operations. Despite this, she continued to advance in her career and hold state positions.
Kljajević receives a € 598 bonus for chairing the Board of Directors at Railway Infrastructure and an additional €1,000 for her work at the state-owned company Budvanska Rivijera.
Another railway company on the list of losses is Maintenance of Railway Rolling Stock JSC Podgorica, which employs 189 people and has been incurring increasing losses year after year—€500,000 in 2021, €873,000 in 2022, and €908,000 last year.
At the end of February this year, Goran Đurković was appointed executive director, earning a salary of €1,386. His predecessor, Dragana Lukšić, was appointed assistant minister of transport for railway transport.
The Government also recently appointed a predominantly party-affiliated Board of Directors for this company, including Predrag Burzanović (NSD), Tom Đonaj (AA), Bojan Babić (Workers' Party), Radovan Mujović as an expert, and Igor Racković representing minority shareholders.
The chairman of the Board, Predrag Burzanović, receives compensation of €632. He is the principal of the "Marko Miljanov" elementary school, a physical education professor, and holds a master's degree in political science and international relations. Burzanović first gained public attention in early 2022 for insulting MP Draginja Vuksanović, later claiming to have "repented in a way" after the backlash.
Montecargo JSC Podgorica, which specializes in cargo transport for both international and domestic rail, also faces financial struggles. With 321 employees, the company posted a loss of €10 million in 2022, which was reduced to €602,000 in 2023. Executive director Dušanka Dragojević receives a salary of €1,783, while the chairman of the Board, Miroslav Brajović, is compensated €789. Brajović, an NSD official, not only chairs Montecargo but also serves as an advisor to the director of Railway Transport of Montenegro.
The Innovation Fund of Montenegro, which operated with a positive zero last year, is no longer on the list of state-owned enterprise losers. Founded by the Government in June 2021, its mission is to foster collaboration between the scientific and economic sectors. With only eight employees, the Fund incurred a €20,000 loss in its founding year, reducing the deficit to just €1 in 2022.
The Fund's Executive Director is Bojana Femić Radosavović, earning €1,679 per month. The President of the Board, Vasilije Čarapić, a senior official of the Europe Now Movement, receives compensation of €712. According to Čarapić's property record from March of this year, as a counselor in the Assembly of the Capital, he also received a monthly allowance of €150 to €200, and a parliamentary salary of €1,629. This year, his salary in the Assembly increased to €2,000.
WHITE LIST
Out of the total €146.8 million in state-owned enterprise revenues last year, more than €104 million came from the operations of Elektroprivreda and its affiliated companies — including €52 million from EPCG, €35.7 million from the Electric Transmission System of Montenegro, €15 million from the Pljevlja Coal Mine, and €2 million from the Montenegrin Electric Distribution System (CEDIS).
In February of this year, Ivan Bulatović was appointed Executive Director of EPCG. While his exact salary has not yet been disclosed, his employment contract stipulates that he is entitled to a wage three times the company's average. He succeeded Nikola Rovčanin, a member of the Main Board of the Democrats, whose monthly salary was €3,741. Bulatović has been part of the system for a considerable time, having served as the Director of CEDIS since 2016.
Compared to 2020, when EPCG had 961 employees, the number rose to 1,124 last year, an increase of 15 percent. The company's business performance tends to fluctuate and is often influenced by external factors beyond its control, such as international energy prices, weather conditions, and similar variables.
In 2020, while the DPS still controlled state-owned land and enterprises, EPCG recorded a net profit of €16 million. After the change in Government in 2021, profits rose to €47.5 million. However, in 2022, it dropped significantly to €3.9 million. Last year, EPCG achieved a record net profit of €52 million.
The net business results of the Pljevlja Coal Mine have also shown fluctuations — €13 million in 2020, dropping to €4.4 million in 2021, then rising to €9.4 million in 2022, and reaching €15 million last year. The number of employees also increased, from 691 in 2020 to 1,168 in 2023 — almost 50 percent.
Milan Lekić, head of Pljevlja's branch of New Serbian Democracy (NSD), served as the company's Executive Director, earning a monthly salary of €3,295. He later became President of the Board of Directors of Pljevlja's largest company, a position he held until recently.
Since the beginning of last year, the Montenegrin Prosecutor's Office has been investigating allegations that former Coal Mine Director Milan Lekić signed a damaging contract with Electric Power Company of Srbija in May 2022, allegedly selling coal at prices significantly below market value.
In October last year, Milan Lekić was involved in a traffic accident while driving an official vehicle under the influence of alcohol, not for the first time. Following the incident, he resigned.
Much like the situation in the energy sector, the new ruling majority has extended its influence over other state-owned enterprises by appointing its people.
In March of this year, the Government appointed Aleksandar Dožić, a Democratic People's Party official, President of the Monteput Board of Directors. He receives a monthly salary of €1,850.
The national airline company To Montenegro, founded in 2021, has a President of the Board of Directors named Tihomir Dragaš. He is a member of the Presidency of the Europe Now Movement (PES). His salary has not been disclosed.
Mladen Mikijelj, elected President of the Municipal Board of NSD Budva in May this year, currently leads the Public Enterprise for the Management of Marine Assets (Morsko dobro). He receives a salary of €3,200. In the year he assumed the role, the company recorded a modest net profit of €29,000, but last year that figure rose sharply to a €2.3 million surplus. Between 2022 and 2023, the number of employees grew by 42, bringing the total to 102.
Vladimir Čađenović, a member of the Democrats' presidency, was appointed President of the Board of Directors of CEDIS in March of this year. He had previously served as the company's Executive Director, during which time his salary exceeded €3,000. Although his current compensation is unknown, under his leadership, CEDIS — a company majority-owned by EPCG — reduced its losses from €11.7 million in 2022 to a €400,000 profit last year. At the same time, the number of employees rose by about 20 percent, from 1,428 in 2021 to 1,721 in 2023.
Jovica Gregović, head of the Budva branch of the Democratic People's Party (DNP), has served as Executive Director of the Hotel Group Budvanska Riviera since July 2021. Mijomir Pejović, President of the Municipal Board of the Democrats in Budva, holds the position of President of the Board of Directors of the same company. Gregović earns a salary of €3,784, while Pejović receives €3,164. After recording a loss of more than €9 million in 2020, the company ended last year with a profit of €1.9 million. The workforce also grew from 412 employees in 2022 to 595 in 2023.
Zoran Lakušić, a DNP official, is President of the Board of Directors of the Regional Water Supply Company for the Montenegrin Coast, with a salary of €3,471, higher than that of Executive Director Borislav Ivković, who earns €3,094.
In March of this year, Dušan Masoničić, a member of the Democrats, was unanimously elected President of the Board of Directors of Luka Bar. His party colleague, Nikola Plamenac, is Executive Director of "Sveti Stefan Hotels," which owns the city hotel Sveti Stefan and Villa Miločer. The President of the Board of Directors is Milica Kažanegra, a member of the Socialist People's Party (SPP).
Đuro Milošević, affiliated with the SPP, is the Executive Director of Ski Resorts of Montenegro. After ending 2021 with a loss of €200,000, the company operated at a profit of the same amount in 2023.
Slađana Adžić Džaković, a Democrat councilor from Plužine, was appointed President of the Montenegro Bonus Board of Directors.
The Montenegrin Electricity Market Operator in Podgorica has been aligned with the Bosniak Party. The Executive Director is Mersudin Gredić, a member of the party's presidency, while his colleague Nermin Škretović from Bar serves as President of the Board of Directors.
In March of this year, the Shareholders' Assembly appointed several new members to the Board of Directors of Railway Transport of Montenegro (ŽPCG): Tripko Draganić (NSD), Željko Miladinović (DPP), Dejan Konatar (Democrats), Pavlo Popović (expert member), and Marko Bertanjolik (minority shareholder). Draganić, notably, holds a PhD in religious tourism—the first in the region—and is also a published poet and cultural advocate. He co-founded the Institute for Serbian Culture in Nikšić and NGOs such as "Vladika Sava Kosanović" and "Nikola Tesla."
The post of Montenegro illustrates another example of the intertwining of party and public functions. Dragan Tufegdžić, former Executive Director of the Post and President of the Democrats' Bar Municipal Committee, resigned from party positions in June 2023 but remained a member. His successor in both roles is Josip Đurašković, also from Bar. Earlier this year, Tufegdžić was appointed Montenegro's ambassador to Slovenia.
The current President of the Board of Directors of the Post of Montenegro is SPP member Igor Bulatović. The company's employees grew from 988 in 2020 to 1,189 in 2023. Financially, the company posted a net profit of €842,000 in 2020, which dropped to just €126,000 last year.
Donations Primarily Directed Towards Sports and the Serbian Orthodox Church
Although state-owned enterprises are required to transparently disclose information about their sponsorships, donations, and gifts, only a few do so consistently.
One of the exceptions is Marine Assets (Morsko Dobro), which allocates significant sums for donations each year and ensures transparency in its reporting. In 2023, this company allocated €273,000 in donations, with the most going to sports clubs. FC Petrovac received €40,000, while YFC Grbalj and the Water Polo and Swimming Association of Montenegro each received €20,000. Additionally, €10,000 was donated to FC Otrant and the Volleyball Association of Montenegro. The same amount was given to the Monastery of St. Archangel Michael on Prevlaka. At the same time, the Eparchy of Budimlja and Nikšić received €3,000, the Monastery in Kosierevo €2,500, and the Franciscan Monastery in Petrovac €7,967.
Donations for 2023 are not publicly available on CEDIS's website. However, in 2022, the company allocated €187,000 in donations. The most considerable sums — €30,000 — went to the Water Polo and Swimming Association, followed by €25,000 for the Clinical Center of Montenegro (KCCG) and €10,000 to the Faculty of Electrical Engineering. CEDIS also donated to religious buildings affiliated with the Serbian Orthodox Church (SOC). These included €1,500 to the Duga-Bioče Monastery, €4,990 to the Duljevo Monastery, €2,500 to the Ćelija Piperska Monastery, €1,000 to the Apostolic Vicariate of Herzegovina, €1,000 to the Church Board of St. Nicholas, €700 to the Church Board of Vaso's Church Nožica, and €4,000 to the Montenegrin Coastal Metropolia.
Other state-owned enterprises have similarly directed their sponsorships primarily to religious buildings of the Serbian Orthodox Church and organizations associated with the community. Last year, the Regional Water Supply allocated €11,280 in donations, ranging from €100 to €300. Individual recipients included the Dujevo Monastery, St. George's Monastery, Kolašin Parish, and the St. Michael's Choir in Budva, each receiving €200.
A similar practice is followed by Ski Resorts of Montenegro, where donations ranging from €100 to €300 totaled €12,000 in 2022. Among the recipients was the Brotherhood of Orthodox Youth "Sveti Dimitrije," which received €300.
