Na Đukanovića kidiše opozicija u tri kolone. Tu su još dvije socijaldemokratske stranke, ali gledano sa jedne, ili druge strane, mogle bi biti - peta. Od nikad mirnije kampanje u tri decenije, i odsustva trijumfalizma, podilazi jeza i strah da glavni događaj nije glasanje, nego sati i dani poslije njega

“Nemam nikakvu ambiciju da upravljam ljudima. To je bolan i nezahvalan posao”.

Milo Đukanović, sedmostruki premijer, koji guli i drugi predsjednički mandat u zaokruženoj trećoj deceniji vladanja ljudima, i Crnom Gorom, nema ni mentalne snage, ni političkog komfora da misli ovako, kao jedan od otaca američke nacije Tomas Džeferson.

Za njega je čak i Lukašenko, sa 26 godina vlasti, poletarac. Dok bjeloruski autokrata, doduše, prijeti da će zatvoriti fabrike iz kojih radnici protestuju, pod Đukanovićem su one davno propale. Šefa crnogorske države, ipak, teško je zamisliti kao penzionera, koji uz dojč kafu analizira kvote za kladionicu. Uz minuli rad i afere koje ga zapljuskuju i posljednjih sedmica, upitno je koliko bi vremena imao za to, od propitivanja pred nekim drugim specijalnim tužiocem. Ili pred istim, jer prilike nekad mijenjaju ljude. Ambijent kriminala i korupcije koje je kreirao, čini ga i taocem velikog broja uhljeba u politici i van nje. Kao što su i oni, njegovi.

Zato, njemu vlast nema samo surovu logiku upravljanja, već i preživljavanja, modifikovanu definiciju sopstvene slobode, što je ulog veći nego kod političkih protivnika. Opozicija ako izgubi - bila i ostala.

Iako je Đukanovićeva politička zvijezda davno prešla zenit, zbog svega crnogorski predsjednik mora dalje, hrabreći pristalice kako je na njima da “…pobijede, nama suprotstavljenu političku ponudu, pa makar u svom sastavu imala crkvu”.

Sudeći prema anketama koje su doprle do javnosti, i atmosferi koja ne nalikuje dosadašnjim, ne samo zbog epidemije, uz svu već opjevanu tehnologiju izbornih mućki, prevara, kupovine glasova, naduvavanja biračkog spiska za pedesetak hiljada ljudi koji odavno ne žive u Crnoj Gori, trošenja novca iz budžetske reserve - neće mu biti lako.

“Odlučno, stabilno i danas i sjutra!”, ponavlja Đukanović sa bilborda, spotova i epidemiološkim mjerama razrijeđenih skupova. Kampanju nosi uglavnom sam, uz poneku asistenciju premijera Duška Markovića, čije oči lete lijevo-desno dok sriče sa promptera, svjedočeći o tome da mu, uprkos vođenja javnih poslova, više odgovara debela sjenka tajnih službi, koje je dugo kontrolisao.

Prema istraživanjima jedne svjetski poznate agencije na 200 izbora širom svijeta, vlast u kriznim vremenima ima dva puta više šansi za pobjedu, jer se ljudi teže odlučuju za promjene. Đukanović teško da može drugačije da govori i zbog toga što, osim ulaska u NATO, nije u prilici da, kako bi propagandisti rekli, “komunicira” rezultate prethodnih predizbornih obećanja.

Nema ih. Loši su. I još gori. U jesen 2016. obećavao je da će prva dionica autoputa biti završena za tri godine, i započeta druga. I prije pojave virusa korona bilo je izvjesno, da će ovo parče ceste kasniti bar godinu-godinu i po, a sada se tek stidljivo najavljuje da bi moglo biti završeno naredne godine. O drugoj fazi nema ni slova u strategiji održivog razvoja za naredne dvije godine, koju je aktuelna Vlada složila zbog virusa, a i za potrebe Međunarodnog monetarnog fonda, bez koga se ubuduće neće moći. Zaklinjao se Đukanović i u gradnju drugog bloka Termoelektrane u Pljevljima koje, takođe, nema u planovima, a rekonstrukcija postojećeg tek treba da počne. Radiće je njegov sin sa kineskim partnerima.

Vlada je, prije četiri godine, obećala do kraja mandata i fiskalnu stabilizaciju i zatvaranje svih poglavlja u pregovorima sa Evropskom unijom. Od tada, Crna Gora je prolazila kroz tihi bojkot EU, kao zarobljena država sa raširenom korupcijom i okovanim institucijama. Jedva je otvorila preostala dva poglavlja o ekologiji i konkurenciji, a osim ranije privremeno zatvorenih tri, sva ostala su na čekanju. Bilo je i prije pandemije izvjesno da od fiskalne konsolidacije nema ništa, jer Vlada ne samo što je povećala zarade u javnom sektoru, već je i povećala i broj zaposlenih, suprotno od dogovora, pa je javni dug dostigao 80 odsto društvenog proizvoda.

U takvoj situaciji, Đukanović je krajem prošle godine, zaigrao na svoju omiljenu kartu podjela. U kongresna dokumenta stranke, a potom i u javni diskurs, unio je plan da stvori crnogorsku pravoslavnu crkvu. To je zatim pretočeno u Zakon o slobodi vjeroispovijesti, koji je usvojen na poslijeponoćnoj sjednici parlamenta, i uz hapšenje čitavog poslaničkog kluba Demokratskog fronta.

Dalji razvoj događaja pokazao je Đukanoviću na djelu, šta je mislio najpoznatiji jugoslovenski i crnogorski disident Milovan Đilas, kada je, objašnjavajući kompleksnost srpsko- crnogorskog identiteta u Crnoj Gori kazao, da kad god neko gurne to klatno na jednu stranu, ono se snažnije i u širem luku vrati na drugu.

Suština zakona sadržana je u prelaznim odredbama, da sva crkvena imovina nastala do 1918. godine za koju Srpska pravoslavna crkva nema dokaze o porijeklu, prelazi u državnu. Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, koji je tu imovinu vrijednu oko milijardu eura, ranije uz pomoć Đukanovićeve vlasti uknjižio na SPC, uspješno je čitav slučaj preveo u odbranu svetinja i beskrajne litije mirnih protestanata na crnogorskim ulicama. Mimohodima se priključio i dio vjernika Crnogoraca, a potom i oni koji su željeli da manifestuju i ostale vrste nezadovoljstva.

Nije pomoglo ni upiranje prstom u Beograd, kao štabno mjesto za vječite velikosrpske aspiracije. Kada su stigli rezultati ankete koju je DPS sam naručio, gdje tri četvrtine građana ne misli da je Srbija neprijatelj, a više od 60 odsto smatra da je Amfilohije sasvim u redu, uz komešanje u opšinskim odborima DPS-a na sjeveru zemlje, pa i javno istupanje pojedinaca iz stranke, Vlada je pozvala vladike na pregovore. U početku je nudila kozmetiku, a kako su se izbori približavali, faktički je odustala i od partijskog programa i podržavljenja, predlažući da se brišu dva od tri sporna člana. Ovaj treći, koji predviđa registraciju crkve, što se do tada smatralo nebitnim, Amfilohije je prigrlio i prekinuo razgovore, pod pritiskom ne samo srpskih već i ostalih stranaka, kojima nije odgovaralo da Đukanović ima brigu manje.

Posljednji autogol Đukanović je dao, pokušavajući da politički naplati borbu protiv korone. Prvi talas epidemije, kada su Institut za javno zdravlje i Nacionalno koordinaciono tijelo (NKT) uglavnom slijedili preporuke struke, uz rijetko viđenu disciplinu građana, završen je sa devet žrtava, a zatim četrdesetak dana nije bilo novozaraženih. Onda je vlast, dok je pandemija bjesnila svijetom, trijumfalno, u Službenom listu objavila kraj epidemije, a Đukanović je zakazao izbore kad vrijeme nije, za 30. avgust. Institut i NKT su u tom naletu odjednom prerasli iz stručnih, u propagandna medicinska krila vladajuće partije, odlukama koje su objašnjavane najmanje medicinskim razlozima.

Vjerovatno više politički motivi, a manje medicinski, bili su i da se građanima iz regiona, kao i iz Rusije, usred turističke sezone zabrani ulazak u Crnu Goru, čak i kada je ona u odnosu na 100 hiljada stanovnika postala zemlja sa većim stepenom zaraze od drugih. Vlastima na dušu zato ide i to, što će turizam pretrpjeti štetu od 90 odsto, znatno više od Hrvatske i drugih mediteranskih zemalja, ili u novcu milijardu eura. Ukupna recesija mogla bi da dostigne stopu od 24 odsto, kako je izračunala konsalting kompanija Fideliti. To znači i javni dug veći od BDP, pa nije jasno koliko uopšte vrijedi biti pobjednik na ovim izborima. Osim, što sloboda nema cijenu.

Povezano sa izborima mogu se posmatrati i dvije nove mjere NKT. Jedna, da od 15. avgusta ipak pripusti turiste iz regiona, što se može tumačiti i kao dio strategije dovođenja “svojih birača” upisanih u Crnoj Gori, kao i u inostranstvu gdje žive. Druga je, odlaganje školske godine za 1. oktobar, što bi trebalo da skrene misli birača sa prebiranja po džepovima tražeći novac za udžbenike i pribor.

U ovakvim okolnostima na Đukanovića kidiše opozicija u tri kolone, koja ne vidi prostora za bilo kakav savez sa njim. Tu su još dvije socijaldemokratske stranke, ali gledano sa jedne, ili druge strane, one mogu biti - peta kolona.

Ostalih pet lista čine po dvije albanske i hrvatske, i jedna bošnjačka. Njima je principom afirmativne akcije garantovano pet mandata, tradicionalno su uz DPS, pa Đukanoviću do 41 (većina od 81) treba još 36. Izgleda da su svjesni da ih sami nemaju, jer se sve češće čuje iz njihovih redova da će biti “okosnica i nove vlade”.

Koalicija “Za budućnost Crne Gore”, pored Demokratskog fronta uključila je i hard core srpsku i prorusku Pravu Crnu Goru, Socijalističku narodnu partiju i niz manjih stranaka. Strateška novina, koja daje rezultrate, je to što su se iz javnosti povukli svi dosadašnji lideri, neki i nepravosnažno osuđeni za navodno učešće u aferi “državni udar”, koja je eskalirala na dan prošlih izbora. Prednost su dali novom licu sa litija, profesoru mašinstva Zdravku Krivokapiću. Najveća korist od toga je što se o njemu malo zna, pa režimski mediji nijesu stigli da se obavijeste za personalno rastrzanje. Novca za kampanju ponovo imaju u izobilju, pa su u javnosti prisutni kao, ako ne i snažnije od DPS-a.

Lider Demokrata Aleksa Bečić, napravio je svoj savez sa Demosom Miodraga Lekića, bivšeg predsjedničkog kandidata i nekoliko sitnijih aktera. Treća kolona je koalicija Crno na Bijelo, koju predvodi Građanski pokret URA sa liderom Dritanom Abazovićem, a pridružio im se i građanski savez CIVIS sastavljen od oko 200 intelektualaca svih provenijencija i nacija, Stranka pravde i pomirenja Hazbije Kalača i Bokeški forum iz Tivta.

Novost u odnosu na raniju praksu je što opozicione stranke nijesu potpisale ugovor o nenapadanju. To je izgleda dobro rješenje, jer se i ne napadaju.

Nekadašnja Socijaldemokratska partija Crne Gore, pocijepana na Socijaledmokrate, doskorašnje koalicione partnere DPS-a, i SDP koju je dugogodišnji lider Ranko Krivokapić prepustio Draginji Vuksanović Stanković, međusobno ratuju za iste birače. Socijaldemokrate, ogrezle u klijentelizmu, primamljive biračima poput SPS-a u Srbiji, jer se preko njih lakše dođe do izbornih darova, ljulja i vlast. Marković je poručio biračima u Tivtu, da aerodromima više neće upravljati niko osim DPS. Ta firma je socijaldemokratama bila značajan resurs glasova, pa se stranka opirala davanju koncesije na aerodrome.

SDP se, sa druge strane, formulacijom da će ići u koaliciju sa svima koji prihvataju njihov program, i uočljivo ne napadajući Đukanovića lično, preko novog rukovodstva preporučuje i DPS-u. Trenutni raspored glasova u anketama ukazuje, da bi upravo oni sa dva do tri mandata, mogli da budu jezičak na vagi, da opstane vlast, ili da počne njena demontaža. Dosadašnje debate pokazuju blažu naklonost savezu sa Đukanovićem, uz isticanje nepomirljivih ideoloških razlika sa Demokratskim frontom u odnosu na NATO, jer članstvo Crne Gore u Alijansi, SDP pripisuje sebi u zasluge.

Prvi put bi se moglo desiti i da Dontov sistem ne bi koristio DPS-u, jer se obje socijaldemokratske stranke nalaze u zoni cenzusa od tri odsto, pa bi dio prosutih glasova bio pripisan i opoziciji. Ankete pokazuju i da bi u problemu mogla biti URA, uprkos naočigled mirnoj zoni između pet i sedam odsto, jer su njeni simpatizeri pretežno mladi i uglavnom nesigurni glasači.

Narativ o snaženju ruskog uticaja, i to preko Beograda, dio je i posljednjih nastupa Đukanovića. U tom kontekstu, napade crnogorskoj javnosti nebitnog portala, svrstao je u dio scenarija koji navodno orkestrira izvjesni zamjenik šefa BIA Mirko Parezanović, "koji je nominalno dio bezbjednog sistema Srbije, a suštinski najeksponiraniji ruski agent u Srbiji”. Ta priča, očigledno, nije namijenjena ni Beogradu, odakle se niko nije oglasio, niti domaćoj javnosti. Više se može povezati sa željom da Zapad blagonaklono gleda na njegovo ostajanje na vlasti, iako za to ne bude birao sredstva. U Crnoj Gori poslije duže pauze, kako svjedoče pojedini političari, pojavili su se predstavnici dva američka instituta, NDI i IRI, koji su ranije doživljavani kao prethodnica pojačanog diplomatskog interesovanja SAD za ovo područje.

Iako sve strane najavljuju odlučne udarce i afere, u ovoj posljednjoj sedmici pred izbore, što bi se i moglo dešavati dok ovaj tekst bude prolazio kroz valjke rotacije, teško da to može značajno poremetiti već opredijeljene birače. Među njima je čak i 82-godišnji mitropolit, koji će glasati prvi put, pridodajući svetinjama i “izbornu pravdu”. Taj potez ukazuje i na strategiju visoke izlaznosti, koja nije uspjela opoziciji u regionu.

Ono što nenavikle na ovu dosadašnju atmosferu brine je, ipak, čudna tišina. Poneka auto-litija, novi marketinški proizvod crkve, kao i pomalo nervozna policija. Od nikad mirnije kampanje u tri decenije, i odsustva trijumfalizma, podilazi jeza i strah da glavni događaj nije glasanje, nego sati i dani poslije njega.

Na to upućuje i Markovićeva izjava na “spontano” pitanje režimskog portala:”Praktično više nije ni tajna da je tzv. prosrpska opozicija pripremila scenario … i njihovi lideri već govore o 'odbrani izborne pobjede’”, rekao je premijer uz poruku da su “državne institucije apsolutno spremne da zaštite javni red i mir, u to neka niko ne sumnja”.

