Opštine i zdravstvene ustanove traže pooštravanje mjera i kontrole, kao i medicinski kadar. Drugu sedmicu zaredom Crna Gora bilježi najviše novozaraženih na 100.000 stanovnika među 45 evropskih zemalja

Vapaji iz više opština i zdravstvenih ustanova da se mjere protiv koronavirusa pooštre, a njima upute medicinski timovi kao ispomoć, juče nisu izazvali hitniju reakciju Vlade i ministarke zdravlja Jelene Borovinić Bojović.

Ministarka zdravlja i Vlada juče se nisu oglašavali povodom alarmantne epidemiološke situacije, iako su juče prema zvaničnoj najavi zasjedali Komisija i Savjet za borbu protiv kovida-19 i razmatrali predlog radne grupe da se uvedu restriktivnije mjere.

Nezvanično je saopšteno da će nove mjere da budu predstavljene danas, iako je i ranije najavljeno da aktuelne svakako važe do 10. februara.

Hitna reakcija nadležnih je izostala i uprkos zvaničnoj statistici - Crna Gora se već dvije sedmice nalazi na prvom mjestu u Evropi po broju novih slučajeva koronavirusa na 100.000 stanovnika, među 45 zemalja.

Tokom prošle sedmice u našoj zemlji zabilježeno je 573,3 novoinficiranih na 100.000 stanovnika, a među prvih deset zemalja sa najlošijom epidemiološkom situacijom nema niti jedne susjedne države.

U Meljinama radi samo jedan ljekar

Epidemiološka situacija u Herceg Novom je alarmantna, u opštoj bolnici Meljine juče je radio samo jedan ljekar, a rukovodstvo lokalne samouprave apelovalo je na Borovinić Bojović da pošalje medicinski kadar u tu primorsku opštinu.

Potpredsjednica Opštine Herceg Novi Vesna Samardžić “Vijestima” je kazala da je epidemiološka situacija u tom gradu prilično alarmantna i da imaju oko 350 inficiranih koronavirusom i više od 500 osoba kojima je izrečena mjera samoizolacije, kao i da je zaražen veliki broj medicinskih radnika što otežava funkcionisanje zdravstvenog sistema.

“Iz opšte bolnice Meljine i Doma zdravlja su nas obavijestili da su kapaciteti svedeni na nužni minimum i da su zdravstveni radnici opterećeni i iscrpljeni. U vojnoj bolnici radi samo jedan ljekar...”, saopštila je Samardžić.

Ona je kazala da je Dom zdravlja bio prinuđen da zatvori ambulantu u Igalu, a da se građani boje da bi se isto moglo desiti sa zdravstvenom stanicom u Bijeloj.

Samardžić je rekla da su prekjuče uputili dopis ministarki zdravlja i predložili da se medicinski radnici iz Instituta za javno zdravlje ili drugih opština upute u bolnicu Meljine i Dom zdravlja kao ispomoć.

Ona je istakla i da imaju saznanja da se osobe kojima je propisana mjera samoizolacije slobodno kreću gradom, zbog čega je apelovala na institucije da povedu računa o tome i da kontrola bude stroža.

Samardžić je pojasnila da Komunalna policija kontroliše pooštovanje mjera.

Apelovala je na sugrađane da ostanu kod kuće i poštuju mjere protiv koronavirusa, kako bi svi dali doprinos da se epidemija stavi pod kontrolu.

Predsjednik Opštine Budva Marko Carević ponovo je juče pozvao građane i institucije na odgovornost. On je za agenciju Mediabiro kazao da da je veoma važno spasiti turističku sezonu.

“Za dva, tri mjeseca počinje turistička sezona. Ako mi ne vratimo broj oboljelih na normalnu mjeru izgubićemo sezonu”, kazao je Carević. Opštinski Tim za zaštitu i spasavanje prekjuče je održao sastanak na kom je konstatovano da je neophodno pod hitno preduzeti mjere za zaštitu stanovništva od virusa, a Carević je zbog toga zatražio od Vlade da se uvede totalno zatvaranje u tom gradu. On je juče ocijenio da je taj scenario najbolji za budvu i da žali zbog zakašnjele reakcije.

Virusom se zarazila 82 korisnika Doma starih

Infekcija novim koronavirusom potvrđena je kod 82 korisnika i 22 zaposlenih Doma za stare u Bijelom Polju, a od 26. januara od posljedica kovida-19 preminulo je deset štićenika.

To su saopštili iz Instituta za javno zdravlje (IJZ) i istakli da je u Opštoj bolnici Bijelo Polje hospitalizovano devet korisnika Doma.

Iz IJZ-a su rekli da će, zajedno sa higijensko-epidemiološkom službom bjelopoljskog Doma zdravlja, a u cilju suzbijanja epidemije koronavirusa u Domu za stare u Bijelom Polju, nastaviti da pružaju svu neophodnu podršku i pomoć.

Novi koronavirus registrovan je juče kod još 577 osoba, dok je od posljedica infekcije preminulo deset pacijenata.

Iz IJZ je juče saopšteno da je iz Podgorice 218 novozaraženih, Nikšića 74, Budve 73, Tivta 34, Herceg Novog 28, Cetinja 25, Kotora 22, Bijelog Polja 21, Ulcinja 18, Danilovgrada 14, Berana, Bara i Pljevlja po 8, Plava i Andrijevice po 6, Petnjice 5, Tuzi i Kolašina po 2, dok je u Rožajama, Mojkovcu, Plužinama, Gusinju i Žabljaku registrovan po 1 novi slučaj koronavirusa.

„Od jučerašnjeg presjeka Institutu je prijavljeno deset smrtna ishoda povezanih sa kovid-19, i to kod pacijenata iz Bijelog Polja (3), Nikšića (2), Budve (2), Plava (1), Podgorice (1) i Žabljaka (1) od kojih je najmlađi imao 52, a najstariji 90 godina starosti", saopšteno je juče iz IJZ.

Opozicija traži ostavku ministarke

Demokratska partija socijalista (DPS) zatražila je od premijera Zdravka Krivokapića da smijeni ministarku zdravlja, zbog, kako su saopštili, niza neodgovornih i nestručnih postupaka koji su doveli do katastrofalne epidemiološke situacije i prijete da potpuno uruše zdravstveni sistem.

Iz Socijaldemokratske partije (SDP) ocijenili su da nesnalaženje predstavnika Vlade u borbi protiv koronavirusa ovih dana doživljava kulminaciju i da je najbolje da Borovinić Bojović podnese ostavku.

Predsjednik Socijaldemokrata (SD) Ivan Brajović kazao je da je činjenica da je situacija u Budvi i Herceg Novom alarmantna, što su potvrdili predsjednici tih opština, ali da je slična i u čitavoj državi.

Rekao je da dramatična zdravstvena situacija nameće potrebu da se svi, a posebno trenutna vlast, izdignu iznad dnevne politike i doprinesu njenom urgentnom rješavanju.

Ostavku ministarke zatražili su i iz Liberalne partije.

Ana KOMATINA

Nezvanični sagovornici "Vijesti" tvrde da se Crna Gora oslonila na COVAX, zanemarivši diplomatske veze i lična poznanstva u borbi sa kovidom Borovinić Bojović kazala je za “Vijesti” da Vlada nije odbila donaciju u vidu 10.000 doza kineske vakcine, već da je uvažila stav Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) u vezi sa donacijama. Šefica SZO u Crnoj Gori Mina Brajović juče nije odgovorila da li je ova preporuka na snazi

Srbija je u evropskom i svjetskom vrhu po broju vakcinisanih, Slovenija i Hrvatska žale se na nedovoljne količine vakcina, a Crna Gora sa Kosovom i Sjevernom Makedonijom čeka prve doze i ne zna ni tačan datum njihovog dolaska.

Srbija je na drugom mjestu u Evropi i sedmom u svijetu, sa više od pola miliona vakcinisanih građana, a njeni državljani trenutno mogu da biraju između tri proizvođača - Fajzer/Bajontek, Sputnjik V I Sinofarm.

Susjedna Albanija je jedina pored Srbije započela imunizaciju protiv koronavirusa zahvaljujući bilateralnim pregovorima. Premijer Edi Rama kazao je da su od proizvođača Fajzer/Bajontek naručili pola miliona doza, a prvih 975 doza stiglo je kao donacija jedne od zamalja Evropske unije (EU).

“Da smo čekali COVAX, i dalje bismo čekali i niko ne zna koliko bi to trajalo“, kazao je Rama.

Za BiH i Sjevernu Makedoniju ne postoje zvanični podaci o početku pregovora sa proizvođačima, dok je nova ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović u decembru saopštila da je tek nova Vlada započela pregovore - navodno, sa svim proizvođačima. Borovinić-Bojović je prošle nedjelje saopštila da su sve države regiona pregovarale o vakcinama u ljetnjim mjesecima, što nije demantovano ni u jednoj u nizu reakcija na tvrdnje koje je iznijela u emisiji "Reflektor" na TV Vijesti.

Sagovornici “Vijesti” tvrde se Crna Gora, zajedno sa pojedinim zemljama Zapadnog Balkana, oslonila samo na COVAX mehanizam, koji za cilj ima da siromašnim zemljama omogući jednak, brz i ravnopravan pristup vakcinama, dok se malo pažnje pridavalo značaju diplomatskih odnosa i ličnih poznanstava u borbi protiv koronavirusa. Kroz COVAX mehanizam, do sada, niti jedna zemlja okruženja nije dobila prve doze.

Ministar zdravlja Srbije Zlatibor Lončar juče nije “Vijestima” odgovorio kada je Republika Srbija otpočela pregovore, sa kojim proizvođačima i koliko su trajali, kao i u kojoj mjeri su lične veze državnika, članova Vlade i predsjednika Aleksandra Vučića, uticale na to da građani na vrijeme dobiju više vrsta vakcina u dovoljnim količinama. On je ranije kazao da je ugovor sa Fajzerom potpisan tokom ljeta 2020, te da su to učinili među prvim zemljama svijeta.

I dalje nije poznato kada će prve vakcine stići u Crnu Goru, a očekuje se da to bude Sputnjik V i to u prvoj isporuci pet hiljada doza od 50.000 koliko je za sada dogovoreno za prvi kvartal i još 50.000 u drugom kvartalu. Ministarstvo zdravlja je najavilo da bi Fajzerove vakcine trebalo da stignu početkom marta i da je zatraženo 150.000 doza, a ista količina se očekuje i od kineskog Sinofarma i potencijalni rok isporuke bi trebalo da bude kraj februara ili početak marta.

Bivša Vlada neće o pregovorima
Bivši ministar zdravlja Kenan Hrapović nije odgovorio na pitanja “Vijesti” koje aktivnosti je preduzeo u vezi sa nabavkom vakcina protiv koronavirusa, kao ni da li je kao prvi čovjek resora zdravstva i u ime Nacionalnog koordinacionog tijela za zarazne bolesti pregovarao sa proizvođačima, kada i sa kojim.

On je u ime Crne Gore početkom oktobra potpisao sporazum, prema kojem bi zemlja trebalo da dobije zagarantovane doze preko Covax mehanizma.

Iz Vlade je tada saopšteno da je predviđena cijena po dozi 8,84 eura i da je Crna Gora u potvrdi o namjeri za učešće u Covax mehanizmu iskazala potrebu za 248.800 komada, koliko je dovoljno za imunizaciju 20 odsto stanovništva.

“Ja sam upravo potpisao Sporazum, a danas će biti uplaćen avans u iznosu od 771.280 dolara, odnosno 646.000 eura”, kazao je Hrapović tada. Po dolasku na funkciju ministarke zdravlja, Jelena Borovinić Bojović krajem kazala je da je razlog čekanja na vakcine u Crnoj Gori taj što prethodna Vlada nije vodila nikakve bilateralne pregovore sa proizvođačima, osim što je potpisana COVAX inicijativa, koja je takođe bila ugrožena.

Borovinić Bojović za “Vijesti” je u petak saopštila da je finansijska garancija od 99,520 dolara bila druga obaveza koja je morala biti ispunjena kako bi se potvrdilo učešće u program COVAX i ponovila da nije na vrijeme uplaćena, čime je u pitanje doveden Memorandum.

“Novi saziv resora zdravlja od 4. decembra 2020. godine, odmah po stupanju na dužnost, uz pomoć Ministarstva vanjskih poslova brzo je odreagovao i državna garancija je uplaćena 15. decembra, praktično pred sam kraj roka koji je bio predviđen ugovorom. Dakle, garancija je bila neophodan uslov da bi se vakcina preko COVAX mehanizma adekvatno obezbijedila”, saopštila je ona.

Hrapović je ranije tvrdio da su postojale zakonske prepreke kada je u pitanju izdavanje garancije za podjelu rizika. Kazao je da je, nakon više upita i učestale komunikacije sa predstavnicima Globalne alijanse za vakcine (GAVI) Crnoj Gori tek 10. decembra omogućeno da uplati garanciju u gotovini. Crnoj Gori je putem Covax programa odobreno 84.000 vakcina AstraZeneka.

Isporuka 25 do 35 odsto vakcina očekuje u prvom kvartalu, a ostatak u drugom kvartalu.

"Do kraja marta trebalo bi da bude isporučeno od 21.000 do 29.000 doza, a ostalo do juna", rekao je "Vijestima" ranije državni sekretar Ministarstva zdravlja Borko Bajić.

Članice EU neće kinesku i rusku vakcinu

Za razliku od zemalja Zapadnog Balkana, članice EU nisu mogle direktno da pregovaraju sa proizvođačima vakcina.

Hrvatska je prije dvije sedmice čak obustavila imunizaciju, a juče je krenula vakcinacija jer je počela distribucija 25.200 doza vakcine od kojih je većina proizvođača Astra Zeneka, a ostatak Moderne.

“Ugovor kaže da ne možemo bilateralno ući u pregovore, dok EU pregovara. Što se tiče ruskih i kineskih proizvođača cjepiva, one traže posebno registraciju. Koliko znam, Kinezi nisu pokazali želju da idu prema EU”, rekao je Krunoslav Capak, direktor hrvatskog Zavoda za javno zdravlje i dodao da Hrvatska ne planira da uđe u pregovore sa Rusijom i Kinom.

Ministar vanjskih i evropskih poslova Hrvatske Gordan Grlić Radman, za Večernji.hr kazao je da je pravovremena i pravedna distribucija vakcine na dobrobit ne samo građana EU, već cijele međunarodne zajednice.