The Radio Diffusion Center (RDC) allocated €12,200 for sponsorships in 2023, supporting school associations, schools, and non-governmental organizations with donations ranging from €100 to €400. The largest individual donation of €850 went to the Eparchy of Budimlja and Nikšić — the Church Board in Župa Nikšićka, followed by €450 for the Construction Committee for the Serbian Orthodox Church.
The Innovation and Entrepreneurship Center "Tehnopolis" LLC, Nikšić, distributed €2,330 in donations in the past year. The Nikšić Theater received the largest donation of €500, while the NGO Charitable Foundation of the Metropolis of Montenegro and Littoral received €300.
Broj zaposlenih u javnoj upravi i državnim preduzećima povećao se za više od pet hiljada od 2020. do kraja 2023. godine. Lokalna samouprava se od 2017. do 2023. uvećala za više od tri i po hiljade
Kristina Radović
Za samo četiri godine, državna preduzeća su zaposlila više hiljada novih radnika, a neka su skoro udvostručila broj zapošljenih. I u javnoj upravi i na državnom i na lokalnom nivou rastao je broj radnika, uprkos upozorenjima iz Evropske unije (EU) i međunarodnih finansijskih institucija koje pozivaju Crnu Goru na racionalizaciju javnog sektora i administracije.
U Izvještaju o realizaciji plana optimizacije javne uprave 2018-2020 (Izvještaj) Ministarstva javne uprave (MJU), piše da je na kraju 2020. godine na centralnom tj. državnom nivou bilo zapošljeno nešto preko 42 hiljade osoba u javnoj upravi. Prema podacima MJU iz novembra 2021. godine broj zapošljenih bio je skoro 45 hiljada na nacionalnom nivou, što znači da je za nepunih godinu dana zapošljeno 2.743 osobe. Da bi taj broj, prema podacima MJU, dostigao cifru od 46.489 u junu 2024. godine, prije rekonstrucije Vlade Crne Gore.
Do decembra 2020. godine bila je većinska Vlada Demokratske partije socijalista (DPS) premijera Duška Markovića. Tu administraciju je zamijenila Vlada Zdravka Krivokapića do februara 2022. godine, a nakon toga bile su još dvije vlade, ona koju je vodio Dritan Abazović i aktuelna premijera Milojka Spajića.
Prema zvaničnim podacima MJU, najviše zapošljenih u javnoj upravi na nacionalnom nivou u junu 2024. bilo je u prosvjeti i nauci, preko 17 i po hiljada, dok je u ministarstvima preko 11 hiljada zapošljenih.
Na sajtu Vlade nema podataka o broju zapošljenih nakon rekonstrukcije kabineta premijera Spajića kada se povećao broj ministarstava. Rekonstruisana Vlada znatno je obimnija od prvog sastava. Ima sedam potpredsjednika, 25 ministarstava i jednog ministra bez portfelja.
Ni lokalne samouprave ne zaostaju. Na kraju 2017. godine bilo je nešto preko 12 hiljada zapošljenih u lokalnim organima uprave i preduzećima, dok je na kraju 2023. godine bilo skoro 16 hiljada.
UIzvještaju o reviziji Predloga zakona o završnom računu budžeta za Crnu Goru za 2022. godinu, piše da je u periodu od 2019. i 2022. godine utvrđeno da je najveći rast zapošljenih u javnoj upravi bio u sektorima zdravstva - preko hiljadu i u prosvjeti - skoro hiljadu.
I opštine imaju glomaznu upravu
U sve ove cifre nijesu uračunati ugovori o privremenim i povremenim poslovima i ugovori o djelu, a na hiljade je sklopljeno u posljednjih nekoliko godina.
Tako je recimo Opština Budva, prema Izvještaju, samo u 2020. godini, uz saglasnost predsjednika opštine Marka Carevića, zaključila 136 ugovora o privremenim i povremenim poslovima, a Opština Ulcinj, takođe uz saglasnost predsjednika Ljora Nrekića, 189.
Iz Instituta Alernativa (IA) Milena Muk za CIN-CG kaže da su zvanični podaci prilično konzervativni i da je njihova pouzdanost upitna, ali da pokazuju stalni trend rasta broja zapošljenih u javnom sektoru, pri čemu je važno naglasiti da nema jedinstvene evidencije o broju zapošljenih u preduzećima koja su u većinskom vlasništvu države i lokalnih samouprava.
Najveći broj zapošljenih u administraciji na lokalnim nivou, prema podacima MJU-a iz juna 2024. godine, ima Podgorica - 1129. Na drugom mjestu je Budva, koja ima znatno manje stanovnika od glavnog grada, a zapošljenih 729.
Zanimljivo je da Budva koja ima oko dva i po puta manje stanovnika od Nikšića, ima više zapošljenih u javnoj upravi.
Jedan od najvećih problema je što vlast u Crnoj Gori lojalnost partiji, rodbini, povezanim licima vraća kroz radna mjesta, umjesto da uprava bude mjesto profesionalnog kadra, koji je najkvalitetniji i zadovoljava interese građana, kaže izvršna direktorica Akcije za socijalnu pravdu (ASP) Ines Mrdović.
“Uz ovaj problem, treba podsjetiti na hiljade i hiljade kupljenih diploma, tako da mi danas imamo ne samo dominantno partijsko-nepotističku upravu, već dobrim dijelom i kompromitovanu upravu koja ne može kvalitetno da obavlja svoj posao, jer se mnogi lažno predstavljaju kao pravnici, ekonomisti itd.”, ističe Mrdović.
Budžet veći iz godine u godinu
Za zaposlene u javnoj upravi budžet raste iz godine u godinu. Prema analizi IA, kada je vlada DPS premijera Duška Markovića počela mandat 2016. godine, bruto zarade zapošljenih na državnom nivou godišnje su iznosile 422 miliona, a u posljednjoj godini mandata - 2020. skoro pola milijarde.
Nova vlast je 2021. povećala ove izdatke na 535 miliona eura, da bi u prošloj godini ta cifra dostigla rekordnih 643 miliona eura.
Lokalne samouprave 2016. godine potrošile su 45 miliona za zarade zapošljenih, dok je u 2019. godini na nivou svih lokalnih uprava potrošeno 51,7 miliona. Ovaj period je obilježio i rast izdataka za ugovore o djelu, ugovore o privremenim i povremenim poslovima, navodi se u Strategiji reforme javne uprave 2022-2026 (Strategija).
“Do sada se nijedna vlada nije usudila da se ozbiljnije pozabavi ovim pitanjem, jer ovakva zapošljavanja donose korist partijama, a one vladaju. Vlada koja odluči da se na ozbiljan način pozabavi racionalizacijom broja zapošljenih izgubiće prve naredne izbore. Naravno, ne treba imati dilemu da će taj trenutak biti i jak finansijski udar na budžet, jer su zapošljeni u javnoj upravi zaštićeni kolektivnim ugovorima i za razliku od privatnog sektora polagaće pravo na pozamašne otpremnine”, navodi Mrdović.
Prečicom do posla
Nizak stepen transparentnosti, nepotizam i partijsko zapošljavanje bili su karakteristični za bivšu vlast, a postali su odlike i nove vlasti.
“Kada je riječ o sistemu zapošljavanja i transparentnosti, još je DPS razradio mehanizme tzv. ‘prečica’ za ubacivanje u upravu kroz modele ugovora o djelu, konsultanatske angažmane, volontiranje itd. To sve postoji i danas. Date nekome ugovor o djelu recimo, produžavate iz mjeseca u mjesec, i onda u nekom času raspišete konkurs, ta osoba dobije pitanja za test, vi joj kao starješina date najveće ocjene i tako se zaposli na neodređeno. Prečice su postale maltene pravilo za zapošljavanja”, kaže Mrdović.
U Izvještaju piše da je samo tokom 2020. godine u neto efektu došlo do povećanja broja zapošljenih na centralnom nivou za 1.179 lica, a na lokalnom za 319 lica.
“Najveći broj zapošljavanja i angažovanja realizovan je tokom druge polovine 2020. godine, što se povezuje sa održavanjem parlamentarnih izbora u avgustu”, ističe se u ovom dokumentu.
Muk ističe da su naličje svega toga manjkave procedure zapošljavanja i apsolutno odsustvo vizije meritokratije od strane Vlade. “Namjerno koristim riječ meritokratija, jer su mnogi današnji političari i političarke bili skloni da je obećavaju dok su bili opozicija”, ističe Muk.
Najnoviji primjer vraćanja na staro je ponovno uvođenje pravila da umjesto školskih odbora, ministar prosvjete odlučuje o imenovanju direktora škola.
“Nepune dvije godine, ove odredbe su ukinute na sličan način na koji su i uvedene, u Skupštini, bez javne rasprave, obrazloženja i sistemskog pristupa. Oduzimanje nadležnosti školskim odborima opravdala je lošim rezultatima nova parlamentarna većina, na čelu sa Pokretom Evropa sad (PES)”, objašnjava Muk.
Naglašava da bez predvidive procedure i jasnih kriterijuma za testiranje svih kandidata nema depolitizacije i profesionalizacije.
Jedna od CIN-CG-ovih sagovornica, koja je htjela da ostane anonimna, prisustvovala je zapošljavanju u zamjenu za glas. “Tokom ljeta 2020. godine radila sam u jednom od crnogorskih preduzeća, tada sam vidjela da su četiri kolege potpisale ugovor na neodređeno, u zamjenu za glas na izborima koji su bili 30. avgusta 2020.”.
Zapošljavali i bez oglasa
Velika državna preduzeća su u periodu od 2020. do 2024. godine, zaposlila hiljade novih radnika, od kojih neka čak po više stotina.
Tako je AD “Rudnik uglja” Pljevlja za četiri godine zaposlio 477 osoba, dvije trećine više od broja zaposlenih 2020. godine, kada ih je bilo 691. Na kraju 2023. godine u Rudniku je radilo 1.168 osoba.
U Godišnjem finansijskom izvještaju “Rudnik uglja” AD Pljevlja za 2023. godinu, koji je objavila Državna revizorska institucija (DRI) piše da je tokom 2022. i 2023. godine društvo slobodna radna mjesta popunjavalo preuzimanjem lica na osnovu sporazuma o preuzimanju od drugog poslodavca, uglavnom iz realnog sektora i sa istima zaključivalo ugovore o radu.
“Navedeno nije u skladu sa članom 24 Zakona o radu kojim je predviđeno da je Zavod za zapošljavanje dužan da, na zahtjev poslodavca, javno oglasi slobodno radno mjesto u privrednom društvu, javnoj ustanovi i drugoj javnoj službi, čiji je osnivač ili većinski vlasnik država, odnosno jedinica lokalne samouprave, u skladu sa posebnim zakonom”, piše u Izvještaju DRI.
