Predstavnici romskih organizacija traže da se hitno svim pripadnicima ove populacije obezbijedi snadbijevanje vodom i strujom, kao i pomoć u namirnicima za najugroženije, ali iz Vlade još nema konkretnog odgovora

Iz česmi je konačno sinoć potekla voda u dvorištima devet porodica sa 50 članova, na prostoru nekadašnjeg kampa broj dva na Vrelima ribničkim, na periferiji Podgorice. Priključeni su na mrežu poslije višednevnih apela, zahtjeva i akcije romskih organizacija da se stanovnicima ovog naselja omoguće bar elementarne higijenske mjere za sprečavanje širenja virusa COVID-19. 

Tarzan Adžović, ali i ostali mještani  tog naselja, kažu da se sada osjećaju malo sigurnije.

“Nakon dvije godine konačno smo dobili vodu. Radujemo se, jer će sada naša djeca moći da održavaju ličnu higijenu”, kazao je Adžović za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Samohrana majke C.G. koja živi u drugiom naselju na Koniku sa šestoro djece još nosi i ovo breme. Virus gladi i žeđi opsijedao je ovu porodicu i prije nego što se pojavila zaraza.  “Više smo gladni i žedni, nego siti. Djeca više ne smiju na deponiju da sakupljaju otpad. Prije neko veče, komšinica nam je donijela hranu i djeca nijesu zaspala potpuno gladna.”

Zbog vode, koju uzima od komšija, trpi prijekor komšija, jer ne može da učestvuju u plaćanju računa.  “Traže da vodimo računa o higijeni, ali to je za nas luksuz”, kaže ona.

Slična dodatna nevolja snašla je i H.B.  iz ovog naselja čiji je suprug sakupljao sekundarne sirovine, a vikendom prodavao stare stvari na buvljaku.  Vodu u bidonima uzimaju od komšija i plaćaju pola njegovog računa. Ostale muke još trpe.

Dvije turobne sudbine, koje je zabilježila Violeta Harizaj tokom treninga o osnovama novinarstva koji je organizovao CIN-CG u okviru projekta o podizanju zapošljivosti Roma i Egipćana, dijele i brojne porodice iz ove populacije u Crnoj Gori.

Ujedinjeni pokret Roma i Egipćana (UPRE) zatražio je od Vlade Crne Gore da hitno preduzme mjere zaštite ugroženih porodica od koronavirusa u romskim i egipćanskim naseljima, posebno zbog značajnog broja onih koji nijesu imali vodu ili im je isključena struja.

“Od stupanja na snagu mjera Vlade Crne Gore zbog pandemije koronavirusa, pripadnici najmarginalizovanije zajednice u Crnoj Gori strahuju za život. Problemi sa kojima se suočavaju pripadnici romske i egipćanske zajednice samo su se uvećali sa pandemijom koronavirusa u Crnoj Gori, a mjere koje su donijele zvanične institucije za borbu protiv širenja virusa i koje podrazumijevaju povećanu ličnu higijenu i higijenu životnog prostora, malo njih je u mogućnosti da poštuje”, upozorili su iz UPRE.

Prethodnih dana, 40 lokalnih koordinatora ovog pokreta, kako kažu, u deset opština u kojima živi RE zajednica radili su na “mapiranju najugroženih porodica iz romske i egipćanske zajednice”.

“Mi smo poslali zahtjev Vladi da se za vrijeme izdatih mjera zbog COVID-19 posebna pažnja posveti najugroženijima, kako bismo izbjegli društevnu katastrofu. Uslovi života u kojima se nalaze romske i egipćanske porodice dodatno ugrožavaju njihovu zaštitu i eventualno sprečavanje širenja virusa u slučaju da se pojavi u nekom od naselja, posebno onih kojima je već naređena izolacija“, naglašava se u saopštenju UPRE.

Pokret je predložio i Vladi Crne Gore, kao većinskom vlasniku Elektroprivrede Crne Gore, da naloži hitno uključenje struje svim korisnicima koji su isključeni zbog duga, kako bi im omogućili da budu informisani i da sprovode preventivne mjere na sprečavanju širenja epidemije korona virusa. Predloženo je, takođe, da se svim građanima u naredna tri mjeseca struja obračunava po jeftinijoj tarifi tokom cijelog dana, kao i da im se odloži plaćanje dok traju aktuelne mjere borbe sa pandemijom, te da se u tom periodu dužnici ne isključuju sa mreže.

Na pitanja CIN-CG, o tome da li su upoznati sa pismom ovog pokreta, jesu li razmatrali zahtjev o hitnoj pomoći za ugrožene Rome i Egipćane i donijeli ikakve odluke, te ako jesu kada bi moglo početi njihovo sprovođenje, iz Vlade Crne Gore do objavljivanja teksta nije stigao odgovor.

Struja je poseban problem, kako je objavio Dan, i u romskom i egipćanskom naselju Riversajd u Beranama. Predstavnik stanovnika ovog naselja Ardijan Šalja, pozvao je nadležne da shvate da je pomoć porodicama u ovom naselju prijeko potrebna.

“U početku smo od humanitarnih organizacija dobijali pomoć. Izgrađene su nam i montažne kućice u kojima živimo. Ali, u posljednje vrijeme pomoći nema, iako slušamo da se izdvaja veliki novac za ugrožene kategorije stanovništva. Mi se vodimo kao strani državljani i stičemo utisak da nikome ne pripadamo, čim smo izloženi ovakvom propadanju, posebno sada kada je cijela Crna Gora paralisana. Znam da je najpreče suzbijati širenje virusa korona, ali i mi imamo pravo na život, jer kod nas je glad najopasniji virus”, kazao je Šalja.

On je podsjetio da brojne porodice u Riversajdu žive bez struje i drva.

“Samo nekoliko porodica ima struju. To su one koje su nekako uspjele da sakupe novac i plate narasli dug. Svi ostali godinama žive u mraku. Njihovi računi za neplaćenu struju iznose u prosjeku 3.000 eura po domaćinstvu. To, samo po sebi, ukazuje u kakvoj se životnoj situaciji nalazimo. Zato tražimo da se svi dosadašnji dugovi po ovom osnovu otpišu, onako kako su to uradile države Srbija i Hrvatska. Ukoliko se to ne desi, prinuđeni smo da tražimo kolektivni azil u drugim zemljama, jer smo dovedeni do ruba provalije” – naglasio je Šalja za Dan.

U pomoć je za sada pritekla njemačka organizacija Help koja je, u saradnji sa NVO Romska organizacija mladih “Koračajte sa nama” (Phiren Amenca), a uz finansijsku podršku Evropske unije, obezbijedila za najugroženije 600 paketa  hrane kao urgentnu pomoć. Ovoj najranjivijoj kategoriji pomoć je stigla u 400 domova u naseljima Gračanica u Nikšiću, Riversajd i Talum u Beranama, Strojtanici, Rakonjama i Željezniku u Bijelom Polju i Drenovik u Herceg Novom. U paketima, ukupno  vrijednim 12.400 eura, kako je objavljeno na sajtu organizacije Help, nalazilo se brašno, ulje, šećer, pašta, riža i sapun.

Elvis Beriša, izvršni direktor Romske organizacije mladih “Koračajte sa nama – Phiren Amenca”, na svom Facebook profilu, pozvao je ostale organizacije koje se bave zaštitom da pruže pomoć romskoj i egipćanskoj zajednici, upozoravajući da “u ovom vremenu treba hitno reagovati i ne čekati da se situacija pogorša još više”.

“Očekujem, a i pozivam sve ostale organizacije, posebno one koje dobijaju sredstva od Evropske unije, Fonda za manjine i Ministarstava da preusmjere novac za pomoć zajednici, jer je to trenutno najhitnije. Ako želimo da zadržimo ljude u kućama onda treba da im to i omogućimo, kad već Vlada Crne Gore ne daje nikakve odgovore”, rekao je Beriša.

On je istakao da želi da u narednom periodu vidi “i Romski nacionalni savjet, i novu političku partiju Roma, i ostale organizacije kako su aktivni na terenu, ali ne samo da pozivaju ljude da ostanu kući, jer znamo da to nije moguće ako moraju da zarade novac za hranu”.

“Stojim na raspolaganju za zajedničko dogovaranje i koordinaciju pomoći ukoliko je potrebno jer već imamo iskustva sa tim. Očekujem i apelujem na Crveni Krst Crne Gore da pomogne svim porodicama, kako smo to i tražili i da nas uključe da bi sebi olakšali, a ljudi dobili što prije pomoć. Ovo je bila prva nedjelja, predstoje nam još najmanje deset. Bitno je da ljudima obezbijedimo pristup vodi, hranu i higijenske pakete!”, rekao je Beriša.

Prema podacima popisa stanovništva, domaćinstva i stanova u Crnoj Gori iz 2011. godine, 6251 lice se izjasnilo da pripada romskoj nacionalnosti (1,01 odsto ukupnog stanovništva), dok populacija Egipćana broji 2054 lica (0,33 odsto). Najviše Roma živi na teritoriji Podgorice (3988), zatim Berana (531), Nikšića (483), Bijelog Polja (334), Herceg Novog (258). Najveći broj Egipćana se nalazi u Podgorici (685), Nikšiću (446), Tivtu (335) i u Beranama (170).

Izvještaji Evropske komisije o napretku Crne Gore u procesu evropskih integracija iz godine u godinu naglašavaju značaj zaštite prava Roma i Egipćana i neophodnost unaprijeđenja njihovog položaja, prije svega kroz dosljednu primjenu postojećih zakonskih rješenja. U Izvještaju za Crnu Goru za 2019. godinu se navodi da su Romi i dalje najugroženija i najviše diskriminisana zajednica u Crnoj Gori.

Policija  vraća kući

Besim Hajrizi, mještanin naselja Vrela ribnička, živi u neposrednjoj blizini gradske deponije. Njegova devetočlana porodica dijeli jednu sobu. Životni uslovi su loši, kaže, nemaju ni kupatilo. Sada, sa novonastalom situacjiom dodatno su otežani, jer je spriječen da privređuje. Strahuje za porodicu jer, kako kaže, ne može da obezbjedi osnovne namirnice za život, a kamoli sredstva za održavanje higijene.