“U borbi protiv kovid-19 bitno je zadržati jedinstvo i solidarnost unutar Unije, koje smo pokazali i u prethodnoj fazi kada je EU uložio 2,7 milijardi eura u istraživanja i razvoj cjepiva protiv koronavirusa i pravodobno dogovorio zajednički pristup nabavci cjepiva, te njegovu brzu i razmjernu dostavu svim državama članicama”, kazao je on na pitanje hoće li EU da zadrži jedinstvo ili će poput Mađarske pokušati da nabavi vakcinu sama.

I premijer Slovenije Janez Janša kazao je da je sistem zajedničke nabavke i distribucije vakcine za članice EU preko Evropske komisije dobar i ravnopravan, makar izazivao nezadovoljstvo u nekim državama, posebno većim, s obzirom na količine koje su do sada dobile.

Članice su u prvim pošiljkama dobile jednak broj doza, pa je istu količinu dobila Njemačka koja ima 80 miliona stanovnika i Slovenija sa dva miliona stanovnika, kazao je Janša u razgovoru za Slovensku televiziju. On je istakao da su neke članice krenule i u bilateralne pregovore, “što je upitno s obzirom na ograničenu proizvodnju I veliku potražnju”. Janša je rekao i da “zna za neke države u Evropi koje su naručile vakcinu kineskih i ruskih proizvođača, ali da ne zna ni jednu koja njima stvarno vakciniše stanovništvo”.

Ministarka: SZO ne prepoznaje donacije

Borovinić Bojović kazala je za “Vijesti” da Vlada nije odbila donaciju Petrosa Statisa u vidu 10.000 doza kineske vakcine, ali je, navodno, uvažila stav Svjetske zdravstvene organizacije (SZO).

“Što se tiče donacije gospodina Petrosa Statisa Vlada nije odbila donaciju, već je po preporukama i smjernicama SZO uvažila mišljenje o neprepoznavanju donacije od strane fizičkog lica kada je u pitanju vakcina protiv SarsCov2 bilo gdje u svijetu, posebno imajući u vidu specifičnost vakcina, posebne uslove koji se odnose na njihov transport i čuvanje”, odgovorila je ona “Vijestima”. Ona je ranije kazala i da su upozoreni da bi moglo doći do ugrožavanja pregovora.

Šefica SZO u Crnoj Gori Mina Brajović juče nije odgovorila da li je ova preporuka na snazi. Sagovornici “Vijesti”, koji su insistirali na anonimnosti, tvrde da ona nije obavezujuća i da Vlada može da nađe mehanizam da donirane vakcine stignu u Crnu Goru.

Državni sekretar u Ministarstvu zdravlja Borko Bajić je 15. januara kazao da je ugovoren sasvim dovoljan broj vakcina da se pokriju prioritetne grupe i da “nema potrebe da se bilo šta donira u tom smislu”. Ministarka je, dan kasnije, saopštila da je Vlada već imala „i drugih ponuda za ovakve vrste nabavke vakcina“ ali da su se u interesu javnog zdravlja „opredijelili da vakcine isključivo dolaze u Crnu Goru direktnim konekcijama i međunarodnim bilateralnim ugovorima“. Objasnila je da bi Crna Gora u slučaju donacije svakako provjerila njen kvalitet.

Nakon petnaestak dana Borovinić Bojović predložila je Statisu da vakcinu ustupi Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE), koji će izvršiti kontrolu kvaliteta, a potom je donirati Crnoj Gori. Iz Statisove kompanije Adriatic Properties kazali su da UAE nije distributer i donator i da se to od njih ne može zahtijevati. Istakli su da je jedina obaveza Statisa da plati i rezerviše vakcine i pojasnili su da je G42 zvanični distributer, koji očekuje kontakt zvaničnih predstavnika Crne Gore.

Dogovor sa Poljskom još nije postignut

Ministarka zdravlja nije mogla da kaže “Vijestima” kada će i koju količinu vakcine Astra Zeneka Poljska ustupiti Crnoj Gori.

“U prijateljskim i bilateralnim razgovorima sa predstavnicima Poljske dobili smo pozitivan odgovor o njihovoj volji i namjeri da nam ustupe višak vakcina AstraZeneka koje stignu u Poljsku preko COVAX inicijative, ali o detaljima i količinama ne možemo govoriti u svjetlu činjenice da se globalno i svakodnevno dešavaju izazovi sa proizvodnjom i distribucijom vakcina na svim nivoima. Ukoliko se i kada postigne dogovor, javnost će biti obaviještena”, istakla je ona. Borovinić Bojović je prethodno optužila Hrapovića da je odgovorio samo na prvi mejl poljske ambasade, 18. avgusta prošle godine, kada su ponudili Crnoj Gori otkup vakcina. Ona je tvrdila da je nakon čega poljska ambasada poslala novi mejl sa dodatnim objašnjenjem i pitanjima, 20. avgusta, na koji bivši ministar, kako kaže, nije smatrao da je neophodno odgovoriti. Hrapović je saopštio da su očekivali povratnu informaciju po kojoj cijeni bi Crna Gora mogla da kupi vakcine i koje količine, ali da do kraja mandata prethodne Vlade nisu dobili odgovor.

Izabrani doktori procjenjuju ko prima koju vakcinu

Iako je sredinom prošlog mjeseca saopšteno da će se potruditi da građani biraju vakcinu, početkom februara predstavnici zdravstvenog sistema saopštili su da to ipak nije moguće.

Borovinić Bojović je u petak odgovorila da će građani dobijati vakcinu u skladu sa stručnom preporukom, u odnosu na specifikacije vakcina koje budu na raspolaganju, a na osnovu stručne procjene izabranog doktora o zdravstvenom stanju pacijenta.

“Naša intencija i namjera je da obezbijedimo što veći broj vakcina različitih proizvođača, posebno uvažavajuću efikasnost, kvalitet i bezbjednost, ali takođe moramo imati u vidu činjenicu da smo dio globalne zajednice koja se suočava sa izazovima u distribuciji i proizvodnji i mi se moramo prilagoditi datim okolnostima”, kazala je ona.

Ana KOMATINA

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) osuđuje narastajući govor mržnje i poziva novinare/ke da se toj tendenciji na javnoj sceni suprotstave u skladu sa profesionalnim standardima i smjernicama Etičkog kodeksa novinara/ki. To se ne odnosi samo na proizvodnju govora mržnje, već i na njegovo širenje, podsticanje, promovisanje ili opravdavanje.

Dva primjera prethodne sedmice ukazuju na potrebu da se medijima, pored poziva da sami ne proizvode govor mržnje, skrene pažnja na neophodnu obazrivost prilikom izvještavanja o takvim sadržajima. 

Video klipom objavljenom na personalnom nalogu na jednoj društvenoj mreži, osoba N.N pored korišćenja uvredljivih izraza za crnogorsku i albansku naciju prijeti njenim pripadnicima likvidacijom. Izvještavajući o ovom slučaju, zbog kojeg su, u međuvremenu, nadležni organi pokrenuli istragu, dio medija je prenosio i link koji je vodio ka originalnom sadržaju. Kada je taj sadržaj uklonjen i sa personalnog naloga, link je nestao sa dijela tih portala, ali se na nekim ovaj video još uvijek nalazi.   

Drugi primjer je foto montaža uvredljivog sadržaja usmjerenog na visoku javnu funkcionerku, koja je, sa privatnog naloga izvjesnog “kreatora”, ubrzo objavljena i na nekim informativnim portalima i tako postala još dostupnija velikom broju korisnika. Iako je, pored osuda javnosti i zbog ovog govora mržnje pokrenuta istraga, uvredljivi sadržaj se još nalazi na pojedinim informativnim portalima.

Pozivajući novinare na profesionalno postupanje, kojim će se prilikom izvještavanja izbjeći i kreiranje tražnje za neprimjerenim sadržajima, podsjećamo i na etičke smjernice Kodeksa novinara i novinarki Crne Gore:

“Mediji ne smiju da objavljuju materijal namijenjen širenju neprijateljstva ili mržnje prema osobama zbog njihove rase, etničkog porijekla, nacionalnosti, vjeroispovijesti, pola, seksualne orijentacije, rodnog identiteta, fizičkih i mentalnih stanja ili bolesti, kao i političke pripadnosti.  Isto važi i ako postoji velika vjerovatnoća da bi objavljivanje nekog materijala izazvalo prethodno navedeno neprijateljstvo i mržnju…”

Navedeni i slični slučajevi, takođe, ukazuju na potrebu razvijanja i jačanja opšte medijske pismenosti, kao neophodnog uslova da i korisnici društvenih mreža stiču vještine za prepoznavanje ovakvog sadržaja i da ga ne dijele. To bi doprinijelo i lakšem prepoznavanju razlike između kredibilnih informacija i medija, od onih koji i kada navodno osuđuju govor mržnje čine to sa namjerom da bi ga dalje distribuirali, i/li podstakli nove slične reakcije sa druge strane polarizovanog društva. 

Slavoljub Šćekić,
Glavni i odgovorni urednik CIN-CG

Deficit budžeta veći od 400 miliona eura, javni dug od oko 3,8 milijardi eura i pad bruto domaćeg proizvoda u nivou od oko 14,2 odsto, bilans je uticaja pandemije koronavirusa u Crnoj Gori u prošloj godini

Deficit budžeta veći od 400 miliona eura, javni dug od oko 3,8 milijardi eura i pad bruto - domaćeg proizvoda (BDP) u nivou od oko 14,2 odsto, bilans je uticaja pandemije koronavirusa u Crnoj Gori u prošloj godini.

Sa posljednjom emisijom obveznica u decembru od 750 miliona eura javni dug će izvjesno preći 100 odsto BDP-a u bruto iznosu, a precizne projekcije biće poznate kada Ministarstvo finansija izađe sa predlogom ovogodišnjeg budžeta koji je u pripremi i koji će sadržati i podatke za javni dug i BDP.

Monstat je pred Novu godinu saopštio da je BDP u trećem kvartalu (jul, avgust, septembar) pao za 27 odsto. To je i podatak evropskog zavoda za statistiku EUROSTAT koji ukazuje da je čak šest puta veći pad crnogorske ekonomije u odnosu na EU.

“Ako javni dug nastavi da raste radi finansiranja deficit budžeta, Crna Gora možda neće biti u mogućnosti da ga servisira”, ukazalo je Ministarstvo finansija u prospektu za posljednju emisiju obveznica, nakon čega je objašnjeno da će dio pozajmice ići upravo na pokrivanje deficita i starih dugova...

Odloženi oporavak ključnih ekonomskih sektora, poput turizma, od posljedica pandemije može dodatno da utiče na otplatu javnog duga.

U prošloj godini država je, prema posljednjim podacima Centralne banke (CBCG) na kraju septembra, ostala bez 880 miliona eura od stranih turista u odnosu na isti period 2019. godine. Procjena je da je lanjski pad prihoda u turizmu 88 odsto do 90 odsto.

Ministar finansija i socijalnog staranja Milojko Spajić je u intervjuu “Vijestima” krajem decembra kazao da scenario po kojem su pravili projekcije prihoda za 2021. godinu predviđa turističku sezonu na 55 odsto nivoa iz 2019.

“Kakva god da bude sezona, odnos javnog duga i BDP-a je dostigao svoj vrhunac i počeće da pada kroz 2021. godinu. Čak i taj iznos od oko 88,6 odsto BDP-a je više posljedica velikog pada BDP-a, nego povećanja duga u apsolutnom iznosu jer, prema procjenama koje imamo, neto javni dug, u apsolutnom iznosu, bi trebalo da zadrži nivo koji je približan prošlogodišnjem”, rekao je Spajić.

Projekcija rasta ekonomije u ovoj godini za sada su prema ocjeni međunarodnih i državnih institucija na nivou od pet do sedam odsto, nakon pognoze da u 2020. pad ekonomije iznosi od 12 do 17 odsto. Procjena Vlade je oko 14,2 odsto. Ipak, zbog neizvjesnosti koju nosi pandemija koronavirusa projekcije se moraju uzeti sa rezervom.

Dva scenarija CBCG

Centralna banka (CBCG) u optimističnom scenariju projektuje rast BDP-a u ovoj godini u nivou od 7,5 odsto koji bazira na više pretpostavki. Te pretpostavke, prema dokumentaciji CBCG, su - djelimičan oporavak turističke privrede u odnosu na veoma nisku bazu iz 2020. godine, rast turističkog prometa doprinijeće i rastu privatne potrošnje (oko 6,5 odsto), potrošnja države ostvariće blagi rast od jedan odsto zbog mjera podrške ekonomskom oporavku od posljedica pandemije koronavirusa, u projekciji je pretpostavljen završetak prve dionice auto-puta što će oporaviti investicije u osnovna sredstva (pet odsto) i snažan izvoz roba i usluga (oko 37 odsto) podstaknut oporavkom ekonomije, kao i usljed oporavka turističke privrede.

Drugi scenario CBCG predviđa rast BDP-a od oko četiri odsto uz uslov da pandemija bude sličnog intenziteta kao i prošle godine.

Pretpostavke ovog scenarija su, potvrđeno je “Vijestima”, da u toku trajanja pandemije neće biti zaključavanja kao u drugom kvartalu 2020. godine, procijenjeni rast je baziran blagom oporavku turističke potrošnje u odnosu na nisku bazu iz 2020. godine, blagi rast turističkog prometa u 2021. godini u odnosu na prošlu uticaće i na blagi rast privatne potrošnje (oko 1,5 odsto), u projekciji je pretpostavljen nešto veći rast budžetske potrošnje (dva odsto) u odnosu na optimistični scenario zbog potrebnih mjera podrške oporavku ekonomije i ova projekcija pretpostavlja blagi rast investicija od oko 2,5 odsto u odnosu na 2020. godinu.

CBCG nema projekcije za kretanje javnog duga, jer ne raspolaže podacima o budžetskim projekcijama za ovu godinu.

Koliko je ukupno državni budžet koštala pandemija koronavirusa (što je uslovilo rast deficita i posljedično javnog duga države), odnosno kolika su ukupna izdvajanja za privredu i stanovništvo podatak je koji po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama (SPI) Ministarstvo finansija iz prethodnog saziva, a ni novo, nije dostavilo. Ova izdvajanja su bila u okviru Vladina tri paketa mjera pomoći za ublažavanje ekonomskih posljedica pandemije. Nije dostavljena ni informacija o tim izdvajanjima iz tekuće budžetske rezerve.