Broj radnika u Crnogorskom elektrodistributivnom sistemu (CEDIS) u posljednje četiri godine porastao je za 361, tako da ta firma po podacima sa kraja 2023. broji 1.721 radnika.
U godišnjem finansijskom izvještaju DOO “Crnogorski elektrodistributivni sistem” Podgorica za 2022. godinu, koju je takođe radila DRI, piše da je pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, od 08.09.2022. godine sistematizovano 511 radnih mjesta.
“Ukupan broj zaposlenih u Društvu na kraju 2022. godine je 1.643, od čega 1.334 zapošljenih na neodređeno vrijeme i 309 lica na određeno vrijeme, što je za 4,8 odsto više u odnosu na 2021. godinu, iako je Planom radne snage planirano smanjenje radne snage za 2022. godinu na 1.549 zaposlenih”.
U istom izvještaju navodi se i da je CEDIS zapošljavao bez sprovođenja javnog oglasa.
Pošta Crne Gore (PCG) je za četiri godine zaposlila 201 radnika, Hotelska grupa “Budvanska rivijera” 183 (HGBR), pa sad ima 595 radnika. AAD “Elektroprivreda Crne Gore” Nikšić (EPCG) zaposlila je 163 osobe, pa je na kraju 2023. imala 1.124 zaposlena.
Istraživanje Balkanske istraživačke mreže Crne Gore (BIRN-CG) pokazalo je znatan rast zapošljenih u sljedećih pet elektroenergetskih preduzeća u državnom vlastištvu: Elektroprivredi Crne Gore AD Nikšić, CEDIS-u, Crnogorskom elektroprenosnom sistemu AD Podgorica, Društvu sa ograničenom odgovornošću “EPCG Solar gradnja Nikšić” i Društvu sa ograničenom odgovornošću “EPCG - Željezara Nikšić”.
U to treba uračunati i povećanje broja preduzeća kroz godine.
BIRN-ovi istraživači ističu da je sa manje od 2.600 zapošljenih u 2018. godini porastao broj radnika u elektro kompanijama na preko 3.800 zapošljenih u 2023. godini, što uključuje i Željezaru, koju je preuzela EPCG i novosnovanu Solar gradnju.
“U oblastima državne uprave, odbrane i obaveznog socijalnog osiguranja, broj zapošljenih u 2022. godini u odnosu na 2010. povećan je za preko 20 odsto”, piše u Izvještaju.
Različiti podaci o broju zapošljenih
Mrdović naglašava da glomazna javna uprava finansijski mnogo košta, ne samo kroz zarade, već kroz niz beneficija koje zapošljeni u javnom sektoru imaju: auta, gorivo, telefoni, dnevnice, varijabile, plaćanja za radne grupe, komisije i druge.
Zanimljivo je da u Izvještaju MJU piše da je u Ministarstvu odbrane (MO) i Vojsci Crne Gore (VCG), u posljednja tri mjeseca mandata Predraga Boškovića, došlo do naglog povećanja broja zapošljenih. Tako je Bošković od 31. avgusta 2020, kada je DPS izgubio vlast do 30. novembra 2020, pred predaju funkcije zaposlio 186. Prema podacima MJU-a iz marta 2024. VCG ima 1.920 zaposlenih.
Istraživanje CIN-CG je pokazalo da se brojevi zapošljenih u javnoj upravine poklapaju sa podacima MJU i onim Poreske uprave (PU).
Razlika za 2020. godinu između podataka PU i MJU je za oko šest hiljada.
Neslaganje je zabilježeno i za 2021. godinu. Zvanični podaci MJU pokazuju da je u novembru 2021. godine bilo skoro 45 hiljada zapošljenih na državnom nivou, dok je na lokalnom bilo preko šest i po hiljada. Podaci PU pokazuju znatno više zapošljenih. Tako je po Poreskoj upravi u 2021. bilo nešto preko 50 hiljada zapošljenih na nacionalnom nivou, a na lokalnom malo više od šest hiljada.
Na sajtu MJU nema podataka za 2022. godnu. Podaci za 2023. godinu se razlikuju za veličinu jednog manjeg crnogorskog grada, odnosno za skoro pet hiljada zapošljenih na državnom nivou i za skoro 400 na lokalnom nivou.
Na sajtu MJU-a piše da: “U ovaj obuhvat ne spadaju privredna društva u većinskom vlasništvu države i opština”, a i u odgovoru PU-a, koje je dobio CIN-CG, piše da u ovim brojevima nisu uključena preduzeća u državnom vlasništvu ili vlasništvu lokalne samouprave.
CIN-CG je ovim povodom kontaktirao MJU, odakle su nas uputili na Ministarstvo finansija (MF), od kojih do objavljivanja ovog teksta nijesmo dobili odgovore.
Iz PU kažu za CIN-CG da su podaci sa kojima raspolažu registracioni podaci.
“Takođe, podaci se odnose na cijelu godinu, te nije isto porediti podatak za mjesec u određenoj godini i podatak za cijelu godinu”.
Stručnjaci sa kojima je CIN-CG razgovarao kažu da PU vodi evidenciju o svim plaćanjima, nezavisno od osnova, kao što su na primjer ugovori o djelu i da je moguće da je zbog toga došlo do neslaganja ovih podataka.
Plan optimizacije samo na papiru
Muk objašnjava da je smanjenje i prilagođavanje broja zapošljenih stvarnim potrebama javnog sektora, tzv. optimizacija “iščezla” iz sveobuhvatnih reformskih planova Vlade, pa i iz nedavno predstavljenog Nacrta fiskalne strategije, iako je još tokom posljednje Vade DPS donijeta odluka o značajnom smanjenju zapošljenih u javnoj upravi.
Tako je Planom optimizacije javne uprave Crne Gore 2018-2020 (Plan) bilo predviđeno smanjenje broja zapošljenih do kraja 2018. godine od tri odsto, odnosno za 1.179 zapošljenih.
Umjesto da se optimizuje, administracija se samo širila.
“Može se reći da vlada prilično rasulo u javnom sektoru, ili, bolje reći, javnim sektorima, jer su pravila toliko rascjepkana, a upravljanje podacima i utvrđivanje odgovornosti izostaju čak i onamo gdje postoje jasna pravila i kaznene mjere o vršenju nadzora i vođenju evidencija zarada i zaposlenih”, ističe Muk.
Koliko je stvarno zapošljenih u javnoj upravi teško je precizno reći. Muk kaže da se o osobama angažovanim preko ugovora o djelu ili privremenim poslovima ne vodi uvijek evidencija. Ističe i potrebu da se sklapanje ovih ugovora vrši transparentnije, uz jasne planove i potrebe.
Više transparentnosti u ovoj oblasti traži i EU. U Izvještaju Evropske komisije o Crnoj Gori za 2023. godinu piše da je Skupština usvojila izmjene i dopune Zakona o lokalnoj samoupravi radi usklađivanja sa Zakonom o državnim službenicima i namještenicima, nepoštujući preporuku Evropske komisije.
“Ublaženi uslovi su izvor stalne zabrinutosti za zapošljavanje zasnovano na zaslugama, stručnosti i nezavisnosti državnih službenika. Kontinuirane kadrovske promjene u javnoj upravi dovele su do daljeg gubitka stečenog znanja o pitanjima vezanim za proces pristupanja EU i sveukupnog usporavanja tempa reformi”, piše u tom dokumentu.
Uprkos tome što su sve vlade nakon 30. avgusta za ključni cilj navele ubrzanje procesa evropskih integracija, nijedna još nije slijedila preporuke Brisela kada je u pitanju javna administracija i način zapošljavanja.
Partije na vlasti podijelile plijen i svoj kadar postavile u najveći dio javnih preduzeća, čiji broj zaposlenih enormno raste. I oni rukovodioci koji proizvode gubitak, dobro su nagrađeni. Poslovanje većine ovih firmi nije transparentno, novi menadžment donacije obilno usmjerava ka Srpskoj pravoslavnoj crkvi
Predrag Nikolić
U Crnoj Gori ima 178 javnih preduzeća, 123 na opštinskom i 55 na državnom nivou. U njima je zapošljeno više od 22.000 ljudi - 8.403 u opštinskim i 13.702 u državnim.
Od državnih preduzeća, većina, 39, posluje pozitivno sa dobitkom, koji je u 2023. iznosilo 146 miliona eura. Međutim, najviše od ove sume ide na dobar prošlogodišnji rezultat Elektroprivrede Crne Gore (EPCG) i sa njom povezanih kompanija. U isto vrijeme, sa gubitkom je poslovalo 15 državnih kompanija, sa ukupnim minusom od 22,8 miliona.
Ovo su podaci koje prikuplja i redovno ažurira Institut alternativa na svom sajtu Mojnovac.
Najveću platu u državnim preduzećima ima visoki funkcioner Nove srpske demokratije (NSD) Milutin Đukanović, predsjednik Odbora direktora EPCG - 4.611 eura. Nakon njega, tokom protekle godine, najviše je primao direktor javnog servisa RTCG Boris Raonić - 3.966 eura. RTCG se finansira iz budžeta i nije među gubitašima. Plata direktora Raonića koji je na tu funkciju izabran nezakonito, uprkos sudskim presudama, smanjena je nakon negativnih komentara javnosti i sada, nakon reizbora, iznosi 3.400 eura.
Još jedan funkcioner NSD-a ima jednu od najvećih plata u državnim kompanijama, direktor Plantaža 13. jul Igor Čađenović. Plantažesu prve na listi gubitaša u 2023, sa minusom od preko šest miliona, ali je zato direktor Čađenović primao prošle godine u prosjeku mjesečno 3.961 euro. U Čađenovićevom imovinskom kartonu može se vidjeti da su mu primanja pojedinih mjeseci bila i veća, pa je tako u septembru 2023. prijavio platu od 4.145 eura.
CRNA LISTA
Plantaže 13. jul koje su bile nekad uspješno preduzeće, dugogodišnja DPS uprava, predvođena Veselinom Vukotićem i Vericom Maraš, dovela je do ponora. Viši sud u Podgorici je u septembru ove godine potvrdio optužnicu koju je Specijalno državno tužilaštvo podiglo protiv Vukotića i Maraš, zbog sumnje da su učinili krivično djelo zloupotreba položaja u privrednom poslovanju. Nakon promjena 2020. krenulo se sa konsolidacijom ove značajne crnogorske kompanije, koja je bila prepoznatljiv brend i značajan izvoznik.
Dug ove kompanije 2021. je iznosio 20 miliona, u oktobru te godine dr Zoran Miladinović imenovan je za izvršnog direktora Plantaža. On je podnio ostavku u novembru 2022, a te godine dug je smanjen na 13 miliona. Čađenović tada preuzima funkciju i smanjuje minus prošle godinena šest miliona eura. Iako gubitaš, broj zaposlenih se u 2023. povećao za 14 radnika i ukupno broji 637 zaposlenih.