“Prije neki dan policija me vratila kući kada sam krenuo u grad da sakupljam staro željezo. Ja razumijem da je to za moje dobro, ali ja od toga živim. Ne mogu da radim. Ne mogu da obezbjedim ni praška, ni sapuna, a o alkoholu za čišćenje da i ne govorim. Čujem na televiziji, pričaju da treba nositi zaštitne maske i rukavice, a mi to nijesmo ni vidjeli. I kako onda da se zaštitimo od zaraze? Kako da održavamo higijenu? Apelujem na Vladu da nam pomogne”, kazao je Hajrizi za RomaNet.

IJZCG: Nema inficiranih iz RE zajednice

Iz Instituta za javno zdravlje Crne Gore (IJZCG) kazali su za CIN-CG da do sada u Crnoj Gori nema pripadnika romske zajednice koji su inficirani virusom COVID-19.

“To, međutim, ne znači da oni nisu u posebnom fokusu preventivnih aktivnosti koje sprovodi Institut za javno zdravlje Crne Gore zajedno sa lokalnim epidemiološkim službama. Čak naprotiv - zbog načina i uslova u kojima žive poseban dio edukativne kampanje o mjerama prevencije i sprečavanja širenja novog korona virusa biće prilagođen Romima i uslovima stanovanja. Istovremeno, ključni društveni subjekti koji se bave pružanjem pomoći i zbrinjavanjem u ovakvim situacijama usmjerili su čitav niz aktivnosti upravo na Rome i romsku djecu kako bi se unaprijedio socijalni položaj i očuvalo zdravlje populacije koja je posebno vulnerabilna (ranjiva) kada su zarazne bolesti u pitanju”, istakli su iz Instituta za javno zdavlje.

Serđan BAFTIJARI

Prema indeksu rodne ravnopravnosti u domenu koji karakteriše moć, Crna Gora je ocijenjena 35,1, a evropska vrijednost je 51,9. Ministarka javne uprave Suzana Pribilović vjeruje da ima razloga za ohrabrenje, jer u visoko rukovodnom kadru ima 42 odsto žena 

Broj žena koje učestvuju u izvršnoj vlasti u Crnoj Gori i dalje je značajno ispod evropskog prosjeka. O onima koje pripadaju nacionalnim manjinama nema zvaničnih podataka, ali je evidentno da su, uprkos zakonskoj obavezi, zastupljene samo simbolično – pokazalo je istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Zakon o manjinskim pravima i slobodama, formalno garantuje srazmjernu zastupljenost pripadnika manjina u javnim službama, organima državne vlasti i lokalne uprave, kao i njihovo pravo na djelotvorno učešće u vršenju i javnoj kontroli vlasti, o čemu se staraju organi za kadrovska pitanja u saradnji sa savjetima manjina. S obzirom da ne postoje ni osnovni podaci o zastupljenosti manjina u državnim i javnim službama, ova obaveza ne proizvodi dejstvo, pa starješine organa za sada ne moraju da brinu da će ih neko pozvati na odgovornost.

Nedovoljnu zastupljenost žena u organima vlasti, bez obzira na nacionalnu pripadnost, potvrđuje i Indeks rodne ravnopravnosti iz 2019. godine, dokument koji je urađen po metodologiji Evropskog instituta za rodnu ravnopravnost, a Ministarstvo za ljudska i manjinska prava ga je objavilo u saradnji sa Kancelarijom UNDP-a za Crnu Goru. 

Prema Indeksu, moć (politička, društvena, ekonomska) je ocijenjena kao najgori domen, a njegova vrijednost za Crnu Goru iznosi 35,1. Evropska vrijednost istog domena je 51,9. U oba slučaja, vrijednost indeksa za domen moći niža je u poređenju sa drugim oblastima, kao što su zdravlje, posao, novac, znanje, vrijeme. 

„Važan element u realizaciji politika ravnopravnosti žena i muškaraca je dostupnost podataka. Crna Gora je posvećena razvoju politika zasnovanih na statističkim pokazateljima i analizama, i upravo je ovo ključni preduslov za dostizanje ravnopravnosti“ zaključio je u uvodnom tekstu ovog istraživanja Zoran Pažin, potpredsjednik Vlade i ministar pravde.

U sklopu istraživanja o zastupljenosti žena na raznim nivoima vlasti najteže je doći do relevantnih i novijih podataka, a uopšte ih nema o učešću prepadnica manjinskih naroda. 

„Iako broj žena na uticajnim izvršnim pozicijama raste, i dalje je prisutna zabrinutost da se žene više imenuju u takozvanim mekim portfeljima“, nalaz je Evropskog instituta za rodnu ravnopravnost.

U publikaciji „Žene i muškarci u Crnoj Gori“ iz 2018. godine koju je Ministarstvo za ljudska i manjinska prava objavilo u saradnji sa Monstatom nalaze se posljednji dostupni podaci. Prema njima, u strukturi Vlade Crne Gore pored predsjednika i potpredsjednika Vlade, bilo je 14 ministara i samo četiri ministarke. Sektor javne uprave vodi Suzana Pribilović, ekonomije Dragica Sekulić, nauke dr Sanja Damjanović, dok Marija Vučinović nema portfelj. Ona je i jedina ministarka iz redova manjinskih naroda. 

U kabinetu ministarke nauke, od četiri člana dvije su žene. Vučinovićeva ima savjetnicu kao jedinog člana kabineta. U timu ministarke javne uprave od devet članova tri su  žene. Najbrojniji je kabinet ministarke ekonomije, gdje od 14 članova ima šest žena. Ni u jednom od ovih kabineta nema pripadnica manjinskih naroda. 

Ministarka Suzana Pribilović, u izjavi za CIN-CG, ipak uočava ohrabrujuće trendove.

,,Istraživanja pokazuju da su vidljivost i učešće žena na javnim poslovima u porastu, tako da ih imamo na rukovodećim funkcijama. U ukupnoj zaposlenosti u državnim organima 55 odsto čine muškaraci, dok 45 odsto čine žene. U Ministarstvu javne uprave imamo veću zastupljenost žena i posebno želim da pohvalim veći procenat i kada je riječ o visoko-rukovodnom kadru. Naravno, treba da težimo što većem učešću žena na poslovima u javnoj upravi, ali i da aktivno radimo na sprovođenju politika kojima se obezbjeđuje rodna ravnopravnost. Prema dostupnim podacima iz centralnog kadrovskog informacionog sistema možemo biti ohrabreni: na najvišim pozicijama u ministarstvima, organima uprave i drugim državnim organima od 195 pozicija (visoko rukovodni kadar + starješine organa) žene pokrivaju 83 mjesta ili 42 odsto”, ocijenila je Pribilović. 

U kabinetu premijera, od 11 savjetnika, četiri su žene, od koji je jedna pripadnica  manjinskog naroda. 

Očekivalo bi se da u užem rukovodstvu ministarstava kojima upravlja Bošnjačka stranka bude žena iz ove nacionalne manjine. U kabinetu ministra rada i socijalnog staranja Kemala Purišića, međutim, samo je jedna žena iz manjina. U njegovom kabinetu je osam savjetnika, od čega su četiri žene. Kabinet ministra saobraćaja i pomorstva Osmana Nurkovića ima 13 članova, šest je žena, a tri su pripadnice manjinskih naroda. 

U kabinetu Ministarstva prosvjete, na čijem čelu je Damir Šehović iz Socijaldemokrata, koji broji sedam članova, rade tri žene, od kojih su dvije pripadnice manjinskih naroda. 

Na funkciji generalnog sekretara u Vladi Crne Gore je Nataša Pešić. Ostala mjesta odlučivanja, kao što su mjesto predsjednika ili potpredsjednika Vlade, po pravilu, predviđena su za muškarce. 

Kada je riječ o starješinama samostalnih organa uprave i visokom rukovodnom kadru koje je imenovala, odnosno postavila Vlada Crne Gore, 33 žene obavljaju funkciju generalnih direktorki, ili 44 odsto od ukupnog broja. Generalnih sekretarki je šest od ukupno 14. Među starješinama samostalnih organa uprave (sekretarijata, uprava, zavoda, agencija i direkcija) nalaze se četiri žene. Najviše ih je na funkcijama pomoćnica starješina samostalnog organa uprave, 16 od ukupno 28. 

Tri žene u Vladi su na funkcijama pomoćnica generalnog sekretara, tri od sedam savjetnika premijera su žene, a četiri od ukupno dvanaest zaposleno je kod potpredsjednika.

Ovo su posljednji zvanični podaci koji posjeduje Ministarstvo za ljudska i manjinska prava. „Publikacija o ženama i muškarcima u Crnoj Gori izlazi svake druge godine, tako da ćemo najkasnije krajem ove godine imati najnovije izdanje sa ažuriranim podacima”, objasnio je za CIN-CG Emin Ljuljanović iz Ministarstva za ljudska i manjinska prava. 

Podataka o zastupljenosti pripadnika i pripadnica manjinskih naroda u Vladi Crne Gore nema. Ne postoji registar prema kojem se vodi evidencija o nacionalnoj pripadnosti zaposlenih u Vladi, a to bi bilo i zakonski problemtično. 

Ministarstvo za ljudska i manjinska prava sprovodi istraživanje o zastupljenosti manjinskih naroda u državnim organima, organima državne i lokalnih uprava, sudovima i Državnom tužilaštvu, ali niko od zaposlenih nije dužan da se izjasni o svojoj nacionalnoj pripadnosti. 

Prema posljednjim podacima, iz 2015. godine „Informaciji o zastupljenosti manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica u državnim organima, organima državne uprave, organima lokalnih uprava, sudovima i Državnom tužilaštvu”, u 141. državnom organu, od ukupnog broja od 13.900 popunjenih upitnika, kao Crnogorci se izjasnilo 8.650 (74,76 odsto), kao Srbi 1.301 (11,24 odsto), Albanci 291 (2,51 odsto), Bošnjaci 650 (5,62 odsto), Muslimani 285 (2,46 odsto), Romi dvoje (0,02 odsto), Hrvati 88 (0,76 odsto), a 49 se opredijelilo za odgovor „ostali“ (0,42 odsto). Iz Ministarstva za ljudska i manjinska prava kažu da je prikupljanje podataka za novo istraživanje u toku, ali da se ne zna još tačan datum objave. 

