Opština Danilovgrad već pet godina krši obaveze proistekle nakon proglašenja zaštićenog područja, a sad traže i promjene granica

Tijana LEKIĆ

Iako je prošlo pet godina od proglašenja Parka prirode (PP) Rijeka Zeta, Opština Danilovgrad nije preuzela zakonske obaveze i uspostavila djelotvoran sistem zaštite ovog područja. Ni novo rukovodstvo Danilovgrada, na čelu sa Pokretom Evropa Sad (PES), koje je krajem 2022. došlo na vlast, nije preduzelo ništa na tom polju. Štaviše, oni su ranije ove godine od Agencije za zaštitu životne sredine (EPA, u daljem tekstu Agencija) tražili izmjene granica zaštičenog područja.

Agencija, koja je 2019. odredila opseg zaštićene teritorije u Studiji zaštite PP Rijeka Zeta, odbila je zahtjev za reviziju granica, potvrdili su za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) iz tog organa.

Kako objašnjavaju, izmjene granica bi bile protivzakonite. ,,Zakonski propisi predviđaju da se pristupi reviziji zaštićenog područija samo ako je došlo do izmjena u stanju životne sredine. Ovom organu nije poznato da je do toga došlo”, kazali su iz Agencije za CIN-CG.

Iz Opštine Danilovgrad nijesu odgovarali na pitnja CIN-CG-a zašto su predlagali izmjene granica zaštićenog područja.

,,Sve ukazuje na to da se radi o lobiranju ljudi iz opštine u korist investitora koji su zainteresovani za izgradnju objekata na zaštićenom zemljištu“, objašnjava za CIN-CG ekolog i biolog Vuk Iković, odbornik pokreta Preokret u Skupštini Opštine Danilovgrad.

Na sjednicama Skupštine Opštine Danilovgrad mogli su se čuti i predlozi za ukidanje PP Rijeka Zeta, koji su dolazili od predsjednika opštine Aleksandra Grgurovića, ali i drugih odbornika.

Prošle godine pokrenuta je i peticija za ukidanje PP Rijeka Zeta, ali ipak je nije potpisao dovoljan broj ljudi. Iković je uvjeren da iza inicijative stoji interesna skupina iz rukovodstva opštine. ,,Postupanje pojedinaca iz opštinske vlasti predstavlja zloupotrebu moći, jer bi promjene granica služile isključivo interesima pojedinaca”, kazao je Iković.

PP Rijeka Zeta proglašen je parkom prirode zbog svojih ambijetalnih i bioloških karakteristika. Ima bogat biodiverzitet, a mnoge vrste su zaštićene.

Opština Danilovgrad ignoriše obavezu zaštite

Nakon što je Skupština Crne Gore krajem 2019. donijela odluku o proglašenju PP Rijeka Zeta, Opština Danilovgrad bila je u obavezi da u roku od šest mjeseci osnuje Privredno društvo za upravljanje parkom, a tri mjeseca nakog toga da donese i Plan upravljanja. Međutim, ništa od toga se još nije desilo.

Time Opština Danilovgrad već gotovo pet godina krši Zakon o zaštiti prirode, a prostor je pod prijetnjom od različitih vrsta devastacije: urbanizacije, zagađenih industrijskih voda, smeća. ,,Jedini izlaz iz situacije je da Opština Danilovgrad shvati da se nalazi u jednom od najvažnijih prostora biodiverziteta u cijeloj državi i da konačno počne da primjenjuje zakonske obaveze zaštite”, kažu iz Agencije.  

Iz ove opštine pak tvrde da plan upravljanja nije još donesen zbog kompleksnosti procedure. ,,Prije donošenja plana, potrebno je uspostaviti privredno društvo koje će upravljati parkom. Radimo na stvaranju neophodnih uslova za to, nakon čega će se pristupiti izradi Plana”, kazali su iz PR službe Opštine Danilovgrad za CIN-CG.  

Iković objašnjava da je tim naučnika još prije dvije godine dostavio Predlog plana upravljanja Opštini Danilovgrad. ,,Međunarodna organizacija The nature conservacy (TNC), finansirala je više istraživačkih projekata u vezi sa rijekom Zetom, kao i izradu Predloga plana upravljanja parka prirode. Ovaj dokument skuplja prašinu u kancelariji gradonačelnika”, kaže Iković, koji je kao biolog bio dio tima koji je radio na predlogu plana.

,,PP Rijeka Zeta proglašeno je za zaštićeno područje isključivo kako bi se podigao kvalitet života u Opštini Danilovgrad, da bi se zaštitila međunarodno značajna staniša i da bi od te zaštite profitirala cijela opština”, kažu iz Agencije. Kako ističu, ne postoji opravdanje što ni nakon pet godina nema upravljačke strukture.

Iz Agencije ističu pozitivan primjer Opštine Podgorica, koja je, u manjem obimu, takođe nadležna za upravljanje PP Rijeka Zeta. ,,Oni su uspjeli da  uspostave određenu upravljačku strukturu i sistem zaštite”, objašnjavaju iz Agencije.

Od 80 zaštićenih područja Crne Gore, samo su 22 zaštićena po svim zakonskim procedurama zaštite, navodi se u ,,Analizi nedostataka postojeće politike i prakse koja se odnosi na upravljanje zaštićenim područjim”, koju su prošle godine sproveli Parkovi Dinarida i TNC. Samo 53 zaštićena područja imaju upravljačko tjelo, a svega osam ima validni plan upravljanja, navodi se u Analizi.

Kontradiktorni planovi plodno tle za malverzavcije

Opština Danilovgrad nije uksladila Odluku o proglašenju PP Rijeka Zeta sa prostorno-urbanističkim planom (PUP) opštine. Posljedica toga je da se ne zna koje su tačno granice parka, pa se ne zna ni koju su objekti dozvoljeni za gradnju i gdje. 

Posebno je komplikovano to što nijesu jasno određene druga i treća zona zaštite, jer u drugoj zoni nije dozvoljena gradnja stambenih i poslovnih objekata, dok u trećoj jeste.

Ipak iz Opštine Danilovgrad tvrde da nijesu nadležni za problem dokumenata koja su sami proglasili. ,,Agencija za zaštitu životne sredine je nadležna za tehničku i stručnu korekciju grešaka u preklapanju zona”, kažu za CIN-CG.

Iz Agencije za zaštitu životne sredine pak kažu da su granice zaštićenog područja jasno zacrtane 2019. i da se kao takve moraju poštovati. Tada je hiljade parcela stavljeno pod zaštitu. ,,Opštini Danilovgrad je 2019. godine od strane Uprave za katastar i državnu imovinu dostavljen spisak parcela koje se nalaze u okviru zaštićenog područja”, navode iz Agencije.

,,Neophodno je da se PUP uskladi sa Odlukom PP Rijeka Zeta, kao što je to urađeno u Podgorici”, ističe Iković. U Podgoričkom dijelu parka postojao je sličan problem, objašnjava on. ,,Podgorički dio PP Rijeka Zeta takodje nije bio usaglašen sa PUP-om Glavnog grada. Zato je donesena odluka koja stavlja van snage dio PUP-a koji se odnosi na zaštićene zone”, navodi Iković.

Posljedice mogu biti ozbiljne

Dok Opština Danilovgrad izbjegava uspostavljanje režima zaštite, u PP Rijeka Zeta cvijetaju zagađenje, nelegalna gradnja, odlaganje otpada, krivolov, objašnjava Iković.

,,Bespravna urbanizacija prijeti održivosti ekosistema PP Rijeka Zeta, jer dovodi do uništavanja staništa životinjskih i biljnih vrsta”, kaže Iković.

Naročito je problem neplanska, raspršena gradnja. ,,U tom slučaju se za svaki objekat iznova dovodi put, vodovodna mreža, elektro i kanalizaciona mreža, što je negativni pritisak za staništa i poljoprivredu”, ističe Iković.

,,S obzirom na to da granice parka nijesu još markirane na terenu, niti se nalaze u katastarskom operatu, ne postoji spisak bespravno izgrađenih objekata po zonama unutar parka prirode”, kažu za CIN-CG iz Sekretarijata za urbanizam Opšitine Danilovgrad. Kazali su da ne posjeduju ni spisak vlasnika parcela u zaštićenim zonama parka.

Iz Osnovnog suda u Danilovgradu potvrdili su za CIN-CG da od 2020. godine do danas “nije bilo formiranih predmeta koji se tiču protivpravne gradnje, ilegalnog odlaganja građevinskog otpada, ni zagađenja životne sredine otpadom u PP Rijeka Zeta”.

Zbog nedostatka plana upravljanja ne zna se ni koji su tačno objekti dozvoljeni za gradnju. Tako je na primjer, prema Odluci o proglašenju, u drugoj zoni zaštite dozvoljena izgradnja turističke infrastrukture “koja je u funkciji očuvanja prirode”. Ipak iz Opštine Danilovgrad objašnjavaju da će tek plan upravljanja tačno definisati šta će se sve potpadati pod takvu infrastrukturu. Do tada je ova klauzula ostavljena na slobodno tumačenje vlasnicima parcela.

Plan upravljanja zakonski treba da sadrži detaljnu strategiju zaštite - dugoročne ciljeve zaštite i održivog razvoja, mjere zaštite, očuvanja, upravljanja, unaprjeđivanja i korišćenja zaštićenih područja… Bez ovog dokumenta nemoguće je organizovano pristupiti zaštiti.

Ne koristi se potencijal za biopoljoprivredu

Studija zaštite PP Rijeka Zeta predviđa da veliki dio površine bude zaštićen kao biopoljoprivredno zemljište, koje će doprinjeti organskom uzgoju, ali i turizmu. Ipak, ovo zemljište se trenutno pretvara u građevinsko, upozoravaju iz Agencije.

Gotovo polovina površine PP predstavlja plodno poljoprivredno zemljište, navodi se u Socio-ekonomskoj studiji PP Rijeka Zeta koju je 2021. izradila Agencija. Od ostalih površina, najznačajnije su šume koje zauzimaju 32 odsto površine, dok naselja zauzumaju svega oko 14 odsto. Posljednjih godina obim poljoprivredne proizvodnje opada, a širi se gradnja, navodi se u Studiji.

Projekat PP Rijeka Zeta usaglašen je sa evropskom Zelenom agendom za Zapadni Balkan, koja predviđa tranziciju sa tradicionalnog modela na održivu ekonomiju.  Potpisivanjem Deklaracije o Zelenoj agenda, 2020. zemlje Zapadnog Balkana su se obavezale da će sprovoditi mjere u oblasti sprečavanja klimatskih promjena i zagađenja, razvoja energije, saobraćaja i cirkularne ekonomije, kao i razvoja biodiverziteta, održive poljoprivrede i proizvodnje hrane.

Ni iz Opštine Danilovgrad, ni iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (MPŠV) nijesu odgovorili na pitanje CIN-CG-a da li planiraju subvencije za razvoj poljoprivrede u PP Rijeka Zeta.

Iković objašnjava da je poljoprivrednim domaćinstvima neophodna podrška nadležnih organa. ,,Privatnici koji imaju vrijedno zemljište u zaštićenoj zoni uglavnom nijesu stimulisani da se bavi poljoprivredom. To bi zahtijevalo velike investicije, a od poljoprivrede može da se zaradi uglavnom tek nakon tri do pet godina. Zato građani radije prodaju zemlju”, kaže Iković.

U Danilovgradu raste broj seoskih domaćinstava koja su orijentisana na seoski turizam, i sve veći je broj zainteresovanih za kampove i sportove na vodi, kaže Iković. ,,Ove aktivnosti su razvojna šansa Danilovgrada. Na nama je da iskoristimo resurse i povećamo vrijednost naše ravnice i rijeke Zete” kaže Iković.

Još neriješen problem otpadnih voda

Jedan od najznačajnijih problema u području PP Rijeka Zeta godinama predstavljaju otpadne vode, posebno iz industrijsko-proizvodnih pogona.

Da bi poslovala u jednom parku prirode proizvođači moraju imati neophodne ekološke saglasnosti.

Farma svinja u Spužu još nema saglasnost na elaborate o procjeni uticaja na životnu sredinu, dok je klanica “Primato P” dobila rješenje da izrada ovog elaborata nije potrebna, potvrdili su za CIN-CG iz Opštine Danilovgrad.

Prema tvrdnjama ekologa i stručnjaka “Primato P” je jedan od najvećih zagađivača rijeke Zete.

,,Izlivanje otpadnih voda iz proizvodnih pogona negativno utiče na kvalitet vode i ne ugrožava samo biodiverzitet, već i stanovništvo. Industrijske vode sadrže različite hemijske zagađivače. Obaveza ugradnja filtera za prečišćavanje otpadnih voda je jedan od mehanizama zaštite”, objašnjava Iković.

Smjernice za sprovođenje Zelene agende za Zapadni Balkan izlivanje otpadnih voda smatraju jednim od najvećih problema. Ulaganje u upravljanje otpadom i đubrivom i postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda za ponovnu korist u poljoprivredi jedna je od važnih preporuka.

Socio-ekonomska analiza PP Rijeka Zeta, koju je uradila Agencija, prepoznaje kao glavne vrijednosti ovog područja prisustvo endemiske mekousne pastrmke, kao i drugih endemskih, rijetkih i ugroženih zaštićenih vrsta. Park posjeduje veliku raznolikost staništa, među kojima je Natura 2000, ali i druga važna staništa za određene vrste koja su zaštićene zakonima Evropske unije.

Park pred Ustavnim sudom

U martu ove godine advokat iz Podgorice podnio je žalbu Ustavnom sudu Crne Gore za preispitivanje ustavnosti proglašenja PP Rijeka Zeta, potvrdili su za CIN-CG iz tog suda, ali nijesu htjeli da daju više informacija, jer kako navode, predmet tek treba da se rješava.

Iz Agencije za zaštitu životne sredine (EPA) tvrde da su u toku proglašenja PP Rijeka Zeta ispoštovane sve zakonske procedure u vezi sa informisanjem građana, te da nije bilo velikog broja primjedbi. ,,Nakon javne rasprave, Agencija je dobila svega desetak primjedbi i nijedna nije bila od suštinskog značaja. Uglavnom su građani dostavljali primjedbe o odlagalištima otpada i slično, to jest o faktorima koji ne utiču na proglašenje PP Rijeka Zeta i na granice zaštićenog područja”, naveli su iz Agencije.

,,Kada je prije pet godina Skupština Crne Gore usvojila Odluku o proglašenju PP Rijeka Zeta, bili su svi svjesni da to podrazumijeva i novi model upravljanja, ne samo životnom sredinom nego i ekonomijom. Već tada se znalo da će proglašenje ovog parka otvoriti novi model korišćenja zemljišta u parku prirode”, kaže Vuk Iković.

Ljekar Nikolić pred Osnovnim sudom u Podgorici, gdje ga zastupa kancelarija Ane Đukanović, traži od KCCG i Fonda za zdravstveno osiguranje da mu solidarno isplate dodatnih 200 hiljada eura, četiri puta toliko trebalo je već da inkasira na osnovu ugovora iz 2009. i ranijih sudskih presuda

Predrag Nikolić/Andrea Perišić

U Osnovnom sudu u Podgorici u toku je proces koji ljekar Aleksandar Nikolić vodi protiv Kliničkog centra Crne Gore (KCCG) i Fonda za zdravstveno osiguranje Crne Gore (FZOCG) zbog navodnog neispunjavanja obaveza iz ugovora potpisanog davne 2009. godine.

Nikolić je već dobio u ranijim postupcima obeštećenje, iako mnogi svjedoci sumnjaju da je ugovor sa njim, koji je dugo godina bio tajan, bio sumnjiv jer je, između ostalog, pored plate, predviđao da Nikolić za svaku operaciju koja se izvrši u Centru za kardiohirurgiju dobije 500 eura. I to bilo da on operiše, ili neko drugi. Ova klauzula iz ugovora više puta je tokom sudskog postupka problematizovana. Bilo je i tvrdnji da Nikolić, u vrijeme kada je sa njim dogovoren posao u KCCG-u, nije imao neophodnu licencu za kardiohiruga.

Doktora Nikolića u maratonskim sporovima zastupa kancelarija Ane Đukanović (sestra bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića).

Ljekar je po ovom osnovu ugovora i presuda do sada već trebalo da primi preko 800 hiljada eura. U postupku koji je u toku, Nikolić traži da mu KCCG i FZOCG solidarno isplate još 200 hiljada eura.

Godine 2009, sa tadašnjim čelnicima zdravstva - ministrom zdravlja Miodragom Radunovićem, direktorom FZOCG Ramom Bralićem i direktoricom KCCG Oliverom Miljanović Nikolić je potpisao Ugovor 626, u koji je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) imao uvid i koji otvara mnoge dileme.

CIN-CG je pokušao da stupi u kontakt sa doktorom Nikolićem, međutim on do objavljivanja ovog teksta nije odgovorio na pitanja.

Na brojna pitanja nijesu odgovorili ni Radunović, Bralić i Miljanović.

Nikolić je preuzeo Centar za kardiohirurgiju 2008, nakon što je smijenjen prvi direktor ovog centra, doktor Srđan Pavićević, a tu su radili i hirurzi Aleksandar Mugoša i Aleksandar Radović.

Tajni ugovor

Centar za kardiohirurgiju u KCCG-u osnovan je 2003. godine, ali pet godina nakon toga zdravstvene vlasti, nezadovoljne podužim listama čekanja i malim brojem urađenih operacija, odlučuju da angažuju hirurga Nikolića, iz Srbije.

Nikolić je sredinom avgusta 2008. izabran na mjesto ljekara supspecijaliste odsjeka za kardiohirurgiju na neodređeno vrijeme, a početkom sljedećeg mjeseca imenovan je za direktora Centra za kardiohirurgiju.

U isto vrijeme Nikolić radi i u Specijalnoj bolnici Filip Vtori u Skoplju, što niko u KCCG-u ne dovodi u pitanje. Zbog toga što je njegova porodica živjela u Srbiji menadžment KCCG-a, pored visoke plate, odobrava mu i isplatu novčane naknade za odvojeni život.

Nikolić je, prema Ugovoru 626, imao obavezu i da edukuje, uvede evropske protokole, kao i sve kardiohirurške operativne tehnike, da ažurira liste čekanja, kao i da organizuje i realizuje 300 kardiohirurških operacija na godišnjem nivou.

Ugovor za koji je javnost saznala tek pet godina kasnije, 2014. godine, izazvao je veliku buru među Nikolićevim kolegama u KCCG-u, ali i javnosti, a o njemu se raspravljalo i u Skupštini Crne Gore.

Na aktuelnom suđenju u Osnovnom sudu u Podgorici iz sudskih spisa se vidi da su tri bivša direktora KCCG-a tvrdila da za ugovor sa Nikolićem jedno vrijeme nijesu znali.

Bivši direktor KCCG Milan Mijović, koji je tu funkciju obavljao od juna 2011. do aprila 2015, na suđenju je izjavio da pomenuti ugovor nije postojao u arhivi ove institucije, kao i da je za njega saznao krajem 2011, kada mu je dostavljena kopija od strane tadašnjeg direktora FZOCG Kenana Hrapovića.

“Konsultovao sam se sa našim pravnicima i advokatima da u konkretnom slučaju dr Nikolić ne može biti isplaćen dva puta po istom osnovu”, kazao je Mijović na suđenju podvlačeći činjenicu da je Nikolić imao i platu i dodatan novac po operaciji.

Slično je izjavio i direktor KCCG-a, koji je na toj funkciji bio od aprila 2015. do decembra 2016. Ranko Lazović. Lazović je naveo i da mu “nije poznato da je Nikolić u skladu sa navedenim ugovorom organizovao neke seminare ili da je obučavao kadar KCCG-a”.

Lazovićeva nasljednica, Zorica Kovačević, koja je bila na čelu KCCG-a od kraja 2016. do avgusta 2018, na sudu je rekla da prvi put čuje za sporni ugovor.

“Nikolića sam zatekla u KCCG-u i on je obavljao poslove tri mjeseca za vrijeme mog mandata, dao je otkaz i koristio je pravo na godišnji odmor. Zatekla sam loše međuljudske odnose na kardiohirurgiji”, kazala je Kovačević na sudu.

Ona je istakla i da je na nju vršen pritisak nakon Nikolićevog odlaska i sudskih odluka u vezi sa njegovim naknadama za prethodni period.

“Kako objasniti drugim ljekarima koji rade u operacionoj sali ove odluke suda i naknade koje su pripale doktoru Nikoliću”, navela je Kovačević.

Neobične sudske odluke

Po dolasku na čelo KCCG-a Mijović prestaje da isplaćuje Nikoliću nadoknadu od 500 eura po svakoj operaciji koja se uradi u Centru. Nikolić zato tuži KCCG, FZOCG i državu i dobija spor 2012. Tada je Osnovni sud u Podgorici, tačnije sudija Danilo Jegdić, usvojio dio tužbenog zahtjeva Nikolića i dosudio mu 234.433 eura koje je trebalo da mu isplate KCCG i FZOCG, po osnovu izvršenih operacija - Nikolićevih i drugih ljekara u Centru. Ovaj sud je kao neosnovanu odbio tužbu protiv države. I tada je Nikolića zastupala kancelarija Ane Đukanović.

Ovaj sud je utvrdio i da je u u periodu od 1. jula 2011. do 1. septembra 2012. na Nikolićevom odjeljenju izvršena 441 kardiohirurška intervencija za koju mu nije plaćena ugovorena naknada. Iz KCCG-a su osporili tužbu, navodeći da ove intervencije jesu izvršene, ali da Nikoliću ne pripada naknada za sve operacije, već samo za one koje je lično obavio, a njih je bilo 201.

Viši sud u Podgorici, odnosno tadašnji predsjednik vijeća Branimir Femić i članice Radojka Nikolić i Natalija Filipović, u februaru 2013. ukinuo je presudu Osnovnog suda i vratio je na ponovno suđenje.

“Spornom odredbom predmetnog ugovora nije na potpun i jasan način regulisana obaveza tuženih u pogledu izvedenih operacija”, navodi se u ovoj presudi.

Sudija Jegdić u julu 2013. ponovo donosi istovjetnu odluku, uz obrazloženje da nije važno da li je operacije izvršio on ili neko drugi.

Viši sud u Podgorici, sutkinja Ranka Vuković, predsjednica vijeća i članice Verica Sekulić i Snežana Aleksić, u oktobru 2013. potvrdio je ovu presudu Osnovnog suda.

KCCG u svojoj žalbi na tu odluku navodi da je Nikolić bio zaposlen u toj instituciji, te da mu je u opisu posla bilo da radi operacije i da je sud pogrešno cijenio da mu treba isplaćivati dodatno i po 500 eura po operaciji. Iz KCCG-u su još tvrdili da Nikolić nije ispunio svoje obaveze po ugovoru i nije dostavio ažurirane liste čekanja pacijenata.

Vrhovni sud Crne Gore, u vijeću sastavljenom od predsjednika Radoja Orovića, članica Vesne Begović, Dušanke Radović, Dragice Milačić i člana Gavrila Čabarkape, odbija početkom aprila 2012. kao neosnovanu reviziju koju je tražila nova uprava KCCG. Taj sud je zaključio da su predmetnim ugovorom stranke imale namjeru da doktoru Nikoliću pripada ugovorena suma za sve operacije, bez obzira da li ih je lično izvršio ili ne, jer se ugovorena suma nije odnosila samo na operacije nego i na ostale ugovorene obaveze.

