Trenutno nijedna žena nije na čelu neke opštine, što predstavlja znatan pad u poređenju s prethodnim decenijama

Danijela Lasica

U svjetlu posljednjih lokalnih izbora u Podgorici, tema uloge žena u politici ponovno je u fokusu. Na žalost, situacija u Crnoj Gori odražava zabrinjavajući trend: od 13 izbornih lista koje su se takmičile krajem septembra 2024. godine, samo jedna je imala ženu kao nositeljku. Dodatno, trenutno nijedna žena nije na čelu neke opštine, što predstavlja znatan pad u poređenju s prethodnim decenijama.

Kaća Đuričković iz UNDP-a, koja se dugi niz godina bavi pitanjima osnaživanja žena, upozorava na šire sistemske uzroke ovog problema.

"Prisustvo duboko ukorijenjenih tradicionalnih društvenih normi jedan je od glavnih razloga za trenutno stanje rodne ravnopravnosti, a tom sistemu utemeljno je uvjerenje da javna sfera, donošenje odluka i moć pripadaju muškarcima, dok su žene usmjerene na brigu o porodici i majčinstvo. Ova sistemska diskriminacija nije nova, a njeno uklanjanje je dugotrajan proces, jer je usađena u društvene vrijednosti koje neravnomjerno raspodjeljuju resurse – vrijeme, moć i novac”, kaže Đuričković.

Dodaje da su krize u proteklim godinama dodatno osnažile retradicionalizaciju društva, što se jasno odražava u političkoj sferi.

“Snaženje nacionalizama dio su istog paketa i mit o ženama majkama uzdignut je do narativa o opstanku u jačanju nacija. Pored toga, ovaj porast retrogradnih snaga dovodi u pitanje i druga prava žena poput reproduktivnih koja su u ovakvom ambijentu postala laka meta. Ovaj otpor nije samo lokalni fenomen, već dio globalnog trenda što sveukupno sliku čini kompleksnijom”, kaže Đuričković.

Zdenka Popović, potpredsjednica Skupštine Crne Gore, slaže se da zakonske kvote za žene nisu dovoljne, ali dodaje i da bez kvota ne bi bilo ni ovoliko žena u politici koliko ih je trenutno.

"Iako kvote garantuju minimalno prisustvo žena na listama, stvarni uticaj žena na ključne političke odluke ostaje ograničen, kaže Popović.

“Uvođenje strožih mjera, poput povećanja kvota na 40% i garancije da najmanje 40% izabranih kandidatkinja budu žene, predlaže se kao rješenje. Iako žene čine više od polovine populacije u Crnon Gori, istraživanja pokazuju da 92% žena više od muškaraca preuzima neplaćene poslove u domaćinstvu, što utiče na njihovu mogućnost političkog angažmana. Socijalne predrasude i kulturološke norme dodatno ih sputavaju”, objašnjava Popović.

Univerzitetska profesorica, i dugodišnja poslanica Branka Bošnjak, kaže da se stiče utisakm da bez obzira na važnost balansirane zastupljenosti i rodne ravnopravnosti na mjestima odlučivanja za dobrobit društva, da se i dalje ova tema uporno odbija kad je u pitanju realizacija.

“Deklarativno su uvijek svi “ZA” ali činjenice demantuju. Dakle stagniramo, puna su nam usta priče o rodnoj ravnopravnosti, ali na djelu ništa od toga, makar ne tamo gdje je moć, tu žena nema. Ako i uspiju vrlo brzo ih potisnu. Muškarci vole moć i smatraju da im to pripada, oni su u tome ujedinjeni i solidarni, dok nama ženama uvijek nedostaje te solidarnosti”, kaže Bošnjak.

Podaci govore sami za sebe

Prema trenutnim statistikama, žene zauzimaju samo 27,16% mjesta u parlamentu Crne Gore, što je ispod prosjeka regiona. Ovaj podatak ne iznenađuje ako uzmemo u obzir da Crna Gora nikada nije imala ženu na poziciji premijerke ili predsjednice države. Kaća Đuričković istakla je da je od 1946. godine, kada su žene prvi put dobile pravo glasa, samo 26 žena obnašalo funkcije ministarki.

“Da se okupe sve žene koje su ikada bile na pozicijama ministarki, ne bi mogle sastaviti vladu prosječne veličine”, slikovito opisuje Đuričković.

Dodaje da su krize u proteklim godinama dodatno osnažile retradicionalizaciju društva, što se jasno odražava u političkoj sferi. Sumornu statistiku potvrđuju I ostale sagovornice.

“Činjenica da nijedna žena nije bila na mjestu predsjednika vlade i da trenutno nemamo potpredsjednicu vlade, uprkos velikom broju potpredsjedničkih mjesta, sugeriše duboko ukorijenjene društvene, kulturne i političke barijere. Međutim u 44. Vladi ipak imamo 5 ministarki koje vode jedne od najznačajnijih resora što predstavlja pozitivan podstrek i motivaciju za sve mlade žene koje sebe vide u politici”, kaže Popović.

“Samo je jedna žena je na mjestu potpredsjednice Skupštine, I to je puko ispunjavanje Poslovnikam koji smo mi kao Ženski klub prošlog saziva Skupštine uspjele da izmijenimom da makar jedno mjesto pripadne manje zastupljenom polu, i eto to jedno što su morali su ispunili, sumnjam da bi da nije bila obaveza”, dodaje Bošnjak.

Još alarmantniji je pad prisustva žena na lokalnom nivou. Prije petnaest godina, Crna Gora je imala četiri do pet predsjednica opština, što danas nije slučaj.

"To je porazno za društvo i pokazuje koliko je neophodno sistemsko osnaživanje žena. Rodna ravnopravnost nije samo pitanje pravde i jednakih mogućnosti, već i pitanje kvalitetnijeg upravljanja, jer različite perspektive doprinose donošenju boljih odluka. Ako društvo zanemaruje potencijal žena, propušta šansu za inkluzivniji i uravnoteženiji razvoj", navodi Popović.

Izazovi digitalnog doba

Jedan od novih aspekata koji dodatno otežava situaciju jeste negativan uticaj digitalnih platformi. Društvene mreže, iako pružaju prostor za javni diskurs, postale su sredstvo za napade na žene u politici.

"Digitalno nasilje i mizoginija obeshrabruju žene da se uključe u političke tokove", upozorava Đuričković.

“Ovi napadi, koji uključuju i verbalno i medijsko nasilje, dodatno obeshrabruju veliki broj žena da se uključe u politiku i prihvate odgovorne i značajne pozicije", slaže se Popović.

Potencijal za promjene

Ipak, iako situacija izgleda obeshrabrujuće, postoje mogućnosti za napredak. Proces pristupanja Evropskoj uniji predstavlja jedinstvenu priliku za promovisanje rodne ravnopravnosti.

“Crna Gora ne smije sebi dopustiti luksuz da zanemari više od polovine svog ljudskog kapitala – žene. Bez njihovog punog doprinosa, društvo ne može ostvariti svoj razvojni potencijal. Potrebno je aktivno raditi na većem uključivanju žena u procese odlučivanja, kako u politici, tako i u ekonomiji, jer bez njihovog učešća društvo gubi dragocjenu perspektivu i doprinos”, kaže Đuričković.

Dodaje da je usklađivanje zakonodavstva s EU standardima može biti katalizator za promjene. Kao primjer, navela je zakon koji osigurava finansijska sredstva za ženske organizacije unutar političkih partija.

Popović dodaje da je važno raditi na promjeni percepcije žena u politici.

"Društvo mora prepoznati vrijednost koje žene donose u procese odlučivanja. Bez njihovog doprinosa, gubimo dragocjene perspektive", zaključuje ona.

Bošnjak kaže da je potrebno insistirati na afirmativnoj akciji, jer mi kao tradicionalna sredina još nismo zreli da sami shvatimo da je rodni balans nešto što je dobro za društvo.

“Ženski klub mora se izdići iznad dnevne politike i partijskih rigidnih pravila i jedinstveno nastupiti po pitanju afirmativne akcije kada se budu donosili izborni zakoni, zatim Zakon o Vladi i Zakon o Skupštini, jer ako se to prepusti muškarcima žena na pozicijama moći biti neće, po koja kao dekor i ništa više od toga. Snaga je u ženama i našem jedinstvu”, zaključuje profesorica.

Uprkos svim preprekama, borba za ravnopravnost žena u politici ne smije stati. Crna Gora i širi region imaju priliku da kroz obrazovanje, promjenu zakonodavstva i osnaživanje žena grade inkluzivnija društva. Emancipacija žena nije samo pitanje pravde, već i ključni preduslov za razvoj i napredak.

Nekoliko crnogorskih onlajn medija objavilo je tekstove o januarskom masovnom ubistvu na Cetinju koji šire govor mržnje, diskriminaciju i dezinformacije, a regionalni tabloidni mediji često kršili etičke standarde

Maja BORIČIĆ

Većina crnogorskih medija je o tragediji na Cetinju izvještavala profesionalno, a neki su zabranili komentare ispod objavljenih tekstova, kako bi spriječili govor mržnje i zloupotrebu tragedije. Uglavnom su regionalni mediji skloni tabloidnom izvještavanju širili štetan sadržaj, opšti je utisak stručnjaka u Crnoj Gori.

Aco Martinović je  ubio 13 ljudi, među kojima i dvoje djece, i teško ranio još troje ljudi na Cetinju. Nakon nekoliko sati, tog prvog januarskog dana 2025, presudio je i sebi. Ovo je drugi masovni zločin u tom gradu za manje od tri godine. Vuk Borilović je u avgustu 2022. ubio desetoro svojih sugrađana, među kojima je takođe bilo dvoje djece, i ranio šestoro ljudi.

Zbog izvještavanja o tragediji od 1. januara ove godine, Savjet Agencije za audiovizuelne medijske usluge Crne Gore (SAMU) nedavno je pokrenuo postupke protiv srpskih televizija „Pink“ i „Happy“, navodeći da su prekršile Konvenciju o prekograničnoj televiziji emitovanjem sadržaja koji ugrožavaju dostojanstvo i podstiču mržnju, netrpeljivost i diskriminaciju na osnovu nacionalne pripadnosti.

U Crnoj Gori na nedostatak odgovornosti i profesionalnog novinarstva ukazuje nekoliko tekstova objavljenih na portalima „Borba“, „Aktuelno“, „Antena M“ i „IN4S“. Ovi članci obiluju uvredljivim i stereotipnim govorom, podstičući nasilje i netrpeljivost među različitim etničkim, vjerskim i nacionalnim grupama.

Na društvenim mrežama pojavili su se brojni komentari i objave koje dehumanizuju Cetinjane, pripisujući tragični događaj kolektivnom mentalitetu grada.

U Višem državnom tužilaštvu u Podgorici za sada su formirana četiri predmeta zbog objava i komentara na društvenim mrežama povodom tragičnog događaja na Cetinju. Iz tužilaštva su za CIN-CG naveli da su predmeti u fazi izviđaja, da se odnose na veći broj lica, te da će se, nakon dostavljanja svih podataka i utvrđivanja identiteta, ocijeniti hoće li se ova lica goniti krivično ili prekršajno.