Ekonomista Čađenović je ranije bio direktor sektora marketinga i prodaje u Plantažama, a početkom ove godine potpisao je otkaz bivšem direktoru Miladinoviću. Alternativa Crna Gora je protiv Čađenovića podnijela krivičnu prijavu zbog, kako su naveli, osnovane sumnje da je krivotvorio diplomu.
Drugi najveći gubitaš među državnim firmama je Željezara Nikšić, koja je kao privredno društvo registrovana u februaru 2023, u stoprocentnom je vlasništvu EPCG. Gubitak u prošloj godini je iznosio 3,5 miliona eura. Ova kompanija ima 252 zaposlena. Izvršna direktorica je Nevenka Janković, čiji je imovinski karton prazan, pa se ne može vidjeti kolika joj je zarada kao izvršnoj direktorici ovog preduzeća koja je na tu funkciju izabrana krajem prošle godine. U ugovoru o radu navodi se da joj pripada mjesečna plata u iznosu od 2.000 eura, uvećana za minuli rad, a ona ima 21 godinu staža rada u Željezari. Nakon što je krajem septembra Željezara zakupljena od strane švajcarske kompanije 8B Capital S.A, diplomirani saobraćajni inženjer Miloš Nikolić izabran je za v.d. izvršnog direktora.
Na listi gubitaša treći je Institut dr Simo Milošević sa minusom od 2,8 miliona eura. Broj zaposlenih se smanjio sa 642 u 2002. na 573 u 2023. Smanjivao se i dug koji je 2019. bio osam miliona eura na 2,8 u prošloj godini.
Krajem prošle godine za izvršnog direktora je izabran dr Zoran Kovačević, profesor Pomorskog fakulteta u Kotoru. On je već bio na funkciji izvršnog direktora Instituta od 2012. do 2015. godine, a nakon toga je bio odbornik i predsjednik Kluba odbornika DPS-a u Skupštini Herceg Novog. Podaci o visini njegove zarade nijesu javno dostupni, kao ni visina naknade koju prima Predrag Dragojlović iz Beograda, predsjednik Odbora direktora Instituta, koji je u ime Investiciono razvojnog fonda Crne Gore (IRF) na ovo mjesto izraban u januaru ove godine. Ono što se može naći je 417 eura koliko iznosi nadoknada članovima Odbora direktora.
Krajem septembra u Nikšićkom pozorištu održana je proslava povodom tri godine od osnivanje Solar gradnje, ćerke firme EPCG.
”Solar gradnja je firma koja ima budućnost i jedna je od rijetkih državnih firmi koja zaista radi i privređuje i od nemjerljivog je značaja za razvoj energetskog sektora u Crnoj Gori”, poručio je predsjednik Odbora direktora Elektroprivrede Milutin Đukanović.
I pored marketinga ova firma je prošlu godinu završila sa gubitkom od 2,7 miliona eura, minus je 2022. bio 2,2 miliona eura, a u godini osnivanja 2021. 55.202. Rastao je i broj zaposlenih - ova firma je 2021. imala jednog zaposlenog, 2022. 319, a prošle godine 420. Da su plate u ovom gubitašu iznad prosječnih potvrdila je u nedavnoj izjavi u avgustu smijenjana izvršna direktorka Valerija Savić:
“Prosječni mjesečni trošak zarada u EPCG SG dok sam ja bila na njenom čelu iznosio je oko 480.000 eura’’.
Saveljić, kadar URA, bila je izvršna direktorica Solar gradnje od novembra protekle godine. Plata joj je iznosila 3.371 eura.
Nakon što je Saveljić smijenjena u avgustu, ministar Saša Mujović je izjavio da je Odbor direktora EPCG Solar gradnja smijenio bez argumentacije i da se radilo o “politički motivisanoj smjeni”.
Ove sedmice Mujović je imao drugačije viđenje njenog učinka. Ministar je objasnio da je Saveljić fingirala rezultate poslovanja: “Ministarstvo nije obavijestila, iako je imala uvid u to, da je dobila negativni izvještaj interne revizije, i prikazala je dobit preko 600.000 eura za neke fakture koje je interna revizija definisala da su neprihvatljive i da se ne mogu naplatiti. Ona je predstavila ministarstvu da je u velikom plusu, a suština je da je ostavila firmu u dugovanju 346.000 eura”.
Saveljić je demantovala ove tvrdnje, ističući da je dobro poslovala, a da se iza Mujovićevih riječi kriju funkcioneri NSD Milutin Đukanović i Marina Jočić.
U martu ove godine, Odbor direktora Elektroprivrede imenovao je novi odbor direktora u kćerki firmi EPCG Solar gradnja. Na čelo upravnog odbora postavljena je funkcionerka Nove srpske demokratije Marina Jočić, dok su članovi tog tijela Miroslav Doderović (Demokrate), Ahmet Đonbaljaj (Albanska alternativa), Veljko Vasiljević, Zoran Čolaković (Demokratska narodna partija), Neđeljko Lekić i Igor Vlahović.
Predsjednica Odbora Marina Jočić, dugogodišnja funkcionerka partije Andrije Mandića, je nakon smjene vlasti 30. avgusta 2020. godine rukovodila javnim firmama u više različtih djelatnosti - od zaštite prirode, do kulture i proizvodnje energije. Tako je bila predsjednica Upravnog odbora Nacionalnih parkova, predsjednica Upravnog odbora JU Muzeji i galerije u Podgorici i sad je na čelu SG.
Jočić nije jedina iz njene porodice zapošljena u Solar gradnji. Tu je i njena ćerka Iva Čukić Šoškić koja je bila šefica PR službe u Solar gradnji, sve dok je Saveljić nije smijenila zbog, kako tvrdi, nepoštovanja radne obaveze i premjestila na nižu poziciju.
Saveljić je prije smjene raskinula i ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji sa kompanijom Kaldera, koja je povezana sa predsjednikom RS Miloradom Dodikom i koja se nalazi na crnoj listi SAD-a.
Željeznička infrastruktura CG je prošle godine bila u gubitku od dva i po miliona eura. Tokom prošle godine broj zaposlenih se povećao sa 779 iz 2022. na 817. Izvršna direktorica Marina Bošković imenovana je u martu 2021. i prima platu od 1.700 eura. Bošković je sestra od tetke lidera Demokratske narodne partije (DNP) Milana Kneževića.
Iz iste stranke je i Jelena Kljajević kojuje za predsjednicu Odbora direktora ove kompanije Vlada izabrala u martu. Kljajević je bila predsjednica OO DNP-a Bijelo Polje, pa direktorica Nacionalnih parkova. Sa te pozicije razriješena je krajem 2021. Razlog njene smjene bilo je, prema obrazloženju Vlade, negativno mišljenje o zakonitosti njenog rada i rezultatima poslovanja, te blokada računa preduzeća usljed nesavjesnog poslovanja. To joj, međutim, nije smetalo da napreduje i obavlja državne funkcije.
Kljajević za predsjedavanjem Odbora direktora ŽI prima nadonkadu od 598 eura, a za posao u takođe državnom preduzeću Budvanska rivijera dodatnih 1.000.
Još jedno željezničko preduzeće je na listi gubitaša - Održavanje željezničkih voznih sredstava AD Podgorica, koje ima 189 zaposlenih i iz godine u godinu bilježi sve veći gubitak - 2021. pola miliona eura, 2022. godine 873 hiljade, a prošle 908 hiljada eura.
Krajem februara ove godine za izvršnog direktora je imenovan Goran Đurković, prima platu od 1.386 eura. Njegova prethodnica dotadašnja izvršna direktorka Dragana Lukšić imenovana je za pomoćnika ministra saobraćaja za željeznički saobraćaj.
Vlada je i u ovom preduzeću nedavno imenovala dominantno partijski Odbor direktora - Predrag Burzanović (NSD), Tom Đonaj (AA), Bojan Babić (Radnička partija), Radovan Mujović, kao ekspert, i Igor Racković u ime manjinskih akcionara.
Predsjednik Odbora direktora Predrag Burzanović prima nadoknadu od 632 eura. On je direktor OŠ “Marko Miljanov”, profesor fizičke kulture, koji je završio političke nauke i magistrirao na međunarodnim odnosima i međunarodnoj bezbjednosti. Početkom 2022. javnost ga je upoznala preko uvreda upućenih tadašnjoj poslanici Draginji Vuksanović. Nakon kritike izjavio je da se “u neku ruku pokajao”.
U minusu je i Montecargo AD Podgorica, čija je osnovna djelatnost prevoz stvari (tereta) u međunarodnom i domaćem željezničkom transportu, i koji ima 321 zaposlenog. Minus u 2022. je bio 10 miliona, u 2023. pao je na 602 hiljade eura. Izvršna direktorica Dušanka Dragojević prima platu od 1.783 eura. Predsjednik Odbora direktora je Miroslav Brajović, naknada 789 eura. Brajovića, koji je funkcioner NSD, je pored predsjedavanja u ovom preduzeću i savjetnik direktora u Željezničkom prevozu CG.
Sa liste gubitaša državnih preduzeća silazi Fond za inovacije Crne Gore koji je prošle godine poslovao sa pozitivnom nulom. Ovu instituciju osnovala je Vlada u junu 2021. sa namjerom da, između ostalog, pospješi saradnju naučnog i privrednog sektora. Fond ima osam zaposlenih, a u godini osnivanja imao je gubitak od 20 hiljada eura, 2022. minus je smanjena na jedan euro.
Izvršna direktorka Fonda je Bojana Femić Radosavović sa platom od 1.679 eura. Predsjednik Obora direktora je visoki funkcioner Pokreta Evropa sad Vasilije Čarapić. Za ovu funkciju prima nadoknadu od 712 eura. U Čarapovićevom imovinskom kartonu iz marta ove godine navodi se da je kao odbornik u Skupštini glavnog grada primao još i mjesečnu nadoknadu od 150 do 200 eura, a kao poslanik platu od 1.629 eura. Tokom ove godine Čarapiću se plata u Skupštini povećala na 2.000 eura.
BIJELA LISTA
Od 146,8 miliona eura plusa državnih preduzeća u prošloj godini, preko 104 miliona odnosi se na poslovanje Elektroprivrede i njenih firmi - EPCG 52 miliona, Crnogorski elektroprenosni sistem 35,7 miliona, Rudnik uglja Pljevlja 15 miliona, Crnogorski elektrodistributivni sistem (CEDIS) dva miliona.
U februaru ove godine Ivan Bulatović je izabran za izvršnog direktora EPCG. Podaci o plati još nijesu dostupni, ali u ugovoru o radu stoji da mu pripada plata od tri prosječne u ovoj kompaniji. On je na tom mjestu zamijenio Nikolu Rovčanina, člana Glavnog odbora Demokrata, čija je plata bila 3.741 euro. Bulatović je dugo u sistemu, od 2016. bio je direktor CEDIS-a.