Samardžić odbacila krivičnu prijavu protiv Radunovića, Bralića i Miljanović

Poslanica u Skupštini Crne Gore, pokojna Jelisava Kalezić, na osnovu svojih saznanja, dostavila je 2014. i krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) protiv Radunovića, Bralića i Miljanović koji su sa Nikolićem potpisali Ugovor 626 zbog krivičnog djela zloupotreba službenog položaja, koju je tadašnja specijalna tužiteljka Mira Samardžić odbila.

Zanimljivo je da Samardžić, u obrazloženju Rješenja o odbacivanju ove krivične prijave iz 2015, a u koje je CIN-CG imao uvid, navodi da Ugovor 626 nije zaključen u skladu sa Zakonom o radu i podzakonskim aktima, ali da “prijavljena lica (Radunović, Bralić i Miljanović) nijesu postupala umišljajno, odnosno da predmetni ugovor nijesu zaključili kako bi drugom nanijeli štetu ili teže povrijedili prava drugog, niti da bilo kom licu pribave imovinsku korist”.

Samardžić čak zaključuje da se iz dokumentacije Ministarstva zdravlja, KCCG-a i FZOCG-a utvrđuje da je zaključenjem ovog ugovora država Crna Gora ostvarila uštedu najmanje na ime troškova upućivanja pacijenata u kardio centre van države.

Ugovor “važi” i kad je istekao

Nikolić je nastavio da na sudu dobija.

Osnovni sud u Podgorici, odnosno sudija Aleksandar Stanojević, sredinom oktobra 2015. donio je odluku kojom su KCCG i FZOCG dužni da solidarno na ime naknada neisplaćenih za usluge iz Ugovora 626 Nikoliću isplate za period od 1. septembra 2012. do 4. marta 2013. godine - 43 500 eura i oko 7.500 po osnovu kamate.

Iako je Ugovor 626, na osnovu kojeg je sud dosudio Nikoliću novac, važio četiri godine i istekao je 4. marta 2013, Osnovni sud u Podgorici presuđuje da mu se i za period od 4. marta 2013. do 27. februara 2015. plati iznos od 183.000 eura i oko 15.000 po osnovu kamate.

Viši sud u Podgorici, odnosno vijeće koje su činili Magdalena Zečević, Vjera Šljivančanin i Radonja Radonjić, u aprilu 2016. potvrđuje presudu sudije Stanojević, osim u dijelu da se Nikoliću isplati i iznos za period poslije isteka ugovora. Ovaj sud je utvrdio i da nakon isteka Ugovora 626 nije zaključen novi ugovor, niti aneks ranijeg ugovora, pa je zbog toga prvostepeni sud donio pogrešan zaključak da je postojala prećutna saglasnost ugovornih strana za produženje predmetnog ugovora. Presudu je potvrdio i Vrhovni sud Crne Gore, predsjednik vijeća Radoje Orović i članice Vesna Begović, Dragica Milačić, Ranka Vuković i Nataša Božović, u oktobru 2016. godine.

Ustavni sud Crne Gore je 23. aprila 2018. ukinuo presudu Vrhovnog suda i vratio je ovom sudu na ponovni postupak. Obrazloženo je da je Nikoliću povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Taj sud, odnosno predsjednica vijeća Desanka Lopičić i članovi Milorad Gogić i Hamdija Šarkinović ponovo, početkom novembra 2020. usvajaju ustavnu žalbu i ukidaju presudu Vrhovnog suda i predmet se vraća na ponovni postupak.

Vrhovni sud, tačnije predsjednica vijeća Vesna Begović i članice Dušanka Radović, Ranka Vuković, Radojka Nikolić i Nataša Božović, krajem aprila 2021. usvaja reviziju i ukida presudu Višeg suda kojom je osporeno Nikolićevo potraživanje nakon isteka ugovora.

Viši sud, odnosno predsjednica vijeća Senka Danilović i članica Ognjana Boljević i član Radoje Radonjić, početkom septembra 2021. potvrđuje prvostepenu presudu Osnovnog suda u Podgorici u dijelu dosuđenih troškova Nikoliću nakon isteka ugovora.

Aktuelni proces

U procesu koji je sada pred podgoričkim Osnovnim sudom sudi Jelena Anđelić. U Nikolićevoj tužbi se navodi da je on, uz redovan ljekarski angažman, gotovo osam godina pružao usluge iz Ugovora 626 - od 4. marta 2009. do 1. marta 2017.

Precizirano je i da je “svoje poslove shodno Ugovoru 626 nastavljao da obavlja sve do 2017, a da su tuženi (KCCG i FZOCG) u cjelosti prihvatili izvršenje obaveza od strane tužioca”.

U tužbi se predlaže da sud donese odluku kojom se “KCCG i FZOCG obavezuju da po osnovu duga za neisplaćene naknade shodno Ugovoru 626 za period od 27. februara 2015. do 1. marta 2017. solidarno isplate iznos koji će biti preciziran nakon vještačenja”. Navedeno je da je vrijednost spora 200 hiljada eura.

Akcenat u tužbi je stavljen na odluku Ustavnog suda da su parnične stranke prećutno produžile trajanje ugovora i da doktor Nikolić ima legitimna očekivanja u pogledu isplate naknada.

Zastupnik FZOCG je izjavio da je zatečen tužbenim zahtjevom, jer je ugovor prestao da važi u martu 2013, dok je advokat KCCG istakao da je Nikolić kao kardiohirurg obavljao sve ove poslove bez licence za koju je aplicirao 2018, a dobio je tek 2021. u Srbiji.

U izjavi na sudu, Nikolić je kazao da je ugovor bio ispoštovan u prve tri godine, te da je na osnovu tog angažmana dobio i državljanstvo Crne Gore.

Kenan Hrapović je u svojstvu svjedoka u aktuelnom postupku pred Osnovnim sudom izjavio da je obaveza FZOCG bila da se dostave dokazi o izvršenim operacijama uz saglasnost direktora KCCG.

“I to je sve išlo tako dok Nikolić nije dostavio dokumentaciju o operacijama, ali bez saglasnosti direktora KCCG-a, što je bila obaveza po ugovoru. Tada se prestalo sa isplatama”, kazao je Hrapović, uz napomenu da misli da je tada direktor bio Milan Mijović.

Miodrag Radunović naveo je u svojoj izjavi da je Nikolić uradio 1.930 operacija na otvorenom srcu sa odličnim rezultatima. On se prisjetio da tada u razgovoru sa direktorom KCCG-a Mijovićem i direktorom FZOCG-a Hrapovićem nijesu mogli donijeti odluku i nijesu mogli potpisati aneks ugovora. Nakon ovoga Nikolić je prećutno nastavio da radi u KCCG.

Ministar zdravlja od marta 2015. do oktobra 2016. Budimir Šegrt na sudu je saopštio da se nakon isteka Ugovora 626 postavilo pitanje njegovog produženja.

“Inicijator produženja ugovora i predloga Vladi bio je bivši ministar Radunović, potpisnik ugovora iz 2009. Vlada je donijela zaključak, ali aneks ugovora nije potpisan od strane KCCG i FZOCG”, naveo je Šegrt.

On je izjavio i “da pretpostavljao da je Nikolić bio prvi edukator iz oblasti kardiohirurgije kolegama Aleksandru Mugoši i Aleksandru Radoviću”. Međutim, nešto kasnije je, kaže, utvrdio da ih Nikolić nije mogao obučavati “jer su već imali formalno pravnu potvrdu da su savladali znanja i vještine za samostalno obavljanje posla iz oblasti kardiohirurgije”.

Kardiohirurg Aleksandar Mugoša izjavio je da je ostao frapiran saznanjem da je Nikoliću do 2014. isplaćeno 554.054 eura i plus iznos od 247.959 eura po osnovu pravosnažnih presuda Osnovnog suda u Podgorici.

“Nakon mukotrpnog učenja i rada shvatio sam da sam za svoj rad plaćan tri i po do četiri eura po satu, dok je Nikolić radio za iznos od 20 hiljada eura mjesečno, s tim da je on u Crnoj Gori bio prisutan samo devet radnih dana, pa ispada da mjesečno radio za 40 hiljada eura”, izjavio je on.

Kardiohirurg Aleksandar Radović, aktuelni direktor KCCG, je na sudu izjavio da mu Nikolić nije bio mentor, nit i da ga je ikad obučavao.

“Niti je mogao”.

On tvrdi da Nikolić u periodu od 2015. do 2017. nije imao specijalizaciju kardiohirurgije.

“Smatram ovaj slučaj jednim od najvećih kriminala u Crnoj Gori”, izjavio je kao svjedok u Osnovnom sudu u Podgorici početkom aprila ove godine kardiohirurg Srđan Pavićević, inače aktuelni potpredsjednik Vlade Crne Gore.

“Nikolić niti je obučavao mene, niti mi je bio mentor, niti je bio mentor mojim kolegama Mugoši i Radoviću samim tim što je Nikolić, po mojim saznanjima, postao kardiohirurg tek 2021. ili 2022. godine”, kazao je Pavićević.

Istakao je da u Centru za kardiohirurgiju Nikolić nije uveo prakse koje nijesu rađene i ranije.

“Niti je on radio operacije koje smo mi rutinski radili, kao što je bajpas operacija na kucajućem srcu. Nikolić je ugovor zaključio na veoma specifičan način koji ne poznaje pravna legislativa, jer po svim ugovorima zaposleni bi bio obavezan da bude prisutan 30 dana u mjesecu kao načelnik, a Nikolić je bio prisutan 10 dana, a odsutan 20 dana, jer je radio u Makedoniji. Dok je on radio u Makedoniji, a mi obavljamo operacije, njemu se za svaku tu operaciju inkasira 500 eura”, kazao je Pavićević.

Sljedeće ročište u ovom procesu zakazano je za početak jula 2024. godine.

Spor oko licence

Pitanje je da li je u vrijeme kada je sklopio ugovor sa KCCG dr Nikolić u formalnom smislu ispunjavao sve uslove za rad specijaliste kardiohirurga u toj instituciji, odnosno da li je on tada uopšte imao licencu za kardiohirurga.

U martu 2014. poslanica u Skupštini Crne Gore Jelisava Kalezić tadašnjem ministru zdravlja Miodragu Radunoviću postavila je poslaničko pitanje:

“Koja je institucija ili njen predstavnik inicirala sklapanje Ugovora 626, čiji ste ključni potpisnik? Na osnovu koje elaboracije je donesna odluka da se na način predviđen ovim ugovorom angažuje Nikolić, iako po Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, kao ni Pravilniku Ljekarske komore Crne Gore nije imao pravo na licencu supspecijalste kardiohirurgije?”.

Ni sam Nikolić ne navodi da je završio specijalizaciju iz kardiohirurgije. U njegovoj biografiji, koja je dostupna na sajtu Univerziteta Crne Gore (UCG), navodi se da je diplomirao na Medicinskom fakultetu u Novom Sadu 1990, a da je u periodu od 1991. do 1995. specijalizovao opštu hirurgiju na Medicinskom fakultetu na Univerzitetu u Novom Sadu. Magistarski i doktorski rad mu se odnose na teme iz kardiohirurgije.

Stručno se usavršavao u Ohaju u SAD-u u toku šest mjeseci tokom 1998, kao i 2000. u Milanu, i 2003. u Monaku, gdje je takođe proveo po pola godine.

Ljekarska komora Crne Gore (LJKCG) izdala je Nikoliću licencu za rad kao specijalisti opšte hirurgije-kardiovaskularne hirurgije, prvi put 2008. na godinu dana.

Licencu je potpisao tadašnji predsjednik LJKCG Đoko Jočić koji je, nakon što je u toku sudskog procesa izbila afera oko Nikolićeve licence, krajem 2013. objasnio da je prije Crne Gore Nikolić licencu dobio od Regionalne Lekarske komore Vojvodine i Ljekarske komore Makedonije.

“Tada je Ministarstvo zdravlja formiralo komisiju od eminentnih stručnjaka i donešena odluka da se njegova stručna usavršavanja mogu tretirati kao specijalizacija kardiohirurgije i da on dobije zvanje kardiohirurga”, rekao je Jočić.

Jočića je ubrzo demantovao sam ministar zdravlja Radunović, koji je, u martu 2014, odgovarajući na pitanje poslanice Kalezić, kazao da “Ministarstvo zdravlja nikada nije formiralo komisiju koja bi eventualno odlučivala o priznanju subspecijalizacije iz kardiologije Aleksandra Nikolića”.

Lekarska komora Srbije (LKS) izdala je Nikoliću 2009. licencu specijaliste opšte hirurgije na period od sedam godina. Licencu kao specijalisti opšte hirurgije - kardiohirurgije Regionalna Lekarska komora Vojvodine izdaje mu u decembru 2010.

U martu 2011. iz LKS su saopštili da je Lekarska komora Vojvodine izdala licencu Aleksandru Nikoliću bez odgovarajuće diplome supspecijalizacije kardiohirurgije. Navedeno je da nijedan medicinski fakultet u Srbiji nije izdao spornu diplomu i da je rješenje Regionalne Lekarske komore Vojvodine o ispunjenosti uslova za njeno izdavanje - nezakonito.

“LKS neće dozvoliti da bilo ko dobije licencu za stepen znanja koji ne poseduje, jer ljekar s takvom licencom može dovesti u opasnost pacijente liječeći ih neodgovarajućim metodama i načinima”, istakla je tada doktorica i tadašnja direktorka LKS Tatjana Radosavljević.

CIN-CG je za potrebe ovog teksta ponovo kontaktirao LKS i tražio informaciju da li je i kada Nikolić dobio licencu za specijalistu kardiohirurgije i na osnovu koje specijalizacije. Ni poslije dužeg čekanja, do objavljivanja ovog teksta odgovor nije stigao.

Nikolićeva akademska karijera

Aleksandar Nikolić je trenutno predavač na Medicinskom fakultetu na Univerzitetu Crne Gore (UCG) u Podgorici, čiji je dekan Miodrag Radunović, za vrijeme čijeg ministarskog mandata je Nikolić i angažovan, a koji je kod Vlade i inicirao da mu se ugovor koji mu predviđa 500 eura po operaciji produži.

Nikolić je izabran u akademsko zvanje docent u julu 2015. za vrijeme mandata rektorke UCG Radmile Vojvodić.

Rektor UCG Vladimir Božović u junu 2021. potpisao je odluku kojom se Nikolić bira u zvanje vanrednog profesora za hiruršku grupu kliničkih medicinskih predmeta i grupu predmeta uvoda u medicinu.

Na sajtu UCG može se vidjeti da Nikolić predaje sljedeće premete - medicinska etika, hirurgija sa traumatologijom, hirurgija, etika u sestrinstvu, istorija medicine, kliničke vještine, timski rad i komunikacija.

Despite being a protected area, the effectiveness of protection in 'Rijeka Zeta' is undermined by inadequate legal frameworks and poor implementation. Additionally, waste in the region poses a threat to public health.

Tijana Lekić

Wildlandfills in the "Rijeka Zeta" Nature Park contain various waste—tires, construction debris, dead animals, food scraps, textiles, car parts, and furniture. There seems to be no limit to what ends up in these illegal dumpsites.

This protected area spans 120 square kilometers and covers parts of both the Podgorica and Danilovgrad municipalities. The Podgorica section, which covers 26 square kilometers, is managed by the Agency for Management of Protected Areas of Podgorica (AUZP), while the remainder of the park falls within Danilovgrad.

The largest landfill, covering an area of one square kilometer, is located in Mareza, alongside the highway near the "Imanje Knjaz" restaurant, just outside Podgorica. This massive dump is a severe threat to the local ecosystem and public health.

According to staff from the AUZP Protection Service, the rangers responsible for monitoring the Podgorica section of the park, the large landfill in Mareza is flooded with the first rains, causing the waste to spread across the flooded area.

Illegal landfills attract pests like mice, flies, and rats, which can spread infectious diseases. They also contaminate the soil and groundwater, as the waste often contains heavy metals and other hazardous substances.

A few months after the park was established, in early 2020, AUZP encountered a problem with unclear jurisdiction regarding the illegal dumping of waste, particularly between the Podgorica Communal Police and the Environmental Inspection.

AUZP informed the Center for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG) that the Environmental Inspection considers itself responsible only for hazardous waste. At the same time, according to the Inspection, the Podgorica Municipal Police is tasked with managing other types of garbage.

However, the Communal Police assert that the Environmental Inspection is responsible for all types of waste in protected areas under the Nature Protection Act.

"Regarding protected areas, the rangers are responsible for monitoring the terrain. If they detect any issues, they report them to the Directorate for Inspection Affairs so that the necessary procedures can be initiated," the Podgorica Communal Police told CIN-CG. However, they did not answer questions about potential legal gaps that might limit their effectiveness.

An even more pressing issue is that the Law on Waste Management does not address private land, meaning the Podgorica service "Čistoća" is not obligated to remove waste from private properties.

"We only remove waste upon request from private landowners," the "Čistoća" service said in a statement to CIN-CG.

Thanks to field data provided by the rangers, AUZP's professional service has created a comprehensive database detailing the locations and types of waste.

"Čistoća has removed all landfills located on state-owned plots identified by the rangers during their daily patrols, but these sites are often re-established," AUZP reported.

Many illegal landfills in the "Rijeka Zeta" Nature Park have existed for years, likely even before the area was designated a protected zone, and they continue to proliferate despite the designation. People responsible for improper waste disposal often dump at night, a pattern confirmed by AUZP.

"The fines imposed are insufficient for the severity of the offense. According to information from the Municipal Police, the fine for the improper disposal of waste by trucks is only 20 euros," AUZP told CIN-CG.

Under the Decision on Communal Order, the owner of a private plot within a protected area is responsible for maintaining their property. If they fail, the inspector or ranger visits the site, records the condition in a report, and instructs the property owner to clean up their yard.

"The fine for a natural person ranges from 20 to 1,000 euros," the Podgorica Communal Police stated.

EU countries enforce much stricter regulations. In Italy, fines for illegal waste dumping range from 300 to 3,000 euros, with penalties increasing to 1,000 to 10,000 euros as of October 2023. In cases involving hazardous waste, the fine can rise to 20,000 euros. The Italian Code of the Cultural and Landscape Heritage holds the individual who dumps the waste responsible, and the landowner where the waste is found.

"Since 2020, no criminal cases have been filed for the offense of polluting the environment with waste," the Basic Court in Podgorica reported to CIN-CG.

Montenegro's Criminal Code prescribes prison sentences ranging from three months to eight years for those who, through waste management activities, endanger human life, health, or the environment. If the offense was committed negligently, penalties range from fines to five years in prison, and if the offense results in serious injury, health damage, or death, the sentence can be between two and twelve years.

AUZP informed CIN-CG that three months ago, representatives from relevant institutions, companies, and inspections responsible for waste management met in Podgorica. The meeting concluded with a decision to invite plot owners with wild landfills to a meeting in the capital.

"The Property Directorate of Podgorica has been tasked with identifying the owners of these landfills using the AUZP's database and inviting them to a meeting in Podgorica. Some owners may not be aware of the condition of their properties," AUZP explained.

At the meeting, owners will be informed that the landfills will be removed, but if the waste is disposed of again, they will be held accountable, and legal action will be taken.

It is common for people to set fire to waste in these illegal dumps, posing significant risks to the health of nearby residents. When waste burns, harmful substances such as dioxins are released into the air, contaminating the air, water, and soil.

According to rangers interviewed by CIN-CG, land near the largest landfill is being exploited. "We caught people stealing land from the area and then selling it."

The question remains where this land goes, what it is used for, and what health risks it may pose.

One of the five main objectives of the Green Agenda for the Western Balkans, which Montenegro signed in 2020, is reducing air, water, and soil pollution. In April 2024, the Law on Waste Management was adopted, but it does not detail the issue of landfills on private properties in protected areas.

Recently, a group of NGOs proposed implementing the digitalization of inspection services and applications as part of reorganizing the Directorate for Inspection Affairs. This could improve transparency, combat corruption, and increase service efficiency.

Construction First, Consequences Later: The Cost of Unplanned Development

A woman sits in front of her house, reading a newspaper, while excavators and backhoes work beside a high concrete fence, laying foundations for new construction. In Velje Brdo, within the protected "Rijeka Zeta" Nature Park, an entire new settlement is emerging—just one of many construction sites in the area.

For this investigation, a CIN-CG journalist visited the Podgorica section of the "Rijeka Zeta" Nature Park with AUZP rangers and observed seven newly constructed illegal buildings in Velje Brdo alone. Foundations, concrete slabs, and load-bearing walls were visible at some sites. While many buildings were unfinished, some had notices from the Environmental Inspection prohibiting construction, with a few also receiving construction bans from the Building Inspection.

However, these warnings were often ignored. Some construction continues in the park's third protection zone, while others are being built in the second zone, where only temporary structures are permitted by law.

None of these buildings had been demolished. At one site under construction for months, workers continued digging freely in front of the CIN-CG team despite the owner's lack of approval from the Environmental Protection Agency (EPA) at the time. CIN-CG later learned that the EPA approval was obtained the day after the visit.

Such cases highlight a common issue in Montenegro—construction begins without permits, and the licenses are sought afterward, resulting in the eventual legalization of many structures.

The rangers explain that those building in the protected area were initially afraid of the Podgorica Protected Areas Management Agency's enforcement efforts. However, as time passed and no serious sanctions were imposed, more people began building without concern. "The inspection comes, issues a report, and then construction continues," the rangers explain.

Conditional Penalties for Illegal Construction: A Threat to the Environment

In recent months, rangers have submitted 11 requests to the Environmental Inspection and eight to the Building Inspection regarding illegal construction in the "Rijeka Zeta" Nature Park.

The Urban and Construction Inspection, part of the Ministry of Spatial Planning, Urbanism, and State Property (MDUP), oversees illegal buildings under the Law on Spatial Planning and Construction of Buildings. Meanwhile, the Environmental Inspection monitors protected areas under the Law on Environmental Protection.

"Regarding illegal construction, since 2020, 14 decisions have been made to halt further activities, six requests for misdemeanor proceedings have been filed, and one criminal report has been submitted," the Environmental Inspection told CIN-CG.

They also highlighted a legal paradox: the current Law on Nature Protection does not impose misdemeanor liability on individuals engaging in unauthorized activities in protected areas, even though such provisions should exist. "We believe that penalties should be enforced through other regulations, such as spatial planning documents," the Environmental Inspection added.

As of the publication of this article, CIN-CG had not received responses to the numerous questions sent to the Urban Planning and Construction Inspection.

The Basic Court in Podgorica informed CIN-CG that from 2020 to the present, 35 verdicts and 29 judgments were issued for the criminal offense of building without proper registration or construction documentation across the capital. All of the sentences in these cases were conditional, except for one involving a repeat offense, resulting in three months of house arrest, despite the crime being punishable by six to five years in prison.

Of the 29 cases, only two plots were involved within the "Rijeka Zeta" Nature Park in the Velje Brdo area, and both resulted in conditional sentences.

The Podgorica Basic Court also reported that since 2020, no cases have been filed for the criminal offense of illegal construction, commissioning, or operation of facilities that pollute the environment, and no final judgments have been made for this offense—penalties for this crime range from six months to 12 years in prison.