Ulazak u takav novi krug, sa nesagledivim posljedicama, mogao bi svom gorčinom da potvrdi staru anarhističku tezu Eme Guldman: “Kada bi glasanje nešto moglo da promijeni, učinili bi ga nelegalnim”.

Slavoljub Šćekić, glavni i odgovorni urednik
Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG)

Broj birača za dvije decenije porastao 90 hiljada, a stanovnika za 18 hiljada. Najveći problem su osobe u biračkom spisku koje duže ne žive u Crnoj Gori. Kazne za one koji se ne odjave nijesu odakvatne, a otvara se i prostor za sumnje u izborne manipulacije

Za nepune dvije decenije, broj stanovnika u Crnoj Gori porastao je za svega 18.000, ali onih koji imaju pravo glasa za više od 90.000 građana, pokazuje analiza Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). To izaziva sumnje, pogotovo opozicije koja u tome vidi prostor za manipulacije.

Na sedmim pralamentarnim izborima u posljednjih 20 godina koji se održavaju u nedjelju, pravo glasa ima malo više od 540.000 birača. Iz dijela civilnog sektora su poručili da nema uslova za kontrolu tačnosti biračkog spiska, a iz opozicije da je on pun “fantom” birača.

Prvi parlamentarni izbori u ovom vijeku u Crnoj Gori održani su 22. aprila 2001. godine. Tačno godinu i po kasnije, 20. oktobra 2002. godine, održani su prijevremeni parlamentarni izbori.

Na tim izborima je bilo oko 450.000 birača, odnosno oko 90.000 manje nego što će imati izborno pravo u nedjelju. Prema procjenama Uprave za statistiku (MONSTAT), broj stanovnika je od 2000. do prošle godine porastao sa oko 604.950 na 622.028. Razlika koja je u međuvremenu nastala između broja stanovnika i broja birača je gotovo 72 hiljade, što izaziva brojne kontroverze.

Iz Centra za monitoring i istraživanje (CeMI) ističu da je Crna Gora sredinom 2019. godine imala 622.028 stanovnika, od čega je 486.495 punoljetno, dok se u biračkom spisku nalazi 540.026 birača. To znači da je u birački spisak upisano 53.531 birač više nego što ima punoljetnih stanovnika prema podacima popisa. Upravo ovakve razlike u podacima su izazvale nepovjerenje u ažurnost biračkog spiska u dijelu javnosti, ali je potrebno razumjeti koji se podaci nalaze u tim bazama, navodi se u prijevremenom izvještaju CeMI-ja za parlamentarne izbore u koji je CIN-CG imao uvid, a koji će danas biti prezentovan javnosti.

Iz ove NVO ističu da se pojmovi “punoljetni stanovnik” i “punoljetni crnogorski državljanin” i “osoba koja ima biračko pravo (birač)” razlikuju. Stanovnik može, ali ne mora biti državljanin. S druge strane, punoljetni državljanin može, a ne mora imati pravo glasa.

Kriterijumi odabira osoba koje će biti obuhvaćene popisom stanovništva su uobičajeno mjesto boravka i namjere boravka u Crnoj Gori za određeni vremenski period, prema navodima same osobe. U skladu sa tim, ukupan broj stanovnika prema popisu čine lica koja su izjavila da im je uobičajeno mjesto boravka u Crnoj Gori, što podrazumijeva period boravka od najmanje godinu dana, kao i lica koja borave kraće od godinu dana, ali imaju namjeru da ostanu.

“Iz ovoga se može zaključiti da to nijesu nužno državljani Crne Gore, te da ne moraju imati registrovano mjesto prebivališta u Crnoj Gori, iako možda borave u njoj, pa samim tim nijesu ni upisani u birački spisak,” navodi se u dokumentu.

Prema popisu, u ukupan broj stanovnika ne ulaze osobe koje su u trenutku popisa boravile van države, a nemaju ni namjeru da se vrate u narednih godinu, kao ni oni kojima usljed odsustva nije bilo moguće procijeniti namjeru boravka van zemlje. Tipičan primjer predstavljaju studenti, koji mogu imati biračko pravo i upisani su u birački spisak.

Druga važna razlika proizilazi iz činjenice da se broj stanovnika za potrebe popisa stanovništva generiše na bazi sprovedene ankete, gdje se podaci dobijaju na bazi izjave osoba, bez uvida u lična dokumenta, dok se birački spisak sastavlja isključivo na osnovu ličnih dokumenata. Dobijeni podaci na popisu ne moraju biti nužno tačni, jer su anketnog karaktera, za razliku od podataka u biračkom spisku za koje važi zakonska pretpostavka da su tačni, jer su preuzeti iz javnih registara, ističe se u dokumentu CeMI-ja.

Najveći problem u odstupajućim ciframa je ipak zbog osoba koje su upisane u birački spisak, nesporno su državljani Crne Gore, ali i pored registrovanog prebivališta faktički ne žive tu duži vremenski period, pa samim time i ne mogu biti obuhvaćeni popisom.

“Nažalost, Zakon  o registrima prebivališta i boravišta ne rješava ovaj problem, nego ga samo produbljuje, jer ne predviđa adekvatne kazne za lica koja nijesu odjavila prebivalište. Veliki broj lica nezakonito ima prebivalište u Crnoj Gori, jer u njoj ne živi. Upravo za ovaj fenomen se vezuje sumnja kod dijela političke javnosti o postojanju fantom glasača,” navodi se u dokumentu CeMI-ja.

Iako ističe da nije detaljnije analizirala demografske promjene u posljednjih nekoliko godina, profesorica statistike na Ekonomskom fakultetu Univerziteta Crne Gore (UCG) Maja Baćović kazala je za CIN-CG da je, teorijski, promjena broja birača moguća iz tri razloga.

"Prvi je starenje stanovništva, trend koji je prisutan u Crnoj Gori posljednjih decenija, koji znači da je učešće stanovništva starosne dobi od 18 godina veće u ukupnom broju stanovnika. Drugi je taj što podaci o broju stanovnika iz 2011. i 2019. godine nisu u potpunosti uporedivi. Jer, podatak iz 2019. je procjena, dobijena na bazi podataka o prirodnim promjenama stanovnika u međupopisnom periodu i procjenama mehaničkih promjena (migracije). To su, ipak, samo procjene i mogu odstupati od stvarnog stanja. Treće, na broj birača utiče i promjena broja crnogorskih državljana koji imaju prebivalište u inostranstvu, a promjene demografskih struktura tog dijela biračkog tijela nije moguće objasniti bez detaljnije analize," kazala je Baćović.

Popis stanovništva trebalo bi da bude održan sljedeće godine.

Najveći rast birača u odnosu na prethodne parlamentarne izbore od gotovo 29 hiljada, zabilježen je nepuna četiri mjeseca nakon što je Crna Gora povratila nezavisnost na referendumu 21. maja. Na parlamentarnim izborima 10. septembra je dostigao brojku od 484.430. Za još gotovo 14.000 porastao je do kraja marta 2009. godine, kada su održani parlamentarni izbori. Na njima je pravo glasa imalo 498.285 građana.

Za još oko 15.000 porastao je za četiri naredne godine, pa je na prijevremenim parlamentarnim izborima 2012. godine pravo glasa imalo 514.055 birača. Za još toliko otprilike rastao je broj birača na posljednjim parlamentarnim izborima 16. oktobra 2016. godine.

Ministarstvo unutrašnjih poslova je, shodno zakonu, donijelo rješenje o zaključenju biračkog spiska i saopštilo da je konačan broj 19. avgusta iznosio 540.026.

Ekspertski tim za kontrolu tačnosti i ažurnosti biračkog spiska je u utorak počeo sa dodatnom provjerom upotrebom sistema za automatsku identifikaciju otisaka prstiju (AFIS), saopšteno je sa sjednice tima kojim rukovodi ministar unutrašnjih poslova Mevludin Nuhodžić.

Tim se u radu fokusirao na analizu podataka o osobama koja ne posjeduju važeća identifikaciona dokumenta. Od prvobitno 50.000, kako je saopšteno, “taj broj je značajno smanjen na oko 20.000 lica”.

Gošović: Odjavljuje se samo ko hoće

Uvažavajući sve razlike koje nosi upoređivanje broja građana, koji se utvrđuju popisom, i brojem birača, koji se upisuje u birački spisak, ne može se izbjeći ozbiljna zabrinutost na koju ukazuju podaci, kazao je kandidat za poslanika koalicije “Mir je naša nacija” Neven Gošović.

“Posebno je zabrinjavajuće da potpuna uporedna analiza ovih podataka nije moguća, jer MONSTAT popisom stanovništva iz 2011. nije objavio podatke o državljanima koji borave u inostranstvu, ili su se odselili iz Crne Gore. Popis tih lica je i izvršen, ali je MONSTAT odbio da saopšti te podatke sa obrazloženjem da sprovedena metodologija nije bila odgovarajuća, odnosno nije obezbjeđivala podatke u koje bi se moglo imati potpuno povjerenje,” kazao je Gošović za CIN-CG.

On napominje da decenijama postoji zakonom utvrđena obaveza MUP-a da vodi registar državljana sa prebivalištem u Crnoj Gori i boravkom u drugoj državi, kao i registar državljana koji su se odselili u drugu državu.

Gošović upozorava da MUP ovu obavezu ne izvršava.

“Pri čemu je prilično skandalozno obrazloženje sadržano u tome da jednostavno građani tu svoju zakonom utvrđenu obavezu odlaska u inostranstvo ne prijavljuju MUP-u. Takvo stanje je praktično nedopustivo, jer nadležni državni organ ne vodi registar o državljanima koji duže od 90 dana borave u inostranstvu. Ti podaci im navodno nijesu dostupni. Sa druge strane, imamo činjenicu da vlast organizuje dolazak tih lica upisanih u birački spisak za glasanje na izborima, pri čemu su im lični podaci tih lica i država u kojima borave i te kako poznati,” naveo je predstavnik Demokrata, koji godinama upozorava na probleme sa biračkim spiskom.

Prema podacima koje su demokrate dobile od MUP-a, kako konstatuje Gošović, u registar državljana upisano je 780.293 osobe, od čega je 635.757 punoljetnih i 144.536 maloljetnih. Od tog broja, ukupno državljana koji imaju prijavljeno prebivalište u Crnoj Gori ima 677.731, od čega 541.225 punoljetnih i 136.506 mlađih od 18 godina.

“Prosto je neshvatljivo da državni organ koji sprovodi popis stanovništva, sadrži podatke da Crna Gora broji nešto preko 620.000 stanovnika, a istovremeno MUP u svojim registrima ima upisane podatke o 780.000 državljana, od čega 670.000 imaju prebivalište u Crnoj Gori”, kaže Gošović. Onemogućavanje analize ovih podataka, prema njegovim riječima, ne doprinosi sticanju povjerenja u izborni process.

Problem je, dodao je on, i u Zakonu o registrima prebivališta i boravišta, jer se ne stvara obaveza MUP-u da terenskom provjerom utvrdi podatke o državljanima koji ne žive u mjestu svog prebivališta, jer su napustili Crnu Goru.

”Krajnje je neshvatljivo da taj Zakon sadrži odredbu o tome kako državljanin koji se iseljava iz Crne Gore, da bi se nastanio u drugoj državi, sa namjerom da u njoj stalno živi, može odjaviti prebivalište, ali ne stoji da i mora” kaže Gošović, navodeći da je takvo rješenje izglasala parlamentarna većina 2015. godine.

AZLP protiv aplikacije za prijavljivanje “fantoma”

U Crnoj Gori posao vođenja biračkog piska obavlja Ministarstvo unutrašnjih poslova.

Zakon o izboru odbornika i poslanika propisuje pravo da bira i da bude biran na izborima, ima birač koji je navršio 18 godina života, koji je poslovno sposoban i ima prebivalište u Crnoj Gori najmanje dvije godine prije dana održavanja izbora.

Zakonom je precizirano da birači koji borave u inostranstvu glasaju na biračkom mjestu na području posljednjeg prebivališta na teritoriji Crne Gore, prije odlaska u inostranstvo.

Istraživački centar Skupštine Crne Gore je u aprilu prošle godine objavio studiju koja je pokazala da rezidencijalni uslov u 19 od 22 država ne postoji, već je državljanstvo jedini uslov za upisivanje punoljetnih građana u birački spisak.

Iz koalicije "Za budućnost Crne Gore" pokrenuli su aplikaciju "Neka ostanu doma" za prijavljivanje birača koji ne žive u državi, a nalaze se u biračkom spisku. Tvrde da im je prijavljeno najmanje 9.000 takvih imena.

Direktor Agencije za zaštitu ličnih podataka (AZLP) Ivan Medojević zatražio je od Nove srpske demokratije (NOVA) kao konstitutenta koalicije da stavi van funkcije aplikaciju, poručujući da ona nije u skladu sa Zakonom o zaštiti podataka o ličnosti.

U obrazloženju se navodi da ne postoji pisana saglasnost lica čiji će se podaci obrađivati, da se rukovalac aplikacije nije obratio za dobijanje saglasnosti za automatsku obradu podataka, a sama aplikacija nije definisana niti jednim zakonom.

Od NOVE se traži da se aplikacija stavi van funkcije, a već obrađeni lični podaci izbrišu.

Zbog nepostupanja po naloženim mjerama, AZLP će podnijeti zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka protiv “subjekta nadzora”.

AZLP je i povodom objavljivanja spiska birača u biračke spiskove drugih država pokrenula postupak utvrđivanja eventualne nezakonite obrade ličnih podataka “od strane političkih subjekata i odgovornih lica u tim subjektima”.

Iz koalicije ističu da će stranci koji imaju namjeru da zloupotrijebe biračko pravo i glasaju u Crnoj Gori, a stalno su nastanjeni u inostarnstvu, biti prijavljeni zemljama u kojima žive.

“Ovime rizikuju da izgube brojne privilegije koje su tamo ostvarili zbog kršenja zakona jer ne mogu čarter letovima koje mi plaćamo, a koje organizuje DPS, prekrajati izbornu volju građana Crne Gore kao što su to radili na svim prethodnim izborima”, poručuju iz koalicije.

Miloš RUDOVIĆ

“U samoj zajednici još vlada patrijarhat, pa malo žena odluči da prijavi nasilje”, kaže Fana Delija iz Centra za romske inicijative. Žene i djevojke iz RE populacije su posebno pogođene zbog siromaštva i nemogućnosti da se trajno odvoje od nasilnika 

“Počela je svađa… Bio je pijan, vezao me i počeo da udara pesnicama. Govorio mi je da priznam da sam ga prevarila, udarao me po gornjom dijelu glave i čupao za kosu. Sva sam bila u krvi. Maltretirao me tako dva-tri sata i govorio da sam k…a, da sam išla kod drugog čovjeka. Onda me udarao po nogama. Počela sam da krvarim i osjetila sam da su mi noga i ruka slomljene…”

Iz horora koji ju je zadesio, kako navodi u svojoj ispovijesti Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), M.L se spasila zahvaljujući djeveru i komšinici koji su pozvali policiju.

