Skupo zdanje u centru Podgorice kupljeno u posljednjim mjesecima Markovićeve Vlade za potrebe Monstata zjapi prazno. Istražitelji sumnjaju da je neko zloupotrijebio službeni položaj

Nemanja Živaljević

Specijalno policijsko odjeljenje (SPO) provjerava sumnjivi ugovor vrijedan skoro devet miliona eura koji je nekadašnja Uprava za imovinu, na čijem je čelu bio Blažo Šaranović, u ljeto 2020. potpisala sa kompanijom Koti nekretnine. Prostor je kupljen, između ostalog, i za potrebe Uprave za statistiku (Monstat) iako ne ispunjava standarde neophodne za tu instituciju, koja je još na staroj adresi.

Nekoliko mjeseci prije nego je prodat državi, krajnji vlasnik tih 5.600 metara kvadratnih u centru Podgorice bila je poznata firma Volvox, uključena u brojne građevinske poslove u zemlji. Pored Monstata, u zdanje koje još stoji prazno trebalo je da se useli i Ministarstvo za ljudska i manjinska prava (MLJMP) i Kancelarija zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) saznaje da SPO od ljeta provjerava da li je prilikom ove transakcije zloupotrijebljen službeni položaj. Istražitelji SPO-a tim povodom posjetili su Upravu za katastar i državnu imovinu (UKDI), Monstata i Kancelariju zaštitinika i iz tih institucija preuzeli dokumentaciju o spornom poslu.

Izvori CIN-CG tvrde da se provjerava cjelokupna tenderska dokumentacija koja je prethodila sklapanju višemilionskog aranžmana i da istražitelji sumnjaju da je neko zloupotrijebio službeni položaj.

Iz Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) ni nakon više od dvije sedmice nijesmo dobili odgovore na pitanja da li su pokrenuli postupak, u kojoj je fazi i za koja krivična djela.

Bivši direktor Uprave za imovinu Blažo Šaranović za CIN-CG tvrdi da je tada sklopljen dobar posao za državu, iako je realizovan u vrijeme ekonomske krize uzrokovane pandemijom koronavirusa, u posljednjim mjesecima Vlade Duška Markovića.

"Mislim da je napravljen dobar posao za državu. Da su kupili prostor koji je u tom trenutku bio sigurno povoljan u odnosu na tržišne cijene", kazao je on.

Zgrada ne ispunjava neophodne tehničko-bezbjednosne uslove

No, iako su milionski računi plaćeni, u zgradi nijesu završeni ni unutrašnji radovi, a objekat ne zadovoljava stroge evropske standarde neophodne Monstatu, pa se Uprava za statistiku, kako saznaje CIN-CG, vjerovatno nikada neće ni useliti u nju.

Zgrada ne ispunjava neophodne tehničko-bezbjednosne uslove potrebne za ključnu instituciju za statistiku u državi, koja i dalje funkcioniše u neuslovnim prostorijima koje dijeli sa Privrednim sudom.

Kako nezvanično saznaje CIN-CG, u Upravi za katastar i državnu imovinu smatraju da kupljeni poslovni prostori ne odgovaraju specifikaciji koju je ta ustanova dostavila tadašnjoj Upravi za imovinu. Prema njihovim riječima, nema dovoljno prirodnog osvjetljenja, niti je moguće organizovati kancelarije, a da ne budu "open space" tipa.

Monstat je još 2015. godine tražio od Uprave za imovinu da im se obezbijedi odgovarajući prostor. Zahtjev su obrazložili, između ostalog, i tvrdnjom da im je to neophodno "kako bi obezbijedili uslove za čuvanje ličnih i povjerljivih podataka". Precizirali su da objekat mora da zadovoljava sve tehničko-bezbjednosne standarde EU za institucije ovog tipa.

Uprava za statistiku je tada Upravi za imovinu dostavila analizu kojom je utvrđeno, između ostalog, da je za 200 radnih mjesta u Monstatu neophodno obezbijediti 72 kancelarije na 2.500 metara kvadratnih. Precizirano je i da "kancelarije ne mogu biti karaktera 'open space' zbog rada sa ličnim podacima" i da moraju da imaju "prirodno osvjetljenje". Kasnije, 2018. godine, dopunom analize precizirano je da objekat može imati i do 3.500 kvadrata.

I u izvještajima Evropske komisije (EK) o napretku Crne Gore naglašavana je potreba da se Monstatu obezbijede odgovarajući uslovi za rad.

Sumnjivi tender

Prvi tender raspisan tek 2018. je propao, a onda u junu 2020, u jeku krize koju je izazvala pandemija koronavirusa, Markovićeva Vlada usvaja informaciju Uprave za imovinu o kupovini prostora za Monstat. Ubrzanom procedurom, 26. juna te godine, se raspisuje tender. Njime se traži prostor od 5.600 kvadratnih metara, a procijenjena vrijednost može biti do devet miliona eura.

Ranijim tenderom za novu zgradu Monstata tražen je znatno manji i mnogo jeftiniji prostor: 2.000 kvadrata, bez tehničkih prostorija i garaža, vrijednosti do 3.300.000 eura. Dakle, gotovo tri puta manje novca nego u tenderu iz 2020.

Zanimljivo je da se u tekstu o pokretanju postupka javne nabavke 2020. naglašava da bi posao za potrebe Monstata trebalo brzo sklopiti: "Zbog neophodnosti rješavanja pitanja smještaja za potrebe Uprave za statistiku i prilagođavanja objekta njihovim potrebama najkasnije do kraja budžetske godine...".

Manje od dvije sedmice nakon objave tendera, napravljene su izmjene u dokumentaciji. Dodatno se precizira da je potreban prostor od 5.600 do 6.000 kvadratnih metara "sa zemljištem ispod objekta". Da "dio poslovnih prostora namijenjen za kancelarijsko poslovanje mora biti u tzv. 'sivoj fazi", te da on iznosi od 4.300 do 4.600 metara kvadratnih neto, a garažni i tehnički prostor 1.300 – 1.400 kvadrata (sa minimum 75 parking mjesta). Čak od prodavca "nije zahtijevano da se dostavi upotrebna dozvola s obzirom da je u pitanju prostor u 'sivoj fazi".

Na tako izmijenjeni tender su se javile dvije kompanije – The Old bakery Budva i Koti nekretnine. Obje povezane sa firmom Volvox.

Firme The Old bakery Budva koja je dio grupacije Volvox ponudila je za devet miliona eura objekat na Pobrežju u Podgorici, ali nije dostavila tenderskim pravilima tražena dokumenta: dokaz da ispunjava sve poreske obaveze prema državi; dokaz o vlasništvu; garanciju... Zato je njihova ponuda proglašena neispravnom.

Drugu ponudu dostavila je kompanija Koti nekretnine koja se do 13. maja 2020. godine zvala Poslovni centar Volvox. Ponudila je baš ono što se traži, kao da je tender pisan za njih: dio zgrade koja ima 4 313 kvadrata poslovnog prostora i 1.303 kvadrata garažnog i prostora za tehničke prostorije sa 80 parking mjesta. U tom trenutku zgrada nije imala upotrebnu dozvolu i bila je u "sivoj fazi". Dakle, osim prostornih kapaciteta, tenderskim zahtjevima su odgovarali i tehnički uslovi, pa je ponuda kompanije Koti nekretnine, vrijedna 8.735.100 eura prihvaćena mjesec dana nakon što je konkurs raspisan - 27. jula 2020.

Stručnjaci za javne nabavke koje je kontaktirao CIN-CG ističu da je tender morao biti poništen, jer su u toku procesa značajno mijenjani uslovi.

"Javni poziv tadašnje Uprave za imovinu, nedugo nakon objave, drastično je promijenjen, što je po tadašnjem Zakonu o javnim nabavkama predstavljalo osnov za obustavu kompletnog procesa i raspisivanje novog tendera", ocjenjuje Lazar Grdinić iz Istraživačkog centra Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS).

"Pored toga, tehnička specifikacija prostora koji je država planirala da otkupi prilagođena je upravo karakteristikama zgrade koja je kasnije kupljena, i to se analizom ponude kompanije Koti nekretnine i pokazalo", kaže Grdinić.

Šaranović tvrdi da posao nije namješten

Tadašnji direktor Uprave za imovinu Blažo Šaranović za CIN-CG kaže da nije tačno da je promjena na tenderu odgovarala kompaniji koja je dobila posao. Tvrdi da je u prvom tekstu tenderska komisija napravila grešku, koja je ubrzo ispravljena i da je sve urađeno u skladu sa zakonom.

"U pitanju je bila tehnička greška tenderske komisije koja je u dokumentaciju stavila 'sa sistemom ključ u ruke'. Ispoštovana je i zakonska procedura u kom roku se može mijenjati tenderska dokumentacija. Izmijenjena je u tom dijelu da se traži objekat u sivoj zoni", pojašnjava Šaranović.

Grdinić, sa druge strane, ukazuje na još jedan sporni momenat u cijelom procesu. Tvrdi da je drugi učesnik na tenderu – firma The Old Bakery morala da bude svjesna proceduralnih propusta, koje je učinila prilikom podnošenja dokumentacije.

"Ta firma je jasno, kroz kompleksnu osnivačku strukturu, povezana sa pobjednikom na tenderu, a obje firme su u mreži kompanija povezanih sa firmom i vlasnicima Novog Volvoxa. Sve navedeno jasno ukazuje da je kompletan proces bio osmišljen i pažljivo isplaniran", tvrdi Grdinić.

Šaranović i ove tvrdnje negira. Kaže je da je sve urađeno po propisima, odbacivši da je bilo kome namješten posao.

"Nema to nikakve veze. Ne može biti namješten, jer je u pitanju bio otvoreni postupak", naglašava za CIN-CG bivši direktor Uprave za imovinu.

Na kraju je taj postupak finalizovan, tako što je plaćen iz tri rate, od kojih je prvu ratu platila Vlada Duška Markovića 2020, a druge dvije nove vlasti, posljednju ratu 2022.

Sagovornik iz Uprave za katastar i državnu imovinu dodaje da kupljeni prostor nije funkcionalan i da ga je teško preurediti u operativan prostor. Zgrada ima ukupno 11 etaža od kojih je pet podrumskih, gdje je smješten parking prostor. Da bi se taj parking mogao koristiti neophodna je upotreba dva teretna lifta za automobile, što naš sagovornik problematizuje zbog nemogućnosti da zaposleni za kratko vrijeme parkiraju svoja vozila.

Pare potrošene usred krize izazvane pandemijom

Postupak kupovine zgrade za Monstat počeo je da se sprovodi u zemlji koja je dan ranije proglasila nove restriktivne mjere zbog koronavirusa i koja je ekonomski bila uzdrmana. Ali to nije spriječilo Markovićevu Vladu da uloži ogromni novac u zgradu koja ne ispunjava elementare uslove neophodne Monstatu.

U MANS-a smatraju da je zbog ugovorenog posla moralo da reaguje Tužilaštvo.

Grdinić pojašnjava da čak i ako bi Tužilaštvo reagovalo povodom kupovine poslovnih prostora da bi osumnjičene moglo da tereti samo za zloupotrebu službenog položaja, jer u Krivičnom zakoniku, kada je obavljen taj posao, nije postojalo krivično djelo zloupotreba u vezi sa javnom nabavkom.

Tužilaštvo je, dodaje Grdinić, svakako raspolagalo sa dovoljno dokaza da po službenoj dužnosti otvori istragu i jasno locira odgovorne.

"Za to što je Uprava za imovinu, za vrijeme ekonomske krize izazvane tadašnjom pandemijom, kupila zgradu za čak 8,7 miliona eura – koja zjapi prazna tri i po godine, i za koju će biti potrebna dodatna izdvajanja da bi se osposobila i u neko skorije vrijeme stavila u funkciju", podsjeća Grdinić.

Prema saznanjima CIN-CG, u taj će se prostor na kraju useliti jedino Ministarstvo pravde (MP), za koje se trenutno adaptira dio objekta.

Država kupila zgradu, ne i zemljište ispod nje

Zanimljivo da u listu nepokretnosti za kupljenu zgradu u centru Podgorice i dalje piše da je u vlasništvu kompanija Koti nekretnine.

Iz Kancelarije zaštitnice imovinsko-pravnih interesa Crne Gore pojašnjavaju da je Uprava za imovinu 2020. godine dala skoro devet miliona eura samo za objekat, ali ne i za zemljište.

Tako da ispada da je država Crna Gora vlasnik izgrađenih poslovnih prostora, a Koti nekretnine vlasnik zemljišta na kom se zgrada nalazi.

Zbog promjena na svjetskom tržištu i smanjivanja proizvodnje heroina u Avganistanu, sve je više novih psihoaktvnih supstanci, koje nastaju po laboratorijama gotovo svakodnevno, a mogu imati opasne posljedice. Crna Gora treba da bude spremna da se bori protiv novih droga, a predoziranja su ozbiljan problem

Andrea PERIŠIĆ
Tijana LEKIĆ

 ,,U Crnoj Gori se nove sintetičke droge prodaju pod drugim imenom, tako da je osoba često u zabludi da konzumira neke njoj poznate supstance“, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) momak koji je već nekoliko godina u procesu oporavka od upotrebe droga, a sada se aktivno bori sa ovim problemom i nastoji da pomogne zajednici. 

Prema njegovim riječima, nove psihoaktivne supstance (NPS) u Crnu Goru za sada slabije dolaze, ali ih ima. Radi se o drogama čiji je hemijski sastav izmijenjen, tako da oponašaju efekte onih čije je korišćenje ilegalno, kao što su herion, kokain, marihuana… Osobe koje koriste droge (OKD) mogu biti izložene većem riziku od štetnih zdravstvenih ishoda zbog novih supstanci. Zbog nekad i nesvjesnog konzumiranja supstanci sa većom potentnošću ili mješavine supstanci posljedice mogu biti opasne - trovanje i smrt. 

Pa ipak, NPS mogu postati ozbiljan problem, ukoliko država ne prepozna opasnost i ne uvede mjere u odnosu na posljedice do kojih može doći ukoliko ovo pitanje ostane neriješeno.

Svjetsko crno tržište droga se razvija i mijenja, a do ekspanzije ovih supstanci došlo je i zbog odluke vlasti u Kabulu iz 2022. godine da drastično smanje proizvodnju maka u Avganistanu. Pored toga je i rat u Ukrajini, kako se navodi u Svjetskom izvještaju o drogama (SID) za 2023. godinu, koji radi Kancelarija Ujedinjenih nacija za droge i kriminal (UNODC), poremetio rute trgovine heroinom i kokainom.  

Prema ranijem istraživanju UNODC-a, Avganistan je 2020. godine proizvodio čak do 85 odsto opijuma u svijetu, snabdijevajući oko 25 miliona osoba koje koriste droge globalno, što je 80 odsto svih onih koji koriste heroin i druge opijate. 

Kako je većina heroina koji se konzumirao u Evropi poticala od opijumskog maka koji se uzgajao u Avganistanu, Evropa, upozoravaju stručnjaci, mora biti spremna na moguće posljedice zabrane uzgoja opijumskog maka i ekspanziju novih supstanci. 

,,Prethodna kratkotrajna zabrana proizvodnje opijuma u Avganistanu dovela je do nestašica heroina u Evropi, što je u nekim zemljama bilo povezano s dugoročnim promjenama obrazaca konzumacije opioida”, kaže za CIN-CG psihološkinja Instituta za javno zdravlje Crne Gore (IJZ) Tatijana Đurišić. 

Ove nove droge, ističe Đurišić, globalni su problem. Zakonska regulativa, registri, sistemi podrške, kao ni međunarodna kontrola nijesu dovoljno učinkoviti da isprate trendove, pa se neke nove psihoaktivne supstance legalno proizvode i koriste u brojnim zemljama. 

Crna Gora se još bori sa starim problemima i kod nas za sada ne postoje mehanizmi kojim se upotreba novih droga može prvo detektovati, a potom i regulisati. 

Nova psihoaktivna supstanca se, prema godišnjim svjetskim izvještajima o drogama UNODC, pojavljuje na tržištu gotovo svake nedjelje. U 2021. su, putem Evropskog sistema ranog upozoravanja (EWS) prvi put izvijestili o 52 nove droge, a ukupan broj NPS koje je tada pratio Evropski centar za monitoring droga i bolesti zavisnosti (EMCDDA) bio je 880.

Jedna od mogućih posljedica manjka dostupnosti heroina, navodi još Đurišić, mogla bi biti povećanje potražnje za sintetskim opioidima, kao i potražnja za liječenjem problema povezanih sa opioidima.  

Više od 60 odsto pacijenata koji primaju terapiju opioidnim agonistima sada ima 40 ili više godina, navodi još Đurišić, dok je manje od 10 odsto mlađe od 30 godina. ,,To znači da usluge moraju odgovoriti na složen skup potreba za zdravstvenom njegom u populaciji koja postaje sve ranjivija”, ističe Đurišić.  