Prema istom istraživanju od 2011. godine Crnogoraca je bilo 79,03 odsto, Srba 8,59 odsto, Albanaca 2,80 odsto, Bošnjaci 4,14 odsto, Muslimani 2,39 odsto, Roma 0,01 odsto, Hrvata 0,89 odsto i ostalih 0,42 odsto. 

Nema podataka koliko je od toga žena, a koliko muškaraca. 

U istom dokumentu iz 2015. godine, se zaključuje da je učešće manjinskih naroda u državnim organima i organima državne uprave veće nego u ranijem periodu kada je riječ o Bošnjacima, kao i Hrvatima, Srbima i Romima, ali da bi još trebalo raditi na tome, kako bi se sprovodilo u praksi ono što je predviđeno zakonodavstvom kojim se reguliše pitanje zastupljenosti manjinskih naroda.

Samo jedna premijerka na Balkanu

Srbija je trenutno jedina zemlja na Balkanu čiju Vladu vodi žena, premijerka Ana Brnabić. 

Žene su na ministarskim pozicijama najzastupljenije na Kosovu, 31 odsto, a zatim slijedi Srbija sa 23 odsto. Crna Gora i Sjeverna Makedonija imaju 21 odsto ministarki u vladama. Hrvatska 20 odsto, a BiH 17. 

U novoj Vladi Kosova pet žena imenovano je na ministarske pozicije - u resorima za ekonomski razvoj, pravdu, obrazovanje, kulturu i lokalnu samouprave. Za novu predsjednicu Skupštine Kosova, takođe, izabrana je žena. Ujedno, ovo je i najveći procenat žena u protekle dvije decenije.

U Vladi Srbije četiri su ministarke, saobraćaja i infrastrukture, pravde, evropskih integracija, dok jedna pokriva to mjesto bez portfelja, ali je zadužena za demografiju i populacionu politiku. 

U Vladi Hrvatske ima četiri ministarke koje se staraju o poljoprivredi, socijalnoj politici, obrazovanju i kulturi. U Vladi Bosne i Hercegovine tri žene su u ministarskim foteljama, u sektoru finansija, kulture i sporta i životne sredine i turizma. Jedna od njih je i zamjenica premijera. 

U Vladi Sjeverne Makedonije su četiri ministarke - pravde, odbrane, finansija, dok je jedna bez portfelja zadužena za strane investicije. Žena je i na funkciji potpredsjednice Vlade za ekonomska pitanja. 

Andrea JELIĆ
Predrag NIKOLIĆ

"Moramo voditi računa o svojoj sigurnosti kako bismo ostali na nogama da brinemo o pacijentima koji pristižu",  kazala je za CIN-CG predsjednica Sindikata doktora medicine, epidemiološkinja Milena Popović Samardžić, upozoravajući da će u suprotnom "svi zdravstveni radnici koji brinu o zaraženima biti zaraženi".

Više medicinskih sestara i dva ljekara, zapravo jedna smjena Urgentnog centra Kliničkog centra Crne Gore, je u karantinu  - potvrdila je Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) jedna od osoba iz ovog medicinskog tima.

Oni su prije sedam dana prilikom prijema i pregleda bili u kontaktu sa pacijentom koji je u utorak uveče primljen na infetktivno odjeljenje sa ozbiljnim simptomima i pozitivnim nalazom testa na virus korona. Oprema koju su imali nije garancija da neće biti zaraženi, pa svi moraju biti testirani, kao i članovi njihovih porodica, a nadležni prikupljaju i podatke o drugim osobama sa kojima su bili u kontaktu.

Iz Kliničkog centra Crne Gore (KCCG) su kazali da će na pitanje o samoizolaciji ovih zdravstvenih radnika odgovoriti sjutra, te uputili novinara na medijski tim Vlade. Sa te adrese, do objavljivanja teksta nijesu odgovorili.

U karantinu već nekoliko dana,  kako je potvrđeno novinarima Vijesti iz Vlade, nalazi se i desetak zdravstvenih radnika iz Herceg Novog koji su bili u kontaktu sa zaraženom osobom. Upravo je prva žrtva virusa u Crnoj Gori bila iz ovog grada. 

Ovi primjeri potvrđuju strahovanja koja je, u dramatičnom apelu i javnom obraćanju premijeru Dušku Markoviću, saopštio Sindikat doktora medicine Crne Gore (SDMCG), tvrdeći da medicinski radnici, na prvoj liniji fronta protiv zaraze nemaju adekvatnu zaštitnu opremu od COVID-19 i da mogu biti životno ugroženi. Ovo nije prvi apel, jer SDMCG već duže upozorava na probleme u koje zdravstveni radnici mogu zapasti, zbog toga što nijesu preduzete neophodne mjere njihove zaštite. 

"Moramo voditi računa o svojoj sigurnosti kako bismo ostali na nogama da brinemo o pacijentima koji pristižu", kazala je za CIN-CG predsjednica Sindikata doktora medicine, epidemiološkinja Milena Popović Samardžić, upozoravajući da će u suprotnom "svi zdravstveni radnici koji brinu o zaraženima biti zaraženi".

Da se mora voditi briga o zdravstvenim radnicima upozorava i istraživanje Italijanske grupe za medicinu utemeljenu na dokazima (GIMBE): od broja zaraženih u njihovoj zemlji, oko devet odsto su zdravstveni radnici. 

Najvećem broju medicinskih radnika su za sada nedostupne najsavremenije zaštitne maske, tvrdi Sindikat doktora. Jedna od osoba iz Urgentnog centra kojoj je određen karantin, potvrdila je za CIN-CG navode SDMCG, opisujući kako su do sada za jednu smjenu dobijali po jednu običnu masku čija je upotrebna vrijednost znatno kraća od osam sati. Od danas dobijaju po dvije maske za smjenu, što je, takođe nedovoljno. Apel Sindikata očigledno je djelimično imao efekta, jer je realizovan i drugi zahtjev pa je odmah nakon upozorenja ispred Kliničkog centra postavljen punkt za trijažu, odnosno prvi pregled. Na tom mjestu će jedan doktor i jedna mediscinska sestra primati pacijente i one kod kojih prepoznaju simptome kakvi mogu da upućuju na zarazu virusom COVID-19, a zatim ih usmjeravati prema infektivnom odjeljenju.

Trijažni šatori postavljeni su u mnogim zemljama regiona, između ostalog u Italiji i Francuskoj.

Činjenica da je trijaža obavljana u bolnici gdje su bili i drugi i pacijenti i medicinski radnici, a ne na odvojenom punktu, govori koliko su oboljeli od COVID-19 mogli opasno ugroziti ljekare, sestre i druge pacijente. 

Pomoćnik direktora Instituta za javno zdravlje, epidemiolog Senad Begić, odgovarajući na pitanja crnogorskih medija, kazao je da u ovom trenutku i da imaju sve raspoložive proizvodne kapacitete za ličnu zaštitnu opremu ne bi mogli da proizvedu onoliko kolika je potražnja. 

"I tu treba biti realan. Mi treba da naučimo da raspolažemo sa onim što imamo, da budemo racionalni, da opremu koristimo pravilno i da omogućmo da oprema bude dostupna onima kojima je najpotrebnija, a to su definitvno zdravsteni radnici i to zdravstveni radnici na prvoj liniji fronta," rekao je Begić. 

Na sajtu Kliničkog centra Crne Gore (KCCG) postavljene su i smjernice za racionalnu upotrebu lične zaštitne opreme u ovom slučaju. One sažimaju preporuke Svjetske zdravstvene organizacije (SZO).

Milena Popović Samardžić, međitim,  ističe da ni ona, uprkos tome što je kao epidemiloškinja na prvoj liniji fronta na Cetinju, nema potrebnu zaštitu i da je morala da “igra na sreću”.

"Ja sam juče radila testiranje u kombinezonu i manitilu koji nijesu nepromočivi. Srećom, pacijenti su bili negativni. To što nam je stiglo iz 'Montefarma' nijesu nepromočivi kombinezoni. Svi koji rade sa zaraženima od virusa korona moraju imati nepromočive kombinezone. Mi to nemamo, ja sam to juče shvatila. Nama hitno treba pomoć u tom domenu", upozorava Popović Samardžić.

Dodatni problem, prema njenim riječima je i to što nema dovoljno briseva za uzimanje uzoraka za testiranje. 

"Juče smo uradili posljednji bris u Domu zdravlja Cetinje. Mislim da imamo još svega dvadesetak briseva," kazala je Popović Samardžić. Naočara i vizira, kako ocjenjuje, možda u ovom trenutku u svim ustanovama ima dovoljno i to zato što su ih našli u velikim trgovinama građevinskim materijalima kao što su "Kips" i "Okov".

Ona, međutim, upozorava na mogućnost da količine rukavica budu nedovoljne. Zdravstveni radnici, prema njenim saznanjima, dobijaju jednu kutiju rukavica da među sobom podijele za sedam dana.

"Mi znamo da se rukavice moraju mijenjati sa svakim pacijentom. To su sve stvari koje nam jako otežavaju rad," upozorava ona. 

Najveći problem su, naglašava, maske. I to ne samo zato što nema dovoljno običnih, nego i onih koje imaju filtere i namijenjene su zdravstvenim radnicima koji imaju neposredne kontakte sa oboljelim od virusa korona. Predsjednica SDMCG potvrđuje da i prema njihovim saznanjima, pojedine ustanove mogu da daju svojim zaposlenima jednu običnu hirušku masku, sa kojom treba da izdrže cijeli dan. 

"Trajanje jedne hiruške maske, prema nekim našim protokolima, ograničeno je na otprilike dva sata. Ili, ukoliko ovlaži usljed korišćenja, morate je odmah zamijeniti. Većina zaposlenih koji nam se javljaju, ne samo ljekara nego i drugih zdravstvenih radnika, kažu da na početku radnog vremena dobiju jednu hirušku masku i sa njom treba izdržati cijeli dan," kazala je ona.