In Italy, Illegal Construction Can Lead to the Seizure of Property

In European Union countries, such as Italy, the legal representative of a protected natural area—like Montenegro's AUZP—has the authority to immediately suspend construction and mandate the restoration of the area to its original state. Those who authorized the illegal construction and the companies involved are legally required to cover all costs associated with rehabilitating the damaged area. If they fail to do so, the municipality has the right to seize the property.

Montenegro still has a long way to go, aligning its practices with those of the EU and enforcing its own laws, which are often disregarded. As a result, protected areas and public health remain compromised, with little accountability for those responsible.

Rampant Bird Poaching Threatens Wildlife in Montenegro

Poaching is a major contributor to the degradation of the "Rijeka Zeta" Nature Park, with birds being the primary target.

While hunting is permitted on Sundays, illegal practices occur throughout the week. Poachers use decoys, such as speakers, MP3 players, and batteries, expressly prohibited devices. At night, the sounds of quails' calls, amplified by these devices, can be heard for kilometers. The quails are drawn to the sound, landing to rest and feed, only to be ambushed by poachers at dawn.

The Montenegrin Law on Game and Hunting explicitly forbids the use of decoys, recognizing that they lead to the mass killing of wildlife. Rangers told CIN-CG, "Given the number of spent cartridges found in the dugouts, it's clear that the birds were lured there in advance."

Montenegro is home to 352 bird species, representing 65% of Europe's total biodiversity, which includes 533 species. The "Rijeka Zeta" Nature Park is rich in plant and animal species, many of which are protected under EU Natura 2000 laws.

Fish poaching has been less prevalent in the Podgorica section of the park, but rangers still encounter hidden boats. They caution that fish caught in the area should not be consumed due to pollution.

Iako je zaštićeno područje, zaštita nije djelotvorna zbog neadekvatnih zakonskih rješenja, ali i činjenice da se ni ona ne implementiraju na pravi način. Otpad prijeti i zdravlju građana

Tijana Lekić

Gume, građevinski otpad, uginule životinje, ostaci hrane, tekstilni otpadi, djelovi auta, namještaja - nema šta nema na divljim deponijama kojih je obilje na teritoriji parka prirode (PP) “Rijeka Zeta”.

Ovo zaštićeno područje se prostire na 120 kvadratnih kilometara i pripada teritorijama opština Podgorica i Danilovgrad. Podgorička strana obuhvata 26 kvadratnih kilometara i njom upravlja Agencija za upravljanje zaštićenim područjima Podgorice (AUZP), dok je ostatak Parka u danilovgradskoj opštini.

Najveća deponija se prostire na jednom kvadratnom kilometru i nalazi se na Marezi, pored magistrale, u blizini restorana “Imanje Knjaz”, nadomak Podgorice. To je ozbiljna prijetnja za ekologiju, a i za zdravlje građana.

Prema riječima zaposlenih u Službi zaštite AUZP, rendžerima koji kontrolišu dio parka na teritoriji Podgorice, ova velika deponija poplavi sa prvim kišama i tim plavnim područjem otpad se samo širi.

Ilegalne deponije, osim što privlače štetočine kao što su miševi, muve, pacovi koje mogu da šire zarazne bolesti, takođe zagađuju zemljište i podzemne vode, jer otpad često sadrži teške metale i druge opasne supstance.

Nekoliko mjeseci od osnivanja Parka, početkom 2020. godine, AUZP se suočava u operativnom radu sa problemom nejasno definisanih nadležnosti podgoričke Komunalne policije i Ekološke inspekcije kada je u pitanju nelegalno odlaganje otpada.

Iz AUZP su saopštili Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) da iz Ekološke inspekcije smatraju da su nadležni samo za opasne otpade, dok je za sve ostale vrste otpada nadležna podgorička Komunalna policija.

Međutim, iz Komunalne policije tvrde da je po Zakonu o zaštiti prirode za sve vrste otpada u zaštićenim područjima nadležna Ekološka inspekcija.

“Kada govorimo o zaštićenim područjima, rendžeri su zaduženi za nadzor terena. Ako konstatuju neke probleme, to javljaju Upravi za inspekcijske poslove kako bi se pokrenuo postupak”, naveli su iz podgoričke Komunalne policije za CIN-CG.

Ta policija, međutim, nije odgovorila na pitanje da li ima nekih zakonskih nedostataka koji ograničavaju njihov rad i koji su to nedostaci.

Još veći problem predstavlja činjenica što Zakon o upravljanju otpadom ne prepoznaje privatno zemljište, pa podgorička služba “Čistoća” nema obavezu da odnosi otpad sa privatnih imanja.

“Vršimo uklanjanje otpada samo po zahtjevu vlasnika privatnih parcela”, kazali su iz “Čistoće” za CIN-CG.

Stručna služba AUZP je, zahvaljujući podacima sa terena koje im prenose rendžeri, napravila detaljnu bazu podataka sa lokacijama i vrstama otpada.

“Sve deponije koje su bile na parcelama koje su državnom vlasništvu, a na koje su ukazali rendžeri prilikom svakodnevnih obilazaka terena, ‘Čistoća’ je uklanjala, ali su često nanovo pravljene”, istakli su iz AUZP.

Brojne divlje deponije koje se nalaze na prostoru PP “Rijeka Zeta” postoje dugo, vjerovatno su bile tu i prije proglašenja ovoga prostora zaštićenim područjem, ali nastavljaju da se šire i nakon proglašenja. Osobe koje nepropisno odlažu otpad, uglavnom biraju vrijeme, pa to čine pretežno noću, potvrđuju iz AUZP.

“Kazne nijesu adekvatne težini učinjenog djela. Tako je prema saznanjima dobijenim od Komunalne policije predviđena kazna za nepropisno odlaganje kamiona otpada bila svega 20 eura”, rekli su iz AUZP za CIN-CG.

Vlasnik privatne parcele u zaštićenom području dužan je da, prema Odluci o komunalnom redu, vodi računa o svom posjedu, a ukoliko to ne radi, inspektor ili rendžer izlaskom na lice mjesta, konstatuje zapisnički zatečeno stanje i ukazuje rješenje subjektu nadzora da svoje dvorište uredi.

“Kazna za fizičko lice je od 20 do hiljadu eura”, naveli su iz Komunalne policije Podgorice.

Zemlje Evropske unije (EU) imaju mnogo strože zakone i praksu. U Italiji je tako prekršajna kazna za onoga koji je uhvaćen da odlaže nelegalno otpad bila od 300 do tri hiljade eura, a od oktobra 2023, čak i povećana i sada iznosi od hiljadu do 10 hiljada eura. Ako su u pitanju opasni otpadi, kazna može ići i do 20 hiljada eura. U italijanskom Zakonu kulurnog nasljeđa i pejzaža navodi se da nije samo onaj ko je nelegalno odložio otpad kriv, već i vlasnik zemljišta na kojem se nalazi otpad može odgovarati.

“Od 2020. do danas nije bilo formiranih krivičnih predmeta zbog krivičnog djela zagađenje životne sredine otpadom”, saopštili su iz Osnovnog suda Podgorica za CIN-CG.

Krivični zakonik Crne Gore (KZCG) propisuje kazne od tri mjeseca do osam godina zatvora onome ko sakupljanjem, prevozom, preradom, odlaganjem ili odstranjivanjem otpada izazove opasnost za život, tijelo ili zdravlje ljudi ili opasnost - znatnu štetu - u odnosu na kvalitet vazduha, vode ili zemljišta ili za životinjski ili biljni svijet. Ako je djelo učinjeno iz nehata, onda zakon propisuje kazne od novčanih do pet godina zatvora, a u slučaju da je djelo dovelo do teških tjelesnih povreda, teškog narušavanja zdravlja ili smrti jedne ili više osoba, učinilac se može kazniti zatvorom od dvije do dvanaest godina.

Iz AUZP su CIN-CG-u kazali da je prije tri mjeseca u Podgorici održan sastanak predstavnika svih relevantnih ustanova, preduzeća, lokalnih i državnih inspekcija nadležnih za ovu problematiku, kao i drugih koje mogu da da doprinesu rješenju ovoga problema i da je tom prilikom donesen zaključak da se vlasnici parcela na kojima postoje divlje deponije pozovu na razgovor u prostorije Glavnog grada.

“Direkcija za imovinu Podgorice je dobila zadatak da uz pomoć AUZP-ove baze divljih deponija, identifikuje vlasnike i pozove ih na sastanak u Glavni grad, jer postoji mogućnost da neki nijesu ni upoznati u kakvom su stanju njihove parcele”, istakli su iz AUZP.

Na tom sastanku vlasnici će biti informisani o tome da će deponije biti uklonjene, ali da bi, u slučaju ponovnog odlaganja otpada, svako snosio odgovornost za stanje svoga imanja, odnosno da bi protiv njih bio pokrenut postupak.

Često se dešava da neko zapali otpad na ovim divljim deponijama. Tada se javlja rizik po zdravlje stanovništva u blizini. Kada se požari aktiviraju, šire se štetne i otrovne materije - na primjer, sagorijevanje plastičnih materijala generiše dioksine i slična jedinjenja, pa se tako zagađuje vazduh, voda, zemljište…

Blizu najveće deponije se i eksploatiše zemlja, kažu rendžeri sa kojima je razgovarao CIN-CG.

“Uhvatali smo ih kako odatle kradu zemlju i poslije to prodaju”.

Pitanje je kuda odlazi ta zemlja i za šta služi, kao i kakve posljedice po zdravlje njena upotreba može da izazove.

Jedna od pet glavnih tačaka Zelene agende za Zapadni Balkan, koju je Crna Gora potpisala 2020. godine, jeste smanjenje zagađenja vazduha, vode i zemljišta. Sredinom aprila 2024. godine usvojen je Zakon o upravljanju otpadom, ali on se detaljnije ne bavi deponijama na privatnim imanjima u zaštićenim područjima.

Tim više nevladinih organizacija nedavno je predložio da se, u okviru reorganizacije Uprave za inspekcijske poslove, usvoji digitalizacija inspekcijskih službi i prijava. To bi moglo povećati transparentnost, borbu protiv korupcije u ovoj oblasti i efikasnost službi.

Prvo se gradi, pa šta bude, biće

Jedna žena sjedi ispred svoje kuće i čita novine. Pored nje, uz visoku betonsku ogradu rade bageri, rovokopač, grade se temelji… Na Veljem brdu, u zaštićenoj zoni PP, niče čitavo novo naselje. No, to je samo jedno od gradilišta.

Novinarka CIN-CG-a je za potrebe ovog istraživanja, obišla podgorički dio PP “Rijeka Zeta” sa rendžerima AUZP-a i imala priliku da vidi da je na prostoru Veljeg brda u posljednje vrijeme niklo čak sedam bespravnih objekata.

Vide se gotovo postavljeni temelji, betonske ploče i noseći zidovi na pojedinim objektima. Pored većine nedovršenih objekata istaknuto je rješenje Ekološke inspekcije o zabrani gradnje, a manji broj ima i zabranu Građevinske inspekcije.

Ali, samo su neki zbog tih zabrana zaustavili gradnju, a dio ne odustaje. Jedni grade u trećoj zoni zaštite ovog parka prirode, a neko i u drugoj, gdje bi mogli po zakonu biti postavljeni samo privremeni objekti.

Nijedan od ovih objekata nije porušen. Interesantno, na jednom objektu koji se već mjesecima gradi, radnici su slobodno kopali ispred ekipe CIN-CG, iako vlasnik tog objekta u tom momentu nije imao saglasnost Agencije za zaštitu životne sredine (EPA). CIN-CG je saznao da je saglasnost od EPA dobijena dan nakon naše posjete.

Ovakvi slučajevi ukazuju na pogubnu praksu koja je učestala u Crnoj Gori - prvo se gradi bez dozvola, pa šta bude. Dozvole se traže naknadno i tako se legalizuju mnogi objekti.

Rendžeri objašnjavaju da su oni koji grade u zaštićenom području u početku pomalo i “štrecali” od službe zaštite Agencije za upravljanje zaštićenim područjima Podgorice.

“Međutim, kako vrijeme prolazi i oni vide da ozbiljnijih sankcija nema, svi su krenuli da grade, pa šta bude da bude… Inspekcija izađe, dobiju prijavu, a onda nastave da grade”.

Kazne za bespravnu gradnju koja uništava životnu sredinu uglavnom uslovne

Rendžeri su u proteklom periodu podnijeli 11 zahtjeva za reagovanje Ekološkoj inspekciji i osam zahtjeva Građevinskoj inspekciji zbog bespravne gradnje u parku prirode “Rijeka Zeta”.

Za nadzor na protivpravno izgrađenim objektima, shodno Zakonu o planiranju prostora i izgradnji objekata, zadužena je Urbanističko-građevinska inspekcija u okviru Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine (MDUP).

Prema Zakonu o zaštiti životne sredine, Ekološka inspekcija nadležna je da vrši kontrole u zaštićenim područjima.

“Što se tiče ilegalne gradnje, od 2020. godine donoseno je 14 rješenja o zabrani daljih aktivnosti, a podneseno šest zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka i jedna krivična prijava”, kažu iz Ekološke inspekcije za CIN-CG.

Objašnjavaju i da se, u zakonskom smislu, dešava paradoks. Naime, trenutno važećim Zakonom o zaštiti prirode nije propisana prekršajna odgovornost za fizičko lice ukoliko vrši radnje, aktivnosti i djelatnosti u zaštićenom području prirode bez dozvole Agencije za zaštitu prirode, iako bi to trebalo da postoji.

“Smatramo da bi trebalo primijeniti tu zabranu i kaznu i kroz druga dokumenta, kao što je prostorno-planska dokumentacija”, navode još iz Ekološke inspekcije.

CIN-CG do objavljivanja ovog teksta nije uspio da dobije odgovore na brojna pitanja koja je uputio Urbanističko-građevinskoj inspekciji.

Iz Osnovnog suda Podgorica su saopštili za CIN-CG da je od 2020. do danas formirano 35, a donijeto je 29 presuda zbog krivičnog djela građenje objekta bez prijave i dokumentacije za građenje. Te presude se odnose na bespravnu gradnju na čitavoj teritoriji Glavnog grada. U svim presudama u koje je CIN-CG imao uvid, kazne su uslovne, samo je u jednom slučaju, koji se tiče produženog krivičnog djela, sud izrekao kaznu kućnog zatvora od tri mjeseca, iako je za ovo krivično djelo predviđena kazna od šest mjeseci do pet godina zatvora.

Od 29 presuda, samo dvije se tiču parcela koje se nalaze u parku prirode “Rijeka Zeta”, na prostoru Veljeg Brda, i obje kazne izrečene u njima su uslovne.

CIN-CG-u je iz Osnovnog suda Podgorica rečeno da od 2020. godine do danas nije bilo formiranih predmeta zbog krivičnog djela protivpravna izgradnja, stavljanja u pogon i rad objekata i postrojenja koja zagađuju životnu sredinu. Nije bilo ni pravosnažnih presuda koje se odnose na navedeno krivično djelo. Za ovo djelo kazne su od šest mjeseci do 12 godina zatvora.

U Italiji mogu da otuđe vlasništvo nad parcelama gdje se ilegalno gradi

U zemljama Evropske unije, recimo Italiji, pravni zastupnik zaštićenog prirodnog područja, kao što je to u Crnoj Gori AUZP, može da izda rješenje za momentalnu obustavu radova i vraćanje zaštićenog područija u pređašnje stanje. Onaj ko je naručio gradnju, ali i firme koje su pristale da grade nezakonito, imaju zakonsku obavezu da snose sve troškove oko saniranja uništenog područja, u protivnom opština ima pravo i da otuđi ruinirano vlasništvo.

Crnoj Gori predstoji još dug put, ne samo da uskladi prakse sa onima u EU, već da implementira sopstvene zakone, koji se često krše, priroda zaštićenih područja i zdravlje ljudi se uništavaju, a za to gotovo niko ne odgovara.

Izražen krivolov na ptice

Devastaciji parka prirode “Rijeka Zeta” doprinosi i krivolov. Na meti su uglavnom ptice.

Nedjeljom je dozvoljen lov, ali se čak i drugim danima mogu pronaći vabilice koje se sastoje od zvučnika, nosača zvuka (npr. mp3 plejer) i baterije, što nije dozvoljeno.

Tokom noći mogu se čuti zvuci koji oponašaju pjesmu prepelica, koji su toliko glasni i čuju se nekoliko kilometara. Prepelice taj zvuk mami zbog hrane i odmora. Tako zvukovima obmanute ptice slijeću i čekaju zoru kada dolaze krivolovci i ubijaju ih.

Crnogorski Zakon o divljači i lovstvu jasno zabranjuje upotrebu vabilica prilikom lova, jer se na taj način divljač masovno uništava.

“S obzirom na količinu ispaljenih patrona koju smo našli u lugovima, nemoguće je da je toliko ptica ubijeno tokom vikenda na jednom mjestu, ako prethodno nijesu namamljene”, objašnjavaju rendžeri za CIN-CG.

U Crnoj Gori je do sada registrovano 352 vrsta ptica, a to je čak 65 odsto vrsta biodiverzitetskog bogatstva Evrope, gdje ima oko 533 vrste.

Na teritoriji parka prirode “Rijeka Zeta” registrovane su i brojne biljne i životinjske vrste, kao i Natura 2000 staništa, koja su zaštićena zakonima EU.

Rendžeri za CIN-CG kažu da je riblji krivolov zasada manje izražen u podgoričkom dijelu Parka kojim oni upravljaju, iako naiđu na neki sakriveni čun. Ulovljena riba nije preporučljiva za ishranu, baš zbog zagađenja.

Iz razgovora sa bivšim zatvorenicima može se zaključiti da oni koji trpe zlostavljanje radije kriju ovaj problem, nego što ga prijavlju

Đurđa Radulović 

Prilikom mog prvog iskustva u Istražnom zatvoru susreo sam se hijerarhijom u zatvorskim sobama. U sobi uvijek imaš nekog ko je glavni. To je obično osoba koja je najduže u sobi, takozvani najstariji, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Mladen (ime izmijenjeno zbog zaštite identiteta), bivši zatvorenik UIKS-a.

On je više puta boravio u Istražnom zatvoru i Kazneno-popravnom domu u Spužu.

“Glavni u mojoj sobi tada, bio je nasilnik. Nijesmo smjeli protiv njega. Jednom je naredio cimeru da pretuče drugog našeg cimera dok ovaj bude izlazio iz tuš-kabine. Nervirao ga je jer je bio stranac. Niko od nas nije znao zašto je tu, bio je potpuno nekonfliktan, miran”, objašnjava Mladen.

Cimer kome je nasilnik naredio da ga pretuče, osjećao je da to mora da uradi, plašio se “glavnog”, objašnjava Mladen.

“Sačekao je tog nesretnog stranca dok je izlazio iz tuš-kabine, i toliko ga odalamio da je ovaj pao i ozbiljno povrijedio glavu na pločicama kupatila”, objašnjava Mladen.

Stranci su samo jedna od grupa koja se smatra naročito ugroženom po pitanju zlostavljanja među zatvorenim licima, navodi Asocijacija za prevenciju torture, internacionalna nevladina organizacija koja se decenijama bori protiv mučenja i nehumanog i degradirajućeg tretmana u zatvorenim institucijama.

I dok bilo koja vrsta različitosti predstavlja rizik za mučenje od strane drugih zatvorenika, više sagovornika CIN-CG-a, koji su boravili u Upravi za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS), smatra da neki oblik nasilja iskusi veliki broj zatvorenik, i da pravila nema. Dovoljan je jedan zlostavljač u sobi, da se ionako traumatično iskustvo zatvora, pretvori u noćnu moru za sve koji tu borave.

Komitet protiv torture Ujedinjenih nacija (CAT), kao i Evropski komitet za sprečavanje mučenja (CPT), prepoznaju nasilje između zatvorenika kao ozbiljan izvor torture, za koji je potrebno ciljano djelovanje i osmišljavanje programa. Nasilni incidenti među zatvorenicima su redovna pojava u skoro svim zatvorskim sistemima, tu spadaju različiti fenomeni, od suptilnih oblika zlostavljanja do otvorenog zastrašivanja i ozbiljnih fizičkih napada, navodi se u priručniku za zaposlene u zatvorima Evropske komisije “Borba protiv zlostavljanja u zatvorima”.

Zatvorske neformalne hijerarhije uglavnom dovode do ove vrste nasilja, a izvor su često i loši uslovi, kao što je pretrpanost, koja je u UIKS-u jedan od vodećih problema, naročito u Istražnom zatvoru. Godinama su i strane i domaće organizacije upozaravale na intenzitet nasilja među zatvorenicima u UIKS-u.

“Nasilje među zatvorenicima predstavljalo je konstantan problem u Istražnom zatvoru i Upravi za izvršenje krivičnih sankcija, glavnom zatvoru u zemlji. Tokom ove godine prijavljeni su slučajevi nasilja u ovom zatvoru koji se pripisuju dugogodišnjem sukobu između dvije najveće organizovane kriminalne grupe u zemlji”, navodi Izvještaj o ljudskim pravima za Crnu Goru Stejt dipartmenta za 2023. godinu, koji je izašao u aprilu.

Iz UIKS-a, pak, kažu za CIN-CG da se ni u jednom od slučajeva sukoba između zatvorenika nije radilo o pripadnicima suprotstavljenih klanova.

“Smatramo neophodnim istaći da se u UIKS-u prilikom smještaja lica lišenih slobode, naročita pažnja posvećuje bezbjednosnom aspektu, te se onemogućava ostvarivanje kontakta između lica za koja postoje saznanja i informacije da pripadaju suprotstavljenim kriminalnim grupama”, objašnjavaju iz UIKS-a.

Oni su potvrdili da je tokom 2023. bilo slučajeva tuča između cimera u zatvorskom smještaju, a protiv njih su pokrenuti disciplinski postupci.

Desetine disciplinskih postupaka svake godine

Tokom 2023. godine zbog tuče i nanošenja tjelesnih povreda disciplinske mjere su izrečene za 80 zatvorenika UIKS-a, pokazuju podaci koje je UIKS dostavio CIN-CG-u. To je povećanje u odnosu na 2022. godinu kada su disciplinske mjere izrečene za 54 zatvorenika.

Iz kancelarije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, kojoj zatvorenici mogu prijaviti slučajeve nasilja i kršenja ljudskih prava, kažu da veoma rijetko dobijaju prijave za zlostavljanje od strane drugih zatvorenika. Uglavnom se prijave tiču kršenja prava od strane UIKS-a ili zlostavljanja koje su pretrpjeli od zaposlenih. Tako ni prošle godine nije bilo prijava zatvorenika Ombudsmanu za nasilje doživljeno od drugih zatvorenih lica, podaci su Godišnjeg izvještaja ove kancelarije za 2023.

Ipak, iz ove kancelarije objašnjavaju da to nije dokaz da niko od zatvorenika ne trpi zlostavljanje.

“Među zatvorenicima oduvijek postoji poseban vid društvene organizacije i u nju je jako teško ući i znati šta se tačno dešava”, objašnjavaju za CIN-CG iz ove kancelarije.

Ni u Osnovnom sudu u Danilovgradu, koji je nadležan za krivična djela u UIKS-u, nisu se vodili postupci za nasilje među zatvorenima, već isključivo za nasilje zaposlenih prema njima, potvrdili su za CIN-CG iz tog suda.

