Glavni grad se suočava sa prijetnjom odštete od preko 100 miliona eura ukoliko uskoro ne počne sa izgradnjom kolektora, čemu se protive mještani Botuna. Stručnjaci upozoravaju da je država propustila priliku da se odluči za savremenija i isplativija rješenja koja bi omogućila preradu otpadnih voda i mulja u koristan resurs i što je najvažnije izbjegla rizik od dodatnog zagađenja

Tijana Lekić/Predrag Nikolić

Predstavnici Evropske unije (EU) i Njemačke razvojne banke (KfW) upozorili su lokalnu i državnu vlast prije nekoliko dana, na sastanku 5. juna,  o rizicima ako se što prije ne počne sa realizacijom projekta kolektora u Botunu.

Nova podgorička vlast se suočila sa prijetnjom da plati preko 100 miliona odštete ako ne realizuje projekat novog kolektora.  A u realizaciju je ušla  bez provjere da li je u poslu koji je zvanično počeo 2017. bilo korupcije, kao i sa protivljenjenjem mještana Botuna da neće ovo postrojenje na svojoj teritoriji

Gradonačelnik Podgorice Saša Mujović za Centar za istražvačko novinarstvo (CIN-CG) kaže da je na pomenutom sastanku predložio izmjenu lokacije i detaljno objasnio da je novopredložena pozicija kolektora u okviru fabrike Kombinata aluminijuma (KAP), te kao takva pogodna za montažu već nabavljanje opreme.

,,Po njima izmjena lokacije traži novo vrijeme i dodatna ispitivanja. Sastanku je prisustvovao i ministar finansija Novica Vuković koji će sačiniti izvještaj i o svim detaljima izvijestiti Vladu. Prema Vukoviću, izmjena lokacije nas vodi u situaciju da naš put pristupa EU bude blokiran, tj. da ne možemo zatvoriti Poglavlje 27 u definisanom vremenu. Očekujemo stav Vlade'', kazao Mujović za CIN-CG.

Vodovod Podgorica je zadužen za tehničku realizaciju ovog projekta, čija je procjenjena vrijednost, kako su nam kazali iz ovog preduzeća, 75 miliona eura. Aleksandar Nišavić, izvršni direktor Vodovoda Podgorica za CIN-CG kaže da se u  skladu sa predviđenom dinamikom ugovora o izvođenju radova sprovodi i nabavka i testiranje procesnih i tehnoloških elemenata sistema u proizvodnim pogonima proizvođača od strane naručioca, nadzora i izvođača radova. ,,U prethodnom periodu isporučena je i fakturisana oprema u iznosu od 6,5 milona od strane izvođača. Predmetna oprema sistema za prečišćavanje će do prijave građenja biti privremeno uskladištena na lokaciji Zetatrans, Ćemovsko polje u Podgorici''.

Dakle, za postrojenje oko čijeg se postavljanja spore i neizvjesno je da li će biti poistavljeno u Botunu, samo za opremu već je potrošena ova suma od šest i po miliona eura. Tu su još i drugi milionski izdaci, koji su plaćeni za ovaj projekat. Nišavić precizira da je za novi kolektor do sada utrošeno 31,5 miliona eura. ,,Preostali iznos biće utrošen na dalju realizaciju i aktivnosti po ugovoru za izgradnju sistema na predviđenoj lokaciji i širenje kanalizacione mreže faza 2 i 3 za koje je izvjesno raspisivanje javnih poziva i dodjele ugovora u narednom periodu’’, objašnjava Nišavić.

Postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV) za Podgoricu jedan je od uslova za zatvaranje pregovaračkog Poglavlja 27 – Zaštita životne sredine i klimatske promjene.

Izbor zastarjele tehnologije

Pored navedenih problema, stručnjaci sa kojima je CIN-CG razgovarao navode da je glavni problem ovog projekta zastarela tehnologija, koja predviđa izgradnju spalionice, koja bi dodatno ugrozila zdravlje mještana u već, od strane KAP-a, zatrovanoj životnoj sredini.

,,U vezi sa predloženom spalionicom postoji realna opasnost od aerozagađenja'', kaže za CIN-CG profesor Čedo Maksimović, koji naImperijal koledžu u Londonu predaje vodene i ekološke sisteme.

On navodi da kako u Crnoj Gori ne postoji kompletno funcionalan PPOV, treba razmotriti mogućnost da se sada primijeni ono što je u svijetu najnaprendije, finansijski najracionalnije, višenamensko, što može lako da se prilagodi sezonskim promijnama kao i budućim potrebama za recikliranje vode. Nada se da nije propuštena prilika da se primjene mnogo savremenija, naprednija i jeftinija rješenja za pojedine djelove tehnološkog procesa prečišćavanja.

Da je prilika propuštena smatra inženjer Vesko Kažić, mještanin Botuna:  ,,To je loš i koruptivni projekat. Ta tehnologija je veoma opasna. Što je najgore elaborat predviđa da kolektor bude zatvoren 2045. godine. Znači radiće svega 17 godina", navodi Kažić. 

U Elaboratu procjene uticaja na životnu sredinu PPOV-a u Podgorici, koji je sačinio Glavni grad, a objavljen je u septembru 2024. godine navodi se da je pored postrojenja za tretman otpadnih voda (PPOV), postrojenja za tretman kanalizacionog mulja, zajedničkih tehničkih objekata, predviđena gradnja i postrojenja za spaljivanje kanalizacionog mulja.

Mještani se, osim predložene lokacije, žestoko protive korišćenju tehnologije spaljivanja kanalizacionog mulja u bilo kojoj opštini Crne Gore. U PSKM spaljivanje mulja odvijaće se uz prisustvo dimnjaka, što donosi visoku mogućnost širenja štetnih materija.

„Tu će se spaljivati kompletan mulj iz cijele Crne Gore, jer u našoj zemlji ne postoji adekvatna spalionica. Riječ je o kancerogenim nanočesticama, za čiji je sistem za prečišćavanje izuzetno skup, a čiju nabavku nadležni nisu ni razmatrali,“ ističe mještanin Vesko Kažić. Zaista, Crna Gora nije jos usvojila plan za upravljanje kanalizacionim muljem.

On smatra da je ključno uložiti u savremena i bezbjedna tehnološka rješenja koja su u stanju da transformišu otpadne vode i otpadni mulj u resurs za poljoprivredu, a ne u prijetnju za zdravlje građana i životnu sredinu.

I predsjednik Ekološkog pokreta Ozon, Aleksandar Perović, za CIN-CG kaže da „treba imati u vidu da tehnološka rješenja kontinuirano napreduju i da se s pravom postavlja pitanje da li se zadužujemo za zastarjele tehnologije, naročito s aspekta uticaja klimatskih promjena.“

Evropski cilj „no waste do 2040“ postavlja ambiciozan okvir u kome se otpad treba maksimalno smanjiti, a resursi reciklirati i ponovo koristiti. Prioritet nije proizvodnja energije iz otpada, već prelazak na cirkularnu ekonomiju koja štedi sirovine i smanjuje zagađenje.

Agenda 2030 Ujedinjenih nacija, koju je usvojila i EU, podstiče prelazak ka cirkularnoj ekonomiji sa jasnim ciljevima u pogledu smanjenja zagađenja, oporavka resursa i čiste proizvodnje energije. U tom kontekstu, spaljivanje mulja posmatra se kao međufazna tehnologija koja se vremenom treba zamijeniti održivijim i ekološki prihvatljivijim rješenjima.

Legitimno pravo na protest zbog spalionice

Da mještani Botuna imaju puno pravo da protestuju i preispituju ponuđenu tehnologiju, kaže za CIN-CG Nijaz Varevac-Šahović. Ovaj inženjer je vlasnik akcija u više firmi u Njemačkoj koje se bave ekološkim projektima i proizvodnjom alternativne energije iz obnovljivih izvora, ima 46-godišnje iskustvo u ekološkom sektoru, radeći na novim tehnološkim otrkrićima u brojnim institutima i istraživačkim centrima.

Sahanović ukazuje da postoje alternativna i bezbjednija rješenja poput karbonizacije. „Što se tiče mulja, više nema postrojenja za spaljivanje; umjesto toga, mulj se obrađuje na licu mjesta. To nazivamo karbonizacijom. Na taj način uništavamo neugodan miris na licu mjesta i cijeli proces je ekološki čist.“ On saopštava da mulj tako obrađen može služiti za proizvodnju visokokvalitetnog poljoprivrednog đubriva.

Nasuprot tome, spaljivanje zahtijeva napredne filtere, sisteme za kontinuirano praćenje emisija (CEMS) i upravljanje opasnim pepelom.

„Činjenica je da je u PPOV ugrađena zastarjela tehnologija, čiju suštinu čini upravo spalionica koja emituje kancerogene nanočestice. Njih je praktično nemoguće kontrolisati, što će neminovno dovesti do teških oboljenja, poput karcinoma i drugih ozbiljnih bolesti disajnih organa,“ upozorava Kažić.

Slične sumnje iznosi i inženjer Nijaz Varevac-Šahović: „Nova tehnološka rješenja su 100 odsto izvodljiva i mogu se implementirati u kratkom roku. Što se tiče cijene, sve zavisi od količine, ali u svakom slučaju dobićete najmoderniju tehnologiju koja će biti jeftinija od stare. Grad će ostvariti i malu dobit, ali i najkvalitetnije rješenje na duži rok,“ kaže inženjer, dodajući da „nažalost, u nekim balkanskim zemljama se ne koriste novije tehnologije, već starije generacije koje smo mi u Evropskoj uniji odavno ukinuli.“

On kaže da KfW iz Frankfurta, gdje živi već 48 godina, nudi i finansira zastarjelu tehnologiju. „Stara tehnologija košta više od nove. Sumnjam da i ovdje postoji korupcija, kao i na kolektoru koji je građen u Budvi,“ kaže Varevac-Šahović.

Kolektor u Budvi, Iako je zvanično otvoreno 2014. godine, prati niz kontroverzi, uključujući optužbe za korupciju, tehničke nedostatke i finansijske sporove. Investitor, njemačko-austrijski koncern WTE/EVN, napustio je postrojenje prije nego što je u potpunosti završeno, što je dovelo do dodatnih komplikacija. Ovaj slučaj dodatno komplikuju međunarodne arbitraže koje su u toku, a koje se odnose na sporove između Opštine Budva i njemačkog investitora. Nadležni organi rade i na rješavanju preostalih tehničkih pitanja kako bi se osigurala funkcionalnost i održivost postrojenja.

Spremni životima da brane Botun

Priča oko novog kolektora u Podgorici počela je prije više od deceniju za vrijeme mandata Miomira Mugoše, uz konstantno protivljenje mještana Botuna na čijoj teritoriji je planiran novi obejakt. Sada je zapela u ćorsokak, pa je gradonačelnik Podgorice, Saša Mujović, saopštio 29. maja tokom sjednice odbora Glavnog grada da ćemo se, ukoliko izgradnja PPOV ne počne uskoro, suočiti sa najmanje 117 miliona eura odštete.

Na pitanje o pomenutim ekonomskim rizicima, iz KfW banke su za CIN-CG odgovorili da su upiti vezani za uslove ugovora o zajmu specifični i povjerljivi te da ih ugovorne strane ne mogu dijeliti za javnost.

,,Svjesni smo zabrinutosti određenog broja mještana u vezi sa lokacijom... Međutim, projekat koji je spreman za realizaciju već je prošao kroz sveobuhvatna istraživanja, projektovanje i ugovaranje kako bi se izgradilo moderno, bezbjedno postrojenje koje ne predstavlja prijetnju za obližnje zajednice, već naprotiv, pruža ključnu zaštitu za javno zdravlje i životnu sredinu‘‘, kazali su za CIN-CG iz Delegacije Evropske Unije (EU) u Crnoj Gori. 

Gorko iskustvo iz prošlosti, zagađenje od KAP-a i nikad saniranih bazena crvenog mulja, navodi mještane Botuna da i danas ostanu skeptični prema obećanjima da novi kolektor neće zagađivati životnu sredinu. ,,To nećemo dozvoliti. Više puta smo poručili da smo spremni životima da branimo Botun”, kaže za CIN-CG mještanin Čedo Vukčević. 

Iz Delegacije Evropske unije  objašnjavaju da je ovo najveći ekološki projekat koji EU podržava u Crnoj Gori - EU je obezbijedila 33 miliona eura bespovratnih sredstava za novi kanalizacioni sistem i postrojenje, uz dodatnu podršku kroz kredit od KfW banke. 

Iz Delegacije ističu za CIN-CG  da ,,svaki dan kašnjenja znači više zagađenja koje se uliva u rijeku Moraču i Skadarsko jezero, pogoršavajući ekološku štetu i rizike po javno zdravlje. Nadležni organi moraju djelovati brzo kako bi riješili preostala pitanja i obezbijedili čistiju, zdraviju budućnost za građane Podgorice, Zete i Crne Gore‘‘. 

Ekološka katastrofa

Novo postrojenje trebalo bi da zamijeni zastarjelo koje se trenutno nalazi u najnaseljenijem području Glavnog grada i koje prečišćava otpadne vode za najviše 55.000 ljudi, što predstavlja svega četvrtinu  stanovništva Podgorice. ,,Neprečišćena voda se trenutno ispušta direktno u rijeku Moraču, izazivajući ozbiljnu ekološku štetu koja se proteže do Skadarskog jezera i Jadranskog mora, uz uticaj na poljoprivrednu proizvodnju‘‘, ističu iz Delegacije. 

Izgradnja novog PPOV-a je neophodna, jer je postojeći sistem u Glavnom gradu star 46 godina. Kapacitet postojećeg postrojenja je tri puta manji od sadašnjih potreba Podgorice, čije je stanovništvo višestruko naraslo od kada je postavljen stari kolktor. To rezultira da se djelimično prečišćene ali i neprečišćene otpadne vode slivaju direktno u Moraču, pa preko nje u Skadarsko jezero. Na teritoriji Podgorice ima 90.309 priključaka na gradski vodovod, dok je svega 58.718 priključaka na fekalnu kanalizaciju. Ostalo su septičke jame i njihov je uticaj na kvalitet podzemnih i površinskih voda veliki. 

Prema izvještaju Ispitivanje kvaliteta površinskih voda u Crnoj Gori za 2022. godinu u blizini izliva gradskog kolektora u Podgorici, u 100 mililitara vode nalazi se čak 21.250 koliformnih fekalnih bakterija. Koliformne bakterije su grupa mikroorganizama koji se prirodno nalaze u crijevima ljudi i životinja, ali i u tlu i vodi. Najpoznatija među njima je Escherichia coli. Njihovo prisustvo u vodi se koristi kao indikator fekalnog zagađenja, odnosno prisustva otpadnih voda.

Prema evropskim direktivama, ovakvi nalazi ukazuju na ekstremno zagađenje, karakteristično za nepročišćeno, otvoreno ispuštanje kanalizacije koja povećava rizik baterijskih infekicija stanovništva. 

Osim fekalnih koliformi, izmjereno je i povećano prisustvo BPK₅ (biološka potrošnja kiseonika), ortofosfata i nitrata — naročito u blizini i nizvodno od ušća Cijevne.

Povišen BPK₅ znači da mikroorganizmi troše velike količine kiseonika kako bi razgradili organske materije prisutne u vodi. Posljedica tog procesa je smanjenje koncentracije kiseonika, uslijed čega ribe i druge vodene vrste ne mogu da prežive. 

Ortofosfati i nistrati su hranljive materije koje podstiču prekomjerni rast algi. Nakon što alge uginu, njihovo raspadanje dodatno troši kiseonik u vodi, što može dovesti do stvaranja tkz. ,,mrtvih zova” – područja bez kiseonika u kojima gotovo nijedna živa vrsta ne može opstati. 

Ekolog Aleksandar Perović smatra da su dešavanja oko Botuna najbolji dokaz nepostojanja pripreme projekta uz podršku građana, koji ionako žive u blizini ekoloških crnih tačaka kakav je bivši KAP i deponije opasnog otpada. Posebno je važno ne zaboraviti odgovornost političkih subjekata kojima je PPOV bio ,,zadnja rupa na svirali”, kaže Perović. „Centralno postrojenje za preradu kanalizacionog mulja mora biti predmet javne diskusije transparentne i utemeljene na socio-ekonomskih analizama, studijama održivosti, procjenama rizika…'', navodi Perović za CIN-CG. 

Udruženje za sahrane 

Novinari CIN-CG su na mjestu predviđenom za budući kolektor u Botunu, u podnožju bazena crvenog mulja, zatekli preko 150 ovaca, koje su mirno pasle na terenu kontaminiranom raznim otrovima.

Mještani ovog zetskog sela, koje se nalazi tik uz KAP-a, već više od dvije decenije vode borbu za zdraviju životnu sredinu, ukazujući na enormno zagađenje koje potiče od nekadašnje fabrike. Za razliku od ranijeg perioda, sada imaju podršku i novoformirane Opštine Zeta. 

Mještani Botuna imaju gorko iskustvo sa bazenima crvenog mulja. Jedan od bazena ima nepropusno dno, dok drugi nema zaštitnu izolaciju, pa dolazi do konstantnog trovanja zemljišta i podzemnih voda iznad propisanih granica, teškim metalima i kancerogenim česticama.

Vještaci su još prije dvije decenije utvrdili da su bazeni crvenog mulja direktni uzročnici povećane koncentracije nikla, hroma, arsena i aluminijuma – i to u vrijednostima koje su i do 100 odsto iznad dozvoljenih. Nedvosmislen, i kako se navodi, matematički precizan zaključak vještačenja glasi da su zemljite i vode zatrovani. Ovi nalazi podudaraju se i sa davnim izvještanjem Centra za ekotoksikološka ispitivanja (CETI), koji je popisala tadašnja direktorica Ana Mišurović, u kojem se navodi i da život u naseljima u okolini KAP-a nema nikakvu perspektivu.

Jedan bazen crvenog mulja, koji smo obišli,  izgleda poput crvenog jezera. U njegovom podnožju nalazi se oko dvadesetak iseljenih kuća. Porušeni objekti svjedoče o posljedicama dugogodišnje nebrige o životnoj sredini. Mještani ovaj dio sela nazivaju “Vukovar”, aludirajući na hrvatski grad razrušen tokom rata 90-tih.

U neposrednoj blizini bazena, pored farme stoke, nesmetano se obavlja poljoprivredna proizvodnja – plastenici su vidljivo raspoređenje po imanjima. “Ministarstva Poljoprivrede šumarstva i vodoprivrede (MPSV) nema nijednog registrovanog poljoprivrednog proizvđača na pomenutoj lokaciji”, navode iz MPSV na upit CIN-CG da li kontrolišu proizvode sa ove lokacije. 

Temeljnih analiza i procjena državnih organa vezanih za ekološke činjenice u Botunu nema posljednjih godina. Mještani Botuna u razgovoru za CIN-CG kazažu da je 1992. godini, u selu Botun preminulo osam osoba. Zbog ekonomske krize, pojedine porodice nisu imale dovoljno sredstava da sahrane svoje najbliže. Tada je zajednica mještana Botuna osnovala lokalno „Udruženje za sahranu“. Udruženje je formirano tako da svi mještani zajednički snose troškove sahrane svakog preminulog. Troškovi su ravnomjerno podijeljeni, i svaki član Udruženja doprinosi iznosom od četiri eura.

Prema podacima Udruženja, od 1992. godine do danas, u selu je preminulo 257 osoba, što je gotovo četvrtina ukupnog broja. Tvrde da je ovo izuzetno visok procenat smrtnosti. Udruženje ukazuje da je veliki broj smrtnih slučajeva bio povezan sa zagađenjima jer je največi broj mještana umro od plućnih oboljenja, pretežmo kancera. Potvrdu ovih podataka CIN-CG nije mogao dobiti i zvanično od institucija, jer se država nije bavila ovom statistikom, niti je sprovodila istraživanja o mogućim posljedicama prisustva bazena crvenog mulja i ostalih postrojenja KAP-a po zdravlje stanovništva, Kao što se ne razmišlja ni o tome šta bi danas već zastraela tehnologija kolektora i spalionica značili za zdravlje ljudi na ovom području.

Šta je do sada urađeno
OBEĆANJA I KAŠNJENJA

Realizacija projekta novog kolektora u Podgorici, koji je zvog svog značaja nazvan projektom vijeka,  počele je dok je na vlasti bio gradonačelnim Miomir Mugoša. U vrijeme gradonačelnika Slavoljuba Stijepovića, 2017. godine, potpisan je ugovor o kreditu sa Njemačkom bankom za obnovu i razvoj i dobijena donacija Evropske unije od 10 miliona. Početkom 2020. tadašnji direktor Vodovoda i kanalizacijaFilip Makrid i direktor kompanije Bemax Veselin Kovačević potpisali su ugovor za izgradnju primarnog kolektora u okviru sistema za prečišćavanje otpadnih voda. Nakon potpisivanja ugovora gradonačelnikIvan Vuković je podsjetio da je u pitanju projekat vijeka za Glavni grad, projekat izgradnje sistema za prečišćavanje otpadnih voda, procijenjene vrijednosti preko 50 miliona eura.