Ona pojašnjava da se pojedini zdravstveni radnici na poslu pojavljuju sa platnenim maskama, koje iz SZO ne preporučuju. Kao bizaran razlog za nestašicu ona navodi i detalj iz cetinjske bolnice: 

"U našu ustanovu, naočigled nekoliko zaposlenih, žena je uletjela u bolnicu i ukrala je cijelu kutiju maski. Očigledno da se to dešava i u drugim zdravstvenim ustanovama. Ali to ne može biti jedini uzrok nestašice. U pitanju je nedovoljna količina. Nedovoljna nabavka. Jednostavno, nijesmo pripremljeni za ovu situaciju", kazala je Popović Samardžič.

Sindikat je više puta pisao Vladi zbog nedostatka lične zaštitne opreme za zdravstvene radnike. Premijeru Markoviću su posljednji put ilustrovali da im je potrebna upravo oprema koju koriste djeca ministra zdravlja Kenana Hrapović za slikanje na društvenim mrežama. Riječ je o maskama sa filterima P2 i P3. Dok P2 filtrira 95 procenata, P3 sprečava i do 99 odsto čestica. To je oprema namijenjena osobama koje rade sa zaraženima od korona virusa.

"Imam situaciju gdje mlade medicinske sestre stavljamo u timove, gledamo da stariji budu posljednja linija, odnosno rezerva. Gledam sestre gdje počinju da plaču zato što od trenutka kad krenu da rade u tim prostorima izolacije gdje su inficirane osobe, više neće gledati svoje bebe i porodice. Moraće u izolaciju zbog nedostatka lične zaštitne opreme. Vidite takvu sliku, a onda nam se aplaudira u 20 sati. Nama treba prava pomoć", ističe Popović Samardžić.

Ona je, ipak, pohvalila primjer kada je dopremljen iz Francuske kontigent maski. Iz Ministarstva vanjskih poslova (MVP) potvrdili su za CIN-CG da je avionom „Montenegro Airlines“, kojim su u Podgoricu stigli crnogorski državljani iz Pariza, stigla i pomoć u ličnoj zaštitnoj opremi. 

„Uz pomoć i angažman Ambasade Crne Gore u Parizu, dopremljeno je 10.000 maski iz Francuske, koje su već na raspolaganju zdravstvenom sistemu u Crnoj Gori,“ rekli su iz MVP.

Iz resora Srđana Darmanovića kazali su za CIN-CG, i da su i  druge crnogorske ambasade i konzulati u državama i na tržištima na kojima je to bilo moguće, bile maksimalno angažovane i obezbijedile još značajnije količine medicinske opreme za potrebe zdravstvenih institucija u suočavanju sa virusom korona. 

„Svakako, nije vrijeme ni za svođenje računa ni za priznanja bilo kome, ali ističemo da je već obezbijeđena značajna pomoć i da je u toku realizacija aktivnosti u pravcu transporta medicinskih sredstava u Crnu Goru... Diplomatsko-konzularna predstavništva će nastaviti svoju misiju kako bi u ovim izazovnim trenucima, zahvaljujući pomoći i solidarnosti naših prijatelja i saveznika, što više pomogla Crnoj Gori u suočavanju sa najvećim nacionalnim izazovom – očuvanjem zdravlja i života naših građana“ – saopšteno je za CIN-CG iz ovog ministarstva. 

I crnogorske zdravstvene institucije i ustanove, prema uvidu koji je imao CIN-CG, putem hitnih postupaka javnih nabavki nastoje da osiguraju ličnu zaštitnu opremu za zdravstvene radnike, respiratore sa pacijente sa respiratornim problemima, ali i vozila. Za to su u posljednjem periodu potrošile više od 400.0000 eura.

U jednom od tendera, Fond za zdravstveno osiguranje potpisao je ugovor kojim će potrošiti malo više od 132.000 eura na nabavku pet „G5“ respiratora švajcarskog proizvođača „Hamilton Medical“ za Klinički centar i bolnice u Baru, Beranama i Pljevljima. Dva su za beransku bolnicu. 

Još 107.000 eura vrijedan ugovor potpisan je za nabavku pet respiratora, od kojih tri idu u Specijalnu bolnicu za plućne bolesti Brezovik, a po jedan u beransku i barsku bolnicu. Njima će biti isporučeni modeli „servo I“ proizvođača „Gettinge“. 

Zbog toga što ponuđač nije dostavio garanciju kao ni izjavu da će instalirati opremu, obučiti osoblje i obezbijediti servis, obustavljena je 190.000 eura vrijedna nabavka respiratora za potrebe bolnica u Baru, Kotoru, Nikšiću, Cetinju i Beranama. 

Fond, na čijem je čelu Sead Čirgić, potpisao je i ugovor za tri ambulantna vozila za potrebe KCCG i bolnica u Baru i Bijelom Polju. Na njih će, prema ugovoru, biti potršeno oko 104.000 eura. Vozila „sitroen jumper ambulance“ će biti isporučena u roku od 30 dana. 

Institut za javno zdravlje je prije 10-ak dana potpisao ugovor o nabavci testova za potrebe dijagnostike zbog aktuelne epidemiološke situacije COVID-19 i na njih je potrošeno skoro 15.000 eura. Na testove na virus influence prethodno su dali malo više od 7.000 eura.

Dom zdravlja Podgorica je pokrenuo više nabavki po hitnom postupku za potrošni medicinski materijal, zaštitne rukavice, maske za lice i drugu zaštitnu opremu za zaposlene. Na to je u posljednjem periodu potrošeno oko 35.000 eura. 

Snadbijevanje svih javnih zdravstvenih ustanova medicinskom zaštitnom opremom i medicinskim alkoholom obavlja “Montefarm“. Te ustanove su, kako su rekli za CIN-CG iz Montefarma, u ovom trenutku prioritet i za sada se isporuke sprovode u skladu sa vanrednim okolnostima.

„Uprava Montefarma uz podršku i saglasnost Nacionalog koordinacionog tijela, svakodnevno intenzivno radi na nabavci dodatnih količina zaštitne medicinske opreme i neophodnih rastvora za dezinfekciju kako bi se obezbijedile dovoljne zalihe u predstojećoj borbi protiv COVID-19. Paralelno se dopunjavaju zalihe neophodnih ljekova kako bi naše apoteke u potpunosti mogle odgovoriti na potrebe građana i osiguranika Fonda zdravstva“, kazala je za Centar za istraživačko novinarstvo portparolka Montefarma Olivera Klikovac.

Uvoz se, kako tvrde iz Uprave carina, na graničnim prelazima odvija „nesmetano i bez većih problema“. 

„Uz punu koordinaciju sa ostalim nadležnim organima i uz poštovanje svih mjera Nacionalnog koordinacionog tijela i Vlade. Uprava carina preduzima sve mjere kako bi se carinjenje i transport robe odvijali što brže i efikasnije. Zadržavanja u teretnom saobraćaju uzrokovana su pojačanom kontrolom koja se sprovodi radi sprječavanja širenja virusa, jer vozači kamiona podliježu obaveznom sanitarnom pregledu,“ pojasnili su iz Uprave za CIN–CG.

Begić: Povećaćemo broj testova

Na pitanje CIN-CG-a o tome da li će krenuti u masovno testiranje, kao što su uradile pojedine zemlje regiona, a što je i preporuka same SZO, iz Instituta za javno zdravlje nijesu odgovorili direktno, već su najavili da će se taj process intenzivirati. Pomoćnik direktora Instituta, epidemiolog Senad Begić kazao je da će  narednom periodu povećati broj uzetih uzoraka i broj testova. Odgovarajući na pitanja crnogorskih novinara, on nije precizirao sa koliko testova Crna Gora trenutno raspolaže. U početku je iz Instituta pominjano da ih ima hiljadu od kojih je trećina već potrošena. Krajem prošle sedmice stiglo je još dvije hiljade testova, a Vlada je saopštila da je to donacija Kine i Turske. 

Begić je rekao novinarima da Crna Gora u ovom trenutku raspolaže dovoljnom količinom testova naspram sadašnjeg i pretpostavljenog nivoa obolijevanja koje očekuju da se desi u narednim sedmicama. Dodao je međutim da su na globalnom tržištu testovi sada deficitarna roba ali, da kroz različite kanale rade na obezbjeđivanju dodatnih količina.

 "U cijeloj priči treba biti jako realan. Treba znati i razmišljati o svim kapacitetima kojima raspolažemo, uključujući i broj mikrobiologa, koji se bave ovom specifičnom vrstom laboratorijske analize, ali isto tako moramo imati u vidu da aparati koji su jako složeni i skupi u Institutu imaju svoj vijek trajanja i da se oni posljednjih nekoliko dana maltene ne gase", naglasio je Begić.

I Popović Samardžić ocjenjuje da mora biti što više testova, jer upozorava da virus siju oni koji nemaju ili imaju blage simptome i da se to mora usporiti, a način za to je testiranje ljudi.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je, na preporuku kineskih epidemiologa koji su stigli u Beograd, najavio promjenu strategije i masovno testiranje. Ovu strategiju je ranije uspješno primijenila i Južna Koreja.

Šta znaju djeca, a šta ministar

Komentarišući pismo SDMCG-a i kritiku ministra zdravlja čija su djeca objavila na društvenim mrežama fotografiju sa specijalnim maskama na licu, premijer Duško Marković kazao je juče da neće tolerisati "privilegije, niti pristup i lični odnos koji ne priliči situaciji i izazovu u kojem se nalazimo". Ministar zdravlja, međutim, saopštio je da su njegova djeca izložena javnom linču bez razloga.

Dodao je da je tužno što autor saopštenja SDMCG ovu situaciju koristi za, kako je kazao, lični obračun sa njim. 