U Strategiji za izvršenje krivičnih sankcija 2023- 2026. navodi se da je “evidentan značajan pad broja slučajeva nasilja među zatvorenicima/cama, što je dijelom rezultat sprovedenih posebnih programa tretmana za počinioce nasilničkog ponašanja”.

Ipak, podaci disciplinskih prijava koje su službenici UIKS-a podnosili protiv zatvorenika, ne pokazuju da je broj incidenata u posljednje četiri godine u padu. Prošle godine bilo je najviše prijava od 2020. - njih 120.

Dokumenta iz posljednje dvije godine u vezi sa ovom pojavom pokazuju konfliktne podatke. Tako je Komitet protiv torture UN-a 2022. u svojim preporukama Crnoj Gori, izrazio zabrinutost u vezi sa nasiljem među zatvorenicima i preporučio poboljšanje kapaciteta osoblja i prostorija, kako bi se prevenirala ova vrsta nasilja. Međutim, posljednji izvještaj Komiteta za sprečavanje mučenja Evropske komisije, koji se odnosi na posjetu iz 2022. godine, navodi da je nasilje među zatvorenicima u UIKS-u relativno rijetka pojava, a broj prijava “gotovo nepostojeći”. I kada se ovakva vrsta nasilja desi, sa njom su se zatvori uspješno nosili, tako što su vršili premještaje iz ćelija uz detaljne procjene rizika, navodi se dalje.

To je značajan napredak u odnosu na prethodne izvještaje ovog Komiteta. U tri prethodna izvještaja, koja su se odnosila na posjete iz 2017, 2013. i 2008. godine, Komitet je zabilježio visoku stopu nasilja među zatvorenicima i slab odgovor UIKS-a na ovaj problem.

“Znaju da moraju da ćute”

Nakon što se stranac iz Mladenove priče, uz vrisku srušio na pod od siline udarca, komandiri su se odmah pojavili, i pitali o čemu je riječ.

“Žrtvi je bilo jasno da ne smije da pisne, ali i nama ostalima. Morali smo da svjedočimo i potpišemo komandirima, onako kako nam je kazao ‘glavni’ - da se čovjek slučajno poklizao na pločice u kupatilu. Bilo nas je strah da i mi tako ne završimo”, nastavlja Mladen.

On je i sam, kako objašnjava, kada je u jednom trenutku postao “najstariji u sobi”, koristio tu poziciju.

“Otimao sam terapiju za bolest zavisnosti, buprenorfin, od momka koji je tek došao. Tako sam i ja postao zlostavljač, ne iz želje da nekog mučim, nego su mi trebale tablete, zbog zavisnosti”, objašnjava.

Mladen nije primao terapiju za bolest zavisnosti, koja je veoma tražena u zatvoru, a samo je dio zatvorenika dobija na recept. O ovom problemu CIN-CG već je pisao.

“Postoje nepisana pravila, oni koji tek dođu u sobe znaju da moraju da ćute. Teško dolazi do toga da te neko prijavi za bilo što”.

Iz razgovora sa bivšim zatvorenicima, može se zaključiti da oni koji trpe zlostavljanje radije kriju ovaj problem, nego što ga prijavljuju.

“Većina neće to da prijavi, još bi gore prošao onaj koji uradi tako nešto. Ne znaš šta je gore kad si žrtva, strah ili stid što ti se to dešava”, objašnjava Mladen.

“Prilikom mog prvog iskustva sa istražnim zatvorom, cimer iz sobe, koji je djelovao kao neko ko je glavni, oteo mi je odjeću i cigarete. Shvatio sam da je bolje da se ne kačim sa njim, i da ništa ne pominjem”, kaže za CIN-CG Mirko (ime izmijenjeno zbog zaštite identiteta), bivši pritvorenik u Istražnom zatvoru UIKS-a.

Objašnjava da je cimer oteo stvari od njega da bi ih kasnije preprodavao u zamjenu za psihoaktivne supstance od drugih zatvorenika. Kako kaže, shvatio je da je problematični cimer u drugarskom odnosu sa komandirima, pa je bio uvjeren da prijavljivanje ne bi vodilo ničemu.

“U sobi pored moje, bio je baš opasan nasilnik. Nije dozvoljavao cimerima da koriste WC kad su htjeli, morali su da ga pitaju. Svi smo znali da se to dešava, ali niko neće da prijavi te stvari”, kaže za CIN-CG Danilo (ime izmijenjeno zbog zaštite identiteta), takođe bivši zatvorenik.

Naročito je učestalo psihičko nasilje, kaže Mladen.

“Najbenigniji vid zlostavljanja u zatvoru su uvrede i seksualni eksplicitni komentari na račun partnerki, izmišljanje priča o tome kako te žena vara”, govori Mladen, koji tvrdi da je to doživio više puta.

“Užasno je, ali znao sam da treba da iskuliram jer bih sebi napravio problem da sam to probao da riješim na bilo koji način”, objašnjava sagovornik CIN-CG-a.

Iz kancelarije Zaštitnika kažu za CIN-CG da su u posljednjih osam godina istraživali svega jedan slučaj navoda za zlostavljanje među zatvorenicima. Osoba koja je prijavila zlostavljanje, zapravo je sama bila zlostavljač upravo onih koje je prijavila, utvrdila je pomna istraga Zaštninika. Lica koja je zlostavljač mučio su ćutala sve dok nije došlo do postupka, evidentno je iz dokumentacije koju je Zaštitnik dostavio CIN-CG-u.

Jedan slučaj ponižavajućeg tretmana zatvorenika V. J. od strane cimera dospio je 2020. u medije. Prilikom ponižavanja zatvorenika, cimeri su ga snimali, dok mu naređuju da sa povezom oko očiju, vezan leđima za dugačku šipku, vrši određene pokrete.

Iako su i UIKS i tužilaštvo ispitivali slučaj, sa pretpostavkom da je riječ o zlostavljanju, V. J. je u potpunosti negirao ove navode i govorio je da je samo “radio vježbe”.

Tada su izvori “Vijesti” iz Istražnog zatvora za taj medij izjavili da je zlostavljanje V. J. svakodnevno, ali da “ne prijavljuje ništa jer se plaši odmazde”.

I 2019. je objelodanjen jedan slučaj zlostavljanja zatvorenika od strane cimera, koji je takođe sniman. Nakon što je snimak dospio u javnost mučeni zatvorenik tvrdio je da je dugo prijavljivao zlostavljanje upravi UIKS-a, ali iz ove instititucije su negirali da je bilo prijava.

Na nasilje odgovarali nasiljem

Da nasilja među zatvorenicima ima, potvrđuje i nasilje koje nad onima koji izazivaju nerede vrše službenici UIKS-a. Tako gotovo svake godine dolazi do primjene sile prema zatvorenim licima od strane zaposlenih UIKS-a, često nakon njihovih međusobnih sukoba, pokazuju dokumenta Zaštitnika.

Sagovornik CIN-CG-a koji je boravio prije oko deset godina u UIKS-u navodi da je nakon tuče bio mučki zlostavljan od strane zaposlenih UIKS-a, toliko da su mu, kako tvrdi, unutrašnji organi otkazali i jedno vrijeme nije mogao normalno da jede, pije, ili ide u toalet.

“Vezali su me lisicama za radijator i tukli po tabanima, po bubrezima, krvnički. Nisam mogao da vidim ko su, bili su pod maskama”, kaže nekadašnji zatvorenik.

On nikada nikome nije ispričao šta je doživio. Ne želi ni danas da ulazi u detalje, teško mu je da se sjeća. Nasilje je, objašnjava, doživio kao poniženje. Za razliku od nekih zatvorenika, koji su prijavljivali zlostavljanje za koje se smatra da je ranijih decenija bilo na gorem nivou nego danas, on nikada nikog nije prijavio. Kako kaže, najviše je takvih - koji su pretrpjeli torturu nakon problematičnog ponašanja, ali je nisu prijavili.

Bezbjednost i sigurnost zatvorenika moraju biti nadležnost institutcije, a zaposleni u zatvoru moraju biti na stalnom oprezu da bi zaštitili zatvorene od nasilja, kako verbalnog i psihološkog, tako fizičkog, navodi Asocijacija za prevenciju torture.

Da bi se izašlo na kraj sa fenomenom nasilja među zatvorenicima, zatvorsko osoblje mora biti spremno da uoči znake problema i biti odlučno i adekvatno obučeno da interveniše kada je to potrebno. Pozitivni odnosi između osoblja i zatvorenika, zasnovani na svijesti o sigurnosti i brizi u zatvoru, odlučujući je faktor u ovom kontekstu, to u velikoj mjeri zavisi od toga da li osoblje posjeduje odgovarajuće sposobnosti međuljudske komunikacije, navodi se u priručniku Evropskog savjeta “Borba protiv zlostavljanja”.

Globalni problem

Početkom godine, region je potresla priča iz zatvora u Srbiji, gdje je penzioner, koji je nakon što je bacio petardu sa prozora, završio na izdržavanju jednomjesečne kazne u zatvoru Padinska skela, jer nije imao novca da plati za prekršaj. Nikada nije izašao iz zatvora - ubijen je nakon najbrutalnijih oblika mučenja i silovanja predmetom, od strane cimera, koji su tu takođe bili smješteni zbog sitnih prekršaja, i nikada ranije nisu gonjeni.

Ovaj primjer pokazuje da granice kada je u pitanju zlostavljanje nekada gotovo da ne postoje. Određen nivo nasilja postoji u svim zatvorenim institucijama samo zbog činjenice oduzete slobode, i tenzije i frustracije koje to nosi sa sobom, navodi Asocijacija za prevenciju torture.

Osim toga, zatvorska populacija je generalno konfliktna, što predstavlja dodatne rizike, navode relevantne institucije.

CPT je početkom mjeseca upozorio na povećanje gužvi i nasilja između zatvorenika na Kipru, a prošle godine je upozorio Moldaviju da hitno reaguje na nasilje među zatvorenima, koje proizilazi iz neformalnih zatvorskih hijerarhija, gdje čak postoji sistem “kasti”. Tako u tom neformalnom sistemu postoje takozvani “nedodirljivi” ili “poniženi”, kojima je zabranjeno da imaju kontakt sa zatvorenicima “viših” kasta, smiju da hodaju samo uza zid, zabranjen im je pristup javnim i rekreacionalnim površinama, kantini i vešeraju koji koristi generalna zatvorska populacija. Njima je zabranjeno da rade sa drugima koji su smješteni u zatvoru, a imaju i najgore uslove smještaja, navodi se u izvještaju CPT-a za 2023.

U zemljama Latinske Amerike zatovrenici su toliko ojačali da neformalno preuzimaju uprave zatvora, i vladaju njima. Oružje lako ulazi u ove zatvore, a klanovi su toliko moćni da organizuju bjekstva i ubistva čuvara ili preuređuju život u zatvoru tako da žive komotno, pa čak uvode svoje porodice da žive sa njima. Tako je trideset zatvorenika pobjeglo prošle godine iz zatvora u Meksiku, prilikom čega su ubili sedamnaestoro ljudi, uglavnom čuvara. Najmoćniji klanovi Brazila formirani su upravo u zatvoru.

UIKS tvrdi da nije bilo slučajeva silovanja

Sagovornici CIN-CG-a uvjereni su da je u UIKS-u posljednjih godina dolazilo i do najtežih oblika zlostavljanja.

Znam da je jedan baš nasilan tip naredio nekolicini njih da seksualno zlostavljaju jednog čovjeka sa kojim je bio u konfliktu”, kaže Mladen.

Kako navodi, seksulano zlostavljanje izvršeno je predmetom, a u to su bili upućeni brojni zatvorenici koji su zlostavljanog zbog ovog slučaja ismijavali, što je nanosilo dodatnu bol. Događaj se, kaže, desio u periodu 2018-2019.

UIKS ne raspolažu podacima da je u ovom periodu došlo do seksualnog zlostavljanja ijednog lica lišenog slobode, a prema evidenciji UIKS-a nije bilo slučajeva silovanja ni prethodnih 10 godina, kazali su za CIN-CG iz ove institucije.

Dva slučaja prijave silovanja u UIKS-u bila su u medijima 2019. godine. Međutim, tužilaštvo je tada odbacilo krivične prijave, usljed nedostatka dokaza.

“U nedostatku dokaza tužioci najčešće obustavljaju istragu i slučaj torture nad zatvorenikom odlazi u zaborav. To je posljedica neefikasnosti krivičnog postupka, jer ako ne može da se utvrdi ko je činio određenu radnju, onda nema krivičnog djela”, kazao je tadašnji zamjenik tamošnjeg ombudsmana Miloš Janković za Dan.

Seksualno zlostavljane u muškim zatvorima je fenomen koji se obično ne prijavljuje, i koji i nanosi stigmu, navodi organizacija Panel Reform, u svom izvještaju Globalni zatvorski trendovi za 2023. Navodi se da su u jednoj studiji rađenoj u Engleskoj i Velsu čak i zaposleni u zatvoru stigmatizovali žrtve silovanja u muškim zatvorima.

Sa lažnim diplomama za poslove se prijavljivali policijski službenici, direktori, urednik, književnik, zaposleni u opštinama…Institucije imaju pravne mehanizme da detaljno ispituju diplome, ali ih uglavnom ne koriste

Andrea Perišić / Kristina Radović

Dvije vaspitačice koje rade u državnoj predškolskoj ustanovi vrtiću Eko bajka u Pljevljima, stekle su obrazovanje na sumnjivom univerzitetu u entitetu Bosne i Hercegovine - Republici Srpskoj, a na osnovu tih diploma obračunava im se veća mjesečna zarada.

To se vidi iz dokumentacije i odgovora koje su iz Eko bajke na osnovu zahtjeva po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama (SPI) dostavili Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Obje su diplomirale na Pedagoškom fakultetu Nezavisnog univerziteta Banja Luka (NUBL). Ovaj univerzitet je trenutno pod istragom Tužilaštva Bosne i Hercegovine i Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) zbog nezakonitog izdavanja i prodaje fakultetskih diploma. Nekadašnji rektor ovog univerziteta, Zoran Kalinić, koji je potpisao jednu od ove dvije diplome u koje je CIN-CG imao uvid, uhapšen je u februaru 2023. godine zbog optužbi da je učestvovao u nezakonitim radnjama oko diploma.

CIN-CG je u toku ovog istraživanja došao do više desetina sumnjivih diploma sa različitih fakulteta iz regiona. Sve te diplome su bez problema priznate u Crnoj Gori, u Ministarstvu prosvjete, nauke i inovacija (MPNI), preciznije Nacionalnom informacionom centru Crne Gore (ENIC centru), koji je posebna organizaciona jedinica MPNI zadužena za poslove priznavanja diploma iz inostranstva.

Neke diplome su posebno zanimljive i na prvi pogled se vidi da nešto nije u redu, pa čudi kako je to prošlo mimo nadležnih. Jedna od takvih diploma koju je priznalo MPNI je ona Podgoričanina XX koji je na Fakultetu za menadžement Internacionalnog univerziteta Brčko distrikt u Bosni i Hercegovini stekao diplomu inženjera građevinarstva 2014. godine, iako je taj univerzitet osnovan 2011, a studije traju četiri godine.

Većina diploma u koje je CIN-CG imao uvid potiče sa Univerziteta Union Nikola Tesla, Nezavisnog univerziteta Banja Luka (NUBL), Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru, Evropskog univerziteta u Brčkom, Univerziteta u Travniku, Internacionalnog univerziteta Travnik, kao i Visoke škole za primijenjene i pravne nauke Prometej iz Banja Luke.

“U Crnoj Gori, prema našim analizama, ima oko 25 hiljada lažnih diploma”, kaže za CIN-CG Zarija Pavićević, koordinator Alternative Crne Gore, organizacije koja se već duže vrijeme bavi problemom lažnih diploma.

Neke od tih diploma, navodi za CIN-CG bivša poslanica u Skupštini Crne Gore Branka Bošnjak, imaju pojedini poslanici, direktori i članovi odbora, pa i ministri…

“Sve diplome, naročito onih ljudi koji su na važnim javnim funkcijama i odlučuju o strateški važnim pitanjima, treba dobro prečešljati”, smatra ona.

Za rješavanje problema lažnih diploma potrebna je međuresorna saradnja, navode iz MPNI-a.

“U pripremi je formiranje interresorne radne grupe koju će činiti predstavnici različitih ministarstava i svih relevantnih institucija”, najavljuju iz ovog Vladinog resora.

Sociolog Andrija Đukanović za CIN-CG ističe da je pojava lažnih diploma negativno uticala na percepciju akademskog obrazovanja.

“Akademska postignuća manje se vrednuju, jer se sada sve dovodi u sumnju. Važno je uspeti se na društvenoj ljestvici, zauzeti mjesto, omogućiti sebi položaj i materijalnu korist. Znanje više nije neophodno za napredovanje u društvu. Opšti ambijent podstiče kršenje zakona koje je izdignuto na nivo vrline”.

Đukanović smatra da je društvo koje se bazira na neznanju i kršenju zakona osuđeno na sigurnu propast.

“Šteta je ogromna i sigurna kada ljudi bez znanja zauzimaju pozicije sa kojih donose odluke. Oni su tu zbog ličnog interesa i često interesa određene političke elite, odnosno partije koja žmuri na njihovo obrazovanje i kupuje njihovu lojalnost. Svi su zadovoljni, ali nesvjesni štete koju će napraviti društvu. Biće potrebno mnogo napora da se stvari promijene”.

Institucije imaju pravne mehanizme da temeljno provjere sve diplome iz inostranstva. Istraživanje CIN-CG-a je pokazalo da ih uglavnom ne koriste.

Najčešće bez detaljnog “češljanja”

CIN-CG-u je i više dobro upućenih izvora potvrdilo da institucije ne ispituju detaljno sve okolnosti u postupku priznavanja inostrane diplome.

U 2011. godini Crna Gora je donijela Zakon o priznavanju inostranih obrazovnih isprava i izjednačavanju kvalifikacija (Zakon) koji se temelji na EU preporukama i standardima u ovoj oblasti. MPNI, prema ovom Zakonu, može da utvrđuje, odnosno cijeni nekoliko kriterijuma prije nego prihvati stranu diploma. Može da ispituje da li je ustanova koja je izdala diplomu priznata, odnosno akreditovana od nadležnog organa u zemlji u kojoj je stečena obrazovna isprava, sistem obrazovanja u zemlji u kojoj je stečena inostrana obrazovna isprava, trajanje i nivo, odnosno stepen obrazovanja bez upoređivanja obrazovnog programa, vjerodostojnost obrazovne isprave, ali i druge okolnosti od značaja za priznavanje isprave radi zapošljavanja.

Istraživanje CIN-CG-a je pokazalo da su obrazovne institucije sa kojih mahom dolaze lažne diplome bez problema akreditovane i priznate u državama u kojima su osnovane, pa bi, u tim okolnostima, bilo neophodno da institucije dodatno obrate pažnju i ipak ispitaju sve druge pojedinosti.

Recimo, diploma sa NUBL jedne od dvije vaspitačice iz vrtića Eko bajka u Pljevljima, izdata je u oktobru 2023. godine, što znači da je proces priznavanja diplome u Crnoj Gori morala proći nakon toga. Taj univerzitet je prije toga, još od februara 2023, pod istragom bosansko-hercegovačkog tužilaštva. To su neke okolnosti u koje je MPNI moralo biti upućeno i zbog toga detaljnije analizirati zahtjev za priznanje diplome, prije nego ga je odobrilo.

CIN-CG je pitao MPNI da li je do sada taj Vladin resor postupao po posljednjem stavu, odnosno da li je u postupku priznavanja diploma ispitivao i druge okolnosti od značaja, kao i da li nam mogu navesti neke primjere u kom je po tom osnovu otkriveno da diploma nije prava.

Iz tog Ministarstva je rečeno za CIN-CG da to čine, iako nemaju obavezu da ispituju sve od navedenih kriterijuma.

“Naši ovlašćeni službenici za vođenje postupka ispituju sve kriterijume pojedinačno, kao i ‘druge okolnosti od značaja’ za priznavanje isprave radi zapošljavanja u koje ubrajamo: osnov upisa, odnosno prepisa na ustanovu visokog obrazovanja u inostranstvu u kom slučaju tražimo imaocu isprave dodatni dokaz o priznatim ispitima, zatim cijene se i godine života kada je upisana obrazovna ustanova, odnosno kada je stečeno obrazovanje”, navode.

Poseban je problem i što se Zakonom o priznavanju inostranih obrazovnih isprava i izjednačavanju kvalifikacija predviđa da jednom izvršeno priznavanje isprave ne podliježe ponovnom preispitivanju.

Ovo pravilo pruža stabilnost i predvidljivost osobama koje su stekle kvalifikaciju u inostranstvu, olakšava im proces zapošljavanja ili daljeg obrazovanja, objašnjava za CIN-CG viša pravna savjetnica Centra za građansko obrazovanje (CGO) Snežana Kaluđerović. To, međutim, navodi ona, ne isključuje mogućnost krivične odgovornosti, ako postoji sumnja u autentičnost ili zakonitost obrazovne isprave ili procesa priznavanja.

“To može imati pravne posljedice osude u vidu gubitka određenog prava zbog lažne ili falsifikovane isprave, poput prava na zapošljavanje na osnovu te isprave ili prava na dalje obrazovanje na osnove iste isprave”, ističe Kaluđerović.

Zarija Pavićević smatra da bi ovaj član Zakona ipak trebalo mijenjati.

“Pokušavamo da, u dogovoru sa MPNI, dođemo do zajedničkog predloga u kom pravcu bi se trebalo mijenjati ovo zakonsko rješenje. Zbog toga je formiran i poseban tim”, navodi on.

U 75 odsto presuda samo uslovna kazna

CIN-CG je analizirao 58 pravosnažnih presuda koje su se ticale krivičnog djela - falsifikovanje obrazovne isprave, a koje su crnogorski sudovi donijeli između 2009. i 2023. godine. Najviše osuđujućih presuda donio je Osnovni sud u Podgorici - 49, jednu Viši sud u Podgorici, po dvije Osnovni sud u Kotoru, Kolašinu i Cetinju i po jednu Osnovni sud u Rožajama i Baru. U najvećem broju presuda, njih 45, okrivljeni su dobili uslovnu i novčanu kaznu za falsifikovanje diploma, a u samo u devet slučajeva radilo se o zatvorskoj kazni, dok je u jednoj presudi okrivljeni osuđen na rad u javnom interesu, u drugoj na kućni pritvor, a u dva slučaja su oslobođeni.

Uslovne kazne su uglavnom bile na godinu ili dvije, a novčane od 30 do 1.250 eura. Najniža kazna zatvora izrečena je na 40 dana i to čovjeku koji je sa lažnom diplomom aplicirao za posao policijskog službenika u Ministarstvu unutrašnjih poslova (MUP).

U najvećem broju slučajeva, 44, falsifikovane su diplome srednje škole, u devet slučajeva radilo se o fakultetskoj diplomi, a u jednom slučaju okrivljeni je pokušao da falsifikuje prosjek kako bi mogao da aplicira za radno mjesto na Istorijskom institutu Crne Gore.

Dogodilo se i falsifikovanje diplome osnovne škole. Okrivljeni je 2017. Ministarstvu prosvjete predao na nostrifikaciju lažnu diplomu o završenoj osnovnoj školi. U odbrani je naveo da je to uradio jer nigdje nije mogao da se zaposli bez osnovne škole.