Vuković nakon dvije godine u junu 2022. ponovo potpisuje Ugovor za izgradnju sistema postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. Pored Vukovića paraf na dokument od 3.500 strana stavili su tadašnji izvršni direktor preduzeća Vodovod i kanalizacija Filip Makrid, i izvođači radova direktor turske kompanije Kuzu Group Mehmet Emre Bastopku i član borda direktora turske firme Alkatraš, Bauram Albauark. Dvije turske kompanije, koje su na tenderu 2022. dobile posao izgradnje postrojenja, dostavile su završni nacrt glavnog projekta čija izgradnja trebalo da traje tri godine.

Nakon potpisivanja, izvođač je bio u obavezi da izradi glavni projekat. Revidovana verzija završena je u trećem kvartalu 2024. godine, čime su se stekli uslovi za početak radova.

Međutim iako u Elaboratu piše da je predviđeno da izgradnja projekta traje od 29.12.2024. do 01.05.2027, nijesu još pokrenuti radovi.

Prema tehničkoj dokumentaciji, za samu realizaciju radova neophodno je 853 dana. To znači da bi, ukoliko radovi počnu u junu 2025. godine, završetak bio planiran za 2028. godinu.

Prema projekcijama, kolektor bi imao životni vijek od svega 17 godina, jer se već u 2045. godini procjenjuje da sistem više neće ispunjavati potrebne kapacitete i tehničke zahtjeve.

Iz Agencije za zaštitu životne sredine za CIN-CG su kazali da je postupak procjene uticaja na životnu sredinu za navedeni projekat u toku kod Komisije za ocjenu Elaborata procjene uticaja na životnu sredinu.

,,Dok je sam postupak u toku nismo u mogućnosti da Vam dostavimo tražene informacije iz razloga objektivnosti i nezavisnosti rada same komisije. Po okončanju postupka procjene uticaja na životnu sredinu, sva propratna dokumentacija uključujući i navedenu dokumentaciju u Vašim pitanjima biće transparentno dostupna za javni uvid'', kažu iz Agencije.

Odluka Agencije ne očekuje se prije septembra. 

U MUP-u oko sto sumnjivih diploma. MPNI nema podatke o tome koliko je nostrifikovano diploma sa šest visokoškolskih ustanova u BiH, kojima je zabranjen rad. Na fakultetu za menadžment postali diplomirani inženjeri građevinarstva, diplome kupovali na benzinskim pumpama i u hotelima

Kristina Radović

,,Mogao sam da kupim diplomu engleskog jezika i postanem 'profesor' za dvije i po hiljade eura, od jednog posrednika, koji se bavi prodajom diploma, ali sam ipak odustao“, kaže sagovornik koji je želio da ostane anoniman za CIN-CG.

Ovo je samo jedan od primjera kako je moguće doći do diplome i na papiru steći visoko obrazovanje. Sagovornici CIN-CG su objasnili da je većina sumnjivih diploma potekla iz zemanja regiona.

,,Otkriveno je stotinak sumnjivih diploma tokom provjere, koja je počela 2022. godine u Ministarstvu unutrašnjih poslova (MUP)“ kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) dobro upućeni sagovornik.

Početkom 2022. godine u MUP-u je formirana Komisija za provjeru validnosti obrazovnih isprava policijskih službenika. Cilj je detaljna provjera svih sumnjivih diploma. Ukoliko se nepravilnosti utvrde, policijski službenici biće procesuirani pred nadležnim tužilaštvom.

,,Tokom provjera otkriveno je da su pojedini prešli granicu samo dva puta, a imaju četiri godine fakulteta. Međutim, provjerom Interpola, papirološki sve je čisto“ objašnjava naš sagovornik.

Tvrdi da su u pitanju organizovane kriminalne grupe kojih ima više.

Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija (MPNI) je nedavno podnijelo još sedam krivičnih prijava Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici zbog osnovane sumnje da su sedam osoba dostavile falsifikovane i neistinite obrazovne isprave. Tokom postupka priznavanja inostranih obrazovnih dokumenata, nadležne institucije su utvrdile da te isprave nijesu vjerodostojne.

Najčešće sumnjive diplome su sa Univerziteta Union Nikola Tesla, te sa fakulteta u Sokocu i Sremskim Karlovcima.

MPNI je objavilo da neće priznati nijednu diplomu privatne Srednje škole “Tutin” u Tutinu koja je stečena od 2019. godine.

„U skladu sa Zakonom o priznavanju inostranih obrazovnih isprava i izjednačavanju kvalifikacija i Zakonom o upravnom postupku prekinulo postupak priznavanja inostranih obrazovnih isprava za 64 lica koja su stekla obrazovanje u Srednjoj školi Tutin u Tutinu, Republika Srbija, jer je navedenoj školi zabranjen rad u Republici Srbiji“, kažu iz tog vladinog resora za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Prosvjetne vlasti u Srbiji zabranile su rad Srednjoj školi “Tutin” polovinom 2019. godine, nakon prijave da se za oko 1.400 eura za jednu školsku godinu osobe mogu prekvalifikovati u medicinske sestre i tehničare, tehničare u drumskom saobraćaju, medicinske radnike u vrtićima…

„Iz tog razloga, nadležna inspekcija Republike Srbije nije u mogućnosti da na upit Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija Crne Gore izvrši provjeru vjerodostojnosti obrazovnih isprava stečenih u navedenoj školi, odnosno ne može se utvrditi da li su predmetne diplome stečene na zakonit način. Od dana zabrane rada Srednje škole Tutin u Tutinu, odnosno od 2019. godine, Ministarstvo nije priznalo ni jednu diplomu izdatu u navedenoj školi“ kažu iz MPNI-ja.

Na Fakultet menadžmenta postao inženjer građevinarstva

Iz dokumentacije u koju je CIN-CG imao uvid, dvije službenice jedne državne firme istog dana su upisale i završile Univerzitet "MB" u Beogradu, poslovni i pravni fakultet. Diplome su im istog dana izdate. Takođe, istog dana, su predale zahtjev za priznavanje diplome Ministarstvu prosvjete, radi zapošljavanja.

,,Razmatrajući zahtjev i dostavljenu dokumentaciju, a na osnovu člana 15 Zakona o priznavanju inostranih obrazovnih isprava i izjednačavanju kvalifikacija, utvrdili smo da je diploma vjerodostojna i odlučeno je kao u dispozitivu ovog rješenja“ piše u rješenju Ministarstva prosvjete.

Za razliku od ovog fakulteta, nostrifikacija diploma sa Internacionalnom Univerzitetu Brčko distrikt iz Bosne i Hercegovine je u Crnoj Gori zabranjena krajem prošle godine.

CIN-CG je imao uvid u diplomu, na kojoj se vidi da je jedna osoba završila Fakultet menadžmenta a da ima zvanje diplomirani inženjer gradjevinarstva. Ova dokumtacija pokazuje da je ova osoba završila fakultet 2014.godine u trajanju od četiri godine (240 kredita) iako je fakultet osnovan 30. juna 2011. godine.

„Neznanje na rukovodnim pozicijama je posebno opasno, jer ono je praćeno drskošću i bahatošću, kako bi se prikrilo i takvi ljudi obično ne žele u blizini nekog ko zna, jer ih taj podsjeća koliko oni zapravo ne znaju i sve to vodi u potpuno urušavanje svih vrijednosti i koči svaki napredak i vrlo je opasno po zdravlje društva“, kaže Branka Bošnjak, profesorica na Univerzitetu Crne Gore.

Na sajtovima Skupštine, Vlade i većine ostalih državnih institucija nema preciznih podataka o školovanju funkcionera. U biografijama piše da su diplomirani ekonomisti, pravnici i slično, a nigdje ne piše gdje su završili fakultete, dok nekim ne piše ništa o obrazovanju u biografiji.

Tako na primjer na sajtu Skupštine poslanici Anđeli Vojinović piše da je magistarka međunarodnih odnosa, a poslaniku Borisu Bogdanoviću piše da je diplomirani pravnik. Milun Zogović i Maja Vukićević imaju navedeno da su pravnici, ali bez ikakvih detalja o instituciji na kojoj su studirali.

Ministru prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slavenu Radunoviću piše da je diplomirani ekonomista, bez daljih informacija.

Iz dokumentacije do koje je CIN-CG došao vidi se da je Radunović upisao Fakultet za obrazovanje diplomiranih pravnika i diplomiranih ekonomista za rukovodeće kadrove – Privredna akademija Novi sad, u treću godinu studija 2008/2009 godine ekonomski smjer, a završio je studije 19.07. 2010. i stekao zvanje diplomirani ekonomista, iako je studirao tri godine.

,,Prema našim internim istraživanjima u javnoj upravi ima oko 25 hiljada lažnih diploma“ kaže za CIN-CG Zarija Pavićević iz organizacije Alternativa Crna Gora.

Najčešće falsifikovane diplome srednje škole

Nakon što je tužilaštvo u BiH pokrenulo veliku akciju provjerere rada visokoobrazovnih ustanova u toj zemlji, Vlada Crne Gora je krajem prošle godine obustavila priznavanje diploma sa četiri univerziteta i dvije visoke škole u Bosni i Hercegovini, protiv kojih se u toj zemlji vode postupci zbog sumnje na nezakonit rad.

Uključujući Nezavisni univerzitet za političke i društvene nauke "NUBL" i Visoku školu za primijenjene i pravne nauke "Prometej" iz Banja Luke, Univerzitet "Victoria International University", Visoku školu "Union" iz Mostara, Internacionalni univerzitet Brčko i Univerzitet za poslovni inženjering i menadžment "PIM" Banja Luka.

MPNI-ju je od početka 2024. godine, podnijeto 1557 zahtjeva za priznavanje inostranih obrazovnih isprava nivoa visokog obrazovanja stečenih u regionu.

Od ovog broja ukupno je 246 zahtjeva za priznavanje diploma stečenih u BiH, od čega je 31 zahtjev za priznavanje obrazovnih isprava stečenih na ustanovama koje su pod istragom nadležnih organa Bosne i Hercegovine na koje se odnosi privremena obustava priznavanja.

„Od 31 zahtjeva za priznavanje obrazovnih isprava stečenih na ustanovama sa kojih se obustavlja postupak priznavanja, Ministarstvo je pozitivno riješilo i okončalo postupak priznavanja za 18 osoba, u jednom slučaju podnijeta krivična prijava nadležnom tužilaštvu zbog sumnje u falsifikat obrazovne isprave. Za preostalih 12 zahtjeva još uvijek nije okončan postupak priznavanja i biće obustavljen do okončanja istrage nadležnih organa BIH“, kažu za CIN-CG iz MPNI.

MPNI je u toku 2024. godine podnijeto 38 krivičnih prijava tužilaštvu zbog sumnje u falsifikovanje obrazovnih isprava.

Od tog broja pet prijava se odnosi na obrazovne isprave nivoa osnovnog obrazovanja, 31 krivična prijava zbog sumnje u falsifikat obrazovne isprave nivoa srednjeg obrazovanja i dvije prijave za obrazovne isprave nivoa visokog obrazovanja.

„U toku 2024. godine donijeta su 43 rešenja o odbijanju zahtjeva za priznavanaje inostranih obrazovnih isprava svih nivoa obrazovanja zbog spornog statusa ustanove u zemlji porijekla obrazovne isprave ili zbog sumnje u vjerodostojnost obrazovne isprave“, kažu iz MPNI-ja.

Pet prijava su podnijeli 2020. godine, a 2019. podnijete su dvije prijave.

MPNI nema podatke o broju nostrifikovanih diploma sa ovih šest univerziteta za 2020. 2021. 2022. i 2023. zbog, kako kažu, hakerskih napada.

Međutim, prethodno istraživanje CIN-CG-a, koje je rađeno u aprilu prošle godine pokazuje brojeve zahtjeva za nostrifikaciju. Tada su iz MPNI-ja kazali da je svake godine broj zahtjeva za priznavanjem u svrhu zapošljavanja veći i da su diplome najčešće sa privatnih ustanova visokog obrazovanja. Tako je 2018. godine bilo 3 074 podnijetih zahtjeva, 2019. godine 3 059 zahtjeva, 2020. godine 3 505 zahtjeva, 2021. godine 3 046, 2022. godine 5 346 zahtjeva.

„U 2023. godini se nastavlja trend porasta broja zahtjeva za priznavanje obrazovnih isprava stečenih u Ruskoj Federaciji, Republici Turskoj i Ukrajini, pa tako bilježimo ukupan broj od 5 151 zahtjev. Od ovog broja iz regiona imamo 1 646 zahtjeva, Republika Srbija 1 238, Bosna i Hercegovina 323, Republika Sjeverna Makedonija 47, Slovenija 23 i Hrvatska 15 zahtjeva“ rekli su iz MPNI-ja u aprilu prošle godine.

Kada su u pitanju privatne ustanove visokog obrazovanja u Srbiji najveći broj zahtjeva potiče sa Univerziteta ,,MB”, Beograd; Univerziteta ,,Edukons”, Beograd; Univerzitet ,,Union-Nikola Tesla”, Beograd; Visoka medicinska škola strukovnih studija ,,Milutin Milanković”, Beograd.

Kada su u pitanju obrazovne isprave stečene u Bosni i Hercegovini najveći broj zahtjeva su imali za priznavanje obrazovnih isprava stečenih na Univerzitetu Istočno Sarajevo, Univerzitetu u Sarajevu i Nezavisnom univerzitetu Banja Luka (NUBL).

Iz Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici (ODTPG), kažu za CIN-CG da je ovim povodom formirano 43 predmeta u 2024. godini, od čega je u 12 predmeta podnijet optužni predlog, četiri predmeta su ustupljena, a u ostalim je izviđaj u toku.

CIN-CG je putem Zahtjeva o slobodnom pristupu informacijama (SPI) dobio optužne predloge od ODTPG-a.

U 11 optužnih predloga riječ je o lažnim diplomama srednjeg obrazovanja, dok se u samo jednom slučaju radi o stečenom visokom akademskom zvanju i stručnom nazivu – diplomirani menadžer gastronomije.

U 2025. godini su formirana dva predmeta, od kojih jedan po anonimnoj krivičnoj prijavi, i oba se nalaze u početnoj fazi.

Blage kazne za falsifikovanje diploma

U Krivičnom zakoniku Crne Gore piše da ko napravi lažnu ili izda neistinitu ispravu ili preinači pravu ispravu u namjeri da se takva isprava upotrijebi kao prava ili ko takvu lažnu ili neistinitu ispravu upotrijebi kao pravu ili je nabavi radi upotrebe, kazniće se zatvorom do tri godine.

Međutim, praksa pokazuje da su najčešće kazne za falsifikovanje obrazovnih isprava uslovne ili minimalne novčane.

Bošnjak kaže da pravosuđe šalje lošu sliku svojom neažurnošću i blagim kaznama. „Ovo je kompleksan problem i treba mu ozbiljno pristupiti, sa više strana kako bi se vrednovao kvalitet i kako bi najbolji dobili šansu, a ne šoferi i telohranitelji pojedinih javnih ličnosti koji su kupili diplome da upravljaju preduzećima a najbolji da odlaze iz zemlje“.

Javnosti je poznat slučaj pomoćnice direktora Instituta za javno zdravlja Miljane Pavličić koja nikada nije završila Hemijski fakultet Univerziteta u Beogradu, a dokumentacija na osnovu koje radi na rukovodećoj poziciji je falsifikat, otkrile su Vijesti.

Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija uputilo je inicijativu Ministarstvu pravde da Krivičnim zakonikom prepozna novo krivično djelo - “kupovina i korišćenje lažne diplome”.

Ministarstvo je to učinilo na predlog Međuresorske radne grupe koja se bavi provjerom diploma stečenih u inostranstvu, kojom rukovodi državna sekretarka resora prosvjete Dragana Babović.

Diplome kupovali i na benzinskim pumpama

Tužilaštvo BiH je u julu prošle godine podiglo optužnicu protiv 15 osoba, većinom rektora, dekana i profesora na univerzitetima i šest privatnih visokoškolskih ustanova. Optuženi su za trgovinu najmanje 49 visokoškolskih diploma, uglavnom ekonomske, pravne, tehničko-inženjerske i zdravstvene struke, te menadžmenta.

Među optuženima su Zoran Kalinić, kao dekan NUBL-a, i Dragan Ilić, bivši suvlasnik Visoke škole za primijenjene i pravne nauke "Prometej" iz Banje Luka.

Optužen je i Vladimir Stojanović, koji je bio angažovan kao v.d. rektora na Univerzitetu modernih znanosti "CKM" Mostar, ustanove koja je kasnije nastavila rad kao "Victoria International University". Stojanović je kasnije bio direktor Visoke škole "Union" Mostar.

Tužilaštvo je optužilo i Dragana Đuranovića, kao rektora na Univerzitetu za poslovni inženjering i menadžment "PIM" Banja Luka i poslovnu jedinicu ovog univerziteta u Brčkom.

Svi optuženi se terete za kaznena djela udruživanja radi činjenja kaznenih djela, zloupotrebu službenog položaja ili ovlaštenja, nedozvoljenu trgovinu, krivotvorenje isprava i druga povezana kaznena djela.

Istraga u ovoj operaciji nazvana je "Klaster" i trajala je dvije godine.

U optužnici u koju je CIN-CG imao uvid piše da su Dušan Perić, Vojislav Škrbić, Zoran Kalinić i „NUBL“, tokom 2021. godine omogućili sticanje diplome i zvanja diplomirani ekonomista sa 240 kredita na Ekonomskom fakultetu, smjer Ekonomija i poslovanje.

U dogovoru s Dušanom Perićem i Vojislavom Škrbićem, u matičnim knjigama i službenim evidencijama škole unijeti su neistiniti podaci, uključujući lažni datum upisa na fakultet. Ovo je organizovao Zoran Kalinić, dok je Perić u svojoj evidenciji zabilježio da je sve završeno i da su izdata uvjerenja i diplome.

U optužnici piše da su diplome kupovali u hotelu, na benzinskoj pumpi i u ugostiteljskom objektu za više hiljada eura.

Iz Tužilaštva BiH kažu za CIN-CG da očekuju poziv Suda BiH za nastavak sudskih ročišta u ovom predmetu.

„Ročište za nastavak glavnog pretresa u predmetu Zoran Kalinić i drugi još uvijek nije zakazano. Razlog neodržavanja ročišta su zaprimljeni sporazumi o priznanju krivnje pojedinih optuženih lica u ovom predmetu, a o kojima nije donesena konačna odluka Suda jer su sporazumi dva puta vraćeni na uređenje“ kažu za CIN-CG iz Suda BiH.

Biće provjera diploma

Vlada Crne Gore je od 18. aprila 2024. godine, zadužila MPNI da formira Međuresorsku radnu grupu od predstavnika Ministarstva pravde, Ministarstva unutrašnjih poslova, Ministarstva finansija, Ministarstva javne uprave, Uprave policije, Državnog tužilaštva, Uprave za inspekcijske poslove, Unije poslodavaca, Privredne komore i predstavnika NVO/Udruženje građana, sa zadatkom da predloži model provjere inostranih obrazovnih isprava o završenom srednjem i visokom obrazovanju stečenom na privatnim i javnim obrazovnim ustanovama u regionu.

MPNI je formiralo Međuresorsku radnu grupu čiji je zadatak da predloži najbolji model provjere inostranih obrazovnih isprava izdatih na obrazovnim ustanovama u regionu. Model provjere će se odnositi kako na obrazovne isprave izdate na nivou srednjeg obrazovanja tako i za one izdate u nivou visokog obrazovanja.

U rad ove grupe uključeni su predstavnici mnogih državnih institucija, Državnog tužilaštva, Privredne komore, Unije poslodavaca, kao i NVO sektora.

Radna grupa je do sada izvršila prikupljanje određenih podataka na osnovu kojih će se uraditi detaljna analiza. Podaci se odnose na strukturu diploma zapolenih u javnom sektoru.