Prema Zakonu o javnom redu i miru, ko vrijeđa drugog na osnovu nacionalne, rasne ili vjerske pripadnosti, etničkog porijekla ili drugog ličnog svojstva, kažnjava se novčanom kaznom ili zatvorom do 60 dana. Krivično djelo izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, odnosno javno podsticanje na nasilje ili mržnju prema grupi ili članu grupe određene na osnovu rase, boje kože, religije, porijekla, jezika, državne ili nacionalne pripadnosti, predviđa kaznu zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Dugogodišnji novinar i predstavnik Sindikata medija Crne Gore Predrag Nikolić za CIN-CG ocjenjuje da se većina medija ponašala korektno i profesionalno nakon tragedije na Cetinju. Njegova koleginica, direktorka Instituta za medije Crne Gore Olivera Nikolić dodaje dase većina medija, posebno u prvim satima tragedije, čuvala senzacionalizma, neprovjerenih informacija, spekulacija sa brojem stradalih i ranjenih i motivima zločina.

“Mediji su vodili računa o bolu porodica i prijatelja stradalih, pretpostavki o motivima zločina, detalja iz privatnog života počinioca”, naglašava ona.

Novinar Predrag Nikolić dodaje da je „mali dio medija je, kroz izjave i analize pojedinih ‘analitičara’, potpirio govor mržnje i nacionalizam koji se nakon Cetinja rasplamsao na društvenim mrežama“.

On dodaje da je problem što institucije nijesu dale odgovore na pitanja koja se tiču ove tragedije, koja je traumatizovala društvo.
„Pa smo, umjesto činjenica, dobili pojedinačne ‘istrage i forenziku’, uglavnom nacionalno obojene, a koje se šire društvenim mrežama“, ocjenjuje Nikolić.

Tragedija je, nažalost, dodaje direktorka Instituta, i ovog puta poslužila pojedinim medijima da na govoru mržnje, zabranjenom govoru, senzacionalizmu, primitivizmu privuku čitaoce i steknu političke poene, u čemu su prednjačili tabloidi i televizije iz Srbije, te pojedine platforme u Crnoj Gori, koje su od ranije prepoznate kao izvor govora mržnje.

Iskoristili tragediju za narative mržnje na nacionalnoj osnovi

Članak pod naslovom „Trinaesta žrtva svetosavskog ritualnog masakra na Cetinju“, objavljen na portalu „Aktuelno“, izazvao je brojne reakcije javnosti i nadležnih.

U ovom članku, koji navodno potpisuje crnogorska dijaspora iz različitih opština u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), masovno ubistvo se dovodi u vezu sa Srpskom pravoslavnom crkvom (SPC), koja se naziva „svetosavskom sektom“, i povezuje sa ritualnim ubistvima kultova.

Ministarka kulture i medija Tamara Vujović osudila je objavu ovog teksta i ukazala na ozbiljne posljedice koje ovakvi sadržaji mogu imati na društvo. Ona je ocijenila da ovaj tekst „predstavlja direktnu prijetnju našim temeljnim vrijednostima zajedništva i multikulturalnosti“, navela je Vujović u saopštenju za medije.

Vujović je istakla da je većina crnogorskih medija pokazala visok stepen profesionalnosti i odgovornosti u izvještavanju o ovoj tragediji. „Međutim, neodgovorni mediji poput portala ‘Aktuelno’ ovakvim sadržajima ne samo da krše etičke standarde novinarstva, već i prelaze sve granice prava na slobodu izražavanja, što je neprihvatljivo u jednom demokratskom društvu“, navodi se u saopštenju.

Portal „Borba“ je, kao odgovor na ovaj tekst, objavio članak pod naslovom „Raspomamljeni dukljanski fašisti iz daleke Amerike i sa tuđeg korita bljuju na SPC za masakr na Cetinju, govore da je svetosavski ritualni masakr“, koji takođe obiluje agresivnim jezikom, stigmatizacijom i podsticanjem mržnje.

Dan nakon tragedije, na portalu „Antena M“ osvanula je kolumna „Odgovornost za tragediju i one koji joj se slade“, koju potpisuju tri profesora Fakulteta za crnogorski jezik i književnost (FCJK). U kolumni se SPC naziva  „pseudoreligijskom organizacijom“, a premijer Milojko Spajić i ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović se optužuju da koriste cetinjsku tragediju „za pakleni plan uništenja ove države“, te da se ne zna jesu li „grozomornija“ njihova saopštenja ili „užasne vijesti na novogodišnji dan o broju mrtvih i ranjenih”.

Portal „IN4S“ objavio je tekst „Masovna ubistva u Crnoj Gori: Nacionalna netrpeljivost kao pokretač nasilnih tragedija“. U ovom tekstu, „IN4S“ se osvrnuo na prethodno masovno ubistvo na Cetinju iz 2022. godine, dovodeći motive oba zločina u nacionalni kontekst.

Glavni i odgovorni urednik portala „Raskrinkavanje“ Darvin Murić ukazuje da je portal „IN4S“, regionalno poznat po širenju dezinformacija, pokušao „objasniti“ kako su dvije, ničim povezane tragedije na Cetinju zapravo posljedica nacionalne netrpeljivosti.
„Novo masovno ubistvo na Cetinju, pored rupa u sistemu, ogolilo je i namjere i spremnost tabloida, propagandnih glasila vlasti u Crnoj Gori i Srbiji, ‘divljih’ portala i partijsko/nacionalnih botova na društvenim mrežama da čak i najveće tragedije iskoriste za nacionalistička prepucavanja i ispunjavanje političkih ciljeva... Iako su predstavnici vlasti javno kazali da smrt 13 nedužnih osoba nema veze s politikom i nacionalizmom, krenulo se u dehumanizaciju Cetinja“, ističe Murić u saopštenju za javnost.
On je ukazao i na neprofesionalno i netačno pisanje bosanskohercegovačkog portala „Stav“, beogradskih tabloida „Alo“, „Informer“, kao i „Blica“, „Večernjih novosti“, „Srbija danas“.

U analizi Digitalnog forenzičkog centra (DFC) se navodi da su tabloidi Republika (Srpski Telegraf), Novosti i Kurir koristili ime i djelo Petra II Petrovića Njegoša kako bi tragediju na Cetinju smjestili u širi narativ o „prokletstvima“ i „sudbinskim tokovima“.

“Njegoševe riječi i djela izvlače se iz istorijskog konteksta i koriste za senzacionalističku interperetaciju događaja. Članci aludiraju na Njegoševu „kletvu“ koja navodno „sustiže Cetinje“, pominje se da Njegoševa navodno poslednja želja – kapela na Lovćenu nije ispunjena, stvarajući osećaj da je tragedija na Cetinju dio nekakvog mističnog “prokletstva”. Takođe se sugeriše da je tragedija simbolički povezana sa istorijskim sukobima i temama koje Njegoš obrađuje u svojim djelima”, navodi se u analizi DFC.

Dodaje se i da bez ikakvih dokaza i provjerenih informacija gosti u emisijama na pojedinim srbijanskim televizijama obrazlažu karakteristike i psihološki profil ubice, “dok lider Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj navodi da su svi ubijeni pripadnici satanističke crnogorske crkve i da se vodi sukob oko kuće koja im služi kao crkva”.

Pokrenuti postupci protiv dvije srbijanske televizije

Iz crnogorske Agencije za audiovizuelne medijske usluge saopšteno je da su televizije „Pink“ i „Happy“, od drugog do šestog januara ove godine, izvještavale o tragediji kršeći profesionalne i etičke novinarske standarde, te da su na neprimjeren način, bez iskazivanja saosjećanja, analizirali i pretpostavljali uzroke tragedije.
„Tragičan događaj zloupotrijebljen je kao povod da se, korišćenjem pogrdnih, uvredljivih i uznemirujućih izraza koji podstiču intenzivne negativne emocije, podstakne neprijateljstvo ili diskriminacija. Takođe, omalovažavanje i obezvređivanje pripadnika crnogorske nacionalnosti, negiranje njihovog nacionalnog identiteta i posebnosti prisutno je kroz cjelokupan diskurs“, navodi se u saopštenju Agencije.
Dodaju da se posebno ozbiljno kršenje standarda ogleda u zloupotrebi prava na izvještavanje o tragediji i analiziranje uzroka i mjera za prevenciju sličnih događaja: „na način da se ovaj događaj pokušava objasniti ili opravdati kao rezultat kletvi ili prokletstava, usmjerenih na dio stanovništva, imajući u vidu njihovo etničko i vjersko određenje. Posebno izdvajajući stanovnike podneblja Cetinja, emitovani sadržaji podstiču neprijateljstvo i netrpeljivost te ugrožavaju njihovo dostojanstvo“.
Podsjećaju da, i nakon ranijih sankcija tim televizijama 2020. i 2022. godine, emiteri nastavljaju da krše propisane standarde emitovanjem sadržaja koji podstiču mržnju, netrpeljivost i diskriminaciju.
Od Regulatornog tijela za elektronske medije Srbije (REM) zatraženo je da obavještenje o ishodu preduzetih mjera bude dostavljeno najkasnije u roku od dvije nedjelje od dana dostavljanja obavještenja. „Naglašeno je da, ukoliko se i nakon isteka navedenog roka nastavi kršenje pomenutih standarda, Savjet Agencije će preduzeti mjere ograničavanja programa ovih emitera na teritoriji Crne Gore“, piše u saopštenju.

Brojne nepoznanice prate tragediju

Direktorka Instituta za medije Olivera Nikolić je ukazala da to što su dnevne novine “Vijesti” i “Dan” zabranile komentarisanje tekstova koji se odnose na ovu tragediju je visoko etičan postupak.

“To je pokazatelj i koliko je samoregulacija moćan mehanizam upravljanja profesionalnim sadržajem i usmjeravanja društvene rasprave na suštinska pitanja koja ova tragedija otvara, a ne na mržnju, pitanja identiteta, crkve, podjela i sl.”, ističe direktorka Instituta.

Novinar Predrag Nikolić ukazuje, međutim, da mediji u većini slučajeva nijesu tragali i insistirali na ključnim odgovorima koje javnost želi da zna nakon tragedije.
„Za pohvalu je korektno izvještavanje većine medija, ali nije za pohvalu prećutkivanje brojnih nepoznanica koje prate ovu tragediju“, zaključuje Predrag Nikolić.

Njegova koleginica iz Instituta ocjenjuje da će u kanalisanju ove traume, usmjeravanju dijaloga u konstruktivnom smjeru, analizi šireg konteksta i uzroka problema koji su doveli do dvije tragedije u poslednje dvije i po godine, od velikog značaja biti dalje izvještavanje medija.

“Profesionalnim i etičnim pristupom, dajući glas stručnjacima različitih oblasti i osvjetljavajući problem iz različitih uglova, mediji mogu pomoći u razumijavanju širih uzroka tragedije, oporavku zajednice i prevenciji ovakvih događaja”, ističe direktorka Instituta za medije.

Tragedija pokrenula proteste

Nedovoljan broj policajaca, nesmotrene izjave ministra policije da je masovni zločin bio „situacioni događaj“, te da se građani vrate normalnom funkcionisanju, nekoliko sati nakon tragedije, oprečne informacije, ali i potraga za ubicom koja je trajala satima u malom gradu, dok su građani zaključani u svojim domovima strepili da im ubica ne zakuca na vrata, izazvali su nevjericu, ali i bijes javnosti i traženje odgovornosti za zločin.

Neformalna grupa studenata „Kamo sjutra“ je, nakon tragedije na Cetinju, pokrenula proteste kojima traži smjene ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića i potpredsjednika Vlade za bezbjednost i odbranu Alekse Bečića.
Traži se i proaktivno djelovanje nadležnih institucija u posjedovanju oružja, poboljšanje institucionalnog pristupa brizi o mentalnom zdravlju, reforma sistema funkcionisanja policijskih struktura, kao i povratak građanskog obrazovanja kao obaveznog predmeta u osnovnim i srednjim školama.