Jedan od okrivljenih falsifikovao je diplomu Filozofskog fakulteta u Nikšiću, što se otkrilo kada je 2010. aplicirao za mjesto urednika u jednom crnogorskom dnevnom listu, koji je tada bio u državnom vlasništvu i vršio je ulogu javnog glasila. Bio je izabran, a onda ga je neko anonimno prijavio. U odbrani je naveo da se na taj korak odlučio “zbog velike podrške iz rukovodeće strukture javnog servisa”.

Interesantan je i primjer čovjeka koji je sa lažnom diplomom Tehničke škole za mašinstvo i saobraćaj iz Kragujevca godinama radio u Ministarstvu unutrašnjih poslova i Specijalnoj antiterorističkoj jedinici. On je za to krivično djelo dobio dvije godine uslovne kazne i ostao je bez posla.

U presudi iz 2015. opisuje se slučaj jednog zaposlenog u Opštini Bijelo Polje koji je duže vrijeme tu radio sa lažnom diplomom ekonomiste za marketing i trgovinu jedne beogradske škole za više obrazovanje. Prvo je bio namještenik zadužen za vođenje biračkog spiska, a potom i savjetnik u Kancelariji za mlade. Imao je čak i uvjerenje o položenom stručnom ispitu za rad u državnim organima. Dobio je tri godine uslovne kazne.

Javnosti je ranije bio poznat slučaj Zorice Stanković, koja je sa lažnom diplomom Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu obavljala funkciju direktorice JU Druga osnovna škola u Budvi. Ona je dobila godinu dana uslovne kazne. Za ovo se možda ne bi ni saznalo da se u medijima nije pojavila informacija da je njena diploma lažna. U odbrani je Stanković navela da je posrednik u njenom slučaju bila agencija Obrazovni centar Akademija znanja iz Beograda.

Istraživanje CIN-CG-a pokazalo je da gotovo uvijek neko posreduje u procesu nabavke lažnih diploma.

Samo u jednom sudskom postupku okrivljen i posrednik

Hana (ime izmijenjeno zbog zaštite identiteta), nekadašnja studentkinja jednog fakulteta u Novom Pazaru za CIN-CG je opisala kako je izgledalo njeno “studiranje”.

“Upisala sam se na fakultet u Novom Pazaru, po savjetu i uputstvu žene koja je tu radila i koja mi je rekla da ću lako doći do diplome. Prilikom upisa objašnjeno mi je da se ne brinem za predavanja. Tako sam se ja tamo pojavila svega par puta, čisto onako”, počinje priču ona.

Svaka godina “studiranja” koštala ju je oko hiljadu i po eura. Čitav taj proces je prvobitno trebalo da traje četiri godine. Ipak, na drugoj godini joj je ponuđeno da diplomu dobije i ranije, ali da za nju više plati. Tu je počela da sumnja da će i sama biti prevarena.

“Ta žena, posrednica, rekla mi je da prvu ratu za fakultet uplatim na njeno ime u pošti. Bilo mi je čudno zašto uplata nije išla fakultetu, ali sam uradila kako je rekla. Kada god bih tamo otišla, ona bi mi pokazala koje sam sve ispite položila, a ja sam joj svaki put odnijela neki poklon, parfem, cvijeće ili nešto slično”, navodi Hana.

Kasnije je saznala da ti ispiti nijesu upisani kao položeni i da je ta žena zapravo sve vrijeme uzimala novac za sebe.

“Nikad nijesam ni vidjela indeks”, tvrdi ona i nakon toga je odlučila da napusti sve.

Osjeća se prevareno, jer joj nikada nije vraćen novac za fiktivne ispite.

U presudama koje smo analizirali, samo u jednom slučaju okrivljeni je i posrednik. U 2018. je Hercegnovljanin osuđen na uslovnu kaznu od dvije godine, jer je učestvovao u nabavci i upotrebi lažnih diploma o završenoj JU Srednjoj mašinsko-tehničkoj školi u Sarajevu.

U mnogima slučajevima su oni koji su htjeli da dođu do lažne diplome tvrdili da su i sami bili prevareni.

Tako je 2018. Cetinjanin osuđen na godinu dana uslovne kazne, jer je htio da nostrifikuje lažnu diplomu o položenom završnom ispitu koju je navodno izdala Srednja tehnička i srednja stručna škola u Trebinju.

On je u odbrani naveo da je na ljetovanju upoznao Lj. iz Trebinja koja mu je kazala da ima tetka koji ima značajne veze u toj školi, pa mu je ponudila da “preko veze” završi četvrti razred. Za diplomu joj je platio 300 eura i bio je uvjeren da je regularna. Međutim, ispostavilo se da je prevaren.

U drugom slučaju, nekadašnji student Ekonomskog fakulteta Univerziteta Crne Gore, koji je imao problem da položi preostalih pet ispita, dao je 8.500 eura izvjesnom čovjeku da mu pomogne da dođe do diplome jednog fakulteta u Srbiji. Upoznao ga je preko prijatelja. Nakon što je preuzeo novac, taj posrednik dao mu je da potpiše 33 blanko priznanice za koje je rekao da će iskoristiti za uplatu 33 ispita na fakultetu. Rekao mu je i da ne mora da se pojavljuje ni na ispitima. U procesu priznavanja diplome otkriveno je da nikada nije ni bio u evidenciji tog fakulteta u Srbiji.

I književnik je falsifikovao diplomu jedne srednje škole iz regiona. Za nju je platio 900 eura čovjeku kojeg je upoznao u firmi u kojoj se zaposlio, a koja mu je kao uslov tražila tu diplomu. Kada su ga iz Ministarstva prosvjete obavijestili da diploma nije validna, tvrdio je da je prevaren.

Međutim, sudovi u ovakvim slučajevima obično nijesu prihvatali odbrane, već su tvrdili da su okrivljeni bili svjesni da diplome nijesu važeće.

MPNI u posljednjih 16 godina podnijelo 122 krivične prijave

Od 2008. godine do danas Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija podnijelo je 122 krivične prijave tužilaštvima zbog sumnji u falsifikat obrazovne isprave. To je informacija koju su iz tog Vladinog resora dostavili CIN-CG-u.

U toku 2023, podnijeli su 28 krivičnih prijava zbog sumnje u falsifikat inostranih obrazovnih isprava svih nivoa obrazovanja. Od toga se pola prijava odnosi na falsifikat diploma srednjeg, a pola na falsifikat diploma visokog nivoa obrazovanja.

Samo od početka 2024. MPNI je podnijelo 18 krivičnih prijava zbog sumnje u falsifikat diploma. Od toga se u 14 prijava radi o diplomama srednjeg nivoa obrazovanja, a u preostala četiri slučaja o diplomama osnovnog i visokog obrazovanja.

Crna Gora je 2004. godine ratifikovala Lisabonsku konvenciju o priznavanju diploma u oblasti visokog obrazovanja u regionu Evrope, koja je bila i osnov za izradu Zakona o priznavanju i vrednovanju obrazovnih isprava iz 2008. godine.

Ta Konvencija je važan međunarodni dokument za sve zemlje članice ENIC/NARIC mreže koja je zadužena za pružanje savjeta i informacija o nacionalnim i inostranim obrazovnim sistemima. I Crna Gora je dio te mreže.

“Jedan od osnovnih principa Lisabonske konvencije je da priznavanje ne podrazumijeva detaljno upoređivanje studijskih programa. Dakle, u postupku priznavanja ne vrši se izjednačavanje kvalifikacije, već se formalno potvrđuje stečena kvalifikacija”, navode za CIN-CG iz MPNI-a.

U Crnoj Gori se, inače, u postupku priznavanja inostranih obrazovnih isprava o stečenom visokom obrazovanja u svrhu zapošljavanja ne vrši nostrifikacija, odnosno detaljno upoređivanje nastavnih planova i programa, saznaje CIN-CG.

Umjesto toga, samo se formalno potvrđuje stečeni stručni naziv, odnosno naziv kvalifikacije i nivo obrazovanja, bez obaveze polaganja dopunskih ispita.

Iz MPNI-a kažu da se kriterijumi koji se cijene prilikom priznavanja inostrane obrazovne isprave, između ostalog, odnose na provjeru vjerodostojnosti obrazovne isprave, kao i provjeru statusa ustanove koja je izdala diplomu - odnosno to da li je ustanova akreditovana od nadležnih institucija u zemlji porijekla obrazovne isprave.

Svake godine raste broj zahtjeva za priznavanje diploma, najviše sa privatnih univerziteta

Evidentno je da je svake godine broj zahtjeva za priznavanjem u svrhu zapošljavanja veći i da su diplome najčešće sa privatnih ustanova visokog obrazovanja, ističu iz MPNI-a.

Tako su 2018. godine bila 3 074 podnijeta zahtjeva, 2019 - 3 059 zahtjeva, 2020 - 3.505, 2021 - 3.046, a 2022. godine 5.346 zahtjeva.

U 2023. godini se ovaj trend rasta broja zahtjeva za priznavanje obrazovnih isprava nastavio, pa je tako zabilježen 5.151 upit. Mahom se radilo o diplomama stečenim u Ruskoj Federaciji, Turskoj i Ukrajini. Od tog broja 1 646 zahtjeva stiglo je iz regiona. Iz Srbije - 1.238, Bosne i Hercegovine - 323, Sjeverne Makedonije - 47, Slovenije - 23 i Hrvatske - 15 zahtjeva.

U najvećem broju pristiglih upita za priznavanje diploma sa privatnih obrazovnih ustanova radilo se o univerzitetima MB, Edukons, Union Nikola Tesla iz Beograda, kao i NUBL.

Kada su u pitanju državne ustanove, najviše upita pristiglo je od diplomiranih sa Univerziteta u Beogradu, Novom Sadu i Kragujevcu, kao i onih sa Univerziteta Istočno Sarajevo i Univerziteta u Sarajevu.

Iako je u prošloj godini više od polovine zatvorenika primalo neki vid terapije za zavisnost, droge su veoma dostupne, a programi liječenja još samo u planovima

Đurđa Radulović

U zatvoru je izuzetno lako upasti u zamku bolesti zavisnosti. I od droga, ali i od ljekova. U zatvoru postaneš zavisan od standardne terapije koja se djeli, poput ljekava protiv bolova za glavu, zatim bromazepana, leksilijuma, do buprenorfina..., kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Ivan (ime izmijenjeno zbog čuvanja identiteta), sagovornik koji je pristao na razgovor pod uslovom anonimnosti.

Služio je više puta kaznu u Upravi za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS). U zatvoru je imao najteže trenutke bolesti zavisnosti, ali je, kako kaže, tu i odlučio da promijeni smjer života.

"U jednom trenutku sam shvatio da moram da počnem da se liječim", kaže on.

Ipak, UIKS mu nije pomogao u tome.

"Odmah nakon zatvora, otišao sam na tretman rehabilitacije", kaže Ivan.

Zatvor i dalje nema i ne sprovodi programe za bolest zavisnosti, konstatovano je iz kancelarije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda u Godišnjem izvještaju ove institucije za 2023. godinu.

Nadalje se navodi da se psihijatrijsko liječenje u UIKS-u uglavnom svodi na medikamentozni tretman, da je psihoterapijski tretman za lica zavisna od psihoaktivnih supstanci ograničenog dometa, kao i da se ni radno-okupaciona terapija ne sprovodi u potrebnom obimu.

U UIKS-u se sprovodi program terapije za bolest zavisnosti ljekovima buprenorfin i metadon.

"Prema preliminarnim podacima, ukupan broj pritvorenih i zatvorenih lica koji je u 2023. godini bilo na terapiji buprenorfinom je 1.242, dok je 131 lice bilo na terapiji metadonom", navodi se u izvještaju Zaštitnika.

"S obzirom da u prosjeku ukupan broj zatvorenih lica godišnje bude oko 2.000, može se reći da je preko polovine primalo neki vid terapije za bolest zavisnosti", pojasnili su za CIN-CG iz kancelarije Zaštitnika.

Mreža snabdijevanja drogom

Ivan priča da je tokom boravka u zatvoru koristio nelegalne supstance, ali i neadekvatno upotrebljavao one legalne, odnosno ljekove koje u zatvoru prepisuje psihijatar.

"Zatvor je dug i kad je kratak. Supstance ti pomažu da preguraš", objašnajva Ivan.

"Prema podacima koje dobijamo od osoba na izdržavanju zatvorske kazne, i od onih koji su ranije bili u zatvoru, u UIKS-u postoji mreža snabdijevanja drogom", kažu za CIN-CG iz Crnogorske mreže za smanjenje štete LINK, koja u okviru svojih programa radi sa zatvorenim osobama koje pate od bolesti zavisnosti.

Iz ove organizacije naglašavaju da nemaju podatke o načinima na koje droga ulazi u zatvorski sistem.

"Postoje načini na koji se droga nabavlja i plaća unutar samog zatvora, ali o načinima na koje ulazi u zatvor nemamo relevatne podatke", kažu iz LINK-a.

Kako objašnjavaju, najčešće se preprodaju terapijski ljekovi za bolest zavisnosti, poput buprenorfina, ali ima i takozvane "ulične droge" (marihuana, heroin, kokain...).

"Međutim, koliko se često ove droge mogu naći na tržištu u UIKS-u i u kojoj količini, nije nam poznato", objašnjavaju iz LINK-a, napominjući da nije riječ o zvaničnim podacima.

CIN-CG-a je razgovarao sa sedmoricom muškaraca koji su proveli duže vrijeme kao zatvorenici u Spužu. Šestorica od njih su ušli u zatvor zbog problema direktno povezanih sa bolešću zavisnosti - kriminalnih djela povezanih sa preprodajom i posjedovanjem droge, ili zbog pljački, a sve da bi došli do novca za psihoaktivne supstance. Oni nisu dobili odgovarajući tretman za bolest zavisnosti kada su došli u zatvor. Svih sedam izvora, koji su nepovezani među sobom, tvrde da su nelegalne supstance tokom njihovog boravka, koji obuhvata period od 2013. do 2022. godine, bile dostupne, da su su ih oni ili njihovi poznanici u zatvoru koristili. Tvrde i da je neadekvatna upotreba ljekova učestala, a dvojica sagovornika CIN-CG-a su i sami kortistili medikamente mimo propisa. Kažu da u UIKS-u pristup problemu zavisnosti nije odgovarajući, i da im je tokom izdržavanja kazne najviše falila podrška, razgovor sa stručnjacima, resocijalizacija.

Mediji su posljednjih godina izvještavali o više slučajeva prilikom kojih su nelegalne supstance ili pribor za injektiranje pronađene u zatvoru.

"Niti za jedan zatvorski sistem na svijetu ne može se reći da je u potpunosti čist", kaže za CIN-CG v.d. zamjenika direktora UIKS-a Nebojša Janković. Ipak, tvrdi Janković, nivo bezbjednosti u UIKS-u značajno je podignut u posljednje dvije godine, pa je tako i broj nedozvoljenih predmeta, poput telefona, značajno manji.

Iz UIKS-a nisu odgovorili na pitanje CIN-CG da li je i koliko bilo predoziranja zatvorenika tokom posljednje decenije, te da li je i koliko puta u posljednje tri godine primijenjen lijek nalokson, koji se koristi za umanjenje efekta predoziranja opijatima.

Najveći broj zatvorenika zbog povrede zakona u vezi sa drogom

Najveći broj zatovrenika UIKS-a je 2022. služio kaznu zatvora zbog povreda zakona u vezi sa drogom, njih 23 odsto, navodi se u posljednjem Izvještaju o zatvorima (SPACE) Evropskog savjeta. Ovo su pokazali i prethodni izvještaji o Crnoj Gori.

"Bolest zavisnosti, nesrećne porodične okolnosti, uglavnom loše djetinjstvo, to je nešto što prati najveći broj zatvorenika u Spužu. Prosječni zatvorenik u UIKS-u je napaćena osoba, a ljudi obično zamišljaju monstrume", kaže za CIN-CG jedan od izvora, Boris (ime izmijenjeno zbog zaštite identiteta), koji je veliki dio svog života proveo u zatvoru.

On je u ranim tinejdžerskim godinama ušao u kriminal i bolest zavisnosti.

"Misliš da si kul, da si konačno moćan, jer je do tad tvoj život bio samo dno. Trebalo mi je mnogo da ukapiram koliko je to daleko od istine", kaže Boris.

Istraživanje koje je radio Institut za javno zdravlje Crne Gore 2021. godine, a tiče se HIV-a i AIDS-a među zatvorenicima, na uzorku od oko 40 odsto osoba na izdržavanju zatvorske kazne u UIKS-u, pakazalo je da je većina, preko 60 odsto njih, probala drogu nekad u životu, od čega je trećina koristila drogu injektiranjem.

Oni koji počine krivična djela i uđu u sistem pravosuđa i zatvora, u prosjeku češće i duže koriste droge od generalne populacije, i to na rizičnije načine, uključujući injektiranje, navodi Evropski moniotirng centar za droge i zavisnost o drogama (EMCDDA) u publikaciji iz 2023. "Zatvori i droge: zdravstveni i socijalni odogovor". Zbog toga su zatvori važna ustanova za intervencije u vezi sa bolešću zavisnosti, navodi EMCDDA.

I u Evropi, slično kao u Crnoj Gori, veliki procenat zatvorenih lica služi kaznu zbog djela u vezi sa drogom.

U Crnoj Gori do sada nisu rađene detaljne analize koje se tiču upotrebe droga u zatvoru.

"Trenutno ne sakupljamo podatke iz Crne Gore za analize, ali je tako nešto u planu za naredni period", kazali su za CIN-CG iz EMCDDA.

Generalno je u zatvorima visoka potražnja za drogama, a u mrežu nabavke mogu biti umiješani prijatelji i porodica, zaposleni u zatvoru i organizovane kriminalne grupe, a koriste se i prednosti savremenih tehnologija, pa su i dronovi bili popularni, navodi EMCDDA.

Ušli i izašli sa bolešću zavisnosti

Sagovornici CIN-CG-a koji su imali iskustvo zatvora uz bolest zavisnosti vjerovali su da će odlazak u zatvor doprinijeti da makar riješe problem sa zavisnošću od psihoaktivnih supstanci.

"Vjerovao sam da će mi droga biti nedostupna, i odlučio da iskoristim priliku da prekinem upotrebu", kaže za CIN-CG Darko (ime izmijenjeno zbog zaštite identiteta).

"Zatvorski psihijatar mi je prepisao ksalol, da mogu da se smirim i da zaspim. Međutim, ubrzo nisam mogao bez njih, i trebala mi je sve jača doza", kaže Darko.

Izašao je iz zatvora, tvrdi, sa novim problemom.

"Bio sam non-stop kao poluživ, pospan, sa stalnom potrebom za ksalolima, nisam bio ja", kaže on.

Ivan se, kako kaže, nije ni trudio da dođe do terapije u zatvoru, iako je patio od bolesti zavisnosti.

"Iako sam bio duboko u zavisnosti, nadao sam se da neću imati nikakav dodir sa drogom", kaže on za CIN-CG.

Međutim, nije bilo tako. On je prilikom svog prvog boravka u Istražnom zatvoru koristio kokain.

"Momak iz sobe je imao svoje načine nabavke velikih količina. Dijelio je to, besplatno", rekao je u razgovoru za CIN-CG, ne želeći da dalje da objašnjava.

Ipak, supstanca koju je najčešće koristio na neadekvatne načine, koja mu nije bila ni prepisana, bio je agonistička terapija za zavisnost od opijata - buprenorfin.

"Buprenorfin mi nikada nije bio prepisan, ali sam ga u zatvoru dosta koristio. Cimer iz sobe bi ga podijelio sa mnom, ili bih ga kupovao, za cigarete, od onih kojima ljekar daje tu terapiju", objašnjava on.

Buprenorfin bi trebalo koristiti isključivo kao lijek prepisan od strane terapeuta, da bi se kontrolisala bolest zavisnosti od opijata, poput heroina. Buprenorfin je i sam opijat, ali ima agonističko dejstvo, što znači da ima i efekat smanjenja potrebe za upotrebom droge. Ipak, upotreba, bez ljekarskog nadzora, može dovesti do svih štetnih posljedica bolesti zavisnosti, kao i bilo koja droga.

"Buprenorfin prima samo određeni broj zatovrenika, ali se i mnogi drugi bore sa bolešću zavisnosti", kaže Ivan.

Zbog toga se, objašnjava, u zatvoru ovaj lijek preprodaje, dijeli, a nekad i otima od onih koji ga dobijaju na recept, objašnjava Ivan.

Više zatvorenih lica, koja pate od bolesti zavisnosti, potvrdilo je za CIN-CG da je do buprenorfinske terapije teško doći, te da su je i sami kupovali "na crno" od zatvorenika koji dobijaju ovu terapiju.

"Problem je što ukoliko neko ko uđe u zatvor nije dobio tu terapiju prije zatvora, teško će je dobiti kada uđe u zatvor", kaže Ivan.

"Zatvorenici često traže da im pomognemo da dođu do buprenorfinske terapije. To je jedan od najčešćih zahtijeva kada se obraćaju zaštitniku ljudskih prava i sloboda, međutim to nije naša nadležnost, o tome donosi odluku ljekar", kažu za CIN-CG iz kancelarije Zaštitnika.

Zvuk kolica sa ljekovima

Iz UIKS-a kažu za CIN-CG da je zatvorski psihijatar nadležan za prepisivanje ove terapije i da je za uvođenje te terapije potrebna procedura.

"Ukoliko nekom licu nije prepisana ova terapija prija dolaska u UIKS, za uvođenje je potrebno izvršiti odgovarajuću procjenu zavisnosti od psihoaktivnih supstanci od strane psihijatara i tek se tada uključuje terapija", kažu iz UIKS-a.

Kako kažu sagovornici CIN-CG-a, do neadekvatne upotrebe buprenorfina dolazi i zbog načina na koji se lijek dijeli.

"Medicinska lica koja dijele terapiju nikada ne ostaju dovoljno dugo da provjere da li se tableta istopila ispod jezika pacijenta, što je pravilan način upotrebe lijeka", kaže Ivan.

Zatvorenici koji dobijaju terapiju stave je pod jezik i trude se da lijek ostane očuvan. Pravilo je da se broj koji pokazuje gramažu na tableti mora vidjeti da bi mogla da "uđe na tržište", objašnjava Ivan.

U zatvoru su glavna "valuta" cigarete, objasnili su sagovornici CIN-CG-a.

"Buprenorfin od dva grama je bio četiri pakovanja cigareta, buprenorfin od osam, osam pakovanja", kaže Ivan.

Zavisnost može doći i od različitih vrsta ljekova za smirenje, antidepresiva, antipsihotika.

"Kada se predveče čuje zvuk zatvorskih kolica sa terapijom, odmah znamo da će nam makar privremeno biti lakše", objašnjava Ivan sumornu atmosferu, u kojoj se predugačak dan, bez odgovarajuće sistemske podrške, prekrati supstancama.

Od 1.059 osoba lišenih slobode, koje su 22. marta ove godine boravile u UIKS-u, njih 112 koristilo je buprenorfin. Osam zatvorenika koristilo je drugu vrstu terapije za opijatsku zavisnost - metadon. Antipsihotik "leponeks" koristilo je njih 35, bromazepam (leksilijum) koristilo je 40, a 90 je koristilo klonazepam, dok je njih 162 koristilo različite vrste antidepresiva.