U Crnoj Gori se već godinama koriste droge koje zvanično nijesu registrovane, jer samo Forenzički centar može da analizira sastav supstanci i sve dok on ne objavi da je u okviru analiza pronađena neka nova supstanca, ona zvanično i ne postoji u Crnoj Gori. CIN-CG je pisao o ovom problemu. Test na droge i iz urina u našoj zemlji može da pokaže prisustvo oko 10 supstanci – marihuane, benzodizepina, amfetamina, metilenedioksimetamfetamina, barbiturata, metamfetamina, metadona, kokaina, opijata, tricikličnih antidepresiva. Nove supstance se ne mogu detektovati na taj način kod nas, pa se može održavati zabluda da neko ne koristi droge.

,,Na sreću, Crna Gora još nije zemlja gdje su ove supstance dostupne u velikim količinama, već se povremeno pojave na tržištu. Da bi neka država bila ‘spremna’ na dolazak NPS, mora da ima potpuno razvijen i efikasan sistem ranog prepoznavanja i upozoravanja, koji uključuje sve one organizacije i institucije koje u ovoj oblasti djeluju, odnosno kvalitetnu i pravovremenu međuinstitucionalnu saradnju i komunikaciju”, kaze za CIN-CG Marija Mijović iz NVO Juventas, koji godinama pomaže OKD kroz Program direktne podrške osobama u riziku od socijalne isključenosti i socijalno isključenima pruža usluge osobama koje koriste droge.. 

Prema njenim riječima, ovaj sistem postoji u Crnoj Gori, ali nije dovoljno funkcionalan. ,,On ima za cilj da prilikom dolaska neke NPS kod nas, alarmira sve uključene subjekte kako bi se adekvatno odgovorilo, prilagodili servisi koji se pružaju, kao i informacije koje se daju direktno osobama koje koriste droge, ali i široj javnosti. U Crnoj Gori to nije slučaj”. 

Mijović upozorava da se na tome mora raditi, “budući da su NPS prisutne u državama regiona, pa je pitanje vremena kada neka od njih može doći i u Crnu Goru”. 

Do objavljivanja ovog teksta CIN-CG nije uspio da dobije odgovore od Ministarstva zdravlja na brojna pitanja vezana za ovaj problem. 

NPS značajan izazov za javno zdravlje 

Đurišić upozorava da su nove psihoaktivne supstance i globalni izazov za javno zdravlje. ,,Sve je više sintetskih droga, pojavljuju se nove supstance i proizvodne prakse na tržištu droga, a mnoge štetne posljedice konzumacije droge pogoršane su interakcijama droga koje se svjesno ili nesvjesno konzumiraju zajedno. Tržište danas karakteriše dostupnost šireg spektra droga, koje su često visokog stepena potentnosti ili čistoće“. 

Evropa je, kako još ističe ona, i dalje važno proizvodno područje za neke supstance, posebno sintetičke droge i kanabis. ,,Potrošači su izloženi većem broju psihoaktivnih supstanci, a između ostalog i novim sintetskim drogama za koje je znanje o zdravstvenim rizicima često ograničeno”. 

Crna Gora ne vodi statistiku o broju preminulih usljed predoziranja. CIN-CG je i o tome pisao. Samo u posljednjih mjesec dana, prema podacima NVO Juventas, od predoziranja su preminule najmanje četiri osobe. Precizni podaci bili bi značajni za razumijevanje razmjera problema i za uspostavljanje kvalitetnijih sistema podrške. 

Đurišić i navodi i da postoje naznake da su dostupnost i proizvodnja sintetskih katinona u porastu u Evropi. Radi se o zamjenama za droge kao što su amfetamin i MDMA. Ti katinoni su sve dostupniji u ovom dijelu svijeta i mogli bi imati sve veću ulogu na tržištu.

I aktuelni problemi sa drogama u Sjevernoj Americi primjer su kako promjene u dostupnosti i upotrebe opioida mogu imati užasne posljedice. Potentni derivati fentanila u velikoj mjeri istisnuli su opioide koji se izdaju na recept i heroin i tako postali glavni uzrok epidemije smrtnih slučajeva izazvanih opioidima. 

Crna Gora je, ističe Mijović, država koja se nalazi na tranzitnoj ruti trgovine drogama, te su supstance kao što su heroin i kokain izuzetno zastupljene. ,,Može doći do upliva drugih supstanci na tržište droga, kao što su sintetičke droge, koje bi potencijalno mogle biti dostupnije, potentnije i mogle bi se pronaći po povoljnijoj cijeni u odnosu na ono što je u ovom trenutku na tržištu dostupno. To znači da servisi koji se pružaju treba da budu prilagođeni situaciji na tržištu i potrebama osoba koje koriste droge”, kaže ona. 

Sve raznolikiji i opasniji proizvodi od kanabisa

Mala količina novih droga često je dovoljna za pripremu velikog broja uobičajenih doza. To može povećati rizik od trovanja. 

Đurišić kaže da su na evropskom kontinentu sve raznolikiji i proizvodi od kanabisa, kao i da se kontinuirano otkrivaju novi sintetski kanabinoidi u biljnom materijalu. Izgledaju kao prirodni kanabis i konzumentima koji ne sumnjaju u ono što kupuju mogu se lažno prodavati kao kanabis.

,,Pojedini sintetski kanabinoidi izuzetno su potentni i povezani sa predoziranjima sa smrtnim ishodom ili bez smrtnog ishoda”, navodi Đurišić. 

Raznolikost na tržištu kanabisa dodatno se povećala u maju 2022. kada je utvrđeno da je prvi polusintetski kanabinoid, heksahidrokanabinol (HHC), dostupan u Evropi. HHC je hemijski sličan kanabisu i uglavnom ima identinčne učinke. Međutim, ni farmakologija ni toksikologija HHC-a kod ljudi nijesu detaljno ispitane. Tokom 2022. HHC se prodavao kao “legalna” alternativa kanabisu, u e-cigaretama i prehrambenim proizvodima. 

,,Nakon njegove pojave otkriveni su i drugi polusintetski kanabinoidi, što upućuje na činjenicu da postoji komercijalni interes na tom području. Novitet ovih oblika kanabisa i nedostatak empirijskih dokaza znače da postoji znatna neizvjesnost u pogledu mogućeg učinka tih supstanci na zdravlje”, upozorava Đurišić.

Posljednja nacionalna strategija za borbu protiv droga rađena prije deceniju 

I dok se sve ovo dešava, Crna Gora još nema ni novu Nacionalnu strategiju za borbu protiv droga. Posljednja je rađena 2013. godine. 

U odnosu na vrijeme kada je prethodna strategija pisana, Mijović ističe da ima pomaka kada je koordinacija nadležnih institucija i civilnog sektora u pitanju, ali da ona svakako još nije na zadovoljavajućem nivou. ,,Ne postoje mehanizmi niti procedure koje su obavezujuće, a dobar dio komunikacije svodi se na lična poznanstva i aktivnosti posvećenih pojedinaca u ovoj oblasti. Buduća strategija bi svakako trebalo da sadrži i određene preporuke o izradi protokola, određenih mehanizama i procedura djelovanja, kako bi se na sistemskom nivou koordinacija među subjektima na polju politika o drogama lakše uspostavila i bila svrsishodna”. 

Strategija je predviđala obezbjeđivanje uslova za dalju edukaciju u oblasti bolesti zavisnosti i rehabilitacije, kao i izgradnju kapaciteta za stručnjake koji rade u oblasti liječenja osoba koje koriste droge, na svim nivoima zdravstvene i socijalne zaštite. 

U strategiji je još pisalo i da treba detaljno definisati zadatke izabranog doktora u liječenju OKD i izraditi stručne protokole na nivou primarne zdravstvene zaštite. 

Mijović ističe da, prema saznanjima NVO Juventas, ovakvi protokoli ne postoje. ,,Osobe koje koriste drogu čak percepiraju da najveći stepen stigme doživljavaju u okviru zdrastvenog sistema, što su pokazala naša ranija istraživanja. Ova ideja zahtijeva uspostavljanje jasnog standardizovanog sistema rada i protokola, kao i unapređenje znanja u okviru primarne zdravstvene zaštite o radu sa osobama koje koriste droge”. 

Ipak, iako Crna Gora kasni u tome da isprati trendove, Đurišić smatra da je povoljna okolnost ta što naša država ima mogućnost da uči na iskustvima drugih država koje su se sa ovim problemom, nažalost, već suočile. 

Osobe koje koriste droge rijetko prioritet donosiocima odluka

U Nacionalnoj strategiji za borbu protiv droga za period od 2013. do 2020. godine, navodi se da treba ojačanti kapacitete za uspostavljanje registra i sistema izvještavanja o drogama. Registar je uspostavljen, ali podaci nijesu sveobuhvatni i ne predstavljaju realno stanje u državi, kaže Mijović.

Prema podacima iz Registra u 2022. godini prvi zahtjev za liječenje od bolesti zavisnosti od opioida uputilo je 76 osoba, od kanabisa pet, a od kokaina tri. Prethodno je na tretmanu liječenja od upotrebe opoida bilo 79 osoba, a od kokaina i kanabisa po jedna. Nije bilo osoba koje su se prvi put javile za liječenje od drugih stimulansa, hipnotika i sedative, halucinogena i isparljivih susptanci. Najviše onih koji su se prvi put javili za liječenje od upotrebe opioida u periodu od 2016. do 2022. bilo je u 2020. godini – njih 198. 

Ovi podaci ne odslikavaju realno stanje, niti se na osnovu njih mogu donijeti zaključci o trendovima upotrebe droga u Crnoj Gori. 

Đurišić, koja je inače i voditeljka Registra, objašnjava da je broj prijavljenih potražilaca tretmana u evidenciji nizak iz godine u godinu, što ne odgovara realnosti. 

Osobe koje koriste droge rijetko su prioritet donosiocima odluka u našoj zemlji, kaže još Mijović. 

,,Neophodno je jačati dostupnost servisa i usluga, posebno u ruralnim područjima gdje je stepen stigme veći, obezbjediti bolji pristup uslugama ženama koje koriste droge i stvoriti uslove za uvođenje usluga i servisa podrške za mlade osobe koje koriste droge. Posebno za maloljetne osobe za koje trenutno usluge izostaju…”

Spisak koraka za unapređenje položaja osoba koje koriste droge je dug, a državne institucije bi, zbog svega što se dešava na tržištu droga u Crnoj Gori, ali i svijetu, morale da se probude i shvate ozbiljnost problema, da ne bismo nespremno dočekali izazove koje nose pojave novih supstanci. 

Neophodne promjene u vođenju Registra

Proces vođenja i funkcionisanja Registra droga, kaže Đurišić, pokazao se veoma izazovnim iz više razloga. 

Među najznačajnijima su nedovoljna svjest o zakonskoj obavezi slanja prijava u registar od strane većine pružalaca podataka (novo osoblje u zdravstvenim ustanovama ne biva upoznato o zakonskoj obavezi izvještavanja u Registar od strane nadležnih), nedostatak jasnih i efikasnih mehanizama kontrole i primjene zakonskih posljedica u slučajevima nepoštovanja ove obaveze, kao i nemogućnost identifikacije svih zahtjeva za tretmanom u izvještajnoj godini (najčešće, zdravstvene ustanove klijentov obrazac za prijavu će, ukoliko ga pošalju uopšte, poslati samo jednom, bez obaveznog ažuriranja prijave u novoj kalendarskoj godini). 

Pored ovih, tu je i problem zastarelosti softvera registra i zakonodavstva koje se na njega odnosi, nezadovoljavajućeg kvaliteta podnešenih prijava u određenom broju slučajeva, kao i značajne preopterećenosti pojedinih centara i doktora koji učestvuju u tretmanu osoba koje koriste droge (OKD), posebno onih u institucijama koje su ujedno i najveći izvori podataka. 

Poteškoće predstavlja i činjenica da registar trenutno pokrivaju samo javne zdravstvene ustanove. Pored ovog, mnogi pacijenti nijesu voljni da budu prijavljeni u registar. Osim što je i dalje razlog za veliku diskriminaciju, upotreba droge je i zakonom kažnjiva aktivnost.

The company owned by businessman Dejan Pejović was granted a 600-square-meter space for the Hard Rock Café following a tender process in which the conditions were altered mid-course, contrary to regulations. As a result, bidders who had offered significantly higher lease amounts were disqualified, while the highest-ranked bidder—Pejović's business partner—ultimately withdrew from the project. This incident mirrors a previous situation in which Pejović secured a lease for a section of Kamenovo beach for a nominal fee.

Andrea PERIŠIĆ

Podcafe F&B LLC was granted a 600-square-meter space in the heart of Podgorica, on Independence Square, under highly favorable terms by the former administration of the Capital City, specifically the Public Institution National Library Radosav Ljumović. This space now houses the Hard Rock Café (HRC), located within the library building, offering views of the Square.

The agreement was finalized in 2022, during the final months of Ivan Vuković's tenure as mayor of Podgorica and the rule of the Democratic Party of Socialists (DPS). Under the terms of the deal, Podcafe F&B, owned by Dejan Pejović and Mladen Brnović, secured the use of a prime location in the City for just 3,684 euros per month, with a 10-year lease and an option to extend for an additional 10 years.

However, even this relatively low rental amount could have been further reduced. According to the contract, which the Center for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG) had insight into, the lessor is committed to deducting the costs of adapting the premises from the rent, following an investment assessment by a commission appointed by the mayor.

The amount invested in the Hard Rock Café and the rent paid by Pejović's company remain unclear, as CIN-CG could not obtain this information. However, expert estimates suggest that several hundred thousand euros were spent on this upscale establishment. As a result, the capital city may receive only a symbolic sum for such a prime location.

National Library Radosav Ljumović, the institution housing the Hard Rock Café, told CIN-CG that they currently have no information on the amount the company invested in the Hard Rock Café or the exact rent being paid. They explained that, according to the procedure, the rent payments go directly into the Capital City's budget.

According to the documentation held by CIN-CG, rent collection for the Hard Rock Café was initially scheduled to begin on November 1, 2022. However, assessing the value of the funds invested in the building's renovation was first necessary.

The first meeting of the Investment Assessment Commission, appointed by former mayor Vuković in September 2022, occurred in mid-November of the same year. However, the Commission did not provide an assessment. According to the conclusion, which CIN-CG had insight into, it was stated that "without the report from the expert supervision of the works, the Commission will be unable to determine the total value of the completed works, delivered and installed devices, equipment, and other goods and services." Notably, the conclusion lacks both signatures and seals. It is also worth mentioning that the president of the Commission was Sanja Vojinović, who was the assistant director of the Library at the time.

The Capital City informed CIN-CG that, on May 11, 2023, the Library submitted a request to the Office of Mayor Olivera Injac to appoint a new Commission, as two members of the previous Commission, Filip Aleksić and Filip Lalić, were no longer employed by the City. However, they did not clarify whether the new Commission was formed or whether any assessments were conducted.

Until the publication of this investigation, CIN-CG had not received any responses from Dejan Pejović, the owner of Podcafe F&B, to questions regarding the amount spent on the adaptation of the Hard Rock Café or whether rent payments are being made.

It's immediately apparent that a significant investment has gone into the space. The interior features the signature style of the Hard Rock brand, with a spacious bar, high ceilings, and luxurious lighting and flooring. Additionally, there is a store where visitors can purchase branded merchandise.

Pejović's Business Partner, the Top Bidder, Fails to Appear at Bid Opening

Five bidders responded to the public call for leasing the space, issued by the National Library Radosav Ljumović in January 2022: Bip Hotels LLC, Podcafe F&B LLC, Tabacco&Drinks LLC, I&S Team LLC, and Dejan Labović, as an individual. The tender also specified that the future tenant would be required to organize cultural activities in line with the guidelines set by the Capital City.

Bip Hotels submitted the highest bid, offering a monthly rent of 11,408 euros and committing to organizing 43 cultural events.

Tabacco & Drinks offered 10,060 euros per month in rent and organized 12 cultural events, while I&S Team submitted a lower bid of 7,800 euros per month, including 12 cultural events.

Dejan Labović proposed a rent of 7,050 euros per month and committed to organizing 12 cultural events.

The winning bidder, Podcafe F&B, submitted the lowest lease offer, at just 3,684 euros, slightly above the minimum required by the tender. However, the company stood out by proposing the most cultural events, a total of 80.

How could the company with the lowest lease offer win the tender? One month after the competition was announced, the criteria were changed mid-procedure, disqualifying three bids: Tabacco & Drinks, I&S Team, and Dejan Labović. Labović and Tabacco & Drinks filed appeals with the Administrative Court and submitted objections to the Commission's decision. Meanwhile, the top-ranked bidder, Bip Hotels, failed to show up and withdrew from the process. As a result, the company offering the least for the lease emerged as the winner.

This is not the first time Dejan Pejović, co-owner of Podcafe F&B, has benefited from a tender despite not submitting the best offer. In 2016, his company, Kamenovo Beach, secured a lease for a part of Kamenovo Beach, offering just three euros more than the minimum price set in the invitation. As a result, this prime space, famous for hosting student parties, was leased for only 26,475 euros for one year.