“…Muž je prestao da me udara, samo je pitao đe mu je telefon i prijetio da će ubiti i mene i djecu… Onda je đever priskočio i branio me. Pobjegla sam kod komšinice i zamolila da pozove policiju... Čekala sam 30 minuta dok su došli. Rekla sam da ne mogu više sa njim i šta mi je sve uradio. Policija ga je privela, a mene su odveli kod dokora. Tamo su me šili, sanirali mi nogu jer je bila slomljena… i ruku… šili su mi i glavu…”

Sve više slučajeva

Broj slučajeva nasilja u porodici u kojima stradaju žene iz romske i egipćanske zajednice zabrinjavajuće raste ove godine, a najveći dio, kako navodi Fana Delija, izvršna koordinatorka Centra za romske inicijative iz Nikšića, ostaje nerasvijetljen “usljed velikog uticaja tradicije”.

“Kroz naš kontinirani rad u samoj zajednici primećujemo da još vlada patrijarhat, gdje malo žena odluči da prijavi nasilje”, kaže Delija. 

Na osnovu onih koje to ipak odluče, Delija zaključuje da je porodično nasilje u RE populaciji ove godine u porastu.    

“Prošle godine Centar za romske incijative registrovao je osam slučajeva koje smo mi prijavili. Ne isključujemo mogućnost da su žene iz RE zajednice i same prijavile nasilje direkno policiji, ili nekom, kao što je SOS telefon. Kada govorimo o slučajevima koji su išli preko Centra, od početka januara do danas ih već imamo osam. Vjerujemo nažalost, da će ih do kraja godine biti još”, ističe Delija. 

Centar za romske inicijative je ustupio telefonsku liniju za savjetovanje i podršku ženama koje trpe porodično nasilje.

”Od proglašenja pandemije Covid-19, imali smo više od 50 poziva i savjetodavnih razgovora. Žene su samo tražile neku vrstu podrške, ne da prijavljuju nasilje već da se konsultuju sa psihologom o načinima prijavljivanja. Kada mogu nešto da urade, na koji način da pristupe određenim servisima, ili da takve stvari prijave”, kaže Delija.  

Izgledi da se žena izvuče iz kruga nasilja, prema ispovijesti M.L. nijesu velike i često se sve vraća na početak. Napuštanjem muža susrela se sa prvom preprekom, jer u sigurnoj ženskoj kući u tom trenutku nije bilo mjesta.

“…Jedini izlaz iz te situacije bio je moj otac, iako je bolestan, nema ni za ljekove, niti je bilo dovoljno mjesta u toj baraci, gdje živi i moj brat sa svojom djecom. Snašla sam se nekako, neko vrijeme dok me nijesu zvali iz SOS Nikšić”, kaže M.L. 

Institucije bi, prema njenom mišljenju, trebalo više da pomognu ženama koje prijave slične slučajeve, da im ponude sigurnost i privremeno pomognu, kako bi mogle da krenu dalje same. Potrebno je, kaže, naći rješenje za smještaj, bez obzira da li ima mjesta u sigurnoj kući. 

“Na kraju, bez podrške, žena mora biti na ulici, ili kao ja, što sam se opet vratila kod muža jer nemam gdje”.

Potrebno je udruženo reagovanje 

Mirjana Vuksanović, psihološkinja Crnogorskog ženskog lobija ističe da je posebno važno da svi akteri koji su uključeni u sistem zaštite od nasilja u porodici i nad ženama, bez obzira kojoj grupi ona pripada, poštuju svoju važnu ulogu u postupanju u takvim slučajevima. Da žena sa iskustvom nasilja u bilo kom trenutku ima pristup podršci i pomoći.

“To su policija, centar za socijalni rad i nevladin sektor. Bez njihovog udruženog reagovanja i multisektorske saradnje izostaje adekvatna pomoć i podrška. Ako izostane reakcija bilo kog aktera, žena ne dobija podršku i pomoć koja joj je zagarantovana međunarodnim i državnim propisima”, kaže Vuksanović za CIN-CG.

Žene i djevojke iz RE populacije su, prema njenim riječima,  dodatno pogođene “zbog socio-ekonomske situacije, jezičke barijere, diskriminacije u pronalaženju adekvatne pomoći i podrške”. Često se događa da nijesu informisane o svojim pravima i mogućnostima da ih ostvare.

Delija ističe kako je neophodno da se ojačaju kapaciteti RE organizacija koje se bave poboljšanjem položaja žena iz romske i egipćanske zajednice, pogotovo za suzbijanje porodičnog nasilja i ranih ugovorenih dječijih brakova.

“Kada govorimo o RE civilnom sektoru, činjenica je da nedostaje kadar. Mali je broj organizacija i aktivistkinja koje su osnažene da se bave ovim problemima. Neophodno je da imamo što veći broj RE aktivistkinja, da budu uključene u organizacije poput CRI. Mi već dugo radimo na terenu i imamo žensku REA mrežu, prvu koju sačinjavaju upravo romske i egipćanske aktivistkinje iz više gradova Crne Gore. Stalno smo u kontaktu sa samom zajednicom”, kaže Fana Delija.

Neophodno je, ističe ona, da se radi i na informisanosti RE žena.

“Najbitnije je da žene znaju kome mogu da se obrate ukoliko žele da prijave nasilje. U samoj zajednici mora više da se radi kako bi se žene ohrabrile da prijave nasilje, jer je jako teško za jednu pripadnicu RE populacije da tako nešto pokrene, imajući u vidu da je iz siromašne porodice i da zavisi od muškog člana porodice. Nažalost, zbog patrijarhata, veliki broj žena misli da je normalno da trpi nasilje i da ne treba da ga prijavi”, kaže Delija.

Pravni okvir bolji, ali problem ostaje 

Ratifikovanjem Konvencije Savjeta Evrope o suzbijanju i sprečavanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici, 1. avgusta 2014. godine, Crna Gora je postala jedna od prvih zemalja koja se obavezala da preduzme sve zakonodavne i druge mjere za usvajanje i primjenu djelotvornih, sveobuhvatnih i koordinisanih državnih politika koje obuhvataju sprečavanje i borbu protiv svih vidova nasilja, tako da prava žrtava budu u središtu mjera i da se ostvaruju saradnjom svih organa, institucija i organizacija.

U posljednjoj dekadi u Crnoj Gori je značajno unaprijeđen pravni okvir, prije svega usvajanjem Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, Krivičnog zakonika, kao i Zakona o rodnoj ravnopravnosti, Porodičnog zakona, te Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći i o socijalnoj i dječijoj zaštiti. Dodatno, usvajanjem Strategije zaštite od nasilja u porodici (2016-2020) i Plana aktivnosti za postizanje rodne ravnopravnosti (2017–2021) dat je strateški okvir za sprovođenje politika koje treba da odgovore na izazove u ovoj oblasti.

U izvještaju UNDP-a za 2017. godinu, ipak, navodi se da je svaka druga žena u Crnoj Gori  preživjela bar jedan oblik nasilja, što znači da to ni žene iz RE populacije nije zaobišlo.

“Nasilje u porodici, dječje prosjačenje i prisilni brakovi su ozbiljni društveni izazovi, a nedostatak komunikacije između institucija i nejasne nadležnosti i dalje predstavljaju veliki problem”, ocijenjeno je i na završnoj konferenciji u okviru projekta “Zajedno za održive rezultate u borbi protiv nasilja u porodici, dječjeg prosjačenja i prisilnih brakova” u organizaciji Centra za demokratiju i ljudska prava.

Serđan BAFTIJARI
Nardi AHMETOVIĆ
Teuta NURAJ

Demograf Miroslav Doderović upozorava da će Crna Gora za sljedećih pet do šest godina ući u grupu zemalja gdje godišnje više ljudi umre nego što se rodi beba i da je potrebna državna strategija oporavka. Najgore je na sjeveru, ali i u Nikšiću, Cetinju, Ulcinju i Herceg Novom

U posljednjih deset godina, prirodni priraštaj u Crnoj Gori opao je četiri i po puta, pokazuju podaci do kojih je došao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). Demograf Miroslav Doderović upozorava da Crnu Goru samo nekoliko godina dijeli od toga da završi na listi zemalja u kojim za godinu više ljudi umre, nego što se rodi.

Prema podacima Uprave za statistiku Crne Gore (MONSTAT), broj živorođene djece bio je 2009. godine za 2.780 veći od broja umrlih. Taj broj je, međutim, na kraju prošle godine pao na nepunih 630.

"Priraštaj se posljednjih nekoliko godina spustio ispod 1.000 i ubrzano opada. Tako da ćemo mi za sljedećih pet do šest godina ući u grupu zemalja koje imaju negativan priraštaj", ocijenio je Doderović za CIN-CG.

Time bi se u zoni takozvane bijele kuge pridružili Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji. Najgora situacija je u Srbiji, gdje godišnje nestane jedan osrednji grad. Tokom 2018. godine u ovoj zemlji rođeno je gotovo 64.000 beba, ali je u istom periodu umrlo više od 101.000 osoba.

Prema prošlogodišnjim projekcijama Ujedinjenih nacija, negativni demografski trendovi usloviće smanjenje broja stanovnika u Crnoj Gori, pa bi 2050. u njoj živjelo 589.000 stanovnika. To, približno, odgovara populaciji iz popisa 1981. Do 2100. godine, prema ovim procjenama, Crna Gora će se vratitit na stanje iz 1950-ih – sa svega 454.000 stanovnika. 

U knjizi "Prazna planeta" autori Deril Briker i Džon Ibitson, međutim, prognoze UN-a smatraju optimističnim, tvrdeći da će broj stanovnika na Zemlji uskoro prestati da raste i zatim početi rapidno da opada. Briker je glavni izvršni direktor kompanije Ipsos za odnose sa javnošću, a Ibitson je poznati američki pisac i kolumnista. U pomenutoj knjizi, kao jedan od problema, oni ističu to što je stopa plodnosti u mnogim zemljama godinama ispod takozvane zamjenske od 2,1. Ona označava broj rođene djece po ženi koji je potreban za održavanje populacije.

Ovaj broj je u Crnoj Gori, prema podacima Statističke kancelarije Evropske unije (EUROSTAT), posljednjih godina između 1,7 i 1,8.

U Vladinoj Nacionalnoj strategiji održivog razvoja do 2030. godine stoji da se su rezultati posljednjeg popisa stanovništva pokazali nastavak sporijeg rasta populacije posljednjih decenija. Dok je stopa prirodnog priraštaja 1951. iznosila 20,8, a deset godina kasnije 20,4 na hiljadu stanovnika, u posljednja dva popisa  brojke su bile znatno drugačije – 4,3 u 2003. odnosno svega 2,2 u 2011. godini.

U strategiji se za oblast demografije pominje pronatalitetna politika, osiguravanje odgovarajućeg nivoa socijalnih davanja za djecu, jačanje porodičnih vrijednosti...

Iz Vlade nisu odgovorili CIN-CG-u na pitanja koje mjere njeni resori sprovode da bi mladi ostali u Crnoj Gori, ali i za podsticanja nataliteta, kao i koliko su zadovoljni postignutim i gdje vide prostor za napredak.

Među mjerama koje Vlada sprovodi u cilju jačanja nataliteta su tri pokušaja vještačke oplodnje na račun države i to što je dio stambenih kredita u okviru projekta "1.000 plus" bio namijenjen mladim bračnim parovima. Većinu ostalih mjera u ovom dijelu osmislile su opštinske vlasti. 

Prema zvaničnim podacima MONSTAT-a, u dvije trećine gradova broj umrlih je već premašio broj živorođenih. Stanje je godinama najgore na sjeveru, gdje je on negativan u svim gradovima osim u Rožajama. U centralnom regionu je negativan na Cetinju i u Nikšiću, a na jugu u Ulcinju i u Herceg Novom

U Pljevljima je najveći “minus”

Stanje se, doduše, mijenja iz godinu u godinu, pa je Nikšić imao 2018. godine pozitivan prirodni priraštaj (2) ali je prošle imao najgori negativni prirodni priraštaj (-72) poslije Pljevalja (-242). S druge strane, Danilovgrad je od negativnog priraštaja 2018. godine (-42), prošle zabilježio pozitivan priraštaj (8). Tuzi se prvi put pojavljuju na listi i bilježe pozitivan priraštaj (62).

Gotovo sve opštine među mjerama podsticaja imaju dodjelu besplatnih udbženika, ali dok ih pojedine dodjeljuju samo prvacima, u drugim one očekuju osnovce tokom cijelog školovanja.

Mada ima najveći negativni priraštaj u zemlji, pomoć koju nudi vlast u Pljevljima svodi se na dvije mjere. Prva je pomoć za rođenje djece - za prvo dijete roditelji će dobiti 150, za drugo 250 za treće 400, a za četvrto i svako sljedeće 500 eura. Ukoliko par dobije blizance dobiće 1.500 eura, a duplo više ukoliko dobije trojke.

„Budžetom opštine Pljevlja za 2020. opredijeljena su sredstva u iznosu od 50.000 eura", navodi se u odgovoru koji je CIN-CG-u dostavila sekretarka Emina Selihović. Ona je dodala da su budžetom planirana sredstva u iznosu od 800 eura kao „finansijska podrška bračnim parovima u ruralnim oblastima“.

Sa mjerama su, čini se, najdalje otišle Plužine, čije vlasti su svjesne da se mladi sve teže odlučuju za formiranje porodice. 

"S tim u vezi, opština Plužine preduzela je određene korake i donijela navedene mjere kako bi motivisala mlade ljude da ostanu na teritoriji Opštine, osobito vodeći računa o ruralnom području, osnivaju porodice i da svoju budućnost vežu za našu opštinu,“ istakla je za CIN-CG predstavnica Opštine Ljubica Kulić.

Kulić je pojasnila da od 2014. nezaposlenim porodiljama daju po 100 eura mjesečno do navršene dvije godine života djeteta. Od 2019. primjenjuje se i odluka o pomoći za novorođeno dijete. Roditelj za prvo dijete dobija jednokratno 500, za drugo 1.000, a za treće i svako naredno po 2.000 eura. Ovi iznosi se dupliraju ako je podnosilac zahtjeva vlasnik registrovanog poljoprivrednog gazdinstva na seoskom području.  Kako bi se materijalno pomoglo i olakšalo bračnim parovima u postupku vantjelesne oplodnje, od početka 2019. stupila je na snagu odluka o pomoći u sufinansiranju troškova i do 1.500 eura.

Kako je za CIN-CG kazala predstavnica Opštine Mojkovac Milica Ristić, oni su u prethodne dvije godine dva puta povećavali davanja iz domena dječje zaštite.

„Sa 55 eura, naknada za novorođeno dijete povećana je prvo na 100 eura, a zatim najnovijim izmjenama definisana na sledeći način: 300 eura za prvorođeno, drugorođeno i trećerođeno dijete, 400 eura za četvrtorođeno i 500 eura za petorođeno i svako sljedeće dijete u porodici. Svako novorođenče dobija i vrijedan poklon paket,“ pojasnila je ona.

Na pitanje, da li su te mjere dovoljne, s obzirom da se njena opština nalazi pri vrhu negativne liste, Ristić je kazala kako smatraju da ih treba dopuniti i proširiti, ali i da vjeruju da će se i realizacijom razvojnih projekata u gradu stvoriti uslovi za kreiranje novih radnih mjesta, što će dodatno uticati pozitivno i na prirodni prirastaj".