Iako sve osobe lišene slobode nemaju prepisanu terapiju, upućeni sagovornici tvrde da svako može da dođe do makar neke tablete.

"Dovoljno je da pitaš sestru ili medicinskog tehničara sa kolicima sa ljekovima, da ti da nešto za spavanje. Ponekad ti možda kaže da treba da napraviš pauzu, ali uglavnom dođeš do tablete", kaže Ivan.

Ipak, iz UIKS-a nisu potvrdili ove navode.

Kombinacije tableta, koje se neadekvatno koriste, mogu biti jedanko štetne kao nelegalne supstance, objašnjavaju sagovornici.

"U zatvoru sam svjedočio da se sve što ti padne na pamet može koristiti na pogrešne načine, mrvljenje i ušmrkivanje tableta, ubrizgavanje", kaže Ivan.

"Liftovi" za razmjenu droge, telefona, ljekova...

Takozvani "liftovi" su glavno sredstvo razmjene robe u zatvoru, uglavnom nelegene, potrvrdilo je više sagovornika CIN-CG.

Za "lift" je potrebna najlonska kesa i neko sredstvo, obično čaršav ili metla koje će spustiti tu kesu, u susjedne sobe, uzduž ili poprijeko. Osim toga, razmjene se dogovoraju i dovikivanjem.

"Kad jedna grupa šeta, onda možete doviknuti nekome i dogovoriti što god vam treba", kaže za CIN-CG Marijan (ime je pseudonim).

Liftovima se razmjenjuju i telefoni, droga, ljekovi.

"To se odigrava pred očima komandira i veoma rijetko se desilo u mom sedmogodišnjem zatvorskom iskustvu da komadir kaže 'skloni taj lift'. I to je uglavnom to, jednostavna opomena da se lift vrati nazad u ćeliju", kaže za CIN-CG Ivan.

Više sagovornika CIN-CG-a tvrdi da su uvjereni da pojedini korumpirani zaposleni UIKS-a, naročito komandiri, učestvuju u nabavci droga ili "gledaju kroz prste" zatvorenicima kada su u pitanju razne aktivnosti, a sve za određenu svotu novca. Sagovornici CIN-CG-a tvrde da oni nijesu učestvovali u ovakvim radnjama, ali da su svjedočili ili čuli priče o tome od zatvorenika kojim vjeruju.

"Za vrijeme mog boravka u zatvoru pekla se rakija u ćeliji, i to sve na znanje komandira", kaže za CIN-CG Petar (ime je izmijenjeno zbog zaštite identiteta)

Već pomenuti Darko tvrdi da je svjedočio zlostavljanju jednog zatvorenika od strane komandira.

"On mu je platio veću svotu novca da mu nabavi telefon. To se kreće i do 1.000 eura. Dobio je telefon, ali bi mu ga komandir uzimao i tražio dodatni novac da mu ga da na korištenje", objašnjava ovaj sagovornik CIN-CG-a.

"Činjenica je da se dešavalo da se kod zaposlenih UIKS-a nađu nedozvoljene stvari namijenjene unosu u zatvor, u odnosu na to vodili su se disciplinski i krivični postpuci", kazali su iz UIKS-a.

Stav menadžmenta je da je za takvu zloupotrebu položaja, jedina odgovarajuća mjera, prestanak radnog odnosa", kaže Janković.

Ipak, takvi su slučajevi rijetki.

"Apelujemo na javnost da dostave podatke vezane za zaposlene koji vrše zloupotrebu bilo koje vrste, kazao je Janković.

Iz UIKS-a nisu dostavili podatke za CIN-CG o tome protiv koliko zaposlenih u UIKS-u se vode disciplinski i krivični postupci i zbog čega.

Sagovornici CIN-CG sa iskustvom bolesti zavisnosti u zatvoru kazali su da im je tokom boravka u UIKS-u nedostajalo da iskreno porazgovaraju sa stručnim licem, redovna psihoterapija, programi resocijalizacije. Fali aktivnosti, većina lica nema nikakav posao unutar UIKS-a, a to je naročito slučaj u Istražnom zatvoru. Problem je što se dnevne aktivnosti mnogih svedu isključivo na dvije polusatne šetnje zatvorskim dvorištem, na šta je Evropski komitet za sprečavanje torture upozoravao više puta.

Funkcionalan tretman još samo u planovima

Jedno osuđeno lice se u pritužbi žalilo na to što UIKS "po pitanju zavisnika ne radi ništa", navodi se u Izvještaju Zaštitnika. Zaštitnik je tada dao UIKS-u preporuke da: kontinuirano sprovodi psihijatrijsku, psihoterapijsku, psihosocijalnu i radno okupacionu terapiju u tretmanu bolesti zavisnosti kod lica na izdržavanju zatvorske kazne; da razmotri formiranje odjeljenja ili zone bez droge; uključi psihologe u rad zdravstvene službe posebno u radu osoba koje koriste droge, i da se osigura da se u UIKS-u uspostavi politika tretiranja zavisnosti od psihoaktivnih supstanci koja je u potpunosti saglasna sa nacionalnom politikom.

Zaštitnik je u izvještaju za 2023. ustanovio da se u UIKS-u i dalje ne sprovodi skrining na prisustvo zaraznih bolesti (hepatitis, AIDS) kao dio standardne procedure na prijemu, već samo u slučaju sumnje na postojanje ovih oboljenja, iako su zatvorenici/ce generalno rizična grupa, a naročito ako injektiraju droge.

Zatvorska populacija generalno ima više stope HIV-a, hepatitisa B i C, i tuberkuloze, generalno je lošijeg zdravlja i imaju kraći predviđeni vijek života u odnosu na generalnu, navodi EMCDDA.

NVO Juventas koja se bavi bolešću zavisnosti i zatvorskom populacijom, apeluje godinama da je neophodno hitno otvoriti specijalnu zatvorsku bolnicu, ali i ublažiti kaznenu politiku kada su u pitanju prestupi zbog upotrebe droga.

Iz UIKS-a nisu odgovorali na pitanje koje se mjere preduzimaju kod zatvorenika kod kojih se nađu psihoativne supstance.

Čiste igle i špricevi trebalo bi da budu dostupni u svim ustanovama zatvorenog tipa, osobe koje pate od zavisnosti od opijata moraju imati dotupan izbor terapije buprenorfinom, a svi koji se suočavaju sa bolešću zavisnosti moraju imati jednake opcije za tretman kao i oni koji nijesu lišeni slobode, navodi Juventas u dokumentu "Smjernice za implementaciju programa smanjenja štetnih posljedica uptrebe droga u Crnoj Gori", i preduzeti mjere rehabilitacije.

Janković ne spori da je bolest zavisnosti izazovan problem za UIKS, i smatra da je potrebno da se na državnom nivou ulože značajna sredstva i energija.

"Činjenica da je broj osuđenih lica zbog upotrebe opojnih droga veliki, a kao i broj onih kojima je potrebna pomoć. Zbog toga je, između ostalog, u izgradnji specijalna zatvorska bolnica, koja će pomoći u rješavanju tog problema", tvrdi Janković.

Međutim, još je dugačak put do funkcionalnosti ovog objekta. Izgradnja je počela prošle godine, a rok završetka je dvije godine. Tek je onda na redu zapošljavanje kadra, što je problem sa kojim zatvorski zdravstveni sistem godinama ima izazove, o čemu je CIN-CG već pisao.

Sve preporuke govore da treba ponuditi opcije liječenja, što dokazano ima pozitivniji efekat u odnosu na kaznenu politiku.

U Crnoj Gori, za sada, za djela izvršena zbog bolest zavisnosti, ipak slijedi samo kazna.

UIKS ne odgovara da li je bilo smrti zbog posljedica upotrebe droge

Bio je simpatičan momak, znali smo da sjedimo, razgovaramo. Iz veoma siromašne porodice, kaže za CIN-CG Mladen (ime je pseudonim) govoreći o slučaju koji se desio u UIKS-u 2022.

“Desio se incident u vezi sa korištenjem psihoaktivnih supstanci”, kaže Mladen. Svjedočio je, kako kaže, da je njegov poznanik prvo mučen od strane zaposlenih. Zatim je disciplinski poslat u samicu.

“To je bilo nedaleko od moje ćelije, čuo sam ga kako vrišti. Cijelu noć”.

Kako tvrdi Mladen, ovom zatvoreniku je tokom noći pozlilo i hitno je sjutra prebačen u bolnicu. Ubrzo su saznali da je preminuo. Kaže da nekolicina njih vjeruje da je mladić preminuo zbog posljedice neadekvatne upotrebe droga. CIN-CG je preko posrednika došao da informacije od strane zaposlenih u UIKS-u da tako nešto može biti tačno.

Međutim, iz UIKS-a nisu odogvorili na pitanje CIN-CG-a da li je tačno da je taj zatvorenik preminuo usljed posljedica upotrebe psihoaktivnih supstanci, i da li je neposredno prije nego što mu je pozlilo bio smješten na disciplinsko odjeljenje.

Evropski komitet za sprečavanje torture, Zaštitnik ljudskih prava i sloboda i nevladine organizacije, poput HRA, upozoravali su više puta da je detaljan ljekarski pregled neophodan neposredno pred vršenje bilo kakve disciplinske mjere, poput smještanja u samicu.

CIN-CG je već pisao o propustima ljekarske službe UIKS-a i kada je u pitanju vršenje pregleda pred disciplinsku mjeru, ali i o mogućim propustima ljekarske službe, zbog toga što nema stalno dostupnog ljekara sve vrijeme.

Under Đukanović's tenure, Branimir Martinović's company emerged as the leading pharmaceutical distributor. In the decades that followed, it reached a turnover of hundreds of millions, yet it continues to maintain a monopoly, effectively rendering public tenders in this sector meaningless

Predrag NIKOLIĆ

Currently, 906 branded medicines are listed under the basic, supplementary, and special regime categories, all funded by the Republic Health Fund (FZO). Of these, 92 percent are represented or exclusively distributed by Glosarij, a company owned by Branimir Martinović, along with its subsidiaries Glosarij CD and Medica. Another 7.5 percent is represented by Farmerga, a company owned by the German group Fenix, while a few smaller Montenegrin pharmaceutical companies distribute the remaining 0.5 percent.
"This effectively means that for 92 percent of these medicines listed in public procurement tenders, the supplier is predetermined, as they are the authorized agent and distributor-in this case, Glosarij and its subsidiaries," wrote Goran Marinović, former director of Montefarm, in a letter to relevant institutions. "The same applies to Farmerga and the other few players involved. This situation makes public tenders meaningless, as the outcome is known in advance."
Marinović proposed that this issue be addressed through amendments to the new Law on Health Care, suggesting that Montefarm or the FZO take over at least part of the procurement responsibilities to ensure greater transparency and competition.
Instead of responding with a plan to dismantle the decades-long monopoly of a private company over the pharmaceutical market, which continues to grow and now exceeds €100 million annually, the Government dismissed Goran Marinović. The Minister of Health, Dr. Vojislav Šimun of the Europe Now Movement (PES), even announced plans to file a criminal complaint against Marinović for alleged misconduct.
Marinović told the Center for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG) that his dismissal was politically motivated. During the rule of the Democratic Party of Socialists (DPS), the opposition repeatedly accused Glosarij of enjoying a privileged status. It claimed that the company was one of the key financial backers of Milo Đukanović's party.
Following the change of Government in 2020, Nebojša Medojević, president of the Movement for Change (PZP), accused Milojko Spajić, then Minister of Finance in the 42nd Government, of making an illegal deal with Glosarij. He later alleged that the company was also a financier of the Europe Now Movement (PES) election campaign.
In February 2023, just before officially retiring from Government and at the start of the presidential election race, Spajić launched his campaign from the City Tavern (Gradska kafana) in Cetinje—a venue owned by Branimir Martinović.

DOMINATION
Following the change of Government, Glosarij not only retained the monopoly it held during the rule of the Democratic Party of Socialists (DPS), but its profits also surged significantly. The company was recognized as the fastest-growing business in Montenegro for two consecutive years, in 2021 and 2022.
Over the past three years, Glosarij recorded total revenues exceeding €340 million, €99.9 million in 2021, €112.8 million in 2022, and €128.3 million in 2023. The company posted a net profit of over €5 million each year, totaling more than €16 million across the three years.
The Center for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG) has obtained documentation indicating the existence of a systemically legalized monopoly in the pharmaceutical procurement system.
In 2023, Montefarm's medicine procurement budget was €99.1 million, of which 83.15 percent was awarded to Glosarij. After a mid-year budget revision raised the amount to €115.4 million, Glosarij still captured 71.38 percent of the total, amounting to €82.4 million. The company also held the dominant share in Montefarm's procurement budget in the previous two years.
According to Article 14 of Montenegro's Law on the Protection of Competition, a market participant is presumed to hold a dominant position if its market share exceeds 50 percent. Furthermore, the law states that two or more participants are supposed to hold a collective dominant position if they control more than 60 percent of the market and face no significant competition.
Such a market structure—particularly in the critical area of pharmaceutical procurement—is considered highly problematic by European Union standards. Under EU law and practice, monopolies in healthcare procurement pose a serious threat to public finances and the integrity of the health system. Yet, Montenegrin authorities, including the Agency for the Protection of Competition, have not taken adequate steps to address the issue.
According to CIN-CG sources, foreign experts, the World Bank, and other international institutions have raised concerns about this monopoly, warning of its risks regarding potential corruption and the absence of genuine competition.
Despite holding an overwhelming monopoly in the pharmaceutical market, Glosarij did not operate alone. Through its affiliated companies—Glosarij CD and Medica—it exercised what the law defines as collective dominance. In the past year alone, Glosarij CD received €13.6 million from the public budget for medicine procurement, and Medica received €6.4 million. Combined with Glosarij's share, the total reached €102.5 million, accounting for a staggering 88.8 percent of the overall budget for medicine procurement in 2023.
This concentration has been consistent in recent years: in 2022, these three companies controlled 76.68 percent of the procurement budget, and in 2021, 76.30 percent.
Another major player, Farmerga, held a smaller yet significant share. 2023 it received €19.9 million, or 17.29 percent of the budget. In 2022, the company's share was 17.17 percent (€13.1 million); in 2021, €14.6 million, making up 18.67 percent of the total medicine procurement funds.
Remarkably, due to a mid-year budget rebalancing, the final disbursements exceeded the original allocation. As a result, private companies collectively withdrew 106 percent of the initial state budget for medicine procurement in 2023, a figure enabled by the reallocation of public funds.

Montefarm's Import Practices: No Imports Unless It's a Crisis
The state-owned company Montefarm has been excluded from these substantial transactions for nearly a decade.
"Montefarm has not imported any medicines in the last seven or eight years, except for occasional emergency purchases when stocks run low. For these purchases, approval must come from the Ministry of Health," Goran Marinović explained to CIN-CG.
"This is a critical moment to implement simple legal solutions that would prevent this practice, curbing unnecessary spending and, ultimately, the enrichment of private individuals. Until this issue is addressed, it doesn't matter who organizes the public procurement process—the outcome of every tender is already predetermined," Marinović stated in a letter to relevant institutions in October last year.
Marinović proposes that the law be amended to allow Montefarm, a state-owned entity, to purchase medicines directly from manufacturers. This way, the state could capture rebates or hidden discounts typically provided to distributors, which often account for around 30 percent of the total turnover. It is estimated that such a reform could save between €28 and €30 million annually on medicines listed for public procurement.
This document highlights that the current Montenegrin pharmaceutical market exhibits characteristics that are uncommon not only in the region but across Europe, stemming from decades of state privatization.
This situation's origins date back to 1991, when the Montenegrin Assembly established the state-owned institution Montefarm, tasked with supplying medicines and medical supplies to the population and health institutions.
1992 Glosarij, Montenegro's first private wholesale drug distributor, was founded in Cetinje. While numerous pharmaceutical companies failed throughout the 1990s, Glosarij thrived and significantly expanded in the new millennium.
The groundwork for the company's monopoly position began in the late 1990s.
"All ministers of health and directors of the Health Fund receive monthly bribes in cash from the pharmaceutical mafia," Nebojša Medojević has repeatedly stated. "This corrupt practice was introduced by Ramo Bralić of the SDP and Aco Đukanović," he added. "For this reason, all assets accumulated by ministers of health and Health Fund directors since 1998, which they cannot justify with their regular income, should be seized!"
The MANS Research Center revealed that in 2013, Glosarij and Farmerga were among the privileged companies that benefited from the Investment and Development Fund (IRF). They received favorable loans and had the Fund purchase their million-dollar claims—€1.8 million each.
As their business expanded, Branimir Martinović established Glosarij CD in 2012.
According to an earlier CIN-CG study, Glosarij received over €90 million from the state for medicines and medical devices between 2012 and 2017. This amount represents nearly half of the total funds available to Montefarm for medicine procurement from the state budget.
Many of these funds went to Glosarij while Budimir Stanišić was director of Montefarm. After stepping down in early 2017, Stanišić bought 50 percent of the shares in Medica, a company with which he had previously entered into procurement contracts on behalf of the state. Goran Martinović, the son of Glosarij's owner, purchased the remaining shares, who left the company in early 2018 and now works there.
The demand for medicines has continued to grow. 2012 Montefarm's budget for medicines was €36.99 million, rising to €49.43 million by 2016. In 2014, Glosarij received €31.6 million of the €42.5 million allocated for medicine procurement by Montefarm. Official data shows that from 2018 to 2022, pharmaceutical spending in Montenegro nearly doubled, from €61.4 million to €119.4 million, representing an average annual growth of 18 percent. During the same period, the number of prescriptions grew by an average of 5 percent annually, from 5 million to 6.2 million.

WHAT RADUNOVIĆ, ČIRGIĆ, HRAPOVIĆ SAID
The issues with medicine procurement tenders were highlighted during the DPS era. In 2012, Miodrag Radunović, then Minister of Health, warned Milorad Katnić, the Minister of Finance, that unless the Law on Public Procurement was urgently amended, Montenegro would face a severe shortage of medicines due to overly complicated and prolonged procedures.
"A tender for insulin procurement was announced, but due to a complaint, the process was delayed by 57 days. I wonder who has the right to jeopardize the lives of 35,000 people with diabetes in Montenegro, simply because bureaucratic procedures—unrelated to life-saving needs—say so," Radunović remarked at the time.
He further emphasized, "Someone sitting in an office, far removed from reality, has equated the procurement of building materials, cement, or bricks with the procurement of medicines."
Concerns about a monopoly in this highly profitable sector resurfaced in 2017, when the Health Fund urged the Ministry of Finance to revise its approach to medicine and medical device procurement. Led by Sead Čirgić, the Health Fund warned that the complex and time-consuming public procurement procedures were fostering monopolies, driving up prices for specific medications, and causing frequent shortages. They also noted that a significant portion of the market was dominated by a single supplier, directly impacting pricing. In some cases, they reported that the price of certain medications had risen by as much as 97 percent in just two years.
At the end of 2018, a scandal broke over the inflated prices of medicines in Montenegro, which were three to five times higher than in Serbia. In response, the Ministry of Health, then headed by Kenan Hrapović, issued a warning to wholesalers and license holders for the sale of medicines. The Ministry stated that if double pricing and unjustifiably high prices continued, they would report the issue to the Ministry of Economy and the Agency for the Protection of Competition. However, no action was taken following this warning. At the time, the Atlas Group alleged that Budimir Šegrt, Hrapović's predecessor and a figure appointed by Milo Đukanović as the director of the Meljine hospital, had been involved in extracting money from the hospital through wholesalers Glosarij and Montefarm.
In a later session of the Montenegrin Assembly, Nebojša Medojević claimed that the authorities had refrained from arresting the owner of Glosarij for illegal activities due to his connections, specifically that he was the godfather of the chief Special Prosecutor, Milivoje Katnić.
MANS (the Network for the Affirmation of the Non-Governmental Sector) revealed in 2021 that in July 2009, Katnić had purchased a 54-square-meter apartment in Podgorica for €67,800. Four months later, he sold the same apartment to Glosarij for €96,000. Katnić justified the €30,000 price increase by claiming he had renovated significantly. MANS alleged that this transaction was a form of corruption through a gift.
When the COVID-19 pandemic began, over €8 million in donations were made to the National Coordinating Body for Infectious Diseases (NKT) in just four months to help combat the virus. Of that amount, €1.7 million was spent, with the most significant portion—€537,837—paid to Glosarij. Public outrage and opposition concerns arose when it was revealed that Hajriz Brcvak, a noted humanitarian, had donated ventilators to the NKT for $4,700 to $5,000 each. At the same time, Glosarij bought similar ventilators and sold them to the state for $19,000 each.

The Final Hours: Health system on the brink of collapse
After the pandemic and the change in Government, the Health Insurance Fund (FZO) warned that the country's health system was on the brink of collapse. It was revealed that the FZO owed approximately €45 million to wholesalers and suppliers of medicines for Montefarm, with nearly 75 percent of that amount—€30 million—owed to a single company, Glosarij, as announced by the then-director of the Fund, Dragoslav Šćekić.
At the end of 2021, Šćekić called on the prosecutor's office to investigate how the health system had been driven into a subordinate and controlled state. He highlighted that Montefarm was unable to import medicines and was instead forced to purchase all its supplies from Glosarij, which had invoiced a staggering €114 million over the previous two years.
In 2022, Šćekić was appointed Minister of Health, but the Europe Now Movement has accused him of numerous failures in the healthcare sector. In September 2022, Montefarm responded to a summons from the PES (Europe Now Movement) and the minister and to accusations from former ministers Milojko Spajić and Jakov Milatović.
"Outstanding debts in 2021 to Glosarij, amounting to €15 million, were transferred to 2022 through factoring, at your insistence, with a firm promise that these funds would be allocated in the 2022 budget. As expected, no action was taken on your promise," Montefarm responded.
At the same time, Nebojša Medojević called on the Chief Special Prosecutor, Vladimir Novović, to investigate a 2021 deal between the then Minister of Finance, Milojko Spajić, and Glosarij, in which the state provided guarantees and paid €17 million through cession.
In March of the previous year, during a government session, the then Minister of Health, Dragoslav Šćekić, emphasized the need to confront the pharmaceutical mafia. At that time, Prime Minister Dritan Abazović suggested that Montefarm should spearhead efforts to establish a pharmaceutical manufacturing facility in Montenegro.
"Montefarm has essentially become the Glovo of medicines in Montenegro—just a distribution center. Instead of focusing on domestic production, Montefarm has been reduced to a logistical hub, where medicines arrive and are then transported to pharmacies. Maybe that was the vision of the previous Government. But I can say with certainty that Montefarm could begin producing medicines, at least those for mass consumption," Abazović asserted.