Međuresorska radna grupa je inicirala i izmjene Zakona o priznavanju inostranih obrazovnih isprava i izjednačavanju kvalifikacija. Predlog zakona je usvojila Vlada početkom novembra i isti je u skupštinskoj proceduri

Predloženim izmjenama zakona preciznije se definišu kriterijumi koji su od posebnog značaja za priznavanje inostranih obrazovnih isprava. U tom smislu precizno se definiše da se u postupku priznavanja isprave obavezno, a ne kao do sada fakultativno cijene svi propisani kriterijumi za priznavanje.

''Svaki pojedinac koji smatra da je neko lice steklo diplomu na nezakonit način, može da se obrati nadležnim državnim organima — policiji i tužilaštvu za provjeru vjerodostojnosti iste'', zaključili su iz Ministarstva prosvjete.

Transparency International upozorava da bi trebalo biti oprezan povodom sporazuma sa UAE zbog kapitala skrivenog porijekla 

Đurđa Radulović 

Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) nalaze se na sivoj listi Evropske unije (EU) visoko rizičnih trećih zemalja zbog sumnji u pranje novca i finansiranje terorizma, zbog čega bi Crna Gora trebalo da bude oprezna u vezi sa dva sporazuma koja je potpisala s tom državom. To je u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) ocijenila ekspertkinja za borbu protiv korupcije iz organizacije Transparency International (TI), Eka Rostomašvili.

,,Budući da su kontrole porijekla novca u UAE vrlo slabe – i zato su na listi visokorizičnih jurisdikcija EU, opravdano je postaviti pitanje možemo li zaista biti sigurni da će investicije koje dolaze i u Crnu Goru biti čiste, tj. da je riječ o legalno zarađenom novcu”, kaže Rostomashvili. 

Dug je put pred UAE da finansijski sistem te zemlje  postane otporan na zloupotrebe pranja novca iz čitavog svijeta, objašnjava sagovornica CIN-CG-a. „Ukoliko i u Crnoj Gori kontrole prilikom sklapanja poslova s ovom zemljom budu blage ili nepostojeće, sumnja da novac iz UAE nije čist biće opravdana“, kaže Rostomašvili.

TI već duže vrijeme prati novčane tokove u ovoj zemlji. ,,Sprovedene su brojne istrage koje pokazuju da je UAE sigurna luka za prljav novac iz cijelog sviejta: novac korumpiranih zvaničnika, narko-dilera, prevaranata i drugih“, objašnjava Rostomashvili. Od sedam emirata, Dubai se najviše u javnosti pominje kao središte prljavog novca i različitih afera: šverc zlata iz afričkih zona sukoba, finansiranje terorističkih grupa poput Al Kaide i ISIS-a, ili pružanje utočišta zloglasnim kriminalnim mrežama.Takođe su identifikovani obrasci koji ukazuju na to da je ulaganje u nekretnine sredstvo za pranje novca stečenog finansijskim kriminalom, uključujući trgovinu drogom, objašnjava Rostomashvili. 

Dva sporazuma Vlade Crne Gore sa UAE- Sporazum o ekonomskoj saradnji i Sporazum o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina, nedavno su potvrđena u crnogorskoj Skupštini, uprkos upozorenjima opozicije, civilnog sektora, stručnjaka pa i Evropkse unije da bi mogli biti štetni za našu zemlju i negativno uticati na konkurentnost i transparentnost. Sporazum o sardnji u oblasti nekretnina i turizma, nije potvrđen od strane predsjednika Jakova Milatovića, pa će se o njemu ponovo glasati u Skupštini Crne Gore. Sa druge strane, Vlada je već najavila i treći sporazum sa ovom zemljom, oko energetike, oblasti koja je od strateškog značaja za Crnu Goru. 

UAE bio i na sivoj listi Crne Gore, uklonjn 2024. 

Iako se Crna Gora obavezala da će da uskladi regulativu sa EU, UAE su sklonjene sa naše Liste visokorizičnih trećih zemalja na kojoj su se ranije nalazile, koju je Finansijsko- obavještajna jedinica Uprave policije (UP) dužna da sastavlja prema crnogorskom Zakona o sprečavanju pranja novca i finansiranju terorizma.  

 UAE su se nalazile na toj listi u periodu od 2022. do 2024. U isto to vrijeme su bili na još jednoj relevantnoj sivoj listi međunarodne organizacije Financial Action Task Force (FATF), ali je, uprkos brojnim upozorenjima, posebno iz Transparency International-a, ova zemlja skinuta sa sive liste FATF prošle godine. 

,,Crna Gora utvrđuje listu visoko-rizičnih trećih država na osnovu FATF-ove crne i sive liste koja se ažurira tri puta godišnje”, kažu za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) iz Finansijsko- obavještajne jedinice Uprave policije (UP). 

Iz UP su naveli i da ,,Crna Gora apsolutno primjenjuje iste kriterijume kao i zemlje članice EU kada je u pitanju „oprez prema pojedinim zemljama“. Međutim, na pitanje CIN-CG zbog čega na našoj listi nijesu  UAE, koji se i dalje nalaze u  EU registru sumnjivih trećih zemalja, te da li će preduzimati neke posebne mjere opreza, obizorm na nedavno usvajanje dva sporazuma sa ovom zemljom, iz UP nijesu odgovorili. 

Sagovornica CIN-CG-a iz organizacije Transparency International objašnjava da je lista trećih zemalja Evropske unije značajnija od one koju sastavlja FATF. „Stavljanje neke zemlje na listu FATF-a predstavlja uglavnom reputacioni problem, što, naravno, može dovesti do određenih indirektnih posljedica. Međutim, kada EU stavi neku zemlju na sivu listu, to donosi konkretne posljedice — sve sumnjive transakcije moraju se ispitati i eventualno obustaviti“, objašnjava Rostomashvili.

Na listi rizičnih zemalja EU pored Emirata su još i 24 zemlje iz Azije, Afrike, Okeanije i Južne Amerike. EU nalaže finansijskim institucijama da primjenjuju visoke mjere opreza u radu sa svim ovim zemljama.  

Poslovanje Crne Gore i UAE 

Od nezavisnosti do kraja 2024, UAE su osmi po stranim direktnim investicija (SDI) u Crnoj Gori, uključujući i ulaganja u crnogorska preduzeća. Prošle godine su bili sedmi po SDI u Crnu Goru. 

Novac ne dolazi samo iz UAE u Crnu Goru, već se i iz naše zemlje tamo i odliva. Tako su UAE u 2024. godini bili i treći po visini odliva novca iz Crne Gore u inostranstvo. 

Investitori iz UAE već su snažno prisutni u našem turizmu i energetici. Najznačajniji su: Abu Dhabi Capital Group koji upravljaju  centrom Capital Plaza, zatim Državni investicioni fond iz Dubaija (ICD) koji je vlasnik Porto Montenegro, te Masdar Energy B. V sa vjetroparkom Krnovo, čiji je konačni vlasnik Abu Dhabi National Oil Company, kazali su za CIN-CG  iz Agencija za investicije Crne Gore (MIA). Takođe, konzorcijum koji čine PM Holdings LLC, odnosno kompanija Investment Corporation of Dubai (ICD) i Drydocks World Dubai upravlja sa projektom Adriatic 42,  za popravku i održavanje mega jahti na lokaciji nekadašnjeg brodogradilišta u Bijeloj. CIN-CG nema informacija da novac koji su ove kompanije uložile potiče iz nelegalnih izvora.

U Crnoj Gori, prema podacima Uprave prihoda i carina, posluje 76 firmi čiji su osnivači pravna ili fizička lica iz UAE, od kojih je jedna od poslednjih registrovanih „Eagle Hills Montenegro“, biznismena iz UAE, Mohameda Alabara, koji je nakon potpisivanja sporazuma sa UAE izrazio ambiciju da gradi megalomanske projekte na Velikoj plaži, ali i drugim atraktivnim djelovima Crne Gore, koji je u posljednjih nekoliko sedmica više puta boravio ovdje. 

Još tokom vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) Mila Đukanovića, Crna Gora je razvila bliske veze sa UAE. Jedan od najistaknutijih inostranih biznismena u Crnoj Gori, Grk Petros Statis, u UAE ima registrovanu investicionu kompaniju Monterock International.

Statis je u Crnu Goru došao još tokom prve decenije dvijehiljaditih. Njegova  kompanija Adriatic Properties je sada zakupac hotelskog kompleksa Sveti Stefan- Miločer, koji je dio lanca Aman Resorts. 

Statis je i većinski vlasnik i banke „Universal Capital“, a i dva crnogorska portala Analitika i CDM i lista Pobjeda. 

Statisov Monterock International iz Emirata, prema sajtu ove kompanije, u  investicionom portfoliju navodi brojne luksuzne hotele i restorane širom svijeta: lance Nammos, Amman, One&Only, sky barova Ce La Vi, pojedinačne hotele na ekskluzivnim lokacijama, ali i u Crnoj Gori, na primorju i na Durmitoru, gdje  navodi Adriatic Properties i Durmitor Hotel & Villas Montenegro. U portfoliu kompanije su i drugi projekti, poput proizvodnje zelene enegrije. 

Nekadašnji saradnik bivšeg premijera i predsjednika Mila Đukanovića, Ratko Knežević, tvrdio je da je Đukanović sa sinom Blažom stvarni vlasnik Monterock-a, te da  je preko Statisa i off shore kompanije na Sejšelima,  vlasnik i Aman Resorts-a na Svetom Stefanu i u Veneciji,. Prema riječima Kneževića, to je dio ,,imperije“ koju je Đukanović sticao nelegalnim putem od 1999. 

„Povodom pitanja koja ste uputili bivšem predsjdniku Crne Gore, Milu Đukanoviću, sa pozivom na tvrdnje izvora koji navodite, želimo da Vas obavijestimo da su to najobičnije laži“, rekli su za CIN-CG iz Kancelarije bivšeg predjednika na upit o tvrdnjama Ratka Kneževića.

I Statis za CIN-CG negira bilo kakve poslovne veze sa Đukanovićem. ,,Tvrdim jasno i nedvosmisleno da nikada nisam imao nikakve poslovne ili finansijske veze ili dijelio vlasništvo u bilo kojoj kompanji sa gospodinom Milom Đukanovićem,  bivšim predsjednikom i premijerom Crne Gore. Ovo uključuje i Monterock International i povezane kompanije“, kazao je Statis za CIN-CG. On je dodao da sve svoje poslove vodi legalno i transparentno. 

MANS je 2021. objavio da Đukanović i njegov sin, Blažo, posjeduju mrežu ofšor kompanija na različitkim destinacijama poreskih rajeva. Oni su preko kompanije registrovane na Britanskim Djevičanskim Ostrvima, Victoria Trust, otkrili da je advokatska kancelarija Alcogal, koja je kako su naveli vodila ofšor poslove Đukanovića, poslala zahtjev da se u UAE otvori kćerka firma Victoria Trust-a. Međutim, zbog nedostupnosti registara kompanija u UAE, nije bilo moguće utvrditi da li je ta kompanija sa kojom se povezuju Đukanovići zaista tamo registrovana. 

Đukanović je i sam isticao bliskost sa vladarima UAE, a često je tokom svoje vladavine boravio u ovoj zemlji. Posjećivao je kraljevsku porodicu Al Nahjan, ali i druge tamošnje vladare, poput Muhameda Al Maktuma.

Đukanovića je prema ranijim pisanjima sa vladarskim establišmentom UAE povezao kontroverzni Palestinac Mohamed Dahlan, koji je imao poslove u Crnoj Gori, a dobio je i crnogorsko državljanstvo.    

Još 2008. godine, nakon jedne od Đukanovićevih posjeta Emiratima, najavljeni su veliki projekti na Velikoj plaži, Valdanosu, Buljarici i tako dalje. Sa druge strane, preko Abu Dabi fonda kreditno se pomagala crnogorska poljoprivreda. Sada su neki od ovih kredita pod lupom pravosuđa. 

UAE su prisutni i u regionu. U Srbiji se implementira  kontroverzni mega projekat Beograd na vodi, koji je donio ogroman novac investitorima, dok država nije od toga imala neke koristi. Za dolazak arapskih investitora u Beograd, navodno su bili zaslužni Đukanović i Dahlan. Slika Mohameda Dahlana, Mila Đukanovoića i Aleksandra Vučića objabvljena je ranije u više regionalnih medija. 

Na sastanku u Tivtu 2016. sa Emirom Dubaija Muhamedom Al Maktoumom, Đukanović je obećavao olakšice za investitore iz Emirata. Dodatne je olakšice nedavno potpisanim sporazumima sa UAE obećao i novi crnogorski premijer Milojko Spajić, koji se, kada je preuzeo dužnost, obavezao na transparentnost i evropske prakse, kako bi se obračunao sa korupcijom i lošim postupanjima iz DPS vremena. Nakon kritika vezanih za usvajanje sporazuma sa UAE, premijer Spajić je naglasio da će se primijeniti mjere protiv pranja novca. “Što se tiče prljavog novca, mi imamo Zakon o sprečavanju pranja novca, koji je usvojen u novembru 2023“, rekao je on.

 Kako su UAE postale perionica para za moćnike 

Prema tvrdnjama Organised Crime and Corruption Reporting Project (OCCRP), Transparency International-a, ali i drugih relevantnih organizacija, Dubai je tokom poslednjih decenija zbog nedostatka transparentnosti i zakonskih regulativa postao raj za kriminalce, diktatore i ostale koji profitirali zahvaljujući prljavom novcu,. 

MANS navodi da UAE imaju 39 različitih registara kompanija, od kojih većina nije dostupna, a javni registri često ne sadrže informacije o stvarnim vlasnicima, već samo o formalnim zastupnicima, čija je uloga da prikriju identitet vlasnika. Zbog toga je često teško provjeriti ko zaista stoji iza kapitala koji dolazi iz Emirata. 

Poznati britanski Tax Justice Network ocjenjuje UAE kao osmu po redu najzatvoreniju zemlju kada su u pitanju finansijski podaci. Prema ocjeni ove organizacije, UAE su među jurisdikcijama koje najlakše omogućavaju poreske  zloupotrebe kompanijama iz cijelog svijeta. 

OCCRP je objavio seriju istraživanja u kojima objašnjavaju kako je Dubai postao jedna od najznačajnijih destinacija za pranjem novca koji stiže sa adresa širom svijeta. U istraživanju OCCRP-ja, na osnovu procurjelih baza podataka o valsništvu nekretnina u UAE, otkriveno je da su se tu našli brojni kriminalci, političari i biznismeni, između ostalih dugogodišnji zamjenik predsjednika Nigerije Atiku Abubakar, koji u Emiratima posjeduje imovinu vrijednu 4,8 miliona.  Tu je i više političara iz Jermenije, uključujući Garika Beglaryana, bivšeg visokog funkcionera koji je u Jermeniji optužen za pranje novca u čak 27 slučajeva, kao i za skivanje imovine u Dubaiu. Zatim, ruski kontroverzni oligarh Dimitry Rybolovlev,  te navodni vođa Irskog narko kartela Daniel Kinahan, ali i drugi.

Brojni eksperti tvrde da Dubai ne bi nikada stigao da trenutne tačke razvoja da vlasti nijesu dopuštale da novac iz sumnjivih izvora nesmetano ulazi u sistem. Geografska lokacija i podrška vlasti u mutnom poslovanju danas čine Dubai savršenom destinacijom za one koji žele da operu novac, izbjegnu porez, zaobiđu sankcije, ili sakriju imovinu od nadležnih institucija u svojim matičnim državama, navodi OCCRP. 

Prema istraživanju orgqanizacije New World Wealth, UAE su među najpoželjnijim destinacijama za svjetske milionere. Samo tokom 2017. godine, Dubai je privukao oko 5.000 milionera iz drugih zemalja da ulažu. Usluge koje se njima nude uključuju pranje novca putem netransparentnog bankarskog sistema, kupovine luksuznih nekretnina, tgovinu draguljima, zlatom, mineralima, prenos gotovine bez regulatornog nadzora, transakcije preko slobodne carinske zone koja omogućava krijumčarima cigareta i druge robe da izbjegnu carine i poreze i tako dalje. Ujedinjene nacije (UN) upozoravaju da najveća količina švercovanog zlata iz Afrike završi u Dubaiu, pogotovu iz zemalja zahvaćenim sukobima.

Ipak, u poslednjih nekoliko godina UAE su preduzele određene korake ka unapređenju zakonodavnog okvira. Prošle godine FATF ih je uklonio sa sive liste. Međutim, Transparency International je upozorio da ne postoji dovoljno dokaza koji bi ukazivali da je zemlja značajno unaprijedila zakone. 

U aprilu 2024. Evrospki parlament (EP) glasao je da UAE ostanu na listi visokorizičnih zemalja, uprkos snažnom lobiranju te zemlje da se izbrišu iz tog registra. Iz EP je tada poručeno da  će UAE ostati na listi sve dok ,,ne dokažu da sprovode i primjenjuju mjere za borbu protiv pranja novca i finansiranja terorizma”, te da se ,,zadržavanjem UAE na sivoj listi šalje snažna poruka zemljama koje omogućavaju izbjegavanje sankcija, nezakonitu trgovinu oružjem i trgovinu zlatom zemalja u konfliktu”. 

Uprkos svim problemima, EU i UAE su pokrenule pregovore o sporazumu o slobodnoj trgovini, ali će biti neophodno da se ispune određeni uslovi da dođe do potpisivanja.

Crna Gora nema dovoljno jake mjere protiv pranja novca

Prošle godine je agencija Savjeta Evrope koja se bavi prevencijom pranja novca, Moneywall, upozorila Crnu Goru da mora ojačati mjere borbe protiv pranja novca i finansiranja terorizma. Prema upozorenju Moneywall-a, razumijevanje rizika i prijetnji koje vode u nelegalne finansijske radnje je još uvijek na slabom nivou, istrage i procesuiranje pranja novca su veoma rijetke, a potrebna je veća prekogranična kontrola tokova novca.

Kada je u pitanju finansiranje terorizma, Crna Gora ima tehničke deficite, a izuzev bankarskog sektora, ne postoji dobro razumijevanje i primjena prevencije pranja novca, upozorava se. Tako sektori nekretnina, kazina i računovodstvene firme kaskaju kada je u pitanju razumijevanje rizika. 

Crna Gora je krajem 2023.  i sama jedva izbjegla da se nađe na listi FTFA. Stručnjaci već duže vremena ističu da Crna Gora nema naprednu poresku politiku. U julu 2024. godine, Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) stavila je Crnu Goru na “crnu listu” jurisdikcija koje ne ispunjavaju međunarodne standarde poreske transparentnosti. To se desilo jer je naša država, uprkos ranijim obavezama, propustila da započne automatsku razmjenu informacija između poreskih vlasti, što je trebalo da bude realizovano do kraja 2023. godine

Pored ovog sistema, Crna Gora je trebalo da formira i odsjek koji bi se bavio poreskim malverzacijama. 

Nedovoljna transparentnost tokova novca obeshrabruje dolazak kredibilnih međunarodnih investitora, a utiče i na nekontrolisani rast sive ekonomije, ali i favorizovanja investitora iz nedemokratskih zemalja, o čemu je CIN-CG već pisao.  

,,U kontekstu ambicije Crne Gore da se pridruži EU, od ključne je važnosti da osigura usklađenost ovog Sporazuma, tokom implementacije, sa EU tekovinama o javnim nabavkama”, navodi se u pismu evropske komesarke za proširenje  Marte Kos, povodom sporazuma sa UAE koje je potpisao premiejer Spajić. Ona je istakla da je neophodno da se procesi javnih nabavki sprovode bez diskriminacije, uz jednak tretman i transparentnost. 

BOX: Nekretnine sumnjivog vlasništva

Glavna karika sistema legalizacije sumnjivog novca UAE  je tržište nekretnina, koje bogatim kupcima nudi potpunu anonimnost, bez pitanja o porijeklu sredstava. Čak je i Finansijsko- obavještajna jedinica UAE identifikovala ulaganje u nekretnine u toj zemlji kao pogodno za pranje novca. U analizi koju je ova jedinica objavila 2023. opisano je više obrazaca koji ukazuju na to da se prihodi od trgovine drogom peru kroz bankarski i sektor nekretnina, a takve, nerjetko gotovinske transakcije često vrše stranci, uglavnom preko fiktivnih kompanija i drugih sumnjivih finansijskih kretanja. Dok su neki slučajevi povezani sa organizovanim kriminalnim grupama, u većini slučajeva teško je uspostaviti direktnu vezu, objašnjava se u analizi. 

UAE su među najlošije rangiranim zemljama kada je u pitanju indeks transparentnosti vlasništva nekretnina (OREO) organizacije Transparency International, objavljen u martu, 2025.  Zabrinjavajuće je što se nekretnine mogu kupovati bez posednika, i bez kontrole rizika od pranje novca, kao i kešom, bez posredstva banaka koje bi omogućile makar neku provjeru porijekla, konstatuje se u izvještaju TI. 