Osim za privredu i građane državni budžet je pretrpio, očekivano, i veća izdvajanja za sektor zdravstva. U zvanično dostupnim podacima Ministarstva finansija o ostvarenju budžeta od januara do novembra ove godine taj trošak se na navodi.

Dodatni troškovi za zdravstvo

Fond za zdravstvo je sredinom decembra po zahtjevu o SPI dostavio informaciju da su Vlada i Ministarstvo finansija u kontinuitetu više puta od izbijanja pandemije obezbjeđivali dodatni novac Fondu kroz njegov budžet i direktnim uplatama na račun javnih zdravstvenih ustanova.

“Ukupno su od početka godine u okviru budžeta Fonda obezbijeđena dodatna sredstva za zdravstveni sistem u ukupnom iznosu od 23,30 miliona eura od čega kroz rebalans budžeta Fonda oko osam miliona eura i to za ljekove 5,8 miliona i za nabavku zaštitne medicinske opreme i troškove transporta za zaštitu zbog pandemije dva miiliona eura. Na osnovu zaključaka Vlade obezbijeđena su dodatne sredstva u budžetu Fonda u iznosu od 15,3 miliona eura”, saopšteno je iz Fonda.

Za javne nabavke Fonda obezbijeđeno je 16,8 miliona eura i taj novac je trošen za plaćanje obaveza za ljekove, za nabavku medicinske opreme i troškove transporta zbog pandemije, za nabavku respiratora, agregata, i transportnih vozila za potrebe Kliničkog centra i bolnica, za nabavku brzih antigenskih testova, vakcina, dijagnostikuma za rtPCR testiranje, zaštitne medicinske opreme preko Montefarma, obradu usluge testova PCR tehnikom u privatnim uslugama. Uz to, iz budžeta Fonda je isplaćeno i 6,8 miliona eura za zarade zaposlenih u javnim zdravstvenim ustanovama zbog izmjene granskog kolektivnog ugovora, dopunskog i prekovremenog rada, stimulansa zaposlenih koji rade sa kovid pacijentima... Tu je i direktna uplata Vlade od 1,2 miliona za tri kovid bolnice u Baru, Beranama i Nikšiću...

Podatak Ministarstva finansija (dostavljen po SPI) je da su u 2020. godini zaključena tri međunarodna aranžmana za sanaciju ekonomskih posljedica pandemije. To je aranžman sa Međunarodnim monetarnim fondom (MMF) od 74 miliona eura, sa Evropskom komisijom od 60 miliona eura od čega je uplaćena polovina novca i sa Bankom za razvoj Savjeta Evrope(CEB) od 40 miliona eura. Novac od CEB-a nije još dostupan jer Ministarstvo finansija treba da potpiše ugovor sa tom međunarodnom institucijom. Kako je potrošen novac od MMF-a i prva tranša od EK nije poznato.

Važna međunarodna pomoć

“Iako Vlada očekuje da se fiskalni bilans poboljša u 2021. godini, značajno povećanje u zaduživanju radi borbe protiv negativnih ekonomskih posljedica kovid-19 moglo bi imati dugoročne negativne ekonomske posljedice po Crnu Goru uključujući povećanje njenih obaveza u servisiranju duga i povećanje njene ranjivosti na uslove eksternog finansiranja unutar eurozone. Sve to može rezultirati usložnjavanjem buduće mogućnosti poteškoća u plaćanju dugova”, istaklo je Ministarstvo u prospektu za emitovanje obveznica.

Ukazano je da ako Vlada ne bude mogla da smanji zavisnost preduzeća u državnom vlasništvu od javnih finansija i pruži podršku većoj ekonomskoj efikasnosti kroz šire učešće privatnog sektora, mjere za povećanje prihoda se mogu pokazati kao neadekvatne da bi se pokrilo stalno povećanje javnog duga i plaćanja kamata.

“Uz to, određeni tokovi prihoda, opredijeljeni za otplatu javnog duga mogu biti manji od projektovanih i mogli bi postati nedovoljni za servisiranje duga i plaćanje kamate”, istaklo je Ministarstvo finansija.

Koju pomoć mogu očekivati državna preduzeća u narednoj godini pokazaće predlog zakona o budžetu koji Vlada treba da utvrdi.

Ministarstvo u prospektu za emisiju obveznica je istaklo da svako pogoršanje kontinuiteta podrške od multilateralnih povjerilaca kao što su Svjetska banka može da, između ostalog, ugrozi sposobnost Crne Gore da otplati ili refinansira svoje postojeće dugove.

“To bi nepovoljno uticalo na sposobnost Crne Gore da sprovede svoju ekonomsku strategiju i reforme. Osim toga svako povećanje javnog duga zbog deficita budžeta ili drugih razloga dalje bi uvećalo ovaj rizik. Koeficijent državnog duga u odnosu na BDP nastavio bi da se pogoršava i povećao bi zaduživanja podstaknuta pandemijom koronavirusa”, navelo je Ministarstvo finansija.

Budžetom za 2021. najavljena je nova ekonomska politika, razvojni projekti, obuzdavanje finansijskih problema, pametnije odluke u turizmu...

Jasno je da Crna Gora, bez bolnih rezova na rashodnoj strani budžeta i bržeg privrednog oporavka koji bi omogućio dodatne prihode, ne može izaći iz spirale zaduživanja, preko kojih se većinom otplaćuju stari dugovi i djelimično se nadomješta hronično nedostajući novac u državnom budžetu.

Pandemija odložila naplatu 45,7 miliona eura poreskog duga

Privreda je zbog ekonomske krize usporila sa plaćanjem dažbina državi što je jedna od razloga za manjak prihoda u budžetu koji je posljedično doveo do deficita i rasta javnog duga.

Prema podacima Poreske uprave (PU) dobijenim po zakonu o SPI ukupan iznos poreskih potraživanja čija je naplata odložena zbog pandemije iznosi 45,7 miliona eura i obuhvata odloženi dug za 10.874 poreska obveznika.

“Broj poreskih obveznika koji su fizički podnijeli zahtjev nadležnoj područnoj jedinici je 980 čiji iznos odloženih obaveza iznosi 1,2 miliona eura. Obaveze odložene na ovaj način odnose se na dospjele rate reprograma, rate po uredbi iz 2018. godine i porez na dohodak fizičkih lica za mart, april i maj 2020. godine. Obveznici koji su odlagali svoje obaveze po osnovu IOPPD imali su mogućnost da prilikom njegovog podnošenja elektronskim putem čekiraju obaveze koje namjeravaju odložiti. Broj tih poreskih obveznika je 9.894 sa ukupnim iznosom odloženih obaveza od 44, 5 miliona”, rečeno je u PU.

Altiparmakov: Ko štampa svoj novac bolje se nosi sa krizom

Član Fiskalnog savjeta Srbije Nikola Altiparmakov objasnio je za “Vijesti” da zemlje koje imaju mogućnost da štampaju novac mogu bolje da se nose sa krizom zbog pandemije kronavirusa od onih kojih to ne mogu.

“Zemlje koje štampaju novac mogu bolje pomoći privredi, one povećavaju javni dug u svojoj valuti i to nije strašno u smislu održivosti javnih finansija i krize javnog duga, ali je rizik potencijalni za povećanje inflacije. Sa druge strane zemlje koje ne mogu štampati svoj novac su najviše pogođenje krizom. Među njima je Crna Gora koja je visoko zavisna od učešća turizma u BDP-u. U tim situacijama se mora biti obazriv sa zaduživanjem. Nije sporno zaduženje za pomoć privredi, ali se mora stati sa neracionalnim mjerama u budžetu”, istakao je Altiparmakov.

U poređenju Srbije sa Crnom Gorom on ukazuje da će ovu godinu korona krize Srbija završiti sa dugom od oko 60 odsto BDP-a, što govori da je relativno malo pogođena za razliku od Crne Gore koja će imati zbog pada turizma ozbiljne posledice.

“Zajednička poruka je da se bude obazriv sa novcem, pogotovo u Crnoj Gori”, rekao je Altiparmakov.

Fiskalni savjet Srbije je ukazao da je Srbija potrošila 600 miliona eura za pomoć svim punoljetnim građanima po 100 eura i da je to bio veliki trošak koji sužava prostor za dalju pomoć.

Damjanović: Potrebni bolni rezovi za smanjenje duga i deficita

Ekonomista i nekadašnji predsjednik skupštinskog Odbora za ekonomiju, finansije i budžet Aleksandar Damjanović ukazuje da je pandemija negativno uticala na pad ekonomije, ubrzani rast javnog duga i deficita budžeta zbog čega je od suštinskog značaja u ovoj godini, sa očekivanim oporavkom ekonomije, sprovesti radikalno smanjivanje deficita, kako bi se zaustavio opasan rast javnog duga.

On je pojasnio da ako, kao veoma upitan podatak, prihvatimo projektovani BDP za ovu godinu od 4,607 milijardi eura očekivano je da budžetski deficit na kraju godine bude veći od 10 odsto, a da učešće javnog duga u BDP, zajedno sa posljednjom emisijom obveznica poraste za više od 20 procentnih poena u odnosu na kraj 2019. godine.

„To će Crnu Goru na kraju godine svrstati među najzaduženije države regiona, finansijski najugroženije, sa značajnim rizikom problema u otplati postojećeg duga, otežanim pristupom kapitalu na međunarodnom finansijskom tržištu i problemima u servisiranju preglomaznog javnog sektora, odnosno državnog aparata. Činjenica i da se preko 100 miliona eura izdvaja samo za otplatu kamata, što je preko dva odsto BDP-a, ukazuje i na prethodno, skupo zaduživanje koje nam se sada vraća kao bumerang, sužavajući prostor za manevar na rashodnoj strani budžeta“, istakao je bivši poslanik.

Suzbiti sivu ekonomiju, proširiti poresku osnovicu...

Damjanović ukazuje i da mala odstupanja od projektovane cifre BDP-a značajno derogiraju ostale makroekonomske indikatore poput javnog duga, odnosno budžetskog deficita).

Crna Gora, bez bolnih rezova na rashodnoj strani budžeta i brzog privrednog oporavka koji bi omogućio dodatne prihode, prije svega od PDV-a, akciza i poreza na dobit, ne može izaći iz spirale novih zaduživanja kojim se djelimično reprogramiraju postojeći dugovi, a djelimično se nadomješta hronično nedostajući novac u državnom budžetu.

“Bolni rezovi su neophodni. Oni najbolniji poput zamrzavanja zarada ili penzija mogu doći samo na kraju, tek nakon što se, uz tekuću političku tranziciju, potroši ozbiljan arsenal ekonomskih i neekonomskih mjera koje traže hitno sprovođenje“, ocijenio je Damjanović.

Slamanje korupcije i organizovanog kriminala, kako bi se otvorio prostor za priliv ozbiljnih investicija, svođenje sive ekonomije u prihvatljive okvire, uvođenje poreske discipline i neselektivnosti, širenje poreske osnovice, odnosno obuhvata, reforma penzionog i zdravstvenog sistema i racionalizacija državne administracije, formiranje Agencije za povraćaj koja bi se bavila povratkom u legalne kanale stotine miliona eura iz nelegalnih transakcija, završetak projekta auto-puta u što bržem roku, kao i brojne druge mjere, samo su dio, smatra Damjanović, neophodnih reformi kako bi se, uz ekonomski oporavak uravnotežile i javne finansije.

Slučaj teško povrijeđenog radnika, kada je na njega pao elektromotor od 170 kilograma, u trenutku kada nije imao ni ugovor o radu, otkriva mračnu stranu na crnogorskim gradilištima

Ne radite na crno i pazite šta potpisujete – poručuje danas svojim kolegama građevinarima četrdesetogodišnji elektromonter iz Podgorice Damjan Šišović. On je tu lekciju umalo platio glavom, a kasnije i gorkim iskustvom koje još nije dobilo sudski epilog.

Šišović je 2. februara ove godine otišao da montira lift na gradilištu zgrade u Nikšiću, a završio je u Urgentnom centru u Podgorici sa napuklom vilicom, polomljenim prednjim zubima, uz nagnječenje ramena i lijeve ruke i oštećenje dva kičmena pršljena.

Dok je radio u kućištu lifta, elektromotor od 170 kilograma je kliznuo sa šina i udario ga u potiljak, a zatim ga prignječio uz skelu. Taj motor su dan ranije montirali neki drugi radnici i zaboravili da postave graničnik. Od fatalnog ishoda ga je, nekim čudom, spasio radio-telefon koji koriste na gradilištima.

„Taj telefon imao sam na sebi i u trenutku udara, kada me teret pritiskao, on se nekim slučajem našao u jednom dijelu između motora i skele. Od siline udara i tereta telefon se potpuno iskrivio i tako zaštitio moje tijelo od dodatnog pritiska”, prisjeća se Šišović u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). 

Slučaj o kojem je Šišović pristao da govori za CIN-CG, otkriva mračnu stranu na crnogorskim gradilištima, gdje radnici u borbi za goli opstanak pristaju da rade na crno, bez elementarne obuke i zaštite i spremni da odmah ili naknadno potpišu sve što poslodavac, u namjeri da izbjegne odgovornost, od njih zatraži.

To je, kaže, klasični primjer kako se veliki broj poslodavaca u građevinarstvu odnosi prema radnicima.

Inspekcija je poslije nezgode utvrdila da je Šišovićev poslodavac imao propuste u zaštiti na radu koji su uzrokovali nesreću i izrekla novčane kazne od 1.000 eura za njegovog poslodavca kompaniju Tri best i 60 eura za tadašnje ovlašćeno lice - direktora firme B.Đ. koji je u međuvremenu preminuo. Osnovno državno tužilaštvo je u maju, međutim, donijelo odluku da nikoga ne optuži, jer nijesu našli osnov za pokretanje krivičnog postupka.

Šišović priznaje da je pred policijom, inspekcijom i tužilaštvom i sam “ublažio” situaciju koja je dovela do nesreće, jer je želio da zaštiti kolege i firmu, a da su mu iz kompanije ponudili obeštećenje prvo 500, pa hiljadu eura, ali su mu potom zakinuli dvije plate od ukupno 800 eura i otpustili ga. Zbog toga je sa poslodavcem pokrenuo spor, prvo kod Agencije za mirno rješavanje sporova, a kako ni to nije pomoglo podnio je i tužbu kod Osnovnog suda u Podgorici. Kaže da nije navodio iznos naknade za obeštećenje, već je smatrao da to treba vještaci da odrede.