Iz susjedne Opštine Kolašin za prvo dijete daju 150, za drugo 200, treće 250, za četvrto 300 eura, a petorođeno i svako sljedeće po 350 eura. Za blizance su takođe namijenili 500 eura, a za trojke duplo više. 

„Svjesni da naša opština bilježi pad novorođenih, činimo sve što je u našoj mogućnosti i nadležnosti da taj trend prekinemo”, kazala je za CIN-CG sekretarka Nataša Šuković, ističući da su za povećanje stope nataliteta nužne i “multisektorske intervencije “. 

Doderović: zakašnjenje se mjeri decenijama

Opština Gusinje za svako novorođeno dijete izdvaja po 100 eura, dok šavnička daje po 300 eura.

,,Negativan priraštaj je problem sa kojim se suočavaju sve opštine sa sjevera Crne Gore, pa samim tim i Žabljak. Ako tome dodamo odliv radno sposobnog stanovništva, možemo konstatovati da su to fundamentalni problemi čitave države’’, izjavio je za CIN-CG predsjednik Opštine Žabljak, Veselin Vukićević.

On kaže da rade i na stambenom zbrinjavanju zaposlenih u lokalnoj upravi, ali i da se privodi kraju i izgradnja stambene zgrade Sindikata uprave policije. Nije na odmet, smatra Vukićević, ni to što pomažu otkup mlijeka tokom zimskog perioda, finansiraju nabavku solarnih panela na katunima, rade na poboljšanju seoske putne infrastrukture…

Menadžer Opštine Berane Vladimir Đaković kazao je da naknade ostvaruju majke sa prebivalištem u seoskom i prigradskom području opštine, koje imaju pravo na jednokratne naknade za treće i više novorođene djece.

"Za šesto i više novorođene djece jednokratna novčana pomoć iznosi 10.000, koje se dodjeljuju za adaptaciju postojećeg ili izgradnju novog stambenog objekta, pomoćnih objekata, nabavku poljoprivrednih mašina, formiranje ili povećanje stočnog fonda," kazao je on za CIN-CG. 

Četvrta po negativnom priraštaju je Opština Herceg Novi, a sekretarka za lokalnu samoupravu Vesna Samardžić kazala je da su početkom 2019. definisali posebnu naknadu za svako novorođenče.

„Ova naknada predstavlja poklon koji obezbjeđujemo kao stimulativnu mjeru u cilju porasta prirodnog priraštaja i ona iznosi 100 eura za svako novorođeno dijete, za treće dijete 300 eura, za blizance 1.000, a za trojke 3.000 eura,“ kazala je ona za CIN-CG.

Za ovu namjenu budžetom Opštine predviđeno je 50.000 eura. Samardžić, međutim, ističe da su njihove mogućnosti određene raspoloživim finansijskim sredstvima, „koja nisu na zavidnom nivou“.

„Svjesni realne potrebe da obezbjedimo preduslove za porast prirodnog priraštaja, lokalnim programom socijalnog stanovanja koji je usvojen krajem prošle godine predvidjeli smo mlade bračne parove kao posebnu ciljnu grupu kojoj namjeravamo da obebjedimo kupovinu stanova pod povoljnijim uslovima,“ kazala je Samardžić.

Tokom prošle godine, Prijestonica je podijelila 179 naknada za novorođeno dijete vrijednih 54.800 eura. U istom periodu je 47 žena dobilo pomoć namijenjenu za nezaposlene porodilje koje se nalaze na evidenciji Zavoda za zapošljavanje vrijednu 16.450 eura.

"Jasno je da se pitanju unapređenja nataliteta i prirodnog priraštaja ne može prilaziti jednostrano, niti samo kroz mjere koje se donose u ovoj oblasti na lokalnom i nacionalnom nivou. Tema zahtijeva ozbiljan multidisciplinarni pristup i punu posvećenost svih aktera," upozoravaju iz Prijestonice.

Profesor Doderović ističe da opštine nisu glavni kreatori ekonomskih i demografskih procesa, ali da su lokalne samouprave u ovom dijelu "više vođene političkom motivacijom ili nekim lokalnim interesima".

"Međutim, i one po nekoliko decenija kasne u preduzimanju mjera koje bi imale efekat demografske obnove. Neke opštine je trebalo da preduzmu mjere čim je došlo do pada prirodnoga priraštaja u odnosu na prethodnu godinu, deceniju ili popis. Međutim, one su kasno usvojile planove demografske obnove ili stimulisanja stanovništva. A na republičkom nivou, preko ove teme se prelazi bez komentara, šutnjom. Tako da je ovo veliki problem i izazov Crne Gore," kazao je Doderović za CIN-CG.

On dodaje da će ovi trendovi na duže staze da ugroze kompletan sistem Crne Gore. Vlada, prema njegovom mišljenju, treba da usvoji strategiju demografskog oporavka, da predvidi značajna sredstva, formira institucije i timove koji bi se bavili ovom temom.

I drugima se dešava ali oni nešto rade

Čelnica Udruženja Roditelji Kristina Mihailović napominje da pad priraštaja nije nešto što je tipično za Crnu Goru nego za veliki broj zemalja, ali da jeste “netipično da se ništa ne preduzima”.

“Tražli smo i od premijera da se sastanemo i o tome razgovaramo, više puta, ali nije imao vremena niti nas je ikada udostojio odgovora. Zvanična istupanja predstavnika institucija se odnose i na to da je prirodni priraštaj pozitivan, a zanemaruje se činjenica da pada već odavno i da će vrlo brzo preći u negativan trend”, kazala je ona za CIN-CG, objašnmjavajući da pojedini resori ističu mjere koje preduzimaju, ali da to ne predstavlja sistemski odgovor na problem.

Mihailović smatra da moraju postojati različiti sistemi podrške porodicama na svim nivoima u državi, koji ne bi bili samo finansijski, već i organizacioni, sa više sistema podrške, posebno ističući da bude dobro uređen dio koji se tiče vrtića i škola.

“Sve to zajedno bi moglo da mijenja stvari na bolje. Samo je pitanje kada će se to shvatiti i još važnije, kada če se početi raditi na tome,” kazala je ona.

Kosovo u plusu 18.500, Srbija duplo više u minusu

Crna Gora se nalazi u grupi četiri zemlje regiona u kojima se i dalje bilježi pozitivan prirodni priraštaj. Osim nje, tu su i Albanija, Kosovo i Sjeverna Makedonija.

Priština je na kraju 2018. godine bila "u plusu" 18.500, Tirana 7.130 a Skoplje malo više od 1.600, pokazuju zvanični podaci za period koji je CIN-CG dobio od EUROSTAT-a. 

S druge strane, negativan priraštaj je u BiH, Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji. 

Najveći minus zabilježen je na kraju prošle godine u Beogradu - 37.680, zatim Zagrebu 15.761, Sarajevu 8.277 i Ljubljani 900.

Srbija daje naknade i do desete godine djeteta

Problemom demografije i populacione politike u Vladi Srbije do sada je bila zadužena ministarka bez portfelja Slavica Đukić Dejanović. 

Iz njenog kabineta kazali su za CIN-CG da je u martu 2018. donijeta Strategija podsticanja rađanja, koja predstavlja osnovu za sprovođenje pronatalitetnih mera, počevši od ublažavanja ekonomske cijene podizanja djeteta, usklađivanja rada i roditeljstva, populacione edukacije, daljeg unapređenja postupka biomedicinski potpomognutog oplođenja i očuvanja reproduktivnog zdravlja...

U protekle četiri godine izdvojeno je oko dvije milijarde dinara (15,9 miliona eura) za 112 različitih gradova i opština. 

Zakonom o finansijskoj podršci porodici sa djecom, koji je usvojen 1. jula 2018, predviđeno je povećanje roditeljskog dodatka. Roditelji za prvo dijete jednokratno dobijaju 100.000 dinara (oko 795 eura), za drugo 10.000 dinara mjesečno dvije godine (oko 80 eura), za treće po 12.000 dinara mjesečno 10 godina (oko 95 eura), a za četvrto 18.000 dinara mjesečno tokom 10 godina (oko 145 eura). Zakon je omogućio i velikom broju žena da prvi put steknu mogućnost ostvarivanja prava na naknade u periodu po rođenju djeteta.

"Ova novina odnosi se na žene koje nisu u stalnom radnom odnosu, već su radno angažovane po osnovu privremenih i povremenih poslova, ugovora o delu, autorskih ugovora, kao i na vlasnice poljoprivrednog gazdinstva i poljoprivredne osiguranice," kazali su za CIN-CG iz kabineta ministarke.

U saradnji sa Privrednom komorom Srbije ustanovljena je nagrada Prijatelj porodice, koja će se dodjeljivati kompanijama koje su stvorile porodično i prijateljsko okruženje, a koje zaposlenima omogućava usklađivanje rada i roditeljstva.

Iz kabineta ministarke Đukić Dehjanović kažu da su bitne mjere i na lokalnom nivou, pa je pored tri pokušaja vještačke oplodnje na teret države, vlast u Beogradu odlučila da za parove na svojoj teritoriji finansira i četvrti.

"Predložene aktivnosti predstavljaju jasan, dugoročan, strateški odgovor države u cilju povećanja nataliteta i održivog populacionog razvoja Srbije. Republika Srbija je 2019. završila sa većim brojem novorođenih beba (341) u odnosu na 2018," navodi se u odgovoru iz ovog resora.

Dijasporom se puni birački spisak

Ministarstvo unutrašnjih poslova je zaključilo birački spisak za predstojeće parlamentarne izbore,na kojima pravo glasa ima 540.026 birača.

Opozocija i dio civilnog sektora su više puta upozoravale na netačnost biračkog spiska, imajući u vidu da u Crnoj Gori ima samo oko 620.000 stanovnika.

U korist njihovih sumnji i govori podatak da je, prema izvještaju o radu Ministarstva prosvjete za 2019, gotovo 118.000 djece bilo upisano u vrtiće, osnovne ili srednje škole. Ovaj broj ne uključuje djecu koja još nisu u dobu da idu u vrtić.

U biračkom spisku je veliki broj crnogorskih državljana koji godinama ili čak decenijama žive u inostranstvu, ali nisu odjavili prebivalište. 

Iz MUP-a nisu odgovorili CIN-CG-u koliko je državljana napustilo Crnu Goru za posljednjih 10 godina.

Miloš RUDOVIĆ
Marija KRIVOKAPIĆ
naslovna fotografija Boris Pejović/Vijesti

Durumbašić i Obradović su imali zakonsku obavezu da prijavljuju imovinu Agenciji za sprečavanje korupcije dvije godine nakon odlaska iz Vlade

Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) pokrenula je postupak protiv dvojice funkcionera Socijaldemokrata (SD) Emila Durumbašića i Nebojše Obradovića zbog sumnje da krše Zakon o sprečavanju korupcije, potvrđeno je Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

"U oba navedena slučaja, zbog nedostavljanja izvještaja o prihodima i imovini  koji se dostavljaju Agenciji jednom godišnje u naredne dvije godine po prestanku funkcije, Agencija je pokrenula upravne postupke prema imenovanim bivšim javnim funkcionerima", saopšteno je CIN-CG-u iz institucije na čijem je čelu od prošlog mjeseca Jelena Perišić.

Durumbašić je poslovni direktor SD-a. On i Obradović su i članovi partijskog Glavnog odbora, a javnosti su poznati i kao akteri afere “Ramada”, po istoimenom hotelu gdje je održan partijski skup plaćen iz državne kase.

Njih dvojica nisu odgovorili na pitanja CIN-CG-a o tome zašto nisu ispunili svoje zakonske obaveze. Pitanja su poslata na mejl adresu SD-a.

Osim redovnog godišnjeg imovinskog kartona koji se dostavlja do kraja marta, javni funkcioner dužan je da dostavi i poseban karton u roku od 30 dana od dana imenovanja, kao i dana uvećanja imovine vrijednosti preko 5.000 eura.

Zakonom su propisane i obaveze za one kojima je prestala funkcija. U roku od 30 dana od dana prestanka funkcije mora dostaviti poseban karton, a dužan je i da jednom godišnje, u naredne dvije godine, prijavi prihode i imovinu Agenciji. Novčana kazna, ako to ne uradi je od 500 do 2.000 eura.

Durumbašić nije dostavio imovinski karton za drugu godinu, a u slučaju Obradovića nedostaju za obje, poslije napuštanja funkcije.

Do kraja novembra 2016. godine Durumbašić je bio savjetnik tadašnjeg potpredsjednika Vlade i SD-a Vujice Lazovića, a Obradović direktor Direkcije za željeznice u periodu kada je ministar saobraćaja i pomorstva bio predsjednik partije Ivan Brajović.

Poslanik Mladen Bojanić je prije četiri godine objelodanio da je Direkcija za željeznicu platila račun za konvenciju SD-a u hotelu “Ramada”, po kojem je i afera dobila ime. Hapšenje Obradovića uslijedilo je nakon što je Specijalnom državnom tužilaštvu, Državnoj revizorskoj instituciji i Agenciji za sprečavanje korupcije Bojanić dostavio dokumenta koja ukazuju na zloupotrebe. Na ovo ga je uputila tadašnja menadžerka hotela Patricija Pobrić, koja je 

kao uzbunjivačica platila i najveću cijenu u ovoj aferi. Uprava hotela odlučila da joj ne produži ugovor, a to je podržao i sadašnji predsjednik Crne Gore, a tada premijer Milo Đukanović, koji je rekao da bi to isto “uradio svaki poslodavac na svijetu”. Agencija je nije zaštitila, smatrajući da Pobrić ne ispunjava uslove da bi bila proglašena zviždačem, ili sa njim povezanim licem.

Viši sud u Podgorici je u maju 2017. godine Obradovića osudio na tri mjeseca zatvora zbog “zloupotrebe službenog položaja”, dok je Apelacioni u janaru sljedeće godine kaznu preinačio u uslovnu.

Vlada je u februaru 2018. godine konstatovala ostavku Obradovića, a on je ubrzo našao posao u Ministarstvu saobraćaja, kojim rukovodi potpredsjednik Bošnjačke stranke Osman Nurković.

Sudija podgoričkog Osnovnog suda Nenad Vujanović krajem prošle godine je, pored Durumbašića, proglasio krivim za lažno svjedočenje i direktora Direktorata za željeznicu Milana Bankovića, direktora uprave za željeznice Miroslava Kukavičića, šeficu kancelarije za finansijsko-računovodstvene poslove Ministarstva održivog razvoja i turizma Kimetu Merulić, savjetnicu u Direktoratu za željeznički saobraćaj Tanju Dašić i službenika Direkcije za željeznice Jugoslava Becića. Viši sud je u aprilu potvrdio presudu za sve njih i uslovne kazne zatvora od po pet mjeseci, koju će odležati ukoliko u roku od dvije godine počine još neko krivično djelo. 

Banković i Kukavičić su potom podnijeli ostavke, koje je Vlada prihvatila u junu.

Predsjednik SD-a Ivan Brajović nije optužen u ovom slučaju, iako je sutkinja podgoričkog Višeg suda Ana Vuković u obrazloženju presude kojom je Obradović osuđen zbog plaćanja računa u “Ramadi” navela je da je “pristrasno i sračunato na pomaganje okrivljenom” svjedočilo više osoba. 