Broj zaposlenih u EPCG se u odnosu na 2020. kada je iznosio 961, u prošloj godinu povećao na 1.124, dakle za 15 odsto. Rezultati poslovanja podložni su oscilacijama i često zavise od faktora na koje se ne može uticati, cijene energije na međunarodnom tržištu, vremenskih prilika i tako dalje.
Dok je još DPS upravljao zemljom i preduzećima u državnoj svojini 2020. neto rezultat poslovanja EPCG bio je plus 16 miliona, da bi nakon preuzimanja vlasti 2021. bilans bio plus od 47,5, već 2022. samo 3,9 miliona, a prošle godine EPCG je poslovala sa rekordnih 52 miliona pozitivne razlike u bilansu.
Neto poslovni rezultati variraju i u pljevaljskom Rudniku uglja - 2020. su bili 13 miliona, da bi 2021. pali na 4,4 miliona, porasli su 2022. na 9,4 miliona, a prošle godine na 15 miliona. Rastao je i broj zaposlenih u rudiniku sa 691 u 2020. na 1.168 u 2023, što je gotovo 50 odsto.
Milan Lekić, šef pljevaljske Nove srpske demokratije (NSD), je bio izvršni direktor ovog preduzeća, sa platom od 3.295 eura. Poslije toga preuzeo je funkciju predsjednika Odbora direktora ovog najvećeg pljevaljskog preduzeća, koju je obavljao do skoro.
Crnogorsko tužilaštvo od početka prošle godine istražuje sumnje da je bivši direktor Rudnika uglja Milan Lekić, maja 2022. godine, potpisao štetan ugovor sa Elektroprivredom Srbije, kojoj je navodno prodavao ugalj po višestrukoj nižoj cijeni od tržišne.
Lekić je11. oktobra imao udes službenim vozilom, koje je vozio u pijanom stanju. I to mu nije bilo prvi put. Podnio je ostavku.
Poput elektroenergetskih kompanija, nova vladajuća većina je svojim kadrovima premrežila i ostala državna preduzeća.
Aleksandra Dožića, funkcionera DNP-a, je Vlada u martu ove godine imenovala za predsjednika Odbora direktora Monteputa. On prima platu od 1.850 eura.
U novoj aviokompaniji, osnovanoj 2021, TO Montenegro, predsjednik Odbora direktora je Tihomir Dragaš, član Predsjedništva Pokreta Evropa sad (PES). Nema podataka o visini plate.
Na čelu Javnog preduzeća za upravljanjem morskim dobrom je Mladen Mikijelj, koji je u maju ove godine izabran za predsjednika Opštinskog odbora NSD-a Budva. Mikijelj prima platu od 3.200 eura, a u godini kada je preuzeo funkciju Morsko dobro je imalo neto rezultat od 29 hiljada eura plusa, a prošlu godinu je završilo sa značajnim povećanjem - 2,3 miliona pozitivnog salda. Morsko dobro je do 2022. do prošle godine povećalo broj radnika za 42, i sada ima 102 zaposlena.
Vladimir Čađenović, član predsjedništva Demokrata, je u martu ove godine izabran za predsjednika Odbora direktora CEDIS-a, a prije toga je bio izvršni direktor ovog preduzeća. Nema podataka o visini naknade, a kao direktoru plata mu je bila preko 3.000 eura. Ovo preduzeće u većinskom vlasništvu EPCG je 2021. poslovalo sa gubitkom od 9,8 miliona, a 2022. 11,7 miliona minusa, prošlu godinu je završilo u plusu od 400.000. Za vrijeme Čađenovićevog direktorovanja broj zaposlenih se povećao sa 1.428 u 2021. na 1.721 u 2023. godini, dakle za oko dvadeset odsto.
Jovica Gregović, lider budvanskog odbora DNP, od jula 2021. izvršni je direktor Hotelske grupe Budvanska rivijera, a Mijomir Pejović, predsjednik Opštinskog odbora Demokrata Budve, predsjednik je Odbora direktora te firme. Gregović prima platu od 3.784, a Pejović od 3.164 eura. Preduzeće je od minusa od preko devet miliona iz 2020. prošlu godinu završilo sa plusom od 1,9 miliona. Povećao se i broj radnika sa 412 u 2022. na 595 u 2023. godini.
Zoran Lakušić, funkcioner DNP-a, je predsjednik Odbora direktora Regionalnog vodovoda Crnogorsko primorje (RVCP). On ima platu od 3.471 euro, koja je veća od plate izvršnog direktora Borislava Ivkovića koja iznosi 3.094.
U martu ove godine Dušan Masoničić (Demokrate) izabran je jednoglasno za predsjednika Odbora direktora kompanije Luka Bar. Njegov partijski kolega Nikola Plamenac je izvršni direktor preduzeća “Sveti Stefan hoteli”, na koju su uknjiženi grad hotel Sveti Stefan i Vila Miločer. Predsjednica Odbora direktora je Milica Kažanegra iz SNP-a.
Iz SNP-a je i izvršni direktor Skijališta Crne Gore Đuro Milošević. Od kraja 2021. preduzeće je imalo minus od 200 hiljada u 2022. da bi u 2023. poslovalo sa plusom u istom iznosu.
Slađana Adžić Džaković, odbornica Demokrata iz Plužina, imenovana je za predsjednicu odbora direktora Montenegro bonusa.
Za Bošnjačku stranku rezervisano je preduzeće Crnogorski operator tržišta električne energije Podgorica. Izvršni direktor je Mersudin Gredić, član Predsjedništva Bošnjačke stranke, a na mjestu predsjednika Odbora direktora njegov partijski kolega iz Bara Nermin Škretović.
U martu ove godine Skupština akcionara je na predlog Vlade u Odbor direktora Željezničkog prevoza (ŽPCG) imenovala Tripka Draganića (NSD), Željka Miladinovića (DNP), Dejana Konatara (Demokrate), Pavla Popovića, kao eksperta, i Marka Bertanjolika, kao manjinskog akcionara. Draganić je prvi doktor nauka iz oblasti vjerskog turizma na našim prostorima. On je i pjesnik, autor više zbirki, i jedan od osnivača Instituta za srpsku kulturu iz Nikšića, NVO Društvo Banjana ,,Vladika Sava Kosanović", NVO Društvo ,,Nikola Tesla"...
Pošta Crne Gore je još jedan od primjera sinergije partijskih i državnih funkcija. Dragan Tufegdžić bio je izvršni direktor Pošte i predsjednik Opštinskog odbora Demokrata Bar do juna 2023, kada je podnio ostavku na sve partijske funkcije, ali je ostao u stranci. Na njegovo mjesto u stranci, ali i u Pošti izabran je njego kolega iz Bara Josip Đurašković. Tufegdžić je ove godine imenovan za ambasadora Crne Gore u Sloveniji.
Predsjednik Odbora direktora Pošte je kadar SNP-a Igor Bulatović. Broj zaposlenih u ovom preduzeću se sa 988 u 2020. povećao na 1.189 u 2023. Neto rezultat koji je 2020. bio je pozitivan 842 hiljade eura, a u prošloj godini je iznosio svega 126 hiljada eura.
DONACIJE UGLAVNOM ZA SPORT I SPC
Iako bi trebalo da transparentno prikazuju podatke o sponzorstvima, donacijama i poklonima, samo mali broj državnih preduzeća to i čini.
Morsko dobro je jedno od preduzeća koje svake godine izdvaja velike sume u ovu svrhu i transparentno ih prikazuje. Tokom 2023. godine od ukupno 273 hiljada donacija, najveći dio išao je za sportske klubove: FK Petrovac dobio je 40.000 eura, a OFK Grbalj i Vaterpolo i plivački savez CG po 20.000. Donacije od po 10.000 eura primio je FK Otrant i Odbojkaški savez CG. Morsko dobro je istu sumu dalo i manastiru Svetog Arhangela Mihaila na Prevlaci, dok je Eparhija budimljansko-nikšićka dobila 3.000 eura, manastir u Kosijerevu 2.500, a franjevački samostan u Petrovcu 7.967.
Nijesu dostupne na sajtu CEDIS-a donacije za 2023. U 2022. ova kompanija jedodijelila ukupno 187 hiljada eura. Najveće donacije od 30.000 išle su Vaterpolo i plivačkom savezu, 25.000 - Kliničkom centru Crne Gore (KCCG), a 10.000 eura Elektrotehničkom fakultetu. CEDIS je pomoć izdvojio i za vjerske objekte, ali samo Srpske pravoslavne crkve (SPC): manastiru Duga-Bioče 1.500, manastiru Duljevo 4.990, manastiru Ćelija Piperska 2.500, Arhijerejskom protoprezviterijatu hercegnovskom 1.000, Crkvenom odboru crkve Svetog Nikole 1.000, Crkvenom odboru Vasove crkve Nožica 700, Mitropoliji crnogorsko-primorskoj 4.000.
I ostala državna preduzeća sponzorišu uglavnom vjerske objekte SPC i organizacije ove religijske zajednice. Regionalni vodovod je tokom prošle godine za donacija izdvojio 11.280, u pojedinačnom iznosu od 100 do 300 eura. Po 200 eura donirano je manastiru Dujevo, manastiru Svetog Georgija, Kolašinskoj parohiji, Miholjskom zboru Budva.
Sličnu praksu Imaju i u Skijalištima Crne Gore, pa su donacije od 100 do 300 eura u 2022. dosegle iznos od ukupno 12.000. Od ovog preduzeća Bratstvo pravoslavne omladine “Sveti Dimitrije” dobilo je 300 eura.
Radio difuzni centar (RDC) je u 2023. za sponzorstva dao 12.200 eura. Školska udruženja, škole, nevladine organizacije dobijale su donacije od 100 do 400 eura. Pojedinačno najveću donaciju od 850 eura dobila je Eparhija budimljansko nikšićka - Crkveni odbor Župe Nikšićke, zatim Građevinski odbor za izgradnju Srpske pravoslavne crkve 450 eura.
Inovaciono preduzetnički centar “Tehnopolis” DOO Nikšić tokom protekle godine podijelio je 2.330 eura. Najviše je dobilo Nikšićko pozorište 500, pa onda NVO Dobrotvorna fondacija Mitropolije crnogorsko-primorske Čovjekoljublje 300 eura.
Zarade ispod minimalne od 450 eura, neisplaćeni prekovremeni, noćni i rad za vrijeme praznika, kršenje prava na sedmični odmor, prekomjeran obim posla, nepoštovanje prava na ograničeno radno vrijeme, samo su neki od problema zaposlenih u trgovini. Inspekcija rada dijeli simbolične kazne, čak i za rad na crno
Istraživački tim CIN-CG
„Plata je redovna. Svakog mjeseca stigne mi tačno 450 eura na tekući račun. Već narednog radnog dana dužna sam da poslodavcu vratim 100 eura u kešu. I tako već dvije godine”, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) radnica iz sektora trgovine koja je željela ostati anonimna.