U gotovo svim zemljama koje ocjenjuje OREO indeks, agencijama za nekretnine je zabranjeno da vrše transakcije ukoliko se ne zna krajnji vlasnik, ali je u UAE moguće odložiti kontrolu krajnjeg vlasnika, da se ne bi remetilo poslovanje.

Prema izvorima CIN-CG, jedan dio crnogorskih građana koji su stekli veliki novac u nekoliko posljednjih decenija, imaju nekretnine u UAE. MANS je prošle godine otkrio da je Aleksandar Mijajlović direktor produžnice Bemax registrovane u Dubaiju. On godinama slovi za jednog od vlasnika lokalnog Bemaxa. Protiv njega je SDT pokrenuo istragu zbog šverca cigareta. Preko kompanije iz Dubaija, Bemax razvija luksuzne komplekse na ostrvu Sveta Lucija, u Karibima, tvrdi MANS. Produžnica Bemaxa registrovana je na adresi stana u luksuznoj četvrti starog grada. Nije poznato da li je taj stan u vlasništvu Mijajlovića ili ga iznajmljuje, jer podaci o tome nisu javno dostupni.

Kristina Radović/Antonija Janevska

"My main motivation for going to study abroad was the desire for change, in the sense that I wanted to experience living somewhere abroad in my twenties," says one of the Montenegrin students currently studying in Slovenia.

The emigration of young people is not just a problem for a society in Montenegro, but also elsewhere in the region. There are many students from other Balkan countries with a similar story.

Kristijan is from North Macedonia and he is studying mechanical engineering in Ljubljana. His decision to study abroad was based on the fact that the mechanical engineering university in Ljubljana is among the best in the field in Eastern Europe, but also the most cost-efficient one.

He lives with a few roommates because he cannot get a place in student dormitories. “A typical day for me starts with going to classes,” Kristijan explains. “In between, we usually have two breaks. Afterward, we have auditory exercises or laboratory exercises. The auditory ones are really similar to the classes we attend, but they focus on tasks and math and physics problems. The laboratory exercises are different depending on the subject, but we are always divided into smaller groups of people, usually four to eight. This is when we work on projects, receive grades, and gain practical knowledge of the theoretical concepts we've studied. At the end of the day, I revise in the library and participate in sports programs offered by the university.”

Most of the young Balkan citizens decide to leave their countries due to poor social, living, and economic standards and conditions. In Montenegro, one fifth of the youth expressed desire to leave, shows the 2024 Youth Study from Southeast Europe by the "Friedrich Ebert" Foundation.

"Young people are continuously leaving Montenegro. The causes of such phenomena should be sought in the unstable economic and political environment, which provides fertile ground for the continuation of non-European practices, such as party-based and nepotistic employment, corruption, lawlessness, captured media, and insufficient support for youth, or merely declarative support that does not reflect the genuine attitude of decision-makers," says David Vukićević, president of the Network for Youth Activism of Montenegro (MOACG).

For young people from the Western Balkans, the United States (US) are one of the most desirable destinations to move to. But many of their visa applications are being rejected. In 2024, more than third of the American visa applications in Kosovo, Montenegro and Albania were unsuccessful. In Macedonia, the rejection rate was 28 percent.

Some decide to stay in Europe like 

Josif is a 21-year-old Macedonian studying Computer Science at the University of Bristol. His typical day consists of attending classes and consultations with professors about grades and innovative projects. The classes are taught through presentations and practical work, and his study materials are in electronic form or can be found in the library.

“Even though I enjoy being here, I feel a deeper connection to my home country and the people there. Even here, I hang out with Macedonians,” says Josif. He got the opportunity to study abroad due to a scholarship offered by the Ministry of Education. 

The scholarship requires the student to be accepted at one of the top 100 ranked universities on the Shanghai List, the Academic Ranking of World Universities evaluated by the number of scientific papers published in international journals and the number of Nobel Prize winners. Although none of the North Macedonia’s universities have been included in the Shanghai List in the past few years, the country’s Ministry provides the scholarships for those on the Shanghai List that covers most of the students’ expenses. After graduating, a student must return and work in their home country for a few years. 

Josif says the only reason he would return to North Macedonia is because of his family and friends; career-wise, he says that the opportunities abroad are much more appealing. Since he will return to North Macedonia after learning everything he can at the University of Bristol, he hopes that the knowledge and experience he gains in the UK will be awarded with a sufficient salary at home.

In the past decade, an increasing number of Macedonian students have sought educational opportunities beyond the country’s borders. Faced with challenges in meeting their academic aspirations, many are drawn to institutions abroad, where they anticipate more advanced curricula, cutting-edge facilities, and greater professional prospects. This trend, however, reflects deeper, systemic issues within North Macedonia’s higher education system, and as the number of students leaving continues to rise, it raises profound questions about the capacity of the country’s academic institutions to retain young talent and foster an environment conducive to innovation and progress.

According to a Westminster Foundation for Democracy study, North Macedonia invests between 116 and 433 million euros annually in educating and training young people who then leave the country. In the past 30 years, there has been a 10% reduction in the nation’s population as a result ofbecause of the significant emigration of highly skilled students. And it seems unlikely that this number will stop growing.

No jobs for young people

Although there is no official statistic on how many Montenegrins live abroad, data from the Society of Statisticians and Demographers show that on the census date in 2023, around a third of Montenegrin citizens, or 213,478 people, were living abroad.

"Although data was collected for 44,017 people in the census, this accounts for only 20 percent of the estimated diaspora, while 80 percent, or 169,461 people, were not included because at the time of the census, they did not have a household member present in Montenegro who could

provide information on their behalf," says Gordana Radojević from the DSDCG.

The population census currently represents the only source of data on young people studying abroad. According to the latest census, 8,230 citizens of Montenegro reside abroad for educational purposes, of which 43 percent, or 3,607 people, are studying in Serbia.

David Vukićević from MOACG thinks that the data clearly indicates that Montenegro lacks an adequate pro-natalist policy, but also that “young people continue to seek their happiness beyond the borders of their homeland. " 

The conditions and quality of upbringing and life, success during the educational process and the prerequisites for achieving it, opportunities for improvement, employment, advancement, and economic independence are key determinants that shape the attitudes of young people, explains Vukićević.

"Entering the labor market is somewhat easier for young people due to the deficit of the appropriate workforce and the rise in minimum net wages. However, as a consequence of the daily increase in prices, this effect is fading, although still present,, since adequate job performance needs to be provided in line with current wages, for which the educational process has not prepared those who are just entering the labor market. I acknowledge the continuous efforts of the Ministry of Education, Science, and Innovation and the Ministry of Sports and Youth in improving the position of young people, but without adequate support from the Ministry of Finance and the Government of Montenegro, it is difficult to achieve tangible results," he says.

However, Ddata from the World Bank shows that in the last decade alone, more than 2.5 million people have left the Western Balkans in search of better living conditions in Western Europe, indicating that this is a regional trend rather than an issue present in just one country. 

IT and engineering studies amongst the most desired

One of the key issues of migration in the region is the departure of highly educated young people, experts in fields such as IT, engineering, medicine, and other crucial sectors commonly known as STEM (science, technology, engineering and medicine).

While North Macedonia has a deep cultural history that is reflected in its art, music, and literature, the arts programs in the country are struggling to offer students appealing opportunities, and students eager to pursue a career in such a field have gone looking for their education abroad. While the STEM programs are often viewed as more profitable and more important, the arts and studying such a program are often seen as a luxury rather than a necessity.

She says that the nature of the job she is studying for often requires international cooperation and experience, and in the USA, there are many more options for networking, film festivals, productions, publications, and opportunities. However, she wants to do the same at home.

“I have always wanted to contribute in one way or another to the development of Macedonian culture and art and its promotion around the world,” she explains. “I would still like to be active in North Macedonia and the Balkans through certain engagements in the field of film and photography.”

Digitalized universities

The students studying abroad and interviewed for this article shared different experiences compared to students getting degrees in North Macedonia, where necessities such as digital books are still a foreign concept at the universities.

In 2023 a study by the Forum for Educational Change and European Endowment for Democracy found that the digitalization in the public universities is severely underdeveloped. 

„Despite the increasing use of technology in education worldwide, many public universities in North Macedonia still rely on traditional teaching and learning methods. This includes the use of physical textbooks and lectures, the use of paper indexes (despite the fact that there is an online grading system), in-person semester registration and physical consultations, rather than using online resources.“

The research findings show that there is a significant digitalization gap in state universities and that significant efforts are needed to improve the infrastructure, resources, and training needed to support digitalization in these institutions. It also points out the percentage of the budget allocated to digitalization in state universities in North Macedonia remains relatively low.

The Macedonian Statistics Office does not keep numbers on how many of the citizens study abroad. The only thing they can tell us is that there are currently 400 students under their scholarсhip studying at the top 100 universities in the world. 

Not only young people are leaving their homeland. In Montenegro, unlike in the second half of the last century, when the country was mainly leaving lower-skilled labor, in recent decades, many of those leaving are highly educated.

"Unfortunately, the Ministry of Internal Affairs does not have accurate data on the number of emigrated citizens or the reasons for their departure, as those leaving Montenegro do not deregister their residence in order to retain certain rights in Montenegro, which makes it difficult to assess the overall scope of migration. Therefore, systematic monitoring of migration is the first and most important step, especially considering that, according to research on youth, we have a stable 50 percent of young people who wish to leave Montenegro," says demographer Miroslav Doderović. 

The continuous emigration from Montenegro, mostly of younger residents, is also confirmed by the official data from the State Statistics Bureau (Monstat), according to which Montenegro had 615,035 inhabitants in the 1991 census, and 32 years later, in 2023, only a few thousand more – 623,633, including over 90,000 foreign nationals.

One of the top immigration destinations is Germany where officially there are 10,413 citizens of Montenegro.

Why leave

Key measures that can influence the factors driving and pulling migration include increasing the efficiency of active labor market programs, with an emphasis on integrating long-term unemployed individuals and young people.

"Long-term unemployment is one of the key challenges in Montenegro. Despite positive trends in the labor market, long-term unemployment represents a high percentage of 72 percent in 2023, compared to total unemployment. The long-term unemployment rate was almost 12 percent in 2019. The largest group among the long-term unemployed are those seeking employment for the first time, mostly recent graduates," explains Doderović.

As the main reason for leaving Montenegro, the majority cited the economy, while half of the surveyed Montenegrin citizens says they moved abroad for family reasons, and some for educational purposes.

"The largest number of registered Montenegrin citizens are working, studying, or residing in Germany, with a total of 10,413. The largest number of registered individuals working or studying abroad comes from Podgorica, with 6,384 people," says Monstat.

"For a more comprehensive understanding of the migration issue, particularly the structure of the population leaving Montenegro, detailed research is needed so that policymakers and decision- makers can more clearly target key problems and propose programs to retain and attract the 

population," says Doderović.

The emigration of young people from the Balkans, especially from Montenegro and North Macedonia, poses a serious challenge to the future of these countries. While young people are leaving in search of better education, job opportunities, and a higher quality of life, this trend has long-term consequences on the development of the region. Although there are numerous initiatives aimed at halting this trend, such as improving the education system, better working conditions, and creating new opportunities for young people, it is clear that only through joint efforts at the regional and international levels can we create conditions in which young people can stay and contribute to the further development of their countries..

Antonija Janevska/Kristina Radović

„Moja glavna motivacija da odem na studije u inostranstvo bila je želja za promjenom, željela sam da doživim kako je to živjeti negdje u inostranstvu dok sam još u dvadesetim“, kaže studentkinja iz Crne Gore koja trenutno studira u Sloveniji.

Odlazak mladih nije samo problem crnogorskog društva, već i drgih država regiona. Mnogi studenti iz drugih balkanskih zemalja imaju slične priče.

Kristijan je iz Sjeverne Makedonije i studira mašinstvo u Ljubljani. Na odluku da studira u inostranstvu uticala je činjenica da je Mašinski fakultet u Ljubljani jedan od najboljih u svojoj oblasti u Istočnoj Evropi, ali i jedan od najpovoljnijih po troškovima.

Živi sa nekoliko cimera jer nije uspio da dobije mjesto u studentskom domu. „Tipičan dan za mene počinje odlaskom na predavanja“, objašnjava Kristijan. „Između predavanja imamo obično dvije pauze. Nakon toga imamo auditorne ili laboratorijske vježbe. Auditorne vježbe su veoma slične predavanjima, ali su više usmjerene na rješavanje zadataka i problema iz matematike i fizike. Laboratorijske vježbe se razlikuju u zavisnosti od predmeta, ali se uvijek dijelimo u manje grupe, obično od četiri do osam ljudi. Tada radimo na projektima, dobijamo ocjene i stičemo praktična znanja zasnovana na teorijskim konceptima koje smo učili. Na kraju dana, učim u biblioteci i učestvujem u sportskim programima koje organizuje fakultet.“

Većina mladih sa Balkana odlučuje se na odlazak iz svojih zemalja zbog loših društvenih, životnih i ekonomskih uslova. U Crnoj Gori, petina mladih je izrazila želju da ode iz zemlje, pokazuje Istraživanje o mladima u Jugoistočnoj Evropi za 2024. godinu koje je sprovela Fondacija „Fridrih Ebert“.

„Mladi ljudi neprekidno napuštaju Crnu Goru. Uzroci tog fenomena leže u nestabilnom ekonomskom i političkom okruženju koje pruža plodno tlo za nastavak neevropskih praksi, kao što su partijsko i nepotističko zapošljavanje, korupcija, bezakonje, zarobljeni mediji i nedovoljna podrška mladima – ili podrška koja postoji samo deklarativno, bez stvarne volje donosilaca odluka“, kaže David Vukićević, predsednik Mreže omladinskog aktivizma Crne Gore (MOACG).

Za mlade iz Zapadnog Balkana, Sjedinjene Američke Države (SAD) su jedna od najpoželjnijih destinacija za preseljenje. Međutim, mnogi njihovi zahtjevi za vizu bivaju odbijeni. U 2024. godini, više od trećine američkih viza zatraženih u Kosovu, Crnoj Gori i Albaniji bilo je odbijeno. U Makedoniji, stopa odbijanja bila je 28 odsto.

Neki ipak odluče da ostanu u Evropi

Josif ima 21 godinu i iz Sjeverne je Makedonije. Studira računarstvo na Univerzitetu u Bristolu. Njegov tipičan dan sastoji se od pohađanja predavanja i konsultacija sa profesorima u vezi sa ocjenama i inovativnim projektima. Predavanja se drže putem prezentacija i praktičnog rada, a materijali za učenje su u elektronskom obliku ili dostupni u biblioteci.

„Iako uživam što sam ovdje, osjećam dublju povezanost sa svojom zemljom i ljudima tamo. Čak i ovdje se najviše družim sa Makedoncima“, kaže Josif. Priliku da studira u inostranstvu dobio je zahvaljujući stipendiji koju dodjeljuje Ministarstvo prosvjete.

Stipendija zahtijeva da student bude primljen na jedan od 100 najbolje rangiranih univerziteta na Šangajskoj listi – listi akademskog rangiranja svjetskih univerziteta, koja se temelji na broju naučnih radova objavljenih u međunarodnim časopisima i broju dobitnika Nobelove nagrade. Iako se nijedan univerzitet iz Sjeverne Makedonije posljednjih godina nije našao na Šangajskoj listi, Ministarstvo pruža stipendije za one koji su na toj listi i pokriva većinu troškova studiranja. Nakon diplomiranja, student je u obavezi da se vrati i radi u svojoj zemlji nekoliko godina.

Josif kaže da bi se u Sjevernu Makedoniju vratio jedino zbog porodice i prijatelja; kada je reč o karijeri, smatra da su prilike u inostranstvu znatno primamljivije. Pošto će se, nakon što nauči sve što može na Univerzitetu u Bristolu, ipak vratiti kući, nada se da će znanje i iskustvo stečeno u Velikoj Britaniji biti nagrađeni odgovarajućom platom u domovini.

U posljednjih deset godina sve veći broj makedonskih studenata traži obrazovne prilike van granica svoje zemlje. Suočeni s izazovima u ostvarivanju svojih akademskih ciljeva, mnogi su privučeni institucijama u inostranstvu, gdje očekuju naprednije nastavne planove, savremene resurse i bolje profesionalne mogućnosti. Ovaj trend, međutim, odražava dublje, sistemske probleme u visokom obrazovanju Sjeverne Makedonije, a kako broj studenata koji odlaze nastavlja da raste, postavlja se ozbiljno pitanje sposobnosti domaćih akademskih institucija da zadrže mlade talente i stvore okruženje koje podstiče inovacije i napredak.

Prema istraživanju Fondacije za demokratiju Vestminster, Sjeverna Makedonija godišnje ulaže između 116 i 433 miliona eura u obrazovanje i obuku mladih ljudi koji zatim napuštaju zemlju. U posljednjih 30 godina, zbog značajnog iseljavanja visokoobrazovanih studenata, broj stanovnika se smanjio za 10 odsto. I čini se da taj trend neće skoro stati.

Nema poslova za mlade

Iako ne postoji zvanična statistika o broju Crnogoraca koji žive u inostranstvu, podaci Društva statističara i demografa pokazuju da je na dan popisa 2023. godine oko trećine crnogorskih građana, odnosno 213.478 ljudi, živjelo u inostranstvu.

„Iako su podaci prikupljeni za 44.017 osoba tokom popisa, to predstavlja samo 20 odsto procijenjene dijaspore, dok 80 odsto, odnosno 169.461 osoba, nije bilo obuhvaćeno jer u trenutku popisa nisu imali člana domaćinstva prisutnog u Crnoj Gori koji bi mogao da pruži informacije u njihovo ime“, kaže Gordana Radojević iz DSDCG-a.

Popis stanovništva trenutno predstavlja jedini izvor podataka o mladima koji studiraju u inostranstvu. Prema poslednjem popisu, 8.230 crnogorskih građana boravi u inostranstvu radi školovanja, od čega 43 odsto, odnosno 3.607 ljudi, studira u Srbiji.

David Vukićević iz MOACG smatra da podaci jasno ukazuju na to da Crna Gora nema adekvatnu pronatalitetnu politiku, ali i da „mladi i dalje traže svoju sreću van granica domovine.“

Uslovi i kvalitet odrastanja i života, uspjeh tokom obrazovnog procesa i preduslovi za njegovo ostvarenje, mogućnosti za usavršavanje, zapošljavanje, napredovanje i ekonomsku samostalnost ključni su faktori koji oblikuju stavove mladih, objašnjava Vukićević.

„Ulazak mladih na tržište rada je donekle olakšan zbog manjka odgovarajuće radne snage i rasta minimalnih neto zarada. Međutim, zbog konstantnog rasta cijena, taj efekat se postepeno smanjuje, iako je i dalje prisutan. Istovremeno, od radnika se očekuje učinak koji odgovara trenutnom nivou zarada, ali obrazovni sistem nije adekvatno pripremio one koji tek ulaze na tržište rada za takve uslove. Priznajem kontinuirane napore Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija i Ministarstva sporta i mladih u unaprjeđenju položaja mladih, ali bez adekvatne podrške Ministarstva finansija i Vlade Crne Gore, teško je postići konkretne rezultate“, kaže on.

Podaci Svjetske banke pokazuju da je samo u posljednjoj deceniji više od 2,5 miliona ljudi napustilo Zapadni Balkan u potrazi za boljim uslovima života u Zapadnoj Evropi, što ukazuje na to da je riječ o regionalnom trendu, a ne problemu prisutnom samo u jednoj zemlji.

IT i inženjerske studije među najpoželjnijima

Jedno od ključnih pitanja migracija u regionu jeste odlazak visokoobrazovanih mladih ljudi, stručnjaka iz oblasti kao što su informacione tehnologije, inženjerstvo, medicina i druge ključne oblasti koje se zajednički označavaju kao STEM – nauka, tehnologija, inženjerstvo i matematika.

Dok Sjeverna Makedonija ima bogatu kulturnu istoriju koja se ogleda u umjetnosti, muzici i književnosti, umetnički programi u zemlji se suočavaju sa teškoćama da studentima ponude privlačne prilike, pa su mnogi koji žele karijeru u tim oblastima potražili obrazovanje u inostranstvu. Dok se STEM programi često smatraju isplativijim i važnijim, umjetnost i studije u toj oblasti se često posmatraju kao luksuz, a ne kao potreba.

Ivana, koja studira na Itaca koledžu, kaže da priroda posla za koji se obrazuje često zahtijeva međunarodnu saradnju i iskustvo, a da u SAD postoji mnogo više mogućnosti za umrežavanje, filmske festivale, produkciju, objavljivanje i prilike uopšte. Ipak, želi isto to da radi i kod kuće.