„Za ovu kompaniju počeo sam da radim u decembru prošle godine, dva mjeseca prije nesreće, a ugovor o radu i ostala dokumenta potpisao sam nekoliko dana nakon nesreće u mojoj kući, kada me je tadašnji šef posjetio, ali je datum na ugovoru o radu bio 28. januar. U trenutku nesreće nisam imao ugovor niti sam bio osiguran. Pristao sam tada da potpišem ugovor o radu na tri mjeseca, iako mi je obećavano da ću imati posao pet godina. Ugovor su mi zatim produžavali dva puta po mjesec dana. Tada sam mislio da žele da se sve lijepo riješi, ali sam kasnije shvatio da im je ugovor bio potreban da se zaštite od istrage”, kazao je Šišović.

On navodi i da tog dana, kao ni prethodnih, nije dobio potrebnu zaštitnu opremu, zbog čega se, kako kaže, više putu usmeno obraćao poslodavcu.

Iz kompanije Tri Best kažu za CIN-CG, da su inspekcija i tužilaštvo utvrdili da ne postoji odgovornost poslodavca za nezgodu, kao i da su se utvrđene nepravilnosti u zaštiti na radu ne mogu dovesti u vezi sa ovim slučajem. Vlasnik podgoričke firme, čije je centrala u Banjaluci, Saša Trivić kaže da je firmu kupio u junu ove godine nakon smrti prethodnog vlasnika i da nema dovoljno informacija o dešavanjima u tom periodu.

„To je i jedan od osnovnih razloga zbog kojih sam ovog radnika uputio da svoja prava potraži sudskim putem, jer smatram da nema baš najiskrenije namjere i da je najbolje da sud donese presudu koju ćemo mi odmah i u najkraćem roku ispoštovati”, kazao je Trivić.

On kaže da je nakon nesreće obavljen uviđaj, da je inspektor zaštite na radu utvrdio stanje, pronašao nepravilnosti koje su otkolonjene i preduzeću naplatio kaznu. 

„Utvrđene nepravilnosti nisu uticale na samu nezgodu. Radilo se o nespretnosti radnika i na neki način ga je neka šipka udarila u glavu. Niko nije odgovarao, jer za to nije bilo razloga. On je u trenutku nesreće bio u prvom mjesecu ugovora na određeno koji mu je naknadno još produžavan. Radnik je prošao obuku i položio testove za obuku. Zaštitnu opremu je zadužio, ali je u momentu nesreće nije koristio”, naveo je Trivić.

On navodi da je Šišoviću istekao ugovor na određeno i da nakon smrti prethodnog vlasnika nije više produžavan. 

„Do danas niko nije zaposlen na tom radnom mjestu što znači da je radno mjesto ugašeno i da povreda nije uzrok neprodužavanja ugovora nego prestrojavanja u firmi koja je u problemima i koja je iz toga razloga i prodata. Obeštećenje nije dobio, jer je zahtjev bio prevelik i procijenili smo da je jedino pošteno rješenje da to odrede nadležni organi. Suđenje je počelo i sigumo će sud propisati odgovarajuću naknadu. Nuđen mu je određeni novac po savjetu advokata, s obzirom na težinu povreda”, kazao je Trivić, ne navodeći sumu..

Iz Inspekcije za zaštitu i zdravlje na radu su naveli da su pripremni radovi na postavljanju skele i nosača u kućištu lifta obavljeni 31. januara i 1. februara, odnosno dan i dva prije nesreće u kojoj je teško povrijeđen Šišović.

„Nastavkom daljih radova, na prvom nosaču postavljen je pomoćni alat (dizalica) montirana na metalnoj kutiji 50x50mm, radi podizanja elemenata lifta za postavljanje šina na konzolama. Podignuta su tri komada i montirana. Prilikom podizanja četvrtog moguće da je došlo do smicanja sa nosača, metalne kutije na kojoj se nalazila dizalica (vitlo) na čijoj sajli je zakačen i podizan teret, jer je bila improvizovano postavljena, bez ikakvog učvršćenja za nosače. Navedena metalna kutija je dijelom udarila i inercijom odgurnula Šišovića do šipke skele, prilikom čega je došlo je do povreda glave navedenih u medicinskoj dokumentaciji”, stoji je u izvještaju inspekcije.

U odgovoru na pitanja CIN-CG-a, iz Inspekcije navode da su nepravilnosti u poštovanju mjera zaštite ipak uticale na povređivanje zaposlenog.

„Inspektor rada za oblast zaštite i zdravlja na radu je odmah po dobijenom obavještenju izašao na lice mjesta izvršio uviđaj i za nepravilnosti koje su se ticale neprimjenjivanja mjera zaštite i zdravlja na radu, koje su uzrokovale povređivanje zaposlenog, donio je rješenje o privremenoj mjeri zabrane rada i izrekao jedinstvene novčane kazne prekršajnim nalozima za pravno lice u iznosu od 1.000 eura i 60 eura za odgovorno lice”, kažu iz Uprave za inspekcijske poslove.

Osnovno državno tužilaštvo, međutim, nije utvrdilo bilo čiju krivicu.  

„Uviđaj na licu mjesta povodom povređivanja Damjana Šišovića iz Podgorica po ovlašćenju dežurnog tužioca obavila su ovlašćena lica Uprave policije - CB Nikšić. Nakon sprovedenog izviđaja tužilac nije našao osnova za pokretanje krivičnog postupka, protiv bilo kojeg lica za krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti”, naveo je za CIN-CG državni tužilac - portparol Stevo Šekarić.

Na crnogorskim građevinama u posljednjih pet godina bilo je 12 smrtno stradalih radnika, dok je 36 zadobilo teške tjelesne povrede.

Koordinatorka Udruženja zaštite na radu Đina Janković kaže za CIN-CG da je nedostatak evidencije njihov najveći problem prilikom istraživanja i prikupljanja podataka. 

“Ne raspolažemo pravim informacijama o broju povreda, jer se veliki dio ne prijavljuje – najčešće u slučajevima kada radnik nije bio radno angažovan po osnovu ugovora o radu, dakle radio je “na crno”. Nerijetko dođe i do neke vrste dogovora između poslodavca i zaposlenog, pa povreda ni u tom slučaju ne bude evidentirana. Strah od gubitka posla je najveći uzrok neprijavljivanja povrede kada do nje dođe“, ističe Janković.

Zato je, kaže Janković, rad “na crno” višestruko negativan – za zaposlenog jer nema prava iz oblasti rada i zaštite na radu, nema radni staž i osiguranje, za državu jer gubi značajne prihode dok legalnim preduzetnicma stvara nelojalnu konkurenciju koja zbog kršenja zakona nudi jeftinije usluge. 

Ćutao, da on i kolege ne ostanu bez posla

Na pitanje, zbog čega cijelu istinu o slučaju i uzrocima povređivanja nije odmah ispričao policiji i tužilaštvu, Šišović kaže da nije želio da se gradilište zatvara, da je znao da radi “na crno”, kao i da su dvojica kolege sa kojima je radio bila iz Banjaluke, pa nije želio da im istragom otežava prelazak granice i povratak kući. 

„Mnoge kolege u građevinarstvu prihvataju da rade “na crno” ili na minimalac, ne čitaju ugovore koji im se daju na potpis i ne brinu o svojoj zaštiti. Ja sam tog dana došao na gotovu štetu, jer je propust uradio neko od kolega koji nije postavio graničnik, pa je motor proklizao po šini. Moj topli savjet kolegama je da dobro pročitaju svaki ugovor koji potpisuju, da nauče svoja prava i da brinu o svojoj zaštiti, jer poslodavci samo sebe štite. Svaki ugovor koji sam potpisao sa svojim bivšim poslodavcem bio je nakon povrede o čemu imam svu dokumentaciju”, kazao je Šišović.

On kaže da mu je predstavnik poslodavca, nakon što su ga izvukli iz kućišta lifta, sugerisao da bi najbolje bilo da se povreda sanira u nekoj od privatnih klinika, jer nije bio osiguran. Na njegov zahtjev, odveli su ga u gradsku bolnicu u Nikšiću, a ubrzo je prebačen u Urgentni centar u Podgorici. Nakon pregleda, poslali su ga prvo kod privatnog dežurnog zubara gdje mu je pružena pomoć zbog polomljenih zuba, a zatim su ga vratili i ušili posjekotinu na spoljnoj i unutrašnjoj strani usne i usne duplje sa 12 konaca.

„Tada sam saznao da jedan duži period neću moći da saniram posljedice loma vilice i zuba, jer je riječ o jako ozbiljnoj povredi. Imao sam i jak bol u vratu, ramenima i lijevoj ruci. Doktori su konstatovali da nemam drugih lomova i povreda, što se kasnije pokazalo kao netačno, jer je naknadno utvrđeno i da su mi pršljenovi c5 i c6 ozbiljno nagnječeni. Kako mi je objašnjeno, to znači da bi u budućnosti mogao imati komplikacije. Zbog toga sada otežano radim, a nakon neprodužavanja ugovora osnovao sam svoju zanatsku elektro-instalatersku firmu”, kaže Šišović. 

Janković: Mali podizvođači lakše kriju nezakonitosti

Na manjim gradilištima ili prilikom angažovanja malih podizvođača lakše je sakriti radnike angažovane “na crno”, a i teže je kontrolisati mjere i propise o zaštiti na radu, kaže Đina Janković.

“U zavisnosti od veličine i složenosti projekta, na samo jednom građevinskom projektu mogu biti angažovani čitavi lanci snabdjevača i podizvođača. Na kraju, građevinske radove izvode male kompanije, koje opet angažuju podizvođače, naročito kad se približi kraj roka za završavanje projekta. Često su to i neprijavljeni radnici. Ove kompanije, između ostalog, obezbjeđuju ograničen nadzor i posjeduju ograničenu stručnost o zaštiti i zdravlju na radu. Pored toga, inspektori rada rijetko obilaze gradilišta na kojima se izvode takvi mali građevinski projekti“, kazala je Janković.

Radni odnos u građevinskom sektoru, kako je navela, često je nejasan i to, prema njihovim iskustvima, redovno dovodi do toga da zaposlenima bivaju uskraćena određena prava. 

„Zaposleni su često izloženi mnogim opasnostima zbog neadekvatnog sprovođenja mjera za kontrolu rizika. Usljed toga je nemoguće ocijeniti uslove rada na mnogim gradilištima kao „dostojanstvene”, jer se na njima zaposlenima ne garantuje pravično, pravedno, bezbjedno i zdravo radno okruženje. Rizici nepoštovanja zakona o radu su uobičajeni u građevinskom sektoru koji se odlikuje dugačkim lancima ugovarača, pokretljivošću i raznolikošću radne snage i promjenjivom vrstom radova. Česti prekršaji obuhvataju nepostojanje ugovora o radu, neisplaćivanje minimalnih zarade i drugih davanja, neprijavljivanje zaposlenih u sistem socijalne zaštite i nepoštovanje radnog vremena“, kazala je Janković.

Uzroci koji, kako je navela, neminovno dovode do povreda, leže u neosposobljenosti za bezbjedan rad, prvenstveno na visini, u zamoru koji je neizbježan usljed 12-očasovnog napora, u socijalnom statusu radnika, izloženosti stresu, neisplaćenoj zaradi i nemogućnošću da izdržava porodicu, nedostatku prava na slobodne dane i godišnji odmor, nezadovoljstvu zbog položaja u kompaniji i strahu od gubitka posla. 

Goran KAPOR

Sveti Stefan i Miločer u katastru su upisani na kompaniju Sveti Stefan hoteli, pa bi kupoprodajom akcija na berzi država mogla trajno ostati bez njih. Zakup ovih hotela od početka prate brojne kontroverze kroz mrežu ofšor kompanija, vlasnike iz sjenke i osobe umiješane u međunarodne skandale   

Jedno od najvrjednijih kulturnih dobara Crne Gore, po kojem je prepoznaje svijet, grad hotel Sveti Stefan, polako, pred očima države prelazi u privatno vlasništvo, iako je to suprotno zakonu.

Hoteli Sveti Stefan i Miločer, koji su dati u zakup Adriatic propertiesu prvo na 30, pa aneksima ugovora na 42 godine, upisani su u katastru na većinski državnu kompaniju Sveti Stefan hoteli (SSHO) čijim se akcijama trguje na berzi.

SSHO je izdvojen iz Budvanske rivijere nakon što je završeno restrukturiranje te većinski državne hotelske grupe, a registrovan je u avgustu 2019. godine. Već u novembru prošle godine počela je trgovina akcijama SSHO na Montenegroberzi, kada je cijena bila 3,4 eura po akciji.

SSHO ukupno ima 8.110.763 akcija, a nominalna cijena jedne je 3,19 eura. Trenutna cijena akcije na berzi je 2,41 eura, što znači da Sveti Stefan i Miločer vrijede svega 19,5 miliona eura.

U maju ove godine je Stratex prodao udio u tom preduzeću. Značajan dio, kako su objavili mediji, kupila je AIK banka. Nešto preko 1.000 akcija kupljeno je posredstvom Universal Capital banke Petrosa Statisa, ali nije poznato za čiji račun. Stratex Development je imao do tada 9,39 odsto, a Stratex Hospitality 5,83 odsto akcija. (LINK) https://www.vijesti.me/vijesti/ekonomija/435167/akcijama-sveti-stefan-hotela-trgovano-za-2-5-miliona)

Prema podacima Centralnog klirinškog depozitarnog društva (CKDD), Vlada trenutno ima 41,6 odsto akcija te kompanije, a AIK banka 19,98 odsto. Fond PIO posjeduje 12,8 odsto, dok je vlasnik 9,4 odsto sakriven iza kastodi računa Hipotekarne banke. Zavod za zapošljavanje ima 4,2 odsto akcija, a Agromarket srpskog biznismena Dušana Mojsilovića oko 1,5 odsto.

Iz Fonda PIO i Zavoda za zapošljavanje su umjesto direktnog odgovora na pitanje CIN-CG-a o tome šta namjeravaju da rade sa svojim akcijama uputili na Vladin Plan privatizacije. Za ovu godinu tim dokumentom nije bila predviđena prodaja državnih akcija u SSHO, dok plan za 2021. još nije usvojen.