Konverzivne prakse, o kojima se rijetko govori u Crnoj Gori, opasne su po pripadnike LGBTIQ+ zajednice, a sprovode ih vjerski predstavnici, ponekad i psiholozi. Ispovjesti sagovornika CIN-CG, koji su prošli kroz te prakse, pokazuju da su se one sprovodile u Crnoj Gori. Civilni sektor ukazuje da nema adekvatnih istraživanja o tom problemu. Istovremeno, ne postoji zakon koji bi regulisao rad psihologa, niti institucija koja bi ih kontrolisala i izdavala licence

Jovana Damjanović

Rajko, (ime sagovornika poznato je redakciji) dolazi iz malog grada na sjeveru Crne Gore. Kada je svojoj porodici povjerio svoje seksualno opredjeljenje, roditelji su ga odveli kod ljekara kako bi ga „izliječio“. Pregled je obavljen u privatnoj kući. 

„Sve je počelo razgovorom a završilo se pregledanjem mog tijela, samim tim i polnog organa. Nije dugo trajalo, jedna izrazito neprijatna seansa“, kaže Rajko za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). 

Pošto je prijetio da će se odseliti od kuće, u slučaju da ga porodica ponovo natjera da ode kod tog ljekara, na tome se završilo.

Konverzija ili takozvana „reparativna terapija“ je pseudoterapija koja se sprovodi nad LGBTIQ+ osobama u cilju promjene njihove seksualne orijentacije ili rodnog identiteta.

Tea Dakić, specijalistkinja psihijatrije i magistarka bioetike na Klinici za psihijatriju u Kliničkom centru Crne Gore (KCCG), ističe da se prakse konverzije, koje polaze od stanovišta da su istopolna orijentacija i rodni identitet drugačiji od cisrodnog patološki i bolesni, najstrože se osuđuju u psihijatriji, kako to jasno saopštava i Svjetska psihijatrijska asocijacija.

„Medicina zasnovana na dokazima danas zna da biti lezbejka, gej, biseksualna ili transrodna osoba, predstavlja prirodne varijacije ljudske seksualnosti i rodnog identiteta, i da ove varijacije ne predstavljaju poremećaj ili bolest koji bi zahtijevali liječenje. Samim tim, svi pokušaji da se to učini, suprotni su medicinskoj etici“, pojašnjava Dakić. 

Konverzija je pogrešna i ni na čemu utemeljena patologizacija LGBTIQ+ identiteta, navodi Dakić, i dodaje da ona u konzervativnim i patrijarhalnim sredinama, ove osobe može izložiti riziku da budu primorani na takozvane “konverzivne” ili “reparativne” procedure.

„Ove opasne i neetične prakse, sprovode se u pokušajima da se promijeni nečija seksualna orijentacija i/ili rodni identitet, kako bi se iste uklopile u heteronormativna očekivanja društva“, objašnjava ona.

O konverziji se rijetko govori

Uroša, nije pravo ime sagovornika, je porodica vodila na „istjerivanje đavola“, odnosno egzorcizam. Kaže da su njegovim roditeljima vjerski predstavnici rekli da je u njemu „nešto demonsko“. Pokušavali su da ga „izliječe“ od njegovog rodnog identiteta. 

„Bio sam za stolom gdje me je sveštenik prskao vodom i izgovarao molitve. Osjećao sam se kao lud“, kaže Uroš za CIN-CG. 

On se zauzeo za sebe i napustio porodično okruženje kao još uvijek maloljetan. Uroš je doživio ovo iskustvo prije sedam godina, a par godina kasnije pomirio se sa porodicom, kada su uvidjeli svoju grešku.

Marica Vlahović, iz Kancelarije za LGBTIQ+ lica Glavnog grada, potvrđuje da jeste čula za slučajeve pokušaja konverzije, starije ili skorije, ali nijedan trenutno aktuelan. O njima saznaje na radionicama u organizaciji Kancelarije za LGBTIQ+ lica, ili iz prethodnog iskustva dok je radila u nevladinom sektoru. 

„Bez namjere da kopamo po starim slučajevima, ne znam ni koliko je relevantno niti da li je taj psiholog i dalje u praksi, ali pamtim jedan slučaj od ranije kada je jedna djevojka govorila da joj je psihološkinja davala kontakt momka koji je gej u pokušaju da ih spoji. Slične stvari su se dešavale drugim ljudima kod tog psihologa“, navodi Vlahović. 

Češće se, ipak, dešavalo da joj ispričaju da su ih bliski srodnici vodili u vjerske organizacije, na „istjerivanje đavola“, ili da se prosto okrenu vjeri. 

Ona tvrdi da je ova oblast nasilja nad LGBTIQ+ osobama neispitana i potpuno nekontrolisana, kao i da nemamo adekvatna istraživanja kojima su u fokusu ova pitanja. 

„Znam za slučaj da su bili kod psihologa, pa neko kaže da je biseksualan, pa mu oni kažu „to je faza, ti se tražiš, ne znaš šta hoćeš od života“. Ne kažem da su oni praktikovali konverzivnu terapiju, ali ipak ima dijela da su nesenzibilisani“, kaže Vlahović.

Dakić nema saznanja da se konverzija sprovodi u Crnoj Gori, i nada se da zaista jeste tako. Ona naglašava da se praksa takozvane konverzije ne može i ne smije nazvati terapijom, jer niti je naučno niti etički utemeljena, a pri tom je veoma štetna.

„Iako mi nije poznato da postoji domaća legislativa koja eksplicitno zabranjuje ove prakse, moramo znati da se u drugim zakonskim rješenjima koja se odnose na zabranu diskriminacije po osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta, ali i onima koji se odnose na prava pacijenata, nalaze valjane zaštite od diskriminatornog tretmana po osnovu ličnih svojstava osoba, kao i zaštite od neželjenih procedura u okviru zdravstvenog sistema. Nadam se da će se i zakon o psihološkoj djelatnosti kada bude usvojen baviti tim temama“, poručuje Dakić.

Crna Gora je punopravna članica brojnih međunarodnih tijela, od Ujedinjenih nacija (UN), Savjeta Evrope, preko Svjetske medicinske asocijacije do Svjetske zdravstvene organizacije, što obavezuje Crnu Goru da se pridržava deklaracija, konvencija i stavova ovih entiteta, a to je da prakse „konverzije“ treba odbaciti, odnosno sankcionisati. 

„Kada se radi o medicinskim radnicima, Etički kodeksi ovih svjetskih organizacija, koji se i u Crnoj Gori primjenjuju, dodatno podsjećaju i nedvosmisleno naglašavaju da je neetično je da ljekari učestvuju u bilo kom obliku bilo koje “konverzivne” ili “reparativne” procedure. Tako da su stvari tu prilično jasne“, dodaje Dakić.

Šteta nastala konverzijom ispravlja se adekvatnom psihološkom terapijom

Vlahović ističe činjenicu da sa velikim dijelom LGBTIQ+ zajednice, Kancelarija, pa ni nevladin sektor nema direktan kontakt, što ih čini teško dostupnim za pružanje bilo kakve vrste pomoći ili prostog saznanja o konkretnim problemima.

Takve prakse i principi i dalje se, nažalost, dešavaju u bližoj porodici, smatra Vlahović, što ih čini vrlo osjetljivom oblašću i za razgovor i za potencijalne prijave.

„Ljudi koji i dođu kod nas na neku aktivnost, opet su donekle i osviješćene i osnažene da bi i prepoznale i reagovale na nasilje, ali šta se dešava sa onim dijelom zajednice koji ne vidimo ili zajednici na sjeveru, ili u manjim sredinama, na sjeveru. Jednostavno u neke stvari nemamo uvid. Ja vjerujem da mi imamo sada i osviješćeni stručni kadar, da se o tome priča otvoreno, e sad šta se dešava sa nekim pseudo terapeutima to nam je nepoznato, jer nemamo zakon o psihološkoj djelatnosti i teško je uspostaviti kontrolu“, pojašnjava Vlahović.

U slučajevima kada učesnici radionica spomenu da prolaze ili su prolazili kroz konverziju, ali i neku drugu vrstu nasilja, iz Kancelarije za LGBTIQ+ lica, upućuju ih na organizacije koje pružaju usluge pravne i psihološke pomoći, naglase na koji način mogu prijaviti, ali taj dio ostane na pojedincima da odluče da li će tako postupiti. 

Dakić naglašava da konverzivne metode nemaju utemeljenje u nauci i medicini, one su i direktno u koliziji sa osnovnim postulatima ljudskih prava u smislu prava na autonomiju, na poštovanje dostojanstva kao i prava na tjelesni integritet.

„Brojna istraživanja, a što potvrđuju i stavovi Svjetske zdravstvene ogranizacije (SZO) i Svjetske medicinske asocijacije, potvrdila su da osim što prakse “konverzije” nemaju efekta u onome čemu teže, one su i ozbiljno štetne po zdravlje osoba koje su im podvrgnute, s obzirom da je dokazano da mogu dovesti do niskog samopoštovanja, zloupotrebe supstanci, anksioznosti, post-traumatskog stresnog poremećaja, depresije, osjećanja krivice, beznadežnosti i bezizlaznosti, pa i do suicidalnosti i suicida“, ističe ona.

Sprovođenje konverzije ili sličnih praksi, negativno utiče i na povjerenja pacijenata u zdravstveni sistem, pa mogu dovesti do toga da LGBTIQ+ osobe izbjegavaju pristup zdravstvenoj zaštiti iako im ona, iz bilo kog razloga, može biti potrebna.

„Nije manje važno ni da tamo gdje ove prakse postoje i gdje nisu zabranjene, društveni kontekst je takav da je dodatno hostilan prema LGBTIQ+ osobama, i dozvoljava rasprostranjenost negativnih stavova prema varijetetima seksualnosti i roda, što može dodatno povećati rizike po bezbjednost, zdravlje i ljudska prava LGBTIQ+ osoba koje u takvim sredinama žive“, naglašava Dakić.

U radu sa osobama koje su doživjele neku vrstu traumatizacije zbog njihove seksualne orijentacije ili rodnog identiteta, fokus se stavlja na podržavajući i prihvatajući odnos. Ističe se, pojašnjava Dakić, da njihovo opredjeljenje i identitet ne mogu biti pogrešni ili patološki, već je način na koji su tretirani od strane okruženja bio pogrešan i patološki, i da oni za takva iskustva nijesu niti mogu biti odgovorni.

„Ovakav trauma-informisani pristup ima za cilj da podstakne oporavak, rezilijentnost i lični rast LGBTIQ+ osoba i zajednica“, zaključuje ona.

U Crnoj Gori trenutno ne postoji zakon koji bi regulisao rad psihologa niti institucija koja bi ih kontrolisala i izdavala licence. Skupština Crne Gore je trebalo da do kraja prošle godine usvoji Zakon o psihološkoj djelatnosti, koji će, između ostalog, odrediti uslove i način obavljanja psihološke djelatnosti i uspostaviti kontrolu kvaliteta rada psihologa.

 

Od ukupno 19 prijetnji i napada na novinare tokom prošle godine, osam je bilo na novinarke. Istovremeno, sve je prisutniji i mizogini govor prema ženama u medijima

Predrag Nikolić

Tokom prošle godine u Crnoj Gori zabilježeno je 19 prijetnji i napada na novinare, od čega osam na novinarke.

To su podaci regionalne platforme Safejournalist koja, pored naše zemlje, bilježi napade i u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Kosovu, Sjevernoj Makedoniji i Albaniji.

Uporedni podaci pokazuju da je prošle godine u Crnoj Gori zabilježen najveći broj napada, prijetnji i uznemiravanja prema novinarkama. Prethodnih godina, cifre su bile drugačije. Tako je od 16 evidentiranih napada u 2023. godini, šest bilo prema ženama, dok se 2022. dogodilo 28 napada, od kojih su u sedam žrtve bile novinarke.