„Oduvijek sam željela da na neki način doprinesem razvoju makedonske kulture i umjetnosti i njenoj promociji u svijetu“, objašnjava. „I dalje bih voljela da budem aktivna u Sjevernoj Makedoniji i na Balkanu kroz određene angažmane u oblasti filma i fotografije.“

Digitalizovani univerziteti

Studenti koji studiraju u inostranstvu i koji su intervjuisani za ovaj članak podijelili su iskustva koja se značajno razlikuju od onih koje imaju studenti koji studiraju u Sjevernoj Makedoniji, gdje su osnovne stvari poput digitalnih udžbenika još uvijek stran pojam na univerzitetima.

Studija koju su 2023. godine sproveli Forum za obrazovne promjene i Evropski fond za demokratiju pokazala je da je digitalizacija na državnim univerzitetima ozbiljno nedovoljno razvijena.

„Uprkos sve većoj upotrebi tehnologije u obrazovanju širom svijeta, mnogi državni univerziteti u Sjevernoj Makedoniji i dalje se oslanjaju na tradicionalne metode predavanja i učenja. To uključuje korišćenje fizičkih udžbenika i predavanja uživo, upotrebu papirnih indeksa (iako postoji sistem za ocjenjivanje putem interneta), fizičku prijavu semestra i konsultacije licem u lice, umjesto korišćenja online resursa.“

Rezultati istraživanja pokazuju da postoji značajan jaz u digitalizaciji na državnim univerzitetima i da su potrebni ozbiljni napori kako bi se poboljšala infrastruktura, resursi i obuke potrebne za podršku digitalizaciji u tim institucijama. Takođe se navodi da je procenat budžeta koji se izdvaja za digitalizaciju na državnim univerzitetima u Sjevernoj Makedoniji i dalje relativno nizak.

Državni zavod za statistiku Sjeverne Makedonije ne vodi evidenciju o broju građana koji studiraju u inostranstvu. Jedino što mogu da potvrde jeste da se trenutno 400 studenata sa državnim stipendijama školuje na 100 najprestižnijih univerziteta u svijetu.

Nisu samo mladi ti koji napuštaju domovinu. U Crnoj Gori, za razliku od druge polovine prošlog vijeka kada su zemlju uglavnom napuštali niskokvalifikovani radnici, u posljednjim decenijama zemlju napušta veliki broj visokoobrazovanih ljudi.

„Nažalost, Ministarstvo unutrašnjih poslova ne raspolaže tačnim podacima o broju iseljenih građana niti o razlozima njihovog odlaska, jer oni koji napuštaju Crnu Goru najčešće ne odjavljuju prebivalište kako bi zadržali određena prava u zemlji. To znatno otežava procjenu ukupnog obima migracija. Stoga je sistematsko praćenje migracija prvi i najvažniji korak, posebno imajući u vidu da prema istraživanjima o mladima, imamo 50 odsto mladih koji žele da napuste Crnu Goru,“ kaže demograf Miroslav Doderović.

Neprekidno iseljavanje iz Crne Gore, pretežno mlađe populacije, potvrđuju i zvanični podaci Zavoda za statistiku (Monstat), prema kojima je Crna Gora imala 615.035 stanovnika prema popisu iz 1991. godine, dok je 32 godine kasnije, 2023. godine, imala svega nekoliko hiljada više – 623.633 stanovnika, uključujući više od 90.000 stranih državljana.

Jedna od najčešćih destinacija za iseljavanje je Njemačka, gdje trenutno zvanično živi 10.413 crnogorskih državljana.

Zašto odlaze

Ključne mjere koje mogu uticati na faktore koji podstiču i privlače migracije uključuju povećanje efikasnosti aktivnih programa tržišta rada, s naglaskom na uključivanje dugoročno nezaposlenih osoba i mladih.

„Dugoročna nezaposlenost je jedan od ključnih izazova u Crnoj Gori. Uprkos pozitivnim trendovima na tržištu rada, dugoročno nezaposleni činili su visokih 72 odsto ukupne nezaposlenosti u 2023. godini. Stopa dugoročne nezaposlenosti je 2019. iznosila skoro 12 odsto. Najveću grupu među dugoročno nezaposlenima čine oni koji prvi put traže posao, uglavnom svježi diplomci,“ objašnjava Doderović.

Kao glavni razlog za napuštanje Crne Gore, većina navodi ekonomsku situaciju, dok polovina ispitanih crnogorskih građana kaže da se u inostranstvo preselila iz porodičnih razloga, a neki i zbog obrazovanja.

„Najveći broj registrovanih crnogorskih građana radi, studira ili boravi u Njemačkoj – ukupno 10.413. Najviše registrovanih građana koji rade ili studiraju u inostranstvu dolazi iz Podgorice – njih 6.384,“ navodi Monstat.

„Za sveobuhvatnije razumijevanje problema migracija, posebno strukture stanovništva koje napušta Crnu Goru, potrebna su detaljna istraživanja, kako bi donosioci odluka mogli jasnije da prepoznaju ključne probleme i predlože programe za zadržavanje i privlačenje stanovništva,“ kaže Doderović.

Iseljavanje mladih sa Balkana, naročito iz Crne Gore i Sjeverne Makedonije, predstavlja ozbiljan izazov za budućnost ovih zemalja. Dok mladi odlaze u potrazi za boljim obrazovanjem, poslovnim prilikama i kvalitetnijim životom, ovaj trend ima dugoročne posljedice po razvoj regiona. Iako postoje brojne inicijative koje pokušavaju da zaustave ovaj trend – kao što su unaprjeđenje obrazovnog sistema, bolji uslovi rada i stvaranje novih prilika za mlade – jasno je da samo zajedničkim naporima na regionalnom i međunarodnom nivou možemo stvoriti uslove u kojima će mladi ostajati i doprinositi daljem razvoju svojih zemalja.

Investors from Serbia, Russia, and Turkey were the leading contributors to Montenegro's investment landscape last year. However, the profiles of these countries do not align with Montenegro's Euro-Atlantic aspirations. Many foreign investors have expressed dissatisfaction with the investment climate, while the Government lacks a clear strategy to address these concerns.

Predrag Nikolić/Đurđa Radulović

In the past year, Serbia, Russia, and Turkey were the leading foreign investors in Montenegro, accounting for over a third of the total foreign direct investments (FDI) in 2024. These three countries collectively invested approximately 318 million euros out of 889 million euros in FDI. In contrast, investments from the European Union (EU) countries were significantly lower, totaling only 250.5 million euros.

"The depth of the integration process is not reflected in the shift of investor profiles, as EU countries do not dominate the top of the list. This statistic reveals significant gaps that warrant further investigation," Gordana Đurović, a full professor at the Faculty of Economics and former Minister for European Integration, says in an interview with the Center for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG).

The trend of investments from countries outside the Western bloc continued even after Montenegro regained independence in 2006 and declared EU and NATO membership as key priorities. Since then, Montenegro has received over 14.6 billion euros in foreign direct investments (FDI). Of this total, ten countries accounted for approximately nine billion euros in assets. Among them, only four are members of both the EU and NATO, along with Turkey, which is part of the NATO alliance.

Country*	Inflow of FDI
Russian Federation	2.067.812.251
Switzerland	1.099.197.661
Italy	1.054.593.732
Serbia	1.025.011.964
Austria	730.741.382
Cyprus	622.893.351
Germany	613.324.140
United Arab Emirates	574.945.104
Turkey	548.174.241
Azerbajan	543.084.012
The Netherlands	534.326.274
Great Britain	532.713.416
Hungary	467.389.142
Slovenia	438.176.636
USA	418.080.882
Norway	263.538.704
Bosnia i Herzegovina	193.060.555
Luxembourg	188.654.246
Virgin Islands (British)	184.294.952
Panama	173.257.627
Top 20 total	12.273.270.271
Total inflow of FDI	14.772.767.759

FDI by Country of Origin, Table Based on CBCG Data

Italy, Austria, Cyprus, and Germany are among the top ten foreign investors from EU countries, with their total investments exceeding three billion euros.

Russia leads in foreign direct investment (FDI) with over two billion euros invested, maintaining a position in the top five investors every year since Montenegro's independence. Following Russia are Switzerland, Italy, and Serbia, each contributing slightly more than one billion euros. The top ten also includes Turkey, along with the United Arab Emirates (UAE) and Azerbaijan, each investing over half a billion euros.

Since 2006, investments from EU countries account for less than half of the total FDI, totaling 6.1 billion euros.

In a statement to CIN-CG, the office of Prime Minister Milojko Spajić highlighted some of Montenegro's most significant projects, such as the submarine energy cable between Montenegro and Italy, implemented by the Italian company Terna. They also pointed out that many representative offices of foreign companies based in Serbia indirectly contribute to investments in Montenegro.

Furthermore, they assert that, in line with Montenegro's EU accession process, a greater influx of investments from Western European countries is expected.

"Due to global developments in recent years, there has been a decline in interest from Russian investors, while interest from the EU and other countries has increased. Therefore, we disagree with the statement that developed EU countries are not investing in Montenegro," the Prime Minister's office states.

However, data from the previous year, based on statistics from the Central Bank of Montenegro (CBCG), contradicts these claims. Serbia, Russia, and Turkey remain the leading foreign direct investors.

Tax Havens: A Major Source of Foreign Capital in Montenegro

Since its independence, the top 20 most prominent investors in Montenegro include tax havens, such as the Virgin Islands, with 184 million euros, and Panama, with 173 million euros. When investments from other similar destinations—like Barbados, the Bahamas, Belize, Jersey, Mauritius, Seychelles, Gibraltar, Bahrain, the Cayman Islands, and the Marshall Islands—are included, the total exceeds 600 million euros. This amount alone surpasses the total investments from Germany, one of the largest EU investors, since Montenegro's independence.

In reality, investments from non-transparent regions are likely even higher. Offshore companies based in countries like Cyprus, the UK, the Netherlands, and others are not reflected in these figures, as there is no available data to differentiate between investments from offshore companies and those from entities with transparent ownership structures.

"Investment through offshore companies may suggest an attempt to conceal the true owner or the origin of the capital," Zarija Pejović, an economic analyst, says in an interview with CIN-CG. "Domestic capital can also set up a company in a tax haven and then establish a subsidiary in Montenegro, benefiting from lower tax rates at the parent company level. In such cases, the oversight of the Tax Administration is crucial."

There has generally been a lack of oversight regarding the influx of substantial capital into Montenegro. The investments made by hidden owners have had a greater impact on the personal enrichment of individuals than on the overall well-being of society and its citizens. Investing through offshore companies was frequently utilized by Montenegrin nationals to conceal the origins of suspiciously acquired capital and subsequently legalize it within the country.

The Pandora Papers, a global investigation into offshore financial activities, was conducted by the International Consortium of Investigative Journalists (ICIJ) in collaboration with partners from 117 countries. The leaked database includes nearly 12 million documents sourced from registries in jurisdictions such as the British Virgin Islands, Panama, Belize, Cyprus, the United Arab Emirates, Singapore, the United Kingdom, Switzerland, and others.

This 2021 affair has yet to reach a judicial conclusion in Montenegro. The Panama Papers reveal that former Prime Minister and President Milo Đukanović and his son Blažo were involved in secret asset management agreements in 2012, concealing their assets through a network of companies registered in the United Kingdom, Switzerland, the British Virgin Islands, Panama, and Gibraltar.

Lack of Investment in Montenegro's Development

The issue goes beyond the source of the money. Gordana Đurović emphasizes that, in terms of structure, the investments fail to demonstrate a focus on active engagement in the real sector, which is critical for the country's development. This presents a significant challenge, as Montenegro has relied almost entirely on foreign direct investment (FDI) for its growth and development since gaining independence. "The net inflow of FDI has averaged about 14 percent of GDP annually, highlighting a development model that is largely based on attracting FDI, without a strong export orientation, particularly in terms of commodity exports," Professor Đurović explains to CIN-CG.

However, despite foreign direct investment (FDI) since independence approaching 15 billion euros, with nearly 10 billion euros in net FDI, these funds have been insufficiently utilized for the country's development, Đurović explains.

Category	Total Inflow (€)	Share (%)
Investments in Companies and Banks	4.662.553.015	31,6
Intercompany Debt	4.515.359.060	30,6
Real Estate	4.865.284.910	32,9
Other	729.570.774	4,9
Total Inflow	14.772.767.759

FDI Structure, Table Based on CBCG Data

The structure of investments since Montenegro's independence reveals that the largest share of capital went into real estate (32.9%), followed by investments in the real sector (31.6%). In comparison, 30.6% of foreign direct investment (FDI) went into intercompany debt—essentially loans from parent companies to their subsidiaries in Montenegro. These loans do not contribute to increasing the basic capital of the local companies.

Zarija Pejović explains that the high share of intercompany debt (30.6%) suggests that parent companies prefer lending to their subsidiaries in Montenegro instead of recapitalizing them. This strategy allows them to reduce taxable profits by deducting interest rate expenses, thus lowering their tax liabilities in Montenegro.

According to CIN-CG sources, investments in real estate accounted for over half of the total FDI in 2023 and 2024, a worrying trend considering Montenegro's failure to diversify its economic sectors and encourage exports. "Healthier investments, such as those from Serbia, contribute to the real sector, which supports the country's development. In contrast, Russian investments predominantly flow into real estate, which stifles development," Đurović says.

Pejović adds, "The impact of real estate investments on economic growth is primarily seen in increased consumption. This drives up property prices, making it harder for the local population to afford homes for basic needs."

However, the Prime Minister's office argues that real estate investments can benefit society. "They don't necessarily hurt the economy, especially through growth in the construction sector, increased tourism, business, and housing capacities, and the rise in consumption linked to property purchases—investments that typically offer quicker returns than those in the real sector." They also highlight that such investments contribute to employment, strengthen supporting activities, and increase budget revenues through taxes and fees. "Moreover, this type of investment, particularly through the economic citizenship program, has accelerated the development of northern municipalities, especially Kolašin," the Prime Minister's office stated in an interview with CIN-CG.

However, several experts, architects, and urban planners have warned that the rapid urbanization of Kolašin, driven in part by the economic citizenship program, has led to the city's degradation and the destruction of surrounding areas. This phenomenon of accelerated urbanization has similarly impacted other valuable regions in Montenegro.

Investments in Companies Decline Since the COVID-19 Crisis

Foreign direct investment (FDI) has significantly declined over the past two years, following the increases in 2021 and 2022. The drop in investment, particularly in companies and banks, is especially notable. In both 2022 and 2023, investments in domestic companies were lower than in 2020, the year of the COVID-19 crisis, when they totaled 123 million euros. When accounting for inflation since 2020, the figures become even more concerning. In 2020, investments amounted to 123.8 million euros, rising to 215 million in 2021 and 219.4 million in 2022. However, in 2023, there was a dramatic decline, with only 95.2 million euros invested from abroad. While the situation slightly improved in 2024, investments in companies only reached 113.9 million euros, almost half of what was invested in 2023.

Despite the sharp decline in company investments, CBCG data shows that real estate investments have remained steady, averaging around 450 million euros annually over the past three years.

	Investment in Domestic Banks and Companies (in millions of euros)	Real Estate Sales in Montenegro (in millions of euros)
2020.	123,8	116, 3
2021.	215	278
2022.	219,4	448,2
2023.	95,2	463,3
2024.	113,9	455,3

FDI Structure (2020-2024), Based on CBCG Data

"Analysis of FDI inflows into Montenegro reveals a downward trend in recent periods, accompanied by shifts in the structure of investments. Specifically, there has been a decline in investments in companies and banks, while the real estate sector has seen an increase. This shift indicates a weakening of Montenegro's investment attractiveness, further exacerbated by political instability in the country, according to the 2024 White Book by the Montenegrin Foreign Investors Council.

The trend of rising investments was particularly notable in the post-pandemic period and following Russia's aggression against Ukraine. In 2021, the first year of the invasion, FDI surged, nearing the one billion euro mark, and in 2022, it surpassed one billion. However, in 2023 and 2024, FDI dropped below 900 million euros.

"Montenegro needs more investments in companies and fewer in real estate, as only such investments can have a sustainable and measurable impact on the development of local communities and the country as a whole," Gordana Đurović notes.

According to data from various sources, approximately 100,000 foreign citizens have temporarily settled in Montenegro. However, as highlighted by CIN-CG sources, this influx has not led to significant investments in the real sector or the creation of new jobs.

Research by BIRN in 2023 revealed that 64% of the nearly 6,000 companies established in Montenegro by Russian citizens following the invasion of Ukraine have only one employee, while over 20% have no registered employees beyond the founder. In the first year of Russia's aggression against Ukraine, these companies contributed just 4.8 million euros to Montenegro's budget, according to BIRN's findings.

Government's Absence of a Clear Strategic Vision

Spajić's cabinet informed CIN-CG that the Government's priority is to direct investments, particularly foreign ones, into the real sector of Montenegro's economy. However, according to Gordana Đurović, the investment community perceives Montenegro, like other Western Balkan countries, as lacking sufficient security for private property and investments. She adds that the absence of effective control over foreign investors, slow responses to poor business practices, breaches of contracts, and violations of investment deadlines all work against the state's interests.

"The potential for foreign investment in Montenegro, and its potential for economic development and diversification, is unquestionable. However, to fully realize this potential, it is necessary to ensure a predictable and transparent business environment," the Foreign Investors Council in Montenegro stated. They emphasized that strengthening the rule of law is essential for creating a predictable and stimulating investment climate. Despite highlighting this need for years, they noted that the situation has yet to improve.

On the other hand, the Government pointed out to CIN-CG that Montenegro is actively strengthening economic stability, creating new jobs, and boosting competitiveness. They claim to address challenges such as the availability of skilled labor, infrastructure development, environmental protection, and restitution, which have caused delays in investments in the real sector. Furthermore, they are focused on improving the legislative framework to enhance the investment climate.

However, the Foreign Investors Council in Montenegro believes that despite some post-pandemic progress, the fundamental issues persist, as detailed in their 2024 White Book. "The Government's reform efforts are insufficient to address the serious challenges threatening the sustainability of Montenegro's economy," the publication states. It also points out that the GDP growth the Government promotes is largely driven by increases in wages and pensions, rather than a boost in productivity from production and investment, which undermines long-term development. They further assert that the stabilization of public finances is mainly due to foreign spending rather than genuine structural reforms. The increase in minimum wages, they argue, is also questionable as it is not tied to growth in the real sector.

The White Book highlights several alarming issues: the economy's dependence on consumption, an alarming trade deficit of 14%, a lack of exports, inflation surpassing the EU average in 2022 and 2023, which has hindered the survival of small and medium-sized enterprises, especially in underdeveloped regions, and an oversized public sector, which remains the country's largest employer. It also stresses the lack of economic diversification and the over-reliance on tourism.

The publication also includes recommendations for urgent action: developing agriculture, processing industries, and technological sectors; reducing excessive employment in the public sector; supporting small and medium-sized enterprises, particularly in underdeveloped regions like the north; and fostering an environment conducive to productive FDI.

Should these recommendations be implemented, the structure of FDI in Montenegro could shift significantly, favoring the real sector and contributing to more sustainable economic conditions in the country.

Investitori iz Srbije, Rusije i Turske prednjačili su u Crnoj Gori lani. Profili zemalja iz kojih se najviše ulaže nije usklađen sa evroatlantskim ciljevima Crne Gore. Strani investitori nezadovoljni ambijentom i uslovima za ulaganja, Vlada bez strategije 

Predrag Nikolić/Đurđa Radulović

Tokom prošle godine vodeći strani investitori u Crnu Goru bile su Srbija, Rusija i Turska, čija ulaganja zbirno čine više od trećine ukupnih stranih direktnih investicija (SDI) u 2024. Iz ove tri zemlje uloženo je oko 318 miliona od ukupno 889 miliona SDI. Ulaganja iz zemalja Evropske unije (EU) znatno su manja, i iznose svega 250,5 miliona.

„Dubina procesa integracija nije se odražavala na promjenu profila investitora, pa na vrhu liste ne dominiraju zemlje EU. To je statistika iza koje se krije mnogo prostora za istraživanja“, kaže u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Gordana Đurović, redovna profesorka Ekonomskog fakulteta, nekadašnja ministarka za evropske integracije.

Trend ulaganja iz zemalja van zapadnog bloka nastavljen je i nakon obnove nezavisnosti, 2006. i deklarisana priključenja u EU i NATO za ključne prioritete. Od tada do danas, u Crnu Goru se slilo  preko 14,6 milijardi direktnih stranih investicija (SDI). Od toga je 10 zemalja uložilo najviše, oko devet milijardi, a među njima su samo četiri članice i EU i NATO (EU), uz Turski koja je dio NATO saveza.