Izdvajanje SSHO urađeno je uz proporcionalnu podjelu akcija akcionarima HG Budvanska rivijera - Vladi, AIK banci srpskog biznismena Miodraga Kostića i Stratexu koji u Budvi na Zavali razvija projekat Dukley Gardens, a čiji je predsjednik Neil Emilfarb.

Kostić, poznat kao ,,kralj šećera”, vlasnik je MK grupe i jedan od najbogatijih ljudi u Srbiji. On je 2016. godine kupio 1,2 miliona akcija Budvanske rivijere od Stratexa za šest miliona eura. Odmah po kupovini akcija Stratex i Kostić su objavili strateško partnerstvo u Budvanskoj rivijeri, a saopšteno je da “dijele viziju razvoja te hotelske grupacije i vjeruju u njeno pozicioniranje kao vodeće u području hotelskog turizma u regiji”.

Emilfarb je jedan od osnivača Amia grupe koja je preuzela stambeni kompleks na Zavali od moskovske grupe Miraks. U projekat na Zavali bio je uključen i bivši potpredsjednik DPS-a Svetozar Marović, koji je osuđen kao vođa kriminalne grupe.

Stratex grupa je kupila i marinu od budvanske kompanije MC Marina u vlasništvu porodica biznismena Branislava Mićunovića i Svetozara Marovića.

SSHO je, kako piše u izvještaju menadžmenta, osnovan da bi pratio realizaciju ugovora o zakupu Svetog Stefana i Miločera, odnosno ubiranje zakupnine, koja je aneksima 2015. smanjena 30 odsto.

Prodajom akcija SSHO krši se Zakon o zaštiti kulturnih dobara, prema kojem se „nepokretno kulturno dobro u državnoj svojini ne može otuđiti“. Status nepokretnog kulturnog dobra od nacionalnog značaja Svetom Stefanu je utvrđen rješenjem Uprave za zaštitu kulturnih dobara 19. oktobra 2017. godine.

Mještani Svetog Stefana i Miločera traže da se grad-hotel vrati u državno vlasništvo i zabrani prodaja akcija većinskih vlasnika preduzeća Sveti Stefan hoteli na koji su uknjižene ove vrijedne nekretnine. Zahtijevaju i da se zaustavi gradnja novog hotela Kraljičina plaža sa stanovima za tržište u Miločerskom parku i revidiraju ugovori o zakupu tog hotela, Svetog Stefana i Miločera, potpisani 2007. godine sa ofšor kompanijom Aidway lnvestment Limited, koja je u Crnoj Gori osnovala Adriatic properties, iako je najavljivano da će zakupac biti singapurski lanac hotela Aman resorts. Svi krajnji vlasnici Aidwaya nijesu nikad saopšteni.

Ministar ekologije, prostornog planiranja i turizma Ratko Mitrović poslao je inspekciju da provjeri zakonitost tekućih radova.

Da će se prodaja akcija nastaviti, potvrđuje izvještaj menadžmenta SSHO za 2019. godinu, u kojem piše da „povećanje 'vidljivosti' društva kroz uspostavljanje saradnje sa Montenegroberzom ističe važnost akcionara i posvećenost potencijalnim investitorima“.

Iz nove Vlade CIN-CG nije dobio odgovor na pitanje o tome da li će preispitati ugovore o zakupu za hotele i da li će zaustaviti prodaju akcija kompanije SSHO na berzi i gradnju u Miločerskom parku.

Šinavatra i „ambasadori“ San Marina

Istorijat davanja u zakup najznačajnijih crnogorskih hotela, što je preraslo u mogućnost njihovog trajnog gubitka, ilustracija je netransparentnih operacija prethodne višedecenijske vlasti. Poslovi su praćeni ugovorima sa zamršenom mrežom ofšor kompanija i tajnim vlasnicima, kao i sa kontroverznim akterima međunarodnih skandala, koji su u bliskim vezama sa predsjednikom Crne Gore Milom Đukanovićem i vrhom doskorašnje vlasti, što im je donijelo i crnogorsko državljanstvo, pokazalo je istraživanje CIN-CG-a.

Nekadašnji predsjednik Opštine Budva, sada poslanik Demokrata u Skupštini, Dragan Krapović ocjenjuje da većina takvih investicija prije svega služi pranju novca, pa su zato i sakrivene vlasničke strukture u poreskim rajevima.

„Ili u njima imaju učešća neki lokalni igrači, prije svega iz pređašnje DPS vlasti. I naravno ta poruka je pogubna, za kredibilne, prave investitore ”, rekao je Krapović za CIN-CG.

Aman resorts je u periodu zakupa Svetog Stefana već bio u dugovima, pa su ovaj posao u Crnoj Gori brzo preuzeli Grci Viktor Restis i Petros Statis, kao i Malezijac Wei Seng Phua.

Prvi je u Crnu Goru došao Restis koji je 2007. godine osnovao First Financial bank (sadašnja Universal banka), bio je i vlasnik Rudnika mrkog uglja u Beranama, a kupio je i veliki plac pored mosta Milenijum, gdje je sada Universal banka, poslovna zgrada Jugopetrola i Srpska kuća. Vlasnik je firmi GoldenEnergy i Public Power Corporation koje su 2009. dostavile ponudu za kupovinu državnih akcija crnogorske Elektroprivrede, ali su bili drugorangirani. First Financial banku od Restisa je preuzeo Statis 2013. godine.

Restis je jedan od pet najvećih brodovlasnika u Grčkoj. Bio je u odboru fudbalskog kluba Mančester siti, gdje je, prema izvještavanju britanskih medija, zastupao tajlandskog milijardera Taksina Šinavatru, koji je akcije u fudbalskom klubu prodao kompaniji šeika Mansour bin Zayed Al Nahijana.

Restis nije odgovorio na pitanja CIN-CG-a zašto je odlučio da pokrene biznis u Crnoj Gori, kao i zbog čega se povukao i sve prepustio Statisu.

Statis u javnosti važi za bliskog Đukanovićevog prijatelja, kojeg je odbjegli biznismen Duško Knežević označio kao fiktivnog vlasnika finansijske imperije crnogorskog predsjednika. Nazvao ga je ,,čuvarem Đukanovićevog blaga”. Statis je 2015. godine kupio portale Analitika i CdM, a vlasnik je i dvije dnevne novine – nekadašnje državne Pobjede koju je preuzeo krajem 2014. godine i Dnevnih novina koje zvanično posjeduje od 2013. godine.

Jedan od sadašnjih vlasnika Adriatic propertiesa, Phua, zbog nedozvoljene trgovine narkoticima pod lupom je američkog Federalnog istražnog biroa (FBI) koji ga je označio članom kriminalne organizacije Trijade, pokazalo je istraživanje međunarodne mreže novinara i Vijesti iz 2016. On je i hapšen zbog vođenja ilegalnog kladioničarskog lanca.

Statis i Phua su suvlasnici hotela Maestral sa kockarnicom u Pržnu, a njihov Adriatic properties je kupio i hotel Durmitor na Žabljaku 2016. za 650 hiljada eura, uz najavljenu investiciju deset miliona eura u roku od tri godine. Iz Opštine Žabljak su za CIN-CG rekli da je do sada u hotel uloženo 2.470.398 bez PDV-a, a početak rada je planiran za sredinu 2022. godine.

U Crnoj Gori Phua se prvi put pojavio 2010. kad je osnovao kompaniju Really Useful. On je bio imenovan i za ambasadora San Marina u Crnoj Gori 2011, ali nikad nije predao akreditive, a Restis za ambasadora te države u Poljskoj.

Zbog sumnji u zloupotrebe u dijeljenju ambasadorskih mjesta i pranje novca, bivši državni sekretar San Marina Klaudio Podeski i njegova partnerka Biljana Baruca uhapšeni su 2014. i sud u San Marinu ih osudio 2017. godine na osam i četiri godine zatvora. Oni su se žalili višem sudu ali je u avgustu 2017.  Podeski optužen za korupciju i pranje novca, a Baruca za pranje novca. Za korupciju je optužen i Phua. Suđenje je u toku. 

Ranije istraživanje CIN-CG-a pokazalo je da su Podeski i Baruca pola godine prije nego što su uhapšeni u San Marinu otvorili dvije firme u Podgorici koje su povezane sa Phuom i Statisom.

Iz Uprave policije su na pitanja CIN-CG, o tome da li su provjeravali informacije iz istraživanja međunarodnih novinara i da li su ikada ispitivali novčane transakcije firmi Statisa i Phue, odgovorili da „zbog ograničenja propisanih Zakonom o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma i međunarodnim standardima, ne mogu dostaviti informacije o eventualnoj saradnji sa drugim finansijsko-obavještajnim službama u vezi sa ovim predmetom“.

Od gazda Jezde do Statisa

Sveti Stefan je prvi put dat u zakup 1992. godine i to na pet godina Jezdimiru Vasiljeviću, poznatijem kao gazda Jezda, vlasniku nekadašnje piramidalne štedionice Jugoskandik, kasnije osuđenom za prevaru i utaju.

Iako je kao zakupac pompezno najavljen singapurski lanac hotela Aman resorts, sljedeći ugovor o zakupu potpisan je 31. januara 2007. sa ofšor kompanijom Aidway lnvestment Limited, koja je u oktobru 2006. u Crnoj Gori osnovala Adriatic Properties, uz pravnu pomoć Ane Đukanović, sestre Mila Đukanovića.

Aidway je  osnovan na Britanskim djevičanskim ostrvima 13. juna 2005. godine. Prema podacima Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS), vlasnici su tada bili Silverlink holdings ltd (u vlasništvu predsjednika i vlasnika Aman resortsa Adriana Zeke) i Pacific Assets Public Co ltd. povezan sa Šinavatrom. Treći, ili više vlasnika su ostali sakriveni jer, prema dokumentaciji CRPS, Aidway ima 50.000 akcija nominalne vrijednost jedan dolar, od čega Silverlink i Pacific posjeduju po 15.000 akcija.

Na sajtu tajlandske Komisije za hartije od vrijednosti, navodi se da je vlasnik Pacific Assets Publica tada bio Natural Park Public Company Limited Tajland (u vlasništvu BTS Group Holdings, državne kompanija sa Tajlanda).

DOKUMENT 1, DOKUMENT 2, DOKUMENT 3, DOKUMENT 4

U tom periodu Šinavatra je bio tajlandski premijer. U septembru 2006. je svrgnut zbog optužbi za korupciju. Tri godine kasnije dobio je počasno državljanstvo Crne Gore.

Šinavatra u Crnoj Gori ima firmu Global TS Montenegro d.o.o, koju je osnovao 2015. godine, a 2017. godine kupio je za 24 miliona eura jugoistočni dio ostrva Sveti Nikola, od kontroverznog srpskog biznismena Stanka Subotića, bliskog Đukanoviću još iz afera sa švercom cigareta.

Gradnja u miločerskom parku

Nakon što je tadašnji premijer Đukanović 5. maja 2009. godine boravio u Singapuru, u julu 2009. je u medijima objavljeno da je Restis preuzeo posao na Svetom Stefanu. Te godine je za izvršnog direktora Adriatic propertiesa imenovan brat Petrosa Statisa, Teofanis.

Gradnja u stoljetnom Miločerskom parku omogućena je aneksom ugovora za Kraljičinu plažu koji je Vlada usvojila u maju 2011. godine, ali je saglasnost Skupštine dobila tek 2015. kad je većinu obezbijedila Pozitivna Crna Gora. Aneksom za Kraljičinu plažu period zakupa je produžen sa 30 na 90 godina i omogućena izgradnja izgradnja 126 apartmana, od čega 66 za prodaju.

Zbog gradnje mještani su protestovali uoči sjednice budvanskog parlamenta, koji je prošle sedmice usvojio odluku o utvrđivanju javnog interesa za eksproprijaciju 2.534 kvadrata u Miločerskom parku, gdje je predviđeno da se izgradi parking.

Reagovao je investitor saopštenjem da je naložio advokatima u Londonu da upute dopis vlasnicima imovine i zatraže potrebna objašnjenja, uključujući i preduzimanje svih neophodnih sudskih radnji.

Dragan Krapović je uputio otvoreno pismo premijeru Zdravku Krivokapića i ministru ekologije Ratku Mitrovića i zahtijevao da hitno preispitaju kompletnu dokumentaciju na osnovu koje je prijavljena gradnja u Miločerskom parku. U pismu navodi da investitori HTP Miločer i Adriatic properties u idejnom projektu, na osnovu kojeg je i dobijena saglasnost glavnog državnog arhitekte, ne pominju mješoviti model poslovanja budućeg hotela koji omogućava prodaju dijela objekta, najviše do 50 odsto ukupnih smještajnih kapaciteta hotela.

Krapović je naglasio da je cijeli slučaj ranije prijavljen Specijalnom državnom tužilaštvu, koje je krivičnu prijavu odbacilo. U prijavi je, između ostalog, navedeno da su zloupotrebe službenog položaja dovele do nemogućnosti uknjižbe Opštine Budva na eksproprisanim plaćenim nepokretnostima koje su privedene namjeni i na terenu predstavljaju put i javni parking.

Ministarstvo održivog razvoja i turizma izdalo je krajem aprila prošle godine urbanističko-tehničke uslove za izgradnju novog hotela, heliodroma, proširenje vila u Miločerskom parku, apartmana, garaža, teniskih terena...

Saglasnost na idejno rješenje hotela Kraljičina plaža potpisao je  v.d. glavnog državnog ahitekte Dušan Vuksanović u avgustu 2019. godine

Direktor Istraživačkog centra MANS-a Dejan Milovac za CIN-CG kaže da postojeći ugovor o zakupu Svetog Stefana i dešavanja u Miločerskom parku dokazuju koliko je bio zaštićen javni interes i samo poluostrvo kao kulturno blago.

On je podsjetio da je MANS još 2011. podnio krivičnu prijavu protiv više tadašnjih državnih i lokalnih funkcionera i predstavnika Adriatic propertiesa zbog sumnje u zloupotrebu službenog položaja, ali je ona odbačena.

Iz Adriatik propertiesa nijesu odgovorili koliko su do sada investirali i platili za zakup, ali su te informacije objavili na Statisovom portalu CdM deset dana nakon što im je CIN-CG uputio pitanja. Tvrde da su u hotele i prateće objekate, plaže i opremu uložili 70.220.000 eura, bez PDV-a, a za zakup su platili ukupno 21.245.719 eura.