Osim rasta broja napada prema novinarkama, Marijana Camović Veličković, potpredsjednica Sindikata medija Crne Gore (SMCG), ukazuje na sve prisutniji govor mržnje i mizoginiju kojoj su novinarke izložene.

“Prostim čitanjem komentara ispod objava na društvenim mrežama i nekim portalima može se registrovati govor mržnje i mizoginija koja je izražena kada su u pitanju tekstovi i prilozi koje potpisuju novinarke. Tu su seksistički i ženomrzački komentari gotovo pravilo. Novinarke jesu izloženije toj vrsti etiketiranja, uvreda i pokušaja diskreditacije i to je problem koji uzima maha, a ne vidim da redakcije daju neki odgovor, osim što puštaju da se to događa”, kaže ona za CIN-CG.

PRIJETNJE SILOVANJEM

Kao jedan od drastičnijih ona navodi slučaj prijetnji silovanjem prema pet novinarki.

“U tom slučaju država je potpuno zakazala jer je bilo kakav odgovor izostao. Po tom pitanju ništa nije urađeno”, objašnjava.

Nepoznata osoba uputila je 12. decembra 2023. prijetnje silovanjem na mail adresu urednice “M portala” Danice Nikolić. Prijetnjama su obuhvaćene i novinarke iz različitih medija Tamara Nikčević, Bojana Dabović, Mirka Dević i Slavica Kruščić Vasović.

Više međunarodnih organizacija zatražilo je od crnogorske policije i tužilaštva da hitno procesuiraju te prijetnje. Povodom slučaja predmet je formiran u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici.

Danica Nikolić je sa iste mail adrese u septembru 2022. godine primila prijetnju smrću, a slučaj još nije riješen.

“Koliko su seksizam i mizoginija odomaćeni u Crnoj Gori i koliko su novinarke tu nemoćne govori i slučaj novinarke Irene Tatar kojoj se u emisiji uživo prostački i vulgarno obratio profesor Univerziteta Crne Gore Aleksandar Stamatović, a kojem je kasnije, umjesto da osude takav ispad, stalo u zaštitu troje kolega koji su činili etički odbor Univerziteta. Umjesto satisfakcije desilo se novo poniženje jer su oni zaključili da je Stamatović ‘iskazao afinitet prema duhu novinarke’”, podsjeća Camović Veličković.

Osim rasta govora mržnje i mizoginog govora, prošla godina donijela je i veći broj napada na novinarke.

Posljednji se desio 10. novembra 2024. kada je novinarka “Pobjede” Ana Raičković napadnuta, u večernjim časovima, od strane biznismena Zorana Bećirovića, u čijoj pratnji su bili njegov sin Luka i članovi njihovog obezbjeđenja Mladen Mijatović, koji je službenik Ministarstva unutrašnjih poslova i Ljubiša Dukić. Pored novinarke, povrijeđeni su njen i sin i vjerenik koji su joj pritekli u pomoć. Napadači su joj demolirali automobil.

Nakon incidenta, Raičković je prebačena u Urgentni centar, a policija je uhapsila Bećirovića, njegovog sina i Mijatovića. Nešto kasnije uhapšen je i drugi Bećirovićev tjelohranitelj, Ljubiša Dukić. Tužilaštvo ih tereti za nasilničko ponašanje. Bećirović i Mijatović su još u pritvoru, dok je sin Zorana Bećirovića pušten da se brani sa slobode. Iz pritvora je u međuvremenu pušten i Dukić, a nakon žalbe njegovih branilaca.

Ministarstvo unutrašnjih poslova, kako je saopšteno, iniciralo je disciplinski postupak protiv Mijatovića.

ŽIVOT SA POLICIJSKOM ZAŠTITOM

Novinarka “Vijesti” Jelena Jovanović prijavila je policiji 20. juna M. K. zbog upućenih prijetnji prilikom izvještavanja o ubistvu koje se dogodilo na Cetinju. Naime, M. K. je brat jednog od ubijenih i zahtijevao je da se saopšti da li se tu nalazi Jelena Jovanović, te da je ona sljedeća jer je “nacrtala metu” njegovom bratu. U Osnovnom državnom tužilaštvu na Cetinju formiran je predmet povodom navedenog događaja, gdje je novinarka Jovanović saslušana u svojstvu svjedoka, a spisi predmeta od strane policijskih službenika Odjeljenja bezbjednosti Cetinje su dostavljeni tužiocu na ocjenu i odlučivanje.

Jovanović je, pored Olivere Lakić, novinarka koja zbog ranijih prijetnji i napada ima 24 sata policijsku pratnju i zaštitu.

“Uvijek treba podsjetiti da kada je riječ o napadima na novinarke i uopšte bezbjednosti u novinarstvu, na činjenicu da već nekoliko godina dvije novinarke imaju dvadesetčetvoročasovnu policijsku zaštitu jer im je ugrožena bezbjednost i nema izgleda da će se to stanje skorije promijeniti. U međuvremenu, nijedan muškarac nije u sličnoj situaciji’’, kaže za CIN-CG Camović Velićković.

Posljednjeg dana maja, novinarka Radio Televizije Crne Gore D. B. i njena majka T. S. našle su se na meti prijetnji i napada Podgoričanina Draga Bulatovića. Osnovno državno tužilaštvo (ODT) u Podgorici odredilo je Bulatoviću zadržavanje od 72 sata zbog sumnje je počinio krivično djelo ugrožavanje sigurnosti. Osnovno državno tužilaštvo je sredinom jula podnijelo optužni predlog protiv Bulatovića.

Dopisnica TV Vijesti iz Bijelog Polja, Alisa Hajdarpašić, napadnuta je tokom obavljanja radnog zadatka 14. aprila u Bijelom Polju. Novinarka je dobila zadatak da isprati policijske aktivnosti u Orahovici ispred porodične kuće Zorana Lazovića, bivšeg zvaničnika obavještajnog sektora koji je tog dana uhapšen po nalogu SDT. Bez obzira što se Hajdarpašić odmah po dolasku predstavila i pokazala pres legitimaciju, grupa ljudi koja se nalazila na licu mjesta, počela je da je vrijeđa, omalovažava i gura, kako bi je spriječili da obavi novinarski zadatak.

U izjavi datoj policiji, novinarka je kazala da je Vladan Kovačević, lokalni funkcioner, podstrekao mještane da je okruže, te da je Sakib Čindrak, predsjednika Mjesne zajednice Bistrica, gurao kako ne bi obavila radni zadatak.

PRIJAVA ZBOG ZAŠTITE IZVORA

Novinarka i direktorica lokalnoj javnog emitera Radio Tivat, Tamara Vučinović, prijavljena je krajem februara policiji od strane direktorke obrazovne ustanove u tom gradu, jer nije željela da otkrije izvor informacija u vezi sa tom školom. Direktorka je najprije direktno pokušala da sazna ko je iz te ustanove javio informaciju da škola neće raditi zbog štrajka, a pošto je novinarka odbila da oda izvor, prijavila je policiji. Policija je saslušala Vučinović, koja se branila odredbama Zakona o medijima i Etičkog kodeksa koji garantuju anonimnost izvoru informacije. Vučinović napominje da je policija bila veoma korektna u nastupu, te da nisu od nje tražili otkrivanje izvora, već da samo da izjavu povodom prijave.

Ministar pravde Andrej Milović oteo je mobilni telefon novinarki portala Libertas press, Radmili Grbić. Do incidenta je došlo u hodniku Skupštine Crne Gore 9. februara 2024. Ministar je novinarki oduzeo telefon iz ruke i predao ga jednom od službenika obezbjeđenja, koji je odmah potom vratio telefon novinarki. Uprava policije je podnijela prekršajnu prijavu protiv ministra.

Novinarka RTCG, Nataša Baranin, napadnuta je u Podgorici 6. januara. Do incidenta je došlo kada je Baranin, koja je upravljala automobilom, sirenom dala znak licima koja su se nalazila na kolovozu da se sklone. Nepoznati muškarac je prišao automobilu i kako se navodi u tekstu koji je objavila Antena M, uputio novinarki niz prijetnji i uvreda. Slučaj je prijavljen policiji, a kao dokaz priložene su fotografije napravljene na licu mjesta.

Danica Nikolić je i krajem jula bila na meti online prijetnji. Ona je 27. jula dobila mail prijeteće sadržine:

“…Rekao sam ti da ćeš da visiš i vidiš da sam bio dobar prorok”.

Kako M Portal navodi, riječ je o osobi koja se potpisuje kao Branko i koja je upućivala prijetnje M portalu i prošle godine, zbog čega je i saslušan od strane policije.

PETICIJA ZA ZABRANU RADA

Novinarka lista “Vijesti” i nedjeljnika “Monitor” iz Kolašina, Dragana Šćepanović, prijavila je odjeljenju bezbjednosti Kolašin da se osjeća ugroženo, jer je na meti višemjesečnog vrijeđanja, optužbi i omalovažavanja koji je sputavaju u obavljanju novinarskog zadatka. Riječ je o tekstovima koji se objavljuju mjesecima unazad na portalu Aktuelno i koji su posljedica njenog izvještavanja o poslovanju Ski-resorta “Kolašin 1450”, koji stoji i iza portala Aktuelno, a čiji je vlasnik Zoran Bećirović. Takođe, pokrenuta je peticija kojom se traži da joj se onemogući izvještavanje, uz obrazloženje da njen rad “tjera” investitore iz Kolašina. Kako je Šćepanović navela, njoj svakodnevno prilaze sugrađani koji je upozoravaju da ne treba da se bavi određenim temama.

Pjesnikinja i producentkinja televizijske emisije “Dnevnica” Lejla Kašić putem društvene mreže Instagram, optužila je muzičara Ramba Amadeusa (Antonija Pušića) za seksualno uznemiravanje. Ona je o incidentu izvijestila predstavništvo UNICEF-a za Crnu Goru, s obzirom na to da je muzičar ambasador dobre volje te organizacije.

Kako je kazala, sve se dogodilo u petak 10. marta, tokom snimanja emisije, i da je Pušić neprimjereno dodirnuo. Ekipa je za to saznala tek nakon što su se svjetla kamera pogasila, iako u sirovom materijalu ima i video-zapis u kojem je Pušić naziva “glupačom”. Umjesto izvinjenja, od Pušića je dobila niz uvreda da je “glupača”, “ludača”… Nešto kasnije dobila je i poruku u kojoj joj muzičar “objašnjava” da je sve pogrešno shvatila i loše protumačila njegov utisak da “možemo da budemo dobri drugari”.

Novinarka “Vijesti”, Jadranka Ćetković, prijavila je dežurnoj službi Odjeljenja bezbjednosti Bijelo Polje da joj je 1. marta 2023. nepoznata ženska osoba uputila riječi uvredljivog sadržaja ispred zgrade Višeg suda u Bijelom Polju. O događaju je obaviješten državni tužilac koji je naložio prikupljanje obavještenja od više osoba i izuzimanje video-nadzora. Nakon identifikacije ženske osobe, od nje su prikupljena obavještenja u svojstvu građanke. Državni tužilac se izjasnio da se u njenim radnjama ne stiču elementi krivičnog djela nakon čega je protiv B. G. podnijeta prekršajna prijava zbog prekršaja iz člana 7 Zakona o javnom redu i miru.

Glavnoj i odgovornoj urednici Portala Analitika, Rosandi Mučalici, 28. februara 2023. upućena je poruka neprimjerenog, prijetećeg i seksitičkog sadržaja. Ona je slučaj prijavila policiji protiv NN osobe. Državni tužilac u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici se izjasnio da se u predmetnom događaju ne stiču elementi bića krivičnog djela za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti.