Kažnjena 22 bivša funkcionera

Agencija za sprečavanje korupcije je prošle godine pokrenula 53 postupaka protiv javnih funkcionera koji nisu ispunili svoje zakonske obaveze po prestanku funkcije, vidi se iz izvješataja o radu za 2019. 

U odnosu na obavezu dostavljanja kartona u roku od 30 dana od prestanka funkcije, pokrenuto je 37, od kojih je okončano 24 postupka. U 22 slučaja izrečeno je 15 novčanih kazni i sedam opomena. Za nedostavljanje kartona u roku od godinu od prestanka funkcije pokrenuto je 11, a za one koji to nijesu učinili dvije godine bilo je pet postupaka. Nijedan nije bio okončan na kraju prošle godine.

Na sajtu je dostupno 15 odluka o kršenju Zakona za javne funkcionere kojima je prestala funkcija.

Miloš RUDOVIĆ

Demokratska partija socijalista, držeći se minimuma, nije ispunila očekivanja o većoj zastupljenosti žena i njihovom rasporedu, a nijesu ni mnoge druge stranke. Lista albanske koalicije ,,Sad je vrijeme” morala na popravni zbog malog broja kandidatkinja

Ženska politička mreža (ŽPM), nema mnogo razloga za zadovoljstvo zastupljenošću kandidatkinja na listama za parlamentarne izbore zakazane za 30. avgust.

Ranija obećanja stranaka, povodom inicijative ŽPM o tome da se zastupljenost žena na listama poveća na 40 odsto su se uglavnom rasplinula, pokazujući da su predrasude i dalje snažnije od deklarisane političke volje. To se posebno odnosi na žene iz manjinskih naroda. Među gotovo 900 imena, nema ni jedne Romkinje ili Egipćanke

Prema analizi ŽPM, organizacije nastale pod okriljem programa Podrška antidiskriminacionim i politikama rodne ravnopravnosti koji finansira Delegacija EU, od 11 lista, pet koalicija i šest partija, samo je Bošnjačka stranka (BS) napravila značajan napredak u odnosu na minimalni, zakonom propisani udio kandidatkinja.

Zakon o izboru odbornika i poslanika nalaže da, u cilju ostvarivanja principa rodne ravnopravnosti, na izbornoj listi treba da bude najmanje 30 odsto kandidatkinja, odnosno najmanje jedno žensko ime među svakih četiri. Na izbornoj listi BS je 29 žena, odnosno 36 odsto. Među svaka tri imena jedno je žensko.

Iz ŽPM su na oficijalnoj Fejsbuk stranici objavili da su, u ranijem razgovoru sa liderom Bošnjačke stranke Rafetom Husovićem, dobili podršku za zahtjeve za dalje unapređenje izbornog zakonodavstva u Crnoj Gori, što, između ostalog, podrazumijeva i najmanje 40 odsto kandidata manje zastupljenog pola na izbornim listama.

,,Pozdravljamo činjenicu da je Bošnjačka stranka pokazala visok stepen dosljednosti u pogledu ispunjavanja datih obećanja koja se odnose na povećanje broja žena i raspored kandidatkinja na izbornim listama. Procenat žena, a posebno redosljed kandidatkinja na listi BS najbliži je zahtjevima ŽPM i predstavlja značajan iskorak u odnosu na zakonom propisane minimume”, saopštili su iz ove organizacije.

,,Bošnjačka stranka je napravila najveći iskorak ka zastupljenosti žena na poslaničkoj listi, a napredak u tom smjeru napravile su i druge stranke nacionalnih manjina. To je vrlo obećavajuća realnost, jer je ovo prvi put da žene imaju više prostora i mogućnosti za političkim djelovanjem. Njima je mjesto za stolom odlučivanja, pogotovo u izazovnim socio-ekonomskim vremenima kao što je sadašnjica”, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Amela Kovačević Kalender. Ona se na listi Bošnjačke stranke nalazi na šestom mjestu.

Prema njenim riječima, žene su se udruženim snagama i kapacitetima izborile za zakonske kvote, ali suštinske promjene ne zavise samo od njih.

,,Ženama se moraju dati realne prilike da pokažu šta mogu i znaju. Mora se stvoriti podržavajuća sredina u svakoj partiji za aktivno djelovanje žena u politici. Jedino tako možemo vidjeti stvarni napredak. Vjerujem da će mnoge koleginice iskoristiti prilike da kvalitetno doprinesu boljoj političkoj situaciji u našoj zemlji”, smatra Kalender.

Jedina žena lider na listi je predsjednica Socijademokratske partije Crne Gore (SDP) dr Draginja Vuksanović Stanković. U nastavku liste SDP se uglavnom držao zakonske norme. Svojevrsni rekorderi po broju kandidatkinja za poslanice su dvije hrvatske stranke. Na listi Hrvatske reformske stranke (HRS) od 29 imena čak 20 su ženska, dok Hrvatsku građansku inicijativu (HGI) predstavlja 19 žena od ukupno 52 kandidata. Čelna mjesta ipak su rezervisana za lidere stranaka Radovana Marića i Adrijana Vuksanovića. Obje stranke bore se za samo jedno poslaničko mjesto, koliko im zakonski pripada kroz takozvanu afirmativnu akciju.

Kandidatkinja HGI Dijana Milošević, kazala je za CIN-CG da o političkom djelovanju žena iz hrvatske zajednice najbolje govori to što su one „svih uzrasnih dobi“ aktivno uključene u rad stranke.

,,Posljednjih godinu dana uočljiva je povećana zainteresiranost žena za pridruživanje HGI, što nas vodi sve bliže cilju potpunog ostvarenja strategije napretka rodne ravnopravnosti”, kazala je Milošević.

Žene kao dio stranačkog tijela, a posebno one koje dolaze iz nacionalnih manjina, ocjenjuje Milošević, mogu predstavljati jak mehanizam u ostvarivanju ciljeva i stremljenja nacionalnih partija.

Stranke albanske nacionalne manjine će na izborima nastupiti sa dvije liste. Lista Sad je vrijeme koju čine Demokratski forum, Forca, Građanski pokret Perspektiva i Unija Tuzi, predvođeni Nikom Đeljošajem i Gencijem Nimanbeguom morala je na popravni, jer su na njoj bile samo 24 žene, što je manje od zakonska norme od 30 odsto. Iz DIK-a su, potom, saopštili da je ,,podnosilac izborne liste otklonio nedostatak u zakonskom roku…”.

Aferdita Pelingu, četvrta na ovoj listi, uz nadu da će u budućnosti biti pomaka nabolje, kaže za CIN-CG da je njena partija Forca jako posvećena unapređenju i integrisanju žena u političkom životu „osobito ako bismo se ugledali na pozicioniranje žena u regionu kao na Kosovu, ili u Albaniji“.

Ona smatra da je dobra volja iskazana predlozima da se kvota od 30 odsto žena poveća na 40, ali da „ostaje da se nadamo da će u budućnosti to biti i realizovano“.

„U odnosu prema ženama u politici ima još mnogo toga za poželjeti”, kaže Pelingu.

Drugu listu albanske manjine gdje Demokratska unija Albanaca, Demokratska partija i Demokratski savez u Crnoj Gori čine koaliciju Jednoglasno po običaju predvodi muškarac - Fatmir Đeka.

Poslanica Demokratske Crne Gore dr Valentina Minić za CIN-CG istakla je da činjenica da je procenat zastupljenosti žena u politici za 30 godina porastao samo oko 15 odsto dovoljno govori o tome koliko je politika u Crnoj Gori svim ženama još uvijek nedostupna i daleka. ,,Kada mjerite manjinu u manjini, onda je jasno koliko je situacija po pitanju zastupljenosti žena iz nacionalnih manjina u politici loša i koliko je problem kompleksan. Iz krovog pravnog akta Crne Gore – Ustava jasno i koncizno proizilazi sve. To “sve” nije kvota ni od 30 ni od 40 odsto i nije zakonodavna vlast koju personifikuje Parlament, jedina grana vlasti koja se veže za političko djelovanje”, smatra dr Minić.

Simonida Kordić, kandidatkinja za poslanicu na listi Za sigurniju budućnost, ipak, primjećuje veću angažovanost žena.

,,Moje iskustvo, a verujem i iskustvo mojih koleginica u Novoj srpskoj demokratiji, jeste da naša rodna pripadnost ne predstavlja prepreku u našem političkom angažmanu”, kazala je Kordić za CIN-CG.

Ona je četvrta na listi koalicije koju čine Demokratski front, Socijalistička narodna partija, Narodni pokret, Prava Crna Gora i nestranačke ličnosti.

Kordić smatra da su zakonske kvote samo jedna od mjera koja treba da stimuliše i olakša veće angažovanje žena političarki u javnom životu.

,,Radi se o nasleđenom društvenom ustrojstvu koje je dobilo svoj izraz i u vrednosnom sistemu, a na kraju utiče i na način na koji i žene i muškarci učestvuju u porodici i u društvu. Kako su takve navike stvarane vekovima, one se ne mogu ni promeniti kroz nekoliko izbornih ciklusa. Jedna ili više zakonskih mera nisu dovoljne da izmene taj obrazac. Potrebni su različiti, konstruktivni pravci delovanja”, ističe Kordić.

Da ne postoji zakonska norma, ne bi se našlo toliko žena na većini lista, uvjerena je ekološka aktivistkinja i kolumnistkinja Jasna Gajević. Ona je kandidatkinja za poslanicu na izbornoj listi Crno na Bijelo koju čine Građanski pokret URA, Savez građana Civis, Bokeški forum, Stranka pravde i pomirenja i nezavisni intelektualci. Na listi su 24 žene. Na prvom mjestu je lider pokreta URA dr Dritan Abazović, a prva žena mr Božena Jelušić je na trećoj poziciji.

,,Situacija je bolja nego na prethodnim izborima, vodilo se računa o poštovanju zakona. Koliko su se partije samo trudile da poštuju zakonsku normu, a koliko su zbilja posvećene poštovanju jednakosti, teško je reći”, kaže Gajević za CIN-CG.

Na izbornoj listi Odlučno za Crnu Goru Demokratske partije socijalista (DPS) ukupno ima 25 žena. Prva od žena na četvrtoj poziciji je Aleksandra Vuković. Ona je i do sada bila poslanica u Skupštini, a u međuvremenu je postala i jedina žena u Predsjedništvu partije.

Iz ŽPM smatraju da ova partija nije ispunila obećanja i očekivanja: ,,Kandidatkinje su uglavnom raspoređene po zakonskom minimumu. Konstatujemo da DPS nije ispunila obećanja i očekivanja, ni u dijelu zastupljenosti žena, ni njihovog rasporeda na izbornoj listi o kojima se razgovaralo na ranijem sastanku u okviru kampanje ŽPM za unapređenje izbornog zakonodavstva i ukupnog političkog ambijenta u Crnoj Gori”.

,,Crna Gora se teško odriče tradicionalnih podela na „muške i ženske“ poslove i to ne samo njena muška, već i ženska populacija. U tom smislu, one žene koje imaju sklonosti i sposobnosti za bavljenje politikom ne kucaju prečesto na vrata koja su ipak, ako ne širom otvorena, onda sasvim sigurno otključana”, smatra Kordić.

Gajević ocjenjuje da je crnogorsko društvo još tradicionalno, i da u njemu nema stvarne ravnopravnosti. Žene se rjeđe odlučuju da se bave politikom, jer to zahtijeva veliku posvećenost. Do većeg učešća žena u politici, prema njenim riječima, doći će kad poslovi oko djece i u domaćinstvu budu zajednička obaveza bračnih partnera.

Dijana Milošević napominje da stranka može biti jedan od izuzetno jakih instrumenata za jačanje pozicije žena u političkom životu ukoliko se iskreno zalaže za principe te strategije: ,,Zakonske kvote su nešto što obavezuje na kvantitet, ali naravno ne i na kvalitet. Određenu brojčanu zastupljenost žena na izbornim listama je vrlo jednostavno postići formalnim navođenjem brojčanih podataka, ali smo svjesni da se zakonski ne može regulirati stupanj i način njihovog konkretnog i stvarnog sudjelovanja u radu određenih stranaka”.

Jonica: Ništa više od obećanja

,,Danas, 75 godina od kada su žene po prvi put ostvarile pravo glasa, još traje borba za ostvarivanje našeg biračkog prava. Biračko pravo nije samo pravo da biraš nego i da budeš izabran. To je dio u kojem je put do jednakosti još veoma trnovit i dug“, kaže za CIN-CG Snežana Jonica, čija je izborna lista, Socijalisti Crne Gore, odlukom DIK-a odbijena.

Stvarni donosioci odluka u partijama su muškarci, kaže ona, koliko god se zaklinjali pred predstavnicima UN i EU da su najposvećeniji jednakosti žena i muškaraca.

,,Kad se naprave izborne liste sve neistine se ogole. Nijedna izborna lista koja će učestvovati na parlamentarnim izborima nije poštavala obavezu koju su njihovi lideri preuzeli – da bude 40 odsto žena i da one budu raspoređene u svaka tri kandidata na listi. Najbliža tome je Bošnjačka stranka. Time je jasno poručeno - što manje žena ili preciznije, što više muškaraca na mjestima odlučivanja, jer redosljed opredjeljuje broj žena koji će ući u Skupštinu”, ističe Jonica.

Ona smatra da je to i “poruka i svim građanima, koliko se i bilo kojem drugom izbornom obećanju može vjerovati”, zaključuje Jonica.

Andrea JELIĆ

Planirali smo da se i mi kao romska zajednica takmičimo, ali s obzirom da cenzus za Rome nije smanjen, kao što je to urađeno za hrvatsku nacionalnu manjinu, nismo u mogućnosti da izađemo na izbore. Da su smanjili cenzus, vjerujem da bismo imali dovoljan broj glasača za jednog poslanika u parlamentu“, ističe za CIN-CG predsjednik novoformirane Demokratske partije Roma Mensur Šalja

„Romskoj zajednici je dosta da drugi odlučuju u njeno ime!“

Uz ovaj usklik, predsjednik novoosnovane Demokratske partije Roma Mensur Šalja, u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), ipak, priznaje da će se na autentičnog političkog predstavnika njegovog naroda sačekati i poslije parlamentarnih izbora zakazanih za 30. avgust.  

Šalja objašnjava da važeći Zakon o izboru poslanika i odbornika, partiji koja bi predstavljala romsku zajednicu onemogućava da osvoji dovoljan broj glasova.

“Planirali smo da se i mi, kao romska zajednica takmičimo ali, s obzirom da cenzus za Rome nije smanjen, kao što je to urađeno za hrvatsku nacionalnu manjinu, nismo u mogućnosti da izađemo. Da su smanjili cenzus, vjerujem da bismo imali dovoljan broj glasača za jednog poslanika u parlamentu“, ističe Šalja.

Prema Zakonu o izboru odbornika i poslanika, u raspodjeli mandata učestvuju izborne liste koje su dobile najmanje tri odsto od ukupnog broja važećih glasova. Primjenom principa afirmativne akcije, partije koje predstavljaju manjinske narode i zajednice, prije svega Bošnjake i Albance, u slučaju da ni jedna od izbornih lista koja ih prezentuje ne ispuni cenzus, a pojedinačno dobiju najmanje 0,7 odsto važećih glasova, stiču pravo na učešće u raspodjeli mandata kao jedna – zbirna izborna lista. Tako mogu osvojiti do tri mandata.