Njen poslodavac nije jedini koji krši Zakon o minimalnoj zaradi, koja je uspostavljena nakon uvođenja programa Evropa sad jedan. Takvo ili slično iskustvo dijeli i 11 odsto ispitanika zaposlenih u trgovini ili uslužnim djelatnostima koji su odgovorili na upitnik CIN-CG-a o kršenju njihovih radnih prava.
U Crnoj Gori je preko 50.000 građana zaposleno u trgovini i čine oko 20 odsto ukupnog broja zaposlenih u državi. Istraživanje CIN-CG-a je pokazalo da u ovom sektoru svi nijesu uvijek zaštićeni od kršenja radnih prava, a upitno je i kako uspijevaju da se prehrane sa platama, nekad i ispod zakonski definisanog minimuma, u vremenu inflacije.
Od kada je, 1. januara 2022. godine, stupio na snagu Zakon o minimalnoj zaradi u iznosu od 450 eura, minimalna potrošačka korpa je, u skladu sa inflacijom, porasla za više od 20 odsto.
Ipak, redovnu zaradu prima 90 odsto ispitanika naše ankete. Međutim, doprinose na cjelokupan iznos primanja ne isplaćuju se čak trećini anketiranih. „Plata od 450 eura ide na moj račun u banku, dok ostatak primamo na ruke. Samim tim, smanjena je kreditna moć zaposlenih, a uplata doprinosa je samo na iznos od 450”, objašnjava jedan od ispitanika.
Anketa je ukazala na neke od „kreativnosti“ koje pokazuju poslodavci u nastojanju da izbjegnu zakonsku obavezu isplate minimalne zarade.
Tako anketirani navode da im se isplati minimalna zarada preko tekućeg računa, a zatim radnici moraju da vrate dio tog iznosa poslodavcima. Navode da je problem i neprijavljivanje radnika, odnosno rad na crno. Zatim, prijavljivanje radnika koji rade puno radno vrijeme na pola radnog vremena, za šta im isplaćuju zakonski minimum od 225 eura preko računa, a ostatak u kešu. Uslovljavanje radnika da dio zarade utroše na radnom mjestu, kupujući artikle. Umjesto ugovora o radu potpisuju se ugovori o djelu, koji zakonski ne propisuju minimum od 450 eura, a ne podrazumijevaju ni doprinose.
Na korišćenje ovakvih metoda još prije donošenja novog Zakona o minimalnoj zaradi, upozoravala je i Unija slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG).
USSCG je zajedno sa Upravom za inspekcijske poslove (UIP) i tadašnjom Vladom, spriječila veće zloupotrebe instituta minimalne zarade, kaže za CIN-CG zamjenica generalnog sekretara USSCG, Ivana Mihajlović.
Takođe tvrdi da, danas, USSCG gotovo da ne dobija pritužbe u vezi sa nepoštovanjem prava na isplatu pune zarade i uplate doprinosa na taj iznos. Kao poseban izazov dodaje da ostaje da se spriječi zloupotreba prekovremenog rada „koji u Crnoj Gori više nije izuzetak, već pravilo”.
Mihajlović ohrabruje sve zaposlene da sindikatu i UIP-u prijavljuju sve nepravilnosti koje uoče na svom radnom mjestu.
Prijava je često uzalud
Na pitanje da li su, ako je bilo kršenja prava, svoj slučaj prijavili Inspekciji rada, osam odsto ispitanika naše ankete je odgovorilo potvrdno. Ali gotovo nijedna od navedenih prijava nije riješena u korist radnika. „Rekli su mi da nemam osnova i odbili da uzmu prijavu”, glasi jedan od odgovora.
„Zaposleni su prijavljeni na pola radnog vremena, godinama, takvo stanje je bilo i prije Evrope sad jedan. Inspekcija rada samo je jednom utvrdila takvo stanje i naložila da se za dvoje zaposlenih promijeni ugovor na puno radno vrijeme, ne provjeravajući stanje ostalih”, navodi zaposlena u sektoru igara na sreću u upitniku CIN-CG-a.
Svoje iskustvo podijelila je i i zaposlena u trgovini: „Postojala je anonimna prijava, inspekcija je dolazila više puta. Iako niko od radnika nije prijavljen na puno radno vrijeme, a prodavnica radi duže od 12 sati, nisu ništa uradili. Poslodavac je očekivano prošao bez kazne, a znamo da ima rođaku u inspekciji. Samo je atmosfera u kolektivu dugo posle toga bila puna nepovjerenja i nagađanja o identitetu osobe koja je prijavila”.
Međutim, mnogo više je onih koji kršenja prava ne žele da prijave Inspekciji rada. Kako navode, razlog tome je nepovjerenje u UIP, jer smatraju da je korupcija svakodnevna i normalizovana pojava u radu ovog državnog organa.
„Inspektor dođe u radnju i direktora pozove na lični broj da je došao u kontrolu i obično se dogovore”, navodi jedan od ispitanika CIN-CG-a koji radi na jugu zemlje. On, tvrdi, nema pravo na bolovanje, a poslodavac mu dozvoljava svega 12 dana godišnjeg odmora. Prima minimalnu zaradu, a u obavezi je da svakog mjeseca potroši 50 eura trgujući u jednom od objekata firme u kojoj je zaposlen. Pritom, navodi, da iznose koje on i njegove kolege potroše na ovaj način, evidentiraju predračunom i ne fiskalizuju.
„Nemam povjerenja u Inspekciju rada, oni se uvijek nagode i nikad ništa ne utvrde”, glasi još jedan od preuzetih odgovora iz upitnika.
Jedan plus tri gratis
Uz pomoć Zakona o slobodnom pristupu informacijama, CIN-CG je imao uvid u zapisnike o inspekcijskom nadzoru u sektoru trgovine u periodu od 01.08.2023. do 01.02.2024. koja se tiču kršenja prava zaposlenih. Anaizirali smo 112 zapsinika.
Iako se u ovim dokumentima eksplicitno ne pominje rad na crno, mnogi inspektori su zabilježili slučajeve rada bez odgovarajućih dokumenta. Tako nerijetko, bez odgovarajućih papira, rade ljudi sa Kosova, iz Albanije, Srbije, a problem je naročito izražen na sjeveru zemlje.
Za rad na crno, Zakon o inspekciji rada nalaže da je inspektor u obavezi da, pored upravnih mjera i radnji propisanih zakonom, rješenjem privremeno zabrani rad subjektu nadzora. To međutim, ni u jednom slučaju gdje je ovaj prekršaj zabilježen nije ispoštovano. Tako su subjekti nadzora prolazili sa ukazivanjem na nepravilnost i rokom za otklanjanje iste, kao i simboličnom novčanom kaznom od ukupno 1100 eura.
Prekovremeni rad je konstatovan u trećini inspekcijskih nadzora obuhvaćenih ovim nalazom. Zakonom, prekovremeni rad je definisan kao rad preko ugovorenog radnog vremena u slučaju iznenadnog povećanja obima posla ili više sile i u drugim izuzetnim slučajevima. Da kao ‘izuzetan slučaj’ tretiraju i permanentni radni dan više od ugovorenog broja sati, svjedoče brojni zapisnici, kao i blaže kazne. Novčana kazna za ovaj prekršaj iznosi do 1100 eura.
U sklopu naše ankete, skoro 17 odsto ispitanika je potvrdilo da njihov poslodavac zahtijeva prekovremeni rad od njih kao vid kompenzacije za povećanje zarade koje je nastupilo podizanjem minimalne zarade na 450 eura.
Da se u toku sezone prekovremeni rad zloupotrebljava, potvrđuje i inspekcijski nadzor marketa koji je dio jednog od vodećih trgovačkih lanaca u zemlji, gdje je ustanovljeno da su zaposleni odradili preko 50 prekovremenih sati samo za mjesec dana.
Zakon o prekršaju navodi da, ukoliko okrivljeni učini više prekršaja u sticaju, ovlašćeni organ može prekršajnim nalogom izreći jedinstvenu novčanu kaznu koja je jednaka zbiru svih pojedinačnih kazni utvrđenih u minimalnom iznosu. Slučaj izricanja prekršajnih naloga za više izdvojenih nepravilnosti i sabiranja pojedinačnih kazni u ovih 112 zapisnika ne postoji. Tako su u nadzorima gdje je konstatovano više nepravilnosti, inspektori samo za jednu od njih sačinjavali prekršajni nalog.
Zakonom predviđena samostalnost kršenja zakona
Nedosljednost inspekcijske prakse se ogleda i u sastavljanju inspekcijskih zapisnika, naročito prilikom iznošenja činjeničnog stanja. Dok neki inspektori rada predstavljaju detaljno činjenično stanje (broj dozvole za rad, lica koja su zatečena na radnom mjestu, vrsta ugovora i kad ističu, da li postoji raspored smjena i sl.), drugi bez priloženih dokaza navode da li je subjekat nadzora postupio u skladu sa zakonom.
Međutim, najveća nedosljednost je u činjenici da ista kaznena politika ne važi za sve. Tako se dešava da je inspektor za istu nepravilnost kod jednog subjekta nadzora samo ukazao i odredio rok za njeno otklanjanje, a kod drugog izdao prekršajni nalog sa novčanom kaznom od minimum 1100 eura.
CIN-CG je zatražio poješnjenja od UIP-a. Različitu praksu prilikom izricanja kazni pojašnjavaju načelom preventivnosti i načelom srazmjernosti. „Nastojanje inspekcije rada je da praksa u postupanju inspektora bude u najvećoj mogućoj mjeri ujednačena, uvažavajući zakonom propisanu samostalnost inspektora u radu”, ističu iz Uprave.
Tvrde i da građani imaju povjerenja u njhovu instituciju, o čemu kako kažu svjedoči i broj inicijativa od strane građana koje svakodnevno pristižu, te je od početka godine odrađeno preko 3.300 inspekcijskih nadzora po inicijativi. Ističu da je i veliki broj poziva sa pitanjima za pojašnjenje određenih nadležnosti i pravnih propisa, kao i da imaju kontinuiranu komunikaciju sa građanima putem različitih kanala.
Godišnji izvještaj o radu za prošlu godinu, UIP je dostavio Ministarstvu javne uprave u aprilu, kako bi se predmetni materijal razmatarao na sjednici Vlade Crne Gore i o istom odlučivalo. Ali do toga još uvijek nije došlo.