Plans for a New Medicine Factory Halted
Marinović told CIN-CG they had conducted a preliminary study for the factory project. The study determined that taking on debt was unnecessary, as the construction could be financed using the 6,300 square meters of land owned by Montefarm next to the Atlas Capital Center. The plan projects that the new factory's output could capture around 40 percent of the domestic market share, with the potential for expansion depending on domestic and export market demands.
Marinović further explains that the factory would employ 400 people. In the first year, the projected profit would be €5 million, growing to €25 million by the fifth year. Beyond the market impact, the factory would also address the lack of laboratories in Montenegro and play a critical role in establishing national drug reserves, which the country currently lacks.
In the Development Plan from last year, it was emphasized as a priority that Montenegro should establish at least one factory for essential medicines. One of the key points highlighted was that Montenegro remains the only country in the region without its galenic laboratory (which produces simple drugs in small batches), and there is an urgent need to establish one as soon as possible.
"According to the plan, the new galenic laboratory within Montefarm would produce between 180 and 200 galenic drugs on an area of 700 to 900 square meters, with the required funding for its establishment estimated at €880,000 to €1 million." However, the Ministry of Finance halted the project's implementation last fall.
A year after the public launch of this initiative, the situation remains unchanged. In the last three years and three months of this year, Glosarij secured 226 tenders. In terms of buyers, Montefarm dominates with a 94 percent share, followed by KCCG with 3 percent, and the Institute for Public Health and other buyers, each with 1 percent.

Uncovering the Link: Acting Director of Montefarma and the Glossary Connection
The business continues to grow, with the Martinović family owning one of the largest private pharmacies, Tea Medica. Additionally, Branimir Martinović, the owner of Glosarij, holds a 33 percent stake in the healthcare institution Moj Lab. Moj Lab operates three polyclinics in Podgorica, Ulcinj, and Budva, along with laboratories in 10 other cities across Montenegro. Co-owners of Moj Lab with an equal stake include Dragan Bokan, the owner of Voli, and Milan Mijović, a former director of KCCG and a surgeon.
Vojislav Šimun, the Minister of Health from the PES, recently accused Marinović in the Assembly of allowing certain lobbies to flourish during his tenure, asserting that he is neither part of nor intends to be part of the pharmaceutical lobby.
"One wholesale drugstore accounted for 83.8 percent of the budget in 2021, 106.4 percent the following year, and 90 percent in 2023, while another company held 18 percent, simply because it sold much more expensive drugs," Šimun pointed out.
He also announced that he would refer the matter to the prosecution.
After Marinović's dismissal, Aleksandar Bogavac was appointed acting director of Montefarm. According to his biography, he previously worked as a sales officer and medical representative at the company Farmegra and later as marketing and sales supervisor at the company Alkaloid in Podgorica.
Interestingly, the authorized distributor for the Alkaloid factory in Skopje for Montenegro is Glosarij.

Medicine, Business, and Basketball: Unraveling the Ties That Bind
Vladimir Martinović owns four companies: Glossarij, Glossarij CD, Keywork Estate, and Monte Resort. His primary source of business revenue is Glossarij, which generated 128 million euros in income last year and a profit of 5.6 million euros.
2023 Glossarij CD recorded 14.7 million euros in income, with a net profit of 3.1 million euros.
Keywork Estate, which Martinović wholly owns, reported 411,000 euros in income last year and a profit of 191,964 euros.
Over the past three years, Monte Resort has earned 200,000 euros in income. While the profit was 6,000 euros in 2021, it increased to 94,000 euros in 2022 and 2023.
Through Glossarij, Martinović also owns a 10 percent stake in The Badger MNE. This company has not generated any business income in the past three years and reported a loss of 22,000 euros last year.
Until September 2022, Martinović also owned Gradska kafana in Cetinje, which is now co-owned by Jovan Martinović and Marko Martinović. In 2023, this company achieved 1.3 million euros in revenue and a profit of 77,000 euros.
Previously, Martinović was the co-owner and executive director of Evergreen, a company under blockade since the end of 2005, with a debt of 629 euros. Until mid-2016, he held a 50 percent stake in Terra Properties d.o.o. Belgrade, a company that has been blocked since October 2018, has debts totaling 152,000 euros. Before 2014, Martinović co-owned Monte Vila Kotor, a family business now in liquidation.
He was also an indirect owner of Glossarij M and Glossarij PH, both in liquidation, and co-owned the now-deleted company Sensilab. Until May 2008, Martinović was a co-owner of Baypharm, whose representative was Oleg Obradović, former chairman of the board of First Bank and a key figure in the Telekom affair. Baypharm entered bankruptcy in 2022, with a tax debt of 352,000 euros.
Martinović's sons own Tea Medica, one of Montenegro's largest pharmacies. Last year, the company reported 21 million euros in income and a profit of 972,000 euros.
In the health sector, Martinović, Dragan Bokan, and Milan Mijović co-own Moj Lab, each holding a one-third share. The company's profit dropped from 2.8 million euros in 2021 to 50,000 euros in 2022, and it posted a loss of 462,000 euros last year.
Basketball also connects these three individuals. Milan Mijović is a former doctor for the Budućnost Basketball Club and the Montenegrin national basketball team. Dragan Bokan is the head of the management board of Budućnost Voli, and Martinović is a member of its management board.
It's worth noting that Milo Đukanović, former president of Montenegro, served as the long-term president of the Basketball Association of Montenegro.

Firma Branimira Martinovića izrasla u Đukanovićevo vrijeme u glavnog farmaceutskog distributera u decenijama za nama ostvarila promet od više stotina miliona, ali i dalje drži potpuni monopol i čini bespredmetnim tendere u ovoj oblasti

Predrag NIKOLIĆ

Na osnovnoj, doplatnoj i listi ljekova sa posebnim režimom, koje idu na teret Republičkog fonda za zdravstvo (FZO), nalazi se 906 brendiranih medikamenata. Za 92 odsto ovih ljekova zastupnik ili ovlašćeni distributer je Glosarij, Branimira Martinovića, sa firmama kćerkama Glosarij CD i Medica! Kompanija Farmerga, koja je u vlasništvu njemačke grupacije Fenix, zastupnik je za 7,5 odsto ljekova, dok ostatak od 0,5 odsto otpada na par manjih crnogorskih farmaceutskih kompanija.

“To faktički znači da je za 92 odsto ovih ljekova koji se pojavljuju na tenderima u sistemu javnih nabavki unaprijed poznat dobavljač jer je on ovlašćeni zatupnik i distributer, tj. u ovom slučaju kompanija Glosarij sa firmama kćerkama. Isto se odnosi na kompaniju Farmerga i ostale koji učestvuju u prometu. Ovakvo stanje pokazuje svu besmislenost organizovanja javnih tendera jer je na svakom unaprijed poznat pobjednik”, piše u oktobru prošle godine Goran Marinović, donedavni direktor Montefarma, institucijama i predlaže izmjenu takve prakse u sklopu novog Zakona o zdravstvenoj zaštiti, kojom bi ova državna kompanija ili FZO preuzeli makar dio poslova oko nabavke ljekova.

Umjesto reakcije Vlade i plana za prekid višedecenijskog monopola privatne kompanije na tržištu ljekova koje stalno raste i premašuje 100 miliona eura, uslijedila je Marinovićeva smjena. Ministar zdravlja dr Vojislav Šimun, iz Pokreta Evropa sad (PES), zaprijetio je da će podnijeti krivičnu prijavu protiv Marinovića, zbog navodnih zloupotreba.

Marinović za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) tvrdi da je njegovo razrješenje politički motivisano. Tokom vladavine Demokratske partije socijalista (DPS) opozicija je optuživala firmu Glosarij za privilegovanu poziciju, tvrdila je i da je ova kompanija jedna od najznačajnijih pokrovitelja stranke Mila Đukanovića.

Nakon smjene vlasti 2020, predsjednik Pokreta za promjene (PZP) Nebojša Medojević tvrdio je da Milojko Spajić dok je bio ministar finansija u 42. Vladi sklopio nelegalan posao sa ovom firmom, a kasnije i da je ona jedan od finansijera izborne kampanje PES-a.

Prije nego što se povukao, na početku izborne trke za predsjednika države, Spajić je u februaru 2023. predizbornu kampanju počeo iz Gradske kafane na Cetinju, koja je u vlasništvu Martinovića.

DOMINACIJA

Glosarij nakon promjene vlasti nije samo zadržao monopol koji je imao za vrijeme DPS-a, već su profiti i skočili, pa je ova firma dvije godine zaredom 2021. i 2022. dobila priznanje za najveću rastuću kompaniju.

Glosarij je u posljednje tri godine imao poslovne prihode veće od trećine milijarde eura, tačnije 340 miliona (2021 - 99.895.446, 2022 - 112.776.871, 2021 - 128.268.040), sa neto dobiti koja je svake godine iznosila preko pet miliona eura - za tri posljednje godine preko 16 miliona eura.

CIN-CG je došao do dokumentacije koja govori o sistemski ozakonjenom monopolu.

Budžet Montefarma za nabavku ljekova u prošloj godini bio je 99,1 milion eura. Udio Glosarija u tom budžetu je bio 83,15 odsto. Nakon rebalansa budžet je povećan na 115,4 miliona eura, a Glosariju je ukupno otišlo 71,38 odsto novca. Ukupno 82,4 miliona eura. Većinski udio ova je kompanija imala i u prethodne dvije godine.

“Pretpostavlja se da učesnik na tržištu ima dominantan položaj na tržištu proizvoda (roba ili usluga) ako je njegov udio na relevantnom tržištu veći od 50 odsto”, navodi se u članu 14 Zakona o zaštiti konkurencije.

Dalje se navodi da se “pretpostavlja da dva ili više učesnika na tržištu imaju dominantan položaj na tržištu roba i usluga ako između njih ne postoji značajna konkurencija i ako je njihov ukupni udio na relevantnom tržištu veći od 60 odsto (kolektivna dominacija)”.

Prema praksi i propisima Evropske unije ovakvi monopoli, posebno u osjetljivoj oblasti nabavke ljekova, veoma su opasni i nezamislivi, jer su prijetnja javnim finansijama i zdravstvenom sistemu. Međutim, crnogorske vlasti, pa ni Agencija za zaštitu konkurencije, nijesu imali adekvatnu reakciju na ovaj problem. Prema informacijama CIN-CG, strani stručnjaci, predstavnici Svjetske banke i drugih relevantnih institucija, upozoravali su na ovaj monopol i opasnosti koje on nosi kako zbog moguće korupcije, tako i zbog nepostojanja prave konkurencije.

Ali, iako je Glosariju i samodozvoljena apsolutna dominacija i monopol na tržištu ljekova, to nije bilo dovoljno, pa sa dvije povezane firme, Glosarij CD i Medica, ostvaruje, kako Zakon kaže, i kolektivnu dominaciju. Glosarij CD je tokom prošle godine iz budžeta za nabavku ljekova prihodovao 13,6 miliona eura, a Medica 6,4 miliona, zajedno sa Glosarijem ukupno 102,5 miliona. Ukupno u ove tri firme prošle godine je otišlo 88,8 odsto budžeta. Pretprošle godine 76,68 odsto, a 2021. 76,30 odsto ukupnog budžeta za ljekove.

Firma Farmerga prošle godine je učestvovala sa 17,29 odsto u novcu iz budžeta, sa 19,9 miliona eura, 2022. 17,17 odsto - 13,1 milion eura, 2021. sa 14,6 miliona, procenat učešća u ukupnom budžetu je bio 18,67 odsto.

Svekupuno, privatne kompanije su tokom prošle godine povukle 106 odsto novca iz opšteg budžeta za nabavku ljekova. Statistika je prebacila 100 odsto, zbog rebalansa budžeta.

MONTEFARM NE UVOZI, OSIM KAD JE HITNO

Državne firme Montefarm u ovim milionskim transakcijama nema.

”Montefarm nije uvezao nijedan lijek posljednjih sedam, osam godina. Sem veoma rijetko preko hitnih nabavki, kada ljekovi nedostaju, i za to odobrenje da Ministarstvo zdravlja”, kaže za CIN-CG Goran Marinović.

“Ovo je ključni momenat da se sa zakonskim rješenjima koja su vrlo jednostavna sa ovakvom praksom raskrsti, spriječi bespotrebno rasipanje sredstava i, u krajnjem, pune privatni džepovi pojedinaca. Dok se ovo ne riješi, potpuno je nebitno ko će organizovati proces javnih nabavki jer je pobjednik svih tendera unaprijed poznat”, navodi Marinović u pismu institucijama koji je uputio u oktobru prošle godine.

Marinović predlaže da se promjenom zakona omogući Montefarmu kao državnoj kompaniji da direktno nabavlja ljekove od proizvođača. U tom slučaju, država bi mogla za sebe da uzme sve rabate ili skrivene rabate koje proizvođači daju distributerima, što predstavlja u prosjeku 30 odsto prometa. Precizira da bi na taj način ušteda u nabavci ljekova koji se nalaze na listama bila između 28 i 30 miliona eura godišnje.

U ovom dokumentu navodi se da sadašnje crnogorsko farmaceutsko tržište karakterišu osobine koje nijesu poznate ni u regionu, niti u Evropi, te da su one produkt decenijske privatizacije države.

Sve je počelo prije tri decenije kada je 1991. Skupština osnovala državnu ustanovu Montefarm, sa ciljem da vrši snabdijevanje stanovništva i zdravstvenih ustanova ljekovima i ostalim sredstvima za liječenje.

Godinu kasnije, na Cetinju se osniva prva privatna veledrogerija u Crnoj Gori - Glosarij. Desetine firmi za trgovinu ljekovima tokom devedesetih su propale, ali ne i Glosarij, on je u novom milenijumu sve bolje poslovao.

Počeci stvaranja monopolske pozicije datiraju s kraja devedesetih.

“Svi ministri zdravstva i direktori Fonda zdravstva primaju mjesečno korupcionašku nadoknadu u kešu od farmaceutske mafije. Tu praksu je uveo Ramo Bralić iz SDP-a sa Acom Đukanovićem”, saopštio je više puta Medojević: “Zato treba svu imovinu ministara zdravstva i Fonda od 1998. koju ne mogu da opravdaju svojim regularnim prihodima konfiskovati!”.

Istraživački centar MANS objavio je da su Glosarij i Farmegra bile među privilegovanim firmama kojima je 2013. godine Investiciono razvojni fond (IRF) pomagao kroz dodjelu povoljnih kredita, ali i kroz otkup njihovih milionskih potraživanja, svakoj po 1,8 miliona eura.

Posao se širio, pa je Martinović 2012. osnovao i firmu Glosarij CD.

U ranijem istraživanju CIN-CG je prezentovano da je Glosarij od 2012. do 2017. za ljekove i medicinska sredstva od države dobio preko 90 miliona eura. To je gotovo polovina sredstava kojima je Monterfam raspolagao za nabavku ljekova iz državnog budžeta.

Znatan dio ove cifre dobio je Glosarij, dok je na čelu Montefarma bio Budimir Stanišić. Nakon što je završio sa direktorskim mandatom, početkom 2017. bivši direktor Montefarma Stanišić kupuje polovinu akcija u firmi Medica, sa kojom je ranije u ime države sklapao ugovore za nabavku ljekova. Drugu polovinu kupuje sin vlasnika Glosarija Goran Martinović, koji napušta ovu kompaniju početkom 2018. i danas radi u Glosariju.

Potreba za ljekovima stalno raste, o tome svjedoči i budžet Montefarma koji je 2012. bio 36,99 miliona, da bi 2016. porastao na 49,43 miliona. Glosarij je 2014. za ljekove dobio 31,6 miliona iz Montefarmovog budžeta, koji je iznosio 42,5 miliona. Zvanični podaci govore da se od 2018. do 2022. farmaceutska potrošnja u Crnoj Gori gotovo udvostručila - sa 61,4 miliona na 119,4 miliona eura. To je rast od u prosjeku 18 odsto godišnje, dok je broj propisanih recepata rastao u prosjeku za pet odsto godišnje - sa pet na 6,2 miliona.

ŠTA SU PRIČALI RADUNOVIĆ, ČIRGIĆ, HRAPOVIĆ

Problemi u tenderima za nabavku ljekova potencirani su i za vrijeme DPS vladavine. Tako je 2012, tadašnji ministar zdravlja Miodrag Radunović poručio tadašnjem ministru finansija Miloradu Katniću da će, ukoliko Zakon o javnim nabavkama ne bude hitno izmijenjen, zbog komplikovanih i dugih procedura crnogorsko tržište da zahvati nestašica ljekova većih razmjera.

“Raspisan je tender za nabavku insulina, ali je zbog žalbe za 57 dana odložena nabavka ovog lijeka koji ‘čuva’ zdravlje dijabetičarima. Pitam se ko ima pravo da ugrozi živote 35.000 dijabetičara u Crnoj Gori i to samo zato jer tako kažu procedure koje nemaju veze sa životom”, kazao je tada Radunović.

On je tada naglasio da je “neko ko sjedi u nekim kancelarijama koje su daleko od života, stavio u istu ravan nabavku građevinskog materijala, cementa ili opeke sa nabavkom ljekova”.

Tvrdnje o monopolu u ovom visokoprofitabilnom biznisu mogle su se čuti i 2017. Fond za zdravstvo je od Ministarstva finansija tražio promjenu načina nabavki ljekova i medicinskih sredstava. Ta institucija, na čijem je čelu bio Sead Čirgić, upozorila je Ministarstvo da su složeni i dugi postupci javnih nabavki u zdravstvu doveli do postojanja monopola, značajnog poskupljenja pojedinih ljekova, kao i čestih nestašica. Istakli su i da se veliki broj ljekova nudi od jednog ponuđača, čime se neposredno utiče na cijenu. Naveli su i primjere pojedinih ljekova čija je cijena za dvije godine povećana i do 97 odsto.

Kada je krajem 2018. izbila afera o visokim cijenama ljekova koje su od tri do pet puta skuplji nego u Srbiji, reagovalo je i Ministarstvo zdravlja, na čijem je čelu tada bio Kenan Hrapović. Iz Ministarstva zdravlja su upozorili veledrogerije i nosioce dozvola za promet ljekova u Crnoj Gori da će u slučaju nastavka postojanja dvostrukih cijena, kao i neprimjereno visokih cijena medikamenata biti prinuđeno da o istom obavijesti nadležne organe za zaštitu konkurencije - Ministarstvo ekonomije i Agenciju za zaštitu konkurencije. Od prijave nije bilo ništa, a u to vrijeme iz Atlas grupe su tvrdili da je Hrapovićev prethodnik Budimir Šegrt, koga je Milo Đukanović nametnuo kao direktora bolnice u Meljinama, preko veledrogerije Glosarij i Montefarma zaduživao tu bolnicu i izvlačio pare.

Prije par godina Medojević je u Skupštini izjavio da nadležni ne hapse vlasnika Glosarija zbog nezakonitih radnji jer je kum glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića.

Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) je krajem 2021. otkrila da je Katnić u julu 2009. za 67.800 eura kupio stan od 54 metra kvadratna u podgoričkoj Ulici Vasa Raičkovića. Svega četiri mjeseca nakon toga, Katnić je taj stan prodao kompaniji Glosarij za 96.000 eura. Katnić je povećanje vrijednosti stana od blizu 30 hiljada eura, koja se desila u svega nekoliko mjeseci, pravdao ulaganjima u rekonstrukciju. MANS je tvrdio da je riječ o korupciji kroz poklon.

Kada je počela pandemija, za četiri mjeseca Nacionalnom koordinacionom tijelu za zarazne bolesti (NKT) uplaćeno je preko osam miliona eura donacija za borbu protiv korona virusa. NKT je od doniranog novca potrošio 1,7 miliona. Najviše novca iz ovog fonda uplaćeno je firmi Glosarij - 537.837 eura. Opozicija i javnost su se pitali kako to da je humanista Hajriz Brčvak poklonio respiratore koji su prema fakturama, koje je objavio javnosti, koštali 4.700 i 5.000 dolara, dok je Glosarij respiratore kupovao i državi prodavao za 19.000 eura.

FOND PRED KOLAPSOM, POZIVI NOVOVIĆU I IDEJA ABAZOVIĆA

Nakon pandemije i promjene vlasti iz Fond za zdravstveno osiguranje su obavijestili da je zdravstveni sistem pred kolapsom. Ispostavilo se da FZO duguje oko 45 miliona veledrogerijama i dobavljačima koji isporučuju ljekove Montefarmu, od čega čak 75 odsto ili skoro 30 miliona samo jednom privrednom subjektu - Glosariju, saopštio je tadašnji direktor Fonda Dragoslav Šćekić. Krajem 2021. Šćekić je pozvao tužilaštvo da ispita ko je i kako doveo zdravstveni sistem u podređen i kontrolisan položaj. Ukazao je da Montefarm ne može vršiti uvoz, već sve ljekove mora da kupuje od veledrogerije Glosarij, koja je po tom osnovu fakturisala 114 miliona eura u prethodne dvije godine.

Šćekić 2022. postaje ministar zdravlja, a Pokret Evropa sad ga optužuje za brojne propuste u zdravstvu. Iz Montefarma u septembru 2022. odgovaraju na prozivke PES-a koje su upućene njima i ministru, uz optužbe bivših ministara Spajića i Jakova Milatovića.

“Nedospjeli dugovi u 2021. godini, a koji su dospijevali krajem te godine prema dobavljaču Glosarij u iznosu od 15 miliona eura, na vaše insistiranje jednostavno su putem faktoringa prenešeni u 2022. godinu uz čvrsto obećanje da će ta sredstva biti planirana budžetom za 2022. godinu. Naravno, ništa od vašeg obećanja’’, naveli su iz Montefarma.

U isto vrijeme, Medojević je pozvao glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića da ispita posao iz 2021. između tadašnjeg ministra finansija Spajića i firme Glosarij, u kome je država dala garancije i preko cesije platila 17 miliona.

U martu prošle godine na sjednici Vlade tadašnji ministar zdravlja Dragoslav Šćekić kazao je da je potrebno stati na put farmaceutskoj mafiji. Tada je premijer Dritan Abazović izjavio da bi Montefarm trebalo da pokrene ideju početka pravljenja fabrike koja bi proizvodila ljekove u Crnoj Gori.

“Montefarm je ciljano u Crnoj Gori postao Glovo za ljekove. On je samo jedan distributivni centar. Umjesto da proizvodi ljekove, Montefarm je sveo sve da bude mjesto gdje razni ljekovi dolaze i onda se transportnim vozilima voze prema apotekama. Možda je to bila vizija prošle vlasti. Odgovorno tvrdim da Montefarm može da počne da radi proizvodnju ljekova, makar onih široke potrošnje”, istakao je Abazović.

ZAUSTAVLJENI PLANOVI ZA FABRIKU LJEKOVA

Marinović za CIN-CG kaže da su napravili predelaborat za fabriku. Po elaboratu nijesu trebali da se zadužuju jer su mogli da gradnju finansiraju placem od 6.300 kvadrata koji Montefarm ima pored Atlas kapital centra. Prema planu, procjenjuje se da bi ljekovi proizvedeni u novoj fabrici zauzeli oko 40 odsto tržišnog udjela, s mogućnošću povećanjau zavisnosti od zahtjeva domaćeg i izvoznog tržišta. Marinović navodi da je planirano 400 zaposlenih, te da bi u prvoj godinu profit bio pet miliona, a u petoj 25 miliona. Pored tržišnog efekta, u sklopu fabrike otvorile bi se i nedostajuće laboratorije, a fabrika bi imala veliki značaj za stvaranje rezervi ljekova koje Crna Gora sada nema.

U Planu razvoja iz okobra prošle godine navodi se da je prioritet da Crna Gora napravi bar jednu fabriku esencijalnih ljekova. Kao jedna od bitnih stavki navodi se i da je Crna Gora jedina u okruženju koja nema svoju galensku laboratoriju (proizvodnja jednostavnih ljekova malih serija) i prijeko je potrebno da se što prije formira.