Krajem septembra 2024. predsjednik Crne Gore Jakov Milatović se, po ugledu na svog prethodnika Mila Đukanovića, na neprimjeren i drzak način obratio novinarki Televizije Crne Gore Aleksandri Jovančević. Razlog - novinarka je postavila pitanje koje mu se nije dopalo. Incident se dogodio 24. septembra tokom konferencije za medije.

Milatović je prvo pitao novinarku da li je pogledala promotivni spot o kome je postavila pitanja, nakon što je novinarka rekla da nije, kazao je da je riječ o “naručenom pitanju (generalnog direktora RTCG) Borisa Raonića” i pitao: “Jesmo li se za ovo borili”.

Sindikat medija Crne Gore je reagovao u ovom slučaju, a Milatović se kasnije izvinio i rekao da mu nije bila namjera da se iko osjeća ugroženim, već da je kritikovao uređivačku politiku RTCG-a.

Trenutna procedura priznavanja roda u Crnoj Gori zahtijeva obaveznu sterilizaciju maloljetnih i punoljetnih osoba, što je u suprotnosti sa međunarodnim i evropskim standardima ljudskih prava. Ovu dehumanizujuću praksu može promijeniti  Nacrt Zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja, ali se na njegovo usvajanje još čeka

Milena RADONJIĆ

„Momenat u kom sam shvatio da sam slobodan roda koji mi se nametao, postao sam slobodan svih drugih okova, kaže za CIN NCG  transmuškarac i građanski aktivista Nikola Ilić.

“Osjećaš se kao da si korak bliže autentičnosti i svojoj suštini. Otvara se prostor za iskustva koja priželjkujemo, umjesto onih na koja smo primorani”, objašnjava Ilić i dodaje da „nakon prilagođavanja pola, u odrazu vidi sebe“.  Kaže da veoma raduje količina empatije koju ljudi umiju pokazati i prihvatiti transrodne osobe.

Transrodna zajednica, međutim, još čeka na Zakon o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta, koji bi olakšao institucijama da ih jasnije vide, a koji je trenutno u formi Nacrta.

Iz Asocijacije Spektra za CIN-CG objašnjavaju da procedure trenutno definišu da je promjena oznake pola u dokumentima moguća nakon izvršene tranzicije, što Ministarstvo unutrašnjih poslova tumači tako što zahtjeva prinudnu sterilizaciju.

“Tranzicija može biti socijalna, hormonska ili medicinska. MUP ovu odredbu tumači tako što zahtijeva prinudnu sterilizaciju kako bi osoba imala pravo na promjenu oznake pola”, pojašnjava aktivista ove organizacijeAleksa Radonjić.

Radonjić kaže da je zbog toga važno usvajanje Zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja, koji je na čekanju, jer bi trenutnu “dehumanizujuću” praksu konačno izbacio iz upotrebe.

Akcija za ljudska prava (HRA) tu praku nazvala je okrutnom i u suprotnosti sa međunarodnim i evropskim standardima ljudskih prava.

„Usvajanje ovog zakona omogućiće transrodnim osobama promjenu oznake pola i matičnog broja u ličnim dokumentima bez obaveze da podnose medicinsku dokumentaciju ili dokaze o obavljenim medicinskim procedurama, kao što su operacije ili hormonske terapije“, kaže za CIN - CG načelnica Odjeljenja za poslove rodne ravnopravnosti u Ministarstvu ljudskih i manjinskih prava, Biljana Pejović.

Prema njenim riječima , ovaj Zakon predstavlja značajan korak ka unapređenju ljudskih prava u Crnoj Gori, između ostalog, jer smanjuje i administrativne barijere i nasilje u vezi sa promjenom integriteta.

Administrativne barijere

„Lična dokumenta nisu samo papir, imaju široku primjenu u svakodnevnom životu, poput prelaska granice, odlaska u poštu, banku, ili bilo koju drugu ustanovu ili instituciju. Kada sistem primorava trans osobe da prođu kroz proces gentialne rekonstrukcije kako bi uskladile dokumenta sa svojim identitetom, on zapravo primorava na autovanje svaki put kada dođe do upotrebe dokumenata. Identiteti trans osoba koje iz raznih razloga – ličnih, medicinskih ili drugih – ne žele ili ne mogu da prolaze kroz genitalnu rekonstrukciju nije ništa manje stvaran“, objašnjava Nikola Ilić.

On ističe  da sterilizacija kao preduslov za promjenu oznake pola u dokumentima predstavlja primoravanje onih koji ne žele da prolaze genitalnu rekonstrukciju da to učine ne bi li imali jednak tretman u društvu.

“Oni koji iz medicinskih ili drugih razloga nisu prošli kroz proces sterilizacije i promijenili oznaku pola u dokumentima, trpe svakodnevno nasilje kada se njihova dokumenta, izgled i rodni identitet preispituju. To se dešava svaki put kada pođete u neku instituciju, kada uđete u banku ili svratite do pošte da pokupite paket. Svaka situacija u kojoj morate da predate identifikacioni dokument, a takvih je mnogo, dovodi do preispitivanja, pogotovo kada se vaš izgled možda ne poklapa sa oznakom u dokumentima i onime što drugi "očekuju”, navode iz Spektre.

Aktivista Spektrea Marko Vukčević kaže za CIN- CG da novi Zakon očekuju na sjednici Vlade i u Parlamentu, te da su kompromisi morali biti napravljeni, kako bi samoodređenje ostalo princip koji je temelj ovog zakona.

Kompromis zarad samoodređenja

“Jedno od ograničenja novog Zakona je činjenica da osoba ne može biti ni u braku ni u životnom partnerstvu kako bi pristupila ovom pravu, što znači da će osobe koje jesu u ovim zajednicama morati da se razvedu kako bi pristupili pravu”, objašnjav Vukčević.

Posebno ih je, kako je naveo, pogodio kompromis da se podigne granica sa 15 na 18 godina. Smatraju da to nanosi nemjerljivu štetu mladima koji imaju podržavajuće roditelje i kojima bi život bio značajno kvalitetniji da mogu da pristupe ovom pravu.

“Ovaj kompromis suštinski znači da ostaje norma da djeca između 16 i 18 godine i dalje moraju prolaziti sterilizaciju kako bi pristupili ovom pravu, tako da argument da je kompromis napravljen zbog dobrobiti djece ne stoji”, ocijenjuje  Vukčević.

Ograničenje je, dodaje on, da pravu mogu pristupiti samo crnogorski državljani, što je, kako kaže, regresivnije od svih evropskih zemalja koje imaju ovakve zakone, a koje dozvoljavaju i rezidentima.

“Ovo je posebno problematično zbog velikog broja ljudi koji danas bježe od rata i koji ovo pravo nikad neće moći da ostvare u matičnim državama. Zakonsko rješenje ograničava i one koji su na izdržavanju krivične kazne ili dok traju pravne posljedice, pa ne možemo govoriti da je pravo na samoodređenje dostupno baš svima jednako uzevši u obzir ova sva ograničenja”, rekao je Vukčević.

Ipak, smatra on, veliki korak će se napraviti ako se zakon usvoji, kako na praktičnom nivou za živote svih ljudi koji i dalje moraju prolaziti sterilizaciju, tako i na vrijednosnom.

Biljana Pejović ističe da se obezbjeđivanjem prava na identifikuju u skladu sa osjećajem priznaje dostojanstvo i autonomija.

Pravo da budeš ono što jesi

„Promjena počinje osnovnim poštovanjem i razumijevanjem da niko ne traži više od prava da bude ono što jeste“, jasan je Nikola Ilić.

Društvo koje to omogućava je, kako kaže, društvo koje je bolje za sve, ne samo za trans zajednicu.

Ilić navodi da je želja da bude ono što jeste eliminisala sve opcije osim prilagođavanje pola, te dodaje da bi svaki drugi izbor koji bi napravio značio „gubljenje sopstva“.

„Volio bih da ljudi u Crnoj Gori shvate da trans osobe nijesu nešto što treba tolerisati već smo ljudi kao svi drugi, koji žele živjeti dostojanstveno, bez objašnjavanja i pravdanja svojih identiteta. Diskriminacija i nasilje su nešto što utiče na svaki aspekt naših života, ljudi moraju postati svjesni posljedica svojih djela“, kaže. Ilić naglašava da je važno da se njihove potrebe uzmu u obzir, da bi bez straha bili dio društva.

Dostupnost Neofolina obradovala trans zajednicu

Iz Spektre su krajem novembra ove godine saopštili da je, nakon osam godina, riješen problem nestašice hormonske terapije estradiol u injekcionom obliku.

“Prema zvaničnoj informaciji dobijenoj od strane Montefarma, na osnovu našeg zahtjeva za slobodnim pristupom informacijama, obaviješteni smo da se Neofolin nalazi na stanju, te da će biti i u buduće čime je ovaj problem sistemski riješen. Napominjemo da smo zajedno sa našim saveznicima iz civilnog sektora uložili osam godina aktivnog truda u rješavanje ovog problema”, kazali su oni.

Ilić kaže da je vijest o ponovnoj dostupnosti Neofolina veoma obradovala trans zajednicu, te da je on od životnog značaja za žene, naročito one trans.

Biljana Pejović iz Ministarstva ljudskih i manjinskih prava, naglašava da je upravo pružanje pravne, medicnske i socijalne podrške osobama koje žele živjeti u skladu sa svojim rodnim identitetom ključno za osiguravanje njihove dobrobiti i integracije u društvo.

“Važno je naglasiti da prihvatanje novog zakona ne znači nužno odricanje od tradicionalnih vrijednosti, već predstavlja napredak ka izgradnji društva koje cijeni različitost i poštuje prava svih svojih građana i građanki”, zaključila je Pejović.

Rasprava o Zakonu na čekanju

Ono što brine transrodnu zajednicu jeste odlaganje rasprave o Zakonu o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja.

Komisija za politički sistem, unutrašnju i vanjsku politiku raspravu nije uvrstila u Dnevni red za sjednicu Vlade 19. decembra što su iz Spektre kritikovali.

„Podsjećamo da rad na ovom zakonu traje punih osam godina, da su zakonski tekst pažljivo razmatrali svi relevantni akteri i da su usvojene sugestije svih učesnika u procesu.  Nacrt je dobio pozitivnu ocjenu Evropske komisije, čime su se stekli uslovi da se nađe na Dnevnom redu Vlade Crne Gore“, saopštili su.

Ukzali su i da ovaj postupak Vlade nije u skladu sa obavezujućim zaključcima relevatnih tijela UN, niti sa praksom Evropskog suda za ljudska prava.

„ Podsjećamo da je u nedavno usvojenom Privremenom izvještaju Evropske Unije o mjerilima za poglavlje 23, navedeno da se ono može zatvoriti tek kada Crna Gora "obezbijedi efikasnu primjenu i sprovođenje prava i sloboda utvrđenih Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, njenim protokolima i praksom Evropskog suda za ljudska prava“, upozorili su iz te organizacije.

Direktorica Doma u Bijeloj, Marela Savić, naglasila je da u ovoj ustanovi borave djeca iz cijele zemlje, a razlozi njihovog smještaja su raznovrsni, uključujući lišenje roditeljskog staranja

Danijela Lasica

Dom za djecu bez roditeljskog staranja u Bijeloj trenutno je dom za 78 mališana.

Ipak, već godinama nijedno dijete iz ove ustanove nije usvojeno.

Većina djece ima smetnje u razvoju, a prema nezvaničnim informacijama, značajan dio su djeca romske populacije.