Zemlja*	Priliv SDI
Ruska Federacija	2.067.812.251
Švajcarska	1.099.197.661
Italija	1.054.593.732
Srbija	1.025.011.964
Austrija	730.741.382
Kipar	622.893.351
Njemačka	613.324.140
Ujedinjeni Arapski Emirati	574.945.104
Turska	548.174.241
Azerbejdžan	543.084.012
Holandija	534.326.274
Velika Britanija	532.713.416
Mađarska	467.389.142
Slovenija	438.176.636
SAD	418.080.882
Norveška	263.538.704
Bosna i Hercegovina	193.060.555
Luksemburg	188.654.246
Djevičanska Ostrva (Britanska)	184.294.952
Panama	173.257.627
Top 20 ukupno	12.273.270.271
Ukupan priliv SDI	14.772.767.759

SDI po zemljama porijekla, tabela načinjena na osnovu podataka CBCG

Među prvih deset stranih ulagača od zemalja EU našle su se Italija, Austrija, Kipar i Njemačka, čije ukupno ulaganje iznosi  nešto preko tri milijarde.

Prvo mjesto po SDI zauzima Rusija, sa preko dvije milijarde, koja je svake godine od nezavisnosti bila među prvih pet ulagača. Za njom slijede Švajcarska, Italija i Srbija, od kojih je iz svake uloženo nešto preko milijardu. U prvih deset su i Turska, kao i Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) i Azerbejdžan, svaka sa preko pola milijarde ulaganja.

Ukupna ulaganja zemalja EU od 2006. do danas čini manje od polovine ukupnog SDI, tj. 6,1 milijardi.

Iz kabineta premijera Milojka Spajića kažu za CIN-CG da su neki od najznačajnijih projekata u Crnoj Gori realizovale kompanije iz EU, kao što je podmorski energetski kabl između Crne Gore i Italije, koji je realizovala italijanska kompanija Terna, te da veliki broj predstavništava stranih kompanija sa sjedištem u Srbiji indirektno investiraju u Crnu Goru.

Nadalje, tvrde da se, shodno putu ka EU, u budućnosti očekuje veći priliv investicija iz država zapadne Evrope.

,,Uslijed globalnih dešavanja tokom posljednjih nekoliko godina, zabilježen je pad interesovanja investitora iz Rusije, paralelno sa porastom interesovanja investitora iz EU i drugih država, te se ne možemo saglasiti sa konstatacijom da u Crnu Goru ne ulažu razvijene države EU”, tvrde iz kabineta.  

Međutim, podaci iz prošle godine, koje smo naveli na osnovu statistike Centralne banke Crne Gore (CBCG), demantuju te tvrdnje, jer su Srbija, Rusija i Turska i dalje vodeći strani direktni investitori.

Iz poreskih rajeva dolazi mnogo novca

U prvih 20 najvećih investitora u Crnu Goru od nezavisnosti su i poreski rajevi – Djevičanska Ostrva sa 184 miliona i Panama sa 173 miliona. A kada se na te cifre dodaju prihodi i sa nekih drugih sličnih  adresa (Barbados, Bahami, Belize, Džerzi, Mauricijus, Sejšeli, Gibraltar, Bahrein, Kajmanska Ostrva, Maršalska Ostrva...)  oni prelaze 600 miliona eura.  Samo to je više nego što je u Crnu Goru od nezavisnosti uložila recimo Njemačka, koja je jedna od najvećih investitora iz EU. Ulaganja iz netransparentnih zona su zapravo daleko veća, jer ovdje nijesu uračunate of-šor kompanije koje dolaze sa Kipra, Velike Britanije, Holandije ili nekih drugih zemalja, jer nijesu dostupni podaci koliko je ulaganja sa ovih destinacija došlo iz of-šor firmi, a koliko od kompanija sa transparentnom vlasničkom strukturom.

,,To ulaganje preko of-šor kompanija može da ukazuje  na skrivanje  vlasnika kapitala ili porijekla kapitala. Takođe i domaći kapital može osnovati  firmu u zemljama koje važe za poreski  raj,  a potom, osnovati firmu u Crnoj Gori koja će se potom oporezivati po nižoj stopi u matičnoj kompaniji. U ovim slučajevima, od presudne je važnosti  nadzor Poreske uprave'', kaže za CIN-CG Zarija Pejović, ekonomski analitičar.

Nadzora za orgomni kapital koji je ulazio u Crnu Goru uglavnom nije bilo. Investicije skrivenih vlasnika više su uticale na enormno bogaćenje pojedinaca nego na dobrobit društva i građana. Investiranje preko of-šor kompanija su koristili često i crnogorski građani, koji su i tako skrivali tragove sumnjivo stečenog kapitala i legalizovali ga u zemlji.  

Globalnu istragu o of-šor finansijskim poslovima pod nazivom Pandora papiri vodio je Međunarodni konzorcijum istraživačkih novinara (ICIJ) sa partnerima iz 117 zemalja. Baza procurjelih podataka sadrži skoro 12 miliona dokumenata koja su prikupljena iz registara zemalja Britanskih Djevičanskih Ostrva, Paname, Belizea, Kipra, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Singapura, Velike Britanije, Švajcarske i tako dalje.

Ova afera iz 2021. još uvijek nije dobila pravosudni epilog u Crnoj Gori. U Panama papirima se pominju bivšu premijer i predsjednik države Milo Đukanović i njegov sin Blažo koji su 2012. godine sklopili tajne ugovore o upravljanju imovinom skrivajući se iza mreže kompanija iz Velike Britanije, Švajcarske, Britanskih Djevičanskih Ostrva, Paname i Gibraltara.

Ne ulaže se u razvoj zemlje

Nije samo problem odakle novac dolazi. Gordana Đurović ističe da, ni po strukturi, investicije ne ukazuju na aktivno ulaganje u realni sektor, a time i razvoj zemlje, što predstavlja izazov, jer se Crna Gora od nezavisnosti gotovo u potpunosti oslanjala na rast i razvoj od SDI. ,,Neto priliv SDI bio je prosječno oko 14 odsto BDP-a godišnje, što govori o modelu razvoja zasnovanom pretežno na privlačenju SDI, dok izostaje izvozna orijentacija, posebno u robnom izvozu'', objašnjava za CIN-CG profesorica Đurović.

Međutim, iako se od nezavisnosti SDI bliži cifri od 15 milijardi, od čega su neto SDI gotovo 10 milijardi, ta su sredstva nedovoljno korištena za razvoj, objašnjava Đurović.

Struktura	Ukupan priliv	Učešće (%)
Investicije u kompanije i banke	4.662.553.015	31,6
Interkompanijski dug	4.515.359.060	30,6
Nekretnine	4.865.284.910	32,9
Ostalo	729.570.774	4,9
Ukupan priliv	14.772.767.759

Struktura SDI, tabela sačinjena na osnovu podataka CBCG

Struktura investicija od nezavisnosti pokazuje da je najviše novca otišlo u nekretnine, 32,9 odsto, ulaganje u realni sektor je iznosilo je 31,6 odsto, dok je 30,6 odsto SDI otišlo u interkompanijski dug, odnosno pozajmljivanje novca lokalnim kompanijama od strane matičnih firmi iz inostranstva, što predstavlja ulaganja koje ne povećavaju osnovni kapital.

Zarija Pejović objašnjava da učešće interkompanijskog duga  u SDI u iznosu od 30,6 odsto, što upućuje na to da matične firme, umjesto da vrše dokapitalizaciju kćerki firmi u Crnoj Gori radije ih kreditiraju i na taj način kroz rashode za kamatne stope umanjuju oporezivu dobit, a time smanjuju i poresku obavezu prema Crnoj Gori na dobit pravnih lica. 

Ulaganja u nekretnine prelaze polovinu ukupnog SDI u 2023. i 2024. što je zabrinjavajući trend, s obzirom da Crna Gora ne  diverzifikuje privredni sektor i ne podstiče izvoz, kažu sagovornici CIN-CG. ,,Iz Srbije stižu zdravija ulaganja, jer dio novca ide u realni sektor - dakle podstiče se razvoj zemlje, dok novac iz Rusije uglavnom ide u nekretnine, što zamrzava razvoj“, navodi Đurović.

,,Efekat investicija u nekretnine na priveredni rast izražava se  u uvećanju potrošnje. Ovo  dovodi do rasta cijena nekretnina,  što opet otežava domaćem stanovništvu  kupovinu nekretnina  i  za osnovne, egzistencijalne potrebe“, kaže Pejović.

Iz kabineta premijera međutim tvrde da investicije u nekretnine mogu donijeti korist društvu. ,,One ne predstavljaju nužno i negativan uticaj na ekonomiju, posebno kroz rast građevinskog sektora, povećanje turističkih, poslovnih, stambenih kapaciteta i rast potrošnje povezan sa kupovinom nekretnina, što su generalno investicije sa bržim povratom u odnosu na investicije u realni sektor.” Kako navode, ovakva ulaganja doprinose zapošljavanju, jačanju pratećih djelatnosti i povećanju budžetskih prihoda kroz poreze i takse. ,,Takođe, potrebno je istaći da je ova vrsta ulaganja, dominantno kroz program ekonomskog državljanstva, podstakla ubrzani razvoj sjevernih opština, posebno opštine Kolašin”, naglašavaju za CIN-CG iz kabineta premijera.

Međutim, prema upozorenjima više stručnjaka, arhitekata i prostornih planera projekat ubrzane urbanizacije Kolašina doveo je do devastacije ovog grada i okoline, a jedan od razloga bio je upravo institut ekonomskog državljanstva. Ubrzana urbanizacija, dovela je i do devastacije drugih vrijednih prostora u zemlji.

Ulaganje u kompanije manje nego tokom kovid krize 2020.

Posljednje dvije godine SDI je značajno opao, nakon uspona 2021. i 2022, a naročito je izražen pad ulaganja u kompanije i banke. I prošle i 2023.  godine ulaganje u domaće kompanije bilo je manje nego u godini kovid krize- 2020. kada je iznosilo 123 miliona. Ukoliko se na to doda inflacija u odnosu na 2020. podaci su zaista zabrinjavajući. Tako je 2020.  ulaganje iznosilo 123,8 miliona, godinu kasnije značajno više 215 miliona, a i u 2022. je zabilježen rast od 219, 4 miliona, da bi u 2023. došlo do ogromnog pada – iz inostranstva uloženo je svega 95,2 miliona. Lani se stanje malo poravilo, ali bilo je svega 113,9 miliona ulaganja u kompanije, što je gotovo duplo manje nego u 2023. godini.

I dok se ulaganje u kompanije značajno smanjilo, analiza podataka CBCG pokazije da ulaganje u nekretnine nije opalo - posljednje tri godine kretalo se u prosjeku oko 450 miliona godišnje.

	Ulaganje u domaće banke i preduzeća u milionima eura	Prodaja nepokretnosti u Crnoj Gori u milionima eura
2020.	123,8	116, 3
2021.	215	278
2022.	219,4	448,2
2023.	95,2	463,3
2024.	113,9	455,3

Struktura SDI 2020.- 2024, podaci CBCG

,,Analiza priliva SDI u Crnoj Gori pokazuje trend smanjenja u posljednjem periodu, uz promjene u samoj strukturi investicija. Naime, dolazi do opadanja investicija u kompanije i banke, dok se porast dešava u sektoru nekretnina. Ovaj signal se odražava na slabljenje investicione atraktivnosti Crne Gore, na koju je uticala i politička nestabilnost u zemlji”, navodi se u Bijeloj knjizi Savjeta crnogorskih stranih investitora iz 2024.

Trend rasta ulaganja bio je naročit u postpandemijskom periodu i nakon agresije Rusije na Ukrajinu. U prvoj godini invazije 2021,  SDI je porastao i približio se cifri od milijardu. Naredne, 2022. godine ta brojka je bila preko milijardu. Međutim 2023. i 2024. SDI je iznosio manje od 900 miliona.

 „Crnoj Gori treba više ulaganja u kompanije a manje u nekretnine, jer samo takva ulaganja imaju održiv i mjerljiv efekat na razvoj lokalnih zajednica i zemlju u cjelini“, ističe Đurović.

Prema  podacima iz više različitih izvora, stranih državljana koji su privremeno pronašli dom u Crnoj Gori ima oko 100.000. Međutim, važno je napomenuti da povećana potrošnja i dolazak stranih državljana nijesu pokrenuli značajne investicije u realnom sektoru, kao ni otvaranje novih radnih mjesta, ističu sagovornici CIN-CG.

Istraživanje BIRN-a iz 2023. pokazalo je da 64 odsto od gotovo šest hiljada kompanija koje su u Crnoj Gori otvorili ruski državljani nakon invazije na Ukrajinu, ima samo jednog zaposlenog, a preko 20 odsto nema registrovanih radnika osim osnivača. Budžet Crne Gore je od ovih kompanija tokom prve godine agresije Rusije na Ukrainu imao prihod od svega 4,8 miliona eura, pokazalo je ovo istraživanje BIRN-a.

Vlada bez strateške vizije

Iz Spajićevog kabineta kažu za CIN-CG da je prioritet Vlade da usmjeri ulaganja investitora, naročito stranih, u realni sektor crnogorske privrede. Međutim, prema riječima Đurović percepcija investicione zajednice je da je Crna Gora kao i ostale zemlje Zapadnog Balkana, država gdje sigurnost za privatnu imovinu i ulaganja nije dovoljno snažna. Državi ne  ide u prilog ni manjak  kontrole stranih investitora, nedostatak brzog reagovanja u slučaju lošeg poslovanja i kršenja ugovora, kršenje rokova realizacije investicija i tako dalje, dodaje ona.

,,U više navrata, istakli smo da su potencijali Crne Gore za strana ulaganja, a time i razvoj i diverzifikaciju ekonomije, neupitni i značajni. Međutim, za njihovu potpunu valorizaciju, neophodno je osigurati predvidivi i transparentni poslovni ambijent. Poštovanje i jačanje principa vladavine prava je nužno kako bi se osigurao predvidivi i stimulišući poslovni ambijent'', istakli su za CIN-CG iz Savjeta stranih investitora u Crnoj Gori. Oni navode da godinama ukazuju na to, ali da se indeksi ne popravljaju.

Iz Vlade pak za CIN-CG ističu Crna Gora aktivno preduzima korake za jačanje ekonomske stabilnosti, otvaranja novih radnih mesta i povećanja konkurentnosti. Kako kažu rade na rješavanju izazova u tom procesu, a to su dostupnost kvalifikovane radne snage, razvoj infrastrukture, rješavanje pitanja zaštite životne sredine i restutucije zbog kojih su, kako navode, neke investicije u realnom sektoru stopirane.  Kako navode, rade na unapređenju zakonodavnog okvira ne bi li se stvorila povoljnija investiciona klima.

Međutim, Svjet stranih investitora u Crnoj Gori smatra da suštinski problemi ostaju, uprkos, prividnom napretku u periodu nakon pandemije, kako se ističe u njihovoj publikaciji Bijela knjiga za 2024.  ,,Reformski koraci koje preduzima Vlada Crne Gore nedovoljni su i neadekvatni za suočavanje sa ozbiljnim izazovima koji ugrožavaju održivost crnogorske ekonomije”, navodi se u publikaciji. Ističe se da je rast BDP-a kojim se Vlada hvali, baziran na rasta plata i penzija, a ne na povećanju produktivnosti iz proizvodnje i investicija, što ne doprinosi dugoročnom razvoju. Stabilizacija javnih finansija je takođe posljedica potrošnje stranaca, a ne stvarnih strukturnih reformi. Navodi se i da je povećanje minimalnih plata upitne održivosti - jer se ne oslanja na rast realnog sektora.

Bijela knjiga navodi i da je: ,,ekonomija bez strateške vizije, zavisna od potrošnje; alarmantan deficit u trgovinskoj razmjeni od 14 odsto, odnosno manjak izvoza, inflacija koja je bila iznad prosjeka EU 2022. i 2023 koja je otežala opstanak malih i srednjih preduzeća, naročito u nerazvijenim regionima, te problem pretrpanog javnog sektora koji je najveći poslodavac u zemlji, manjak diversifikacije djelatnosti i preveliko oslanjanje ekonomije na turizam.“

U Bijeloj knjizi nalaze se i preporuke za hitno djelovanje: razvoj poljoprivrede, prerađivačke industrije, tehnoloških sektora, smanjenje prekomjernog zapošljavanja u javnom sektoru, pružanje podrške malim i srednjim preduzećima, naročito u manje razvijenim regionima kao što je sjever i kreiranje povoljnog ambijenta za produktivne SDI.

Ako bi se nešto od ovog ispunilo i struktura SDI bila bi značajno povoljnija za realni sektor i cjelokupne ekonomske prilike u zemlji.

Ugovorom o eksploataciji rude boksita sa privatnom nikšićkom kompanijom, koji je potpisao ministar Šahmanović, odobrena je i sječa 90.000 kubnih metara drvne mase, uključujući i zaštićenu vrstu - muniku. Uprava za šume isključena je iz procesa donošenja koncesionog akta i odluka, a protiv sječe šuma je i Ministarstvo poljoprivrede

Tijana LEKIĆ

Kompanija „Novi Boksiti“ Nikšić dobila je koncesiju za detaljna geološka istraživanja i eksploataciju potencijalnih ležišta crvenih boksita u koncesionom bloku četiri, na teritoriji Opštine Nikšić. Pomenuti koncesioni blok se nalazi na području Kuta II koji pripada domenu planine Prekornici, koja je ujedno i dom najvećim zajednicama munike na Balkanu, posebne vrste bora koja je zaštićena zakonom.

Iz Uprave za gazdovanje šumama i lovištima (Uprava za šume) su naveli da u okviru koncesionog područja na kojem je planirana eksploatacija rude, čak 656 hektara su šume i šumsko zemljište. Pravo upravljanja nad tih 656 hektara ima Uprava na šume.

Na tom području nalazi se veliko šumsko bogatstvo, preko 90 hiljda kubnih metara vrijednih vrsta, od čega je čak 23 hiljade kubnih metara munike. „Polovina površine pripada zaštitnim šumama nad kojim se, shodno važećem Zakonu o šumama, ne može vršiti promjena namjene do čega bi moralo doći pri realizaciji predmetnog ugovora”, istakli su iz Uprave za šume za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Ugovor o koncesiji potpisao je 17. oktobra 2024. godine ministar rudarstva, nafte i gasa Admir Šahmanović, nakon što je za to dobio ovlašćenje Vlade Crne Gore na sjednici 12. septembra 2024. godine.

,,Koncesioni ugovor ne prepoznaje prisustvo munike, koja je zaštićena vrsta Zakonom o zaštiti prirode, iako ona čini čak 26 odsto ukupnog drvnog fonda u koncesionom području. Planirana sječa bi dodatno ugrozila ne samo muniku već i održivost cjelokupnog ekosistema ovog područja”, komentariše ovu koncesiju Andrijana Mićanović iz Crnogorskog društva ekologa (CDE) za CIN-CG.

Crveni boksit je ključna sirovina za proizvodnju aluminijuma. Njegova ekonomska i strateška važnost ogleda se u širokoj primjeni i velikoj potražnji na globalnom tržištu. Prema podacima Privredne komore Crne Gore, dokazane rezerve crvenog i bijelog boksita u našoj zemlji prelaze 40 miliona tona, što čini čak oko jedan odsto ukupnih svjetskih rezervi.

S druge strane, munika (pinus heldreichii) je vrsta bora koja raste isključivo na planinama Balkana, s izolovanim nalazištima na Apeninima. „Munika je reliktna vrsta, što znači da je preživjela ledeno doba. Njena staništa su od izuzetne ekološke važnosti i u Crnoj Gori su zaštićena još od 1976. godine“, kaže Mićanović.  

Iz CDE-a objašnjavaju da su šume munike već decenijama pod izuzetno visokim pritiskom zbog masovnih šumskih požara i sječe, a da bi dodatni gubici ugrozili ne samo ovu vrstu, već i cjelokupni šumski ekosistem i opstanak vrsta koje zavise upravo od ovih šuma. ,,Šume munike zahtijevaju obnovu, a ne dodatno uništavanje već brutalno devastiranih šumskih područja“, upozorava Mićanović.

Uprava za šume i Ministarstvo poljoprivrede isključeni iz procesa dodjele koncesije

Uprava za šume, koja je nadležna na tom području, bila je isključena iz procesa donošenja koncesionih akata i odluka o davanju koncesije. Njima je ostalo da tek po ugovorenom poslu upozore na moguće štete.  