Osnovnim ugovorom je godišnji zakup u periodu rekonstrukcije hotela Sveti Stefan i Miločer, uz predviđeno ulaganje najmanje 40 miliona eura, bio utvrđen na 1,96 miliona eura, a u prvoj godini poslovanja 2,1 milion eura. Nakon nekoliko godina poslovanja iznos nadoknade za zakup je trebalo da bude 10 odsto ukupnog prihoda, ako taj iznos bude veći od 2,1 milion. Očekivalo se da će to već biti u četvrtoj godini poslovanja. Za Kraljičinu plažu zakupnina je određena na deset odsto godišnjeg prihoda ili garantovano 150.000 eura.

Prema podacima Centralne banke, ukupne investicije iz Grčke od 2009. kada su Restis i Statis preuzeli zakup Svetog Stefana, do kraja juna 2020. iznosile su oko 41 milion eura. Od tog iznosa, preko 30 miliona eura se odnosi na interkompanijski dug (ulaganje stranog kapitala koji ne povećava osnovni kapital).

Iz Ambasade Grčke su za CIN-CG rekli da Grci realizuju dvije velike investicije u Crnu Goru, jedna se odnosi na Hellenic Petroleum (Jugopetrol), a druga je investicija Petrosa Statisa.

Podsjećaju i da je u decembru 2016. godine, Skupština Crne Gore odobrila potpisivanje ugovora sa grčkom kompanijom Energean Oil and Gas za istraživanje nafte u crnogorskom podmorju.

Evropska banka došla i otišla

U dokumentima CRPS se navodi da su Aidway i Evropska banka za obnovu i razvoj zaključili ugovor o zalozi 100 odsto osnovnog kapitala Adriatica, po kreditu od 37 miliona eura koji je odobrila EBRD 2010. godine Adriatic propertiesu.

Na pitanje CIN-CG-a, o tome zašto su zaključili ugovor sa ofšor firmom, iz EBRD su odgovorili da je tada projekat Sveti Stefan bio samo Restisov.

„EBRD može potvrditi da smo projekat Sveti Stefan sufinansirali 2010. godine kada je bio u 100 odstotnom vlasništvu g. Restisa zajmom od 14,15 miliona eura. Kredit je u potpunosti otplaćen 2016. godine i od tada nijesmo u projektu“, kazali su iz EBRD.

Nijesu odgovorili na  pitanje šta je sa cjelokupnim iznosom od 37 miliona.

Iz Adriatic propertiesa su za njihov portal CdM naveli da nijesu mogli povući cijeli kredit jer se EBRD povukla zbog nedonošenja planske dokumentacije.

Milovac: Već viđeni način prodaje akcija

Direktor Istraživačkog centra MANS-a Dejan Milovac kaže da je riječ o već viđenom principu privatizacija kroz segmentaciju kompanija gdje se njeni posebno vrijedni djelovi izdvajaju u posebna preduzeća kako bi se lakše prodali.

„Prodaja akcija na berzi je način da novi vlasnik postepeno dođe u posjed kontrolnog paketa akcija, relaksiran bilo kakvih obaveza koje se odnose na dalja ulaganja, socijalni program i slično“, rekao je Milovac.

Predstavnik mještana i pokretač inicijative da se Sveti Stefan vrati u potpuno državno vlasništvo  Blažo Kažanegra za CIN-CG najavljuje da će tražiti od nove Vlade da se država upiše kao jedini vlasnik grad-hotela.

Ističe da za to imaju podršku u Opštini Budva i da su sva nacionalna blaga svijeta u državnom vlasništvu, na primjer  Kip slobode u Njujorku, Ajfelova kula...

Slovenija nova dežela

Statis se u oktobru ove godine sastao sa slovenačkim premijerom Janezom Janšom, što su za CIN-CG potvrdili iz Janšinog kabineta navodeći da je svrha posjete bila vezana za razvoj slovenačkog turizma.

Slovenački portal Necenzurirano.si piše da bi političke promjene u Crnoj Gori mogle objasniti zašto je Statis odlučio potražiti poslovne prilike u drugim zemljama, uključujući Sloveniju.

Biljana MATIJAŠEVIĆ

Film je urađen u produkciji CIN CG i TV Vijesti, a dio je zajedničkog projekta CIN CG, Daily Press, Televizije Vijesti i Monitorovog centra za medije i demokratiju - Osnaživanje RE zajednice za pristup tržištu rada, realizovanog uz finansijsku podršku Evropske unije i Vlade Crne Gore

Premijera filma Iz lavirinta – pet priča, koji govori o uspješnim mladim ljudima iz RE zajednice i položaju te populacije u Crnoj Gori, održana je danas u hotelu Centre Ville u Podgorici, u organizaciji Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Film je urađen u produkciji CIN CG i TV Vijesti, a dio je zajedničkog projekta CIN CG, Daily Press, Televizije Vijesti i Monitorovog centra za medije i demokratiju - Osnaživanje RE zajednice za pristup tržištu rada, realizovanog uz finansijsku podršku Evropske unije i Vlade Crne Gore.

Teuta Nuraj, Nardi Ahmetović, Serđan Baftijari, Elvis Januzi i Mirsad Žabelji dobili su priliku da kroz ovaj projekat završe petomjesečnu obuku u medijima, ali i ispričaju svoju životnu priču o tome kako su uspjeli da izađu iz začaranog kruga siromaštva, neobrazovanja i diskriminacije i dokažu sebi i drugima da je upornost, istrajnost i vjera u sebe put ka uspjehu i integraciji.

Film je takođe i poziv društvu da uradi više za ovu populaciju koja i dalje živi na margini, pritisnuta nevoljama, predrasudama i diskriminacijom. Film će biti prikazan na TV Vijesti u srijedu u 20 sati.

Large number of Roma families says to their children: "Why would you educate, you only need primary school. In any case you will end up cleaning streets." Such an opinion is formed by the society as well, because Roma do not consider themselves as equal members of the community

Young Roma and Egyptians (RE) must, above all, think for themselves. We make mistakes, but so the state and therefore the cooperation is needed - Almir Tahiri, a political scientist, said in an interview for the Center for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG).

Insisting on the education of a growing number of young people from the Roma and Egyptian populations, Tahiri emphasizes that their community must also renounce customs justified by tradition. These are, above all, early arranged and forced marriages and violence against women. "Although the violence against women is not part of the culture, customs and traditions of the Roma, women still experience it. I am not saying that there is no violence in other communities but it is very present in our community. We have to fight against it together. " 

Tahiri is one of the few university-educated Roma in Montenegro. After graduating from the Faculty of Political Science in Podgorica, he extended his knowledge of international relations, diplomacy and English at the Central European University in Budapest. He is currently working as an assistant director and administrative manager in the international company Alucon group, which participates in the realization of the Portonovi project. Eager to acquire additional knowledge and skills, he enrolled in postgraduate studies in business management at the Faculty of Management in Herceg Novi.

“My mother, father and entire family were my biggest support and they literally forced me to finish the university, saying that it was crucial for my future. At the age of five, they sent me to preschool and thus tried to integrate me into the majority community. My childhood, just like the childhood of any other Roma, was filled with stigma and discrimination. But it was also filed with my constant proving that I really can and I know. I wanted to prove others wrong. I can't say it was easy. Especially if you are the only member of the Roma community in the school. The harsh reality is that Roma children are sitting in the last benches - Tahiri recalls.

His problem, as he says, was the lack of the role model to look up to in his earliest childhood.

-My parents are uneducated and when I would come home, crying and saying I did not want to go to school, because other children mistreat me and call me names, I did not find understanding. Nobody instructed me that these things should not be considered as normal that we have to fight against discrimination and never accept it. My parents aren’t to blame because they are not emancipated. However, they did their best for me to follow the right path. In high school, stigma and discrimination were not so common, while I got on well with my colleagues in college. I made some nice friendships and I am still in contact with some of them, Tahiri said.

How do you assess the importance of education of Roma and Egyptian population on the path of their empowerment and fuller integration into society?

- That must be the imperative. In addition to primary, I would introduce compulsory secondary education by law, as some countries in the region have done. All Roma children should be given an opportunity to attend primary and secondary schools and they should also be encouraged to go to college.

In my opinion, the work of the state but also of the non-governmental sector is insufficient in that respect. They do not encourage young people enough to continue their education; they do not work with them nor do they motivate them. 

If currently almost a thousand children from the RE population attend primary schools, and only one in ten enrolls the high school while a little more than one percent enrolls the college, where do you identify the key problems?

-Most of our parents work in utility companies, or they collect secondary raw materials. I am not generalizing but large number of Roma families tell their children "Why would you educate, you only need primary school. In any case you will end up cleaning streets." Such an opinion is formed by the society as well, because Roma do not consider themselves as equal members of the community. A year ago, I suggested a local hotel to hire my brother, who is an excellent, educated bartender. I also recommended a friend of mine for a job. He would agree to do ordinary physical jobs such as cleaning, maintaining hygiene, working in the kitchen, or to be a driver because he only has a primary school. The hotel manager refused, and later I found out that he employed the Filipinos. 

Based on your experience, what should be done to ensure Roma pupils' attendance and attainment in schools and adequate employment later?

- We need to be given a chance. There is a possibility to reduce the number of unemployed Roma, to participate in the development of tourism. We have rich cultural heritage. In my house for example, four languages are spoken, two of which are English and German. There are hundreds of such families in Montenegro. Just imagine if you have Roma children who already speak several foreign languages, how easy it is to teach them another one, or to introduce them in professional training, to work as a waiter, a cook, a bartender in order for them to be employed in some luxury, tourist hotel. The guest of that hotel will get an impression of being in a civic, multicultural, multinational, multi-confessional community. Not to mention how our culinary specialties can further enrich the tourist offer. There is an economic benefit as well. If you hire Roma, they will not be a burden to the state. Moreover, they will contribute to it. We just need to think rationally, we don’t have to "integrate" into the society because someone is fond of us. 

This would additionally encourage the younger generations to further improve and get educated because they would see positive examples.

In your opinion, what is the role of the state in that integration, and what is the role of the non-governmental sector?

The state should provide opportunities to Roma young people, who are emancipated, educated and creative. We love Montenegro. We're not going anywhere from here, like it or not. Montenegro is as much a state of Montenegrins, Serbs, Croats, Albanians and Bosnians as it is ours. In my opinion, the solution is to participate together in creating public policies that would contribute to our position. There are also international organizations, which should help. Isn't it absurd that from 2010 to 2020, maybe fifteen Roma graduated from college? It is such a low number. But we cannot blame the state alone for that. The state provided me with a scholarship and a dormitory. Without that scholarship, I would have never graduated from college. The Roma NGO sector is also to be blamed, because they do not encourage young people enough to get an education. I am not sure whether it is a certain kind of jealousy of self-proclaimed leaders or a fear of competition that would be created after a certain time. Anyway, that is another topic. There are only a couple of non-governmental organizations, which really work, engage, advocate for the better future of RE population, but that is not the general attitude towards Roma. 

I also follow the work of the rest of the NGO sector. Those organizations receive certain funds from European and state donors to implement projects for Roma population. They receive money to hire Roma and no Roma is employed in those organizations. Even if they employ RE members, they work as interns, activists, assistants and they are not adequately paid.  

It is all just for the project visibility in media, to create an impression that RE members really work there. There are no cases of Roma members being a project coordinator, a project manager… All that money is given for the employment of Roma, and there is no Roma employed. 

There are growing demands for the political participation of Roma and Egyptians and the so-called affirmative action applied to other minorities. As a political scientist, how do you see the possibility of Roma and Egyptians appearing with their party in some upcoming elections?

- I think that we are politically discriminated against because one minority community is provided with a reduced census, and we are not, although there are slightly more of us than them. But that should not stop us from intending to be politically active and enter the political scene. 

It can only benefit us. I think one political party was founded a year ago. I don't know why they didn't go to the parliamentary elections. That's a great pity. Personally, I would be happy to see a Roma political party in the future that will advocate for the progress of the community and enrichment of civil Montenegro. It would be great to have Roma employees in various institutions as well as to hear the voice of the Roma in the parliament. 

Nardi AHMETOVIĆ

Svjetska pomorska industrija u 2020. godini zabilježiće pad od 4,1% kao posljedicu efekata pandemije koronavirusa – procjena je koju je krajem novembra iznio UNCTAD. Predviđanja stručnjaka ove stalne Komisije Ujedinjenih nacija o trgovini i razvoju sa sjedištem u Ženevi, gledano iz ugla Crne Gore i više su nego optimistična jer su koronavirus i mjere koje su za njegovo suzbijanje i kontrolu od sredine marta do danas preduzimale crnogorske vlasti, kod nas izazvali daleko, daleko gore efekte. Podatak da od sredine marta bukvalno niti jedan kruzer nije pristao u neku od naših luka dovezavši sa sobom turiste, da su crmogorske marine ljetos i u špicu nautičke sezone bile u najmanju ruku poluprazne, te da je država svojim često i nelogičnim postupanjem kada je karantin u pitanju pričinila brojne probleme našim pomorcima prilikom povratka sa brodova, kompletiraju sumornu sliku efekata pandemije na ovu granu privrede. Iz ugla naših oko 7.000 aktivnih pomoraca koji plove gotovo isključivo za strane poslodavce, Covidom obilježena 2020. godina bila je i još uvijek jeste izuzetno teška i izazovna. Na proljeće, dok se svijet tek upoznavao sa novim virusom i njegovim efektima, mnoge zemlje uvele su praktično potpuno zatvaranje granica za strane državljane i velike restrikcije u aviosaobraćaju, a što je problem redovnih smjena posada na brodovima i repatrijacije pomoraca učinilo jednim od gorućih pitanja za kompletnu pomorsku industriju. Računa se da u svijetu ima oko 2 miliona aktivnih pomoraca, a lockdown i teškoće sa smjenama posade učinili su da je čak oko 200.000 njih ostalo „zarobljeno“ na brodovima šrom svijeta i mimo isteka ugovorenih rokova za radno angažovanje. Zbog problema sa putovanjima i aviosaobraćajem, na brodovima koji su plovili, iste posade su bile već mjesecima. Neki pomorci u tim ranim fazama pandemije su na brodu neprekidno bili šest ili osam mjeseci, a bilo ih je čak koji su probili i “magičnu granicu“ od 12 mjeseci neprekidne navigacije. Biti mjesecima na komadu plovećeg čelika sa manje-više istih dvadesetak ljudi, odvojen od porodice i prijatelja, na pomorca ostavlja posljedice i u najnormalnijim uslovima, a kako se to na psihofizičko stanje u vanrednim okolnostima pandemije Covida-19 odražava, tek ostaje da se vidi u narednom periodu. Dodatni problem je i to što i ono malo vremena kad brod pristane u luci, pomorci sada zbog koronavirusa, najčešće ne mogu izaći u grad i time makar na trenutak “pobjeći“ iz naporne svakodnevice. Koliko je situacija ozbiljna, pokazuje i to što je Međunarodna pomorska organizacija IMO napravila posebne protokole sa mjerama i procedurama za članove posada na sprečavanju zaraze Covidom-19, a formirala je i poseban Krizni tim za pomoć pomorcima prilikom repatrijacije, odlaska na brod ili u kriznim situacijama. Početkom decembra 75. Generalna skupština UN usvojila je “Rezoluciju o međunarodnoj saradnji u rješavanju izazova sa kojima se suočavaju pomorci kao rezultat pandemije Covid-19 za podršku globalnim lancima snabdijevanja“ kojom poziva države članice UN-a da pomorce odrede za ključne radnike i da sprovedu relevantne mjere kojima će omogućiti iskrcaj i ukrcaj pomoraca, te da im se obezbijedi nesmetani pristup medicinskoj njezi.