Izmjenama izbornog zakona, partijama koje predstavljaju hrvatsku nacionalnu manjinu, zbog manjeg procenta zastupljenosti u ukupnom stanovništvu, prag za sticanje parlamentarnog statusa spušten je na 0,35 odsto, čiji prelazak garantuje jedan mandat. 

Strankama je, prema izlaznosti na dosadašnim izborima, obično potrebno oko deset hiljada glasova za ulazak u parlament, manjinskim listama četiri puta manje, a hrvatskoj manjini oko hiljadu. 

Roma u Crnoj Gori, prema popisu stanovništva, ima 6.251 (1,01 odsto), nešto više od hrvatske nacionalne manjine (0,97 odsto). Dostupnih podataka o broju Roma koji imaju biračko pravo, međutim, nema. Prema istraživanju CEDEM-a, čak 57 odsto pripadnika ove manjine nema crnogorsko državljanstvo.

Formula za omogućavanje autentične političke participacije Roma postoji, navode sagovrnici CIN-CG-a, ali je potrebna i politička volja.

„Zadnjih nekoliko mjeseci, s obzirom da sam bio na terenu, zbog situacije sa koronom, pitali su me u zajednici i o tome da li ćemo izaći na ove izbore. Pojedini su bili sigurni da hoćemo. Oni jedva čekaju da se naša partija pojavi, da jednostavno biramo šta želimo. Jer, niko se se ne može izboriti za nas kao mi sami. Mi najbolje znamo šta nama treba“, kaže Šalja.

Od 1998. godine 17 puta je mijenjan i dopunjavan Zakon o izboru odbornika i poslanika, posljednji put u oktobru 2018. godine, a zakonodavac nijednom nije prepoznao nužnost uvođenja izborne povlastice prema romskoj zajednici.

Inicijativu da se i ovoj zajednici to omogući, po modelu kako je to urađeno za hrvatsku manjinu, podnijeli su parlamentu još 2018. godine članice Koalicije Zajedno za inkluziju Roma i Egipćana u Crnoj Gori. Potpisali su je Samir Jaha iz Nevladine organizacije (NVO) Mladi Romi, Milan Radović iz Građanske alijanse, Dragan Koprivica iz Centra za demokratsku tranziciju, Elvis Beriša iz NVO Phiren Amenca i Fana Delija iz Centra za romske inicijative.

Programski direktor za ljudska i manjinska prava u Građanskoj alijansi Milan Radović ističe za CIN-CG, da je ključni momenat da Romi imaju političkog predstavnika u parlamentu koji bi se u ovom trenutku demokratskog razvoja u Crnoj Gori prvenstveno bavio položajem te manjine i na najdirektniji način tražio da određena pitanja budu riješena. 

Radović objašnjava da je tim dokumentom zatraženo “da se romskom narodu omogući, po istom principu kao i hrvatskom, pozitivna diskriminacija u smislu da oni kao manjinski narod mogu da po značajno manjoj kvoti dođu do jedne poslaničke pozicije u parlamentu”. 

“Odgovor na to još nismo dobili, niti je bilo spremnosti da se o tom pitanju povede rasprava u parlamentu”, ističe Radović.

Almir Tahiri, član građanskog pokreta UPRE (Ujedinjeni pokret Roma i Egipćana) je prva osoba iz romske zajednice u Crnoj Gori koja je završila fakultet političkih nauka. On smatra da država mora pokazati senzibilitet prema svojim građanima.

“Koliko je ova država Crnogoraca, Srba, Hrvata, Albanaca i Bošnjaka, toliko je i naša. Nejednak pristup i selektivni ustupci ne mogu donijeti progres ni na sociološkom, niti na ekonomskom polju. Siguran sam da bi se integracijom nas Roma BDP znatno uvećao. S tim u vezi, svi oni poslanici koji vole Crnu Goru trebalo bi da iniciraju i podrže izmjenu Zakona o izboru odbornika i poslanika. Ne moraju to da rade zbog nas samih, već zbog društva generalno i naše Crne Gore, jer pružajući podršku nama, pružili su je sopstvenoj zemlji”, kaže Tahiri za CIN-CG.

Političke partije zastupljene u parlamentu, sa izuzetkom Demosa i Građanskog pokreta URA, uprkos dvonedjeljnom insistiranju novinara CIN-CG, izbjegle su da odgovore na pitanja o tome kakve stavove imaju povodom inicijative da se i u slučaju Roma cenzus spusti na 0,35 odsto, da li bi partija koja bi predstavljala romsku zajednicu, prema njihovom mišljenju doprinjela daljoj demokratizaciji crnogorskog društva, te da li u svojim redovima imaju predstavnike ove zajednice.

U DEMOS-u su, kažu, svjesni izuzetno teškog položaja Roma u Crnoj Gori. Smatraju da bi princip afirmativne akcije, koji je primijenjen u slučaju hrvatske nacionalne manjine, trebalo primijeniti i na romsku manjinu. Oni smatraju da bi romska partija doprinijela boljoj zaštiti interesa Roma i “smanjila mogućnost zloupotreba romske populacije u izbornom procesu od strane aktuelne vlasti, pa bi time doprinijela i demokratizaciji crnogorskog društva”. 

Zato će, kažu, “DEMOS podržati potencijalne izmjene Zakona o izboru odbornika i poslanika, koje bi omogućile ovakvo rješenje”.  

Glavni izazovi sa kojima se romska zajednica može suočiti u procesu stvaranja partije koja bi štitila njene nacionalne interese, kako navode iz DEMOS-a, tiču se očekivanih opstrukcija vladajuće elite. 

“Ovo, prvenstveno, kako bi zloupotrebama teškog ekonomskog položaja Roma i državnih resursa u izborne svrhe nastavila da obezbjeđuje sebi sigurne glasove građana romske nacionalnosti”, objašnjavaju iz te političke partije.

Iz Građanskog pokreta URA ističu da u njihovoj partiji imaju predstavnike svih naroda sa posljednjeg popisa stanovništva iz 2011. godine, uključujući Rome i Egipćane. 

“Mi smo partija u kojoj se različitosti poštuju i uvažavaju. Važno je napomenuti da smo za kandidate za odbornike na lokalnim izborima u Ulcinju imali predstavnike romske populacije. Takođe, u Forumu mladih imamo članove koji su Romi”, kažu iz URE za CIN-CG.

Ovaj pokret smatra da je potrebno što prije donijeti izmjene Zakona o izboru odbornika i poslanika ,,kako bi se položaj Roma i Egipćana izjednačio sa položajem koji imaju neke druge manjinske zajednice”. 

“Ističemo, pritom, da po posljednjem popisu u Crnoj Gori živi više Roma i Egipćana u odnosu na druge manjinske zajednice koje imaju povlašćeni izborni census”, kažu iz URE.

Predstavnici URE, takođe, ocjenjuju da je ,,od izuzetnog značaja da Romi i Egipćani imaju predstavnike u državnim institucijama i u političkom životu, jer u suprotnom nema ni njihove potpune integracije u društvo”.

Uz podsjećanje da su u njemu Romi i Egipćani najmarginalizovanija zajednica, Građanski pokret URA je ocijenio da ,,ukoliko bi imali svoje predstavnike u parlamentu, značajno bi uticali na poboljšanja iz oblasti obrazovanja, zdravstvene zaštite, pravnog i socijalnog statusa, porodične zaštite, kulture i informisanosti”. 

Predsjednik NVO Romska nada Mirsad Muratović kaže da sada postoji dovoljan broj obrazovanih koji mogu na kvalitetan način da predstave romsku zajednicu u parlamentu.

,,Prije dvanaest godina, kad sam osnivao NVO, bio je mali broj obrazovanih pripadnika RE populacije u Crnoj Gori. Sada imamo značajan broj onih koji su završili fakultete i magistrirali. Imamo kapacitete za učešće u političkom životu i ljude koji bi bili poslanici u parlamentu i štitili naša prava”, kaže Muratović za CIN-CG.

Predsjednik novoosnovane partije Roma Mensur Šalja najavljuje da će, pored insistiranja na snižavanju cenzusa, raditi i na ujedinjenju mladih obrazovanih Roma kako bi se se izborili za bolji položaj zajednice. U planu je, kaže, da u narednom periodu razgovaraju sa poslanicima i otvore pitanje nižeg cenzusa, ali i da se pripremaju da 2022. godine izađu na lokalne izbore u Podgorici.

„Da mladi, obrazovani budu zaposleni u ministarstvima, da imamo naša prava, da niko naša mjesta ne uzima“, kaže Šalja, nabrajajući da prije svega misli na ministarstva za ljudska i manjinska prava, prosvjete, rada i socijalnog staranja, pa i vanjskih poslova. 

„Dakle, u svim tijelima u kojima se kreira naša sudbina da imamo pripadnike zajednice koji će na to uticati“, kaže Šalja.

„Da bi bio ostvaren princip jednakosti između etnokulturnih zajednica u nacionalno-državnom kontekstu potrebno je priznati posebna politička prava pripadnicima manjinskih zajednica ili pak, manjinama kao kolektivitetima. Ovo se posebno odnosi na zajednice koje su bile marginalizirane ili diskriminisane u dužem vremenskom razdoblju, kao što je slučaj sa etnokulturnom zajednicom Roma”, navodi profesorica Fakulteta političkih nauka, Danijela Vuković Ćalasan u svom radu Politika multikulturalizma i politička participacija Roma u Crnoj Gori.

Politička participacija i reprezentacija Roma, javlja se u preporukama Vlade, Evropske unije, OEBS-a i Savjeta Evrope. 

Romi, uprkos prvom koraku i osnivanju stranke, međutim, još neko vrijeme ostaju nevidljivi na političkoj sceni.

Bio za romsku partiju, pa ušao u DPS

Predsjednik Savjeta Roma Isen Gaši, koji se ranije vatreno zalagao za autentično predstavljanje Roma, u međuvremenu je postao član Glavnog odbora DPS-a i – zaćutao. 

On je u januaru 2018. godine, kazao za CIN-CG da je potrebno obezbijediti sistemsko rješenje za autentično predstavljanje Roma u crnogorskom parlamentu i na lokalnom nivou, te da je to preduslov za istinsku integraciju.

„Neshvatljivo je da romska zajednica mora da obezbijedi duplo više glasova za jedan poslanički mandat u odnosu na hrvatsku zajednicu. To nije koncept građanskog društva, to je tipičan primjer dvostrukih aršina”, tada je poručio Gaši.

Pozivajući se na iskustvo, on je tada istakao kako nije siguran da bi Romi imali podršku DPS-a i ostalih stranaka za svoje zahtjeve.

„Naročito ako se prisjetimo inicijative Pozitivne Crne Gore, koja je svojevremeno podnijela amandman da se romskoj zajednici obezbijedi zagarantovani mandat u crnogorskom parlamentu, što su odbili svi ostali. Čak i manjinske stranke su se usprotivile takvom zahtjevu”, rekao je tada Gaši.

Predsjednika Savjeta Roma, 30. novembra prošle godine, Kongres DPS-a izabrao je za člana Glavnog odbora. I poslije višednevnog insistiranja novinara, Gaši nije odgovorio na pitanja o tome da li ostaje pri ranijem zalaganju o sniženju cenzusa i političkoj participaciji Roma i Egipćana, da li će se kao član rukovodstva DPS-a zalagati za to i je li već pokrenuo takvo pitanje, zbog čega je prihvatio mjesto u vladajućoj stranci i da li je to u konfliktu sa funkcijom predsjednika Romskog savjeta koji bi trebalo da okuplja sve Rome.

Serđan BAFTIJARI 

 „Moramo da budemo solidarnije i podržimo jedna drugu, jer imamo znanje, kredibilitet, elokventnost, moral i iskustvo. Mi smo te koje odlučuju o budućem položaju naših kćerki“, kaže za CIN-CG aktivistkinja Zenepa Lika

„Još vladaju predrasude da su žene manje otporne i objektivne, da su emotivne i nemaju dovoljno snage da ideje sprovode u djelo. Da ženi nedostaje, prosto, onaj sveobuhvatni vid za rješavanje nekih problema“, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Ulcinjanka Zenepa Lika, predsjednica društva Dr Martin Šnajder Jakobi i aktivistkinja.

Na najvišim funkcijama u Ulcinju i Baru, kao što je to slučaj u gotovo svim opštinama, nema žena. Za njih je rezervisana kota niže.

U radu Opštine Ulcinj ukupno učestvuje 49 žena, što je tek petina zaposlenih.  Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011. godine, Ulcinj ima 20.265 stanovnika, od čega najveći udio čine Albanci. Potpredsjedničku funkciju obavlja pripadnica albanske nacionalne manjine Hatidže Gjoni.

Kao što je to slučaj u većini crnogorskih opština, i u ovoj žene uglavnom obavljaju poslove sekretarki, samostalnih savjetnica, samostalnih referentkinja i namještenica.

„Položaj žene na mjestima odlučivanja u Ulcinju suštinski nije na zadovoljavajućem nivou. Čak je i marginalizovan”, ocjenjuje Lika. Još, prema njenom mišljenju, „živimo u društvu u kom žena treba da izgleda lijepo, da se ponaša ženstveno i da ćuti“.

Lika je u kratkom periodu prije pet godina bila potpredsjednica opštine i iz nje progovara lično iskustvo: „Ako nemate podršku muškog kolege, ili, kao u mom slučaju predsjedavajućeg, teško ćete sprovesti u djelo svoje zamisli. A, kada pokušate, naići ćete na prepreke i možda u narednom krugu nećete više biti dio tog ansambla, jer ste ‘nepodobna’”.

Prema podacima koje su iz Opštine Ulcinj dostavili za CIN-CG, u lokalnom parlamentu rade samo dvije žene koje pripadaju nacionalnim manjinama i one su samostalne savjetnice.

U Skupštini od ukupno 33 odbornička mjesta žene zauzimaju osam. Sedam poslanica je iz redova albanske manjine – Jasmina Hasa, Flutra Husić, Eleonora Shata, Aida  Lleshi, Majlinda Duraku, Majlinda  Kurt i Gjylije Pelingu. Osma odbornica je Nela Milović.

Sekretar u službi Skupštine Ulcinj Ardit Ceka kazao je za CIN-CG da žene koje pripadaju nacionalnim manjinama rukovode pojedinim radnim tijelima.

„One se nalaze na čelu odbora za izbor i imenovanje, za društvenu djelatnost, predstavke i pritužbe, međuopštinsku i međunarodnu saradnju i saradnju sa dijasporom i za rodnu ravnopravnost. One su i na čelu Savjeta za poboljšanje položaja invalidnih i hendikepiranih lica i Savjeta za zaštitu životne sredine“, kaže Ceka.

„Predsjednici partijskih klubova su redom muškarci. Zašto? Zato što se štafete predaju samo muškarcima. Kada pogledate učešće odbornica u lokalnom parlamentu, vidjet ćete da su maksimalno jedna do tri odbornice aktivne na sjednicama. Žene su većinom tu da bi ispunile normu. Suštinski se ništa ne mijenja. O autonomiji i glasanju po sopstvenoj savjesti da i ne govorimo, mada to isto važi i za muškarce. Partija diktira što i kako da se glasa”, kaže Zenepa Lika  za CIN-CG.