Pored Uprave i Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (MPSV) uputilo je kritike na račun ove koncesije.

„S obzirom na to da se munika, kao endemska vrsta Balkanskog poluostrva, nalazi na Crvenoj listi ugroženih vrsta biljaka Međunarodnog saveza za očuvanje prirode (IUCN), napominjemo da su zabrane njene sječe ustanovljene u procesu usklađivanja našeg zakonodavstva sa zakonodavstvom Evropske unije u predpristupnoj fazi i da smo ih već u obavezi primjenjivati“, istakli su u dopisu koji je ministar Vladimir Joković, u ime MPSV, proslijedio Ministarstvu rudarstva, nafte i gasa (MRNG) 31. januara 2025. godine, tri i po mjeseca nakon potpisivanja koncesije.

U dopisu koji je MPSV uputilo MRNG-u ističe se da Uprava za šume kao ni ovo Ministarstvo nisu bili konsultovani u procesu donošenja koncesionih akata i odluka o dodjeli koncesije.

„Kako Uprava za šume, kao upravljač predmetnog prostora, nije učestvovala u donošenju koncesionog akta, niti je uopšte bila obaviještena od strane nadležnog organa o namjeri zaključenja koncesionog ugovora za područje kojim upravlja, postavlja se pitanje legitimiteta predmetnog ugovora“, zaključuju iz Jokovićevog resora.

S druge strane, iz resora ministra Šahmanovića tvrde da je javna rasprava o Nacrtu koncesionog akta održana u periodu od 22. januara do 15. februara 2024. godine i da su sve nadležne institucije, uključujući i MPSV, bile uredno obaviještene.

Cijeli posao je pokrenulo Ministarstvo energetike i rudarstva, na čijem čelu je bio sadašnji gradonačelnik Podgorice Saša Mujović, koje jeobavijestilo nadležne institucije o javnoj raspravi putem javnog poziva. Poziv je, između ostalog, dostavljen i e-mailom na adresu Kabineta MPSV-a. ,,Na pomenuti dopis MPSV nije dostavio nikakve primjedbe ni sugestije“, navode iz MRNG-a.

Iz MPSV-a nisu odgovorili na upit CIN-CG-a da li su dobili poziv i ako jesu zašto nijesu učestvovali u javnoj raspravi. Iz Uprave za šume, međutim, potvrdili su za CIN-CG da su o koncesionom ugovoru bili obaviješteni tek 14 dana nakon zaključenja posla. 

Ministrastva različito o zakonitosti posla

MPSV i Uprava, zajedno sa osam ekoloških nevladinih organizacija, dovode u pitanje legitimitet koncesionog ugovora, ukazujući na niz proceduralnih propusta.

Jokovićevo ministarstvo u svom dopisu Šahmanovićevom resoru navodi da uočeni nedostaci u izradi plana davanja koncesija, koncesionog akta i odluke o dodjeli koncesije ograničavaju ostvarenje koncesionog prava u potpunosti.

S druge strane, iz MRNG-a tvrde da je cijeli proces sproveden u skladu sa zakonom. „Kako hronologija sprovedenih procedura pokazuje, tadašnje Ministarstvo energetike i rudarstva je postupak dodjele koncesije sprovelo u skladu sa zakonom, vodeći računa o zaštiti javnog interesa.“

Iz CDE-a upozoravaju da su neadekvatna zaštita i nedostatak transparentnosti u procesu odobravanja koncesija doveli do nekontrolisane eksploatacije prirodnih resursa bez ikakve strategije održivosti: „Institucije moraju preduzeti odgovarajuće mjere i postupati u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode i Zakonom o šumama,“ kažu iz CDE za CIN-CG.

Pored upozorenja nadležnima da se zakon mora poštovati iz CDE su uputili urgenciju svim nadležnim institucijama. „Ako ne postupe u skladu sa zakonom, obratićemo se nadležnim inspekcijama. Ukoliko inspekcije ne reaguju, tražićemo odgovornost organa nadležnih za njihov rad“, poručuju iz CDE-a.

Netransparentna izmjena PUP-a

U julu 2024. godine, četiri mjeseca prije nego što je ministar Šahmanović potpisao koncesioni ugovor, stupila je na snagu odluka Vlade o izmjenama i dopunama Prostorno-urbanističkog plana (PUP) Opštine Nikšić. Tom odlukom je u grafičkom dijelu predmetni lokalitet (KO Kuta II) definisan kao ležište mineralnih sirovina i eksploataciono polje.

Uprava za šume tvrdi da je tek nakon zaključenja koncesionog ugovora dobila informaciju o promjeni namjene parcele kojom gazduje, a koja je uključena u koncesiono područje za eksploataciju mineralnih sirovina.

„Odsjek za uređivanje šuma Uprave do dana dostavljanja ugovora o koncesiji nije imao informaciju o promjeni namjene parcela kojima Uprava gazduje kao šumom i šumskim zemljištem, a koje su dio koncesione površine za korišćenje mineralnih sirovina“, navodi se u zahtjevu za instrukciju o postupanju koji je Uprava za šuma uputila Ministarstvu poljoprivrede 21. januara 2025. godine, pola godine nakon izmjene PUP-a.

Iz CDE-a izražavaju zabrinutost zbog izmjena PUP-a opštine Nikšić, ističući da je promjena namjene zaštitnih šuma kroz krčenje zabranjena članom 45 Zakona o šumama.

„Zabrinjavajuća činjenica u vezi s izmjenama PUP-a opštine Nikšić jeste da je odluci o koncesiji prethodila izmjena ovog plana. Prema novim izmjenama, predmetni lokalitet (KO Kuta II) je definisan kao ležište mineralnih sirovina i eksploataciono polje, dok je ranije bio prepoznat kao šumska površina unutar gazdinske jedinice Župa-Štitovo, kojom upravlja Uprava za gazdovanje šumama i lovištima“, navodi Mićanović iz CDE-a.

Iz DOO “Novi Boksiti” su naglasili da se u neposredoj okolini predmetnog lokaliteta decenijama ekploatiše ruda crvenog boksita i da se tu nalaze četiri aktivna rudnika. ,,Predmetna lokacija na kojoj smo prema ugovoru sa Vladom Crne Gore dobili da radimo geološka istraživanja i eksploataciju ležišta crvenih boksita je tri puta u posljednjih dvadeset godina bila predmet koncesionog poziva,” rekli su za CIN-CG iz ove kompanije.

Prikaz lokacije Kuta II, koju je uradio CIN-CG na osnovu tehničkog elaborata firme Geo Friends, potvrđuje da se na malom dijelu tog lokaliteta obavlja eksploatacija boksita. Međutim, novim koncesionim ugovorom, legitimisanim PUP-om, predviđeno je širenje prostora rudnika i velika sječa uglavnom zaštićene šume.

U CDE-u ističu da isključenje Uprave za šume iz procesa izmjene PUP-a dodatno ukazuje na netransparentnost i nedostatak koordinacije u donošenju ovako važnih odluka. „Zbog toga zahtijevamo hitno preispitivanje usvojene odluke i obustavu svih daljih aktivnosti kako bi se spriječila brutalna devastacija zaštićenih šuma“, kažu iz CDE-a.

Umjesto ekološkog, cijenili areološki aspekt

Prema informacijama Uprave za šume, u koncesionom aktu se navodi da je tadašnje Ministarstvo energetike i rudarstva tražilo mišljenje Uprave za zaštitu kulturnih dobara, koja je utvrdila da na tom lokalitetu nema zakonom zaštićenih arheoloških nalazišta.

„Uvidom u dokumentaciju zaključeno je da se u blizini koncesionog područja nalazi kulturno dobro ‘Stari rudnik, Župa’, međutim, isto ne zahvata koncesiono područje i nalazi se na udaljenosti većoj od 500 metara“, saopštili su iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara za CIN-CG.

Zakon o zaštiti kulturnih dobara predviđa da se geološka istraživanja i eksploatacija mineralnih sirovina ne mogu vršiti na područjima gdje se nalaze kulturna dobra, niti u njihovoj neposrednoj blizini, bez prethodne saglasnosti Uprave.

Međutim, dodatnu kontroverzu izaziva izostanak ekološkog aspekta u postupku donošenja odluke o koncesiji. Naime, iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara navode da nisu nadležni za pitanje zaštite prirode, te upućuju na Agenciju za zaštitu životne sredine.

Iz Agencije za zaštitu životne sredine (EPA) su potvrdili za CIN-CG da procjena uticaja nije rađena. Međutim, shodno Zakonu o procjeni uticaja na životnu sredinu nosilac projekta je dužan da EPA-i podnese zahtjev za odlučivanje o potrebi izrade elaborata.

„Koncesinar je dužan da na istražno-eksploatacionom prostoru 'Bloka br. 4', pri planiranju i sprovođenju investicionog zahvata, sprovode postupak prethodne procjene uticaja na životnu sredinu, u skladu sa zakonom“, piše u nacrtu Koncesionog akta koji je odradio tadašnje Ministarstvo energetike i rudarstva krajem 2023. godine.

S druge strane ,,Novi Boksiti” kažu za CIN-CG da prema informacijama kojima oni raspolažu, navedeni elaborat nije potreban za istražne radove koje trenutno rade u skladu sa projektom.

Iz Uprave za šume smatraju da je bilo neophodno izraditi procjenu uticaja na životnu sredinu prije zaključenja predmetnog ugovora.

,,Novi boksiti’’ pod istragom zbog obilježavanja koncesione površine

Sumnju da je posao utanačen i prije zvaničnog potpisivanja ugovora podgrijava i krivična prijava Uprave za šume. Naime, mjesec dana prije potpisivanja ugovora nikšićka područna jedinica Uprave za šume podnijela je krivičnu prijavu protiv NN lica, za koja je navedeno i da se sumnja da su zaposlena u privrednom društvu ,,Novi Boksiti”. ,,Prijava je podnesena zbog toga što su NN lica izvršila obilježavanje površine pod šumom i šumskim zemljištem (odjeljenja 81a i 125a, gazdinska jedinica „Župa-Štitovo“) u nadležnosti Uprave za Šume bez znanja i učešća iste”.

Iz Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) Nikšić su za CIN-CG odgovorili da je povodom ove prijave formiran predmet i da se preduzimaju sve zakonom propisane mjere i radnje kako bi se prikupile relevantne činjenice za donošenje odluke u ovom predmetu.

,,Nakon usmenih informacija da je protiv nas podnešena krivična prijava, mi smo zatražili i dobili zvanično informaciju od ODT u Nikšiću da protiv nas nije podnešena prijava. Ne razumijemo ni zašto bi bila podnešena. Mi smo potpisali ugovor o koncesiji sa Vladom Crne Gore, tj. Ministarstvom rudarstva, nafte i gasa.', naveli su za CIN-CG iz Novi Boksiti.

Nikšićko preduzeće Novi Boksiti je u većinskom vlasništvu Nenada Bajovića (80 odsto), a suvlasnik sa 20 odsto udjela je Ivan Ivanović. Bajović je vlasnik Autoprevoza Bajović, a Ivanović je vlasnik preduzeća Rapax.

Raskid ugovora ne donosi štetu državi

Dva mjeseca nakon zaključenog ugovora „Novi Boksiti“ upućuju zahtjev Upravi za šume za sastanak s ciljem sprovođenja procedura za sječu šume na površini nad kojom imaju koncesiono pravo. Uprava se, tvrde iz Novih Boksita, nije se odazivala na njihove uporne pozive.

Iz ove kompanije navode da su tek početkom ove godine saznali za postojanje munike na koncesionom području. ,,Naši inženjeri su nakon saznanja o navodnom postojanju munike utvrdili da se područje gdje se po mapama navodno nalazi munika, što ne znači da je ima i na terenu, zbog požara i ostalog, samo dijelom preklapa sa koncesionim područjem gdje se trenutno sprovode istraživanja,” naglašavaju iz DOO “Novi Boksiti”.

Oni dodaju da bi se, ukoliko se pronađe ruda odgovarajućeg kvaliteta koja je isplativa za eksploataciju na području gdje se utvrdi da ima munike, eventualno radila podzemna eksploatacija, što, oni smatraju, ne bi ugrozilo muniku.

Zbog brojnih nepoznanica koje prate ovaj slučaj iz resoraŠahmanovića navode da je članom 18 Ugovora o koncesiji propisano pod kojim uslovima koncedent, odnosno država, ima pravo da raskine ugovor: „Naglašavamo da je stavom pet istog člana propisano da u slučaju raskida ugovora definisanih ovim članom, koncesionar nema pravo na naknadu štete“, kažu za CIN-CG iz Šahmanovićevog ministarstva.

Simbol otpornosti

Munika, ili pinus heldreichii je vrsta koja raste na visokim nadmorskim visinama između 1.200 i 2.000 metara. Ovo drvo može da dostigne visinu od 20-30 metara i izdvaja se po tankim i zelenim iglicama, raspoređenim u parovima, kao i po svojim cilindričnim čunjevima, dugim oko 7-12 cm. Kora je sivo-smeđa i gruba, posebno na starijim primijercima.

Munika nije samo biljka koja preživljava u ekstremnim uslovima, već predstavlja i izvanredan primer prilagođavanja prirodi. Njena sposobnost da raste u visokim planinama, na stjenovitim terenima i u oštrim klimatskim uslovima, čini je simbolom otpornosti.

Iz Uprave za šume kazu da je šuma munika rasprostranjena u Crnoj Gori na površini od 10.541 hektara, što je dva odsto ukupnog šumskog bogatstva. Najviše je ima u opštini Nikšić (803.474 kubnih metara), zatim na području Danilovgrada, Kolašina, Podgorice i Andrijevice.

Munika je dugovjeka vrsta, koja može da živi stotinama godina. U 2019. godini stručnjaci su procijenili da u okolini Andrijevice postoji munika stara preko 1500 godina, nazvali su je Radmilo.

Ta dugotrajnost muniku čini dragocjenim biološkim resursom, jer njene šume koje su među najstarijima i najprirodnijima u Evropi, pružaju utočište jedinstvenoj planinskoj fauni i podržavaju biodiverzitet koji bi inače mogao biti ugrožen krčenjem šuma ili klimatskim promenama.

Njeno prisustvo je indikator zdravlja planinskog okruženja u kojem raste. Zbog svoje osjetljivosti na klimatske promene, njena distribucija i rast mogu pružiti precizne signale o uticaju promjena u životnoj sredini, čineći je referentnom tačkom za studije ekologije i zaštite. Zbog ovih razloga, munika nije samo biljka kojoj se treba diviti zbog njene ljepote i snage, već i važan element za očuvanje prirodnog okruženja.

Munika kao ugrožena vrsta drveća je zaštićena u Crnoj Gori Zakonom o zaštiti prirode, a na međunarodnom nivou Evropskom direktivom o staništima, Evropskom strategijom za biodiverzitet, Međunarodnom unijom za očuvanje prirode (IUCN) i Konvencijom o biološkoj raznovrsnosti (CBD) i Bernskom konvencijom.

Više flagrantnih slučajeva govora mržnje od strane javnih funkcionera i političara prošlo je nekažnjeno od strane prvosuđa, iako Crna Gora ima dobar zakonski okvir za sankcionisanje ovih pojava

Alen Hadžović

Presuda u slučajevima govora mržnje u Crnoj Gori gotovo da nema. Posebno zabrinjavajuće je to što jezik mržnje i pozivi na nasilje i netoleranciju dolaze i od predstavnika najviših državnih funkcija. I ostaju nekažnjeni

,,Crna Gora ima solidne zakonske mogućnosti za borbu protiv govora mržnje, ali je problem nedosljedna primjena u praksi, ocjenjuje za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Vesna Rajković Nenadić iz Instituta za medije.

Nekoliko svježih flagrantnih slučajeva govora mržnje od strane javnih funkcionera i političara prošli su nekažnjeno od strane prvosuđa. 

Proslavu 166 godina od jedne od najznačajnijih crnogorskih pobjeda u 19. vijeku, bitke na Grahovcu, gradonačelnik Nikšića, Marko Kovačević, obilježio je riječima: „Ako neko neće da budemo braća, ako neko hoće više da liči na Turke, onda, bogami, u budućnosti prema njemu ćemo kao i prema Turcima postupati“. I pored najava, koalicioni partneri u Nikšiću nijesu kaznili raskidom saveza ovakav gradonačelnikov manir, a Više državno tužilaštvo (VDT) još uvijek izviđa ovaj slučaj.

Mjesec dana nakon što je sjeo u fotelju gradonačelnika Nikšića, u junu 2021, Kovačević je na TV Kurir negirao da je u Srebrenici počinjen genocid: „Uostalom, mislim da nije bilo genocida u Srebrenici i mislim da sam time sve rekao“. Zbog negiranja genocida u Srebrenici, VDT u Podgorici je u septembru 2021. podiglo optužni prijedlog. Krivični zakonik je jasan i za negiranje genocida predviđa kaznu zatvora od šest mjeseci do pet godina. Međutim, Viši sud u Podgorici oslobodio je Kovačevića. Utvrdio je da svojom izjavom nije izazivao nacionalnu i vjersku mržnju.

Kovačević je prokomentarisao da za razliku od njega, niko ne dovodi u pitanje govor Mila Đukanovića i Danijela Živkovića, kako je naveo, „zbog mnogo eksplicitnijih stvari“.

Primjera mržnje koje nije stigla ,,ruka pravde” ima i sa druge strane političkog spektra u Crnoj Gori.

Bivši premijer, predsjednik i trodecenijski lider DPS-a, Milo Đukanović, je u intervjuu koji je dao nekoliko mjeseci nakon što je izgubio izbore konstatovao da je crnogorsko društvo – društvo osvetnika. Pominjao je ćeraniju, krvnu osvetu, revanšizam... Iz Višeg tužilaštva u Podgorici su saopštili da nema osnova za pokretanje postupka protiv Đukanovića zbog njegovih izjava u ovom intervjuu.

Predsjednik DPS-a, Danijel Živković, izjavio je da će u slučaju hapšenja bivšeg partijskog šefa Đukanovića njihov odgovor biti radikalan.

U Crnoj Gori i mediji ostaju nekažnjeni zbog jezika mržnje.

“Podsjetimo se slučaja bivših poslanica Božene Jelušić i Suade Zoronjić koje je objavio portal Aktuelno, takođe medij prepoznat po širenju najspornijeg sadržaja, često i govora mržnje. Taj sporni tekst je i dalje dostupan javnosti. Važno je da napomenem da je Zakonom o medijima propisano da sudovi mogu da blokiraju medijski sadržaj i to po hitnom postupku ukoliko ima elemenata koji su kritično inkriminisani”, kaže za CIN-CG Rajković Nenadić.

Ta odredba, navodi ona, nije posljednjih godina primijenjena u praksi. “Usvajanjem novog Zakona o medijima svako zainteresovano lice može da traži od suda da blokira medijski sadržaj, jer je do usvajanja novog zakona, na ljeto prošle godine, to mogao samo državni tužilac. To je ona od bitnih novina u novom zakonu i ja pozivam sve da je koriste”, navodi ona. 

Podsjeća i na slučaj bivšeg poslanika i predsjednika Pokreta za promjene (PzP) Nebojše Medojevića koji je je na Tviteru objavio izmijenjenu privatnu fotografiju bivšeg državnog sekretara u Ministarstvu finansija i socijalnog staranja Janka Odovića.

,,On je to objavio uz neprimjereni komentar u kojem je aludirao na njegovo seksualno opredjeljenje. Medojevićev partijski kolega Nikola Bajčetić ranije je na Tviteru takođe uputio teške uvrede LGBT osobama”, kaže Rajković Nenadić.

Govor mržnje sastavni dio nekoliko krivičnih djela

Govor mržnje je prema crnogorskom zakonodavstvu itekako kažnjiv i sastavni je dio nekoliko krivičnih djela. Krivični zakonik Crne Gore utvrđuje mržnju prema drugom licu zbog nacionalne ili etničke pripadnosti, pripadnosti rasi ili vjeroispovjesti, saglasna je naša sagovornica.

Takođe i zbog odsustva te pripadnosti, invaliditeta, pola, seksualne orijentacije ili rodnog identiteta. Za one koji podstiču na nasilje ili mržnju prema grupi ili članu grupe koja je određena na osnovu rase, boje kože, religije, porijekla, državne ili nacionalne pripadnosti, propisana je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Za one koji šire ideje o superiornosti jedne rase nad drugom ili propagiraju mržnju ili netrpeljivost po osnovu rase, pola, invaliditeta, seksualne orijentacije, rodnog identiteta ili drugog ličnog svojstva ili podstiču na rasnu ili drugu diskriminaciju, propisana je kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine. Ovo pitanje tretirano je i Zakonom o javnom redu i miru koji predviđa da će se onaj ko na javnom mjestu govorom, natpisom, znakom ili na drugi način vrijeđa drugog po osnovu nacionalne, rasne ili vjerske pripadnosti, etničkog porijekla ili drugog ličnog svojstva, kazniti za prekršaj novčanom kaznom od 250 do 1.500 eura ili kaznom zatvora do 60 dana.

