Trojica stradalih, prema nalazima istrage, nijesu koristili zaštitnu opremu, a na četvrtog se obrušila ogromna količina zemlje. Iz kineske kompanije CRBC ocjenjuju da je broj nezgoda ”relativno mali”, s obzirom na obim i kompleksnost radova. Za kontrolu mjera zaštite na radu angažovano je 90 stručnjaka koji su neprestano na terenu

Četvoro mrtvih, dvoje teže povrijeđenih i veći broj radnika sa lakšim povredama, crni je bilans u protekle četiri godine na gradilištu dionice autoputa Podgorica – Mateševo. Sva četiri poginula radnika su kineski državljani.

U tri slučaja, prema rezultatima istrage, stradali radnici su označeni i krivim za nesreću, dvojica jer nijesu koristili zaštitnu opremu, a jedan se našao na zabranjenom mjestu. Jedna tragedija se nije mogla predvidjeti, jer se obrušila ogromna količina zemlje.

„Desio se i manji broj sporadičnih lakših povreda, koje su nastajale uglavnom kao posljedica zamora i nepažnje pojedinaca. Ukupno gledano, imajući u vidu period izgradnje, kao i 40 aktivnih gradilišta od Podgorice do Kolašina i kompleksnost radova, možemo konstatovati da je broj nezgoda na radu relativno mali, što pokazuje da svi uključeni subjekti na ovom projektu posvećuju izuzetno veliku pažnju oblasti zdravlja i zaštite na radu”, saopšteno je Centru za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) iz kineske kompanije CRBC, koja je glavni izvođač radova.

U jeku najvećih radova na autoputu bilo je angažovano oko tri hiljade radnika iz Kine, 1.200 iz Crne Gore i još 200 iz susjednih država i drugih stranaca. Sada, kada je završeno oko 90 odsto građevinskih radova, ima ih upola manje. Proteklih dana zbog kineske Nove godine većina je bila na odsustvu u domovini, ali se vraćaju naredne sedmice.

Prva pogibija desila se početkom oktobra 2017. godine u tunelu Klopot, kada se na poginulog radnika i još jednog koji je povrijeđen, obrušila zemlja zbog, kako je saopšteno, nepredvidljivih geoloških problema.

„Do obrušavanja je došlo zbog blizine čela napredovanja tunela 'Klopot' u odnosu na projektovanu tačku izlaza tunela u kojem se javljaju zone gdje je krečnjak više oštećen u obliku odvojenih blokova pješčano-glinaste strukture i veće količine zemljanog materijala koji nije vidljiv u okviru profila iskopa tunela”, saopšteno je iz Uprave za inspekcijske poslove čija je rudarska inspekcija obavila uviđaj.

Drugi smrtni slučaj desio se u decembru 2017. godine na gradilištu mosta Moračica, kada je 27-godišnji radnik preminuo od povreda zadobijenih nakon pada sa stuba visokog šest metara. Inspekcija zaštite na radu je prilikom uviđaja konstatovala da nije koristio pojas za rad na visini, iako mu je bio obezbjeđen.

Na Jabučkom kršu u februaru 2018. godine poginuo je treći kineski radnik, kada ga je pregazila građevinska mašina u lijevoj cijevi tunela „Preslo“. Inspekcija tvrdi da se, “iz nepoznatih razloga u trenutku utovara i transporta ranije odminiranog materijala, našao na transportnoj liniji jednog od kamiona u vlasništvu firme CRBC”.

U aprilu 2018. godine, dok je uklanjao skelu sa stope mosta Moračica, radnik je pao sa visine od 140 metara. Iz inspekcije je saopšteno da je i u ovom slučaju do tragedije došlo jer nije koristio pojas za rad na visini “iako mu je bio obezbjeđen”.

I iz CRBC ističu da su u oba slučaja pada sa visine na gradilištu mosta Moračica radnici imali neophodnu opremu, prošli potrebnu obuku i dobili sertifikate iz zaštite na radu, ali da su zbog nepažnje otkačili pojaseve za rad na visini i nastavili bez njih, što se završilo kobno.

„Dvije povrede sa smrtnim ishodom desile su se u tunelima, jedna usljed obrušavanja zemlje i stijenske mase, što se nije moglo predvidjeti, a druga, prilikom odvoženja miniranog materijala pri čemu se radnik nalazio u zabranjenoj zoni kretanja. I u ovim slučajevim radnici su imali svu potrebnu opremu, obuke i sertifikate, a kompanija CRBC svu neophodnu dokumentaciju i preduzete mjere za sprečavanja rizika povređivanja u toku rada, u skladu sa zakonom”, tvrde iz ove kompanije.

Dvije teže povrede, prema uviđajima inspekcije, desile su se zbog nesprovođenja mjera zaštite i zdravlja na radu, koje su definisane aktima izvođača odnosno podizvođača radova. U jednom slučaju, zaštitna ograda nije bila propisno postavljena, a u drugom radnici nijesu poštovali mjere zaštite prilikom demontaže skele.

Iz Uprave za inspekcijske poslove navode da se na gradilištu autoputa desila i jedna, kako je stručno nazivaju “opasna pojava”, koja je mogla da ozbiljno ugrozi život i zdravlje radnika, kada je „prilikom montaže građevinskog krana za izgradnju nosača mosta Moračica konstrukcioni dio pao na platformu na kojoj su stajala tri kineska montažera”. Oni su odskočili sa platforme, ali su bili vezani za zaštitnu ogradu i ugruvali se, a ljekar je konstatovao lakše povrede.

Inženjeri zaštite na radu, koju su proveli ekipu CIN-CG kroz gradilišta, kažu da je bilo najopasnije raditi na skelama i kranovima na mostu Moračica. Radnici su stalno morali biti vezani, uz posebne mjere opreza. Četvorica radnika su, na primjer, skidali skelu i liftove sa mosta, a osmorica su brinula o njihovoj bezbjednosti.

U četiri kampa na gradilištu postoje ambulante sa dežurnim ljekarom i dvoje medicinskih sestara ili tehničara, koji rade kao izabrani ljekari radnicima, a liječe i lakše povrede. Imaju i dvoje opremljenih ambulantnih kola, jer u slučaju nezgode hitna pomoć je daleko.

Izgradnja auto-puta je bila novina za sve - crnogorske podizvođače, inspektore i predstavnike Ministarstva saobraćaja, ali i za kineske izvođače koji su se prvi put susreli sa Crnom Gorom i njenim propisima.

„Na početku je bilo problema zbog prilagođavanja našim propisima, koji su vrlo brzo prevaziđeni kroz dobru saradnju sa glavnim izvođačem i podizvođačima na ovom projektu. Glavni izvođač je pored potrebnog broja stručnih lica za zaštitu i zdravlje na radu iz reda svojih zaposlenih, raspisao međunarodni tender i angažovao i spoljnu organizaciju ovlašćenu od Ministarstva rada i socijalnog staranja, a na pojedinim sekcijama i više njih. Nadzor nad realizacijom projekta, po svim segmentima, pa i u pogledu primjene mjera zaštite i zdravlja na radu obavlja i kompanija koju je angažovao investitor, tako da kontinuirani nadzor inspektora za oblast zaštite i zdravlja na radu predstavlja krajnji vid sistema kontrole”, saopštili su iz Uprave za inspekcijske poslove.

Iz CRBC tvrde da je zaštita na radu na ovoj dionici autoputa organizovana ne samo u skladu sa crnogorskim propisima, već i prema najboljoj međunarodnoj praksi i specijalnim zahtjevima investitora. Na gradilištu je angažovano oko 90 ovlašćenih osoba za zaštitu na radu, a svaka radna aktivnost propisana je do detalja.

Zbog veličine i obima radova, inženjeri zaštite na radu borave na gradilištu puno radno vrijeme, što je prvi takav slučaj u Crnoj Gori. Na drugim gradilištima njihov posao je većinom da pripreme dokumenta i mjere zaštite, a zatim povremeno obavljaju kontrole.

„Angažovana je sertifikovana ovlašćena organizacija koja je prisutna na svakom pojedinačnom gradilištu na ovoj dionici. Svaki podizvođač ima sopstvenu ovlašćenu organizaciju i prije ulaska na gradilište mora da potpiše ugovor o sprovođenju mjera zaštite i zdravlja na radu i međusobnim pravima i obavezama. Nad radom svih kompanija na gradilištima ovlašćena organizacija CRBC-a, stručni tim ovlašćenih lica menadžmenta iz Crne Gore i Kine, dnevno obavlja inspekcijske kontrole. Rad svih pomenutih stručnih lica i organizacija kontroliše međunarodni nadzor, takođe na dnevnom nivou”, kazali su za CIN-CG predstavnici CRBC.

Na osnovu dnevnih inspekcijskih izvještaja, prema njihovim riječima, redovno se analiziraju uzroci potencijalnih i stvarnih povreda, uz izradu plana za prevenciju. Jedna od mjera su dodatne intenzivne obuke po principu “top down and bottom up” odnosno od vrha uprave prema radnicima, ali i prenošenje iskustva u obrnutom smjeru. Ovakve obuke uključuju i menadžment i šefove svih gradilišta.

Inženjeri zaštite na radu su organizovali i nekoliko zajedničkih vježbi spašavanja u kojima su učestvovale velike grupe radnika sa pripadnicima MUP-a, helikopterskom jedinicom, vojnicima, vatrogascima i Gorskom službom spašavanja.