I pored dokaza da žena posjeduje sposobnosti za dobro rukovođenje i da „umije”, prema riječima Like, ona samo uz milost određenih partijskih funkcionera može da dobije tu šansu.

„Nedostaje im podrška kolega, ali i društva, biračkog okruženja. Žene će se fokusirati na program ili realizaciju društveno korisnih ideja, a muškarci će okupiti interesnu grupu i po radnim ručkovima i uz 'dobru rakiju' sklopiti aranžmane… To tako funkcioniše”, tvrdi Lika.

Za razliku od Ulcinja, u Baru imaju iskustvo da je jedna žena premašila kotu potpredsjednika i postala gradonačelnica. Bila je to prije nekoliko godina Anka Vojvodić iz Demokratske partije socijalista (DPS).

U organima i službama lokalne samouprave i lokalne uprave Opštine Bar, ukupno je trenutno zaposleno 109 žena, što je gotovo 45 odsto ukupnog broja. Potpredsjednica Opštine je Tanja Spičanović, a sekretarka Skupštine mr Aleksandra Grabež. Žene su i na čelu pojedinih sekretarijata, pa finansijama rukovodi Ivana Backović, a za lokalnu samoupravu zadužena je Svetlana Gažević. O privredi brine mr Sanja Mitrović, a uređenjem prostora bavi se Nikoleta Pavićević. Glavni administrator ima pomoćnicu, a tu su i rukovoditeljke službi i pomoćnice sekretara sekretarijata. Šest žena još rukovode odjeljenjima, biroima i sektorima, a i o trezoru brine šefica.

Ostale zaposlene su ekspertkinje, izvršni i namještenički kadar. Namještenici su, prema zakonskoj formulaciji, osobe koje su zasnovale radni odnos u državnom organu za obavljanje pomoćnih i drugih poslova.

O pripadnicama nacionalnih manjina u lokalnim strukturama ne zna se mnogo. Opštine sprovode ankete, ali zaposleni nisu dužni da se izjasne o nacionalnoj pripadnosti, objašnjeno je i iz barske opštine za CIN-CG.

„Položaj žena u organima lokalne uprave Opštine Bar je izjednačen sa položajem muškaraca u smislu prava, obaveza i odgovornosti u postupcima u kojima obavljaju poslove iz svoje nadležnosti. Zaposlene imaju slobodu efikasnog učešća u kulturnom, vjerskom, društvenom, ekonomskom i javnom životu, slobodu prava na ispovijedanje svoje vjere i upotrebu svog jezika. Zastupljenost u političkom životu, u Skupštini opštine i upravljačkim organima društva čiji je osnivač Opština Bar pokazuje takođe njihovu aktivnost i značaj u procesu donošenja bitnih odluka“, kaže za CIN-CG Marija Tošković iz službe predsjednika Opštine Bar Dušana Raičevića.

U Skupštini Opštine Bar, od ukupno 36 mjesta, 14 zauzimaju odbornice. Prema Zakonu o izboru odbornika i poslanika, to predstavlja adekvatnu zastupljenost. U cilju ostvarivanja principa rodne ravnopravnosti, na izbornoj listi treba da bude najmanje 30 odsto kandidatkinja, a među svaka četiri kandidata prema redosljedu na izbornoj listi mora biti najmanje po jedna žena.

„Položaj, prava, obaveze i odlučivanje odbornica u Skupštini su ravnopravni. Pojedine su i predsjednice radnih skupštinskih tijela, što ukazuje na njihov značaj u radu“, kaže Tošković.

Ona naglašava i da će u narednom periodu Opština Bar nastojati da omogući kroz obuke, komunikaciju i razne aktivnosti, još veću uključenost i afirmaciju žena u svim sferama društvenog života.

Sagovornica CIN-CG iz Ulcinja, međutim, ima drugačiju poruku i ocjenjuje da osim unutar sistema, žena još treba da se izbori i za veću podršku porodice.

„Iako ima pomaka, nije dovoljan. Treba da shvatimo da, ukoliko želimo da se iole mijenja položaj žena, moramo da budemo solidarnije i podržimo jedna drugu, jer imamo znanje, kredibilitet, elokventnost, moral i iskustvo. Mi smo te koje odlučuju o budućem položaju naših kćerki”, zaključuje Zenepa Lika.

Andrea JELIĆ

U Crnoj Gori je do polovine juna 2,5 puta više građana završilo iza rešetaka, nego što je oboljelo od COVID-19. Ustavni sud i parlament su prespavali prvi talas, a za Agenciju za zaštitu ličnih podataka bolje da se nije budila

Intenzivna hapšenja, prenatrpane i neuslovne prostorije za pritvor, zakonska nedostatnost, upitno objavljivanje spiskova sa ličnim podacima građana u samoizolaciji, pasivnost Ustavnog suda i parlamenta, samo su neki od primjera kršenja zakonskih obaveza i elementarnih građanskih prava koja su obilježila period prvog talasa pandemije Covid-19.   

Zapažanja i nalazi nevladinih organizacija i ombudsmana o kršenju ljudskih prava, posebno su značajna zbog nove plime epidemije i već vidljivih nedosljednosti. 

Izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje (CGO) Daliborka Uljarević ocijenila je da je umjesto početne otvorenosti postavljen hermetični partijski okvir u djelovanju svih službi koje su učestvovale u borbi protiv daljeg širenja koronavirusa.

 “Time je vlast sama sebi skočila u stomak – pošto nije dijelila odgovornost ni sa kim u želji da dobije ‘lovorike’ za uspjeh prve faze, dobiće  i ‘kamenice’ za ono što slijedi,” kazala je ona za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Uljarević je ocijenila da je dodatno loše što svi danas manje vjeruju Institutu za javno zdravlje, Kriznom štabu i Nacionalnom koordinacionom tijelu (NKT) nego na početku pandemije, a tome su, smatra, sami doprinijeli uvodeći partijsku luču u svoj rad. Brzo je svima počelo da bode oči što su se iz ljekarske struke zvanično obraćali samo prepoznati članovi, podržavaoci ili simpatizeri DPS-a. 

“Mi smo na to ukazali i poslije prvih šest sedmica pandemije, a sve što se kasnije dešavalo, samo je potvrdilo našu ocjenu. Kroz lutanja sa stavovima, od toga da se odluke isključivo donose u skladu sa epidemiološkom procjenom do toga da se mora voditi računa o ekonomskim interesima države, od toga da se ‘određuju prema virusu, a ne prema populaciji’ do toga da su različita pravila postojala za one koji su ulazili u krug privilegovanih i druge, od toga da se fokusiraju na zdravstvena pitanja pa do podrške intervenciji policije u Budvi koja je predstavljala i u Crnoj Gori rijetko viđen primjer zloupotrebe u partijske svrhe… Sljedeći korak je da dio tih ljudi vidimo na izbornoj listi DPS-a,” kazala je Uljarević za CIN-CG.

Ukoliko DPS ostane na vlasti, neki od njih će poslije parlamentarnih izbora, prema njenom mišljenju, ući u Vladu. 

“Ali, treba da znamo da im je u tim pozicioniranjima ključna preporuka bila selektivan stav oko određenih javnih okupljanja, zatvaranja ili nezatvaranja opština u istim okolnostima, pohvala ili kritika prema određenim društvenim grupama, nego sve ono što znaju o medicini i ovom virusu,” zaključila je Uljarević.

Pritvor u mraku, po dvoje u krevetu

Iz CGO podsjećaju i da je na 91 zaraženog u prvom talasu Nacionalno koordinaciono tijelo (NKT) donijelo odluku da se zabrane izlasci radnim danima od 19h, a subotom od 13h do ponedjeljka u 5h. Broj zaraženih sada je tri puta veći, a mjere su nekoliko puta blaže. 

Izbori u Tivtu bili su odloženi kada je epidemiološka situacija u ovom gradu bila bezazlena, a sada NKT brani parlamentarni izborni dan 30. avgust, uprkos ubrzanom rastu zaraženih. 

U Crnoj Gori je od polovine marta do polovine juna bilo 324 zaraženih od kojih je izliječeno 315, a 2,5 puta više građana završilo iza rešetaka zbog kršenja mjera donijetih u cilju daljeg sprečavanja korona virusa. U odnosu na broj oboljelih, 5,5 puta je više krivičnih prijava. Ukupno su podnijete 1.802  krivične prijave i lišeno slobode 864 građana.

U podgoričkom Centru bezbjednosti, prema podacima doskorašnjeg predsjednika Savjeta za građansku kontrolu rada policije Aleksandra Zekovića, svega 37 odsto građana koji su prekršili mjere procesuirano je u redovnom postupku, bez hapšenja. 

“U praksi, svaki građanin koji je lišen slobode popodne ili predveče, prije jutra nije išao kod državnog tužioca. Mnogima je nastavljeno zadržavanje. Od 48 to 72 sata u pritvoru je boravilo 140 građana, a 170 je zadržano do 24 sata,“ kazao je Zeković za CIN-CG.

On je istakao da su registrovali najčešća kršenja ljudskih prava prilikom boravka građana u policijskom pritvoru. Prostorije su bile nespremne, neadekvatne i prenatrpane. 

„Dešavalo se da evidentiramo kako dvojica građana dijele isti krevet, ili da se na desetine čuvaju po službenim kancelarijama. Građani su držani u lošim higijenskim uslovima, posebno tokom neradnih dana, jer se tada prostorije ne čiste. U pritvoru, držani su u mraku, bez osvjetljenja, a u najvećem broju prostorija česme nijesu radile. Sanitarne prostorije su bile u lošem stanju, često i bez sapuna“, kazao je Zeković, ističući da su građani pred tužioce i sudije izvođeni iscrpljeni, bez odmora i koncentracije, što se „neminovno odrazilo i na kvalitet pravde“.

Poslije čestih prozivki Savjeta, počelo je renoviranje pritvorskih prostorija. 

Kao jednu od lekcija prvog talasa, Zeković ističe ozbiljne propuste zdravstveno-sanitarnog inspektora prilikom stavljanja građana u karantin ili samoizolaciju. On smatra da tužilačka organizacija treba da pokaže razumijevanje prema stvarnim kapacitetima i uslovima za zadržavanje građana, što je izostalo. 

„U narednom periodu zadržavanje građana treba sprovoditi kao krajnje sredstvo. Tako bi se vodilo računa o zaštiti zdravlja i dostojanstvenom tretmanu, a kapaciteti čuvali za izvršioce ozbiljnijih krivičnih djela,“ ocijenio je on.

Parlament u samoizolaciji

Na pitanje da li im je prvi talas poslužio kao lekcije i šta su naučili iz njih, iz Vladinog Nacionalnog koordinacionog tijela za zarazne bolesti (NKT) su kazali da od toga nisu bježali.

“NKT stalno analizira preduzete mjere. Pokazalo se da smo dobro postupili. Pripremamo se naravno za sve moguće scenarije,” kazao je za CIN-CG kratko njegov član Srđan Kusovac.

Sa njim, međutim, nijesu saglasni sagovornici iz nevladinog sektora, koji imaju zamjerke na veliki broj institucija, a prije svega  na najvišu sudsku instancu.

„Ustavni sud je odlučio da pokrene postupak ocjene ustavnosti mjere objavljivanja identiteta i adresa preko 2.000 osoba u samoizolaciji nešto više od dva mjeseca od kada je mjera primijenjena i to od njega zatraženo. Sada, kada su ti podaci uklonjeni sa interneta, odluka Ustavnog suda će biti relevantna samo kao lekcija za ubuduće i koristan argument u prilog zahtjeva za naknadu štete onih ljudi čiji je identitet objavljen“, smatra izvršna direktorica Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc Prelević.  Ona podsjeća da ovaj sud još nije pokrenuo postupak ocjene ustavnosti drugih mjera koje su usvajane za vrijeme epidemije, niti se oglasio u tom periodu, iako ima obavezu da prati poštovanje ustavnosti i zakonitosti.

Iz CGO podsjećaju da su ustavni sudovi u regionu ukazivali na nezakonitost odluka nacionalnih vlada i proglašavali ih nevažećim. Crnogorski je, kažu, „očigledno ostao kod kuće'“. Odluka o objavljivanju imena lica u izolaciji donijeta su na osnovu mišljenja Savjeta Agencije za zaštitu ličnih podataka (AZLP), a kao primjer istrajnosti institucija u odbrani „neodbranjivo loših odluka“, Tamara Milaš iz CGO  smatra poruku predsjednika tog tijela Sretena Radonjića, da bi opet isto uradio.

„Ova odluka je donijeta samo na osnovu jednog dokumentovanog slučaja i do danas nema dokaza da je to bilo potrebno niti da je donijelo pozitivne rezultate,“ kazala je Milaš.

Skupština Crne Gore je, po njenoj ocjeni, „nikad snažnije, manifestovala svoju kontinuiranu pasivnost”. 

„Iako je većina parlamenata u regionu zasjedala, crnogorska Skupština nije održala nijednu plenarnu sjednicu od 4. marta do 22. aprila. Na potrebu jačeg uključenja zakonodavne vlasti u rješavanju mnogobrojnih problema izazvanih pandemijom, ukazivali su i evropski parlamentarci“, podsjetila je Milaš za CIN-CG.

Pravni savjetnik Građanske alijanse (GA) Danilo Pajović smatra da bi se na spisku onih koji su kršili prava građana trebalo naći i Vlada i NKT.

„Većina odluka ovog tima ocijenjene su kao pravovremene i efikasne, ali sjenku na njihov rad bacile su optužbe o sastavu, pravnom osnovu djelovanja, datumu osnivanja i slično. Uzrok ovim optužbama upravo se nalazi u odsustvu adekvatnog informisanja, transparentnosti prilikom formiranja tijela i objašnjenja njegovih nadležnosti“, kazao je on za CIN-CG.

Bjeković: strogo, samo kad je neophodno

Ombudsman Siniša Bjeković kazao je za CIN-CG da se Crna Gora nalazila u svojevrsnom stanju akutne društvene potrebe za uvođenjem hitnih mjera.

„Naša poruka bila je da stroge mjere, kojima se smanjuje opasnost, moraju biti izuzetak i uvoditi se onda kada redovne mjere i ograničenja u svrhu očuvanja javnog zdravlja nijesu dovoljne,“ kazao je on.

Bjeković je ukazao nadležnima da postoje razlozi da se na više nivoa razmotre efekti mjera, naročito kod krivičnog djela izazivanja panike i nereda, mada ističe da je teško izvodljivo dobiti perfektnu normu. 

Aktuelna situacija ukazala je i na propuste u zakonodavstvu.

„Tako smo skrenuli pažnju da u Zakonu o sprečavanju širenja zaraznih bolesti nema kaznenih prekršajnih odredbi za one koji ne poštuju mjere, pa su ostale samo krivične sankcije - što je otvorilo pitanje proporcionalnosti, “ kazao je Bjeković. 

Izmjenama Zakona o sprečavanju širenja zaraznih bolesti koje su stupile na snagu 2. jula, za nepoštovanje mjera sada pravno lice može biti kažnjeno i do 20.000 eura, preduzetnik do 6.000, a fizičko lice do 2.000 eura. 