(Ne)radna nedjelja je za popis
Predmet naše analize bio je nadzor vodećih trgovačkih lanaca zbog nepoštovanja prava radnika, pitanja kao što su prekovremeni rad, neradna nedjelja i tako dalje. Od 13 nadzora, čak deset je vođeno po prijavi. Primjedbe su bile zbog popisa koji je organizovan nedjeljom, neprijavljenog prekovremenog rada, kao i zbog uskraćenog prava na sedmični odmor u sedmici kada je popis organizovan. Za ovakve prekršaje izrečena kazna iznosila je 1100 eura. Ostala tri nadzora su bila dio redovne kontrole.
Kao posebno zanimljiv ističe se nadzor kojim su obuhvaćena čak četiri marketa jednog trgovačkog lanca, vođen na osnovu tri prijave. U svim marketima konstatovano je isto, povreda prava na sedmični odmor, a prekršajni nalog za četiri objekta ukupno je iznosio 1100 eura, ali bez naloga inspekcije da se prekovremeni rad isplati.
Neradna nedjelja u sektoru trgovine uvedena je u oktobru 2019. godine. Od tad, smjenjivali su se dijalozi o mogućem kompromisu tokom turističke sezone, ali do njega ipak nije došlo. Za sada, u Skupštini, većina je protiv izmjene neradne nedjelje, te je jedino Ustavni sud u potpunosti može ukinuti, za šta je inicijativu podnijela Unija poslodavaca.
Predsjednica Sindikata radnika u trgovini, Novka Janković, je u izjavi za CIN-CG skrenula pažnju na to da pravo na slobodan dan nedjeljom nemaju mnogi, kao što su zaposleni u prodavnicama kolača, trafikama, cvjećarama... Ali ona kaže da i oni često rade nedjeljom i to „prilikom prijema robe i za vrijeme popisa ostaju radno angažovani neograničeno dugo bez ikakve odgovornosti poslodavca prema takvom stanju stvari, pa najčešće i bez plaćenih prekovremenih sati”.
Životni (ne)uslovi
Trgovački radnici predstavljaju jednu od finansijski ranjivijih grupa. Prosječna zarada za ovaj sektor u martu ove godine iznosila je 704 eura, što je za skoro 15 odsto niže od prosječne neto zarade u Crnoj Gori za isti period.
Za radnika koji zarađuje oko 450 eura mjesečno, što je polovina naših ispitanika, MONSTAT-ova minimalna potrošačka korpa djeluje nedostižno, dok je sindikalna potrošačka korpa USSCG-a apsolutno nedostižna. Za prvi kvartal ove godine iznosila je 1900 eura, što je skoro četvorostruki iznos minimalca.
Odnos minimalne potrošačke korpe i prosječne zarade u trgovini, koji je objašnjen grafikom, pokazuje da građani često ne mogu da pokriju osnovne potrebe sa primanjima.
„Mi koji privatno stanujemo većinu plate dajemo za stanarinu,” jedan je od odgovora u anketi CIN-CG. „U suštini uvijek ćemo biti na minimalnoj zaradi. Inflacija uvijek pojede onoliko koliko oni povećaju minimalnu zaradu, nemaju nikakvu suštinsku kontrolu. U firmi gdje radim nemam ni regres, prevoz, ni topli obrok. Sve je to sabijeno u minimalac,” kaže drugi ispitanik.
„Plate u odnosu na cijene su nikakve. Mi nemamo normalan zivot. Da se žalimo ne smijemo... Da trpimo moramo,” navodi se u anketi.
Prema podacima MONSTAT-a, preko 60 odsto zaposlenih u trgovini sačinjavaju žene. Preko 20 odsto zaposlenih pripadaju starijoj dobi, od 50 do 64 godina.
Naša anonimna sagovornica, stara 60 godina, zaposlena u manjoj trgovačkoj radnji u centralnom regionu zemlje, zarađuje ispod minimalca. Iako radi već godinama, prijavljena je na pola radnog vremena, što kako kaže, zapravo predstavlja napredak, jer je niz godina radila neprijavljena. Ističe da, iako je sada prijavljena, i dalje radi „od danas do sjutra” i u stalnom je strahu da će ostati bez posla.
„Nema ništa bolje, inače bih davno otišla. Tražila sam drugi posao, ali bezuspješno. Za ženu mojih godina jedino ostaje nada da ću steći pravo na starosnu penziju, jer trenutno imam nepunih deset godina radnog staža. Nekad mi i to izgleda previše daleko i zapitam se da li bi sada moja porodica živjela bolje da sam rodila još jedno dijete pored ova dva. Primala bih nadoknadu, a možda bih i brže pošla u penziju”, objašnjava ona.
Novka Janković ističe da je nužno da se zaposleni ohrabre da prijavljuju nepravilnosti. Kao najznačajniji problem sa kojim se decenijama suočavaju zaposleni vidi nedovoljnu aktivnost oko sindikalnog organizovanja i djelovanja, usljed sveprisutnog straha zaposlenih od posljedica do kojih bi mogle dovesti njihove akcije za veća prava i poštovanje zakona.
„Činjenica je da zaposleni moraju postati svjesni svoje snage, kao i toga da upravo oni radom stvaraju profit onima za koje rade i da nijesu lako zamjenjivi, kako to decenijama unazad tvrdi jedan broj poslodavaca. Sa druge strane i sama država mora učiniti konkretne poteze kako bi promovisala važnost socijalnog dijaloga i kolektivnog pregovaranja”, ocjenjuje Janković.
I pored brojnih upozorenja domaćih i međunarodnih institucija, pravosudni inspektori ne vrše temeljne kontrole sudova i tužilaštava, a nema ni nenajavljenih i vanrednih nadzora. Sve to ne doprinosi većoj efikasnosti pravosuđa
Maja BORIČIĆ
Pravosudna inspekcija Ministarstva pravde je tokom prošle godine utvrdila simbolične nepravilnosti u samo dva suda- Osnovnom sudu u Danilovgradu i Herceg Novom(HN), ali ni za to nije bilo nikakvih sankcija.
To se vidi iz zapisnika o izvršenim nadzorima u sudovima i tužilaštvima za prošlu godinu, koje su Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i Centar za građanske slobode (CEGAS) dobili od Ministarstva pravde (MP).
Pravosudna inspekcija bi trebala da ima ključnu ulogu u osiguravanju efikasnosti, zakonitosti i transparentnosti, ali i prevenciji i sankcionisanju nepravilnosti u radu pravosuđa u Crnoj Gori. Zapisnici pravosudnih inspektora, međutim, i dalje izgledaju gotovo identično i ne vrši se suštinska kontrola nad upravljanjem i radom sudova i tužilaštava.
Nadzorom su kontrolisani skoro svi sudovi i tužilaštva, ali kao ni prethodnih godina, nije pronađeno gotovo ništa sporno. U tužilaštvima nije bilo nepravilnosti.
CIN-CG je ranije pisao da je pravosudna inspekcija, od 2016. do 2021, pronašla samo tri nepravilnosti u radu tužilaštava i to takođe simboličnih.
Pravosudni inspektori, i pored brojnih upozorenja, nemaju ni nenajavljenih inspekcija, ali ni dovoljno vanrednih nadzora.
U izvještaju Evropske komisije (EK) za 2023. se napominje da su potrebna
dalja poboljšanja i djelotvorno sprovođenje inspekcijskog nadzora pravosuđa, uključujući temeljnije i nenajavljene inspekcije.
“Kapaciteti Ministarstva u ovoj oblasti i dalje zahtijevaju značajno jačanje”, piše u izvještaju EK.
Slična ocjena se ponavlja i u najnovijem izvještaju o vladavini prava za 2024. o Crnoj Gori, koji je sačinila EK.
Direktorka CEGAS-a Marija Popović Kalezić potvrđuje da je, posljednjih nekoliko godina, i u izvještajima Evropske komisije prepoznata potreba za reformom u oblasti odgovornosti pravosudnog sistema, sa akcentom na jačanje kapaciteta Ministarstva pravde za sprovođenje pravosudne inspekcije.
“ Pravosudnu inspekciju je potrebno obučiti za efikasan rad, jer se utabanim stazama formalizma ne smije ići”, naglašava ona.
Pravnik Boris Marić za CIN-CG objašnjava da u praksi pravosudni inspektori osjećaju inferiornost od predsjednika sudova, te da se njihove kontrole uglavnom svode na formalne posjete za ispunjavanje norme.
„Paralelno se stvara narativ da oni nemaju šta da traže u sudovima i da mogu kontrolisati 'samo' pisarnicu, a tu nema šta. To je opasan metod biro mafije koji na taj način obesmišljava i onemogućava suštinsku kontrolu pravosudne uprave“, ističe Marić.
Dvije tehničke nepravilnosti prošle godine, nije ispoštovan plan
Nadzorom iz 2023. je utvrđeno da predsjednik Osnovnog suda u Herceg Novom nije donio plan rada za 2022, da se u sudu ne vodi upisnici u skladu sa sudskim poslovnikom, te da predmeti nijesu pravilno arhivirani. Predsjedniku Suda je naloženo da ispravi nepravilnosti. Međutim, nema nikakve sankcije za greške. U Danilovgradu je utvrđeno da Osnovni sud ne vodi kontrolnik novčanih kazni, troškova krivičnog postupka i oduzimanja imovinske koristi u skladu sa poslovnikom. Ni zbog toga neće niko odgovarati.
Iz MP za CIN-CG potvrđuju da su pravosudni inspektori prošle godine kod dva osnovna suda utvrdili nepravilnosti tehničke prirode, koje su, kako kažu, nakon ukazivanja odmah otklonjene.
Govoreći o tome zašto ne kažnjavaju za utvrđene propuste, navode da postupaju u skladu sa odredbama Zakona o sudovima i Zakona o državnom tužilaštvu, koji im ne ostavljaju takvu mogućnost.
Međutim, Zakon o inspekcijskom nadzoru ostavlja mogućnost kazni od 500 do 15. 000 eura.
To što pravosudna inspekcija ne utvrđuje nikakve sankcije u slučaju utvrđenih nepravilnosti, Marić objašnjava nedostatkom kapaciteta i izgrađene prakse nekažnjavanja za propuste, ali i nedorečenosti normi.
Ministarstvo pravde nije do kraja ispoštovalo ni plan nadzora za 2023., pa kontrola nije izvršena u Osnovnom tužilaštvu u Baru i Sudu za prekršaje u Budvi.
Iz MP pojašnjavaju da zbog obima posla i nedovoljnog broja angažovanih pravosudnih inspektora nijesu uspjeli da ispoštuju plan, „obzirom da su samo dva pravosudna inspektora u najvećem dijelu godine vršila nadzor kod preko 150 subjekata, koliko je godišnjim planovima nadzora bilo predviđeno“.
foto Savo Prelević
Niko nije vršio nadzor nad depoom
Ni nakon slučaja probijanja tunela i obijanja depoa u Višem sudu u Podgorici Inspekcija za arhivsku građu nije izvršila nikakav nadzor, dok Pravosudna inspekcija takođe ne igra nikakvu ulogu.