Similar to the situation with the Hard Rock Café location, the top-ranked bidder for Kamenovo beach withdrew from the tender despite offering a substantial sum, nearly half a million euros. The first-ranked bidder, Vaso Dedivanović, notably worked as the general manager at Pejović's company on Kamenovo after Pejović took over the beach.

At the time, other tender participants raised concerns and warned that the beaches were being leased out for an unreasonably low price through fraudulent practices. One company would submit a large bid to eliminate competitors, only for another company to offer slightly more than the initial bid and secure the lease after the first-ranked bidder withdrew.

Pejović was also granted the space of the former student buffet in the Technical Faculty building in Podgorica for the Desetka café during a time when Miloš Pavićević, a close relative of Pejović, was in charge of the University Sports and Cultural Center. Vijesti and other media outlets have previously investigated this.

The interconnected nature of this deal is evident in several ways. For instance, Bip Hotels, which made the best offer for the space on the Square but then withdrew, was previously operated by the owner of the former Pejović bar Desetka. According to the Central Register of Business Entities, Stanko Vidaković, listed as one of the founders of Bip Hotels in 2015, is now the company's owner. Vidaković is Pejović's business partner through Montenegro Beach, a sister company of Pejović's former company, Kamenovo Beach. Furthermore, CIN-CG has been told unofficially that Vidaković is Pejović's godfather. Interestingly, Vaso Dedivanović was employed as a manager at Bip Hotels.

Bip Hotels' address is Studentska Street BB, Lamela 7, the same location where other Pejović companies, such as Montenegro Tourist Service, are based. Stanko Vidaković's LinkedIn profile further reveals that he previously worked as a sales manager at Montenegro Tourist Service.

Disqualified Bidders File Lawsuits

Let's revisit the tender: one month after the initial call, the Radosav Ljumović Public Library has issued Amendments to the Public Call, revising several key points.

These amendments require bidders to hold a certificate for an established environmental protection management system compliant with the "MEST EN ISO 14001:2016" standard issued by an accredited certification body. In the original call, bidders were only asked to refrain from using single-use plastic products in accordance with the "ISO 14001:2016" international certification.

Additionally, the scoring criteria for organizing cultural events have been revised.

As a result, the tender appeared to be specifically tailored to Pejović and his company. Three bidders were disqualified for lacking the required certificate, even though it was not stipulated when the competition was initially announced. The Commission justified its disqualification with claims of "untidy, improperly submitted documentation." This left only Pejović and his godfather in the running.

The bidders who filed complaints, Dejan Labović and Tabacco & Drinks LLC, argued that the amendments to the public invitation altered the conditions in a way that influenced the decision, which they believe violated the procedure and contradicted the bidders' expectations. Their objections focused on the certificate for the established environmental protection management system, the plan and proposal for cultural activities, and the failure to publish the invitation in the public media.

Labović's complaint states, "The notification is filled with unfounded and inaccurate claims, lacking an established factual basis, and contradicts the original requirements. It also questions the legitimacy of the Commission, as it failed to establish the relevant facts necessary for resolving this specific administrative matter, which are outlined in the applicable substantive regulations."

In its complaint, Tabacco & Drinks LLC states that "the client's statements are incorrect and based on generalizations and unverified facts."

At the end of April 2022, Labović and Tabacco & Drinks LLC filed disputes with the Administrative Court. In these lawsuits, lawyer Saša Vukotić, as CIN-CG has learned, argued that obtaining the additional certificate required more time and that such a certificate is not mandatory, primarily if the bidder is not engaged in production activities, in which case the certificate is unnecessary.

In its complaint, Tabacco & Drinks LLC also asserts that the top-ranked company, Bip Hotels LLC, is registered for "hotel and similar accommodation services," rather than for "restaurant and mobile catering activities."

It is up to the new authorities to determine what motivated the Capital City's decision, under Ivan Vuković's leadership, to lease this exclusive space to Pejović. Until then, this privileged businessman continues to control public assets that were essentially handed to him for a nominal fee.

Rents in the City Center Are Significantly Higher

Advertisements from 2022, as shown on the Estitor website, reveal that even smaller commercial spaces in the center of Podgorica were rented for higher prices at that time.

For example, a 260-square-meter business space in the "Hilton" was rented for 4,160 euros, while the 600-square-meter space now occupied by Hard Rock Café was leased for just over 3,500 euros.

A 502-square-meter space in the city center, though in a less favorable location than the one leased to Podcafe F&B, was rented for 5,000 euros. Additionally, a 120-square-meter office space on Bokeška Street went for 2,500 euros, and another 90-square-meter space on Njegoševa Street was leased for 1,400 euros.

Citizens Asked for New Tourist Attractions in the Heart of the Capital

Hard Rock Café is a global chain of themed restaurants, with its first location opening over 50 years ago in London. The brand has since expanded to include cafés, hotels, and casinos, and now operates in more than 200 locations worldwide. The first Hard Rock Café in Montenegro opened in 2015 within the Atlas Capital Plaza complex, marking the franchise's debut in the region. Spanning 800 square meters, it featured a café, a restaurant with over 150 seats, a spacious terrace, a stage, and a Rock Shop offering a variety of merchandise such as t-shirts, caps, hoodies, and more.

However, the bar has since closed due to poor performance, particularly during the COVID-19 pandemic. The Investor portal reported that the restaurant had been operating at a loss from the start, with accumulated losses exceeding one million euros by the end of 2018. At that time, according to Montenegrin media, the restaurant was managed by a company with a similar name, Padcafe, owned by EE F&B HOLDING LIMITED from the Cayman Islands. In contrast, the franchise itself was owned by the Abu Dhabi Financial Group (ADFG).

The reopening of this establishment, however, sparked significant reactions. The public Facebook group Eyes of Podgorica, where citizens report local issues, was filled with mostly unfavorable comments regarding assigning such a prime location to this chain. Many expressed concerns, questioning which tourists would be drawn to Podgorica by brands like Hard Rock Café, especially when they occupy the best space in the City.

Citizens argued that such a prime location should host a venue that would be recognized for its cultural and artistic content.

Firma biznismena Dejana Pejovića dobila je za Hard Rock Cafe prostor od 600 kvadrata, na tenderu čiji su uslovi mijenjani mimo pravila tokom trajanja, zbog čega su diskvalifikovani ponuđači koji su nudili i po nekoliko puta više za zakup, dok je prvorangirani ponuđač, inače  Pejovićev poslovni partner - odustao od posla. Na sličan način ranije je Pejović za simboličan novac došao i do zakupa dijela plaže Kamenovo    

Andrea PERIŠIĆ

Firma DOO Podcafe F&B dobila je po vrlo povoljnim uslovima prostor od oko 600 kvadratnih metara u srcu Podgorice, na Trgu nezavisnosti, od bivše uprave Glavnog grada, odnosno JU Narodna biblioteka Radosav Ljumović. Na tom prostoru, u zgradi biblioteke koja gleda na trg, smješten je sada lokal Hard Rock Cafe (HRC). 

Posao je sklopljen 2022, u posljednjim mjesecima vlasti tadašnjeg gradonačelnika Podgorice Ivana Vukovića i Demokratske partije socijaliste  (DPS). Firma Podcafe F&B, čiji su vlasnici Dejan Pejović i Mladen Brnović, ugovorom o zakupu, dobila je na korišćenje prostor na jednoj od najboljih lokacija u gradu, za svega 3 684 eura mjesečno, na 10 godina, sa mogućnošću produžetka na još 10!  

Ali i ovako mala suma za rentu, mogla bi biti još manja. Naime, u ugovoru, u koji je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) imao uvid, zakupodavac se obavezuje da će zakupcu odbiti od kirije sredstva uložena u adaptaciju lokala, nakon procijene o investiciji Komisije imenovane od strane gradonačelnika. 

Koliko je uloženo u Hard Rock Cafe i koliku kiriju Pejovićeva firma plaća? CIN-CG nije uspio da dođe do tih podataka, ali prema procjenama stručnjaka u ovaj luksuzni objekat potrošeno je više stotina hiljada eura. Tako bi se moglo desiti da Glavni grad dobija samo simboličan iznos za ovaj izuzetan prostor.  

CIN-CG-u su iz JU Narodna biblioteka Radosav Ljumović, u čijoj je zgradi HRC kazali da trenutno nemaju saznanja o tome koliko je ova firma uložila u Hard Rock Cafe i koliko zapravo iznosi zakupnina, budući da se, po proceduri, taj novac sliva direktno u budžet Glavnog grada. 

Prema dokumentaciji koju CIN-CG posjeduje, naplata zakupnine za Hard Rock Cafe trebalo je da počne 1. novembra 2022. godine, ali je prvo bilo neophodno da se utvrdi vrijednost uloženih sredstva za adaptaciju objekta. 

Prvi sastanak Komisije za procjenu uloženih sredstava, koju je bivši gradonačelnik Vuković imenovao u septembru 2022. godine, održan je sredinom novembra prošle godine. Ali, Komisija nije donijela procjenu. U zaključku u koji je CIN-CG imao uvid, navodi se da “bez izvještaja stručnog nadzora nad izvođenjem radova neće biti u mogućnosti da donese Zaključak o ukupnoj vrijednosti izvedenih radova, isporučenih i ugrađenih uređaja, opreme i ostalih dobara i radova“. Zanimljivo je da zaključak Komisije, nema ni potpise ni pečate. Inače, predsjednica te komisije bila je Sanja Vojinović, tadašnja pomoćnica direktora Biblioteke.

Iz Glavnog grada za CIN-CG su kazali da je 11. maja 2023. iz Biblioteke poslat zahtjev Službi gradonačelnice Olivere Injac da se donese rješenje o imenovanju nove Komisije, jer dva člana prethodne Filip Aleksić i Filip Lalić više nijesu zaposleni u Glavnom gradu. Nijesu, međutim pojasnili da li je Komisija formirana i da li su sačinjene procjene. 

Do objavljivanja ovog teksta, CIN-CG nije uspio ni da od vlasnika firme Podcafe F&B Dejana Pejovića dobije odgovore na pitanja koliko je potrošeno na adaptaciju Hard Rock Cafe-a i da li plaćaju zakup. 

Da je u lokal uloženo mnogo vidi se čim se uđe. Enterijer je u prepoznatljivom stilu ovog lanca, sa velikim šankom, visokim stropovima, luksuznom rasvjetom i podovima... Tu je i prodavnica u kojoj se mogu kupiti proizvodi ovog brenda.  

Prvorangirani ponuđač, Pejovićev poslovni partner, nije se pojavio na otvaranju ponuda 

Na Javni poziv za davanje u zakup ovog prostora koji je JU Narodna biblioteka Radosav Ljumović raspisala u januaru 2022. godine javilo se pet ponuđača: Bip hotels d.o.o, DOO Podcafe F&B, Tabacco&drinks d.o.o, I&S Team d.o.o i Dejan Labović, kao fizičko lice. Tenderom je bilo predviđeno i da budući zakupac organizuje kulturne aktivnosti u skladu sa smjernicama Glavnog grada. 

Najbolju ponudu dala je firma Bip hotels- za zakupi 11 408 eura mjesečno, uz preuzimanje obaveze da organizuje 43 kulturna događaja. 

Firma Tabacco&drinks ponudila je za zakup 10 060 eura mjesečno i organizaciju 12 kulturnih događaja, dok je kompanija I&S Team za zakup prostora dala nešto nižu ponudu od 7 800, uz 12 kulturnih događaja. 

Dejan Labović je za zakup ponudio 7 050 eura i naveo da će organizovati 12 aktivnosti na polju kulture. 

Najmanju ponudu za zakup dao je pobjednik na tenderu - Podcafe F&B - svega 3 684 eura, malo više od minimuma predviđenog tenderom. Ova je firma, međutim, dala najbolju ponudu kada su u pitanju kulturni događaji, ponudila je čak 80. 

Kako je moguće da je firma koja je ponudila najmanje za zakup dobila tender? U sred tenderske procedure, mjesec dana nakon raspisivanja konkursa, promijenjeni su kriterijumi, na osnovu čega su diskvalifikovane tri ponude – komanija Tabacco&drinks i I&S Team i ona Dejana Labovića. Labović i kompanija Tabacco&drinks žalili su se pred Upravnim sudom i poslali su prigovore na odluku komisije naručiocu. Prvorangirana firma Bip Hotels nije se pojavila i odustala je od posla. Tako se posrećilo onom koji je ponudio najmanje za zakup.   

Ovo nije prvi put da se suvlasniku firme Podcafe F&B Dejanu Pejoviću posreći na tenderu, iako mu ponuda nije najbolja. Njegovoj kompaniji Kamenovo beach je prije nekoliko godina, 2016, na zakup ustupljen dio plaže Kamenovo, iako je Pejović ponudio svega tri eura više od minimalne cijene predviđene pozivom. Tako je ovaj vrijedni prostor, poznat po organizaciji studentskih žurki, dobio za svega 26 475 eura na period od godinu dana. 

Kao i u slučaju prostora u kojem je sada Hard Rock Cafe, i na tenderu za Kamenovo prvorangirani je odustao, a bio je ponudio ogromnu svotu, čak pola miliona eura. Prvorangirani je bio Vaso Dedivanović, koji je, što je posebno zanimljivo, nakon što je Pejović preuzeo plažu, radio kao generalni menadžer kod Pejovića, na Kamenovu.   

I tada su se drugi učesnici tendera bunili i upozoravali da se plaže izdaju za male pare na prevaru – neka kompanija ponudi ogromnu sumu za zakup dijela obale kako bi isključila druge ponuđače, a onda druga firma ponudi malo više para od početne ponude i dobije zakup nakon što prvorangirani ponuđač odustane. 

Pejoviću je bio izdat i prostor nekadašnjeg studentskog bifea u zgradi Tehničkih fakulteta u Podgorici za lokal Desetka, u vrijeme kada je na funkciji Univerzitetskog sportsko-kulturnog centra bio Miloš Pavićević, inače Pejovićev blizak rođak. O tome su ranije pisale Vijesti i drugi mediji.

Da je sve u ovoj priči povezano i da se radi o svojevrsnoj mreži, pokazuje i podatak da se firma Bip Hotels, koja je dala najbolju ponudu za prostor na Trgu, pa odustala, vodila kao vlasnik nekadašnjeg Pejovićevog lokala Desetka. Takođe, u Centralnom registru privrednih subjekata (CRPS) se, kao jedan od osnivača kompanije Bip Hotels 2015. vodio Stanko Vidaković, koji je danas, kako CIN-CG saznaje, vlasnik te firme. Vidaković je Pejovićev poslovni partner preko firme Montenegro Beach koja je sestra firma nekadašnje Pejovićeve firme Kamenovo beach. Vidaković je, kako CIN-CG nezvanično saznaje, i Pejovićev kum. Interesantno je da je u firmi Bip Hotels i Vaso Dedivanović bio zaposlen kao menadžer. 

Inače, adresa firme Bip Hotels nalazi se u Studentskoj ulici BB lamela 7, gdje posluju i neke druge Pejovićeve firme, poput Montenegro Tourist Service. Na društvenoj mreži LinkedIn, na profilu Stanka Vidakovića piše i da je radio kao menadžer prodaje u Montenegro Tourist Service firmi.  

Diskvalifikovani ponuđači pokrenuli tužbe 

Da se vratimo na tender: mjesec dana nakon raspisivanja JU Narodna biblioteka Radosav Ljumović donosi Izmjene i dopune Javnog poziva kojima mijenja određene tačke. 

Od ponuđača se, ovim izmjenama i dopunama, tražilo da posjeduju sertifikat o uspostavljenom sistemu upravljanja zaštitom životne sredine prema standardu “MEST EN ISO 14001:2016”, koji izdaje akreditovano sertifikaciono tijelo. U prvobitnom pozivu od ponuđača se samo tražilo da ne koriste proizvode od plastike za jednokratku upotrebu, u skladu sa Međunarodnim sertifikatom “ISO 14001:2016”. 

Takođe, izmijenjena je i bodovna procedura u vezi sa organizacijom kulturnih događaja. 

Tako je tender faktički prilagođen Pejoviću i njegovoj kompaniji. Tri ponuđača su diskvalifikovana zato što nijesu imali sertifikat, koji nije tražen kada je raspisan konkurs. Komisija je njihovu eliminiaciju obrazložila “neurednom, nepravilno dostavljenom dokumentacijom“. Tako su u igri ostali samo - Pejović i njegov kum.

Ponuđači koji su se žalili, Dejan Labović i Tabacco&drinks d.o.o, tvde da su izmjene javnog poziva promijenile uslove koji su bili od uticaja na odlučivanje, što je, kako kažu, bilo protivno proceduri i očekivanju ponuđača. Primjedbe su se odnosile na sertifikat o uspostavljenom sistemu upravljanja zaštitom životne sredine, plan i predlog kulturnih aktivnosti, kao i neobjavljivanje poziva u javnim medijima. 