„Ministarstvo rada i socijalnog staranja je u prethodnoj godini donijelo niz novih propisa i poboljšanja u smislu sveobuhvatnijeg prilaza ovoj problematici, a CRBC je dao svoj doprinos iskustvom sa ovog projekta, koji se prvi put javlja na gradilištima ovoga tipa u Crnoj Gori”, naveli su iz kineske kompanije.

Izgradnja dionice od 42 kilometra, koja čini i 16 tunela i 20 mostova, trebalo je da bude završena u maju prošle godine. Zbog kašnjenja na početku i naknadnog ugovaranja izgradnje prve faze petlje Smokovac, kao i elektro i vodovodnih radova, rok je aneksom pomjeren za kraj septembra ove godine. Iz crnogorske vlasti, u posljednje vrijeme, izjavama zvaničnika pripremaju javnost da će, ukoliko radovi i budu završeni na vrijeme, biti potreban dodatni period za upotrebnu dozvolu.

Problem sa podizvođačima

“Svi radnici prije ulaska na gradilište moraju proći obuke i testove, u skladu sa zakonom. Dodatno, kineske kolege obavljaju audio-vizuelne obuke za sve nove radnike iz Kine, koji kao uslov ulaska na gradilište moraju položiti zahtjevne testove sa pomenutih obuka”, kažu iz CRBC.

Ova kompanija je angažovala i podizvođe, većinom domaće firme, među kojima je najveća Bemax. Na pitanje, da li su u disciplinovaniji domaći ili radnici iz Kine, inženjeri kažu da Kinezi poštuju naredbe sa vrha, ali da su problem bili takozvani podizvođači podizvođača. Njihovim radnicima se nije svidjela obaveza da prođu obuku zaštite na radu i dobiju sertifikat.

„Preživio sam dva rata, pa neću valjda sada poginuti od lopate”, kazao je jedan radnik iz susjedne države kada je morao da polaže test iz zaštite na radu.

Inženjeri zaštite na radu imaju obavezu da svaki dan pišu izvještaje o svemu što se dešava na njihovom dijelu gradilišta. Kada utvrde da neki podizvođač ne poštuje pravila o tome odmah obavještavaju šefa gradilišta i centralu CRBC. Podizvođači kod kojih su se ponavljali propusti kažnjavani su odlaganjem isplate novca za urađeno.

Iz Uprave za inspekcijske poslove tvrde da je „prilikom inspekcijskog nadzora, što je u posljednje vrijeme prisutnije kod podizvođača radova”, inspektor rada za oblast zaštite i zdravlja na radu preduzimao zakonom propisane mjere i radnje, uključujući i izricanje novčanih kazni. U slučajevima neposredne opasnosti po život i zdravlje zaposlenih, kako su istakli, bilo je i privremenih mjera zabrane rada.

“Pjenavac” još u sjećanju

Crni bilans na najvećoj crnogorskoj investiciji značajno je manji od danka plaćenog prilikom gradnje sadašnjeg magistralnog puta Podgorica - Kolašin, kroz kanjon Platije. Na njegovoj izgradnji, koja je počela 1955. i trajala sedam godina, poginula su 43 radnika. Samo u jednom danu 26. maja 1962. godine, kada se srušila skela na mostu Pjenavac kod Međurječja, stradalo je 25 ljudi. To je bila najveća građevinska nesreća i u bivšoj Jugoslaviji.

Tehnologija i mjere zaštite na radu od tada su značajno napredovale, ali se i dalje gine na ovako velikim gradilištima.

Završetak kompletnog auto-puta od Bara do granice sa Srbijom, daleka je i neizvjesna budućnost, ali i završetkom ove dionice značajno će se smanjiti saobraćaj magistralom kroz kanjon Platije koju nazivaju i „putem straha” i „autostradom smrti” zbog velikog broja saobraćajnih nesreća.

Prema podacima iz MUP-a na putu od Podgorice do Bijelog Polja u sabraćajnim nezgodama stradalo je više od hiljadu ljudi. Najopasnija crna tačka na ovom putu je u mjestu Dromira, na izlazu iz kanjona Platije prema Podgorici gdje je stradalo više od 60 ljudi.

Goran KAPOR

Centre for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG), in the framework of the project:

“Empowering RE population to access the labor market”

(project provided with the financial support of the European Union and the Government of Montenegro)

is publishing:

A PUBLIC CALL

For training in the media industry – 25 interns from RE population

(Training for journalists, cameramen, graphic designers, workers in printing plant and other jobs in electronic, print and online media)

The training will consist of two stages. The first stage includes two-month training for 25 participants, for which fee will be provided. Following the first stage training, the Commission will select five trainees who show the best tendencies for work in the media. A five-month employment contract will be signed with them. The participants will be trained in media work and they will be involved in media production, for which they will receive regular monthly salary.

The Call is open for unemployed members of RE population residing in the territory of Montenegro who completed at least a primary school and are registered with the Employment Agency of Montenegro. Priority will be given to candidates with high school and college degrees.

Interested candidates should send their applications with a CV, confirmation from the records of the Employment Agency of Montenegro and motivational letter by 15/02/2020 at the latest, by e-mail to: konkurscincg@gmail.com, or to the address: CIN-CG, Trg nezavisnosti bb, 81000 Podgorica.

U proteklih pet godina u ovoj djelatnosti poginulo je osam radnika, dok je još šest zadobilo teške tjelesne povrede, što je po crnom bilansu odmah iza građevinarstva. Uzroci stradanja obično su nepažnja, nedostatak koncentracije i nekorištenje zaštitne opreme, ali ima i primjera da su poslodavci platili visoke odštete

“Nepažnja i gubitak koncentracije zbog premora, ličnih problema ili ako se jednostavno zamislite vode u tragediju.”

Predsjednik sindikalne organizacije Šumarskog-industrijskog kombinata „Polimlje” iz Berana Zoran Mihajlović, u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), tako objašnjava najčešće uzroke stradanja radnika i crnog bilansa u ovoj djelatnosti.

Iz Inspekcije za zaštitu i zdravlje na radu kazali su za CIN-CG da je u posljednjih pet godina u drvopreradi i šumarstvu u Crnoj Gori bilo ukupno 14 povreda na radu, šest teških i osam sa smrtnim ishodom. Po broju stradalih, to je odmah iza građevinarstva. Iz Uprave za inspekcijske poslove, međutim, nijesu odgovorili na piotanje o detqljima ovih nesreća, kao ni kod kojih poslodavaca su se desili.

„Najčešći uzrok je udar trupca, ali je bilo povreda uzrokovanih nepravilnim korišćenjem sredstava za rad i neprimjenjivanja saobraćajnih propisa u krugu stovarišta drvnih sortimenata”, naveli su iz inspekcije.

Mihajlović kaže da zaposleni u ,,Polimlju” imaju zaštitnu opremu i prošli su obuku, ali ni to nije uvijek dovoljno.

„Za jedan sekund nepažnje u šumi prilikom sječe drveća možete izgubiti glavu. Radimo sa vrlo jakim i opasnim mašinama, sa velikim brzinama rezanja. Ako stalno nijeste maksimalno koncentrisani, u trenutku možete lako ostati bez prstiju ili nešto još gore. Uvijek može biti više ili bolje zaštitne opreme, ali vas ona ne može spasiti, ako na vas pada deblo od nekoliko stotina kilograma, ili ako ste ruku stavili na pogrešno mjesto na mašini. Potrebno je stalno ukazivati na rizike i opasnosti koje ovaj posao nosi i podsticati ljude da koriste zaštitnu opremu i da se pridržavaju propisa”, kaže Mihajlović, čelnik jedne od rijetkih sindikalnih organizacija u ovoj djelatnosti.

Posljednja velika nesreća, prema njegovim riječima u firmi gdje radi, desila se prije osam godina.  Radnik je poginuo kada je upao u bazen sa vrelom vodom, gdje se termički obrađuju debla.

U šumarstvu i drvopreradi registrovano je oko 150 firmi, sa dvije hiljade zaposlenih, što je jedan odsto od ukupnog broja radnika u Crnoj Gori. U ovoj industriji krajem 80-tih godina prošlog vijeka radilo je skoro 20 hiljada radnika, a samo je bivši gigant „Gornji Ibar” iz Rožaja imao oko 2.300 zaposlenih, više nego sada svi zajedno.. Ugašeni su drugi veliki drvni kombinati „Vukman Kruščić” iz Mojkovca, „Špiro Dacić” iz Bijelog Polja, „Marko Radović” iz Podgorice, Impregnacija iz Kolašina,... „Vektra Jakić” je prestala sa radom i čeka stečaj. Većina sadašnjih preduzeća bavi se obradom oblovine i jednostavnijim nivoom prerade, dok je porastu samo proizvodnja peleta.

Ova oblast sada je specifična je po tome što vrlo malo firmi ima organizovan sindikat, radna mjesta su raštrkana u šumi što otežava kontrolu inspekcijama, a značajna je i pojava rada na crno.

Prema odgovorima iz inspekcije, standardi i važeći propisi nijesu problem, iako su pravilnici koji preciznije definišu oblast zaštite na radu u drvopreradi ostali isti još od vremena prije privatizacije. Njihove izmjene, tvrde, nijesu bile potrebne jer su tada urađeni vrlo kvalitetno i bili su ispred svog vremena. Sadašnji crnogorski Pravilnik o zaštiti na radu u šumarstvu potiče iz 1987. godine i bio je dio tadašnjeg jugoslovenskog standarda. Koliko se zaštiti na radu u bivšoj Jugoslaviji posvećivalo pažnje, pokazuje podatak da je u Hrvatskoj, članici Evropske unije, na snazi pravilnik o zaštiti na radu u ovoj oblasti iz 1986. godine i nije bilo potrebe da se usklađuje sa evropskim normama, jer je prije više od tri decenije već bio evropski.