"Pogotovo znajući da je moja supruga doktor stomatologije, te se podrazumijeva da, u svakoj situaciji, i u svom domu ima po nekolike maske, rukavice i osnovnu medicinsku opremu. Dakle, moja djeca nijesu bila prioritet u nabavci maski u odnosu na bilo kojeg zdravstvenog radnika, niti će to ikad, dok sam ja na čelu ovog resora, biti moguće", kazao je u saopštenju.

Zdravstveni radnici sa kojima je razgovarao novinar CIN-CG-a, objasnili su, međutim da stomatolozi ne koriste maske sa filterima, već standardne hiruške maske. 

"Zloupotreba i prekomjerna upotreba medicinskih maski može stvoriti ozbiljan problem manjka zaliha i nedostupnost maski za one kojima su one zaista potrebne da ih nose", navodi se na sajtu SZO. Članovi porodice ministra Hrapovića nijesu na spisku osoba koje se nalaze u samoizolaciji, koje je objavila Vlada.

Hrapović nije odgovorio na pitanje CIN-CG-a, o tome kako je nabavio ove maske, jer ih u apotekama nema.

Zaštitna oprema iz 3D štampača

Kako bi pomogli da zdravstveni radnici budu opremljeni maskama i vizirima, Elektrotehnički fakultet Univerziteta, Naučno-tehnološki park Crne Gore, Inovaciono preduzetnički centar Tehnopolis iz Nikšića, uz podršku Ministarstva nauke, došli su na ideju da iskoriste kapacitete 3D štampača. 

Odlučeno je da se krene u štampanje prototipova baziranih na dostupnim 3D modelima: zaštitnih maski za respiratore zajedno sa cjevčicama, zaštitnih maski sa HEPA filterima, kao i zaštitnih vizira.

Direktor Naučno-tehnološkog parka, Velibor Bošković kazao je za CIN-CG da su Institutu poslali uzorke nekoliko različitih modela i da očekuju njihovu potvrdu šta je prioritet u ovom trenutku. 

"Nakon toga ćemo pristupiti štampi. Angažovali smo i angažovaćemo 5,6 možda i više 3D štampača u ove svrhe. Npr. zaštitnih vizira možemo raditi između 20 i 25 dnevno. Ali ponavljam, od Instituta i njihovih instrukcija zavisi šta ćemo prvo raditi," kazao je on za CIN-CG.

Prema njegovim riječima, prva isporuka može biti nekoliko dana nakon dogovora šta se štampa.

Iz Instituta su juče kazali da inicijalni rezultati ukazuju da su u potpunosti funkcionalni.

Za ove proizvode koriste se PLA i ABS plastični filamenti i TPU fleksibilni filamenti.

Miloš RUDOVIĆ
Marija KRIVOKAPIĆ

Svaki dan duže ove grupacije na vlasti, opasnost je više za zemlju okupiranu endemskim konfliktom interesa njenog predsjednika, jer je građani sve manje  doživljaju svojom i najrađe bi da je napuste

Crnoj Gori danas glavna opasnost ne prijeti ni od Vučićeve Srbije ni od Putinove Rusije, ni od SPC, ni od takozvane antidržavne opozicije i navodnih  unutrašnjih neprijatelja kojih, kao što vidimo, ima svakim danom sve više. Budućnost naše zemlje je neizvjesna prije svega zbog naopakog Đukanovićevog sistema u čijem je temelju nije vladavina prava i socijana pravda.

Crna Gora nije funkcionalna država. Prema svim relevantnim međunarodnim izvještajima nema snažne i nezavisne institucije. Na krhotinama starog, jednopartijskog poretka, iznikao je hibridni sistem u čijem je srcu korupcija i organizovani kriminal, a na čijem je čelu potkupljiva politička klasa  – i to u svim granama vlasti.  Nekoliko ključnih ljudi rukovodi  državom, finansijskim i privrednim operacijama, institucijama od ASK-a do Vrhovnog i Specijalnog državnog tužilaštva, sudovima, propagandom…i mafijom. Podjela vlasti koja je u temelju demokratije, ovdje nikada faktički nije zaživjela.

Koliko je samo krivičnih prijava podnijeto zbog korupcije na najvišem nivou, zbog koje su nestale cijele privredne grane, zatvorene fabrike, cementirana obala, poharane šume, zagađene rijeke, uništeni kanjoni i najljepši predjeli pod zaštitom UNESCO-a, a desetine hiljada ljudi ostalo bez posla, otišlo iz zemlje, ili životari na margini. Istovremeno privilegovani su se enormno bogatili preuzimajući jedan po jedan društveni resurs u fingiranim privatizacijama i sumnjivim transakcijama, u kojima su oprane stotine miliona eura.

U ovoj zemlji gotovo ni jedan naopaki posao nije zaustavljen, niti je mafija obuzdana, naprotiv razgranala se jer posjeduje državu. Ali su zato intenzivirane kampanje patriota protiv onih koji su se usudili da objelodane korupciju i pišu o organizovanom kriminalu. Pred redakcijama su pucale bombe, a mnogi novinari i civilni aktivisti bile su žrtve fizičkog i verbalnog nasilja, čiji su počinioci ostali uglavnom nekažnjeni.

Nije tajna: iza gotovo svakog velikog posla  – od Tivta do Šavnika, od Bara do Boljara, od Kotora do Kolumbije – stoje interesi grupacije koja je zarobila zemlju i koja njom upravlja već 30 godina.

Iluzije da bi nakon otvaranja pregovora sa EU tužilaštvo, zajedno sa policijom i sudstvom, moglo da obuzda ključne generatore problema davno su razbijene. A krhke nade nazirale su se kad je cio vrh organizovane  kriminalne grupe iz Budve procesuiran. Sada, nekoliko godina nakon što je slučaj okončan, postavlja se pitanje da li je taj proces, čiji su glavni akteri na slobodi, bio zaista obračun sa organizovanim kriminalom, ili je to samo bio način da se oslabi jedna frakcija unutar DPS-a koja je zbog narasle finansijske i organizacione moći mogla da konkuriše onoj glavnoj struji u vladajućoj partiji – Đukanoviću.

Tužilačke istrage i sudski procesi se uglavnom fingiraju. Brojni akteri korupcije i organizovanog kriminala – od lokalnog nivoa do vrha – nikad nijesu ni procesuirani. Kao što je poznato, nema ni udaljenih sumnji da su za slučaj Telekom, prvi milion, aferu koverat, odgovorni predsjednik države, njegovi srodnici i prijatelji, uprkos dokumentima američkog pravosuđa, video snimcima, pa čak i javnom priznanju lidera DPS-a da je ova stranka finansirana na nelegalan način, da dio novca, ne samo od Kneževića, nikada nije prijavljen, iako je završavao u blagajni partije. Tužilaštvo se nije uhvatilo ni u obračun sa narko kartelima, dok društvo propada, a broj žrtvi se povećava iz dana u dan. Šariću i Kalićima se vraća oteta imovina, od naših para.

Ali se zato kažnjavaju oponenti ove vlasti, i to na osnovu iskaza kompromitovanih svjedoka i sumnjivih dokaza.

Zakonom o slobodi vjeroispovijesti Đukanović je u izbornoj godini pokušao da skrene pažnju sa ključnih stvari – zarobljene države ogrezle u kriminalu. Sije podjele i govori da nas Amfilohije vraća u mračni srednji vijek teoističke države. A teokratija nije kad predsjednik DPS-a na kongresu formalno lijeve partije najavljuje kao ključnu tačku – obnovu autokefalnosti CPC. Sa njim kao patrijarhom.

Svaki dan duže ove grupacije na vlasti, opasnost je više za zemlju okupiranu endemskim konfliktom interesa njenog predsjednika, jer je građani  sve manje  doživljavaju svojom i najveći broj bi da je napusti. Pa i oni koji bi samo koju godinu ranije ginuli za nju. Ako ključni ljudi ovog naopakog sistema ne budu odgovarali, ako ne zavlada pravo, Crna Gora nema budućnosti.

Milka TADIĆ MIJOVIĆ

Obavještavamo sve zainteresovane novinare/ke da je rok za dostavljanje prijedloga za nagradu EU za istraživačko novinarstvo produžen. 

Novi rok za prijavljivanje priča je 03.04.2020. 

Prijave se mogu podnositi za istraživačke radove, objavljene od 1. januara do 31. decembra 2019. godine, koji obrađuju teme iz oblasti slobode izražavanja, vladavine prava, transparentnosti, zloupotrebe položaja, korupcije i nepoštovanja osnovnih ljudskih prava.

Nagradni fond za Crnu Goru za 2020. godinu (za dostignuća u 2019. godini) iznosi 10.000 EUR. Prva nagrada je 5.000 EUR, druga 3.000 EUR, a treća 2.000 EUR.

Pravo da se kandiduju imaju pojedinci ili grupe novinara/ki, bez obzira na novinarski format (štampani, online, radijski i televizijski) radovima koji su objavljeni ili emitovani u medijima u Crnoj Gori na službenom, manjinskim ili međunarodnim jezicima.

Žiri za EU ​​nagradu čine nezavisni medijski stručnjaci iz Crne Gore i inostranstva. 

Nagrada EU za istraživačko novinarstvo na Zapadnom Balkanu i Turskoj ima za cilj promovisanje izvanrednih dostignuća istraživačkih novinara/ki, kao i poboljšanje vidljivosti kvalitetnog istraživačkog novinarstva u zemljama Zapadnog Balkana i Turske.

Ovim se nastavlja realizacija projekta regionalnih nagrada EU za istraživačko novinarstvo kao dio tekućeg projekta „Podizanje kvaliteta vijesti i nezavisnog novinarstva u zemljama Zapadnog Balkana i Turskoj“, koji finansira Evropska unija. 

Projekat sprovodi BIRN Hub sa partnerima - Thomson Media gGmbH (TM), Medjunarodnom federacijom novinara (IFJ), Centralnoevropskim univerzitetom (CEU CDMS), Medijskom asocijacijom jugoistočne Evrope (MAJE), Nezavisnim sindikatom novinara i medijskih radnika (SSNM) iz Sjeverne Makedonije, Udruženjem novinara iz Turske, Europan Broadcast Union, BIRN Albanija, BIRN Srbija i Centrom za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Na sljedećem linku preuzmite formular prijave i upustvo za prijavljivanje.