,,Obavještenje obiluje neutemeljenim i netačnim navodima u nedostatku tačno utvrđenog činjeničnog stanja i u suprotnosti je sa onim što je zahtijevano. Postavlja se i pitanje legitimiteta Komisije, jer nije utvrdila činjenice koje su relevatne za rješavanje konkretne upravne stvari, a koje proističu iz odgovarajućih materijalnih propisa“, navodi se u prigovoru Labovića. 

U prigovoru firme Tabacco&drinks d.o.o piše da “navodi naručioca nijesu tačni i da se zasnivaju na paušalnim navodima i neutvrđenim činjenicama“. 

Krajem aprila 2022. i Labović i Tabacco&drinks d.o.o pokrenuli su pred Upravnim sudom sporove, a advokat Saša Vukotić je u ovim tužbama, kako saznaje CIN-CG, konstatovao da izdavanje sertifikata koje je dopunom traženo zahtijevalo duži vremenski period i da takva vrsta sertifikata nije obavezujuća, odnosno da, ako se ponuđač ne bavi proizvodnim aktivnostima, sertifikat nije ni potreban.  

Iz firme Tabacco&drinks d.o.o u prigovoru navode i da je prvorangirana firma Bip hotels d.o.o registrovana za obavljanje djelatnosti “hoteli i sličan smještaj“, a ne za “djelatnosti restorana i pokretnih ugostiteljskih objekata“. 

U kom je interesu Glavnom gradu, dok je njim rukovodio Ivan Vuković, bilo da ovaj ekskluzivni prostor izda Pejoviću, ostaje na novim vlastima da utvrde. Do tada ovaj privilegovani biznismen gospodari javnim dobrima, koja su mu data u bescijenje. 

U centru zakupi znatno skuplji 

Oglasi iz 2022, kako se može vidjeti sa sajta Estitor, pokazuju da su se u to vrijeme i manji poslovni prostori u centru Podgorice izdavali za više novca. 

Tada se poslovni prostor od svega 260 kvadratnih metara u “Hilton-u” izdavao se za 4 160 eura, a 600 kvadrata u kojima je sada Hard Rock Cafe izdato je za nešto više od tri i po hiljade eura.  

Prostor od 502 kvadratnih metra u centru, ali na znatno lošijoj lokaciji od one koju je dobila firma Podcafe F&B, izdavao se za pet hiljada eura. Poslovni prostor u Bokeškoj ulici od samo 120 kvadrata izdavao se za 2 500 eura, a drugi, od 90 kvadrata u Njegoševoj za 1 400 eura. 

Građani tražili nove turističke vrijednosti u centru glavnog grada 

Hard Rock Cafe je lanac tematskih restorana, a prvi je otvoren prije više od 50 godina,  u Londonu. Posao se proširio i na kafee, hotele i kazine, pa danas postoji na preko dvjesta lokacija širom svijeta. Prvi put je 2015. otvoren u Crnoj Gori, u okviru Atlas Capital plaza kompleksa i to je bio prvi objekat ove franšize u regionu. Prostirao se na 800 kvadratnih metara, a u okviru njega nalazili su se kafe i restoran sa preko 150 mjesta, prostrana terasa, bina, kao i Rock Shop gdje su se prodavali različiti proizvodi, kao što su majice, kape, dukserice i slično… 

Međutim, lokal je zatvoren. Loše je poslovao, naročito tokom pandemije virusa COVID-19. Portal Investitor pisao je da je lokal od početka poslovao u minusu, a da su akumulirani gubici na kraju 2018. godine iznosili preko milion eura. Tada je, prema pisanju crnogorskih medija, ovim lokalom gazdovala firma sličnog naziva, Padcafe, koja je bila u vlasništvu kompanije EE F&B HOLDING LIMITED sa Kajmanskih ostrva, dok je vlasnik franšize bila Abu Dhabi Financial Group (ADFG).  

Ponovno otvaranje ovog objekta, međutim, izazvalo je više reakcija. Na javnoj Fejsbuk grupi Oči Podgorice, građani i građanke su mahom ostavljali nepovoljne komentare što se tako atraktivna lokacija dodjeljuje ovom lancu. Upozoravali su da ne znaju koji će to turista odlučiti da dođe u Podgoricu zbog lanaca kao što je HRC, koji je dobio najbolji prostor u gradu. 

Građani su tvrdili da bi na tom mjestu, u zgradi jedne od najvažnijih institucija u gradu, Biblioteke, trebalo otvoriti mjesto koje će biti prepoznato po kulturnom i umjetničkom sadržaju. 

The strategic impact assessment sharply critiques several proposals in the Draft Spatial Plan of Montenegro, highlighting their failure to adequately consider protected areas, sustainable development, and society's genuine needs. Issues persist with problematic solutions, including the dam on Komarnica and the military training ground on Sinjajevina.

Maja Boričić

The Strategic Impact Assessment (SIA) of the Draft Spatial Plan of Montenegro until 2040 warns that the construction of hydropower plants on the Komarnica and Piva rivers would irreparably harm biodiversity, habitats, and the landscape. Despite these warnings from the non-governmental sector and segments of the professional community, the Plan still allows for the possibility of building these hydropower plants.

The government of Dritan Abazović adopted the Draft Spatial Plan of Montenegro in the final weeks of its mandate. Initial reactions indicate that the Plan contains numerous controversial provisions, which could intensify debates over the future management of the region and the direction in which Montenegro should develop.

The newly established Ministry of Spatial Planning, Urbanism, and State Property, led by Janko Odović, has not responded to multiple inquiries from the Center for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG) concerning the Draft Spatial Plan.

Hydropower Plants: Komarnica, Krusevo, and Boka

The Draft Spatial Plan includes proposals for the Komarnica hydropower plant, the Kruševo HPP, and the Boka HPP along the coast. These areas are classified as Emerald sites, potential UNESCO World Heritage extensions, and regional park zones.

Experts consulted by CIN-CG argue that these projects should be removed from the Plan.

While the Komarnica HPP is technically the most advanced, it faces significant opposition due to its environmental impact and lack of support from institutions responsible for environmental protection. The draft plan mentions this issue but offers no clear resolution.

The document also states that Montenegro's domestic power plants can currently meet most of the country's electricity needs, with imports now accounting for less than 10% of total consumption—a shift driven by the closure of the Kombinat Aluminum Plant (KAP) in Podgorica.

Nataša Kovačević from CEE Bankwatch highlights a UNESCO decision that obligates Montenegro to carefully assess the potential impacts of the Komarnica HPP on the Dragišnica and Komarnica Nature Park. If the project results in negative environmental effects, it must be rejected.

Kovačević also points out that international spatial planning practices typically include clear decisions on whether certain areas, particularly protected or sensitive zones, should be excluded from projects.

The Draft Plan's Strategic Impact Assessment identifies the proposed hydropower plants as clearly conflicting with nature protection goals. Despite this, the Plan leaves the Komarnica HPP proposal unresolved without a definitive stance from the state.

Regarding the Kruševo HPP, the Assessment highlights its location within the Dragišnica Komarnica Nature Park, noting a direct conflict with the park's preservation and Montenegro's Nature Protection Law. Experts suggest that alternative locations should be considered.

The Boka HPP is deemed "completely unacceptable" in the draft plan, due to its potential to release large volumes of freshwater into the Risan Bay. This could disrupt the natural balance of the marine ecosystem, especially given the nearby protected areas of Sopot and Dražin vrt, which are set to receive permanent protection by the end of the strategic assessment process. Additionally, the transfer of such a large volume of freshwater from Lake Bileća would severely disrupt the natural balance of the marine ecosystem in this section of the bay.

Andrijana Mićanović from the Montenegrin Society of Ecologists (CDE) warns that the continued push for outdated projects, such as these hydropower plants, reflects a failure to evolve beyond the mindset that prevailed when the last Spatial Plan was created.

She argues that Montenegro is pushing projects that have long been abandoned in developed countries, while disregarding recommendations from the European Union (EU), UNESCO, the Berne Convention, and various other agreements the government has signed. "If we are planning the destruction of areas like the Komarnica River canyon, which is recognized and protected nationally and internationally, it clearly shows that we lack a coherent vision for our country's development," Mićanović explains.

The Strategic Impact Assessment further highlights that many proposed locations for energy sector development directly conflict with nature protection and the preservation of biodiversity-rich areas.

The document emphasizes that "insufficiently clear guidelines for land use allow concession contracts to be signed first, only to recognize conflicts with nature and environmental protection later. This is a long-standing issue in Montenegro that must be addressed."

Thermal power plant "Pljevlja"

In its annual report on Montenegro, the European Commission (EC) highlights the lack of focus on environmental standards in energy infrastructure projects and the lack of progress in finding alternative energy solutions.

The report emphasizes that Montenegro must strategically decide to replace the Pljevlja Thermal Power Plant, which currently generates about 50% of the country's electricity but remains the leading polluter.

The EC further assesses that the ecological reconstruction of the Pljevlja Thermal Power Plant (TE Pljevlja) does not address the fundamental issues, urging Montenegro to accelerate efforts to close the plant permanently. "Montenegro must plan a just transition by providing economic alternatives to communities most affected by the coal phase-out," the report states.

Despite numerous environmental concerns and Montenegro's international commitments on greenhouse gas emissions, the report notes that the expensive reconstruction of the Pljevlja TPP has continued.

Nataša Kovačević, coordinator for decarbonization in the district heating sector of the Western Balkans, points out that the draft spatial plan ensures the uninterrupted operation of the Pljevlja TPP, with no clear indication of a plan to phase out coal. According to Montenegro's international obligations, this should happen by 2035 or potentially earlier, given the financial burden from continued coal burning.

Kovačević stresses that renewable energy sources and energy efficiency must be prioritized in Montenegro, but these projects should be implemented in line with the "do no significant harm" principle.

She adds that, based on the draft plan's priorities, developers have not considered Montenegro's future EU membership by 2040 and the binding decarbonization regulations that will accompany it. Additionally, the Plan includes short-term coal mining projects in Pljevlja (Mataruge, Glisnica), which could endanger the region's sole water source.

Kovačević also notes the lack of clear guidelines for decarbonizing the heating sector, even though air quality in cities such as Podgorica, Nikšić, and Pljevlja is critically poor, primarily due to heating-related combustion.

She emphasizes the need for precise demographic data from the new census, a detailed national and energy climate plan, and clear timelines for phasing out fossil fuels to achieve net-zero emissions by 2050, in line with the just transition roadmap.

In conclusion, Kovačević argues that the draft plan requires significant revisions before it can be subject to public debate and that it is unlikely to be ready by the end of this year.

SINJAJEVINA

The draft document still fails to address some of the most significant conflicts that arose during the discussion of the Spacial Plan concept, including the proposed military training ground on Sinjajevina, the construction of a wind power plant on Brajići, and the high-speed road corridor in the costal region.

The Draft Plan suggests that Sinjajevina could be used as a temporary military training ground and for agricultural purposes.

However, the strategic impact assessment recommends relocating military exercises outside of Montenegro, arguing that "Montenegro is a mosaic of areas with exceptional natural value and is too small to afford the 'luxury' of sacrificing any part for military exercises, which would have a significant negative impact on biodiversity, habitats, and the lives of people who traditionally stay in the mountains in summer."

Nevertheless, the Draft Plan notes that the Interdepartmental Working Group (IDWG) report indicates artillery exercises would occur two to three times a year, lasting up to 10 days, during periods when local agriculture is inactive. From October to May, the military would use the area for training activities that did not involve artillery.

"The army will not build permanent facilities on Sinjajevina, but will use temporary ones, such as tents and containers. Once the activity is complete, the area will be rehabilitated," states the IDWG report.

The report further clarifies that artillery fire would impact only about nine square kilometers of the 74.5 square kilometers designated for the Military Shooting Ground on Sinjajevina.

According to the IDWG report, the Government decision allows the Ministry of Defense temporary use of the Sinjajevina area, with the possibility of revocation if expert agencies identify environmental risks.

In the Municipality of Žabljak, the revision of the Draft Spatial Plan proposes declaring Sinjajevina a regional nature park to protect and promote the area for agricultural and tourism purposes only. The representative from Žabljak emphasizes that this would prevent the construction of military facilities and activities, which could lead to the complete degradation of the mountain.

Nataša Kovačević argues that having a military training ground in Sinjajevina is incompatible with the area's traditional agricultural practices. She points out that the Plan designates Sinjajevina as a potential nature park, noting that it is also an Emerald area and a critical bird habitat (IBA).

Kovačević warns that the military training ground will likely be established if the decision is left to the defense sector: "Military activities would displace shepherds and tourists from a large part of the mountain."

BRAJIĆI

The Draft Spatial Plan includes plans for constructing the Brajići wind farm, spanning the municipalities of Budva and Bar.

However, in its revision of the draft Plan, the Municipality of Bar points out that the Detailed Spatial Plan for the wind farm states explicitly that the area is unsuitable due to low wind conditions.

The Municipality of Budva is particularly opposed to the project, arguing that building a wind farm at Brajići would permanently damage an area rich in natural springs, cultural and historical landmarks, and rural residential structures.

Ornithologist Bojan Zeković from the Center for the Protection of Birds (CZIP) warns that the wind farm would significantly threaten birdlife. He explains that Montenegro has two primary bird migration corridors: one passing through the Bojana River delta and Lake Skadar, with a high concentration of raptors moving through Bjelopavlići to Nikšić polje, and the other along the coastal mountains of Orjen, Lovćen, and Rumija.

Zeković notes that out of 19 Griffon Vultures, four were spotted near the proposed wind farm location. The Egyptian vulture—a species recently reintroduced to Montenegro after nearly three decades—also passed through the Brajići area. He adds that Brajići is home to several endangered raptor species, including the striped eagle, which no longer nests in the area but still follows migratory routes through the region.

TRAFFIC

The Draft Spatial Plan of Montenegro no longer includes constructing the Virpazar port. However, the potential development of a waterway along the Bojana River—connecting Lake Skadar to the Adriatic Sea—remains on the table.

The Strategic Environmental Assessment (SEA) stresses that Lake Skadar, a protected RAMSAR site and National Park, must not be subjected to nautical traffic development, particularly without clear regulations regarding the size and number of vessels.

In addition, the Draft Spatial Plan explores the possibility of constructing new airports in Ulcinj, Bar, Berane, Nikšić, Pljevlja, and Žabljak.

The SEA recommends re-evaluating these proposed locations. It specifically warns against building an airport in Ulcinj due to its proximity to the Ulcinj Saltworks, a protected site of international importance for bird species.

"It is important to note that the Ulcinj Saltworks constitutes over 30 percent of the criteria for closing Chapter 27 in the EU accession negotiations," the SEA emphasizes.

The proposed airport in Ulcinj would be located in the hinterland of Velika plaža, an ecologically sensitive area with unique species and habitats. The SEA argues that the construction of key transport routes such as the Bar–Boljare and Adriatic–Ionian highways will significantly improve access to the Ulcinj Riviera, eliminating the need for an airport.

The Center for Protection and Research of Birds (CZIP) has previously warned that Gornji Štoj, the proposed airport site, is the most important nesting ground for the bee-eater, a legally protected bird species. Developing airport infrastructure in this area would destroy its habitat.

CZIP Executive Director Jovana Janjušević told CIN-CG that the Draft Spatial Plan 2040 contains numerous dangerous and problematic proposals, which, if implemented, would mark Montenegro's environmental downfall.

She also criticized placing an airport near the Ulcinj Saltworks, highlighting its crucial role in meeting ecological benchmarks required for EU membership.

"If aircraft—one of the biggest polluters—are considered part of a plan to reduce CO2 and other climate-impacting emissions, then perhaps we should pave over Gornji Štoj entirely and replace the colorful birdlife with a 'hectic' airport," Janjušević stated sarcastically.

The Draft also suggests a controversial "high-speed road" along the coast, including a bridge crossing, contingent on consultation with relevant ministries, the Cultural Heritage Administration, and UNESCO. A 2018 UNESCO Report recommended abandoning the proposed Verige bridge.

In its comments on the Draft, the Municipality of Tivat insists that the expressway's route through the Bay of Kotor be clearly defined. The Municipality of Kotor also firmly opposes the construction of a bridge at Verige.

The SEA underscores the need for Montenegro's ministries to intensify dialogue with UNESCO and to consider conducting an additional Heritage Impact Assessment (HIA) for any proposed crossing of the Bay of Kotor as the Draft Spatial Plan evolves.

Many Goals Without Clear Solutions

Mićanović concludes that the prevailing focus remains on rapid economic growth—a fundamentally unsustainable approach. Nature protection, she notes, continues to be portrayed as a constraint on development rather than an integral part of it.

The Strategic Environmental Impact Assessment echoes this concern, stating that while the Draft Spatial Plan outlines numerous objectives, it lacks clear, actionable strategies for achieving them.

Furthermore, the document questions why the scenario of intensified environmental protection—referred to as the "ecological scenario"—has been dismissed without proper justification.

"The claim that Montenegro is not yet ready for such a scenario, without defined or evaluated criteria, reveals a lack of political will, expertise, and ambition to pursue a direct transition toward sustainable development. This position contradicts the country's commitments under various international agreements," the Assessment states.