„Inspekcijski nadzor u ovoj oblasti je jako složen s obzirom na to da se kod sječe šuma obavlja na lokacijama koje obuhvataju veliki prostor. Svi koncesionari i drvoprerađivači u formalnom smislu zadovoljavaju standarde posjedujući svu potrebnu dokumentaciju iz oblasti zaštite i zdravlja na radu, ali ipak nezgode se događaju”, kazali su iz Inspekcije.

Direktor „Kubura prometa” iz Kolašina Ljubiša Kuburović u razgovoru za CIN-CG kaže da se svi u kompaniji još sjećaju tragedije od prije tri godine, kada je stradao radnik prilikom sječe šume.

„Dio stabla koje je padalo udarilo ga je u glavu i smrtno povrijedilo. Nije nosio šljem koji smo našli nedaleko od njega. Da ga je nosio možda bi bilo drugačije. I pored toga što se desilo, a zaposleni to pamte, prilikom obilaska terena pronalazim radnike koji ne nose zaštitnu opremu. Uveli smo vrlo visoke novčane kazne za taj prekršaj, ali ni to nije dovoljno. Dogodilo se da sam radnika značajno novčano kaznio zbog nenošenja zaštitne opreme, a on se naljutio i dao otkaz”, kazao je Kuburović.

Na pitanje CIN-CG-a, šta je obrazloženje radnika koji ne nose propisanu zaštitnu opremu, on kaže da dobija odgovore kako im ona smanjuje preglednost, da se teže kreću ili da im je neudobna.

„Za šljem kažu da im smanjuje preglednost, kao i da je ljeti pod njim vruće, a da je zimi hladan zbog čega ispod moraju da nose kapu pa im je neudobno. Imamo i više od 40 izgubljenih šljemova, što neki koriste kao izgovor”, kazao je Kuburović.

Vlasnik „Javorka” iz Nikšića Brano Mićković rekao je za CIN-CG da se nezgoda na radu u njegovoj firmi posljednji put desila prije dvije godine, kada se povrijedio radnik radeći na mašini. Uzrok nezgode bila je nepažnja zaposlenog, ali je sud utvrdio i obavezu poslodavca da isplati obeštećenje od 17 hiljada eura.

Njegova firma je radnicima, kako tvrdi Mićković, obezbijedila zaštitnu opremu i svi su prošli obuku o zaštiti na radu i bezbjednom rukovanju opremom.

„Svi ti sertifikati su uzalud, ako se pravila ne primjenjuju u praksi. Za nezgode su, prema izvještajima, većinom krivi zaposleni. Opuste se, popusti koncentracija ili im je teško da nose svu zaštitnu opremu. To jeste tako, ali smatram da smo svi mi krivi kada se nešto tako desi i da svi, i poslodavci i ostali, moramo da uradimo mnogo više na promociji zaštite na radu i na ukazivanju na moguće posljedice kako bi spriječili da se takve stvari dešavaju”, kaže Mićković.

Povrede i na putu do posla

Andrijana Bojović iz ,,ŠIK Polimlja” kazala je za CIN-CG da su u poljednje četiri godine imali deset povreda na radu. Pored toga bilo je i nekoliko povreda na putu do posla ili prilikom povratka.

„Uzrok povreda je u većini slučajeva nepažnja radnika.  Pritom, nije riječ o neosposobljenim i radnicima bez radnog iskustva, već suprotno. S obzirom na to da radimo sa opasnim mašinama kao što su brojni rotacioni djelovi, noževi za rezanje furnira, sredstva za unutrašnji transport i slično, možemo reći da je broj povreda relativno mali. Da činimo sve što je moguće u zaštiti na radu, govori i činjenica da za poslednje četiri godine nismo imali nijedan sudski spor o naknadi štete zbog povrede”.

Za stručne poslove zaštite na radu u ,,Polimlju” imaju ugovor sa firmom „D&D Ing” iz Berana.

U sestrinskoj firmi „Boj commerc” iz Andrijevice, koja ima iste vlasnike kao ŠIK i bavi se istom djelatnošću, sitaucija je slična jer su iste osobe zadužene za sprovođenje mjera zaštite na radu, a broj povreda je manji zbog manjeg obima posla. Bojović je istakla da do sada nijesu imali slučaj prijavljenog profesionalnog oboljenja.

Poslodavac mora da dokaže da nije kriv

U djelatnosti poput šumarstva i dvoprerade postoji takozvana „pretpostavljena odgovornost” poslodavca u slučaju povrede radnika i njegovog obeštećenja.

Kako su za CIN-CG objasnili iz Privredne komore, pretpostavljena odgovornost propisana je Zakonom o obligacionim odnosima kao obeštećenje zbog štete nastale od opasne stvari ili opasne djelatnosti.

Zakon definiše da se opasnim stvarima smatraju „pokretne ili nepokretne stvari, čiji položaj ili upotreba, ili osobine, ili samo postojanje predstavljaju povećanu opasnost štete za okolinu”, a opasnim djelatnostima smatraju se one „koje predstavljaju povećanu opasnost štete za okolinu”.

Zakonom je precizirano i da se „šteta nastala u vezi sa opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra da potiče od te stvari, odnosno djelatnosti, izuzev ako se dokaže da one nijesu bile uzrok”, kao i da za „štetu od opasne stvari odgovara njen imalac, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara lice koje se njom bavi”.

Ovo znači da se u slučaju štete pretpostavlja odgovornost poslodavca i da je na njemu teret dokazivanja da nije kriv. Ako ne dokaže da je preduzeo apsolutno sve mjere zaštite na radu, bez obzira na to da i zaposleni može biti kriv, poslodavac je odgovoran za naknadu štete. U tom slučaju, zaposleni će pored naknade od kolektivnog osiguranja dobiti i naknadu od poslodvca, koja zavisi od težine povrede i postojanja stepena invaliditeta.

Da bi izbjegao „pretpostavljenu odgovornost” poslodavac mora da ispunjava sve obaveze - periodično ispitivanje uslova radne sredine i sredstava (opreme, mašina i alata) za rad, da ima pravilnik o zaštiti i zdravlju na radu, akt o procjeni rizika, program osposobljavanja zaposlenih za bezbjedan rad, da redovno vodi i ažurira 12 evidencija iz ove oblasti. Prije zasnivanja radnog odnosa poslodavac ima obavezu da radnika osposobi za bezbjedan rad, a svaki zaposleni u personalnom dosijeu mora da ima certifikat o osposobljenosti za bezbjedan rad na njegovom radnom mjestu.

Zaposlenom mora biti izdata na upotrebu oprema lične zaštite na radu u skladu sa normativom. Svako radno mjesto i sredstvo za rad u pogonu mora da bude obilježeno znakovima upozorenja.

Svi zaposleni moraju biti osigurani od povreda na radu na teret poslodavca. U slučaju takvih povreda zaposlenom se mora odmah izdati povredna lista, a u slučaju teže povrede obavještava se inspekcija.

Goran KAPOR

Postrojenja i oprema u Željezari starija i od pola vijeka i nepouzdana. Predsjednik sindikalne organizacije Željko Rabrenović upozorava da se oprema kojom rade često kvari i da nije bezbjedna. Poseban problem su kranovi u kokilnoj i livnoj hali

Nikšićka Željezara Toščelik, nekada gigant sa sedam hiljada radnika, danas predstavlja jedno je najopasnijih mjesta po radnike u Crnoj Gori, iako je od septembra ove godine proizvodnja, kao i zarade malog broja preostalih zaposlenih, svedena na minimum.

U svega nekoliko pogona, gdje još oko 320 radnika proizvodi specijalne vrste metala i legure, čelik teče samo noću i nedjeljom kada je jeftina struja, ali u posljednje vrijeme često ni u tom periodu zbog nedostataka sirovine, repromaterijala ili zbog kvarova na opremi staroj i pola vijeka i opasnoj za bezbjednost i zdravlje radnika, potvrđeno je Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Turska Tosjali grupa postala je vlasnik Željezare u aprilu 2012. godine kada je iz stečaja kupila cjelokupnu imovinu za 15,1 milion eura. To je bila četvrta privatizacija nekadašnjeg giganta, a ni ona se nije pokazala uspješnom. Novi vlasnik je tada najavio zapošljavanje novih 550 radnika i investicije od 35 miliona eura u prve tri godine. Umjesto toga smanjen je broj radnika, a i zarade.

Ovaj period obilježila su i dva smrtna slučaja na radnom mjestu i više teških povreda.

U Željezarinom pogonu Kovačnica u januaru 2013. godine su povrijeđena dva radnika, a Miljan Jovanović, radnik održavanja, je nakon nekoliko dana podlegao povredama. Osnovno tužilaštvo iz Nikšića je tada podiglo optužnicu protiv direktora ovog pogona Ratka Jovanovića,  zbog krivičnog djela - teško djelo protiv opšte sigurnosti i propusta u organizaciji procesa rada. Iz tog tužilaštva su saopštili za CIN-CG, da je ovaj postupak okončan pravosnažnom oslobađajućom presudom Jovanoviću.