PREUZMI

Za više detalja kontatirajte: assistantcincg@gmail.com

Obuka se organizuje u okviru projekta: Osnaživanje RE zajednice za pristup tržištu rada, koji sprovode Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), Monitorov centar za medije i demokratiju (MCMD), Daily Press i Televizija Vijesti, uz finansijsku podršku Evropske unije i Vlade Crne Gore.

Obuku će pohađati 24 pripadnika/ca RE populacije. Oni će od iskusnih trenera/ica učiti osnove novinarstva i obučavati se za poslove u ovoj industriji, kao što su grafički prelom, dizajn, poslovi kamermana/ke, montažera/ke i radnika/ce u štampariji.

Nakon dvomjesečne obuke, najboljih pet kandidata/kinja potpisaće ugovor o radu i nastaviti učenje uz rad u CIN-CG-u, na portalu i novini Vijesti,  Televiziji Vijesti i MCMD-u.

Od petoro poginulih na gradilištima u posljednjih 14 mjeseci svi su strani državljani. Građevinske kompanije sve više angažuju radnike sa strane koji pristaju da rade bez osiguranja, ali i bez obuke o rizicima na radnom mjestu

Pečalbarski san radnika iz Turske M.C. koji je, trbuhom za kruhom, stigao do Podgorice tragično je prekinut 3. februara. Na gradilištu kompanije „Seadria” iz Podgorice, u blizini Kapital plaze na Cetinjskom putu, pao je sa trećeg sprata zgrade u izgradnji i poginuo.

„Prilikom postavljanja oplate za šalovanje stuba, na poziciji gdje nije bilo moguće postaviti zaštitnu ogradu, M.C. se nije vezao zaštitnim pojasom koji je imao na raspolaganju”, saopšteno je tim povodom Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) iz Uprave za inspekcijske poslove. Ostali detalji su još pod velom istražnog postupka.

Rad na crno, dovođenje radnika sa strane i hitro uključivanje u posao bez dovoljno obučenosti o rizicima i zaštiti, u većini slučajeva prvi je korak koji vodi brojnim nesrećama na gradilištima, pokazalo je istraživanje CIN-CG-a.

Na crnogorskim gradilištima, izvan onoga što se desilo na trasi autoputa, gdje je lani stradalo četvoro ljudi, o čemu je CIN-CG pisao, prošle godine poginula su još četiri radnika, a od početka ove godine jedan. U ovom periodu desilo se i 20 povreda na radu.

Svih pet radnika koji su poginuli bili su strani državljani. Dva su iz Bosne i Hercegovine, a po jedan iz Srbije, Albanije i Turske.

Iz Uprave za inspekcijske poslove kažu za CIN-CG da je nadzorom Inspekcije za zaštitu i zdravlje na radu konstatovano kako su najčešći uzroci nesreća neprimjenjivanje mjera zaštite i angažovanje radnika koji nijesu osposobljeni za bezbjedan rad. Uzroci nesreća na gradilištima bili su i dotrajalost alata i mašina za rad, kao i njihova upotreba bez prethodnog pregleda i ispitivanja od ovlašćenih organizacija.

Kada se desi nesreća na radu, osim inspektora zaštite, uviđaj obavljaju i policija i tužilaštvo. U slučaju dvije pogibije na gradilištima prošle godine kao i jednom ovogodišnjom još se vodi izviđajni postupak, prema podacima koje je CIN-CG dobio od nadležnih osnovnih državnih tužilaštava. U jednom slučaju je crnogorsko tužilaštvo predmet ustupilo pravosudnim organima BiH. Podignuta je i jedna optužnica protiv okrivljenih za propuste u mjerama zaštite na radu.

Bosanski državljanin Kenan Mehmedović preminuo je od posljedica povreda na radu koje je zadobio 7. marta prošle godine prilikom montiranja opreme za upravljanje rasvjetom i signalizacijom u tunelu Sozina. Tada je došlo do požara na instalacijama u kojem je zadobio teške povrede i kasnije preminuo.

Iz osnovnog tužilaštva u Baru za CIN-CG su kazali da su nakon sprovedenih istražnih radnji predmet ustupili pravosudnim organima BiH 26. juna 2019. godine.

„Nakon sprovedenih istražnih radnji utvrdili smo da je za nesreću odgovorno lice Armin Hadžić, a predmet je ustupljen pravosudnom organu BiH zato što je i prijavljeni državljanin BiH. Oštećena porodica ima prebivalište u BiH i svjedoci i očevici predmetnog događaja su državljani BiH, pa shodno Zakonu o međunarodnoj pravnoj pomoći, a iz razloga cjelishodnosti i ekonomičnosti postupka predmet je upstupljen nadležnom pravosudnom organu BiH”, naveli su iz barskog tužilaštva.

Mehmedović je, prema podacima iz tužilaštva, bio zaposlen u firmi “Eding Telekom Sarajevo”, dok je Hadžić bio rukovodilac radova u istoj firmi koja je radila za crnogorski Monteput.

Prilikom remonta pruge Podgorica - Kolašin u mjestu Trebješica u nesreći od 15. marta teške povrede zadobio je radnik Mile Šundek (47) iz Prijepolja. On je narednog dana od posljedica nesreće preminuo u Kliničkom centru u Podgorici. Šundek je bio radnik beogradske firme „Geo-montaža”, koja je bila podizvođač crnogorskoj „Kodar elektromontaži”.

Kako je tada saopšteno iz policije, Šundek je povrijeđen u eksploziji koja se dogodila na elektro-vučnom postrojenju Trebješica. Osnovno državno tužilaštvo iz Podgorice je povodom tog događaja formiralo predmet. Na pitanje CIN-CG, iz tužilaštva su rekli da je postupak je u fazi izviđaja: “Postupajući tužilac preduzima sve zakonom predviđene mjere i radnje u cilju rasvetljavanja odlučujućih činjenica.”

Na gradilištu hotela u Kumboru, firme Carine, 5. jula prošle godine poginuo je radnik, albanski državljanin P. F. Iz policije je saopšteno da je ovaj radnik pao sa trećeg sprata te građevine, sa visine od oko 13 metara. Iz osnovnog tužuilaštva u Herceg Novom, saopšteno je da je se još vodi postupak izviđaja povodom ove nesreće i da ne mogu dati podatke o tome koja je firma angažovala stradalog radnika, niti druge detalje.

U Tivtu na gradilištu kondo hotela firme „Rove” 12. septembra poginuo je radnik N.P. iz Foče u BiH. „Osnovno državno tužilaštvo u Kotoru je dana 14. decembra 2019. godine podiglo optužnicu protiv okrivljenih I.N. i M.G., zbog krivičnog djela teško djelo protiv opšte sigurnosti u vezi sa krivičnim djelom izazivanje opasnosti neobezbjeđenjem mjera zaštite na radu. Optužnica je potvrđena dana 28. januara 2020. godine”, saopšteno je iz ovog tužilaštva povodom nesreće u kojoj je poginuo radnik iz Foče.

U optužnici  je navedeno da je nesrećnog N.P. angažovala firma “Rove” u kojoj je optuženi I.N. bio glavni inženjer, a G.M. njegov zamjenik. Oni su bili odgovorni za izvođenje radova.

„Okrivljeni nijesu postupali po propisima i tehničkim pravilima o mjerama zaštite na radu, usljed čega je sada pokojni N.P. pao sa radne platforme na kojoj je radio i tom prilikom zadobio tjelesne povrede od kojih je preminuo”, navedeno je u optužnici.

Ove godine desila se i jedna nesreća u kojoj su na gradilištu u Sutomoru teško povrijeđena dva radnika iz Crne Gore. Policija je saopštila da su dva građevinska radnika iz Mojkovca R.S. i M.S. 22. januara dok su radili na zgradi u Ulici cara Lazara pali sa skele na kojoj je pukla daska i zadobili višestruke prelome. Nije poznato u kojoj firmi su bili angažovani, jer su svi detalji još u fasciklama barskog tužilaštva, koje je saopštilo za CIN-CG da još obavlja izviđaj i da se „čekaju odgovarajući nalazi vještaka radi donošenja zakonite odluke”.

Broj nesreća na radu u prošloj godini manji je za 61,43 odsto u odnosu na 2008. godinu, koju inspekcija uzima kao reper, jer je tada zabilježen najveći broj povreda na radu, a broj smrtnih povreda u odnosu na isti period smanjen je za 41,67 odsto. Od sedam smrtnih slučajeva na radnom mjestu u 2019. godini, četiri su bila na građevinama. Dva smrtna slučaja na radnom mjestu desila su se u šumarstvu, a jedan u energetici. U 2017. godini u Crnoj Gori na radu u građevinarstvu poginulo je dvoje radnika, a u 2018. godini pet od ukupno devetoro stradalih. U odnosu na broj zaposlenih u ovoj grani industrije, kojih u Crnoj Gori ima svega 14 hiljada, ni poređenje sa regionom ne popravlja sliku o crnom bilansu. U Srbiji su u 2018. godini bila 53 smrtna slučaja na radnom mjestu od čega je 15 u građevinarstvu koje ima 120 hiljada zaposlenih. U Hrvatskoj je u 2018. bilo ukupno 29 smrtnih slučajeva, od čega je pet u građevinarstvu u koje zapošljava 70 hiljada radnika. U Srbiji od ukupnog broja povreda 17 odsto se desilo radnicima koji su bili angažovani na crno. Prije 2019. godine, kada su svi stradali u Crnoj Gori bili strani državljani, ovaj dio statistike nije vođen.

Iz inspekcije, sindikata i ovlašćenih kompanija za poslove zaštite na radu saglasni su da su dobre izmjene zakona od prije dvije godine, koje su donijele strože mjere zaštite na radu u građevinarstvu, ali i da u praksi nijesu potpuno primijenjene kod svih građevinskih kompanija. Sagovornici CIN-CG-a posebno ukazuju na probleme angažovanja radnika na crno, kao i na nedovoljnu obuku o zaštiti na radu.