It also highlights that the mapping of Emerald and Natura 2000 habitats has identified many ecologically significant areas—areas that remain unprotected and are increasingly exposed to human-induced pressures.

"The Spatial Plan of Montenegro must incorporate proper conservation guidelines for these habitats and ensure that planning decisions do not conflict with the imperative of their protection," the Assessment concludes.

Kovačević Demands Removal of Gas Power Plants from National Plan

Kovačević identifies the construction of gas power plants in Bar, Podgorica, and Pljevlja and associated gas infrastructure as among the most problematic elements of the Draft Spatial Plan. She firmly argues that these projects must be removed from the Plan.

"These are fossil gas investments," Kovačević warns, "and the construction of an LNG terminal would effectively block Montenegro from meeting the goals of the Green Agenda—particularly the phase-out of fossil fuels by 2050—and from honoring its commitments under the Sofia Declaration for a carbon-neutral Europe."

Rather than transitioning toward renewable energy sources, Kovačević criticizes the government for proposing infrastructure that would lock the country into long-term dependence on imported gas.

Montenegro consumes almost no gas, is not connected to international gas networks, and lacks a domestic gas distribution system. The construction of an LNG terminal would take five to ten years, meaning it wouldn't become operational before 2030," she explains.

She notes that this timeline would result in the terminal operating through the 2050s, precisely when Montenegro is expected to achieve climate neutrality.

"In other words, we're looking at a long-term investment that will become a stranded asset worth over a billion euros by the time Montenegro is meant to be climate-neutral," Kovačević concludes.

Montenegro Aspires to Become an Oil and Gas Producer

The Draft PPCG argues that the belief that the era of diesel and gasoline consumption is ending is an illusion.

It notes that even a complete global transition to electric passenger vehicles would reduce oil and gas consumption by only 20 percent. The Draft explains that the remaining 80 percent will continue to be driven by freight and maritime transport, aviation, and the massive demands of the petrochemical industry.

"Oil and gas will continue to play the role of primary energy sources worldwide for a long time. Bearing that in mind, Montenegro must continue developing the oil and gas exploration sector to become an oil and gas producing country," the document states.

Despite these ambitions, the existence of commercially viable oil and gas reserves in Montenegro has yet to be confirmed.

Strateška procjena uticaja oštro kritikuje neke predloge iz Nacrta PPCG jer se nije dovoljno vodilo računa o zaštićenim područjima, održivom razvoju i stvarnim potrebama društva. Ostala su sva problematična rješenja od brane na Komarnici do vojnog poligona na Sinjajevini

Maja Boričić

Rijeke Komarnica i Piva bi, izgradnjom hidrocentrala, pretrpjele nesagledive negativne uticaje na biodiverzitet, staništa, pejzaž, upozorava se, između ostalog, u Strateškoj procjeni uticaja (SPU) na Nacrt prostornog plana Crne Gore do 2040. (NPPCG), koji ostavlja mogućnost gradnje ovih hidroelektrana, uprkos upozorenjima nevladinog sektora i dijela stručne javnosti.

Nacrt PPCG usvojila je Vlada Dritana Abazovića, u posljednjim nedjeljama mandata. Prema prvim reakcijama u Nacrtu ima dosta kontroverznih rješenja, koja bi mogla dodatno da podgriju sporenja oko toga kako se odnositi prema prostoru i kojim putem bi trebalo da se razvija Crna Gora.

Iz novog Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, na čelu sa Jankom Odovićem, nijesu odgovorili na brojna pitanja Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) vezano za NPPCG.

HIDROCENTRALE: KOMARNICA, KRUŠEVO, BOKA

Osim Komarnice, Nacrtom je planirana i izgradnja hidrocentrale Kruševo, ali i HE Boka na Primorju. Riječ je o Emerald lokacijama, potencijalnom UNESCO proširenom području i zonama regionalnih parkova.

Zbog toga bi ovi projekti trebali biti izbrisani iz Plana, ocjenjuje više stručnjaka koje je kontaktirao CIN-CG.

,,Projekat HE Komarnica je najspremniji u tehničkom smislu za realizaciju, međutim, sa aspekta zaštite prostora i uticaja na životnu sredinu, nema podršku institucija nadležnih za zaštitu životne sredine", piše u Nacrtu plana, bez naznaka rješenja ovog konflikta.

U tom dokumentu piše da je trenutno najveći dio potrošnje električne energije na nivou godine moguće podmiriti iz domaćih elektrana, dok potreba za uvozom električne energije postepeno opada i trenutno je ispod 10 odsto od ukupnih potreba potrošača. Situacija se promijenila, jer više nema najvećeg potrošača energije Kombinata aluminijuma Podgorica (KAP).

Nataša Kovačević iz međunarodne organizacije CEE Bankwatch podsjeća na usvojenu odluku sa sjednice UNESCO, kojom je Crna Gora obavezna da posebno razmotri uticaje HE Komarnica na park prirode Dragišnica i Komarnica i da ne odobri projekat ako bi rezultirao negativnim uticajima.

,,U međunarodnoj praksi, prostorni planovi imaju jasne odluke da li neka oblast treba biti isključena iz određene vrste projekata ili ne, bilo da je riječ o zaštićenim područjima ili drugim osjetljivim područjima", kaže Kovačević.

U Strateškoj procjeni uticaja na Nacrt plana se ističe da su planirane hidrocentrale prepoznate kao jasni konflikti u prostoru, u suprotnosti sa ciljevima zaštite prirode. Uprkos tome, izgradnja hidroelektrane Komarnica je i dalje otvorena bez jasnog opredjeljenja države, piše u dokumentu.

U slučaju hidroelektrane Kruševo, naglašava se, radi se o prostoru koji je dio Parka prirode Dragišnica Komarnica, što je predstavlja direktan konflikt sa potrebom očuvanja vrijednosti zaštićenog područja i Zakonom o zaštiti prirode. Ističu da PPCG treba da razmatra alternativna rješenja u odnosu na izbor lokacije.

U tom dokumentu se za HE Boka kaže da je "u potpunosti neprihvatljiva", s obzirom na to da podrazumijeva ispuštanje ogromnih količina slatke vode u Risanski zaliv, gdje su u blizini i preventivno zaštićena područja Sopot i Dražin vrt (koja će do završetka postupka strateške procjene biti proglašena trajno zaštićenim područjima):,,Pored toga, ovako velika količina slatke vode prevedene iz Bilećkog jezera doprinijela bi ozbiljnom narušavanju prirodne ravnoteže morskog ekosistema ovog djela zaliva".

Forsiranje zastarjelih ideja i projekata iz prošlog vijeka kao što su ove hidroelektrane, na žalost ukazuju da nijesmo mnogo odmakli od stanja svijesti u kome smo bili kada je prošli Plan bio u izradi, ocjenjuje Andrijana Mićanović iz Crnogorskog društva ekologa (CDE).

Pojašnjava da se forsiraju projekti koji su u razvijenim državama odavno prevaziđeni, a ignorišemo preporuke Evropske unije (EU), UNESCO, Bernske konvencije i mnogih drugih sporazuma koje je Crna Gora potpisala:,,Ako na jednom području kao što je kanjon rijeke Komarnice, prepoznat i zaštićen na državnom i međunarodnom nivou, planiramo potpunu devastaciju, onda nam to jasno pokazuje da kao država nemamo jasnu viziju razvoja".

U Strateškoj procjeni uticaja se zaključuje da je značajan broj lokacija namijenjenih razvoju energetskog sektora u direktnom konfliktu sa zaštitom prirode i vrijednih područja biodiverziteta.

,,Nedovoljno jasno davanje smjernica za namjenu određenih površina ostavlja prostor da se prvo potpisuju ugovori o koncesijama, a tek onda prepoznaju konflikti vezani za zaštitu prirode i životne sredine. Ovo je problematika sa kojom se Crna Gora godinama suočava, koja mora biti promijenjena", naglašava se u tom dokumentu.

TERMOELEKTRANA PLJEVLJA

Evropska komisija (EK), u ovogodišnjem Izvještaju za Crnu Goru, ističe da je nedovoljan fokus na ekološke standarde u projektima energetske infrastrukture, te da nema napretka u pronalaženju alternativnog rješenja za energiju.

,,Crna Gora treba da donese stratešku odluku o tome kako zamijeniti termoelektranu u Pljevljima, koja trenutno proizvodi oko 50 odsto crnogorske električne energije, ali ostaje glavni zagađivač", napominje se u Izvještaju.

EK ocjenjuje da ekološka rekonstrukcija Termoelektrane Pljevlja (TE Pljevlja) ne rješava suštinske probleme, te da Crna Gora treba da pojača napore da trajno zatvori ovo postrojenje:,,Crna Gora treba da planira pravednu tranziciju, pružanjem ekonomskih alternativa zajednicama koje će biti najviše pogođene izbacivanjem uglja".

Skupa rekonstrukcija TE Pljevlja je napredovala, ističe se u izvještaju, uprkos brojnim kontroverzama koje se tiču životne sredine i međunarodnih obaveza Crne Gore u pogledu emisije gasova sa efektom staklene bašte.

Kovačević, koja je koordinatorka za dekarbonizaciju sektora daljinskog grijanja na Zapadnom Balkanu, ističe da se Nacrtom plana zahtijeva obezbjeđivanje nesmetanog rada TE Pljevlja, te da nema naznaka o planovima napuštanja korištenja uglja, do čega bi, prema međunarodnim obavezama Crne Gore, trebalo doći nakon 2035, a vjerovatno i ranije, s obzirom na finansijska opterećenja zbog sagorijevanja uglja koja nam slijede za nekoliko godina.

Ona dodaje da obnovljivi izvori energije i energetska efikasnost treba da budu prioritet Crne Gore, ali da nijedan od ovih projekata ne smije biti realizovan bez primjene principa "ne nanositi značajnu štetu".

Kovačević za CIN-CG navodi da je, iz prioriteta Plana, vidljivo da obrađivači nisu razmišljali da ćemo do 2040. biti dio EU, te da će propisi o dekarbonizaciji energetskog i drugih sektora biti obavezujući.

Planira se, dodaje, kratkoročno otvaranje, izvozno orjentisanih novih rudnika uglja u Pljevljima (Mataruge, Glisnica) od kojih će prvi ugroziti jedino vodoizvorište Pljevljaka.

Nema u Nacrtu plana ni jasnih smjernica za dekarbonizaciju sektora grijanja, naglašava Kovačević, iako se navodi da je vazduh u gradovima poput Podgorice, Nikšića i Pljevalja kritično loš, što je najviše produkt sagorijevanja tokom sezone grijanja.

Kovačević kaže da je neophodno imati jasne demografske podatke iz novog popisa, detaljan nacionalni i energetski klimatski plan, jasne godine napuštanja upotrebe fosilnih goriva radi dostizanja neto nula emisija do 2050, usklađenost sa mapom puta za pravednu tranziciju…

Ona ocjenjuje da se Nacrt mora ozbiljno doraditi, kako bi se uopšte našao na javnoj raspravi, te da to nije moguće uraditi kvalitetno do kraja ove godine.

SINJAJEVINA

Nacrtom dokumenta i dalje nijesu riješeni ni neki od najvažnijih konflikata u prostoru, a koji su se javili i prilikom rasprave o konceptu PPCG: vojni poligon na Sinjajevini, izgradnja vjetroelektrane (VE) na Brajićima, ali ni koridor brze saobraćajnice u Primorskom regionu.

U Nacrtu plana piše da se prostor Sinjajevine može koristiti kao privremeni vojni poligon, ali i za poljoprivredu.

Strateška procjena uticaja kao rješenje, međutim, predlaže realizaciju vježbi van Crne Gore:,,Crna Gora predstavlja mozaik predjela izuzetnih prirodnih odlika i suviše je mala da bi sebi dozvolila 'luksuz' žrtvovanja bilo kojeg dijela za obavljanje vojnih vježbi, što bi predstavljao veliki negativni uticaj na biodiverzitet i staništa, ali i uticaj na život ljudi koji tradicionalno ljeti izdižu na katune".

Međutim, u Nacrtu plana piše da se u Izvještaju interresorne radne grupe (IRG) navodi da bi artiljerijska gađanja bila realizovana dva do tri puta godišnje, u trajanju do 10 dana, u periodu kada se na tom prostoru lokalno stanovništvo ne bavi poljoprivredom. Od oktobra do kraja maja, Vojska bi prostor koristila za realizaciju obuka koje ne zahtijevaju artiljerijska gađanja.

,,Vojska neće graditi objekte na Sinjajevini, već bi uspostavljala privremene objekte, poput šatora i kontejnera. Po završetku aktivnosti prostor bi bio saniran", navodi se u izvještaju IRG.

Oni pojašnjavaju da bi od površine od 74,5 kilometara kvadratnih Vojno strelišnog poligona na Sinjajevini, dejstvo artiljerijskih granata bilo usmjereno na oko devet kilometara kvadratnih.

,,Prostor na Sinjajevini ustupljen je na privremeno korišćenje Ministarstvu odbrane, odlukom Vlade, te bi ista mogla biti poništena ukoliko stručne agencije ustanove da postoji rizik po životnu sredinu", piše u izvještaju IRG.

U Opštini Žabljak, u reviziji Nacrta PPCG, predlažu da se područje Sinjajevine proglasi regionalnim parkom prirode, kako bi se prostor zaštitio i valorizovao isključivo u poljoprivredne i turističke svrhe.

,,Na ovaj način bi se isključila mogućnost izgradnje bilo kakvih vojnih poligona i drugih vojnih objekata, kao i izvođenje vojnih aktivnosti, što prijeti potpunoj devastaciji ove planine", mišljenje je predstavnika Opštine Žabljak.

Nataša Kovačević ističe da nije kompatibilno imati vojni poligon i tradicionalnu poljoprivrednu praksu na Sinjajevini.

,,Plan spominje Sinjajevinu kao potencijalni park prirode, a ovo je takođe Emerald područje i važno ptičje stanište (IBA)", navodi ona.

Ako se odluka prepusti sektoru odbrane, jasno je da će postojati vojni poligon, ističe Kovačević:,,Ako dođe do vojnih aktivnosti, to bi značilo da će pastiri, ali i turisti biti protjerani sa velikog dijela planine".

BRAJIĆI

U nacrtu PPCG piše da se razmatra i izgradnja vjetroelektrane Brajići, koja bi trebalo da obuhvata opštine Budvu i Bar.

Iz barske opštine, u reviziji nacrta Plana, ističu da u nacrtu Detaljnog prostornog plana za tu vjetroelektranu piše da to nije vjetrovito područje!

I Opština Budva se posebno protivi planiranju vjetroelektrane na Brajićima.

Oni tvrde da bi se izgradnjom vjetroelektrane na Brajićima trajno devastirao prostor bogat prirodnim izvorištima, kulturno-spomeničkim vrijednostima i ruralnim, naseljskim strukturama.

Ornitolog Bojan Zeković iz Centra za zaštitu ptica (CZIP) ističe da bi vjetroelektrana na Brajićima bila velika opasnost za ptice.

On pojašnjava da su u Crnoj Gori za sada prepoznata dva glavna koridora za migraciju ptica - jedan preko delte Bojane, Skadarskog jezera sa posebnom koncetracijom grabljivica kroz Bjelopavliće do Nikšićkog polja, a drugi na primorskim planinama Orjen - Lovćen - Rumija.

,,Od 19 jedinki bjeloglavog supa, četiri su bile u neposrednoj blizini planiranog vjetro parka, dok još jedna vrsta lešinara - bijela kanja, koja je nakon gotovo tri decenije ponovo registrovana u CG, upravo prošla kroz lokaciju planiranog vjetro parka na Brajićima", kaže Zeković.

On ističe da i druge vrste grabljivica koje su ugrožene i osjetljive imaju svoje rute na Brajićima kao što je prugasti orao, rijetka i ugrožena vrsta koja više ne gnijezdi kod nas.

SAOBRAĆAJ

U Nacrtu PPCG se više ne pominje izgradnja luke Virpazar. Međutim, ostavlja se mogućnost otvaranja plovnog puta rijekom Bojanom, kojim bi se povezalo Skadarsko jezero i Jadransko more.

,,Skadarsko jezero je RAMSAR područje pod međunarodnom zaštitom i Nacionalni park, te je potpuno neprihvatljivo planirati razvoj nautičkog saobraćaja, posebno bez jasnih smjernica za veličinu plovila i broj plovila", ističe se u Strateškoj procjeni uticaja.

U Nacrtu prostornog plana se navodi i mogućnost razvoja novih aerodroma u Ulcinju, Baru, Beranama, Nikšiću, Pljevljima i Žabljaku.

SPU upozorava da je te lokacije neophodno preispitati, a posebno ističu da bi aerodrom u Ulcinju bio u neposrednoj blizini Ulcinjske solane, koja je zaštićena, a predstavlja i međunarodno značajno područje za ptice.

,,Ovdje treba imati u vidu da je za zatvaranje pregovaračkog poglavlja 27 u završnim mjerilima Ulcinjska solana zastupljena sa preko 30 odsto", naglašava se u SPU.

Izgradnja aerodroma u Ulcinju planirana je u zaleđu Velike plaže, koja je područje sa jedinstvenim vrstama i staništima.