U maju 2014. u Željezari se opet dogodila nesreća. U Kovačnici je  prilikom obavljanja radnih zadataka, poginuo radnik održavanja Milovan Nikolić. Tužilaštvo je tada protiv šefa centralnog održavanja Draška Mušikića, pokrenulo istražni postupak zbog sumnje da je izvršio krivično djelo protiv opšte sigurnosti. Iz tužilaštva kažu da je ovaj postupak kasnije obustavljen zbog „nepostojanja krivične odgovornosti na strani odgovornih lica”.

Željezara Toščelik je jedina kompanija o čijem radu je održano specijalno kontrolno saslušanje u crnogorskom parlamentu u junu 2015. godine, upravo o zaštiti na radu. Tada se saznalo da kompanija nema akt o procjeni rizika na radnom mjestu, kao i da za mnoga postrojenja i opremu nema upotrebne dozvole, odnosno obavezne sertifikate o tome da je rad na njima bezbjedan. Skupštinski odbor zasjedao je nakon protesta radnika Željezare, koju su saopštavali i da neće raditi dok se ne poboljša bezbjednost radnog procesa. Sjednica je zakazana na zahtjev nedavno preminulog poslanika Janka Vučinića. Parlamentarci su tada preporučili inspektorima za zaštitu na radu, da što češće posjećuju Željezaru.

Otkad je Tosjali grupa preuzela fabriku, bilo je i više nesreća sa teškim povredama radnika. U Čeličani su u decembru 2012. godine, usljed havarije, povrijeđena trojica radnika od eksplozije šljake. Milenko Roćenović je zadobio opekotine drugog stepena. Nakon liječenja vratio se na posao i ponovo je u januaru naredne godine povrijeđen na radnom mjestu.

Milun Todorović je u februaru 2015. godine teško povrijeđen na radnom mjestu u Kovačnici, kada se čelični komad dužine oko metar i težak blizu pola tone odlomio i pao sa prese. Todoroviću, koji je bio radnik po ugovoru, polomljene su obje noge ispod koljena.

U istom pogonu je par dana ranije Ratku Gardaševiću, vozaču u Saobraćaju, mašina otkinula pola kažiprsta.

Posljednja nesreća sa teškom povredom desila se u oktobru prošle godine kada je Zlatko Šarović pao sa kranske staze.

Uprava Željezare nije bila voljna da omogući ekipi Centra za istraživačko novinarstvo posjetu fabrici, kao ni da odgovori na pitanja o preduzetim mjerama zaštite na radu. Opravdanje je bilo da zbog smanjenja proizvodnje, usljed pada cijena metala na tržištu, nijesu u mogućnosti da daju odgovore za CIN-CG, koji analizirajući stanje u privatizovanim kompanijama, radi na podizanjanju svijesti o značaju zaštite na radu.

Iz Uprave za inspekcijske poslove, čiji dio je i inspekcija zaštite i zdravlja na radu, za CIN-CG su potvrdili da je od trenutka kada je Toščelik preuzeo Željezaru “u početku došlo do značajnijeg zastoja u poštovanju normi zaštite i zdravlja na radu, a što je kao posljedicu imalo i povećanje povreda na radu među kojima teških i smrtnih”.

“Ovakvo stanje dalo je povoda za pojačani nadzor od ove inspekcije, zbog čega je u narednom periodu poslodavac oblast zaštite na radu unaprijedio, ali je i dalje izražen problem sa ‘starim postrojenjima’, naročito elektro-mosnim dizalicama (kranovi), koje su jedan od ključnih sredstava za rad u Željezari. Zbog neisplativosti ili amortizovanosti opreme, veliki dio postrojenja koja su u prethodnom periodu bila osnov u proizvodnji, prestao je sa radom”, naveli su iz ove inspekcije.

I inspekcijski nadzor u Željezari je, kako su naveli specifičan, jer se obavlja po proizvodnim cjelinama, s obzirom na njihovu veličinu.

“Riječ je o specifičnoj proizvodnji koja se odvija samo noću u periodu od 23 do sedam, časova, zbog ekonomičnosti potrošnje električne energije”, potvrdili su iz inspekcije.

Predsjednik Sindikata Željezare Toščelik Željko Rabrenović kazao je za CIN-CG da su radnici veoma nezadovoljni zaštitom na radu u fabrici i da postoje veliki problemi.

“Oprema sa kojom radimo je stara i po nekoliko decenija, često se kvari i nije bezbjedna za rad. Naročito su opasni kranovi u kokilnoj i livnoj hali, gdje se obavlja izlivanje tečnog metala u kalupe. Jedan kran i ne radi, jer mu je istekla upotrebna dozvola, a problem su i podesti i livne ploče. Problema imamo i sa starim kazanima u Energani zbog pucanja cijevi”, kazao je Rabrenović.

On kaže da imaju dobru saradnju sa Inspekcijom zaštite na radu i podsjeća da je još teže bilo prije pet godina, kada se za kratko vrijeme desio veliki broj nesreća, jer su tada i na opasnim mjestima radili po 14 sati dnevno više dana zaredom.

Posljednje smanjenje zarada imali su u septembru, kada im je najavljeno da će zbog pada cijena metala na tržištu tako primati do januara naredne godine. “Čekamo da vidimo da li će nam vratiti zarade na prethodni nivo. Sada su oko 300 do 350 eura i za ova teška i opasna radna mjesta za redovnih 186 radnih sati tokom 22 radna dana mjesečno”, kazao je Rabrenović.

Da su stara postrojenja i oprema problem za bezbjedan, ali i ekonomičan rad Željezare priča se već decenijama. Prethodni vlasnik, firma MNSS na of-šor adresi u Holandiji, kupila je Željezaru 2006. godine za 5,2 miliona eura i obavezu investiranja 118 miliona.

Ko su bili stvarni vlasnici ove kompanije nikada se nije saznalo, ali su njeni predstavnici u prvom Upravnom odboru bili Radomir Vukčević, Oleg Obradović, Branko Čavor, Blagoje i Želimir Cerović, Miodrag-Daka Davidović, Andrija Racković i Greg Kuenzel. Nešto kasnije i Ana Đukanović, tada Kolarević.

Stečajna uprava je kasnije tvrdila da je MNSS u kompaniju investirao svega 15 od obaveznih 118 miliona eura. Međutim, ova firma je sa partnerom iz stečajne mase tražila 50 miliona na ime investicija. Ovaj zahtjev stečajna uprava je odbila.

Za jedan kredit za investicije od 26,3 miliona eura garancije je dala Vlada Crne Gore. Iz državnog budžeta za ovaj kredit i prispjele kamate kasnije su plaćena 33 miliona eura. Iz stečajne mase država nije mogla da naplati ništa od ove sume.

Tosjali grupa je ranije tvrdila da je od preuzimanja u fabriku investirala više od osam miliona eura. I pored toga, radnici svakodnevno rizikuju život zbog zastarjelih postrojenja i opreme sa kojima rade, a odlučna akcija nadležnih očigledno izostaje. Željezara prikazuje gubitke u poslovanju od preuzimanja 2012. godine. Minus je lani bio 4,2 miliona eura, a godinu ranije sedam miliona eura. Nagomilani gubici veći su od ukupne vrijednosti kapitala kompanije za 37 miliona eura. Kratkoročne i dugoročne obaveze kompanije na kraju prošle godine iznosile su 58,8 miliona eura. Iz fabrike, koja je nekada zapošljavala više nego što sada ima ukupno radnika u industrijskom sektoru u Crnoj Gori, ne naziru se ljepše vijesti.

Nekada deset, a sada jedan

Iz Inspekcije kažu da je veoma teško porediti sprovođenja propise o zaštiti na radu u Željezari prije 20 i više godina, kada je fabrika bila državna i imala i do 7.000 radnika, i danas.

“Velike su razlike u broj zaposlenih, profitnim centrima koji su bili tada u funkciji, vrsti proizvoda, važećim propisima u tom periodu. Zaštitom na radu u Željezari Nikšić tada se bavila služba gdje je radilo više od 10 zaposlenih. U fabrici je bilo obezbijeđeno prisustvo stručnih lica zaštite na radu 24 sata. Danas u Željezari Toščelik sa znatno manjim brojem zaposlenih, zaposleno je jedno stručno lice sa visokom stručnom spremom za poslove zaštite na radu”, naveli su iz inspekcije.

Inspekcija: Najopasnije u Kovačnici

Iz Uprave za inspekcijske poslove navode da se povrede u Željezari najčešće dešavaju u Kovačnici, “gdje su se u kratkom vremenskom periodu desile teške povrede na radu sa smrtnim posledicama (09.01.2013.godine, pad sa viljuškara i 08.05.2014.godine,pad sa kranske staze) o čemu je dostavljena dokumentacija tužilaštvu koje je vodilo postupak”.

“Za sve smrtne, teške povrede ili incidentne situacije, za koje je bila obaviještena Inspekcija rada za oblast zaštite i zdravlja na radu, u saradnji sa predstavnicima tužilaštva i MUP-a, izvršen je uviđaj, na osnovu čega su sačinjeni zapisnici od strane ove inspekcije i proslijeđeni nadležnim državnim organima. U slučajevima kada su utvrđene nepravilnosti u vezi sa primjenom propisa iz zaštite na radu inspektori su preduzimali mjere i radnje za njihovo otklanjanje”, rekli su iz Inspekcije.

Goran KAPOR

Iskustvo dosadašnjih zviždača obeshrabruje nove koji bi mogli da prijave korupciju i druge anomalije u društvu. Umjesto da jača, svijest o značaju ovih ljudi opada, pokazuju istraživanja javnog mnjenja

“Ne treba se kajati zbog toga što radiš ispravne stvari u životu, koliko god da je teško, jer čemu život bez obraza i pognute glave.”