Primanja ostala ista, fokus nije na Evropi

Među svima koji su trpjeli posljedice pandemije bili su i mnogi pomorci iz Crne Gore, posebno oni koji su plovili kao tzv. bijelo osoblje na putničkim brodovima – kruzerima. Naši mediji tokom proljeća i prvih ljetnih mjeseci bili su puni dramatičnih svjedočanstava nekih od naših državljana koji su se kao članovi posade kruzera stavljenih u raspremu po raznim lukama svijeta, našli bukvalno u nekoj formi višemjesečnog zatvora jer nisu mogli biti repatrisani. Na povratak u zemlju čekali su mjesecima, a njihovi poslodavci u koordinaciji sa crnogorskom diplomatijom, dovijali su se na razne načine kako da te ljude vrate njihovim kućama. Ipak, i kada su se konačno dokopali granice svoje države, ovi pomorci ali i njihove kolege koji su se kući vraćali sa trgovačkih brodova gdje je sanitarni rizik višestruko manji nego na kruzerima, bivali su nerijetko i mimo rezona, zadržavani još po petnaestak dana u karantinima u Crnoj Gori. Javnost još pamti proteste i skoro, pa pobune, koje su povremeno izbijale zbog loših uslova u tim karantinima među repatriranim pomorcima, posebno u onome na Vučju i djelimično onom u Igalu. Sve to međutim, postepeno se prevazilazilo i sređivalo, do mjere da je odlazak i povratak sa broda danas nešto malo manje problematičan.

„Ukrcaj i iskraj i dalje je otežan u odnosu na regularne okolnosti prije korone. Poredeći prve mjesece pandemije, sada je situacija nešto lakša jer je više PCR laboratorija za testiranje, mnoge države su uvele olakšanu proceduru prelaska granice prepoznajući važnost pomoraca kao radne snage od posebnog značaja za svjetsku ekonomiju, međutim i dalje ostaju razna ograničenja koje propisuju aviokompanije, osiguranje i slično. Prosječni troškovi ukrcaja ili iskrcaja pojedinačnog pomorca sada su 100% veći od vremena prije korone, pa se brodari odlučuju da odjednom mijenjaju veći broj članova posade, jer slanjem sa ili na brod većeg broja ljudi odjednom, smanjuju svoje troškove. Zbog toga se i dalje dešava da povremeno pomorci na iskrcaj sa broda čekaju i po nekoliko mjeseci nakon isteka ugovora“, kazao je „Vijestima“ kapetan duge plovidbe Janko Milutin iz Udruženja pomorskih kapetana Crne Gore i agencije za ukrcaj pomoraca „Seamonte“ iz Kotora.

On je istakao da se korona kriza na sreću, do sada nije toliko puno odrazila na primanja pomoraca koja su ostala manje-više nepromijenjena. Ipak, budući da je trenutno svjetska trgovina više orijentisana na pacifički region, nego na rute ka Evropi, brodari više traže posade iz tog regiona jer im je jednostavnije i jeftinije da ih rotiraju na svojim brodovima koji operišu u tom dijelu svijeta, nego da na njih šalju pomorce iz Evrope. 

„Sa druge strane brodari čiji su brodovi u ovom dijelu svijeta, više odgovara da imaju posade iz Evrope, pa tako imamo i upita da pošaljemo kompletne posade iz Crne Gore, što međutim, nama nije baš jednostavno jer mi ovdje skoro da i nemamo npr. kormilara, mazača i drugih sličnih nižih zvanja“, objašnjava Milutin. Sa druge starne, našim pomorcima koje je pandemija Covida-19 zatekla kod kuća, na početku je bilo možda još i teže jer su za neodređeno vrijeme ostali bez mogućnosti da se ukrcaju na brod i zarade koru hljeba svojim porodicama.

Studija američkog Univerziteta Kornel naime, pokazala je da je tokom prvih mjeseci pandemije od marta do juna kada su najstrože restrukcije i mjere prevencije bile na snazi, evidentiran do sada nezabilježen pad obima pomorskog saobraćaja u svijetu i to kod bukvalno svih segmenata svjetske pomorske industrije. Pad je iznosio od 5,62% do 13,77% za kontejnerske brodove, do 3,32% kod brodova za rasute terete, 9,27% za tankere, te od 19.57% do čak 42,77% putničke brodove. Anketa koju je sa predstavnicima 200 vodećih svjetskih brodarskih kompanija sredinom oktobra sprovela međunarodona advokatska kompanija DWF, pokazala je da je čak 63% anketiranih pretrpjelo negativne ekonomske posljedice zbog korone i raznih lockdown mjera širom svijeta, dok se čak 60,5% anketiranih izjasnilo da je zbog toga moralo da smanjuje broj zaposlenih.

Evropska agencija za pomorsku sigurnost EMSA objavila je da je za prvih deset mjeseci 2020. uslijed Covid-19 pandemije, broj uplovljavanja brodova u luke država EU smanjen 14% u odnosu na lani, pri čemu su najteže pogođene Španija, Slovenija, Hrvatska i Island, a sektor industrije koji bilježi najveći pad su putnički brodovi - kruzeri, trajekti i ro-ro brodovi na redovnim linijama.

Crnogorski pomorci poput drugih svojih kolega u svijetu, suočili su se sa dodatnim finansijskim izazovima jer je veći broj stranih kompanija koje su im poslodavci, zbog ekonomskih efekata korona krize i smanjenog obima prometa u globalnoj trgovini koja se 80% odvija morskim putem, bili primorani da preduzimaju niz mjera štednje i kresanja operativnih troškova. Tako su mnoge kompanije dio svojih brodova stavile van upotrebe, a dio njih je jednostavno, krenuo sa otpuštanjima jer se bukvalno borio za goli opstanak, kao što je to npr. slučaj sa kompanijom „Bourbon Offshore“ na čijim je tegljačima, suplajerima i sličnim plovilima za podršku naftnoj industriji, plovio jedan značajan broj naših pomoraca.

Kruzing industrija

Najteže pogođena kovidom svakako je svjetska kruzing industrija čijih je preko 90% kapaciteta bukvalno zaustavljeno već mjesecima, jer zbog pandemije turističkih krstarenja u svijetu gotovo da nigdje nema. Stoga su te kompanije da bi smanjile troškove, proteklih mjeseci u rezališta poslale veći broj svojih nešto starijih kruzera, a sa time je barem u dogledno vrijeme, ukinut i veliki broj radnih mjesta za pomorce i bijelo osoblje raznih profila koje je bilo angažovano na tim brodovima. Korona je, kada je crnogorska pomorska privreda u pitanju, najpogubnije djelovala upravo na kruzing kao jedan od njenih do sada najbrže rastućih segmenata. Podatak da je najprometnija crnogorska kruzing Luka Kotor, ove godine od planiranih čak 560 dolazaka brodova na kružnim turističkim putovanjima, do 16. marta kada je uvedena zabrana uplovljavanja kruzera u Crnu Goru, zabilježila dolazak samo 9 manjih brodova u prvom tromjesečju, najbolje pokazuje razmjere katastrofe koja je pogodila ne samo preduzeće Luka Kotor AD, već i sve ostale segmente lanca pružalaca usluga u kruzingu.

Umjesto očekivanog ukupnog prihoda od 4,6 miliona eura u 2020, Luka Kotor je na kraju trećeg kvartala zabilježila gubitak u iznosu od 1,4 miliona eura, sa izvjesnošću da će minus do kraja godine samo još dodatno narasti. Gubitke Kotora u kruzingu nije popravio ni učinak u jahtingu, jer je od 2020. očekivanih ukupno 1.600 dolazaka jahti, do početka septembra u marinski dio luke podno zidina Starog grada, uplovilo samo oko 120 jahti. Na novac koji je zbog nedolaska kruzera izgubila Luka Kotor, dodaju se i ogromne sume koje su izgubili i svi drugi uključeni u lanac kruzing industrije u Crnoj Gori – počev od države koja ubira tzv. svjetlarinu (naknadu za koriščenje pomorskih puteva) i druge takse, preko pomorskih agenata, pružalaca usluga pilotaže i tegljenja brodova, snabdjevača, organizatora izleta, autobuskih prevoznika koji voze putnike sa kruzera na izlete, turističkih agencija.... O kojem obimu izostanka posla se radi, najbolje pokazuje poređenje sa 2019. kada je u Crnu Goru došlo 490 kruzera koji su pritom doveli skoro 650.000 putnika.

„Gruba procjena je da je samo od nedolaska oko 500 ovogodišnjih kruzera, u direktnim prihodina izgubljeno najmanje 25 miliona eura i najmanje još toliko u prihodima koje bi od tih brodova i putnika sa njih ostvario lanac drugih pružalaca usluga i ugostitelja. Koliko je kruzing značajan za našu ekonomiju pokazuju indirektno i bukvalno stotine poziva od ugostitelja trgovaca, prevoznika, turističkih agenata koje svakodnevno dobijamo i svi oni žele odgovor samo na jedno pitanje – kad će kruzeri ponovno da krenu. Lično mislim da bi se to ipak moglo dogoditi u narednih nekoliko mjeseci“, kazao je „Vijestima“ vlasnik i direktor pomorske agencije Allegra Montenegro iz Bara, Mihailo Vukić.

Gubici se u ovogodišnjem kruzingu u našim lukama mjere sa desetinama miliona eura, pa ne čudi što se svi koji su uključeni u taj biznis trude da kruzere, kada već nisu u upotrebi i ne dovoze goste, dovedu i stacioniraju u nekoj od naših luka u periodu kada su oni u takozvanoj raspremi. Zavisno od toga da li je u tzv. hot ili prologned lay up statusu (raspremi na kraći ili produženi rok trajanja), odnosno od toga koliki je broj članova posade zadržan na brodu, operativni troškovi za vlasnika samo jednog velikog kruzera, kreću se od 1 do 3 miliona dolara mjesečno. Od toga su najveći trošak plate posade, ali nije zanemarljiv ni ostatak izdvajanja koja završavaju u džepovima operatera luka, privrede i indirektno, budžetima država u kojima se raspremljeni brod nalazi. Trenutno je oko 95% svjetske kruzer flote u raspremi, od čega se u evropskim lukama nalazi preko stotinu brodova, pri čemu je više od polovine njih zaustavljeno u raznim lukama na Mediteranu. U tome je i Crna Gora pokušala da dođe do „svog dijela kolača“ pa je tako krajem novembra u Luku Bar stigao prvi kruzer koji se kod nas stavlja u tromjesečnu raspremu – brod „Norwegian Spirit“ norveško-američke kompanije Norwegian Cruise Line. Da se i ovdje nešto više postigne međutim, opet se kao barijera možda i jača od Covida, pojavljuje tradicionalna rigidnost i nefleksibilnost crnogorske državne administracije i međusobna neusaglašenost relevantne legislative.

Jahting najbolje prošao

Još jedan segment crnogorske pomorske privrede kojeg je korona ove godine bukvalno pokosila su turistički i izletnički brodići kakvih nekoliko desetina tokom ljeta vozi turiste na kraće izlete po Crnogorskom primorju. Ove godine većina tih plovila nije uopšte ni izlazila na more, a njihovi vlasnici ostali su praznih džepova jer turista gotovo da nije ni bilo. Jedini od tih plovila koji je imao nešto posla, bio je izletnički brod „Katica“ iz Tivta koji je odradio tek dvadesetak vožnji po Boki sa grupama stranih turista, prvenstveno iz Ukrajine. Pri tome je zbog mjera na sprečavanju širenja korone, ovaj brod kapaciteta 370 putnika, primao znatno manje ljudi – maksimalno do 90, a što se opet sve na kraju odrazilo na smanjenje prihoda za njegovog vlasnika.

Iako i oni bilježe drastično smanjenje prometa u odnosu na lani, utisak je da su srazmjerno najmanje gubitke od korone od cijele crnogorske pomorske privrede, imali u jahtingu. „Jahti smo ove godine imali manje nego lani, ali stanje u tom segmentu naših usluga nije bilo toliko loše koliko smo očekivali da će biti. Ipak su rezultati koje smo ostvarili u agenturi jahti ove godine bili iznad naših očekivanje jer je tih brodova došlo više nego što smo se nadali“, ističe Vukić.

Vodeće crnogorske marine poput Porto Montenegra, Portonovog i marine u Baru u proljećnim mjesecima tokom potpunog lockdowna, sprovele su niz inovativnih i proaktivnih mjera i programa obuke svog osoblja i osmišljavanja protokola za dolaske i opsluživanje jahti u uslovima povećanog zdravstveno-sanitarnog rizika. Iako se ovogodišnji rezultati našeg nautičkog turizma ne mogu ni primaći prošlogodišnjima kada je bilo 4.775 dolazaka jahti i 28.562 turista na njima, ipak je stanje u našim marinama ljetos za vrijeme špica nautičke sezone bilo malo manje depresivno nego u luci Kotor gdje tada nije bilo niti jednog kruzera. Tako je u marini Luštica Bay u avgustu bilo popunjeno 70% njenih trenutno raspoloživih kapaciteta od 85 vezova, dok je u najvećoj marini u Crnoj Gori – tivatskom Porto Montenegru kapaciteta 450 jahti, zauzetost vezova u avgustu bila 72%. Ipak, i ove podatke treba uzeti sa dozom rezerve jer u menadžmentu tih marina kao zauzete, računaju i vezove koji su dati u dugoročni zakup, bilo da se na njima u datom momentu nalazi vezana jahta ili ne. Razlika je ipak, veoma značajna jer kada je brod zapravo u marini, posljedično rastu i popratni ekonomski efekti od njegovog boravka kroz troškove koje on tu ostvaruje kroz snabdijevanje, plaćanje raznih uluga i potrošnju svoje posade, a sve to izostaje kada jahta ne boravi na zakupljenom vezu koga u menadžmentu marine, formalno vode kao „zauzet“.