,,Izgradnjom planiranih saobraćajnica (autoput Bar-Boljare, Jadransko-jonska magistrala), dolazak na Ulcinjsku rivijeru biće olakšan i ubrzan, tako da ideju o izgradnji aerodroma treba odbaciti", zaključuje se u SPU.

I iz CZIP-a su ranije upozorili da je Gornji Štoj najznačajnije područje za gniježđenje zakonom zaštićene vrste ptica pčelarica kod nas, a izgradnja aerodromske infrastrukture značila bi apsolutno uništenje važnog staništa za ovu vrstu.

Izvršna direktorica te organizacije Jovana Janjušević za CIN-CG ocjenjuje da je Nacrt PPCG do 2040. ponudio puno opasnih i problematičnih sadržaja, koji osuđuju ekološku Crnu Goru na apsolutni urbanistički poraz i kolaps.

Ona takođe ističe da je potpuno nerazumljiva ideja da se aerodrom postavi u neposrednoj blizini Ulcinjske solane, od čijeg povoljnog ekološkog statusa nam zavisi ulazak u Evropsku uniju.

,,Ako avioni kao najveći zagađivači doprinose cilju smanjenja CO2 emisija (i ostalih emisija koji doprinose klimatskim promjenama) onda smatramo da je sasvim opravdano da se Gornji Štoj potpuno izbetonira, te da se tu umjesto ptica veselih boja pozicionira jedan vrli aerodrom", ironična je Janjušević.

U Nacrtu plana se predlaže i kontroverzno rješenje za "brzu saobraćajnicu" na Primorju, odnosno prelaz koridora mostom, ali uz obaveznu konsultaciju nadležnih Ministarstava i Uprave za zaštitu kulturnih dobara sa predstavnicima UNESCO-a. Izvještaj UNESCO-a iz 2018. godine je istakao da treba odustati od mosta na Verigama.

Iz tivatske opštine, u reviziji Nacrta PPCG, upozoravaju da se mora precizno definisati položaj brze saobraćajnice u Bokokotorskom zalivu. I Opština Kotor se oštro protivi izgradnji mosta na Verigama.

U SPU se ističe da je neophodno, u daljim fazama razrade PPCG, da nadležna ministarstva intenziviraju komunikaciju sa UNESCO-m i razmotre dodatnu pripremu Procjene uticaja na baštinu (HIA) prelaska preko Bokokotorskog zaliva.

MNOGO CILJEVA BEZ JASNIH RJEŠENJA

Mićanović zaključuje da je i dalje u fokusu ideja brzog ekonomskog napretka koji ne može biti održiv, a da se zaštita prirode još opisuje kao nešto što je restriktivno i ograničava razvoj.

U Strateškoj procjeni uticaja se naglašava da se u Nacrtu prostornog plana navodi obilje ciljeva, bez jasnih rješenja za njihovo postizanje.

Ističe se i da ostaje nejasno zašto je scenario intenzivne zaštite (ekološki scenario) neprihvatljiv.

,,Argumentacija da Crna Gora nije još pripremljena za takav scenario bez jasno postavljenih i ocijenjenih kriterijuma, upućuje na nedostatak volje, znanja i ambicije ka direktnom prelazu na održiv tip razvoja, što nas uvodi u suprotnost sa ciljevima i obavezama iz međunarodnih dokumenata".

U tom dokumentu se ističe da su mapiranjem prvo Emerald, zatim Natura 2000 staništa prepoznati stanišni tipovi od posebnog interesa za zaštitu prirode, koji trenutno ne uživaju zaštitu i koji zbog toga trpe različite antropogene pritiske:,,Prostorni plan Crne Gore ih mora adekvatno tretirati u smislu smjernica zaštite i izbjegavanja konflikata planiranja sa potrebama njihove zaštite", zaključuje se u Strateškoj procjeni uticaja.

Kovačević: Ukloniti gasne elektrane iz Plana

Kovačević smatra da je grupa najproblematičnijih projekata u Nacrtu prostornog plana izgradnja gasnih elektrana u Baru, Podgorici i Pljevljima i vezanih gasnih infrastruktura. Ona naglašava da se ovi projekti moraju ukloniti iz Nacrta plana.

,,S obzirom na to da govorimo o investicijama u fosilni gas, izgradnja LNG terminala blokirala bi Crnu Goru u ispunjenju ciljeva Zelene agende – izbacivanja fosilnih goriva iz upotrebe do 2050. i obaveza iz Sofijske deklaracije o karbonski neutralnom kontinentu i postizanju klimatske neutralnosti", kaže Kovačević.

Umjesto da pređemo na obnovljive izvore energije, ističe Kovačević, naša Vlada planira infrastrukturu koja će nam donijeti zavisnost od uvoza gasa.

,,Crna Gora skoro da ne koristi gas, nije povezana na međunarodne gasne mreže, nema mrežu za distribuciju gasa, dok izgradnja terminala traje pet i deset godina što znači da bi počeo sa radom poslije 2030", ističe ona.

To znači, pojašnjava ona, da će terminal raditi 20 godina, do 2050-ih kada bi Crna Gora trebalo da bude klimatski neutralna.

,,Dakle, imaćemo investiciju koja će 2050. biti 'nasukana' imovina od preko milijardu eura", kaže Kovačević.

Crna Gora da bude proizvođač nafte i gasa

U Nacrtu PPPCG se navodi da je privid da se era potrošnje dizela i benzina bliži kraju:

,,Čak i kada bi se svi putnički automobili, koji danas postoje na svijetu, zamijenili elektičnim, to bi u konačnom, smanjilo ukupnu potrošnju nafte i gasa za samo 20 procenata".

Ostalih 80, navode u Nacrtu, ostaje za kamionski i brodski prevoz, avionski saobraćaj i ogroman konzum koji danas ima petrohemija:

,,Nafta i gas će još dugo imati ulogu primarnog energenta u svijetu. Imajući to u vidu Crna Gora mora nastaviti sa razvojem sektora istraživanja nafte i gasa sa ciljem da postanemo zemlja proizvođač nafte i gasa", piše u Nacrtu PPCG.

Do sada nije utvrđeno prisustvo ovih supstanci u Crnoj Gori.

Iako često razviju bolest zavisnosti zbog traumatičnih iskustava, žene se susreću sa dodatnom stigmom, rodnom diskriminacijom i strahom da traže pomoć

Đurđa RADULOVIĆ

,,Imala sam preko stotinu povreda na tijelu. Jedva sam ostala živa’’, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Jana, čije je ime izmijenjeno zbog zašitite identiteta. 

Jana je 90-ih godina bila žrtva silovanja i zlostavljanja. Imala je tada svega 16 godina. Fizički bolovi su bili neizdrživi, a duševni još teži. ,,Htjela sam da me nema’’, kaže.  Ljekari su joj propisali veliku količinu tableta. ,,To je bilo vrijeme kada je bilo sramota govoriti o silovanju, o traumi. Nije bilo psihoterapije, nijesam imala kome da se obratim. Htjela sam da neprekidno spavam’’, kaže ona. 

Objašnjava da je bila iz porodice sa problemima, a obrazac bježanja od istih bio joj je poznat. ,,Otac je patio od zavisnosti od alkohola’’.

Kokain je probala u društvu ,,Nijesam znala ni šta je to, ni koliko može biti opasno. Nije me ni zanimalo. Probleme sam stavila pod tepih. Osjećala sam se opet živom’’, kaže Jana.  Počela je da konzumira kokain kada god je bio dostupan. Jednoga dana strašno su je zaboljela leđa. ,,Tada nijesam znala da su to bili znaci prve krize.’’, kaže ona. 

Najznačajnije evropske i svjetske  organizacije koje se bave ispitivanjem trendova vezanih za upotrebu droga kod žena ukazuju na snažnu vezu između životnih trauma i upotrebe droge. Žene koje imaju problem sa drogom često su žrtve traumatičnih iskustava u djetinjstvu, naročito seksualnog i fizičkog zlostavljanje, navodi se u publikaciji ,,Zdravstveni i društveni odgovor na probleme sa drogom’’ iz 2023. Evropskog centra za monitoring droga i zavisnosti od droga (EMCDDA). I Kancelarija Ujedinjenih nacija za borbu protiv droge i kriminala (UNODC) navodi u izvještaju ,,Žene i droge’’ iz 2018. da među ženama koje razviju bolest zavisnosti postoji viša stopa posttraumatskog stresnog sidroma(PTSD) u poređenju sa muškarcima. 

U Crnoj Gori nema preciznih podataka o broju  osoba koje koriste droge (OKD), pa se procenat žena ne može znati. U Evropi od ukupnog broja onih koji imaju ozbiljan problem sa zavisnošću od droga, žene čine oko jednu četvrtinu, dok oko jedne petine njih (dvadeset odsto) ulazi u programe liječenja, navodi EMCDDA. 

U Crnoj Gori, procenat žena u liječenju je značajno manji, prema podacima koje je CIN-CG uspio da dobije od institucija. ,,Najčešće bude da je na tretmanu 25 muškaraca, a svega tri žene’’, kazali su za CIN-CG iz JU ,,Kakaricka gora’’ za liječenje i rehabilitaciju od bolesti zavisnosti. To je svega oko 10 odsto žena, što je znatno manje od evropskog procenta.  

U psihijatrijskoj bolnici u Dobroti nemaju odjeljenje za bolesti zavisnosti kod žena, već su žene sa ovim problemom smještene na drugom odjeljenju, objasnili su za CIN-CG iz ove ustanove. ,,U poseldnje tri godine na Odljenjenu za bolesti zavisnosti liječeno je ukupno 350 muškaraca, dok je 52 žena sa ovim problemom bilo smješteno na Akutnom ženskom odjeljenju'', naveli su iz ove bolnice. 

Iz psihijatrijskog odjeljenja bolnice Nikšić, kazali su da je u poslednja tri mjeseca na liječenju od bolesti zavisnosti bilo deset muškaraca i samo jedna žena. 

Na zamjenskoj terapiji samo sedam odsto žena 

Podaci koje je CIN-CG dobio od zdravstvenih ustanova u kojima se sprovodi program zamjenske terapije za opoidne supstance (buprenofin i metadon), pokazuju da je procenat žena u terapiji svega sedam odsto. Neravnomjernost je naročito izražena u Nikšiću i u sjevernim opštinama. U Nikšiću je 96 muškaraca na terapiji, a svega dvije žene, dok u Beranama i Bijelom Polju nema žena koje su u ovim programima. 

Međutim, ovako mali procenat žena na liječenju, ne prati i nizak procenat žena koje koriste droge, pokazuju dostupna istraživanja. 

Prema ''Izvještaju o kvalitetu života, životnim stilovima i rizicima'' Instituta za javno zdravlje Crne Gore (IZJZ) iz 2017. sa 4000 ispunjenih upitnika, 7,4 žena i 9,4 muškarca konzumiralo neku nelegalnu supstancu makar jednom u životu. U trenutku istraživanja, 2,5 odsto muškaraca i dva odsto žena konzumiralo je neku nelegalnu supstancu ,,u toku prethodnog mjeseca''. Štaviše, iako se više muškaraca izjasnilo da je probalo heroin makar jednom u životu, duplo više žena nego muškaraca je označilo da su konzumirale heroin ,,tokom prethodnog mjeseca''. U populaciji mladih do 24 godine, više žena se izjasnilo da je konzimiralo i heroin i kanabis ,,u toku prethodnog mjeseca''. 

Prema ESPAD istraživanju iz 2019. godine, najvećeg istraživačkog projekta o adolescentnoj upotrebi psihoaktivnih supstanci u svijetu, procenat djevojčica koje su probale heroin do šesnaeste godine u Crnoj Gori bio je značajno veći od procenta na evropskom nivou. I procenti onih koje su probale  kokain i amfetamin do šesnaeste godine, veći su nego na evropskom nivou, dok su procenti onih koje su probale ekstazi i kanabis  malo manji od evropskog prosjeka. 

Tradicionalne porodične i društvene obaveze i uloge, otežavaju ženama koje koriste droge da započnu sa liječenjem. Strah od stigme, zakonskih sankcija, gubitka starateljstva nad djecom dodatno opterećuje žene koje su razvile bolest zavisnosti da pristupe stacionarnom tipu tretmana, navodi se u Svjetskom izvještaju o drograma iz 2023 UNODC-a. 

,,Društvo i institucije ne prepoznaju da se žene koje koriste droge u Crnoj Gori suočavaju sa nizom izazova u poređenju sa muškarcima što postaje problem koji zahtjeva hitnu reakciju, kažu za CIN-CG iz Crnogorske mreže za smanjenje štete, LINK. ,,Ne postoji adekvatan odgovor na njihove potrebe i senzibilisan pristup, te trpe rodnu diskriminaciju i neravnopravan tretman. Mnoge žene koje koriste droge su i trudnice, majke, bave se seksualnim radom, često doživljavaju nasilje i stigmu; pripadnice etničkih manjina, žrtve trgovine ljudima, u zatvoru ili bivše zatvorenice. Sve to zahtjeva naročit pristup’’, objašnjavaju iz LINK-a

Žene najčešće razvijaju zavisnost uz društvo i partnera 

Ivanu, čije je ime izmjenjeno zbog zaštite identiteta je u svijet heroina uveo partner. Do tada je, kako kaže, uzimala droge samo rekreativno, u izlascima. ,,Pila sam, uzimala sam tablete, ali samo kad izađem. Sve mi je to djelovalo bezazleno’’, kaže ona za CIN-CG. 

Ivanina biografija, na prvi pogled djeluje sasvim uobičajeno. Nakon srednje škole uspješno je završila fakultet, zaljubila se, udala. Osnovala je sopstveni biznis i već godinama ga gotovo neprekidno vodi. Rodila je dvoje djece. Ipak, sve te godine, od šesnaeste do četrdesetih, Ivana je koristila droge. 

Njen tadašnji momak, danas suprug, koristio je heroin kada ga je upoznala u ranim dvadesetim. ,,To je za mene bilo strašno. Mislila sam da mi se nikada neće desiti da i ja to probam, međutim prevarila sam se’’, kaže ona. 

Socijalno okruženje značajno više utiče na žene kada je u pitanju upotreba droge, što nije nužno slučaj sa muškarcima navodi se u publikaciji Ženske mreže za smanjenja štete (WHRIN) iz 2015. ,,One obično po prvi put injektiraju droge sa muškim partnerom, i on je taj koji im injektira drogu. Muškarci obično prvo ubrizgavaju sebi drogu čistim priborom, dok su žene sljedeće. ,,Odbijanje da dijele igle nerijetko se tumači kao nepovjerenje i odbijanje intimnosti u vezi, što može voditi do nasilja od strane partnera’’, navodi se dalje. Žene u ranjivom položaju iz straha da ugroze vezu tako često injektiraju drogu već korišćenjim proborom, čime povećavaju i rizik od inficiranja virusima poput HIV-a i hepatitisa C. 

Ivana je uz partnera postepeno razvijala ozbiljnu bolesti zavisnosti.  Iako njen suprug nije radio, ali ga je imućna porodica izdržavala, za nju je to socijalno okruženje imalo samo riječi osude.,,Svekrva me nikada nije prihvatila zbog mog problema, a za sina nikad ništa loše nije rekla. U gradu su znali da mi kažu „nemajko, jadnice, propalice, vidi te kako izgledaš’’. Na pitanje da li su govorili isto za njenog supruga, odgovora sa tužnim osmjehom ,,on je uvijek bio omiljen’’. 

Istraživanja pokazuju da se ŽKD suočavaju sa manjom socijalnom podrškom i većim socioekonomskim izazovima u odnosu na muškarce, a ,,zbog niže stope zaposlenja i primanja’’ im je i cijena liječenja manje pristupačna nego muškarcima, navodi UNODC. 

Ivani je centar svijeta bio suprug. ,,Njega sam tjerala da ide na liječenje, a nije mi padalo na pamet da i ja pođem. Svoj problem nisam ni vidjela.’’ Iako je suprug počeo da koristi zamjensku terapiju na njen nagovor, ona se nije prijavila za isti tretman. ,,Pozajmljivala sam od njega. Svakog dana bih ga molila da mi da malo da preguram radni dan, dok je on ostajao kući’’, kaže ona. Ali, to nije bilo rješenje. Ubrzo bi se vraćala heroinu, jer metadona nije bilo dovoljno za dvoje…

Često žrtve zlostavljanja, a skloništa ne posjeduju kapacitete 

Jana je u ranim dvadesetim upoznala prvog supruga sa kojim je dobila dijete. Nakon rođenja kćerke trudila se da ne koristi droge i da se izbori sa bolešću. Međutim, problemima nije bilo kraja- trpjela je svakodnevno fizičko i psihičko nasilje. 