Patricija Pobrić, u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) tako gleda na golgotu kroz koju prolazi zato što je poslaniku Mladenu Bojaniću 2016. godine ukazala kako je dva partijska skupa Socijaldemokrata (SD) u hotelu Ramada, gdje je bila menadžerka, platila Direkcija za željeznice novcem iz državnog budžeta. 

Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) nije zaštitila Pobrićevu od progona koji je nastao, uz ocjenu da ona nije zviždač, već asistent zviždača, jer nije direktno otišla kod njih, nego je svoja saznanja podijelila sa poslanikom. U ASK i danas kažu da nijesu pogriješili i sve prebacuju na manjkavost Zakona o sprečavanju korupcije, koji nije predvidio zaštitu za povezana lica, što bi Pobrićeva, navodno, bila.

“Agencija kao preventivno tijelo ima dovoljno nadležnosti, mislim da nema potrebe za mijenjanjem zakona, osim u smislu davanja zaštite i za povezano lice, što je jedina neophodnost po nama”, istakla je za CIN-CG šefica Odsjeka za prijem zviždača u Agenciji Kristina Braletić.

U posljednje četiri godine, kako je Zakon stupio na snagu, Agenciji se obratilo oko 330 zviždača, 13 je tražilo zaštitu, a samo u četiri slučaja ASK je utvrdio da je to osnovano. 

Zaštitu su dobili tada zaposleni u Željeznici Milisav Dragojević i Dragomir Minić, bivši šef javnih garaža budvanskom Parking servisu Radomir Glendža i jedan profesor istorije i geografije koji je želio da ostane anoniman.

Dragojević i Minić su ukazivali na brojne nepravilnosti u radu Željeznice i na neispravnost vozova, Glendža na malverzacije u Parking servisu i višemilionsku krađu u projektu izgradnje javne garaže u Rafailovićima, a profesor na nezakonito zapošljavanje u školi u kojoj je radio.

Dragojević za CIN-CG ističe da ga Agencija, ali ni ostale institucije, suštinski nijesu zaštitile.

 “Zlostavljanje i progon su nastavljeni i nakon mog obraćanja Agenciji, tužilaštvu, policiji... Zviždači su potpuno nezaštićeni”, zaključuje on.

Zviždač je, zakonski, svako ko podnosi prijavu o ugrožavanju javnog interesa koje upućuje na postojanje korupcije. Braletić objašnjava da Agencija ne dodjeljuje taj status, već da oni koji misle da im zbog prijave nepravilnosti prijeti odmazda, mogu od nje tražiti zaštitu. Agencija može da preporuči da se određeno ponašanje prema zviždaču otkloni. Ali, preporuka nije obavezujuća i ukoliko se ne realizuje, ASK obavještava nadležni organ koji je iznad onog koji ugrožava zviždača i na kraju podnosi izvještaj Skupštini.

Zakonom su predviđene i novčane kazne od hiljadu do 20 hiljada eura za pravno, 500 do 2.000 za odgovorno lice, a za preduzetnika od 500 do 6.000 eura.

Malo odvažnih da prijavi korupciju 

Istraživanja Centra za razvoj nevladinih organizacija CRNVO pokazuju da iako 88 odsto građana misli da je korupcija u Crnoj Gori danas uglavnom ili veoma rasprostranjena u društvu, mali je broj onih koji bi je prijavili. Većina ne zna ko su zviždači. Dvije trećine građana ne zna kome bi se obratili za zaštitu od odmazde. Agenciju uglavnom ne prepoznaju kao pravu adresu. 

Istraživanja su rađena terenskim upitnikom u martu 2017. i junu 2019. godine u 17 crnogorskih gradova na uzorku od 1017 odnosno 1024 ispitanika, a trendovi su obeshrabrujući. Umjesto da raste svijest o značaju zviždača, on čak i opada.

"Najviše zabrinjava činjenica da se utrostručio broj onih koji neprijavljivanje korupcije opravdavaju mišljenjem da "ljudi moraju nekako da se snađu i prežive", piše u zaključcima istraživanja. 

Broj onih koji misle da crnogorskom društvu nijesu potrebni zviždači za dvije godine porastao je za pet procenata, pa sada svaki četvrti građanin ima takvo mišljenje. Raste i udio onih koji misle da se zviždači prevashodno vode sopstvenim interesima. 

Oba ova povećanja se bilježe kod mlađe populacije - od 18 do 29 godina.

"Zabrinjavajući je podatak da samo 11 odsto od onih koji su uočili nepravilnosti je ove nezakonitosti i prijavilo, a kao najčešći razlog se spominje strah da će biti kažnjeni - gubitkom posla ili ugrožavanjem bezbjednosti", zaključuje CRNVO.

Programski asistent CRNVO Zorana Marković ocjenjuje da zviždače ne ohrabruje ovako postavljen sistem. Potrebno je, kaže ona, raditi na podizanju svijesti javnosti o tome da zviždače gledamo kao hrabre ljude koji su ukazali na anomalije u sistemu, a ne kao špijune i slično.

Interna prijava je besmislena

U istraživanju CRNVO se ističe i da 99 odsto građana ne zna da li je njihov poslodavac odredio osobu za prijem zviždača u firmi. Od preostalog procenta, svaki deseti zna ko je ta osoba – zapravo jedan od hiljadu. Poslodavac je, prema zakonu, dužan da odredi lice koje bi moglo da pokuša da interno riješi prijavljeni problem. Zviždač, ipak, ne mora da se obrati toj osobi, već direktno Agenciji.

Sagovornici CIN-CG-a, osim iz ASK, ocjenjuju da je u postojećem sistemu besmisleno podnositi internu prijavu. Zorana Marković objašnjava da preduzetnik, prema sadašnjem zakonskom rješenju, može da odredi samog sebe, ili da u NVO, koja ima tri člana, jedno od njih može da bude zaduženo za prijave svojih par kolega. Direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković ističe da bi to imalo smisla u nekom sistemu gdje postoji korporativna kultura i gdje se zaposleni ohrabruju da prijavljuju nepravilnosti.

„U praksi to samo doprinosi tome da se zviždač na neki način targetira i da se pokaže menadžmentu odakle dolaze optužbe“, ocijenila je ona.

I Pobrić vjeruje da bi ta osoba morala da bude potpuno nezavisna od firme, te da nema smisla da menadžment postavlja zaposlenog da radi taj posao. Dragojević kaže da nije ni pomišljao da se za pomoć obrati toj osobi u Željeznici, jer je upravo ona pripremala progon protiv njega.

„Menadžment na to mjesto postavlja osobu koja je poslušna, ne može niko imati povjerenja u nju, jer tek tada vam puče pogibija“, ocijenio je on.

Braletić kaže da menadžment uopšte ne mora da odredi da je to neko zaposlen u firmi, iako je u praksi, priznaje, najčešće tako. 

"Intencija je bila da ono što može da se spriječi i otkloni bude riješeno unutar kuće, a ako ne može, da se podigne na viši nivo", kazala je Braletić. Agencija zna za samo četiri interne prijave, mada kompanije nemaju zakonsku obavezu da ih obavještavaju o tome. 

U javnom i privatnom sektoru određene su 884 osobe za prijem zviždača.

"Upoznati smo da su svi organi vlasti odredili lica za prijem, dok je u privatnom sektoru to urađeno u 186 slučajeva i dostavili su nam odluke. Sve najveće kompanije su odredile ta lica", navela je ona.

Za one koji to nijesu uradili - nikom ništa, što je još jedan zakonski apsurd. Prekršajni postupak zastarijeva za 60 dana, a Zakon je stupio na snagu u januaru 2016. godine. "Agenciji je bilo prioritetnije da dođemo do tih lica, nego da ih kažnjavamo. Već u martu 2016. godine su svi bili u prekršaju, što je bilo nerealno sprovesti, a nije nam ni bio cilj", kaže Braletić.

Garantovan samo progon

Vanja Ćalović Marković ističe za CIN-CG da su zviždači u Crnoj Gori samo formalno zaštićeni, a ustvari su progonjeni na ovaj ili onaj način.

„Što je veći javni interes o kome zvižde i što je veća korupcija posljedice po zvizdače su veće, jer to poprima i dodatnu političku dimenziju, gdje se mora poslati poruka da njihove prljave tajne ne smiju da cure i da zato zviždači moraju snositi posljedice“, ocijenila je Ćalović Marković.

Ona podsjeća da su novinare i civilne aktiviste, kada su prijavljivali korupciju, saslušavali i tražili informacije o izvorima, oduzimali im mobilne telefone i slično, te da je to jasna poruka i za zviždače na nižim nivoima da se ne usuđuju da prijave korupciju.

„Recimo, u slučaju finansijskog izvještaja Prve banke, za tadašnju vrhovnu državnu tužiteljku Ranku Čarapić je bilo ključno da utvrdi od koga je taj izvještaj procurio, a ne šta se u njemu nalazi i da li se pere novac stečen od narkotika“, podsjeća Ćalović.

Zviždače bi, kaže ona, ohrabrila jasna politička volja države i tužilaštva koje procesuira svakoga.

„Svakome je jasno da treba da pođe kod korumpiranog činovnika ili funkcionera da mu prijavi korupciju i da takvi ljudi to neće procesuirati. Jasno im je i šta ih čeka u Agenciji u liku (direktora) Sretena Radonjića koji je tu postavljen da bi štitio interese korumpiranih funkcionera, kao i za treću instancu - tužilaštvo koje je i do sada pokazalo da je vrlo spremno da goni one koji prijave korupciju, a ne korumpirane“, zaključila je Ćalović Marković.