Ove činjenice ukazuju na ozbiljne prepreke u sistemu usvajanja u Crnoj Gori, koje dodatno pogoršava zakonska isključivost prema LGBTQ populaciji i samohranim roditeljima.

Od promjene vlasti 2020, sjeverni susjed postao je vodeći po prilivu stranih direktnih investicija, broju kompanija registrovanih ovdje, a u vrhu je i po prihodima od turizma i po doznakama

Predrag Nikolić/Đurđa Radulović

Srbija je u posljednje tri godine, po podacima Centralne banke Crne Gore (CBCG), na prvom mjestu po prilivu stranih direktnih investicija (SDI) u Crnoj Gori.

U prvih devet mjeseci 2024. iz te zemlje investirano je 92 miliona eura. Prošle, 2023, Srbija je ovdje bila vodeći investitor sa 125 miliona, a i 2022. sa 137 miliona ulaganja. Te, 2022. godine, srpske investicije su naglo skočile - za gotovo pet puta u odnosu na 2020, kada su iznosile svega oko 27 miliona. Do 2020. Rusija bila vodeća po prilivu SDI u Crnoj Gori. 

Stručnjaci za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) kažu da je sve veće ulaganje iz Srbije posljedica tradicionalnih istorijskih veza, ali i činjenice da je u Srbiji sve više internacionalnih investitora koji iz te zemlje ulažu i u region. 

Među nekim ekspertima postoji određeni nivo bojazni da bi dominacija ulaganja iz Srbije mogla da bude i neka vrsta strategije zvaničnog Beograda i političkih aspiracija da se Crna Gora učini ekonomski zavisnosnom od većeg susjeda. Međutim, stručnjaci ističu da nije problem što toliki novac dolazi iz Srbije, već što Crna Gora nema osmišljenu strategiju ekonomskog razvoja, diverzifikovanu privredu, što nije krenula sa strukturnim reformama, smanjila korupciju i time privukla različite investitore.  

,,Ekonomski odnosi između Srbije i Crne Gore su istorijski snažni. Dominacija Srbije kao jednog od glavnih izvora SDI, od kojih više od polovine 51,4 miliona, odlazi na sektor nekretnina, ukazuje na važnost ove zemlje za crnogorsku ekonomiju“, kaže za CIN-CG Miloš Vuković, ekonomski analitičar. 

Međutim, tvrdi Vuković, trendovi opravdano otvaraju i pitanja o zavisnosti i dugoročnoj održivosti. ,,Možemo govoriti o određenom nivou ekonomske zavisnosti Crne Gore od Srbije. Kapital iz Srbije dominira u nekretninama, gdje dolazi do rasta cijena, što otežava dostupnost stambenog prostora lokalnom stanovništvu. Takođe, veliki broj kompanija iz Srbije u Crnoj Gori plasira svoje proizvode, tu su i doznake i dominacija turista iz te zemlje, što ukazuju da crnogorska ekonomija u značajnoj mjeri zavisi od srpskog tržišta“, kaže Vuković i dodaje da sve to stvara ranjivost Crne Gore na ekonomske i političke promjene u Srbiji. 

Na listi CBCG o direktnim stranim investicijama za 2024, nakon Srbije  slijedi Rusija (80 miliona), zatim Turska (75,8 miliona), Njemačka (57 miliona), Švajcarska (41 miliona). U prvih deset su i Sjedinjene Američke Države (SAD), Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE), Kipar, Velika Britanija i Hrvatska.

Četvrtina inostranog ulaganja u kompanije došla iz Srbije 

Najviše novca iz Srbije ove godine uloženo je u nekretnine 51,4 miliona, dok su investicije u kompanije i banke iznosile 25,3 miliona. 

Do septembra ove godine u domaća preduzeća je uloženo iz inostranstva oko 100 miliona, od čega su ulaganja iz Srbije najveća i čine četvrtinu. I ulaganje ruskih investitora u domaće kompanije je značajno, sa preko 19 miliona. Tako da gotovo polovina ovih ulaganja odlazi dolazi od srpskog i ruskog kapitala. Ulaganja drugih zemalja u naše kompanije znatno su manja. 

Prema podacima Monstata, od 851 filijale stranih preduzeća koja posluju u Crnoj Gori, najviše je u vlasništvu državljana Srbije - 179, što je 21 odsto od ukupnog broja. Kompanije iz Srbije su lani ovdje ostvarile i najveći promet gledano po zemljama, oko 718 miliona eura. To je 28 odsto ukupnog prometa stranih filijala na crnogorskom tržištu, koji je 2023. iznosio oko dvije i po milijarde. 

Te kompanije zapošljavaju i veliki broj radnika. Srpske filijale u Crnoj Gori su najvećim brojem zaposlenih su Idea sa 1.733 radnika, Aroma koja ima njih 1.224 i Mtel - 483 zaposlena. 

Po broju stranih filijala u Crnoj Gori, za Srbijom slijede: Turska sa 83, Bosna i Hercegovina (BiH) 33, Slovenija i Velika Britanija sa po 32 filijale. Najveće promete nakon Srbije ostvarila su preduzeća iz Švajcarske – 297,4 miliona (11,6 odsto), Slovenije – 261,3 miliona, UAR – 146,6 (5,7 odsto) i  Kipra – 144, 9 miliona (5,6 odsto). 

Srbija je bila dominantna po učešću stranih filijala i prometa i prije  promjena 2020. Prema podacima Monstata 2019. najveći broj stranih filijala dolazio je iz Srbije - 134 od ukupno 464 filijale, što je bilo gotovo 30 odsto od ukupnog broja, a srpske filijale su i tada ostvarivale najveći promet od filijala gledano po stranim zemljama. Međutim, primjetno je i da je broj stranih filijala u Crnoj Gori nakon 2020. znatno porastao.

Srbija je treća po redu kada je u pitanju broj aktivnih poslovnih subjekata u stranom vlasništvu, sa 2.140 poslovna subjekta, što je 11,6 odsto od ukupnog broja. Najveći broj aktivnih poslovnih subjekata u stranom vlasništvu, prema zemlji porijekla, je iz Turske  (27 odsto), te Rusije (oko 23 odsto)

,,Činjenica da su investicije koje potiču iz Srbije najzastupljenije u Crnoj Gori, može se objasniti tradicionalnim vezama između Crne Gore i Srbije, te kultorološkim sličnostima koje opredeljuju investitore iz Srbije da ulažu u Crnu Goru“, objašnjava za CIN-CG ekonomski analitičar Zarija Pejović. 

U crnogorskoj javnosti bilo je riječi o ulaganja Srbije u državne kompanije poput Elektroprivrede Crne Gore (EPCG) ili Luke Bar, ali za sada do toga nije došlo. Iz Srbije se još ne ulaže ni u ključne infrastrukturne projkte, što bi moglo dovesti da se znatnije, preko ekonomskog učešća, utiće i na političke prilike. 

,,O političkom uticaju kroz investicije možemo govoriti u slučaju ulaganja u javnu infrastrukturu od strateškog značaja kao što su energetski potencijali, no takvih vrsta investicija, odnosno prodaje javne-imovine ulagačima iz Srbije prema mojim informacijama za sada nema“, objašnjava Pejović. 

Srbija prva i po odlivima, ali i turistima i doznakama 

,,Srbija je istovremeno i prva po odlivima iz Crne Gore, što potvrđuje da u ovom međuodnosu ni jedna ekonomija nije na gubitku i/ili u riziku u vezi ulaganja“, ističe za CIN-CG ekonomistkinja Mila Kasalica. Iz godine u godinu, do trećine ukupnih priliva iz Srbije ostaje u Crnoj Gori, objašnjava ona.  

Srbija je najveći spoljnotrgovinski partner Crne Gore u uvozu i izvozu, podaci su Monstata prema kojima je iz Srbije uvezeno robe u iznosu od 396 miliona eura, a izvezeno 98,8 miliona od januara do jula 2024. Međutim, izvoz iz Crne Gore opada iz godinu u godinu, što predstavlja pad konkurentnosti Crne Gore i na ovom polju, upozorili iz Fidelity Consultinga ranije ove godine. 

Kako objašnjava Kasalica, podaci potvrđuju da u ovom međuodnosu ni naša ni srpska ekonomija nijesu na gubitku i/ili u riziku u vezi ulaganja. ,,To dokumentuje dosta dobrog o crnogorskoj ekonomiji: ne treba zanemariti upornu atraktivnost i značajne potencijale dok privrednici sarađuju, jer crnogorska ekonomija je uvozno zavisna i izvozno uslužno orjentisana“, kaže Kasalica. 

Naš turizam prilično zavisi od dolaska posjetilaca iz Srbije, ali i od doznaka iz te zemlje. Tokom protekle godine najviše noćenja ostvarili su turisti iz Rusije (23,6 odsto), a odmah potom i Srbije (21,5 odsto), zatim Bosne i Hercegovine (BiH), njih (8,5 odsto). Posjeta njemačkih turista tokom prošle godine bio je u blagom padu u odnosu na 2022. godinu - svega 4,9 odsto.

Prema podacima Fidelity Consultinga  2021. je u Crnoj Gori priliv po osnovu doznaka fizičkih lica iznosio 794 miliona dolara. Najviše novca je stiglo iz Srbije (390 miliona dolara ili 54 odsto ukupnih doznaka), zatim Njemačke (153 miliona dolara ili 21 odsto) i Sjeverne Makedonije (50 miliona dolara ili sedam odsto. 

Iz CBCG su kazali za CIN-CG da ne vode evidenciju o prilivu doznaka po zemljama, već samo ukupni iznos. Crna Gora prema podacima Svjetske banke je jedna od država koje imaju najveći udio ličnih doznaka iz inostranstva u bruto domaćem proizvodu (BDP) od čak 10, 9 odsto za 2023. godinu.  Od zemalja regiona, samo Kosovo ima veće učešće ličnih doznaka u BDP-u, 17, 6 odsto. Učešće doznaka u BDP-u Srbije je 7,7. 

Nekretinine ne doprinose razvoju   

Struktura stranih direktnih investicija (SDI) ukazuje na opadanje ulaganja u produktivne sektore. Ubjedljivo najveća strana ulaganja u Crnoj Gori otpadaju na kupovinu nekretnina od strane državljanina drugih zemalja. I Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD ) je 2021. u Strategiji za Crnu Goru (2021- 2026) istakla da iako je SDI u Crnoj Gori po glavi stanovnika veliki, najviše otpada na nekretnine. 

I ove godine je do septembra oko polovina ukupnih SDI otišlo je na kupovinu nekretnina, dok je 2023. od uloženih 862,3 miliona čak više od pola - 463,3 miliona otpalo na nekretnine. Lani su opet najviše novca u nekretnine 78,3 miliona uložili kupci iz Srbije. Potom slijede investitori iz Rusije sa 55,9 miliona ove vrste ulaganja, iz Turske od ukupno 85,3 miliona, 51 milion je otišao za nekretnine. Od njemačkih 72,8 miliona preko dvije trećine, preko 51 milion, je otišlo u nekretine. Od ukrajinskih ulaganja koja su počela da rastu nakon invazije na tu zemlju, najveći dio novca, preko 15 miliona, je otišao u nekretnine. 

,,Investicije koje su prisutne u Crnoj Gori su se po pravilu realizovale u sektor nekretnina. Nije sve otišlo u stanove, došlo je i do izgradnje novih hotela što je pozitivno za razvoj turizma. No, opet, ove investicije su se ostvarile  tamo gdje postoji 'prirodna renta', kao što je atraktivna morska obala. Kako su prirodni resursi kao što je zemljište neobnovljivi, postavlja se pitanje njihove održivosti“, kaže Pejović. 