,,Problem je međutim što sudovi često nedosljedno primjenjuju zakonske propise. Često se ne zna granica između krivičnog djela i prekršaja, što je potrebno i zakonski jasnije definisati kako bi predstavnicima pravosuđa ostalo manje dilema. Ipak smatram da predstavnici pravosuđa moraju prolaziti više obuka i više raditi po pitanju govora mržnje. Ohrabruje, međutim, što mlađe sudije u osnovnim sudovima sve češće donose presude pozivajuči se na praksu Evropskog suda”, smatra Rajković Nenadić.

Iz Institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda (Ombudsman), odgovarajući na naša pitanja, napomenuli su da se zbog prisutnosti govora mržnje, pretežno na internetu, zahtijeva pravovremeno i adekvatno reagovanje, kroz mehanizme samoregulacije, ali i postupke utvrđivanja krivično - pravne i prekršajno - pravne odgovornosti.

,,Onlajn prostor mora biti podložan adekvatnoj kontroli i administraciji sadržaja, posebno što napadi odatle mogu eskalirati fizičkim napadom i/ili drugim neprimjerenim ponašanjem na javnom mjestu“, napominju. 

Upozorava mali broj presuda, naspram broja slučajeva mržnje

Iz te institucije za CIN-CG kažu da je u 2024. godini, u radu pred tom instancom, bilo pet predmeta iz oblasti govora mržnje, a četiri iz oblasti Javni diskurs i mediji, koji se takođe dominantno odnose na govor mržnje. Takvi podaci pokazali su višegodišnji trend da, od ogromnog broja slučajeva mržnje, jedan dio stigne da se požali ovoj instituciji, dok je broj koji stigne do pravosudnih institucija najmanji.

,,Prema statistici predmeta koji se vode u instituciji Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore u 2023. bilo je 12 predmeta iz oblasti govora mržnje i još sedam predmeta u oblasti javnog diskursa/medija. Tokom 2022. godine bilo je 16 predmeta govora mržnje i 14 predmeta u oblasti javnog diskursa/medija; u 2021. godini u radu je bilo 10 predmeta zbog govora mržnje i četiri u oblasti javnog diskursa/medija, a 2020. godine sedam, odnosno šest predmeta”, naveli su iz institucije Ombudsmana.

U izvještaju Akcije za ljudska prava (HRA) iz 2022. se navodi da je za 12 godina (od 2010. do 2022.) samo 31 slučaj bio pred crnogorskim sudovima. Takvi podaci ukazuju i na hroničnu nespremnost naših pravosudnih institucija da riješe ovaj problem.

Izvještaj platforme Reporting Diversity Network (RDN), objavljen 1. novembra 2024. godine, ukazuje da je samo od maja 2022. do decembra 2023. bilo 162 slučaja govora mržnje, među kojima su se po kategorijama istakli mržnja po osnovi etničke pripadnosti (31,48%), pola (24,07%), političke/ideološke pripadnosti (17,28%) i religije (12,96%).

Prema prethodnom izvještaju iste platforme, kategorija prema kojoj je mržnja dominantno bila upućena jeste bio pol.

Glavni izvor govora mržnje, prema najnovijem izvještaju, jesu političari (33,13%), zatim novinari, predstavnici medija ili medijski analitičari (19,02%), a vrsta mržnje koja se izdvaja su uvrede (73,62%), dezinformacije (11,04%) i podstrekavanje na nasilje (6,75%).

Razvijene demokratije prepoznaju govor mržnje i na njega djeluju. Na primjer, u Francuskoj je još prije više godina tadašnji lider desničarske stranke Nacionalni front, Žan Mari Le Pen, kažnjen dva puta sa po 10.000 eura za dvije izjave kojima je poručio sljedeće: ,,Kad budemo imali 25 miliona muslimana, mi Francuzi ćemo morati da se pazimo. Kad kažem da će onog dana kad više ne bude pet nego 25 miliona Muslimana u Francuskoj, oni biti ti koji nam naređuju, ljudi mi govore – ali g. Le Pen to nam se već događa.”

U ovom poznatom slučaju sada već pokojnog lidera Nacionalnog fronta, Evropski sud za ljudska prava je odbacio Le Penove tvrdnje da mu je prekršena sloboda izražavanja, objasnivši da su njegove izjave promovisale neprijateljstvo i odbacivanje zajednice muslimana u Francuskoj i da takve izjave ne štiti sloboda govora.

Crna Gora još uvijek čeka na značajniju presudu u slučaju govora mržnje.

Tužilaštvo tražeći pomoć EU razotkrilo da se teško bori sa govorom mržnje

Posljednja dešavanja u Crnoj Gori, a u vezi sa masovnim ubistvom na Cetinju, otkrile su brojne nedostatke u percepciji problema govora mržnje u našoj zemlji. Više državno tužilaštvo je saopštilo da će biti zatražena i međunarodna pravna pomoć, jer pojedini komentari objavljeni na društvenoj mreži Iks otežavaju otkrivanje identiteta i osobe koja je postavila komentar.

Tužilaštvo je u najkraćem roku podnijelo dva zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka zbog objava na društvenoj mreži Fejsbuk koje su imale karakter uvredljivog govora i govora mržnje, nakon zločina na Cetinju. U Višem državnom tužilaštvu su ukupno radi ovog slučaja formirana četiri predmeta zbog govora mržnje.

Od toga, dva su procesuirana, a u dva slučaja osobe nijesu identifikovane. Tužilaštvo je navelo da posvećuju punu pažnju ovim slučajevima, ali da se lažni profili veoma teško identifikuju. Saopštili su da i dalje prate komentare i objave na društvenim mrežama i medijima.

Nedovoljan broj pokrenutih sudskih postupaka po osnovu govora mržnje, i još manji broj pravosnažnih presuda upozorava na neažurnost, nesposobnost ili nespremnost institucija da se izađe na kraj sa ovim problemom. Nedostatak dosljedne primjene propisa, kao i slaba reakcija na izjave visokih političkih funkcionera, stvara prostor za dalju normalizaciju i širenje mržnje u društvu. 

Mnogi dokazani aktivisti za ljudska prava imaju problem da nađu utočište u našoj zemlji

Jovo MARTINOVIĆ 

Crna Gora je od 2019. do 2023. godine odobrila međunarodnu zaštitu za svega 51 stranca. Najviše je Rusa – 19. Većina su osobe velike platežne moći. Istovremeno, dokazani aktivisti za ljudska prava, kao i drugi koji pokušavaju da nađu utočište u Crnoj Gori, ne uspjevaju da dobiju azil.

Neki od njih u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) tvrde da su naišli na otvoreno neprijateljstvo dijela crnogorske vlasti koja o Aleksandru Lukašenku i Vladimiru Putinu ima visoko mišljenje.

V.I. (puno ime poznato redakciji) je imao ružičastu predodžbu o Crnoj Gori kao prozapadnoj članici NATO-a i broj jedan kandidatu za EU, kada je 27. jula 2024. zatražio međunarodnu zaštitu od političkog progona u Bjelorusiji. 

Razuvjerio ga je Radovan Popović, sada već bivši pomoćnik ministra policije Danila Šaranovića i šef Direktorata za upravne poslove, državljanstvo i strance. U rješenju UP I-132/23-6651/3 od 5. juna 2024, Popović je odbio zahtjev za međunarodnu zaštitu ovom bjeloruskom državljaninu jer, kako se navodi u dokumentu: „ne postoji opravdan strah od progona u matičnoj zemlji“. Ovo rješenje je potvrdio i Upravni sud Crne Gore presudom od 16. januara 2025, odbivši žalbu na rješenje Popovića. V.I. je prije nedjelju dana dobio presudu i rečeno mu je da u roku od 15 dana mora napustiti Crnu Goru. Za utjehu mu je da neće biti deportovan u Bjelorusiju gdje ga čeka KGB.

On i njegova porodica su došli u Crnu Goru krajem 2020. godine i otpočeli uspješan biznis uz odobreni boravak. Međutim, V.I. se nakon pandemije Covid-a vratio u Bjelorusiju zbog problema sa poslovanjem njegove tamošnje kompanije. Iako je firma ponovo stala na noge, u proljeće 2023, počeli su problemi. Nakon poreske inspekcije uslijedile su razne kontrole jedna za drugom. Banka sa kojom je sarađivao preko 10 godina mu je naglo otkazala kreditne linije bez obrazloženja. 

Od prijatelja u državnoj bezbjednosti (Bjelorusija je zadržala sovjetski naziv KGB), priča za CIN CG, saznao je da je razlog njegovih iznenanih problema 20-minutni video na Youtube-u koji je objavio u avgustu 2020, na koji je i sam zaboravio. Snimio ga je tokom velikih protesta nakon pokradenih predsjedničkih izbora. V.I . je javno podržao preko Interneta one: „koji se bore za slobodnu Bjelorusiju“ i „pobjedu demokratije“. Na snimku se čuje kako govori da je „Lukašenko ugušio proteste prolivanjem krvi“ i da „narod treba na isti način uzvratiti“.

U julu 2023. dobio je telefonski poziv od KGB-a. Rečeno mu je da dođe na razgovor. Na pitanje zbog čega, rekli su mu je da će znati kad dođe. V.I. kaže da bi se „razgovor“ loše po njega završio, kao i za mnoge druge koji su ranije nestali nakon odazivanja KGB-u i završili u raznim kazamatima. Odmah je kupio kartu za Istanbul i preko Turske pobjegao za Crnu Goru ostavivši svoj mobilni telefon sa sim karticom u Minsku za slučaj da mu je KGB pratila kretanje preko baznih stanica. Kasnije je od susjeda saznao da je policija dolazila kući da ga traži. Policija je onda kontaktirala njegovu suprugu da pita za njega. Supruga je odgovorila da nisu zajedno i da je otišao za Rusiju.

Dobro dokumentirana tortura nad političkim disidentima i kritičarima Lukašenka koji u zatvorima drži gotovo 1300 političkih zatvorenika zbog i najmanjeg prekršaja (uključujući i sitne donacije organizacijama za ljudska prava ili žrtvama terora) nijesu, međutim, mogle uvjeriti crnogorski MUP da V.I. prijeti opasnost. Popović i vijeće Upravnog suda (čiji izvjestilac je bila sudija Tatjana Krpović) konstatuju da strah V.I. od povratka u zemlju „nije bio preovladavajući motiv“ da mu se pruži azil jer „nedostaje i elemenat progona“. Popović i vijeće Upravnog suda zamjeraju i V.I. što nije tražio azil u prvoj zemlji tranzita Turskoj, previdjevši da je porodica podnosioca već živjela u Crnoj Gori sa urednim boravkom.

 „Iako u određenoj mjeri postoje kršenja ljudskih prava u Bjelorusiji, MUP je utvrdio da se V.I. može nesmetano vratiti u zemlju porijekla, te da mu povratkom ne bi bili ugroženi život, sloboda i bezbjednost“, navode. Za crnogorski MUP, Bjelorusija je „industrijski razvijena“ zemlja. Popović je u rješenju pohvalio Bjelorusiju da je primila 2.915 izbjeglica pod mandatom UNHCR-a, 143 tražilaca azila i preko 6 hiljada apatrida i da se Lukašenkov režim bori protiv trgovine ljudima.

Slično rješenje MUP je donio i u slučaju ruskog državljanina N.T. (ime poznato redakciji) kome je takođe odbijen zahtjev za međunarodnu zaštitu rješenjem UPI-132/23-5/4 od 1. septembra 2023. godine. Ovaj mladi Rus je tražio azil zbog problema koje je imao zbog svog homoseksualnog opredjeljenja i straha od mobilizacije i slanja u rat. 

Ne ulazeći u opravdanost zahtjeva, MUP je svojim odbijajućim rješenjem ponovio ranije floskule. Citira se Ustav Ruske Federacije koji jamči „prava na lično dostojanstvo“, i da „niko ne može biti podvrgnut mučenju, nasilju, ponižavanju“. „Građani Rusije imaju pravo da učestvuju u politici i u upravljanju državom i pravo da slobodno biraju svoje predstavnike“, navodi se u zaključku MUP-a.

Sa stavom ovdašnjeg Ministarstva, sigurno se ne bi složile desetine hiljada ruskih građana koji su doživjeli montirane sudske procese, mučenja i često direktne fizičke likvidacije u zemlji i inostranstvu od strane Putinovog režima.

Azil u Crnoj Gori još ne uspjevaju da dobiju dokazani kazahstanski aktivisti za ljudska prava Dinara Botaevna Smailova i njen suprug Almat Mukamedžanov. 

Almat i Dinara (poznatija kao Dina Tansari) u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) kažu da im je Crna Gora kao novo utočište izgledala privlačno. „Zemlja je članica NATO pakta i kandidat za članstvo u Evropsku uniju (EU), pa smo vjerovali smo da ćemo tamo biti zaštićeni od političkog progona“, ponadali su se supružnici.  

U Crnu Goru su stigli 8. oktobra 2023. godine i zatražili međunarodnu zaštitu. Samo nedjelju kasnije, 16. oktobra, kazaške vlasti su pokrenule novi krivični postupak protiv Smailove (do tada ih je bilo pet). Tužilac iz grada Ust-Kamenogorsk je optužio Smailovu da je počinila „izuzetno tešku prevaru velikog obima“ protiv šest lica na osnovu člana 190 Krivičnog zakonika (KZ) Kazahstana. Tužilac tada nije dostavio izjave navodnih žrtava, već je kasnije, krajem novembra, dostavio skenirane izjave. Smailova se tereti da nije prijavila dobrovoljne donacije ovih šest osoba u ukupnom iznosu od 23 hiljade tengi ili 44 eura. I pored primjedbi Anare Kusainove, advokatice Smailove, da donacija od ukupno 44 eura ne podliježe ni krivičnoj ni drugoj odgovornosti shodno članu 3 KZ-a, za Smailovom je raspisana nacionalna potjernica. Krajem godine, tačnije 27. decembra 2023, Kazahstan je raspisao i međunarodnu potjernicu. Status njenog supruga je ostao nejasan. Pokušaj raspisivanja međunarodne potjernice, prema dostupnim podacima, nije prošao kontrolu Interpola.

Aktivizam Smailove je počeo u julu 2016. godine kada je na svojoj Facebook stranici objavila da je preživjela grupno silovanje u mladosti i da više ne namjerava ćutati o tome i o sveprisutnom nasilju nad ženama i djecom u Kazahstanu. Pozvala je žene da javno progovore o rodnom nasilju. U aprilu 2017. godine, ona i suprug su uspostavili SOS liniju za žrtve porodičnog i seksualnog nasilja i registrovali su Javni pokret protiv nasilja ’NeMolchi.KZ’“ (u prijevodu „nema ćutanja“). Krajem 2019. godine, zahvaljujući djelovanju fondacije i međunarodnom pritisku, Kazahstan je usvojio stroži zakon za krivična djela silovanja i ostalih vidova seksualnog nasilja. Pojačana je i regulativa prevencije porodičnog i seksualnog nasilja. Smailova je 2018. god. dobila odlikovanje UN-a od predsjednice UN Women, Fumzile Mlambo-Ngugke, kao jedna od „žena koje su promijenile svijet“ 2017. godine. U aprilu 2020. je uvrštena u prvih pet žena globalnih aktivista UN Women u borbi protiv COVID-a.

Specijalne izvjestiteljke UN-a Meri Lolor i Doroti Estrade-Tank (predsjedavajuća UN-ove Radne grupe za diskriminaciju žena i djevojčica) su u zvaničnim pismima upozorile Crnu Goru da je kazahstanska vlada u zadnjih sedam godina „razvila obrazac progona i maltetiranja Smailove“. Takođe, Ujedinjene nacije su zamolile Crnu Goru da uzmu u obzir „rizike sa kojima se suočavaju kao borci za ljudska prava ako bi se vratili u matičnu zemlju“, navodeći da Smailovoj prijeti zatvorska kazna od deset godina. Osim UN-a i drugih međunarodnih organizacija o njihovom progonu je pisao AP, Slobodna Evropa (RFE), BBC, Vašington post (WP) itd.

Meri Lolor navodi u pismu našoj Vladi da je zahvaljujući Smailovoj i njenoj fondaciji NeMolchi.KZ pruženo preko 35 hiljada besplatnih konsultacija preko stalno dostupne linije, dok je preko 2,5 hiljade žena dobilo pravnu, i socijalnu pomoć. Aktivizam Smailove i Mukamedžanova protiv nasilja je doveo do osude 240 silovatelja. Takođe, zbog nemara i nepostupanja, do sada je osuđeno i 10 policajaca. Više od 200 državnih službenika je disciplinski odgovaralo u postupcima na osnovu žalbi klijenata fondacije koja daje bezplatne pravne savjete.

Sve ove aktivnosti nisu prolazile blagonaklono kod autokratskih vlasti bliskih Moskvi. „U državnoj vlasti imate opasnih pedofila, silovatelja i nasilnika raznih vrsta koje ne vole ovo što mi radimo, iako smo politički potpuno neutralni“ objašnjava Mukamedžanov u razgovoru za CIN-CG.

Problemi sa državom su počeli nakon pozivnice zamjenika generalnog sekretara UN-a Smailovoj da govori na 72. sjednici Generalne skupštine UN 21. septembra 2017. godine. Sa UN-ove govornice u Njujorku Smailova je pozvala centralnoazijske žene „da se ne stide progovoriti i da traže procesuiranje nasilnika“. Ubrzo nakon njenog govora, u Almatiju, u Kazahstanu, vlasti su organizovale pres konferenciju na kojoj je optužena za prevare i odavanje povjerljivih podataka žena žrtava seksualnog nasilja koje su zatražile pomoć od NeMolchi.KZ. „Patriotske“ nevladine organizacije su ubrzo na internetu počeli kampanju verbalnih napada na fondaciju uz prijetnje svakome ko javno govori o nasilju, ubistvima i nekažnjivosti jer se time navodno ruši ugled države.

U Crnoj Gori supružnici nisu dočekani raširenih ruku. Slične domaće organizacije koje se bave ljudskim pravima, osobito žena i žrtava porodičnog nasilja nisu pokazale interesovanje da pomognu ili da se uključe u ovaj slučaj. Upiti CIN-CG su takođe ostali bez odgovora.

Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) 24. aprila 2024. godine obavijestilo je supružnike da ne može donijeti odluku o njihovom zahtjevu za međunarodnu zaštitu koju su podnijeli 26. oktrobra 2023. godine u predviđenom roku od šest mjeseci. Razlog je što donošenje odluke, kako su objasnili, „podrazumijeva utvrđivanje složenog činjeničnog stanja, odnosno razjašnjenja složenih pravnih pitanja“. Stoga je rok za donošenje odluke produžen za još devet mjeseci od strane MUP-a. U dokumentu MUP-a stoji da odgovor na njihov zahtjev „mogu očekivati do 26. januara 2025. godine“. Iako je rok probijen preko mjesec dana do sada nema nikakvog odgovora.

Situacija se za supružnike dodatno usložila kada su krajem ljeta 2024. godine primijetili da su praćeni. Počeli su dobijati i tekstualne prijetnje na njihovom i ruskom jeziku da su locirani i da se neće izvući. Na ponovljene urgencije i UN-a i Savjeta za građansku kontrolu rada policije da im se pruži sigurnost u Crnoj Gori dok čekaju ishod svog zahtjeva, ministar Šaranović je 24. oktobra 2024. god. odgovorio Savjetu birokratski i hladno. Ponovio je raniji dopis MUP-a da je produžen rok za odlučivanje o njihovom zahtjevu „radi utvrđivanja složenog činjeničnog stanja, odnosno razjašnjenja složenih pravnih pitanja“. Po pitanju uhođenja i prijetnji supružnicima u Crnoj Gori ministar Šaranović je obavijestio Savjet za građansku kontrolu rada policije da je „sa navedenim upoznata Uprava policije“. Supružnici su za CIN-CG odgovorili da ih niko nije kontaktirao povodom prijavljenih prijetnji.

Da ovakve stvari nisu bezazlene govori slučaj kazahstanskog novinara i opozicionog aktiviste Aidosa Sadikova koji je ubijen u Kijevu početkom jula 2024. god. Porodica Sadikova je optužila kazaškog predsjednika Kasima-Jomarta Tokajeva da je naredio likvidaciju.