Niko nije tražio sudsku zaštitu

Predstavnica ASK Kristina Braletić, međutim, tvrdi da ne možemo da govorimo o tome koliko je zaštita zviždača efikasna u Crnoj Gori, kada nijesu iscrpljeni svi mehanizmi.

"Mi imamo kulturološki problem, izražavamo otpornost prema bilo kojem novom institutu. Pitanje je, da li je period od nepune četiri godine dovoljan da se govori o efikasnosti", kaže Braletić. 

Ne postoji, do sada, nijedan slučaj sudske zaštite, iako zakon predviđa i tu mogućnost.

"Sudska zaštita bi možda bila efektnija da ste, recimo, ostali bez posla zbog zviždanja. Sud bi mogao u najkraćem roku privremenom mjerom da vas vrati na posao do okončanja spora i da odredi da mora da vam se isplaćuje zarada", kaže Braletić.

Manji broj zahtjeva za zaštitu, prema njenom tumačenju može da znači i da ostali nijesu trpjeli neki vid odmazde.

Braletić navodi da broj prijava Agenciji raste, pa su tako 2016. imali 56, sljedeće 69, prošle 110, a ove godine do 11. novembra više od 85 zviždača. Agencija, ili drugi organi, najčešće inspekcijski u 25 odsto prijava utvrdili su ugrožavanje javnog interesa. Nepravilnosti u radnim odnosima prijavljene su u 30 odsto slučajeva, 20 odsto se odnosilo  na rad državnih organa, na javne nabavke šest odsto (u zemljama regiona ova oblast se više prijavljuje), na lokalnom nivou 13 odsto i na privatni sektor 15 procenata. Od ukupnog broja prijava, trećina je anonimna.

Agencija je dala više od 500 preporuka, od čega je, kako kaže Braletić, 95 odsto realizovano. Zbog nedostavljanja izvještaja o realizaciji preporuka Agencije pokrenuto je 19 postupaka i izrečene kazne u iznosu 9.700 eura. 

Pobrić: Posljedice do kraja života

“Pored stresa koji smo ja i moja porodica doživljavali svakodnevno zbog prijetnji i praćenja, ja i danas trpim posljedice, nezapošljiva sam, nemam šanse da dobijem projekat u kome učestvuje država na bilo koji način. Posljedica će biti do kraja života”, nastavlja Pobrić svoju priču.

Podgorički Viši sud je zbog zviždanja Pobrićeve, osudio direktora Direkcije Nebojšu Obradovića na tri mjeseca zatvora, a Apelacioni sud je to preinačio u uslovnu kaznu. Obradović je poslije presude podnio ostavku, ali je ubrzo dobio posao u okviru istog Ministarstva saobraćaja.

Pobrić kaže da dodatno obeshrabruje i to što je tadašnji premijer Milo Đukanović otvoreno stao na stranu menadžmenta Ramade, navodeći da niko ne želi takvog radnika.

Zorana Marković naglašava da upravo to što niko ne želi zaposlenog poput Pobrićeve ukazuje na stanje svijesti u društvu.

"A baš bi trebalo da je želi upravo državni organ, jer je zaštitila državni budžet, uz svijest o tome da je to osoba koja ima integritet, koja će biti dobar zaposleni. Ali mi imamo društveni problem, jer nas je strah takvih ljudi vjerovatno zato što znamo na koji način poslujemo", ocijenila je Marković.

I Dragojević kaže da bi i pored svega što je preživio, sve ponovio, ali da se ovaj put ne bi obraćao institucijama, jer ne vidi svrhu.

“Kad bi bilo političke volje da se suzbije korupcija, našao bi se i način da se podstaknu zviždači”, uvjeren je Dragojević.

Za direktivu EU rok dvije godine

Evropski parlament je u aprilu ove godine usvojio Direktivu, radi usklađivanja oblasti zaštite zviždača u zemljama EU.

“Na nivou EU zaštita zviždača pruža se samo u određenim sektorima i u različitoj mjeri”, piše u razlozima za donošenje direktive. Njome se, između ostalog, predviđa zaštita i za povezana lica sa zviždačima, te pojačanje mehanizama sudske zaštite. Predviđeno je i da firme sa manje od 50 zaposlenih ne moraju imati lica za prijem zviždača, osim onih koje pružaju finansijske usluge ili su ranjive na pranje novca i finansiranje terorizma.

Crna Gora je ovu direktivu usvojila u oktobru i ima dvije godine da je sprovede.

Evropska komisija je u posljednjem izvještaju o Crnoj Gori konstatovala da rezultati u zaštiti zviždača ostaju ograničeni, naglašavajući dalji pad u broju zahtjeva za zaštitom pojedinaca koji prijavljuju ugrožavanje javnog interesa.

Nagrada samo na papiru

Bivši i sadašnji budvanski odbornici Božidar Vujičić i Stevan Džaković su od budvanske opštine tražili nagradu za prijavljivanje korupcije u slučaju izgradnje i rentiranja poslovnog centra TQ Plaza u tom gradu. Na osnovu njihove krivične prijave za to je osuđena kriminalna grupa na čelu sa Svetozarom Marovićem.

Kako su odbornici prijavu podnijeli 2013. godine, a Zakon je počeo da se primjenjuje tek od januara 2016. godine, upućeni u postupak pred Upravnim sudom kažu da bi njihov zahtjev mogao biti odbijen.

Osim njih nije poznato da su neki zviždači tražili nagradu. Prema Zakonu, poslodavac može da nagradi zviždača kada je doprinijeo sprečavanju ugrožavanja javnog interesa. Zviždač ima pravo i na nagradu od poslodavca koji je ostvario neku dobit od prijave. Ako poslodavac odbije, zviždač može da je traži preko Upravnog suda.

Iz Agencije kažu da nagrade nijesu u njihovoj nadležnosti, ne postoji obaveza da ih o tome neko obavijesti, te da nemaju podatke da li je neko uopšte nagrađen.

ASK u anketama dobija lijepo mišljenje o sebi  

Iako kaže da u ASK uvažavaju podatke civilnog sektora, Braletić se poziva na sopstvena godišnja istraživanja Agencije koja rade preko agencija Defacto i Damar plus, kojim dobijaju drugačije rezultate: "U posljednje tri godine Agencija je uvijek bila na prvom mjestu prepoznata kao neko kome bi građani podnijeli takvu prijavu”.

Više od 70 odsto ispitanika u istraživanjima tokom prethodne tri godine se, kaže ona, izjasnilo da ih kampanja koju vodi Agencija ohrabruje da prijave korupciju i da joj se suprostave. Posljednje je rađeno u novembru prošle godine na uzorku od 1.010 ispitanika u devet crnogorskih opština.

"Gotovo 80 odsto je izjavilo da nikad nije ponudilo neku vrstu poklona ili novca kako bi ostvarili svoja zakonska prava, a čak 91,6 odsto ispitanika smatra da nikad nije u redu dati novac službeniku u javnom sektoru kako bi se ostvarila prava koja građanima po zakonu pripadaju", rekla je Braletić za CIN-CG.

Uprkos ovih društveno poželjnih odgovora, i u istraživanju za ASK, građani u najvećem procentu ocjenjuju da je razlog zbog koga ne bi prijavili korupciju nedostatak povjerenja da bi nadležni organi postupili po prijavi.

Maja BORIČIĆ

U četiri veće eksplozije troje je ljudi poginulo, a 15 povrijeđeno za posljednjih pet godina. Inspekcija zaštite na radu je uočavala propuste i novčano kažnjavala poslovodstvo. Tužilaštvo je u svim predmetima smatralo da ti propusti nijesu bili uzrok nesreća

Mašinski inženjer Marinko Medojević, bivši šef sindikata fabrike oružja Tara u Mojkovcu, četiri godine pokušava da dokaže da je bio žrtva progona i nezakonito otpušten, jer je upozoravao na nepravilnosti u radu, opasne po sigurnost i zdravlje radnika.

Tri puta je dobijao otkaz. Sud ga je dva puta vraćao na posao. Treći put, proglašen je za tehnološki višak. Vrhovni sud je i to poništio. Prvostepeni sud u Bijelom Polju, onda, mijenja odluku i presuđuje u korist uprave. Presuda je na provjeri u Višem sudu.

Medojević kaže kako je spreman da ide do Strazbura, dokazujući da je platio visoku cijenu zato što je pokušavao da promijeni stvari.

U razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), on tvrdi da je, dok je bio šef pogona mehaničko tehničke obrade od 2002. do 2015. godine, kasnila nabavka opreme, da je unošeno više eksploziva nego što je dozvoljeno, a zaštita radnika na opasnim mjestima nije bila na potrebnom nivou. Ljudi su imali samo internu obuku, radili su prekovremeno, a on se zgražavao i zbog načina na koji se postupalo sa opasnim materijama.

Iz uprave mojkovačke fabrike su za CIN-CG odlučno demantovali i ove i navode drugih bivših radnika.

U fabrici Tara su se u posljednjih pet godina dogodile četiri veće eksplozije u kojima je troje ljudi poginulo, a 15 povrijeđeno. Inspekcija zaštite na radu je tim povodom uočavala propuste i novčano kažnjavala poslovodstvo. Tužilaštvo je smatralo da ti propusti nijesu bili uzrok nesreća. Radnici fabrike, koji su ostali živi u eksplozijama su, osim u jednom slučaju, sami preuzimali krivicu. Dva puta su poginuli radnici označeni kao krivci, a tužilaštvo je obustavljalo postupak.