Po neto efektu najviše investicija sa Zapada 

Kasalica ističe da je prema neto efektu, odnosno razlici između odliva i prliva, najviše investicija iz zapadnih i razvijenih zemalja, Evropske unije (EU), Kanade, Australije, SAD. 

U Strategiji EBRD za Crnu Goru napominje se konitnuirana saradnja sa EU, uključujući niz Instrumenata za pristupnu pomoć (IPA),  te da kao ključna važnost ostaje doprinos donatora kroz mehanizme kao što je Investicioni okvir za Zapadni Balkan (WBIF). 

Crna Gora ostaje privlačna, kako za EBRD, tako i za Evropski investicionu banku (EIB) i Svjetsku banku. Za našu zemlju je imao otvorena vrata i Abud Dabi fond, kao i tekući OPEC fond, podsjeća Kasalica i naglašava da su ta iskustva trebalo da nauče lidere državne administracije transparentnosti i kako se privaliče kredibilni investitori kroz ,,političke, institucionalne i strukturne reforme u Crnoj Gori'.

Bez strateških promjena nema privlačenja zdravih investicija 

Sagovornici CIN-CG se slažu da bi Crna Gora trebalo da diverzifikuje strane investicije i da jače ulaganje u privredu. Korupcija i netransparentnost vlasti ostaju velike prepreke. Bez strateških promjena, zemlja ostaje nedovoljno atraktivna za zapadni kapital, čime propušta priliku za dugoročni razvoj i ekonomsku stabilnost, navodi Vuković. 

,,Zapadne kompanije traže stabilnost, inovativne sektore i predvidivo poslovno okruženje, ali Crna Gora se pretežno oslanja na turizam i nekretnine, što nije u skladu s njihovim interesima.
Konkurentnost regionalnih investitora, poput onih iz Srbije, otežava zapadni priliv kapitala, a slaba promocija Crne Gore kao destinacije dodatno pogoršava situaciju“, objašnjava Vuković. 

Upozorava i na neefikasan pravni sistem, koji uz korupciju i birokratske prepreke stvaraju nepovjerenje kod investitora - ,,dok mala veličina tržišta i politička nestabilnost dodatno smanjuju privlačnost zemlje“, objašnjava Vuković.

Da bi privukla zapadne investicije, Crna Gora mora reformisati pravni sistem, smanjiti administrativne barijere i fokusirati se na razvoj inovativnih sektora poput IT-a i obnovljivih izvora energije, objašnjava Vuković. ,,Ključ za to leži u boljoj regulaciji tržišta, jačanju pravne sigurnosti i strateškom usmjeravanju investicija ka sektorima koji doprinose dugoročnom ekonomskom razvoju“, kaže Vuković. 

EBRD u Strategiji za Crnu Goru (2021- 2026) naglašava da Crnoj Gori fali i diverzifikacija ekonomije ,,čime bi se napravio otklon od isključivo sezonskog turizma koji se oslanja na 'sunce, pijesak i more''. Ističe se i da je neophodna refoma neefikasnih preduzeća u državnom vlasništvu,  principi zelene ekonomije, dalji rad na integraciji regionalne transportne i energetske mreže, te digitalizacija sa ciljem podsticanja veće povezanosti i otvaranja novih radnih mjesta. Međutim, ni jedna od vlada nakon promjena 2020, nije se ozbiljno uhvatila u koštac sa ovim izazovima, niti je vodila računa o sugestijama stranih strateških partnera kao što je EU, Svjetska banka ili EBRD,  kada su u pitanju strukturne reforme u ekonomskoj sferi.

Crnoj Gori nedostaju investicije u sektor proizvodnje, kaže u razgovoru za CIN-CG Zarija Pejović, ekonomski analitičar. ,,Posebno bi takve investicije bile od značaja na sjeveru  Crne Gore, gdje se nalaze i šumski i mineralni resursi. Nažalost država nije dovoljno radila na privlačenju ovih investicija“, objašnjava Pejović. 

Naglašava i da politike koje su vodile deindustrijalizaciji Crne Gore na žalost rezultiraju i odsustvom kvalifikovane radne snage, koje bi investicije u sektor proizvidnje mogle da angažuju.

Ono što je trenutno neodrživo je lična potrošnja kao generator razvoja, navodi Kasalica: ,,Takav cilj je kratkoročan a nacionalna ekonomija se mora razvojno promišljati za narednih pedeset godina“.  

Problem je i netransparentnost vlasti 

Dok je kvalitetnije prisustvo zapadnih investitora poželjno i pradstavlja nesporni razvojni cilj, tvrdi Kasalica, moraju se stvari posmatrati i kroz prizmu crnogorskih negativnih iskustava sa stranim investicijama iz razvijenih zemalja. Navodi primjere njemačkih investicija u postrojenja za prečišćavanje voda u Budvi, ili afere u Regionalnom vodovodu oko ulaganja austrijske kompanije, te nerazriješene afere niza crnogorskih institucija i inostranih investitora. ,,Držati se ideala da je zapadni investitor bolji od bilo kojeg drugog investitora nije standard bilo gdje u svijetu, i to već više decenija“, objašnjava Kasalica. 

,,Crnogorski političari ni prije ni poslije 30. avgusta ne riješevaju osnovno pitanje održivosti crnogorske ekonomije - a to je samosvjesno i odgovorno udaljivanje od netransparentnosti“, kaže Kasalica. Zato crnogorska ekonomija plaća skupu cijenu loše reputacije, kao i cijenu nepovjerenja  sopstvenog stanovništva, objašnjava ona. 

Ines Mrdović, iz Akcije za socijalnu pravdu za CIN-CG kaže da  transparentnost SDI nikada nije bila na nivou. ,,Dovoljno je pomenuti da mi još nemamo bazu stranih investitora u Crnoj Gori“, kazala je Mrdović i dodala da SDI u prethodnih dvije decenije nijesu dovoljno doprinijele ekonomskom razvoju naše zemlje, što pokazuje loš standard i siromaštvo u Crnoj Gori.

Srbi zainteresovani za crnogorsko državljanstvo

Od građana Srbije i Rusije, koje imaju najveći SDI u Crnoj Gori, stiže i najviše zahtjeva za državljanstvo. 

Prema posljednjim podacima MUP-a najviše su za tokom posljednje dvije godine za državljanstvo naše zemlje bili zainteresovani građani Srbije. Oni su od  januara 2023. do 31. oktobra 2024. godine podnijeli 1.197 zahtjeva. Slijede državljani Rusije sa 928 zahtjeva. Potom je najviše zahtjeva iz Bosne i Hercegovine - 542, Albanije - 160, Kosova - 124. Zanimljivo je i da je 94 građana Sjedinjenjenih Američkih Država zatražilo crnogorski pasoš. 

Iz Rusije je bilo najviše zahtjeva i najviše dobijenih državljanstava putem Programa ekonomskog državljanstva. Od 2019. do 2024. preko polovina onih koji su dobili državljanstvo bila je porijeklom iz Rusije, tj. njih 1.055 od ukupno 2074, podaci su Centra za građansko obrazovanje (CGO). 

Srbija uspješna u privlačenju evropskih SDI  

Od 2007. do početka 2024. godine Srbija je privukla više od 46 milijardi eura direktnih stranih investicija, podaci su Narodne banke Srbije. Tokom ove godine do oktobra uspjela da je da privuče 3,2 milijarde.

Za razliku od Crne Gore u Srbiji su nekoliko prvih investitora sa Zapada, vodeća je Njemačka iz koje je došlo 13,5 odsto  ukupnog priliva, zatim Italija sa 11, 7 dsto od ukupnih SDI,  teće mjesto dijele SAD i Rusija sa po 10, 9 odsto priliva. Kina koja je posljednjih godina stalni partner Srbije, preko ulaganja u javne kapitalne radove nalazi se na četvrtom mjestu sa 10, 5 odsto udjela u SDI. Iza Kine je Francuska sa 8,5 odsto udjela u SDI. 

Među stranim kompanijama koje posluju u Srbiji su Boš, Mišlen, Simens, ZF, Panasonik, NCR, Gasprom, Ziđin, Majkrosoft, Gorenje, Magna, Leoni, Fijat-Krajsler, Šnajder elektrik i mnoge druge.

EBRD u Strategiji za Srbiju (2023- 2028) ocjenjuje da u snažni prilivi u SDI-ju u Srbiji podstiću veći izvoz i ekonomsku kompleksonst, te da se u Srbiji, za razliku od Crne Gore, rast BDP-a bazira na izvozu koji se povećao i zahvaljujući konstantno visokim prilivima SDI u proizvodnom sektoru u toj zemlji.   

Oboljelima od multiple skleroze gotovo je nemoguće ostvariti pravo na ličnu invalidninu, zbog toga što se Pravilnik ne tumači, već striktno primjenjuje po nazivima oboljenja i oštećenja koja su navedena. Procedure za dobijanje tuđe njege, pomoći i lične invalidnine traju više godina, što predstavlja veliki problem oboljelima

Kristina RADOVIĆ 

,,Moj proces dobijanja lične invalidnine trajao je četiri godine. Odbila me je dva puta provostena i dva puta drugostepena komisija jer su samo gledali dijagnozu, a ne simptome”, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) oboljeli od multiple skleroze, koji je želio da ostane anoniman.

Pravilnikom o medicinskim indikacijama za ostvarivanje prava na materijalno obezbjeđenje, dodatka za njegu i pomoć, ličnu invalidninu i naknadu zarade za rad sa polovinom punog radnog vremena (Pravilnik), članom devet definisana je Multipla skleroza - Expanded Disability Status Scale (EDDS) 6,5 -10 100 odsto.

„Pored ostvarivanja prava na tuđu njegu i pomoć, Pravilnikom se garantuje i lična invalidnina koja je, skoro, pa neostvariva za oboljele od multiple skleroze, posebno zbog toga što se Pravilnik najčešće ne tumači, već striktno primjenjuje po nazivima oboljenja i oštećenjima koja su navedena”, kaže predsjednica NVO Udruženje multiple skleroze Crne Gore (UMSCG), Andrijana Nikolić. 

Ona ukazuje da se Pravilnik mora mijenjati jer je EDSS visoko postavljen. ,,Mora se razmotriti lice i naličje Pravilnika zbog visoko postavljene skale od 6.5 kojom se stanje pacijenta opisuje kao pokretnog za hod do 20 metara, bez odmaranja, ali uz stalnu obostranu pomoć, štap, štaka ili proteza. Jasno je da su pacijenti sa nižom skalom od 6,5 u suštini zavisni od tuđe njege i pomoći”, kaže ona. 

Već kod postotka oštećenja 5,0 primjetna je pokretnost pacijenta uz pomoć ili uz odmor, nakon hoda od 200 metara uz uočljivu umanjenost svakodnevne aktivnosti. 

Postotak oštećenja od 5.5 ukazuje na pokretnost pacijenta, sa ili bez pomoći ili uz odmor nakon hoda od 100 metara, dok je onesposobljenost toliko jaka da potpuno utiče na sve dnevne aktivnosti.

Oštećenost od 6.0 odsto pripisuje se pacijentu koji je pokretan uz povremenu i/ili stalnu pomoć ortopedskog pomagala, štapa, štaka, proteza, hodalica, i to za hod do 100 m sa ili bez odmora.

Prema podacima Klinike za neurologiju Kliničkog centra Crne Gore (KCCG) oboljelih od multiple skleroze u Crnoj Gori je oko 880, dok je broj onih koji su se učlanili u UMSCG - 550.

Kako bi oboljelima od multiple skleroze olakšali ostvarivanje prava, iz UMSCG su uputili zahtjev za smanjenjem EDSS sa 6,5 na 5,0, kao uslova za dobijanje tuđe njege i pomoći, uzevši u obzir opisano stanje pacijenta. 