Depo suda je obijen u septembru prošle godine, a nakon pola godine je urađen popis sudske arhive, kada je utvrđeno da nedostaje više pištolja, puški, droge, mobilnih telefona…
Inspekcija za arhivsku građu imala je samo četiri nadzora nad sudovima i tužilaštvima u prošloj godini, a kontrolisala je nikšićki i barski Osnovni sud i osnovna tužilaštva u tim gradovima. Ukazali su na nedostatke, ali nema informacije da li su ti nedostaci uklonjeni. U 2022. godini nije imala nijedan nadzor nad pravosudnim institucijama u Crnoj Gori.
Iz MP navode da taj resor preko pravosudne inspekcije vrši nadzor u odnosu na poštovanje odredbi Sudskog poslovnika kojim je uređeno arhiviranje predmeta u sudovima, te prilikom vršenja nadzora, obzirom na veliki broj predmeta u sudovima, metodom slučajnog odabira kontroliše da li je arhiviranje pregledanih predmeta izvršeno u skladu sa Sudskim poslovnikom.
Nadležnost nad depoom suda ima predsjednik Višeg suda u Podgorici, ali i rukovodilac sudske uprave, iz čega proizilazi da je u ovom slučaju bilo posla za pravosudnu inspekciju. Marić ističe da je u slučaju depoa, tamo gdje se bilo u dilemi oko nadležnosti, moglo ići u angažovanje više inspekcijskih organa, poput inspekcije za arhivsku djelatnost.
“Moraćemo naučiti da nema nedodirljivih ni pojedinaca ni institucija i da svi moraju biti kontrolisani. Do tada se ne treba čuditi zašto su djelovi crnogorskih institucija i dalje pod uticajem neformalnih i političkih centara moći”, kaže Marić.
Vanrednim nadzorom utvrđeno da je sa tužbom Vučković sve u redu
Izvršen je samo jedan vanredni nadzor u Upravnom sudu u junu 2023. Utvrđeno je da u tom sudu nije bilo propusta u predmetu po tužbi vd predsjednice Vrhovnog suda Vesne Vučković, iako je bilo sumnji da je njen predmet u Upravnom sudu došao na odlučivanje mimo reda.
Te je sumnje proslijedila tužilaštvu i Sudskom savjetu (SS) Agencija za sprečavanje korupcije (ASK), koja je tvrdila da je narušen javni interes i da se sumnja na korupciju, prilikom odlučivanja Upravnog suda oko kandidature Vučković za predsjednicu Vrhovnog suda. Iz ASK su smatrali da postoji osnov za disciplinsku odgovornost sudija Upravnog suda, jer je navodno mimo redosljeda sudija tog suda uzeo u rad predmet Vučković.
foto: Savo Prelević
CIN-CG je ranije pisao da pravosudna inspekcija od 2016. do 2022. nije izvršila nijedan vanredni nadzor u tužilaštvima.
Još se ne zna epilog vanrednog nadzora pravosudne inspekcije krajem 2022. kada je inspekcijskim nadzorom u Višem sudu u Podgorici, koji sudi za najteža krivična djela, zaključeno da je slučajna raspodjela predmeta dovedena u pitanje uvođenjem prakse da predsjednik suda odlučuje o sastavu sudskog vijeća. Ovi zapisnici inspekcije završili su u Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT), ali se tužilaštvo ne oglašava, niti želi da odgovori da li je pokrenulo postupak provjere ovih sumnji.
Iz MP pojašnjavaju da su oni uradili sve što je bilo njihova nadležnost, da je zapisnik o izvršenom vanrednom nadzoru Ministarstvo dostavilo v.d. predsjedniku Vrhovnog suda Crne Gore, koji je utvrdio da ne postoje uslovi za eventualno pokretanje postupka utvrđivanja odgovornosti predsjednika Višeg suda u Podgorici pred Sudskim savjetom.
Prema Zakonu o državnom tužilaštvu vanredni inspekcijski nadzor u tužilaštvu određuje ministar pravde, na predlog vrhovnog državnog tužioca, rukovodioca neposredno višeg državnog tužilaštva ili predsjednika Tužilačkog savjeta. Rješenje o vanrednom inspekcijskom nadzoru dostavlja se državnom tužilaštvu u kojem se vrši nadzor, najkasnije dan prije početka nadzora. Takođe, prema Zakonu o sudovima vanredni inspekcijski nadzor u sudu određuje ministar pravde, na predlog predsjednika Vrhovnog suda, predsjednika neposredno višeg suda ili predsjednika Sudskog savjeta. Rješenje o vanrednom inspekcijskom nadzoru se takođe dostavlja sudu najkasnije dan prije početka nadzora.
Zastarjeli IT sistem, ali nema nepravilnosti
Pravosudna inspekcija prošle godine nije utvrdila nikakve nepravilnosti u radu informatičkog sistema sudova tzv. PRIS, iako je pouzdanost statističkih podataka u pravosuđu problem koji, ni nakon više od decenije, nije otklonjen. PRIS se smatra zastarjelim sistemom, koji je podložan zloupotrebama, posebno prilikom dodjele predmeta sudijama.
U sudovima za prekršaje još ne postoji nikakav informacioni sistem, pa se raspodjela predmeta vrši ručno.
Iz MP navode da je u toku nadogradnja postojećeg PRIS-a, što će uz jačanje kadrovskih kapaciteta, kako kažu, pozitivno uticati i na vršenje nadzora u dijelu koji se odnosi na sistem slučajne raspodjele predmeta u sudovima.
Prema mišljenjima stručnjaka Vlada bi u saradnji sa Sudskim i Tužilačkim savjetom treba da utvrdi zašto PRIS nije funkcionalan, koliko je sredstava uloženo i koje sve zatajio u tom projektu.
“ Pravosudna inspekcija jeste neko ko treba da se bavi i ovim pitanjem. Naravno, moraju se angažovati i drugi organi, jer samo multidisciplinarnim pristupom i ciljanim nadzorom mogu se razbijati kraci koruptivnih šema, kojih očigledno ima u svakoj priči o IT potrebama državne uprave, te uvezivanja sa pravosuđem i drugim društvenim subjektima”, pojašnjava Marić.
U Pravosudnoj inspekciji trenutno rade samo dva inspektora, prema tvrdnjama iz Ministarstva pravde. Oni navode da je krajem 2023. osnovan posebni Direktorat za pravosudni nadzor, u kome trenutno, od 10 sistematizovanih radnih mjesta, popunjeno samo tri, od kojih je jedna osoba na bolovanju.
„ U cilju jačanja kadrovskih kapaciteta raspisan je javni oglas koji je trenutno u toku za popunjavanje mjesta jednog pravosudnog inspektora u Direkciji za pravosudni nadzor u sudovima i državnom tužilaštvu. U narednom periodu, kako bi se unapredio rad pravosudne inspekcije, Ministarstvo će nastojati da radi na popunjavanju upražnjenih mjesta u Direktoratu za pravosudni nadzor”, navode iz MP.
Ovaj Direktorat je podijeljen na dva dijela, jedan koji prati sudove i tužilaštva, a drugi rad notara, javnih izvršitelja, tumača i Centra za alternativno rješavanje sporova
Prema analizima stručnjaka broj inspektora jeste važan, ali je najvažnije da pravosudni inspektori ojačaju kadrovski, da se precizno definišu njihove nadležnosti sa jasnim procedurama, obavezama i mjerama koje se preduzimaju u zavisnosti od nalaza nadzora.
Pravosudna inspekcija bi trebala biti moćan mehanizam za kontrolu rada cjelokupnog pravosuđa, navodi Popović Kalezić, pa bi kao takva i u samom sudstvu i tužilaštvu uvela pozitivne promjene: “ Jasno je da brojnost pravosudnih inspektora, ma koliko bila važna, ne donosi suštinske promjene u dijelu vršenja nadzora nad sudstvom i tužilaštvom”.
Kapaciteti pravosudne inspekcije nijesu razvijani u skladu sa potrebama, dodaje Marić, posebno potrebama sprovođenja reformi u pravosuđu, ali i u državnoj upravi: „Za posledicu imamo pravosudnu inspekciju sa slabim kapacitetima i logično pitanje da li je nakon više od deset godina fingiranja da se ti kapaciteti izgrade potrebno razmisliti o svrsi egzistencije pravosudne inspekcije“.
Ni Vrhovno državno tužilaštvo, ni viša tužilaštva godinama nijesu vršila unutrašnji nadzor većine tužilaštava, a sada kada su konačno počeli da vrše tu svoju zakonsku dužnost, ne daju javnosti uvid u to koga su kontrolisali i šta su utvrdili.
Popović Kalezić napominje da unutrašnji nadzor tužilaštava čini još jedan važan vid kontrole rada cjelokupne tužilačke organizacije, te da zabrinjava netransparentnost tužilačke organizacije da ove podatke ne da na uvid.
“CEGAS će iz interesa i prava javnosti da zna iskoristiti pravo na žalbu koje će uputiti Agenciji za zštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama, vjerujući da se anonimizacijom dokumenta mogao dati odgovor na ove zahtjeve, kao i u ranijim periodima”, ističe Popović Kalezić.
Po Zakonu o državnom tužilaštvu Crne Gore, Vrhovno državno tužilaštvo, najmanje jedanput godišnje vrši analizu rada ostalih državnih tužilaštava.
I dok se Crna Gora suočava sa ozbiljnim problemom neažurnosti i neefikasnosti sudova, institucije koje su zadužene za nadzor pravosuđa, sudeći po rezultatima, još nijesu kadre da efektivnije vrše kontrolu pravosudne uprave, ali i kazne one koji ne rade kako treba.
Povećati nadzor nad notarima i izvršiteljima
U Strategiji razvoja pravosuđa 2024-2027 piše da se mehanizam inspekcijskog nadzora od strane Ministarstva pravde i dalje se suočava sa dva problema: nedostatak vanrednih inspekcijskih nadzora i manjak ljudskih resursa.
“ Manjak kapaciteta pravosudnog inspektorata uticao je na efikasnost njegovog rada i broj izvršenih nadzora”.
Međutim, u Strategiji se naglašava potreba za povećanim nadzorom, kako komora, tako i pravosudne inspekcije, nad notarima i izvršiteljima, dok se tužilaštvo i sudovi ne pominju.
“Broj kontrolisanih notarskih zapisa u posmatranom periodu je 431, što predstavlja oko jedan odsto od ukupnog broja sačinjenih notarskih zapisa u tom periodu, pa je potreban sveobuhvatniji uvid u rad notarske službe. Preduslov za ovo je i popunjavanje slobodnih radnih mjesta pravosudnog inspektora u Direkciji za nadzor Ministarstva pravde”, piše u Strategiji.
English
Facebook
Youtube
X (Twitter)
Instagram2023, Centar za istraživačko novinarstvo CG - Sva prava zadržana