Fabrika u Mojkovcu proizvodi pištolje, puške, raketne motore, avio-katapulte...

U Tari kažu da “godinama unazad poštuju sva pravila zaštite na radu i obezbjeđuju radnicima bezbjedan rad”. Oni, ipak, nijesu dozvolili da novinarka CIN-CG posjeti fabriku, uz obrazloženje da “imaju takav stav vezano za novinarske ekipe”.

Izvor CIN CG-a, stručnjak za oblast zaštite od požara, tvrdi da problem sa zaštitom na radu u toj fabrici postoji odavno - da oprema nije zaduživana na vrijeme, da se sa opasnim materijama radilo u kancelariji, unosilo više eksploziva nego što je bilo dozvoljeno...

Još jedan od bivših radnika fabrike, inženjer Dragoslav Negoicić za nesreće u fabrici krivi neadekvatnu tehnologiju, nekvalitetne sirovine i loše uslove i nebezbjednost na radu. U jedinoj nesreći koja je dobila sudski epilog on je oglašen krivim da je izazvao jednu od eksplozija 2014. godine u kojoj je i sam povrijeđen, zajedno sa još pet radnika. Osuđen je uslovno na pola godine zatvora.

Negoicić tvrdi da su uzrok nesreće bili igličasti kristali koji se formiraju usljed neadekvatne tehnologije i nekvalitetnih sirovina. Tužilaštvo je, međutim, zaključilo da je nesreću izazvalo to što je on prebacio eksploziv iz pogona u neuslovnu laboratoriju. Na sudu, Negoicić je tvrdio da je, uz blagoslov šefova, proces filtracije u to vrijeme rađen u laboratoriji, jer je u pogonu bilo određenih kvarova, te da je sreća što su bili u toj prostoriji, jer u pogonu ne bi ostali živi.

Inspekcija zaštite na radu je, prema uvidu CIN-CG-a u dokument te službe, nakon eksplozije utvrdila da fabrika nije obezbijedila ljekarsko uvjerenje o osposobljenosti Negoicića za bezbjedan rad, da mu nije obezbijedila zdravstveni pregled, zbog čega su fabriku kaznili 530 eura. Utvrđeno i da povrijeđeni radnici nijesu koristili svu zaštitnu opremu, iako su je zadužili.

U razgovoru za CIN-CG Negoicić kaže da je tada fabrika švercovala sirovine i bez dozvole proizvodila inicijalni eksploziv, čijim rukovanjem se i desilo više eksplozija. On je to prijavio, ali na pitanje CIN-CG-a, iz Osnovnog tužilaštva u Bijelom Polju su odgovorili da nije bilo osnova za pokretanje krivičnog postupka. Isto tužilaštvo odbacilo je zbog zastare i prijavu Negoicića za falsifikovanje isprava u fabrici. Iz Tare su rekli da su i ti navodi neistiniti i zlonamjerni, te da ih plasiraju radnici „od kojih su neki od njih pravosnažno osuđeni zbog grubog kršenja pravila o zaštiti i bezbjednosti na radu”.

Iz Specijalnog tužilaštva, gdje je završila jedna od prijava Negoicića nijesmo dobili odgovor o njenoj sudbini. U njoj, Negoicić je tužiteljku optužio za falsifikovanje dokaza u istrazi eksplozije zbog koje je osuđen.

Sadašnji predsjednik Sindikata Goran Krgović na više poziva i poruka o tome zbog čega ga novinarka zove, nije odgovarao. Radnici fabrike sa kojima je novinarka CIN-CG razgovarala, pod uslovom da ostanu anonimni, tvrde da se situacija sada znatno poboljšala, da se koristi savremenija tehnologija i poštuju principi zaštite na radu i bezbjednosti.

Plate su u trenutku razgovora kasnile nekoliko mjeseci, ali ni to im nije bio problem. U međuvremenu, dok je trajala prepiska novinarke sa menadžmentom fabrike, njima su isplaćene dvije plate, a duguju im se još dvije. Uprava za kašnjenje krivi stečaj u Atlas banci.

Bivši radnici ove fabrike za CIN-CG kažu da se zaposleni boje da progovore, u strahu da će izgubiti posao. Iz Vlade, koja je vlasnik 12,5 odsto akcija u fabrici, za CIN-CG ocjenjuju da je TARA kompanija koja radi zakonito, bez subvencija, te da ostvaruje dobit.

“Samo u prošloj godini, TARA je imala prihod od 6,23 miliona eura, a od preuzimanja fabrike investirano je oko 12 miliona eura, od čega preko 300.000 eura u zaštitu na radu”, navode iz Vlade, ističući da je prosječna plata zaposlenih 595 eura.

Služba za odnose s javnošću Vlade Crne Gore, kategorično je demantovala i tvrdnje pojedinih sagovornika CIN-CG da iza TARE stoji visoki funkioner iz Vlade, čak i sami premijer Duško Marković, pa zbog toga, navodno, radi što hoće . Ona je nazvala to neistinitim i zlonamjernim navodima, ističući da fabrika ni po jednom osnovu nije izuzeta od odgovornosti za propuste, o čemu, svjedoče inspekcijske kontrole i postupanja tužilaštva: “ Tvrdnje bivših zaposlenih nećemo komentarisati, već ih pozivamo da svoja saznanja procesuiraju nadležnim organima”.

Da je sve kako treba, ljudi ne bi stradali

Negoicić tvrdi da je oprema zaštite na radu bila sumnjivog porijekla i kvaliteta. “Kupovali su je od Kineza, da bi prošli jeftinije”

Bivši šef pogona pirotehnike u mojkovačkoj fabrici oružja kaže i da nije tačno da su radnici bili nemarni, tvrdeći da je na njih vršen strahovit pritisak.

“Radilo se danonoćno, prekovremeno, nesreće su se često događale vikendom, kada nije trebalo, ali poslovodstvu je bio samo jedan cilj u glavi -  da se što više proizvodi u kratkim rokovima - i tu je moralo dolaziti do nesreća”, zaključio je on.

U jednom od izvještaja, u koji je CIN-CG imao uvid, Negoicić je upozorio menadžment fabrike, neposredno prije incidenta zbog kog je osuđen, da zaposleni u pogonu već duže rade bez zaštitnih maski, rukavica i naočara.

“Moram da napomenem da kad se i nabave one su lošeg kvaliteta i vrlo brzo se cijepaju i postaju neupotrebljive”, piše u tom izvještaju.

U drugom izvještaju, šef pogona takođe opominje da novi radnici, uključujući i njega, nemaju obezbijeđene pirotehničke cipele, bez kojih ne bi smjeli da uđu u pogon.

U izvještaju iz aprila 2014. godine se navodi da od zaštitne opreme još nisu dobijene maske,  tako da radnici rade bez njih, ali ni gumene rukavice pa zaposleni koriste pocijepane.

„Kada smo zadužili nova radna odijela, radnica Jušković Beba primijetila je da na etiketi piše 50 odsto pamuk 50 odsto polyester. Kad je to reklamirala poslata je na prinudni odmor i zaprijećeno joj da će ona platiti naknadno vještačenje, a da su odijela ispravna samo je greška na etiketi. Kasnije su ta odijela povučena i upotrijebljena kao krpe, a Jušković Bebi se niko nije ni izvinio“, navodi Negoicić u jednoj od primjedbi na vještačenje u sudskom postupku vođenom protiv njega.

On kaže i da je bilo previše radnika u malim prostorijama, te da su se u pogone nekontrolisano unošene zabranjene stvari.

“Na svemu se gledalo da se uštedi, švercovane su eksplozivne materije preko granice, to je kriminal što se radilo”, tvrdi Negoicić.

I njemu su zabranili ulazak u fabriku, a radnicima navodno zaprijetili da će onaj koji razgovara sa njim dobiti otkaz. Iz menadžmenta fabrike i ove tvrdnje bivših radnika negiraju, tvrdeći da se nad njima ustvari već deceniju vrši neosnovani progon.

U februaru 2014. godine povrijeđena je tadašnja šefica pirotehničkog sektora Gordana Bošković. Ona je preuzela odgovornost za eksploziju, koja nije nikada vještačena.

Negoicić tvrdi kako je u fabrici tada utvrđeno da sirovina sa kojom je radila nije bila dobrog kvaliteta, ali da je menadžment fabrike navodno naredio da se rezultati ispitivanja unište. Iz menadžmenta fabrike i ovo negiraju.

Radnica Slobodanka Ćorić poginula je u julu 2015. godine, dok je sedam njenih kolega tada lakše povrijeđeno. Riječ je o nesreći u rukovanju istom vrstom eksploziva, kao i u slučaju Negoicića.

Tužilaštvo je ocijenilo da je pokojna Ćorić izazvala eksploziju, jer nije pravilno odvajala smješu i da je nosila brushalter od sintetike. Negoicić tvrdi da je i ovdje, ustvari, problem bila neadekvatna tehnologija i sirovine.

Od posljedica eksplozije u januaru 2018. godine, poginuli su radnici Radovan Čobeljić i Maksim Vujičić. Do eksplozije je došlo upravo u pogonu kojim je ranije šefovao Negoicić.

Tužilaštvo je i u ovom slučaju ocijenilo da je poginuli Čobeljić kriv za tragediju i obustavilo postupak.