Crna Gora ima veliki manjak građevinskih radnika zbog čega su poslodavci prinuđeni da ih angažuju iz susjednih zemalja, a posljednjih godina i sa Bliskog istoka. Strane radnike angažuju gotovo sve građevinske firme, a najviše ih je kod podizvođača koje angažuju velike kompanije. Zbog nemogućnosti da na vrijeme obezbijede dovoljan broj kvalitetnih radnika, te administrativnih komplikacija prilikom angažovanja stranaca, ali i da bi uštedjeli na porezima i doprinosima, poslodavci često radnike angažuju na crno. Kako nemaju papire o radu, tako ne mogu ni da polažu obuku za zaštitu na radu i polažu testove.

Izvršna direktorica firme „Ing - Inpuls” iz Podgorice, koja se bavi tehničkim i stručnim savjetovanjem u građevinarstvu i članica Unije poslodavaca Perunika - Đina Kokić, kaže da nedostatak domaćih radnika u građevinarstvu ne smije biti opravdanje za lošu praksu.

„Nedostatak radne snage na našem tržištu ne abolira od odgovornosti izvođače radova da radnike ne prijavljuju, ili da ih ne obučavaju mjerama zaštite na radu”, ističe Kokić.

Ona ocjenjuje da je razlog nesreća na gradilištima nizak nivo tehnološke kulture i radne discipline i samosvijest ljudi da je to dio radnog procesa. „Uzrok je i neadekvatan način obuke zaposlenih iz oblasti zaštite i zdravlja na radu, kao i nepostojanje češćih inspekcijskih kontrola po gradilištima”, navela je Kokić.

Predsjednik Sindikata građevinarstva Nenad Marković kaže da čak i oni koji imaju ogroman profit zapošljavaju i tri puta više radnika na „crno” u odnosu na zakonski prijavljene. Na „crno”, tvrdi, ima i domaćih i stranih radnika. 

Problem je, kako je kazao Marković, što se u posljednje vrijeme sve više angažuju stranci i to ne samo iz zemalja bivše Jugoslavije, regiona, već i Albanci i Turci, koji ne znaju naš jezik.

„Vrlo je teško rukovoditi gradilištem i obučavati radnike, kada se na njemu govori više stranih jezika”, naveo je Marković.

On nije saglasan sa ocjenama inspekcije o tome da je značajan uzrok nesreća na gradilištima odbijanje radnika da nose propisanu zaštitnu opremu, jer im je teška ili "dosadna". Marković smatra da je i za nedisciplinovanog radnika na gradilištu odgovoran poslodavac.

„Poslodovac mora da obuči tog radnika mjerama zaštite na radu, da mu propiše radne obaveze i zaštitnu opremu koju je neophodno da koristi i da ga kontroliše i kaznama tjera da poštuje propise. Ako radnik nije disciplinovan u poštovanju ovih normi, on nije za gradilište”, kazao je Marković.

Iz inspekcije navode da su građevinske kompanije u velikom broju normativno uredile oblast zaštite i zdravlja na radu, donijele potrebne akte programa osposobljavanja, kolektivnog osiguranja, planova mjera zaštite, organizovanja stručnih službi zaštite na radu, ali da je problem što ni poslodavci ni radnici to ne primjenjuju.

„Najčešći problem je angažovanje radnika koji nijesu osposobljeni za bezbjedan rad, prvenstveno za rad na visini, i kod kojih nije izvršena prethodna provjera zdravstvene sposobnosti, zato što je velika fluktuacija radne snage uglavnom stranaca”, naveli su iz Inspekcije.

Oni su otkrili i novi problem, jer se neka propisana oprema poput zaštitnih mreža, ankera za sajle, držače za zaštitne ograde i slično, trenutno ne može naći na crnogorskom tržištu, ali izriču kazne i propisuju mjere i u tim slučajevima. Kazne koje mogu da propišu za firme i preduzetnike iznose od 200 do 15.000 eura, a za odgovorno lice i zaposlenog od 30 do 1.000 eura. Inspektori, osim toga  izriču opomene i mjere kojima naređuju ispravljanje propusta, a rigoroznija mjera može biti zatvaranje gradilišta. Do objavljivanja teksta iz inspekcije nijesu stigli odgovori o njihovom prošlogodišnjem učinku. Prema podacima iz izvještaja o radu inspekcije u 2018. godini, iz oblasti zaštite na radu bilo je ukupno 2.545 inspekcijskih pregleda u kojima je utvrđeno 2.865 nepravilnosti. Od ukupnog broja pregleda 1.512 su bili redovni, 948 kontrolni da bi se utvrdilo da li su ispravljeni uočeni propusti, 57 je bilo na osnovu prijave, a 28 nakon što se desila nesreća i nezgoda. Izrečeno je ukupno 745 novčanih kazni vrijednih 236 hiljada eura, a u 25 slučajeva podnijeli su zahtjeve za pokretanje prekršajnog postupka.

Propisi dobri, ali se ne primjenjuju

Izmjene zakona o zaštiti na radu za građevinarstvo od prije dvije godine, kojim su, između ostalog, uvedeni koordinatori za zaštitu na radu u fazi izrade projekta kao i prilikom izvođenja radova, prema riječima Markovića, još nijesu zaživjele u praksi, pa zbog toga ne može porediti situaciju prije donošenja ovih izmjena i sada.

Kordinatori moraju posjedovati odgovarajuće licence, ali ih prema riječima Markovića, nema dovoljno da bi pokrili sva potrebna mjesta. Kaže i da je propisima ova oblast sada cijelovitije regulisana i usklađena sa evropskim standardima i direktivama, ali da je problem uvijek u praksi,  da li će se neka norma primjenjivati formalno ili suštinski.

„To se najbolje može sagledati kroz primjenu obuke radnika iz zaštite na radu. Licencirane organizacije, odnosno stručna lica održe 2-3 sata obuke i time je praktično završen ciklus osposobljavanja, što je sigurno nedovoljno da bi zaposleni iole bio upoznat sa ovom oblašću”, naveo je Marković.

I Kokić je ocijenila da su izmjene Zakona u praksi do sada dale male rezultate.

“Povećana je svijest izvođača građevinskih radova o značaju mjera zaštite i zdravlja na radu. I dalje, međutim, pojedini izbjegavaju da urade elaborat zaštite na radu i time doprinesu da se preduprijede povrede zaposlenih”, navela ja Kokić.

Poslodavci neće odbor

Marković je naveo da je njihov sindikat u toku nedavno završenih pregovora o granskom kolektivnom ugovoru, predložio da se formira zajednički odbor poslodavaca i sindikata koji bi se bavio zaštitom na radu i unaprijeđivao je, ali da taj prijedlog nije prihvaćen.

Poslodavci su to kategorički odbili, tako da smo uspjeli samo da obezbjedimo predstavnika zaposlenih, koji će se baviti poslovima zaštite više časova plaćenog rada u odnosu na zakonski minimum”, kazao je Marković.

Kao dobar primjer on navodi Hrvatsku, čija je Vlada, kod velikih građevinskih projekata, nametnula obavezu da investitor i sindikat potpišu kolektivni ugovor samo za taj projekat.

„Kineski CRBC, koji i kod nas gradi autoput, za gradnju mosta Pelješac u Hrvatskoj sa sindikatom je morao da potpiše kolektivni ugovor za taj projekat. Kod nas takvih obaveza nema”, kazao je Marković.

Goran KAPOR

U aktuelnom sazivu parlamenta od 81 poslanika, 24 ili 29,63 odsto su žene. U skupštinskoj službi, koja nema evidenciju o nacionalnoj pripadnosti, više od dvije trećine zaposlenih su žene, ali su za njih rezervisana mjesta savjetnica, pomoćnica...

Od dvije stolice koje u parlamentu pripadaju Bošnjačkoj stranci, u jednu bi uskoro, u preostalom dijelu ovog mandata, trebalo da sjedne žena.

Izuzetak, koji u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) najavljuje donedavni funkcioner Bošnjaka Neđžad Drešević neće značajno promijeniti utisak o nedovoljnoj, tačnije nikakvoj zastupljenosti žena iz redova manjinskih naroda u najvišem zakonodavnom tijelu. Trenutno, zajednički Klub poslanika Bošnjačke stranke, Koalicije Albanci odlučno i Hrvatske građanske inicijative ima četiri poslanika.

,,Bošnjačka stranka vodi računa da u svim svojim organima žene budu zastupljene. Ovaj princip nam je važan ne samo formalno, već suštinski, jer smatramo da žene iz našeg korpusa svojim kvalitetima doprinose značajno svim uspjesima koje postižemo. Na posljednjim izborima 2016. godine osvojili smo dva poslanička mandata, a naša članica Kenana Strujić je bila četvrta na listi”, objašnjava Drešević.

Veličina poslaničkog kluba određuje učešće žena u radu parlamenta Crne Gore. Zakon trenutno predviđa da među četiri imena na izbornoj listi mora biti jedna žena. Niko ne brani da ih bude i više, ali se to uglavnom ne dešava.

Na pitanje o nedovoljnoj zastupljenosti žena iz manjinskih naroda u parlamentu, iz Hrvatske građanske inicijative (HGI) i koalicije Albanci odlučno, nije stigao odgovor.

Mali broj predstavnica stranaka nacionalnih manjina u Skupštini Crne Gore snižava već nedovoljan procenat žena. Poslanica DPS-a Nada Drobnjak i članica Ženske političke mreže, u razgovoru za CIN-CG, smatra da je to jedan od argumenata zbog čega bi trebalo promijeniti Zakon o izboru odbornika i poslanika i ojačati ženske grupe u političkim partijama, kako bi one uspjele da se izbore za bolju poziciju.

U radu Skupštine Crne Gore trenutno učestvuju 24 poslanice, što iznosi 29,63 odsto. Među njima nema pripadnica manjinskih naroda ni u jednom poslaničkom klubu.