Trenutno u Crnoj Gori ne možemo da kažemo da li postoji sklonište koje bi pružilo adekvatnu podršku ženama koje koriste droge, a koje su i žrtve nasilja, navode iz LINKA. ,,Tokom mapiranja servisa i usluga za osobe koje koriste droge koje su Link i NVO Juventas sproveli , pokazalo se da, od organizacija civilnog društva koje pružaju usluge skloništa ženama žrtvama nasilja, a koje su uzele učešće u ovoj aktivnosti, dio organizacija  navodi da imaju nedostatak kapaciteta da se bave ženama koje koriste droge, dok je dio njih odgovorio i da ne želi da se bavi ženama koje koriste droge’’, naveli su iz ove organizacije. 

Kriminalizacija upotrebe droga obično znači da žene koje se suočavaju sa rodno-zasnovanim nasiljem, rizikuju institucionalno nasilje od strane službenika/ca policije, zdravstvenih i socijalnih službi umjesto da im bude obezbjeđena zašitita navodi UNODC. 

,,Bila sam primorana da se sa djetetom sklonim od partnera. Ali ubrzo potom ,,željela je samo da zaboravi na svoju situaciju’’ i potpuno se predala psihoaktivnim supstancama. 

Rodno zasnovano nasilje utiče na upotrebu droga kod žena, jer je žene mogu koristiti kao sredstvo koje im pomaže da se nose sa emocionalnim i fizičkim bolom zbog zlostavljanja od strane parntera, navodi Svjetski izvještaj o drogama UNODC-a. 

Studije pokazuju da žene koje koriste droge imaju do pet puta veći rizik da budu žrtve rodno-zasnovanog nasilja od žena koje ne koriste droge, navodi UNODC. Rizik od nasilja od strane partnera veći je ukoliko i on koristi droge, navodi EMCDDA. 

ŽKD su i u povećanom riziku od seksualnog zlostavljanja zbog efekata koje droge vrše na tijelo navodi se u studji EMCDDA. Osim toga, žene koje razviju bolest zavisnosti često su primorane da nude seksualne usluge za novac ili drogu, te dolaze u dadatnu ugroženost od zlostavljanja ali i seksualno prenosivih bolesti, zatvorskih kazni i infekcija zbog injektiranja nehigijenskim priborom, navodi se. 

,,Dugo sam pokušavala da izbjegnem da imam seksualne odnose za drogu.Viđala sam žene oko mene, koje tako žive. Mislila sam da mi se nikad neće desiti’, kaže Jana. Pružanje seksualnih usluga da bi došla do droge, Jana opisuje kao jedno od najtraumatičnijih iskustava.,,Najstrašniji je način na koji ljudi gledaju žene koje dođu u takvu situaciju. Stigma koja se veže za ženu koja to uradi. Ne gledaju te kao ljudsko biće’’, objašnjava ona.  

,,U nekim zemljama Evrope procjenjuje se da između 20 i 50 odsto žena koje injektiraju droge pružaju seksualne usluge’’ ,navodi se u publikaciji EMCDDA. „Ove žene se suočavaju i sa većim stepenom stigme, kako zbog upotrebe droga, tako i zbog pružanja seksualnih usluga’’.  

Upotreba droge je česta i među ženama koje se bave seksualnim radom. Prema Evropskom veb istraživanju o drogama iz 2021. gotovo četvrtina seksualnih radnica u Crnoj Gori (23.2%) koristila je droge injektiranjem nekad u životu, a 14.5%  se izjasnilo da je koristilo ,,tokom poslednje godine''. 

NVO Juventas je 2011. godine otvorio Drop in centra za osobe koje se bave seksualnim radom i to je jedini centar ove namjene u Crnoj Gori. Dugogodišnja praksa u pružanju direktne podrške pokazala je da je riječ o heterogenoj zajednici. Tako, jedan broj osoba koje se bave seksualnim radom koristi droge, te se usljed toga pojačava stepen socijalne isključenosti, kao i diskriminaciju od strane društva. Razlozi za bavljenje seksualnim radom su individualni. Svakako, kada osoba razvije bolest zavisnosti, onda i to posljedično može biti ili jeste jedan od načina da se obezbjede sredstva za nabavljanje droge. Pošto su osobe koje se bave seksualnim radom često u visokom riziku od socijalne isključenosti ili su već socijalno isključene važno je dalje unapređivati sistem socijalne zaštite i omogućiti uslove za unapređenje kvaliteta života. U Crnoj Gori se bavljenje seksualnim radom tretira kao prekršaj te stoga izostaju ciljane usluge i servisi podrške namjenjeni ovoj zajednici. 

Zajednica osoba koje se bave pružanjem seksualnih usluga je uprkos servisima koje imamo i godinama unazad pružamo, dosta skrivena, upravo zbog visokog stepena stigme i diskriminacije, a ovo se dodatno usložnjava kada su dio i zajednice osoba koje koriste drogu. Crna Gora ima izuzetno mali broj usluga koje se fokusiraju na žene koje koriste drogu i koje su prilagođene njima.  

U Crnoj Gori djeluju tri drop-in centra za osobe koje koriste droge, dva su u Podgorici, a jedan je u Baru. 

Zatvorska kazna umjesto pomoći 

Usljed straha da će biti prinuđena da se bavi seksualnim radom zbog zavisnosti, Jana se trudila da do novca dođe preprodajom droge. ,,To mi je obezbjeđivalo kakav-takav status neku vrstu sigurnosti, među muškarcima koji se time bave. Trudila sam se da djelujem neustrašivo, opasno, učila sam od njih’’, objašnjava ona. To je bio i jedan od načina da prehrani dijete. Zbog prodaje droge, ona je osuđena na kaznu zatvora u ranim dvadesetim. 

Žene često bivaju osuđene na kaznu zatvora jer su u najnižem rangu preprodaje droge i lako ih je otkriti, navodi UNODC. Obično su natjerane od strane partnera da počnu sa kriminalnim aktivnostima, a nekad odgovaraju za djela koja je partner počinio, navodi UNODC. 

,,Procenat žena koje su kažnjene zatvorom zbog krivičnih djela povezanih sa drogama je veći nego kod muškaraca’’, navodi UNODC. 

Trenutno je na izdržavanju kazne zatvora u Crnoj Gori u pritvoru ukupno 17 žena. Od toga su dvije optužene zbog neovlašćene proizvodnje, držanja i stavljanja u promet opojnih supstanci, dok su njih četiri u pritvoru zbog sumnje u izvršenje tog krivičnog djela, kazali su za CIN-CG iz Uprave za izvršenje krivčnih sankcija (UIKS). Njih pet je u pritvoru zbog sumnje da su počinile djelo kriminalnog udruživanja, što može ali i ne mora biti povezano sa stavljanjem u promet opojnih droga, objasnili su iz UIKS-a. 

UNODC je još 2007. u predložio dekriminalizaciju nenasilnih kriminalnih djela počinjenih od strane žena. ,,Neke studije potvrđuju da sudije i ostali u sistemu pravosuđa ne uzimaju u obzir nejednakost žena kada donose presude'', navodi UNODC. 

Janina najveća patnja bilo je oduzimanje starateljstva nad djetetom, koje nije uspjela da povrati ni nakon izlaska iz zatvora. Ćerka je pripala mužu, koji je dok su bili skupa Janu zlostavljao. 

Žene često pate više nego muškarci zbog ozbiljnih dugoročnih posljedica od zatvorskih kazni, navodi se u izvještaju UNODC-a. ,,Odvajanje djece od majke je jedan od najštetnijih aspekata zatvorske kazne za žene’’, navodi izvještaj.

I uz bolesti zavisnosti može se biti dobar roditelj

Jako smo željeli djecu, kaže Ivana. Bez obzira na problem sa bolešću, ovaj par se upustio u planiranje porodice. ,,Suprug je bio tad već na metadonu, a ja sam odlučila da prekinem sa upotrebom svih psihoaktivnih supstanci'', kaže Ivana. Ivana je ostala u drugom stanju putem vještačke oplodnje. ,,Doktori su sumnjali da je upotreba droga kod mene i partnera izazvala probleme. Bila sam upoznata sa rizicima, brinula sam'', govori ona.  Međutim, ubrzo nakon porođaja nastavila je sa upotrebom.  ,,Moj problem je postepeno rastao. Koliko god sam čuvala svoje kćerke u trudnoći, one su me znale samo u stanju bolesti, od svoje pete do dvanaeste godine'', kaže ona.

Sa tugom, ali  i prihvatanjem objašnjava kako se jedna od kćerki stidjela nje. ,,Kada ih pratim do škole, kaže mi da ih ostavim prije ulaza u dvorište, da je niko ne vidi sa mnom'', govori ona.

Želim da im nešto napravim, da se potrudim, a ne mogu da ustanem, govori ona. 

Ljudi koji koriste droge mogu biti dobri roditelji i u jednakoj mjeri vole svoju djecu kao ostali, samo što bolest zavisnosti kao i svaka druga, može otežati roditeljstvo, kaže za CIN-CG Marija Mijović iz Juventasa. Da bi to postigli često im je potrebna pomoć servisa i socijalnih službi.  

Naročite uspjehe postižu ljudi koji pređu na substitucionu opoidnu terapiju, kaže za CIN-CG Boban Sekulić, koordinator programa za smanjenje štete u NVO CAZAS. ,,To omogućava ljudima da budu ponovo funkcionalni, da uspostave neku ravnotežu, te mogu u značajno većoj mjeri da se posvete djeci’’, kaže Sekulić. 

Trudnoća često neželjena 

Jedna studija (Unintended Pregnancy in Opioid Abusing Women, 2011) pokazala je da čak 86 odsto žena koje koriste opijate, nevoljno ostaju trudne. I kod žena koje su na nekom vidu liječenja od opoidnih supstanci, postoji visoka stopa neplaniranih trudnoća, oduzimanja roditeljskog prava, abortusa i djece koja su smještena u hraniteljskim porodicama ili su usvojena..

 ,,Skoro smo imali slučaj ŽKD da niko nije znao da je trudna. Iznijela je trudnoću, ali je odustala od starateljstva. Trudnoća je najvjerovatnije bila neželjena’’, govori Sekulić. 

Na pitanje CIN-CG-a da li primaju trudnice na tretman od bolesti zavisnosti iz JU Kakaricka gora kazali su da ova institucija ,,nije tip zdravstvene ustanove, te nije u mogućnosti da pruži adekvatnu zdravstvenu zaštitu koja je neophodna trudnicama sa bolešću zavisnosti''. 

Jedan od problema koji nosi trudnoća tokom bolesti zavisnosti je sindrom neonatalne apstinencije, kod novorođenčeta.  Ovaj sindrom je rezultat hroničnog izlaganja korišćenja droge od strane majke tokom trudnoće. Prema izvještaju Američkog udruženja pedijatara može nastati od svih vrsta droga, pa čak i antidepresiva. Pošto beba nakon porođaja nije izložena ovim supstancama, kod nje se javljaju simptomi apstinencije, koji mogu biti fatalni.  

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) i UNODC preporučuju savjetovanje sa ljekarima i odgovorajuću terapiju kod trudnica koje koriste droge, što može igrati važnu ulogu u tome da žena uredno održava trudnoće, posjećuje ljekare, ostvari kontakt sa drugim servisima podrške, objašnjavaju u preporukama. Sve to može značajno poboljšati ishod trudnoće i porođaja.

Rodna perspektiva i trauma-informisan pristup 

Sagovornice CIN-CG-a prošle su kroz višegodišnje pokušaje odvikavanja od droga i na kraju ostvarile stabilan oporavak. ,,Prvi put kad sam odlučila da na par dana pođem na psihijatriju da se ,,očistim'', sa namjerom da zauvijek prekinem, psihijatar mi je rekao ,,što će ti droga, mlada si, zdrava.'' , kaže Ivana.

Jana je probala razne tretmane, reto centre, išla je u inostranstvo... ,,Dosta toga je bilo religijski bazirano. Niko mi godinama, decenijama nije objasnio kakva je to bolest'', govori ona. 

Obje bi se  vraćale drogama, a svaki povratak vodio je dublje u bolest, objašnjavaju. 

Sve do otvaranja ženskog krila u JU ,,Kakaricka gora''. 

Tek tada su dobile odgovarajući tretman. Smatraju sebe sretnicama, jer su prošle kroz psihotepeutsku podršku i tretman u ovoj ustanovi. Vjeruju da je to bilo ključno za njihov oporavak. 

U JU Kakaricka gora kažu da primjenjuju rodno senzitivan pristup za žene. ,,U toku rada sa ženama pristup terapeuta je različit u odnosu na rad sa muškarcima, jer često su klijentkinje doživjele traumatična iskustva u djetinjstvu ili  u toku perioda bolesti zavisnosti'', naveli su oni za CIN-CG.  Navode da je motivacija žena koje se odluče na tretman uglavnom jaka, pa tretmanu pristupaju ozbiljno. 

EMCDDA preporučuje trauma-infromisani pristup liječenju žena koje pate od bolesti zavisnosti, obzirom na veliki stepen traume i stigme sa kojom su se sočile kroz život.  Ovakav pristup ima za cilj ,,da prepozna simptome traume kod pacijentkinja i ulogu koju je igrala u njihovom životu, da obezbjedi da joj se traumatično iskustvo ne ponovi (tokom liječenja), i da uspostavi osjećanje sigirnosti i samopoštovanja kod žena'' navodi EMCDDA. 

"Trauma-informisani" pristup u pružanju podrške ženama koje koriste droge prepoznaje važnost uzimanja u obzir potencijalnih traumatskih iskustava koje su mogle proći, a stručna podrška  mora biti zasnovana na principu individualnosti'', navode iz Juventasa.

Način na koji bi se sistemski moglo pristupiti ovom problemu upravo počinje od edukacije i informisanja kadra, u svim službama koje mogu doći u kontakt sa ovom zajednicom, te usvajanje pristupa u pružanju podrške koji odgovara na potrebe žena koje koriste droge, kazali su iz Juventasa.

,,Danas sam druga žena. Sretna sam. Iscijelila sam odnose sa porodicom, posvećena sam majčinstvu, imam posao'', govori Jana.

I Ivana se navikava na potpuno novi život. ,,Sada je došao red na mog partnera da se liječi. Podstakla sam ga da pođe u instituciju, ali više mi nije on centar svijeta. Sada sam fokusirana na sebe i da ostanem u apstinenciji...zauvijek'', govori ona sa osmjehom. 

Upotreba droga među djevojčicama i ženama 

Oko 80 odsto djevojčica uzrasta do 16 godina probalo je neku od hemijskih supstanci koje izazivaju zavisnost prema ESPAD istraživanju u Crnoj Gori iz 2019, dok je kod dječaka taj procenat 85 odsto. Manje djevojčica je do šesnaeste godine konzumiralo ilegalne droge nego dječaka (osam i četrnaest odsto), ali je veća upotreba ljekova za smirenje i bolove bez ljekarskog recepta, nego kod dječaka iste dobi (13 i devet odsto). Djevojčice i dječaci su do šesnaeste godine u jednakom procentu isprobali kombinaciju ljekova i alkohola (dva odsto),  inhalante (šest odsto) i amfetmin (dva odsto). Istraživanje je zabilježelo porast konzumacije alkohola kod djevojčica, a pad kod dječaka u odnosu na prethodne godine.  

Na svjetskom nivou najveći procenat žena je u populaciji koja koristi amfetamina (45 odsto), kao i među populacijom koja koristi nepripisane ljekove (između 45 i 49 odsto), dok su manji procenti među populacijama koje korsite herion i kokain gdje oko dvije trećine čine muškarci , navodi se u Svjetskom izvještaju o drogama iz 2023. Sve više žena je koje koriste marihuanu, pa je u Sjevernoj Americi 42 odsto žena u toj populaciji. 

Even the youngest in Podgorica's Roma settlements are exposed to illegal substances, which seriously endanger their health, further hinder socialization and escape from poverty

Đurđa RADULOVIĆ

I tried marijuana and cocaine at the age of 13, Lejla, a Roma girl (real name known to the editorial office), tells the Center for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG). She is still a minor, so the journalist obtained guardian's permission to talk to the girl.

Lejla is smiling, seems relaxed, and very approachable. Her eyes are filled with curiosity. She talks openly about his traumatic childhood, filled with insecurity. Her mother left her, her brothers, and her sister when she was only five. The other children were even younger. After a few years, the father went abroad and started a new family. He left the children with an older relative. Lejla says that she sometimes went to elementary school, but she does not know if she finished it or if she has a degree.

"I wander with my friends a lot," she says, talking about her early teenage years.

"We begged in different cities, I didn't come home for months, we did all kinds of things," she says.

At that time, she hung out with Roma children, but also adult dealers and other criminals, among whom there were also those from other communities. Drugs were easily available.

"There was always marijuana, cocaine, and heroin. I don't know from where", she recalls.

Many members of the Roma community with whom she hung out during her early teenage years were arrested for selling drugs, she explains. Some of the names from that period that she mentions, including the police inspector, were prosecuted for the criminal offense of drug trafficking, and other offenses - such as physical abuse.

Lejla saw a lot as a teenager. She recalls a friend whose body was found in Cijevna. She believes that she overdosed and was pushed into the river.