Od 16. marta do 2. juna ombudsmanu se  obratilo 705 građana, ali se nisu svi pozivi odnosili na mjere i okolnosti u vezi sa epidemijom. Na osnovu ovoga i reagovanja po sopstvenoj inicijativi, formirano je 128 predmeta. Građani su žalili na pakete socijalne pomoći, visoke kazne zbog kršenja odluka NKT-a,  korišćenje prava na plaćeno odsustvo roditelja djeteta do 11 godina ukoliko su oboje ljekari ili zaposleni u službama u kojima su svi morali biti angažovani, pravo na odsustvo roditelja djeteta sa smetnjama u razvoju, pravo djeteta na lične odnose sa roditeljem sa kojim ne živi, imajući u vidu ograničenje kretanja, na postupanje policijskih službenika, objavljivanje spiskova osoba u samoizolaciji...

U lekcije prvog talasa Bjeković ističe neophodnost da mjere ograničenja osnovnih ljudskih prava i sloboda „moraju biti zasnovane na zakonu, ali i zakonite u procesnom smislu, neophodne i proporcionalne svrsi zaštite javnog zdravlja radi koje su uvedene“.

„Kao što to potvrđuje i Venecijanska komisija, neke mjere zahtijevaju trenutnu reakciju i u tom smislu teško je očekivati da mogu biti dovoljno pravovremene i još manje temeljno pojašnjene javnosti. Naravno, mjera ograničenja mora ispuniti uslov legitimnog cilja opravdanosti (neodložne društvene potrebe), zakonitosti i proporcionalnosti. Prema ranjivim kategorijama stanovništva treba primjenjivati pristup zasnovan na ljudskim pravima u svim fazama donošenja odluka i mjera, uz pružanje pomoći i potpore na prevazilaženju okolnosti izazvanih pandemijom,“ ističe se u odgovoru ombudsmana na pitanja CIN-CG, uz najavu opširnije analize o ljudskim pravima za vrijeme epidemije.

Pomorce u karantin, a vlasnike malih aviona u šetnju

Tea Gorjanc Prelević ukazuje da je, pored objavljivanja imena lica u samoizolaciji i nejednakog odnosa prema onima koji su slavili različite praznike, bilo više slučajeva povrede prava na slobodu ličnosti i slobodu izražavanja hapšenjima zbog objava na društvenim mrežama u vezi Covid-19, a pod izgovorom „izazivanje panike i nereda“: Slučajevi djevojke S.O. koja je pola sata zadržala vijest na društvenoj mreži za koju se ispostavila kao netačna, o tome da je jedna osoba u Bijelom Polju preminula od koronavirusa; R.R. koji je prenio vijest sa srpskog portala o tome da je predsjednik Crne Gore obolio od virusa; troje lica koja su na društvenim mrežama obajvila netačne informacije o broju zaraženih u Crnoj Gori... 

Direktorica HRA smatra da je došlo i do povreda prava na slobodu ličnosti zbog neopravdanog zadržavanja i nedovoljno obrazloženih predloga tužilaca za određivanje pritvora u krivičnim postupcima zbog kršenja mjera NKT-a. Određivan je pritvor ili mjera zabrane napuštanja doma, što je, ističe čelnica HRA, u praksi imalo efekat kazne prije utvrđivanja krivice i presude. 

Ona je upozorila i na povredu prava na slobodu ličnosti i diskriminaciju crnogorskih pomoraca kojima je određen obavezan karantin i nije uvažen test niti su mogli da ga urade. Putnicima iz privatnih aviona i jahti bilo je omogućeno da uz negativan test uđu u Crnu Goru bez karantina iz bilo koje države. 

Sveštenik i starleta

Direktorica HRA je ukazala i da su tužioci zbog kršenja iste mjere zaključivali sa nekima sporazume o priznanju krivice, a na druge su primjenjivali institut odloženog gonjenja. Sporazum o priznanju krivice podrazumijeva da sankcija ostaje u krivičnoj evidenciji, što može da predstavlja problem prilikom zapošljavanja, dok kod odloženog gonjenja toga nema. Ljudima je nuđeno i da zaključe sporazum na različite iznose, iako su svi bili ranije neosuđivani i izvršili isti prekršaj. 

“Možda najpoznatiji primjer drastično različitog postupanja je razlika u kažnjavanju svještenika i starlete od čak 4.000 eura za isti prekršaj - prevoz između opština u vrijeme kada je to bilo zabranjeno. Prema pisanju medija, koje nije demantovano, svještenik Siniša Smiljić je kažnjen sa 4.500 eura, jer je vozio između Ucinja i Podgorice, dok je Soraji Vučelić za kršenje istog prekršaja u prevozu na Žabljak, kao i prekršaja zbog boravka u vikendici sa osobom koja nije bila član njenog domaćinstva bio ponuđen institut odloženog gonjenja i iznos od 500 eura”, kazala je Gorjanc Prelević. Ona je podsjetila da je pljevaljsko tužilaštvo zatim odustalo od primjene instituta odlaganja krivičnog gonjenja starlete, pa je upućena na sud, ali nije poznato iz kojih razloga.

Da se mjere ne odnose jednako na sve pokazao je i primjer vjerskih proslava i proslave Dana državnosti. Sredinom maja je uhapšeno više sveštenika zbog nepridržavanja mjera prilikom litije u čast svetog Vasilija Ostroškog, a nedjelju dana kasnije uhapšen je Kolašinac jer je „ometao proslavu i na taj način pokušao da izazove eventualne incidente”.

Zbog kršenja mjere samoizolacije podnijeta je, na primjer, prijava protiv komandanta Mornarice Veska Tomanovića, koji je potom podnio ostavku, dok isto nije učinjeno protiv predsjednika danilovgradskog DPS-a Vukote Stanišića zatečenog u kafiću uprkos zabrani.

Ilegalno do rodbine i na utakmice

Od sredine juna u Crnoj Gori je registrovano 396 slučaja koronavirusa, od čega četiri smrtna, a iz nadležnih organa ističu da su za njih uglavnom odgovorni pojedinci koji su boravili u Srbiji u posjeti rodbini ili na fudbalskim mečevima.

Nikšićka policija podnijela je prijave protiv šest osoba zbog sumnje da na graničnom prelazu iz BiH u Crnu Goru nijesu obavijestili nadležne o prethodnom boravku u Srbiji. Rožajska policija podnijela je krivične prijave protiv tri osobe zbog sumnje da su nezakonito ušli u Srbiju kako bi posjetili rodbinu. Tamošnja policija podnijela je prijavu i protiv Baranke M.T. zbog sumnje da je došla iz Srbije, ali “izbjegla granični prelaz Dračenovac na način što je ilegalno ušla u našu državu sa namjerom da izbjegne neki od vidova javno zdravstvenih mjera“. Zbog toga je jedna od nedavnih mjera NKT-a bila da zabrani prelazak graničnog prelaza Vuče - Godovo na putu Rožaje – Tutin.

Posljednjih dana su slijedile prijave protiv više osoba u nekoliko opština koje su kršile mjere samoizolacije. U Rožajama je i kršena zabrana izlaska u propisanom vremenu, a u Baru zabrana organizovanja privatnog skupa. Pljevaljska policija podnijela je krivičnu prijavu zbog protiv osobe koja je prekršila samoizolaciju, gostovala na radiju u Bijelom Polju i preko prelaza Ranče pokušala da pređe u Srbiju.

Panika bez granica

Crna Gora nija usamljena u mjerama koje su uticale na ljudska prava, pa je u mnogim zemljama regiona zabilježen povećan broj hapšenja, kršenja privatnosti, ali i prisluškivanja.

Tako je u Srbiji bilo više uhapšenih zbog sumnje da su širile paniku i nered, među kojima i osoba iz Beograda jer je, piše BIRN, preko vajbera podijelila lažnu informaciju da će benzinske pumpe prestati da rade za pojedince. 

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić potvrdio je da država prati telefone, kako bi ograničila slobodu kretanja.

„Pratimo telefonske brojeve italijanske – ne prisluškujemo, već pratimo – da li se kreću ljudi sa italijanskim brojevima u romingu, i kreću se“, rekao je on sredinom marta.

U Sjevernoj Makedoniji Vlada je podržala aplikaciju koja bilježi informacije koje se odnose na to sa kim je sve korisnik bio u kontaktu tokom prethodnih 14 dana.

U Hrvatskoj i Rumuniji su, na primjer, izvršeni sajber-napadi na službene internet stranice i bolničke kompjuterske sisteme.

Iz BIRN-a su istakli da je samo do 23. marta slobode lišeno 80 osoba za širenje lažnih vijesti i dezinformacija, a ističu da su najteži primjeri zabilježeni u Turskoj, Srbiji, Mađarskoj i Crnoj Gori.

Miloš RUDOVIĆ

Nikola Lakićević je imao zakonsku obavezu da do sada najmanje dva puta dostavi imovinski karton, ali ga nema u registru Agencije. Čuvar budvanskih vrata je i radnik Željezničkog prevoza, ali ne radi, jer je, kako kažu u ovoj kompaniji, obustavljen međunarodni saobraćaj

Agencija za sprečavanje korupcije (ASK)  ispituje da li odbornik Demokratske partije socijalista (DPS) u Skupštini opštine Kolašin Nikola Lakićević krši zakon jer nije predao imovinski karton, potvrđeno je Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) .

Umjesto po svom političkom angažmanu, Lakićević je prošlog mjeseca postao poznat kao pripadnik “bijelih majica”, privatnog obezbjeđenja koje u Budvi čuva novu koalicionu većinu i ne dozvoljava dosadašnjem rukovodstvu da uđe u zgradu opštine. 

Zakonom o sprečavanju korupcije propisano je da je javni funkcioner dužan Agenciji da dostavlja izvještaje o prihodima i imovini (imovinske kartone) najmanje jednom godišnje - redovni godišnji se dostavlja do kraja marta za prošlogodišnje stanje.

Kartoni se, osim toga, moraju dostaviti i u roku od 30 dana od imenovanja ili smjenjivanja, kao i prilikom svakog povećanja imovine vrijednosti veće od 5.000 eura.

U slučaju odbornika DPS-a, u registru Agencije dostupan je samo karton koji je dostavio u roku od 30 dana od dana imenovanja za odbornika u kolašinskoj skupštini. Lakićevićev odbornički mandat, prema jedinom dostupnom kartonu, počeo je 19. novembra 2018. godine. Tada je prijavio da prima 512 eura mjesečno na poslu koje se tiče dječje zaštite u neimenovanom privrednom društvu. Dvije sedmice prije početka odborničkog mandata podigao je 19.100 eura potrošačkog kredita koji vraća u ratama od 247 eura. Lakićević je tada dao Agenciji saglasnost za uvid u bankarske račune.

Do dana, međutim, Lakićević je morao da dostavi još najmanje dva imovinska kartona. Prvo je redovan godišnji imovinski karton trebalo da dostavi do kraja marta prošle godine za 2018. godinu, a drugi put do kraja ovog marta za stanje iz prethodne godine. 

Lakićević nije odgovorio na pitanja novinara o tome kako je ispunjavao svoju zakonsku obavezu prema Agenciji.

Odbornik DPS-a se vidi na snimcima na kojima privatno obezbjeđenje ne dozvoljava zaposlenima da uđu u zgradu Opštine Budva.

Iz Željezničkog prevoza Crne Gore (ŽPCG) kazali su za CIN-CG da je on zaposlen u njihovoj jedinici vuče u Sektoru za međunarodni prevoz putnika, ali da se od 23. aprila “nalazi na prekidu rada (Odlukom Odbora direktora br.2582/1 od 22.04.2020. godine) zbog nesaobraćanja međunarodnih vozova, izazvano novonastalom situacijom sa virusom COVID-19”.

Predsjednik Vlade Duško Marković ranije je na premijerskom satu saopštio da je “legalno privatno obezbjeđenje iz Nikšića unajmio tadašnji v.d. predsjednika opštine Budva Vladimir Bulatović”, bez obrazloženja na osnovu čega je to urađeno.. Ugovor sa ranijim obezbjeđenjem je istekao 24. aprila, a na prvi tender se niko nije javio. 

Nova skupštinska većina je potom izabrala poslanika DPS-a Nikolu Divanovića za novog predsjednika Opštine.

Upravo je prvi tender koji je pokrenut nakon što je Divanović izabran za predsjednika 30.000 eura vrijedan posao nabavke usluga fizičko tehničkog obezbjeđenja imovine i zaposlenih u Opštini Budva.

“Imajući u obzir da se po predmetnoj Tenderskoj dokumentaciji ponavlja postupak, jer po prethodnom pozivu nije bilo zainteresovanih ponuđača za pružanje navedenih usluga, kao i to da je ugovor na nabavku usluga fizičko tehničkog obezbjeđenja imovine i zaposlenih u Opštini Budva koji je zaključen sa ponuđačem za 2019. godinu istekao 24. aprila, naručilac smatra da su se stekli uslovi da se rok za predmetnu nabavku usluga za podnošenje ponuda u otvorenom postupke javne nabavke odredi u kraćem trajanju,” navodi se u obrazloženju.

Tenderom se traži 24-časovno fizičko obezbjeđenje za glavnu zgradu Opštine, kao i fizičko obezbjeđenje kod predsjednika osam sati dnevno tokom radne sedmice, a rok za ponude je 24. jul.

Kazna do 2.000 eura

Zbog nedostavljanja redovnog godišnjeg imovinskog kartona za prošlu godinu, Agencija je podnijela 194 zahtijeva za pokretanje prekršajnih postupaka pred nadležnim sudovima. Od toga je 65 zahtjeva protiv javnih funkcionera na državnom, 128 na lokalnom nivou, a jedan prema državnom službeniku koji ima obavezu predavanja kartona.

 „Agencija sprovodi potrebne radnje kako bi utvrdila razlog nedostavljanja izvještaja imenovanog lica ovom organu, s obzirom na to da u slučaju utvrđenja indicije da postoje elementi kršenja zakonskih odredbi koje se odnose na dostavljanje izvještaja o prihodima i imovini javnih funkcionera Agencija u kontinuitetu pokreće postupke u skladu sa zakonom,” navodi se u odgovoru ASK kojom rukovodi vršilac dužnosti direktora Savo Milašinović dostavila CIN-CG.

Ko ne dostavi karton, po Zakonu mu slijedi novačana kazna od 500 do 2.000 eura.

Što se tiče kartona koje su javni funkcioneri uredno dostavili, oni su prošli administrativnu i tehničku provjeru. 

“Agencija će (kao i u prethodnim godinama) do kraja godine sprovesti kontrolu potpunosti i tačnosti dostavljenih podataka, u skladu sa Godišnjim planom provjera javnih funkcionera i državnih službenika za 2020. godinu, upoređivanjem podataka iz izvješta sa bazama organa i pravnih lica koja posjeduju podatke o imovini i prihodima javnih funkcionera”, navodi se u prošlonedjeljnom saopštenju Agencije.

U drugoj polovini godine će Agencija izvršiti i dodatnu provjeru, kao treću fazu kontrole predatih kartona, kojom će biti obuhvaćeno 20 javnih funkcionera na osnovu procijenjenog rizika na korupciju.

Miloš RUDOVIĆ