„Naš godišnji occupancy (zauzetost) po broju vezova u 2020. je 70% što je čak bolji rezultat nego lani kada smo imali 68%. Ovakav skor je postignut zbog produžavanja ugovora većine brodova koji su vezani u Porto Montenegru kao njihovoj matičnoj luci, čime je postignuto i povećanje prosječnog vremena zadržavanja jahti u našoj marini sa 51, na 105 dana“, kazao je „Vijestima“ senior PR i marketing menadžer Porto Montenegra Danilo Kalezić. On ističe da su ove godine u tu marinu više dolazili veći brodovi, pa je tako i prosječna dužina jahti koie su ove godine uplovljavale u Porto Montenegro „porasla“ na 22 metra, sa prošlogodišnjih 21 metar.

Siniša LUKOVIĆ

By Siniša Luković

Global maritime industry will decline by 4.1% in 2020 due to the disruption caused by the COVID-19 pandemic, as estimated by the United Nations Conference on Trade and Development (UNCTAD) in late November. From Montenegro’s standpoint, the predictions made by experts affiliated with this permanent UN body based in Geneva are more than optimistic, as the coronavirus and measures taken by the Montenegrin authorities since mid-March until today to curb the epidemic have had far, far worse effects.

The fact that literally not a single cruise ship bringing in tourists has docked in any of our ports since mid-March, that the Montenegrin marinas were at best half full this summer even at the height of the nautical season, and that the state caused numerous problems to our seafarers when returning from ships with its often illogical quarantine measures, all add to the gloomy picture of the effects that the pandemic has had on this branch of the economy.

From the point of view of approximately 7,000 active seafarers from Montenegro, who are almost exclusively employed by foreign shipping companies, the pandemic-characterized 2020 was and still is extremely tough and challenging. In the spring, while the world was just getting acquainted with the novel virus and its effects, many countries imposed virtually complete border closures to foreign nationals and severe restrictions on air traffic, making the problem of regular crew changes and repatriation of seafarers one of the burning issues for the entire maritime industry.

It is estimated that there are about 2 million active seafarers globally. The lockdown and difficulties with crew changes left as many as about 200,000 of them trapped on ships around the world even after the end of their employment contracts. Due to problems with travel and air transport, crews remained stuck at sea for months. In those early stages of the pandemic, some seafarers remained on board continuously for six or eight months, with some breaking the “magical limit” of 12 months of uninterrupted navigation. Being stranded on a piece of floating steel for months with more or less the same twenty people, separated from family and friends, takes its toll on seafarers even in normal conditions. How this will reflect on their physical and mental state in the extraordinary circumstances of the COVID-19 pandemic remains to be seen in the coming period. An additional problem is that even during short times when ships are docked in ports, seafarers now generally cannot get off the vessel to visit a town and escape from the gruelling everyday life at least for a moment.

The gravity of the situation is also illustrated by the fact that the International Maritime Organization (IMO) has made special protocols with measures and procedures for crew members to prevent the spread of COVID-19 infection. It has also has set up a Seafarer Crisis Action Team to assist seafarers with repatriation, boarding or crisis situations. In early December, the 75^th UN General Assembly adopted a Resolution on international cooperation to address challenges faced by seafarers as a result of the COVID-19 pandemic to support global supply chains, calling on UN member states to designate seafarers as key workers and implement relevant measures to enable seafarers to disembark and embark, as well as to provide them with unrestricted access to medical care.

Earnings remain unchanged, but Europe is not in focus

Many seafarers from Montenegro have also been among those who have suffered the consequences of the pandemic, especially those who sailed as white-collar staff on cruise ships. During the spring and the first months of the summer, our media were full of dramatic testimonies of some of our citizens who, as crew members of cruise ships which were laid up in various ports around the world, found themselves literally in a kind of a months-long imprisonment because they could not be repatriated. They were waiting for months to return to the country, with their employers devising various methods to bring them back home in coordination with Montenegrin diplomats. However, even when they finally reached the borders of their country, these seafarers and their colleagues who were returning home from merchant ships, where the sanitary risk is many times lower than on cruise ships, were, often unreasonably, kept in quarantine in Montenegro for another fifteen days. The public still remembers the protests – nearly rebellions – which occasionally broke out among repatriated seafarers due to poor conditions in quarantine hotels, especially in the one in Vučje resort and partly the one in Igalo. All that, however, was being gradually overcome and worked out, to the extent that departures and returns from ships are a bit less problematic today.

“Embarkation and disembarkation are still difficult compared to pre-Covid circumstances. In comparison with the first months of the pandemic, the situation is now somewhat easier because there are more PCR testing labs, many countries have introduced a simplified border crossing procedure, recognizing the importance of seafarers as a labour force of special importance to the global economy. Yet, various restrictions imposed by airlines, insurance requirements and the like still remain. The average cost of embarking or disembarking an individual seafarer is now 100% higher than in pre-Covid times, so shipowners often decide to change large numbers of crew members at the same time, as they reduce costs by sending more people off or on board at the same time. That’s why seafarers are sometimes left waiting for disembarkation for several months after the end of their contracts,” sea captain Janko Milutin of the Shipmasters Association of Montenegro and the Kotor-based “Seamonte” ship manning agency told Vijesti.

He points out that, fortunately, the corona crisis has not significantly affected the incomes of seafarers so far, which have remained more or less unchanged. However, as the global trade is currently more oriented to the Pacific region than to routes towards Europe, shipowners are looking for crew members from that region more often because it is easier and cheaper for them to rotate crews on ships operating in that part of the world, rather than sending seafarers from Europe there.

“Conversely, shipowners whose ships operate in this part of the world prefer to have crews from Europe, so we also get inquiries to send complete crews from Montenegro. This, however, is not so easy for us, because we practically don’t have, for example, helmsmen, oilers and other similar lower ranks,” Milutin explains. On the other hand, in the beginning it was even more difficult for our seafarers who were caught by the pandemic at home, because they were left without the possibility to board a ship and earn their livelihoods for an indefinite period of time.

A study by the American Cornell University has shown that during the first months of the pandemic between March and June, when the tightest restrictions and prevention measures were in force, an unprecedented global decline in volume of maritime traffic was recorded in virtually all segments of the world maritime industry. The decline ranged from 5.62% to 13.77% for container ships, to 3.32% for bulk carriers, 9.27% ​​for tankers, and from 19.57% to as much as 42.77% for passenger ships. A survey of representatives of 200 of the world’s leading shipping companies, conducted in mid-October by the international law firm DWF, has shown that as many as 63% of respondents have suffered negative economic consequences due to the pandemic and various lockdown measures around the world, while as many as 60.5% of respondents have said that they had to cut their workforce because of that.

The European Maritime Safety Agency (EMSA) announced that in the first ten months of 2020, the number of ships entering EU ports had decreased by 14% compared to last year as a result of the COVID-19 pandemic, with Spain, Slovenia, Croatia and Iceland being the hardest hit, while the industry sector that saw the largest decline was passenger ships – cruise ships, ferries and ro-ro ships on regular lines.

Montenegrin seafarers, like their colleagues around the world, have faced additional financial challenges as more foreign companies that hire them were forced to take a number of austerity measures and cut operating costs due to the economic effects of the coronavirus crisis and the reduced volume of traffic in global trade, 80% of which takes place by sea. Therefore, many companies put some of their ships out of service, and some of them simply started laying off workers because they were literally fighting for their very survival, as is, for example, the case with Bourbon Offshore, which employs a considerable number of our seafarers on their tugs, suppliers and similar oil industry support vessels.

Cruise industry

The world’s cruise industry is certainly the hardest hit by Covid, with over 90% of its capacities literally being suspended for months, as there are practically no cruises anywhere in the world at the moment due to the pandemic. In recent months, these companies have sent a number of their slightly older cruise ships to breaking yards in order to reduce costs. As a result, at least in the foreseeable future, a large number of jobs for seafarers and white-collar staff of various profiles who sailed on those ships have been cut. When it comes to the Montenegrin maritime economy, the pandemic has had the most devastating impact on cruising as one of its fastest growing segments. The fact that until March 16, when the ban on cruise ships was introduced in Montenegro, the busiest Montenegrin cruise port of Kotor recorded the arrival of only 9 smaller ships in the first quarter, out of as many as 560 planned arrivals of cruise ships this year, best illustrates the scale of the disaster which has affected not only the Port of Kotor company, but also all other links in the chain of cruise service providers.

Instead of the projected total revenue of €4.6 million in 2020, the Port of Kotor suffered a loss of €1.4 million at the end of the third quarter, with the deficit being expected to grow further by the end of the year. Kotor’s losses in cruising could not be offset by the results achieved in yachting, as by early September only about 120 yachts had sailed into the port under the walls of the Old Town, out of the total expected 1,600 yacht arrivals in 2020. The money that the Port of Kotor lost due to the absence of cruise ships, is added to the huge sums that were lost by everyone else involved in the cruise industry chain in Montenegro – starting with the state that collects so-called light dues (charges levied on ships for the use of sea routes) and other taxes, through maritime agents, pilotage and towing service providers, suppliers, excursion organizers, bus companies that take cruise ship passengers sightseeing, travel agencies… The extent of work involved is best illustrated when figures are compared with 2019, when 490 cruise ships came to Montenegro, bringing along almost 650,000 passengers.

“A rough estimate is that due to the absence of about 500 this year’s cruise ships, at least €25 million in direct revenues has been lost and at least as much in the revenues that would have been generated by a chain of other providers and caterers serving those ships and their passengers. The importance of the cruising industry for our economy is also indirectly shown by literally hundreds of calls that we get every day from caterers, traders, carriers and travel agents, who all want an answer to a single question – when will cruise ships start coming again? Personally, I think that it could still happen in the next few months”, Mihailo Vukić, the owner and director of the Bar-based Allegra Montenegro maritime agency, told Vijesti.

Losses in our ports in this year’s cruising are measured in tens of millions of euros, so it is not surprising that all those involved in this business are trying to bring and station cruise ships in one of our ports in the period when they are in lay-up. Depending on whether a ship is in the so-called warm or cold lay-up status, (lay-up for a shorter or extended period of time) i.e. depending on the number of crew members retained on board, operating costs for the owner of only one large cruise ship range between 1 and 3 million dollars per month. The biggest expenses in such cases are wages for crew members, but the rest of allocations that end up in the pockets of port operators, the economy and, indirectly, in the budgets of the countries where the ship is located, are not negligible either. Currently, about 95% of the world’s cruise fleet is in lay-up. European ports host over a hundred ships, with more than half of them staying in various ports in the Mediterranean. Montenegro also tried to get its fair share of the cake, so the first cruise ship to undergo a three-month lay-up in Montenegro – Norwegian Spirit of Norwegian Cruise Line – arrived in the Port of Bar in late November. However, achieving something greater in this regard was prevented by a barrier perhaps stronger than Covid – the traditional rigidity and inflexibility of the Montenegrin state administration and incompatibility of the relevant legislation.

Yachting fared the best

Another segment of the Montenegrin maritime economy that was virtually battered by the pandemic this year are tourist and excursion boats, several dozen of which take tourists on short tours along the Montenegrin coast during the summer. This year, most of those vessels did not go out to sea at all, and their owners were left with empty pockets because hardly any tourists visited Montenegro last summer. The only exception was the excursion boat Katica from Tivat, which made only twenty trips around Boka with groups of foreign tourists, primarily from Ukraine. In doing so, due to measures limit the spread of coronavirus, this boat with a capacity of 370 passengers accommodated significantly fewer people – up to a maximum of 90, which was ultimately reflected in reduced revenues for the owner.

Despite a dramatic decrease in traffic compared to last year, the impression is that the yachting industry suffered proportionately the smallest losses as a result of coronavirus.

“We had fewer yachts this year compared to last year, but the situation in that segment of our services was not as bad as we had expected it to be. Still, the results we achieved in yachting this year were above our expectations because more of those boats came than we had hoped for,” Vukić points out.

In the spring months during the complete lockdown, the leading Montenegrin marinas such as Porto Montenegro, Porto Novi and the Bar marina implemented a series of innovative and proactive measures and programmes to train their staff and design protocols for the arrival and servicing of yachts at the time of the increased health and sanitary risk. Although this year’s results of our nautical tourism cannot come close to last year’s, when there were 4,775 yacht arrivals with 28,562 passengers, the situation in our marinas this summer at the height of the nautical season was still a little less depressing than in the Port of Kotor, where there were no cruise ships in sight. For instance, out of a total of 85 births in the Luštica Bay marina, 70% of them were occupied in August, whereas berth occupancy in August in the largest marina in Montenegro – Tivat’s Porto Montenegro, with a capacity of 450 yachts, was 72%. However, these data should also be taken with caution, because long-term moorings are counted as occupied, regardless of whether there is a moored yacht at a given moment or not. There is, however, a fundamental difference, because when a boat is actually in the marina, the accompanying economic effects of its stay consequently grow through the costs it generates there through supply, payment of various services and consumption by its crew. Yet, all of this is missing when a yacht is not moored at the leased berth, which is formally counted as “occupied” by the marina management.

“Our annual birth occupancy in 2020 is 70%, which is an even better result than the one from last year, when we had 68%. Such score was achieved due to the extension of contracts for a majority of ships moored in Porto Montenegro as their home port, which also led to an increase in the average docking time of yachts in our marina from 51 to 105 days”, Danilo Kalezić, Porto Montenegro’s senior PR and marketing manager, told “Vijesti”. He points out that large boats came more often to that marina this year, so the average length of yachts that sailed into Porto Montenegro this year was 22 metres, up from last year’s 21 metres.