In some parts of the settlement of Vrela Ribnička, drugs are easy to find, dealers are everywhere, and the prices are several times lower than in the city; several interlocutors who wanted to remain anonymous and were involved in work with the Roma community in that Podgorica settlement, where some of our sources live, told CIN-CG.

Drug addicts also know this neighborhood. 

"When I went there to get drugs, children ran after me and asked me: 'What do you need?'" said a former addict who wanted to remain anonymous.

He used to buy heroin there.

"I could find a quarter of a gram for two and a half euros, while in other places, it was at least 10," he says.

"People use various things here, from alcohol to illegal substances," an elderly resident of Vrela Ribnička told CIN-CG.

He also admits taking all kinds of things.

"There is no other way to survive all this," he says and points with his hands to the dusty track made of macadam and gravel.

He no longer consumes anything, but his health is impaired. He claims that children take drugs from their early teenage years, and it is not uncommon to see a small child smoking.

The Police Administration did not respond to CIN-CG's three-times request, despite numerous calls, whether there is a higher rate of drug trafficking in the Roma settlements of Vrela Ribnička and Konik compared to other parts of Podgorica. We did not even get answers to the questions of whether children are involved in the process of selling narcotics and whether it is easier to get drugs in those neighborhoods.

According to the writings of several media, the police representatives were involved in the criminal activities of drug dealing and also operated in the neighborhoods where the most vulnerable live.

The Police Administration did not even answer CIN-CG's question whether their employees were part of a criminal organization that operated in Vrela Ribnička.

The spokesperson of the Police Administration, Marija Žugić, confirmed for CIN-CG that the questions had arrived and were forwarded to those responsible in that institution.

Unemployment, poverty, crime...

"The European School Survey Project on Alcohol and Other Drugs (ESPAD) survey conducted by the Institute for Public Health in 2019 among high school students up to the age of 16 shows that drugs are available in Montenegro regardless of the region or social status the young people come from. This research shows that almost a third of high school students up to the age of 16 believe that they can get marijuana if they want to. A fifth of them believe that they can also get MDMA (ecstasy), and 15 percent cocaine and amphetamine. The settlement of Vrela Ribnička in Podgorica, in the worst-case scenario, deviates from the average, but nothing more than that. All this is very important to emphasize in order not to continue with the stigmatization of Roma and Egyptians, who make up the largest part of the population of this settlement", the Montenegrin Harm Reduction Network LINK told CIN-CG.

The research of the Ombudsman of Montenegro from 2018 also showed that more than 25 percent of students believe that it takes from 30 minutes to, at most, a few hours to get hold of drugs, which is a sign of easy availability.

"Field data shows that drugs are present in the settlement of Vrela Ribnička in Podgorica and that there is a perception of its availability and that it is possible to obtain it more easily than in other parts of the city. However,  these are not research data but observations from the field, so it is possible to reach wrong conclusions that would contribute to increasing the already pronounced stigmatization of Roma and Egyptians. Therefore, drugs are not ubiquitous in this neighborhood. We are only talking about an increased risk", the LINK representatives told CIN-CG.

Drug use, as well as the age at which a person starts using drugs, cannot, in any case, be linked to belonging to a particular ethnic group, they emphasize.

"Living conditions can influence someone to start using drugs. In that context, we can only talk about the increased risk of young people from these neighborhoods taking drugs," they said.

An article by the American Psychological Association (APA) states that numerous studies show that children who grow up in socially disadvantaged neighborhoods more easily develop a tendency to addiction. Research that included 11,000 children from 21 cities in the United States showed that those from poor communities have a higher chance of developing addiction habits.

Even if a child grows up in a financially and socially stable family, his psychological development will be significantly slowed down if he grows up in a neighborhood with a large number of unemployed people, poverty, crime, and the like. Such a child will have a greater chance of becoming an addict due to the influence of the settlement, the APA article explains.

Drug rehabilitation unaffordable for the poorest

When talking about the prevention of the use of psychoactive substances (PSs), this community is neglected, which shouldn't be the case, Marija Mijović from NGO Juventas tells CIN-CG.

"This community, partly due to the way of life and the high degree of stigma and discrimination that they inevitably face, do not always have access to the information they need, as well as preventive services that could potentially prevent the first use of PSs. This community is not in an enviable position when it comes to addiction rehabilitation options either, especially considering their often unregulated legal status that makes it difficult for them to access a health system that offers free addiction treatment. They can't pay for treatment options available in Montenegro," Mijović says.

"Rehabilitation options such as treatment in Podgorica's Kakaricka Gora, an institution for accommodation, rehabilitation, and resocialization of users of psychoactive substances, are not available to all members of this community, so we appeal to provide free treatment whenever possible," Mijović explains.

The NGO Juventas actively provides services to the Roma and Egyptians community through Drop-in centers and by holding activities aimed at psychosocial support and empowerment of members of this community, Marija Mijović added.

The Public Institution "Kakaricka gora" tells CIN-CG that the price of participation has been reduced from 330 to 230 euros and that the entire program is free for the citizens of Danilovgrad and Tivat because those municipalities have taken over the participation costs.

"In the hope that other municipalities will do the same according to their capabilities, we use every public opportunity to appeal for support and changes. We emphasize that the full price of the treatment at the institution is a total of 1,000 euros per month, but that the difference from the 230 euros co-payment up to the full amount is borne by the City of Podgorica, regardless of whether the clients are from Podgorica", Dijana Milošević, director of Kakaricka gora tells CIN-CG."

The Red Cross of Montenegro explains that for years, they have been helping Roma and Egyptians in various ways and that workshops were held to prevent addiction. The workshops were attended mainly by women.

There is no treatment for addiction in children

"Our country does not have an institution that deals with minors suffering from addiction. The issue is also the lack of child psychiatrists to whom these children could be referred for treatment. There is no continuous education and work on preventing first use in children", Marija Mijović says.

The NGO Juventas deals with young people, but minors who use PSs. They can only be supported with the presence of their parents or guardians, she explains.

Regarding prevention, continuous and effective programs funded by the state are essential, Mijović claims.

CIN-CG approached the Ministry of Health regarding the problem of the lack of an institution that deals with addictive diseases in children, but there was no response.

"The abuse of psychoactive substances when it comes to children from the Roma and Egyptian community, due to additional poverty, can affect young people as well so that after becoming addicted, they use the cheapest drugs that quickly destroy the body," Jovana Knežević from the Center for Roma Initiatives told CIN-CG.

The issue of the use of illegal substances further complicates social inclusion, which is already imbued with numerous challenges, Knežević explains.

Lejla spent about a year in a state institution that houses children without appropriate care. There, she stopped using opioid substances for good, but it was very challenging.

"I went wild. I was furious to be locked up there. They kept giving me pills in the evening to calm me down."

She says she hates that period of her life.

"Older boys sexually harassed me. I didn't feel safe…".

Today, she lives with her cousin, who is her guardian, and her younger brothers. Her cousin often reminds her that when she becomes an adult, she will have to become financially independent, Lejla says.

"I don't know how to find a job. I can read and write, but that is not enough", she says.

She regrets that her younger sister lives as she did until a few years ago.

"She now lives in that world... She's begging, wandering. She doesn't know where she lives. She hasn't been home for months. I hope she doesn't take drugs", says our young interlocutor, and her pleasant face becomes worried and sad.

Residents of the Ljubović Center mainly test positive for drugs

In about 80 percent of cases, the minors who come are positive on the psychoactive substances (PSs) test, Nina Delević, director of the Ljubović Center, an institution for juveniles with behavioral problems, tells CIN-CG.

She explains that this is also the case with children who come from other institutions, such as the Department for Juveniles at the prison in Spuž.

The prison in Spuž did not answer the question of CIN-CG whether they were aware that their minor wards come into contact with illegal substances and why this happens.

The multiple forms of vulnerability of girls and women from these communities make it difficult to escape from abusers. Shelters are often the only way out.

Đurđa RADULOVIĆ

"I was forced to get married to a man I didn't love. I was only 17, and he was much older. My husband, my brother-in-law, and my father-in-law beat me. Later, my older son was also violent towards me", Enisa (name changed to protect identity), a Roma woman in her fifties, says for the Center for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG).

She is thin and trembles when she speaks. Her life is suffering. She lost two of her five children, and two were born with disabilities. She takes care of them while her third child, a son, threatens her and behaves aggressively, making her life even more difficult.

Enisa managed to escape and leave her husband and his family. The Podgorica NGO Woman's Safe House (WSH) helped her. "I stayed there for a year. I know that my husband was trying to find me. Luckily, I was well protected", Enisa explains.

After she left the Woman's Safe House, she moved from Podgorica to a smaller municipality. With the help of humanitarian donations, a house was built for her, where she now lives with two children with developmental disabilities.

Now, her son, who learned behavior patterns from his father, grandfather, and uncle, continues abusing her. "His attitude towards me is such that I often thought of killing myself."

A high percentage of Roma and Egyptian women in shelters

"Almost every year, 30 percent of the residents are Roma and Egyptian women," Nada Jelovac, a psychologist at the Woman's Safe House, tells CIN-CG.

Of the 38 persons accommodated in WSH in 2023, 16 are Roma and Egyptian, Jelovac says.

In the Domestic Violence Shelter in Nikšić, supported by the national SOS line for victims of violence, there is also a large percentage of Roma women. "During 2023, out of a total of 50 women and children, 22 were from the Roma population," Nataša Međedović, executive coordinator of the shelter in Nikšić, says.

"The largest number of violence cases in the Roma community remain unreported and unsolved. Even after reporting, Roma women, in most cases, return to the abuser. Poverty is a major cause," Šejla Pepić, a representative of the Roma Council of Montenegro, that protects women's rights within the community, told CIN-CG.

As one of the most vulnerable groups, Roma women are at increased risk of domestic violence, Pepić explains. Due to poverty, lack of information and education, and deeply held patriarchal beliefs, Roma women are additionally threatened.

In the last five years, there has been no research on domestic violence in the community, and data collected ten years ago show that around 50 percent of Roma and Egyptian women considered domestic violence acceptable. The problem, according to CIN-CG interlocutors, is that women from this community often do not recognize violence.

Zumreta Nerda was a girl of Roma nationality whose death in 2022 shook Montenegro. Her unmarried husband, Dalibor Nikolić, a citizen of Bosnia and Herzegovina living in Bar killed her. Zumreta suffered abuse for years. Although her family members reported her partner to the police for violence against her, she denied it out of fear. Zumreta grew up in a violent environment - her father killed her mother when she was a girl.

Exposed to a high degree of violence

"Roma women usually suffer long-term sexual, psychological, and physical violence. They are exposed to intense abuse and have less opportunity to leave a violent relationship," psychologist Jelovac says.

"Parents who accept their daughters to return to family home rarely take their children. According to the principles of patriarchy by which this community is governed, children belong to the father," Jelovac explains. She reminds that most of Montenegro's population also followed this patriarchal custom.

The SOS Shelter for victims of violence in Nikšić says that Roma women suffering violence do not have the support of their primary family to leave the abuser.

"Data from 2023 show that all women from the Roma and Egyptian communities in the SOS shelter were victims of intimate partner violence. Each was exposed to psychological and physical violence - their movement, contacts, and communication were restricted, and half were forbidden to use the telephone. Two-thirds were under pressure from the family to return to the abuser, and only a quarter had some form of family support, such as, for example, emotional support or temporary accommodation", Nataša Medojević stated.

In the Roma family, it is still considered that men and older community members should control women. That is why women in a Roma family can be exposed to violence throughout their lives without recognizing it, especially forms of psychological and economic violence; the study "Family violence in the Roma and Egyptian community in Montenegro" from 2014 states.

Most things have stayed the same since 2014.

"I am not allowed to go out alone; I have to report every step to my husband and when he is not there to my mother-in-law. The children are forced to follow me, to tell my mother-in-law where I was and what I was doing," a member of the Roma community who lives in a settlement in Podgorica told CIN-CG.

She is in constant fear of her mother-in-law and husband. "I can't do anything about it... I have to be careful of my actions," she explains. She lives in extreme poverty. She begs and hunts through garbage containers for her children, husband, and mother-in-law to survive...

Limited access to justice

Apart from the fact that they rarely decide to break the cycle of violence, Roma and Egyptian women have limited access to institutions that provide support, Medojević explains. That is why access to justice for RE women victims of violence is hard to come by. "In a situation of high traumatization when it is necessary to report violence, Roma and Egyptian women must make a statement exclusively in the language of the majority community, which can be an issue, given that it is most often not their native language," Medojević says.

For minor victims of child-arranged marriages often accompanied by violence, there is no long-term sustainable solution the state should provide: accommodation, recovery, and empowerment to get out of the violence and start a normal life, Medojević explains.

The Woman's Safe House explains that their wards of Roma and Egyptian nationality often do not have appropriate documentation - some are stateless. Still, many of those who have citizenship also need personal documents. That is why initiating any administrative process, including court proceedings, is significantly more difficult.

Among the women of the Roma and Egyptian community, there is distrust in the work of institutions due to the lack of timely response from the competent authorities, Pepić from the Roma Council explains.

This is also confirmed by the Center for Roma Initiatives (CRI) fieldwork, which has protected girls and women in the community for years from arranged marriages and violence. "When the victims decide to report the abuser, they often have to call several times for the police to come, but it also happens that the police ask the victim to come to the police station to report the violence," Fana Delija from CRI told CIN-CG.

Receiving justice is often unavailable to women from other communities who report violence in Montenegro. The case of Šejla Bakija, who died at 19, confirms this. Her former violent partner killed her after she reported him to the police several times.

Penalties for domestic violence are still mild in Montenegro. The most severe sentence in 2022 imposed in Podgorica for domestic violence was two years, the Basic Court in Podgorica told CIN-CG. In 2022, 96 criminal cases for domestic violence were established in that court, of which 90 issues were resolved. Of these, 43 were prison sentences, but as many as 33 convictions were only conditional. The mildest prison sentence was 30 days.

Other sentences in 2022 for domestic violence were five sentences of imprisonment to be served in residential premises, four sentences of community service, two decisions on psychiatric treatment and custody in a health institution, and one fine. In addition, there was one decision on suspending the criminal proceedings and one on rejecting the indictment, the Basic Court stated.

From January to August 2023, 1,657 calls were made to the national SOS line for victims of violence in Montenegro, from 298 persons confirming that domestic violence is a behavioral repetitive pattern. "It is impossible to provide statistical data on the number of Roma and Egyptian women who called the SOS line," Medojević said.

Difficult but possible to get out

Roma and Egyptian women come to Woman's Safe House mostly on their initiative, Jelovac explains, which means that they are, to a certain extent, informed about the possibility of accommodation there. "They often ask the police to place them with us." Although it seems that access to information about WSH is difficult for them, they come on the recommendation of other women from their community in Podgorica", Jelovac says.

Unlike women from the majority population, Roma and Egyptian women are usually not interested in psychological and legal help but only accommodation. "No one in Montenegro provides psychological help in the Romani language, which presents an issue," Jelovac explains.

RE women often feel unsafe because of the way the community functions.

"They live in large families in the same neighborhood, so they are usually afraid that word will quickly spread about where they are hiding," Jelovac says.

During the half year that Roma and Egyptian women usually stay in WSH, this institution helps them become independent, which is often very complicated.

"It starts with collecting the papers of the women and children. We try to help with citizenship if they do not have it, renew their passports, or get documents from neighboring countries. We also explore services that can be provided through the Center for Social Work, try to enroll the children in kindergarten or school, and provide employment for the victims", Jelovac explains. "We cooperate with a cleaning agency, so we try to hire them there, or we advise the victims to look for jobs in markets or other places, mostly as cleaning ladies."

In addition to the service of a licensed shelter, Medojević emphasizes that in Nikšić, they also provide professional help from psychologists.

The above is encouraging, but the problem is the data that two-thirds of women from the Roma and Egyptian communities return to the abuser, which is significantly more compared to the majority population, where one in three women return, Medojević explains.

Younger generations are more informed about violence

Pepić from the Roma Council emphasizes the importance of education and financial independence of women of the Roma and Egyptian population.

"We work on motivating girls and women to get an education and a job because that's the only way to get out of poverty and fight for the rights, but also fulfill the obligations," Pepić says.

However, the situation is somewhat better for young Roma and Egyptian women. Recently, awareness of the importance of reporting violence has increased among new generations, and the level of information about rights is higher, Pepić states.

"However, among the elderly, a few women still decide to report abuse," she says.

"Better information about the basic rights of this population requires long-term efforts and cooperation with the community. It is important to ensure that the information is adapted to the needs and cultural contexts of Roma and Egyptians", Medojević says. The language barrier is one of the most significant issues, so translators and mediators who can help translate into the native languages of Roma and Egyptians are crucial.

The NGO Center for Roma Initiatives (CRI) says that Roma and Egyptian women are educated on reporting violence through its mediators.

"In recent years, Roma and Egyptian women most often report violence after talking to mediators hired by CRINK in several cities," Fana Delija says.

Enisa's life story, from the beginning of the article, confirms that cycles of violence are repeated. Not only did she fail to provide herself with a peaceful life, but her daughter is also now a victim of violence, for which no one has yet been punished.