Najviše žena je u poslaničkom klubu DPS-a, 13 od ukupno 35 poslanika. U Demokratskom frontu od 17 poslančkih mjesta, pet zauzimaju žene, Demokrate imaju dvije poslanice od ukupno osam mjesta, SDP ima predsjednicu stranke Draginju Vuksanović u poslaničkim klupama sa još tri poslanika ove partije. Klub SD-a i LP čine tri poslanika. Posebni klub poslanika, nastao od onih koji su se proglasili nezavisnim u odnosu na stranke i koalicije na čijim listama su bili, ima pet članova od kojih su dvije žene. Klub poslanika SNP-DEMOS ima četiri člana i jedini je kome je šef žena - Danijela Pavićević.

Napori da se poboljša zastupljenost žena u politici i na mjestima odlučivanja daju rezultate, ali očigledno nedovoljnom brzinom, jer je Crna Gora u tome i dalje na začelju u regionu.

Istraživanje o globalnom jazu između polova koje je 2018. godine sproveo Svjetski ekonomski forum, prema položaju žena u politici na svjetskoj listi od 149. Zemalja svrstao je Crnu Goru na 83. mjesto.

Skupština Crne Gore izglasala je 8. septembra 2011. godine kvote za manje zastupljeni pol. Tada je od 81 poslanika bilo samo devet žena, ili svega 11 odsto. Kvote su znatno doprinijele da se to promijeni. Tokom dva izborna ciklusa učešće žena se povećalo, ali ne do zadovoljavajućeg nivoa.

Nada Drobnjak kaže da su se kvote pokazale kao neophodan mehanizam za povećanje učešća žena u politici: ,,One pomažu da se jedna vjekovna i civilizacijska nepravda prema ženama, njihova nemogućnost da podjednako žive u političkom životu, ispravi. Kvote imaju temporalno dejstvo i u trenutku kada se izbalansira učešće muškaraca i žena, izgubiće se i potreba za njihovim postojanjem, ali se pokazalo da je njihovo uvođenje bilo neophodno. Crna Gora do ovog mandata nije uspjela da prekorači kvotu od 20 odsto žena u parlamentu, dok sada njihovo učešće iznosi 29,63 odsto. Možemo samo da evidentiramo napredak, ali još moramo da se borimo za ravnopravnost.”

Dobra volja za unapređenje pozicioniranja žena na izbornim listama, ističe ona, iskazana je predloženim izmjenama i dopunama Zakona o izboru odbornika i poslanika, kojima je predviđeno da se zakonska kvota, koja je u ovom trenutku 30, poveća na 40 odsto.

,,To je poruka da crnogorsko društvo treba da razumije da ženski glas mora više da se čuje i uvažava i da žene promišljaju o politici podjednako kao muškarci”, kaže Nada Drobnjak.

U izvještaju Evropske komisije (EK) o napretku Crne Gore za 2019. godinu navodi se da žene nisu dovoljno zastupljene na visokim položajima u Skupštini, gdje od 14 stalnih skupštinskih odbora one vode samo tri (Zakonodavni odbor, za rodnu ravnopravnost i za politički sistem, pravosuđe i upravu), da ih nema među liderima političkih partija (u međuvremenu je Draginja Vuksanović-Stanković izabrana za predsjednicu SDP) i da ih je malo i u partijskim rukovodstvima. Ocjenjuje se i da je političko učešće žena i dalje nisko i na lokalnom nivou. Od 24 opštine, samo u jednoj je gradonačelnica žena, a u lokalnim parlamentima je svega 26 odsto odbornica.

Pozivajući se na nalaze Organizacije za evropsku bezbjednost i saradnju (OEBS) i Kancelarije za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR), Evropka komisija je u nedostatke u pravnom okviru čije bi otklanjanje ojačalo povjerenje u izborni sistem, pored finansiranja stranaka i kampanje i neriješene afere Koverta, istaklo i problem nedovoljnog učešća žena u političkom životu

Puževim korakom, one su do sada stigle do predvorja skupštinske plenarne sale, a njihova funkcija je uglavnom da zakonodavnoj vlasti  pripreme sve što je neophodno. U odnosu na parlament, u obrnutoj srazmjeri je struktura zaposlenih u Službi Skupštine Crne Gore. Od ukupno198 zaposlenih žena je 141, ili 71,2 odsto. Prema podacima Kancelarije generalnog sekretara  i Sekretarijata Odbora za rodnu ravnopravnost Skupštine Crne Gore, one zauzimaju i mjesta zamjenice i pomoćnice generalnog sekretara, šefice Kabineta predsjednika Skupštine, savjetnice predsjednika Skupštine... U Kancelariji generalnog sekretara Skupštine Crne Gore od četvoro zaposlenih sve su žene.

Do podataka o zastupljenosti žena iz manjinskih naroda u skupštinskim službama, međutim, teško je doći. U Službi Skupštine kao i u Birou za upravljanje ljudskim resursima ne vodi se evidencija o nacionalnoj pripadnosti, a to ne bi bilo ni po zakonu. Ministarstvo za ljudska i manjinska prava i Uprava za kadrove nijesu više saznali o tome ni kada su su 2018. godine sproveli istraživanje o zastupljenosti manjina u državnim organima i organima državne uprave. U anonimni upitnik, od tada 189 zaposlenih u Službi Skupštine, na pitanje o nacionalnoj pripadnosti upisan je samo 21 odgovor. Tako se 19 zaposlenih, 12 žena i 7 muškaraca izjasnilo kao Crnogorac/ka, a preostalo dvoje kao Bošnjaci.

Učešće žena u politici Crne Gore pitanje je šireg državnog društvenog-kulturnog konteksta, ali i vjekovne neravnopravne raspodjele moći, saglasni su sagovornici CIN-CG. Promjena leži u razumijevanju da one, kao i muškarci imaju jednako pravo da biraju i budu birane.

Što južnije, to tužnije

Izvještaj Svjetskog ekonomskog foruma (SEF) iz 2018. godine, koji je obuhvatio 149 država, pokazao je da se Crna Gora nalazi na 83. mjestu na skali za učešće žena u politici. Ispred nje su sve zemlje regiona: Slovenija na 22. mjestu, Bosna i Hercegovina na 33. mjestu, Albanija na 34, Srbija na 37, Sjeverna Makedonija na 45. i Hrvatska na 62. mjestu.

Žene su najravnopravnije u nordijskim zemljama. Island je već deset godina uzastopno svjetski šampion u rodnoj ravnopravnosti i ta zemlja je, prema izvještaju, uklonila 86 odsto razlika između žena i muškaraca. U grupi zemalja sa najvećom stopom ravnopravnosti polova su i Norveška, Švedska i Finska, a poslije nordijskog bloka slijede Nikaragva i Ruanda koje imaju bolje performanse od mnogih razvijenih zemalja.

U izvještaju se navodi da su žene i dalje nedovoljno zastupljene u radnoj snazi i politici. Samo 17 zemalja na čelu države ima ženu, a 18 odsto ministara i 24 odsto poslanika u svijetu su žene. Ukoliko jaz izmedju žena i muškaraca nastavi da se smanjuje ovim tempom, biće potrebno 108 godina za rodnu ravnopravnost na svim nivoima, a 202 godine da bi se dostigao ekonomski rodni paritet, procjenili su stručnjaci SEF-a.

U izvještaju Svjetske banke za 2019. godinu, pod nazivom Žene, posao i zakon, praćena je rodna diskriminacija u 187 država. Samo šest je dobilo najvišu ocjenu. Zemlje na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi najviše zaostaju za drugima kada je riječ o rodnoj ravnopravnosti. Najveći nivo polne diskrimanacije bilježi Jemen. Filipini su jedan od najvećih prestupnika među zemljama jugoistočne Azije.

Andrea JELIĆ
Maja BORIČIĆ

Imate li ideju za novinarsku priču od javnog interesa, želite li da istražujete teme od značaja za Crnu Goru i proces evropskih integracija, vezanih prije svega za Poglavlje 27 i zaštitu životne sredine? Da li hoćete da uz trening i mentore iz zemlje i regiona, rukovodeći se najvišim standardima, razvijete temu koja vas zanima? Hoćete li da se vaša priča objavi u regionu, da se prevede na engleski jezik, dopre do čitalaca van našeg govornog područja? 

Ako na ova pitanja odgovorite potvrdno, prijavite svoje ideje za istraživačke tekstove od javnog interesa vezane za proces evropskih integracija. Autori najboljih prijedloga će proći  trening, koji će se održati u Crnoj Gori krajem marta 2020.

Nakon trenga, izvršiće se selekcija. Tri kandidata sa najboljim idejama, novinarskim vještinama i znanjima, uz mentorsku podršku uredničkog tima iz zemlje i regiona, realizovaće svoje istraživačke projekte.  

Nakon završetka istraživanja, svi radovi će biti objavljeni na sajtovima CIN-CG-a i BIRN-a, kao i u posebnoj dvojezičnoj publikaciji i e-knjizi.  

Pravo apliciranja imaju svi novinari iz Crne Gore sa istraživačkim sklonostima i iskustvom. Pored treninga, mentorske i  uredničke podrške, odabrani kandidati dobiće i 1000 eura za rad na pričama (umanjenih za oko 9% poreza na honorare).

Konkurs se sprovodi u okviru projekta Istraživačko novinarstvo, ekološke teME, učešće građana/ki, koji finansira Evropska unija.

Prijave šaljite do 4. marta 2020. godine, na e-mail: konkurscincg@gmail.com. Formulare za prijavu možete preuzeti na ovom LINKU

Ukoliko imate dodatnih pitanja, pošaljite ih na e-mail: konkurscincg@gmail.com ili na   assistantcincg@gmail.com.

Sprovođenje jednogodišnjeg projekata Politička zastupljenost žena iz manjinskih naroda na nacionalnom i lokalnom nivou počelo je krajem novembra 2019, a realizuje se uz podršku Ministarstva za ljudska i manjinska prava.

Projekat ima za cilj jačanje rodne ravnopravnost i političke zastupljenosti predstavnica manjinskih naroda, kroz podizanje svijesti o njihovom položaju u institucijama na nacionalnom i lokalnom nivou.

Predviđeno je da se kroz projekat uradi i objavi više dubinskih istraživanja, organizuje panel diskusija i postavi online e-book, kako bi se osvijetlila ovu značajnu temu.