,,Tadašnja ministarka rada i socijalnog staranja, Naida Nišić, jasno je izrazila svoju punu podršku našem zahtjevu, naglašavajući da razumije potrebe oboljelih od multiple skleroze jer ima oboljelu osobu u porodici”, tvrdi Andrijana Nikolić.

Na obećanju je ostalo. Dopis ministarki Nišić UMSCG je uputio preko arhive Ministarstva 12. decembra 2023. godine. Pošto se nije oglasila, uputili su zahtjev za sazivanje sjednice Skupštinskog odbora za rad, zdravstvo i socijalno staranje. Na tom odboru ministarka je dala obećanje koje do danas nije ispunjeno. 

Nakon rekonstrukcije Vlade u julu 2024. godine resori su podijeljeni. Kako su objasnili za CIN-CG iz Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga kojim rukovodi ministarka Nišić, ta oblast je sada u nadležnosti Ministarstva socijalnog staranja, demografije i brige o porodici (MSDBP). 

Iz tog resora su za CIN-CG kazali da je prethodno Ministarstvo rada i socijalnog staranja formiralo radnu grupu za izradu Predloga izmjena i dopuna Pravilnika. 

„U radnu grupu su uključeni predstavnici NVO sektora i drugih relevantnih institucija, koji će raditi na izmjenama i dopunama važećeg Pravilnika. Do sada su održana dva sastanka radne grupe, na kojima su razmatrani prijedlozi za unapređenje i dopunu postojećih medicinskih indikacija“ objašnjavaju za CIN-CG iz MSDBP. 

Invalidnina kao trajno pravo 

,,Još od usvajanja Pravilnika, kao podzakonskog akta Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti, ukazujemo na činjenicu da ovaj akt treba da se izmijeni, uostalom kao i sam Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti. Lična invalidnina mora biti definisana kao kompezatorno pravo po osnovu invaliditeta, odnosno treba biti tzv. naknada za neravnopravnost”, ukazuju iz Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore, na čijem čelu je Marina Vujačić (UMHCG). 

U tom Udruženju smatraju da bi se lična invalidnina morala priznati kao trajno pravo. „Ukoliko je Zakonom definisano da je mogu ostvariti osobe sa teškim invaliditetom, to znači da se nikako ne može desiti da teški invaliditet kao takav preraste u lakši ili laki, sve dok država i društvo, imajući u vidu definiciju invaliditeta iz Konvencije Ujedinjenih nacija (UN) o pravima osoba s invaliditetom, ne uklone prepreke i ne pruže potrebnu podršku“, objašnjavaju. 

Doktorke Ljiljana Radulović, Zilha Idrizović i Dragana Perović Durković su podržale zahtjeve UMSCG, kao i doktori Jefto Eraković i Vladimir Dobričanin, uz podršku poslanika nadležnog odbora. Pravilnik, međutim, još čeka izmjene. 

,,Mi smo tražilli da se Pravilnikom oboljelima od multiple skleroze koji su radno aktivni, omogući rad na četiri sata sa punom platom, jer je čovjek produktivniji kada radi. Stanje mnogih pacijenata koji su radno aktivni ne dozvoljava petodnevni rad po osam časova dnevno“, objašnjava Andrijana Nikolić. Tražili su još nekoliko izmjena koje se ne tiču samo oboljelih od multiple skleroze, već i drugih ranjivih grupa pacijenata koji su im se obratili za pomoć. 

Preduge procedure za dobijanje tuđe njege i pomoći i lične invalidnine

Procedure za dobijanje tuđe njege i pomoći i lične invalidnine počinju ispunjavanjem formulara u Centru za socijalni rad, uz predaju neophodne medicinske dokumentacije, ne starije od šest mjeseci.

Nakon toga se čeka zasijedanje prvostepene socijalno-ljekarske komisije, pozivanje stranke i pismeno obavještenje koje se upućuje stranci na kućnu adresu. Procedura traje od tri do četiri mjeseca. Ukoliko je mišljenje i nalaz komisije negativan, stranka u postupku ima mogućnost žalbe drugostepenom organu. 

,,Naša praksa pokazuje neujednačen pristup centara za socijalni rad, kada je u pitanju priznavanje prava na ličnu invalidninu”, kažu iz UMHCG.

Predsjednica UMSCG Andrijana Nikolić napominje da je istovremeno za pacijente to „dug period iščekivanja, neizvjesnosti i najčešće razočarenja“. 

Iz MSBPD za CIN-CG tvrde da procedura za dobijanje rješenja vezano za ostvarivanje prava na ličnu invalidninu ne traje godinama. „Građani podnose zahtjev za ostvarivanje prava nadležnom centru za socijalni rad, nakon čega se pozivaju na socijalno-ljekarsku komisiju koja ocjenjuje medicinske indikacije za ostvarenje predmetnog prava. Nakon održane sjednice socijalno-ljekarske komisije podnosilac zahtjeva u roku od 30 dana dobija rješenje kojim se priznaje ili odbija ostvarivanje navedenog prava“, kažu. 

Reforma sistema utvrđivanja invaliditeta 

MSBPD u saradnji sa UNDP realizuje projekat Reforma sistema utvrđivanja invaliditeta. ,,U okviru ovog projekta planirano je donošenje Zakona o jedinstvenom vještačenju invaliditeta, čiji je Nacrt izrađen i poslat Sekretarijatu za zakonodavstvo na mišljenje”, kažu iz MSBDP.

Cilj reforme je uspostavljanje jedinstvenih nacionalnih kriterijuma i metodologije za vještačenje invaliditeta zasnovanih na modelu ljudskih prava umjesto trenutno dominantnog medicinskog modela kao i jedinstvene specijalizovane ustanove, zavoda za vještačenje invaliditeta. Jednom dobijeno rješenje Zavoda o statusu lica sa invaliditetom će važiti za ostvarivanje prava u svim resorima. 

,,Ovim se obezbjeđuje da osobe sa invaliditetom svoja prava ostvaruju na osnovu stručne procjene individualne situacije osobe kao i potrebne podrške za prevazilaženjem barijera sa kojima se suočavaju u svakodnevnom funkcionisanju, u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom i ratifikovanom UN Konvencijom o pravima lica sa invaliditetom”, objašnjavaju iz MSBPD.

U postojećem sistemu u okviru pet resora funkcioniše više od 35 komisija, između ostalog i socijalno-ljekarske komisije za utvrđivanje medicinskih indikacija za ostvarivanje prava na dodatak za njegu i pomoć i ličnu invalidninu, pri čemu svi resori imaju svoje komisije kao i kriterijume koji su dominantno zasnovani na medicinskom pristupu invaliditetu, oboljenja i zdravstvenog stanja. 

Reforma sistema vještačenja invaliditeta će doprinijeti uspostavljanju pravednijeg, ravnopravnijeg i jednostavnijeg pristupa pravima na novčanu podršku i uslugama namijenjenih licima sa invaliditetom.

„Institut za javno zdravlje (IJZ) nastavio je da pruža podršku u izradi kompleksne metodologije za jedinstveno vještačenje invaliditeta. Kao rezultat konsultacija i rada pet radnih grupa oformljenih od strane IJZ, kao i uz podršku konsultanata angažovanih u okviru Projekta, pripremljena su dva segmenta metodologije. Prvi segment se odnosi na kriterijume za ocjenu oštećenja organizma i sadrži listu oštećenja organizma“, kažu iz Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije.

Drugi segment odnosi se na kriterijume za ocjenu funkcionalnog statusa lica. Sastoji se iz liste oštećenja funkcionalnih sposobnosti, WHODAS 2.0 upitnika za odrasle, kao i Upitnika za procjenu funkcionisanja djece.

Oba segmenta metodologije izrađena su u skladu sa međunarodnim referentnim metodološkim okvirom Svjetske zdravstvene organizacije (SZO). 

Pored ovoga, planiraju izradu i trećeg segmenta metodologije, upitnika o potrebnom stepenu podrške, koji ima za cilj da obezbijedi prelazak na model ljudskih prava. Rad na ovom segmentu je odložen do usvajanja Zakona kako bi se prilagodio konačnom pristupu uređenju ove oblasti.

„S obzirom na to da se postojeći Pravilnik oslanja na medicinski pristup invaliditetu, dok se nova metodologija temelji na modelu ljudskih prava, smatramo da je prioritetno usmjeriti napore ka ubrzanju reforme sistema utvrđivanja invaliditeta. Uporedo sa tim, do usvajanja novog Zakona o jedinstvenom vještačenju invaliditeta i izrade metodologije za jedinstveno vještačenje invaliditeta, razmotrićemo nastavak rada na izmjenama postojećeg Pravilnika kako bismo obuhvatili veći broj korisnika u cilju pravednijeg i sveobuhvatnijeg sistema koji bolje odgovara potrebama osoba sa invaliditetom“ zaključuju iz MSBPD.

,,Ne može se tretirati podjednako pacijent koji može samostalno da obavlja sve poslove, kod kojeg se bolest ispolji u vidu napada i uz terapiju prođe, relapsno-reminentni vid, i oboljeli od primarno-progresivnog oblika koji sam ne može ni da se pomjeri kakav je moj slučaj”, kaže naš sagovornik koji boluje od multiple skleroze.

Izostaju mnoge olakšice 

„Multipla skleroza je autoimuno oboljenje koje zahvata centralni nervni sistem, progresivnog je toka, i dominantno počinje u trećoj i četvrtoj deceniji života i više od dva puta je češća kod osoba ženskog pola”, objšnjava neurološkinja KCCG, dr Ljiljana Radulović.

Ona objašnjava da je multiple skleroza jedna je od vodećih bolesti koja uzrokuje invaliditet mlađih pacijenata u svijetu. „U zemljama koje nemaju mogućnost adekvatnog liječenja pacijenata, ovo oboljenje značajno remeti kvaliet života već od samog početka“, kaže. 

„Po brojnim istraživanjima koja su sprovedena posebno u posljednje dvije dekade u kojima se istražuje uticaj bolesti na kvalitet života ustanovljeno je da se kod oko 80 odsto pacijenata može ustanoviti određeni stepen invaliditeta, te da je kvalitet života narušen kako u domenu fizičkog, tako i mentalnog zdravlja” objašnjava Radulović. 

Najčešći psihološki poremećaj kod pacijenata je pojava depresivnosti i anksioznosti koji se primjećuju već po postavljanju dijagnoze, a kasnije u slučaju napredovanja bolesti, ovi poremećaji postaju izraženiji. 

„Međupartnerski odnosi, takođe budu poljuljani, te po istraživanjima stepen razvoda je veći u odnosu na opštu populaciju, a izmijenjeni socijalni život pacijenta definitivno doprinosi narušenom kvalitetu života“ objašnjava za CIN-CG Radulović.

Motorna ograničenost, kognitivni pad značajno utiču na radne sposobnosti pacijenta, u cilju poboljšanja uslova rada brojne zemlje nude oboljelima različite vrste olakšanja kao što su skraćeno radno vrijeme, produživanje ili vremensko usklađivanje pauze u radu sa potrebama pacijenta.

Svaka vlast treba da gaji empatiju prema ranjivim kategorijama u svakom segmentu vršenja vlasti, posebno u zakonodavnom sistemu, kaže Andrijana Nikolić. „Međutim, i bivše, a i sadašnja vlast, sjete se ranjivih kategorija u predizbornim kampanjama i nakon zasjedanja na tron zaborave svoja predizborna obećanja“, konstatuje ona. 

Zorana Petrović, novinarka RTV Budva

Željka Mirković, novinarka Nova M