“Prema planu nova galenska laboratorija u okviru Montefarma proizvodila bi od 180 do 200 galenskih ljekova - preparata na površini od oko 700-900 kvadrata i sredstva potrebna za njeno formiranje iznosila bi između 880 hiljada i milion eura”. Realizacija je stala prošle jeseni u Ministarstvu finansija.

Godinu dana od javnog iniciranja ovog projekta sve je po starom. Glosarij je za posljednje tri godine i tri mjeseca ove dobio 226 tendera. U strukturi kupaca dominira Montefarm sa 94 odsto, slijedi KCCG sa tri odsto, Institut za javno zdravlje i ostali sa po jedan odsto.

VEZA V.D. DIREKTORA MONTEFARMA I GLOSARIJA

Posao se širi, pa Martinovići imaju i jednu od najvećih privatnih apoteka Tea Medica, a vlasnik Glosarija Martinović ima 33 odsto udjela u zdravstvenoj ustanovi Moj lab, koja ima tri poliklinike u Podgorici, Ulcinju i Budvi, i laboratorije u 10 crnogorskih gradova. Suvlasnici sa istim udjelom u Moj labu su Dragan Bokan, vlasnik Volija, i nekadašnji direktor KCCG, hirurg Milan Mijović.

Ministar zdravlja Vojislav Šimun iz PES-a optužio je nedavno u Skupštini Marinovića da su u vrijeme njegovog mandata rasli neki lobiji, uz tvrdnju da on sam niti je dio, niti planira da bude dio farmaceutskog lobija.

“Jedna veledrogerija imala je 2021. godine udio u budžetu od 83,8 odsto, naredne godine 106,4 odsto, a 2023. imala je 90 odsto, a druga kompanija 18 iz prostog razloga što je prodavala jedan mnogo skuplji lijek”, istakao je Šimun.

Najavio je i da će sve predati tužilaštvu.

Nakon Marinovićeve smjene, za v.d. direktora Montefarma imenovan je Aleksandar Bogavac. U njegovoj biografiji piše da je radio kao referent prodaje i medicinski predstavnik ​​​u firmi Farmegra, te da je obavljao funkciju ​supervizora marketinga i prodaje ​​​u firmi Alkaloid u Podgorici.

Inače, autorizovani distributer skopske fabrike Alkaloid za Crnu Goru je Glosarij.

Ljekovi, biznis i košarka

Vladimir Martinović je vlasnik četiri firme - Glosarij, Glosarij CD, Keywork Estate i Monte resort. On najveći poslovni prihod ostvaruje preko Glosarija - tokom prošle godine 128 miliona eura, a dobit je bila 5,6 miliona.

Prihod preko Glosarij CD 2023. je bio 14,7 miliona, a neto rezultat 3,1 milion.

Keywork Estate, u kojoj je Martinović takođe stoprocentni vlasnik, imala je u prošloj godini prihod od 411 hiljadu, a dobit od 191.964 eura.

Monte resort u posljednje tri godine imao je prihod od 200 hiljada, s tim da je dobit sa 6.000 iz 2021, pretprošle i prošle godine bila 94.000.

Preko firme Glosarij, Martinović je vlasnik 10 odsto The Badger MNE, a firma posljednje tri godine nije imala poslovnih prihoda, prošle je bila u gubitku od 22 hiljade eura.

Do septembra 2022, Martinović je bio vlasnik i Gradske Cetinje, sada su vlasnici Jovan Martinović i Marko Martinović. Poslovni prihod od 1,3 miliona ostvarila je tokom 2023, uz dobit od 77 hiljada eura.

Martinović je bio suvlasnik i izvršni direktor firme Evergreen koja je od kraja 2005. u blokadi. Iznos blokade 629 eura. Do sredine 2016. Martinović je bio vlasnik 50 odsto udjela u firmi Terra Properties d.o.o. Beograd, koja je u blokadi od oktobra 2018, sa dugom od 152 hiljade eura. Do 2014. bio je suvlasnik u porodičnom preduzeću Monte vila Kotor koje je u likvidaciji.

U Glosariju M i Glosariju PH, koji su takođe u likvidaciji, Martinović je bio indirektni vlasnik. Suvlasnik je bio i u obrisanom preduzeću Sensilab.

Do maja 2008. bio je suvlasnik Baypharm, čiji je zastupnik do 2013. bio Oleg Obradović, nekadašnji predsjednik Odbora Prve banke braće Đukanović i jedan od glavnih aktera afere Telekom. U ovom preduzeću stečajni postupak je uveden krajem 2022. Poreski dug iznosi 352 hiljade eura.

Martinovićevi sinovi vlasnici su jedne od najvećih apoteka u Crnoj Gori Tea Medica, koja je prošle godine imala poslovni prihod od 21 milion eura, i dobit od 972 hiljade.

Sa po trećinu udjela Martinović, Dragan Bokan i Milan Mijović vlasnici su zdravstvene ustanove Moj lab. Profit u ovoj firmi je sa 2,8 miliona 2021, u 2022. pao na 50 hiljada, da bi u prošloj godini bio u minusu od 462 hiljade.

Pored zdravstva, navedenu trojicu povezuje i košarka. Mijović je bivši ljekar Košarkaškog kluba Budućnost i košarkaške reprezentacije Crne Gore. Bokan je na čelu uprave, a Martinović član Uprave Budućnost Volija.

Da podsjetimo da je dugogodišnji predsjednik Košarkaškog saveza bio Milo Đukanović.

. 

The Environmental Protection Agency approved the Environmental Impact Assessment Report for Tehnoput, which relies on data up to seven years old. Meanwhile, companies actively damaging the Cijevna and Morača rivers continue operations without valid water permits

Predrag NIKOLIĆ/Andrea PERIŠIĆ

The residents of Donja Cijevna and Mahala are exposed to constant noise and air pollution caused by asphalt, sand particles, and various harmful substances. Some live fifty meters away from as many as three asphalt production plants.

All of this is happening on the banks of the Cijevna River, which is primarily protected by law and designated a natural monument. Along with the Morača River, it feeds the endangered Bolje Sestre water source, listed by UNESCO as one of the world's 150 most essential karst springs. Directly across from the asphalt plants, on the opposite riverbank, lie extensive Plantaže vineyards and fields of medicinal herbs and sandy everlasting, all of which are also at risk from harmful airborne particles.

Along the riverbank, several companies operate bases equipped with complete machinery, crushers, and rolling stock, including Putevi, Bemax, Genex, and Tehnoput. The latter recently obtained approval from the Environmental Protection Agency (EPA) for its Environmental Impact Assessment and work permit. According to research by the Center for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG), however, the assessment relies on data up to seven years old, much of which is irrelevant to the specific location.

In response to CIN-CG, the EPA emphasized that its approval of the Environmental Impact Assessment is just one of many documents Tehnoput requires to carry out its operations. They also noted that if the approval had been denied, the Agency could have faced a lawsuit and potential compensation claims from the company. "We could find no legal grounds to withhold consent for the assessment," the Agency stated.

Saša Aćimić's Tehnoput company has operated concrete production and gravel extraction activities on state-owned land. Since 2012, it has failed to obtain a building permit for its facilities. In January 2023, the construction inspection and the police sealed Tehnoput's asphalt base on the Cijevna River. However, the seal was quickly removed, and illegal activities resumed. The prosecution intervened, leading to Aćimić's arrest, but he was soon released to face the charges in court.

When the Montenegro Petrol plant was demolished in February 2023, residents and the public hoped it marked the end of gravel theft and restoring order to the area. However, the recent issuance of environmental approval for Tehnoput suggests that the situation is not moving in that direction.

Saša Bošković, a resident of Donja Cijevna, told CIN-CG, "We thought the issue was resolved, but it was all a farce. The bases never stopped operating, from six in the morning until four in the afternoon. The Putevi base was a primitive operation, but a new one was installed a year and a half ago and began functioning without a water permit or proper authorization. Gravel theft continues, and now it's carried out by those with political backing or strong family connections..."

The dramatic decline in the yield of the Bolje Sestre spring most clearly illustrates the devastating impact of illegal gravel extraction. In 2010, when it was selected as the primary source for supplying the Montenegrin coast, its output was 2,600 liters per second. By 2020, however, this had plummeted to nearly eight times less, just 334 liters per second. In 2021 and 2022, the yield further decreased to 265 liters per second. However, following some state interventions, the yield saw a notable recovery in 2023, rising to 677 liters per second, an increase of two and a half times.

The Regional Waterworks—Montenegrin Coast (Vodovod) explained to CIN-CG that efforts to halt the illegal extraction of gravel and sand until early 2023 had not produced the desired results, with the yield continuously decreasing. They reported that the Morača riverbed in the II sanitary protection zone had been lowered below the permitted 10 meters above sea level, with some areas dropping even below three meters.

Despite this, the Waterworks remain hopeful that the additional water supply contracted from the Bolje Sestre spring will meet the demands for the upcoming summer tourist season. "The construction of the sand foundation is expected to increase the spring's yield by an additional 50 to 70 liters per second. Moreover, the ongoing construction of a water purification filter plant aims to provide an extra 100 liters per second," the Waterworks Agency stated.

Not a Single Company Holds Water Permits

All residents interviewed by CIN-CG claim that none of the companies managing the asphalt plants have received water permits from the Water Administration, which confirmed this.

"We have not issued water permits for the asphalt plants on Cijevna. Under the Water Law, investors are not required to obtain a water permit before receiving the Environmental Impact Assessment approval. However, the law is clear: a use permit cannot be granted for any facility or structure without a prior water permit," the Administration stated.

The Agency emphasizes that this issue has been blown out of proportion, as the companies cannot legally operate without a water permit. Despite this, all these companies continue to operate smoothly, even though they lack the necessary water licenses.

According to the Water Law, an asphalt plant is considered a facility that could significantly impact water pollution and must meet strict criteria to obtain a water permit. These criteria include methods of operation, remediation measures, assessments of impacts on aquatic life and surrounding springs, records of extracted materials, and many other conditions.

This raises the question of how these companies can continue operating without impediment and receive approval from state institutions, even though in February 2023, the Government of Montenegro adopted a decision to urgently implement land remediation measures in the Bolje Sestre water source catchment area, along the Morača and Cijevna rivers, due to an ecological disaster. The Government also tasked the Ministry of Ecology, Spatial Planning, and Urbanism (MPPUDI) and the Environmental Protection Agency (EPA) with removing and demolishing buildings in this area.

CIN-CG sent inquiries to the Ministry of Spatial Planning, Urbanism, and State Property (MPPUDI) asking how many facilities for the exploitation of gravel currently operate in the Morača and Cijevna areas, whether they are active, and why the facility operated by Montenegro Petrol has not been removed. Despite a lengthy wait, no answers were provided when this report was published.

Aleksandar Perović, the director of the NGO Ozon, points out to CIN-CG that the real issue lies in systemic dysfunction. "If, for example, one permit is missing—either a water permit or an environmental permit—this signals a lack of intersectoral cooperation and raises concerns about potential corruption and incompetence. It is inconceivable that institutions responsible for environmental and water protection cannot agree," he believes.

The EPA has stated that it will work to address this non-cooperation. CIN-CG has learned that, by the end of the month, at the Agency's initiative, a meeting will be held with representatives from the Water Administration, the Regional Water Supply (Montenegrin Coast), and the Municipality of Zeta. The goal of the meeting is for these institutions to come together to find a solution to the issue of asphalt plants.

Currently, the spatial plans in force classify the area where these plants are located as an industrial zone. If someone were to propose a nuclear power plant there, it would even be possible. Therefore, according to the Environmental Protection Agency, the only viable solution is to impose a moratorium on construction until new spatial plans are adopted that would redefine the purpose of the land.

Everything problematic is concentrated in the Zeta area. We face serious environmental issues—KAP, red mud, gravel extraction, asphalt plants, and sewage collectors. The current spatial plans even allow for the establishment of smelters, ironworks, refineries, and the storage of flammable waste. I'm concerned that a complex and troubling situation lies ahead. The spatial plan needs to be revised to reflect the local community's needs better," Tatjana Torbica, a resident near the asphalt plants, said in an interview with CIN-CG.

Tehnoput Report Based on Irrelevant Data

Several noteworthy points emerge in the recently approved Elaboration of the Tehnoput, which the EPA approved at the end of last month.

The section discussing the current air quality state explicitly states that measurements were not taken at the project site. The report notes, "Air quality measurements at the project location were not conducted, as the site is situated near KAP." Instead, the earlier results of these measurements, as far back as 2017, are listed.

Similarly, soil quality data were not collected at the project location. Instead, the data dates back to March 2019 and pertains to a nearby site.

More recent data on environmental quality comes from the Morača River, specifically for the monitoring profile located downstream of the Cijevna River mouth. These measurements were sourced from the Ecological Yearbook III-21 of the Institute for Hydrometeorology and Seismology of Montenegro for 2021.

It is striking that the EPA approved the study in which, under the section titled "Population," the following statement appears: "In the vicinity of the site, specifically in the southwestern and southern parts, there are the settlements of Cijevna (61 inhabitants), Srpska (868 inhabitants), Balijače-Mahala (1,354 inhabitants), and Mitrovići (299 inhabitants)." Despite this, the study concludes that there will be no impact on the local population, stating: "There are no residential buildings in the immediate vicinity, and its exploitation will not have an impact on the local population... Normal operation of the asphalt base will not negatively affect people's health."

In response, the residents of Donje Cijevna and Mahala have filed a complaint against the Tehnoput Elaboration recently submitted to the EPA, to which CIN-CG had access. The locals argue that this statement is so inaccurate that it raises questions about whether the authors even understand the planned work's location and nature. As the complaint states, "The report contains a list of measures that can be taken to protect soil, water, air..., however,...nowhere is it precisely stated which of these measures the investor will undertake in his work and in what way."

Furthermore, Ozon emphasizes that environmental compliance requires consistent air, soil, and water quality monitoring, with regular reports submitted to the relevant authorities. Perović notes, "Practice shows that this is not being done."

Unseen Consequences: The Overlooked Health Impact of Dense Asphalt Plants Amidst Agricultural Lands

Donja Cijevna and Mahala residents are increasingly alarmed that no comprehensive analysis has ever been conducted to assess the impact of multiple asphalt plants concentrated in such a small area on human health.

Notably, in 2022, the Protector of Property and Legal Interests of Montenegro addressed a letter to the Environmental Protection Agency (EPA), urging the Agency to evaluate the cumulative environmental impact of all three asphalt plants—something residents have been demanding for years, but without success.

The EPA, led by Milan Gazdić, replied to the Protector that the Law on Liability for Environmental Damage does not recognize claims that companies managing asphalt bases have polluted the environment. Instead of conducting new assessments, the Agency referred to existing findings from the Environmental Inspection and the Center for Ecotoxicological Testing (CETI), citing previously approved Environmental Impact Assessment studies for the facilities.

Despite this, residents have persistently submitted evidence indicating that the asphalt plants do not comply with environmental standards. "We face constant air and water pollution, unbearable noise, and serious health risks due to the plants operating without regulated working hours," Torbica warned.

She also highlighted the ongoing environmental degradation of the surrounding land and the direct discharge of wastewater into the Cijevna River. "On top of that, large mounds of waste material are scattered across the area, and when the wind picks up, it blows that dust right into our homes," she added.

Residents have repeatedly pointed out inaccuracies in the Environmental Impact Assessment. One of their letters to municipal authorities, seen by CIN-CG, challenges claims that there is no agricultural land near the asphalt plants. "On the eastern side, there are vineyards owned by Plantaže, and the potential harm to these crops has never been investigated. On the other side of the riverbank, near the railway, there is a privately-owned wheat farm, along with extensive fields of aromatic plants," the letter notes.

CIN-CG verified these claims through on-site visits and also contacted Plantaže.

The company stated: "Although no negative impact has been officially recorded in the micro-locations nearest the asphalt plants, we continue to monitor the situation closely as part of our regular field activities."

Residents had hoped all the plants would be shut down. "Two are already in operation, and now a third one, which has been here for 10 years without permits, approvals, or environmental studies, is about to start. We raised these issues with the previous Government, and now with the new one, but no one has responded," Bošković said.

Locals Lose Trust in Environmental Agency

Torbica points out that they have not received any response from the institutions about the damage so far. She is particularly disappointed in the work of the Environmental Protection Agency. "We addressed them; we even had a verbal promise from Milan Gazdić. He said that he would provide us with an assessment of the damage caused by the operation of the asphalt bases a couple of years ago, and we never received an answer," she says.

After obtaining approval for the construction of another base at Cijevna, the EPA, the Regional Waterworks - Montenegrin Coast, and the Water Administration followed a fight over who was to blame for the permit being issued in the first place.

In September of last year, the Regional Waterworks decisively announced that it was impossible to issue a consent to the Tehnoput Elaboration due to the protection of the Bolje Sestre water source. The EPA states that the Water Administration noted in its statement that the plot of the asphalt base is not located in the sanitary protection zone of the water source and that the base is about six kilometers away from it as the crow flies. The Water Administration states that the plot where the base is located is not covered by the second sanitary protection zone, nor by this source's proposed third protection zone.

Interestingly, however, this Administration has not determined the boundaries of this area's wider protection zone since 2008.

Torbica thinks the regional water supply had to hire an accredited institution that would make a realistic assessment of the wider sanitary protection zones. "Someone, by accident, left this area out of the wider zone of sanitary protection, from the third zone," she says.

The Regional Water Supply previously explained why asphalt bases cannot be in sanitary protection zones. "Considering that the operation of the base causes the release of chemicals into the air during production, including many toxic air pollutants such as arsenic, benzene, formaldehyde, cadmium, phenol and hexane, it is unacceptable and unfair to pollute the Morača River in this way and thus endanger the Bolje Sestre water source"

Gazdić has stated on several occasions that investors are obliged to observe measures to prevent or eliminate harmful effects.

"We cannot rely on the fact that the protection measures proposed in the studies will be taken, because this has not been the case until now either." Bemax, for example, discharges wastewater that is the product of washing their machines directly into Cijevna. If we know that the worst chemicals are used for this, and that it all goes into our rivers and Lake Skadar, what are we talking about then?" Bošković asks.

It is no wonder that the citizens do not trust that they will work according to the law. The Agency itself announced in November 2023 that the companies Montenegro petrol, Bemax, Cijevna Komerc, and Beton Montenegro did not comply with the legal obligation and did not submit the approval of a proposal for remedial measures due to the damage done in the bed of the Morača river.

By the way, the Law on Liability for Environmental Damage foresees a misdemeanor fine of two to forty thousand euros for a legal entity that does not prepare and submit a proposal for remedial measures within the time limit set by the decision.

CIN-CG previously wrote that out of 25 criminal proceedings initiated due to the illegal exploitation of gravel in the last five years, only five were completed. Two were rejected, and in three, the perpetrators received symbolic punishments—two fines of 1,700 euros and 800 euros, and one suspended sentence.

Montenegro petrol, on the other hand, has been stealing gravel on state land for decades. It has initiated proceedings against the state before the Commercial Court and is seeking compensation of four million euros!

Bošković points out that their struggle and ignoring the institutions has been going on for 10 years and announces that they will go on protesting if they do not receive an answer.

Asphalt Bases in the Region Are Located at a Distance from Populated Areas

Many asphalt plants in Montenegro are located far from densely populated areas. Examples include Teko Mining Vinča in Grocka, SremPut in Ruma, HidroKop in Banja Luka, Bjelovar Road, Zagreb Road, and Novi Pazar Road.

In certain countries, ecological asphalt associations prioritize the sustainable use of recycled asphalt, commonly referred to as "green asphalt." This includes the production of low-temperature asphalt, which emits fewer harmful substances.

The European Commission (EC) has warned for years that the asphalt industry is one of the most significant energy and raw materials consumers, contributing significantly to greenhouse gas emissions. Their proposed solution is the development of new technologies that integrate waste and recycled materials into the asphalt production process. This would enhance sustainability, reduce the carbon footprint, and minimize environmental impact. One such project, supported by the EC in Spain in 2014, presented the concept of eco-asphalt, which combines green binders, recycled aggregates from construction waste, and regenerated asphalt.

Although these eco-friendly practices have been implemented in Europe for years, they remain distant from Montenegro. Despite being intended as temporary, asphalt plants often stay in one location for decades. Donje Cijevna and Mahala residents express their frustration, stating they have no other place to call home. "Asphalt plants are mobile and can be relocated to more suitable areas, considering their destructive environmental impact," they say. With bitterness, they recall how, when they sought assistance from authorities, they were told that a similar plant was in the center of Berlin.

Many Companies Operate Illegally, Yet Police Fail to Respond

The Center for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG) gained access to a report titled "Information on the Status of Inspection Procedures for Engineering Facilities – Asphalt Bases, Concrete Bases, and Crushing Plants," prepared by the Directorate for Inspection Supervision of the Ministry of Ecology, Spatial Planning, and Urbanism at the end of January 2023.

This document outlines the results of inspections, decisions to rectify violations, demolitions, prohibitions, and requests to initiate misdemeanor proceedings against companies responsible for environmental damage in the Cijevna and Morača regions.

Regarding the Tehnoput facility in Cijevna, the Ministry decided in 2023 to halt construction, and the site was sealed. Despite 14 inspections and four decisions to rectify violations, the company continued its operations. Recently, the Urban and Construction Inspection issued another decision prohibiting construction, but it remains uncertain whether this will stop their activities, as previous decisions have had no effect.

Three demolition orders were issued for Bemax's asphalt base due to construction contrary to approved plans, and the legalization process was halted. Despite 13 inspections and the issuance of decisions to correct violations, Bemax continues to operate at the site.

Cijevna Komerc received a demolition order for two concrete bases built without proper permits, and inspections found violations related to selling unapproved concrete. In this case, the Environmental Inspection conducted 11 inspections, issued four decisions requiring the elimination of irregularities, and submitted two requests to initiate misdemeanor proceedings. The Market Inspection found that records related to the purchase and sale of bulk goods were not made available during the inspection, which constitutes a violation of the Law on Internal Trade. Furthermore, as was the case with Bemax, it was determined that concrete had been placed on the market without verified proof of usability. Yet, the company remains active in Cijevna.

Putevi had one asphalt base removed and a temporary facility installed. The company was subject to the most inspections (20) and numerous orders for violation corrections, but it continues operations at the location.

In Morača, Čelebić was prohibited from using a building not registered in the real estate cadastre. The company also violated internal trade laws. The Environmental Inspection conducted five inspections and issued three orders to rectify identified irregularities. The Market Inspection also recorded a violation of the Law on Internal Trade, as records of bulk goods transactions were not available at the time of inspection, mirroring previous cases. Additionally, it was found that the company was placing concrete on the market without verified usability through a statement of properties. Significant activity by Čelebić continues at the Morača site.

Montenegro Petrol is the only company whose facility was demolished because it was built in violation of the applicable planning documents and without the necessary permits. The Environmental Inspection carried out 19 inspections, issued six orders to eliminate irregularities, and submitted four requests to initiate misdemeanor proceedings. The Market Inspection found violations of both the Law on Internal Trade and the Law on Construction Products, for the same reasons previously identified in the case of Čelebić.

Despite these violations, all companies continue to operate without interruption. This is supported by information obtained by CIN-CG, which indicates that representatives of the competent environmental and water protection authorities in Montenegro recently visited the area, accompanied by foreign embassy officials, to demonstrate how gravel is being illegally extracted. During the visit, one embassy representative asked: "Why don't we call the police?"