Negoicić na ovo kaže: „Da na tom radnom mjestu nije bilo bar 50 kilograma eksplozivnih materija ne bi posledice bile takve. Znam da je na ovom mestu bilo i po više od 200 kilograma- o tome se u fabrici uopšte nije vodilo računa.“

Opremi istekao rok, prekovremeno radili

U izvještaju parlamentarnog Odbora za zdravstvo, rad i socijalno staranje, koji je zasijedao u julu 2015. godine, neposredno nakon nesreće u kojoj je Ćorić poginula, piše da je Inspekcija novčano sankcionisala poslodavce fabrike zbog isteka opreme od gotovo tri mjeseca koju je koristila ona i povrijeđeni kolega Veselin Smolović.

Radnici u ovoj fabrici moraju da nose pamučnu garderobu koja ne stvara elektricitet i koja se obnavlja na 24 mjeseca.

Inspekcija za zaštitu na radu je zbog toga kaznila fabriku sa 530 eura, a još toliko jer akt o procjeni rizika nije bio propisno izmijenjen.

Zbog toga što su stručni nalazi o pregledu ispitivanja u elektro i gromobranskim instalacijama bili stariji od zakonom predviđenih 24 mjeseca, odnosno rok im je istekao gotovo tri mjeseca prije eksplozije, izrečena je još jedna kazna od 530 eura.

Inspektorka rada izrekla je i novčanu kaznu od 2.200 eura zbog prekovremenog rada.

„Inspekcija nije bila obaviještena o uvođenju prekovremenog rada ni jedan put iako se tu radilo o prekovremenom radu koji je trajao duže od 10 časova nedeljno“, piše u izvještaju Odbora.

Na sjednici Odbora se moglo čuti i da radnici koji rade na najrizičnijim mjestima u fabrici primaju plate od 250 eura.

Tužilaštvo je ocijenilo da ovi propusti u sistemu zaštite na radu nijesu uticali na tragediju, već da je pokojna sama kriva.

Inspekcija sada ne vidi problem

Zakonom o zaštiti i zdravlju na radu za nepoštovanje propisa su predviđene novčane kazne od 500 do 15.000 eura za pravno lice, za odgovorno 30 do 1000 eura, dok preduzetnik može biti kažnjen od 250 do 10.000 eura.

U Upravi za inspekcijske poslove sada tvrde da fabrika poštuje propisane mjere zaštite na radu i da se redovni nadzor obavlja jednom godišnje, da posjeduje akt o procjeni rizika i dokaze o nabavci i zaduženjima opreme, kao i o osposobljenosti za bezbjedan rad, a redovno se mjeri statički elektricitet. Poslodavac je, ističu, upozorio na opasna mjesta ili na štetnosti po zdravlje koje se javljaju u tehnološkom procesu, kao i na mjere zaštite koje se moraju primijeniti i usmjerio na bezbjedne zone za kretanje.

I u fabrici tvrde da su ispunjene sve mjere i uslovi zaštite na radu i pozivaju se na inspekcijske nadzore i kontrole.

„Odnedavno je uvedeno i mjerenje statičkog elektriciteta u samim radnim prostorijama“, navode iz fabrike.

Švajcarska firma BT International, u vlasništvu kontroverznog biznismena Hajnriha Tometa je udio u bivšoj fabrici “4. novembar” kupila 2007. godine. To je bilo bivše preduzeće Saveznog ministarstva odbrane koje je 2003. preuzela crnogorska Vlada i izvela ga iz stečaja. Od vojnog dijela fabrike formirana je “Tara Aerospace and Defence Products”, a od civilnog dijela “Tara Precision Works”. Kompanije su spojene 2015. godine.

Vlasnik fabrike Tomet je godinama u svjetskim medijima i organizacijama povezivan sa sumnjivim i nelegalnim radnjama na tržištu proizvodnje i prodaje oružja.

Iz fabrike za CIN-CG kažu da je Tomet u Švajcarskoj od medija dobio odštetu zbog povrede časti i ugleda, te da ni van te zemlje nijesu pokretani bilo kakvi postupci protiv njega.

“Gospodin Thomet nikada nije procesuiran za bilo koje djelo u Švajcarskoj ili inostranstvu, niti postoje bilo kakve indicije u tom smislu”, odgovoreno je za CIN-CG  iz fabrike.

Milion vraćaju na rate

U izvještaju Poreske uprave, iz juna ove godine, fabrika Tara se nalazi među 100 najvećih dužnika za poreze i doprinose na lična primanja.

“Tara aerospece and defence products” nalazi na 15. mjestu sa dugom od 541.760 eura, a četiri mjesta iza “Tara precisions works”, sa kojom se spojila 2015. godine, duguje 428.688 eura. Dug je ušao u sistem reprograma Poreske uprave i plaćanja na rate.

Prema podacima Centralne depozitarne agencije, švajcarskoj firmi pripada oko 34 odsto vlasništva u fabrici, povezana kompanija iz Austrije “Kandussi Beteiligungs-und Handels-GmbH” ima više od 25 odsto, a još jedna Tometova firma BTI Montenegro 15 procenata.

Otkud dozvola?

Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP), u dokumentu u koji je CIN-CG imao uvid kaže da fabrika nije ni tražila tu dozvolu od njih. Na pitanje novinarke o tome, rekli su da proizvodnja i promet vojne opreme nijesu u njihovoj nadležnosti i uputili na Ministarstvo odbrane (MO). Iz MO su, međutim, odgovorili da namjenska proizvodnja nije u njihovoj nadležnosti. Iz Ministarstva ekonomije su takođe uputili na MO.

U Zakonu o proizvodnji naoružanja i vojne opreme predviđeno je da dozvolu izdaje organ nadležan za poslove odbrane. Odgovor iz MO, na insistiranje CIN-CG-a da objasne ovu vrtešku, nije stigao do objavljivanja teksta, a ćutanjem su uzvratili i iz Mojkovca.

Maja BORIČIĆ

Watch full documentary "Silk Road or Silken Rope".

Greška je sistemska i odavno je uočena. Naime, Zakon o radu zabranjuje raskid ugovora o radu sa zaposlenom koja ostane u drugom stanju ili planira trudnoću, ali ne štiti one koje su ugovor zaključile na određeno vrijeme, što poslodavci u velikom broju slučajeva koriste da ga ne produže

,,Svaka tri mjeseca produžavali su mi ugovor na određeno vrijeme. Nakon godinu i po takvog rada, kada sam poslodavca obavijestila da sam trudna odmah mi je rečeno da nema više posla za mene u toj firmi'', priča za Monitor Podgoričanka kojoj dijete sada ima dvije godine i koja mjesecima ne može da nađe posao jer jedno od glavnih pitanja na tzv. intervjuima za zaposlenje je da li planira da ima još djece.

,,Šta da odgovorim na takvo pitanje? Uvijek me bude stid i njih i sebe. Prinude te da biraš između majčinstva i zaposlenja. Ne bi se odrekla materinstva, pa da mi nude platu od 3.000, a ne bijednih 300 eura. I da te mršnu kad im se prohtije'', priča.

Poslodavac je otpustio 53 odsto ispitanica zbog trudnoće, pokazalo je istraživanje Centra za ženska prava koje je obuhvatilo 143 ispitanice koje su bile trudne barem jednom od 2008. Ovo istraživanje, koje je prezentovano prije nekoliko mjeseci, pokazalo je i da svaka treća žena koja je u prethodnih deset godina bila trudna nije bila plaćena tokom porodiljskog odustva, odnosno nije primala državne beneficije.

Greška je sistemska i odavno je uočena. Naime, Zakon o radu zabranjuje raskid ugovora o radu sa zaposlenom koja ostane u drugom stanju ili planira trudnoću, ali ne štiti one koje su ugovor zaključile na određeno vrijeme, što poslodavci u velikom broju slučajeva koriste da ga ne produže.

,,Jedna od najčešćih pritužbi naših koleginica, koja je u potpunosti opravdana, odnosi na činjenicu da Zakonom o radu nije propisana apsolutna zabrana davanja otkaza zaposlenoj ženi dok je trudna, ukoliko je zaposlena na određeno vrijeme’’, kaže za Monitor  Ivana Mihajlović, savjetnica za pravna pitanja u Uniji slobodnih sindikata CG.

Objašnjava da ,,samo žena kojoj u toku trajanja ugovora o radu na određeno vrijeme otpočne porodiljsko bolovanje, ima privremenu zaštitu od otkaza do povratka sa porodiljskog bolovanja, dok zaposlena žena koja otpočne trudiničko bolovanje u toku trajanja ugovora o radu ne uživa ovakav tretman. Ovaj i ovakav izuzetak govori kako o odnosu zakonodavca prema materinstvu i natalitetu, tako i o činjenici da ugovor o radu na određeno vrijeme predstavlja klasičan primjer prekarnog ugovora koji u potpunosti zaposlene stavlja u podređen i nesiuran položaj’’.

Statistika govori da je od 100 zaključenih ugovora o radu preko 90 onih koji su zaključeni na određeni vremenski period.

Mihajlović kaže da sindikat insistira na ,,propisivanju zakonske obaveze da poslodavci ne smiju raskinuti radni odnos sa ženama koje su angažovane na određeno vrijeme, a nalaze se na trudničkom bolovanju, s tim da država preuzme obavezu da poslodavcu preko centra za socijalni rad refundira naknadu zarade za vrijeme tog odsustva’’.

Velika su očekivanja od novog zakona o radu, koji bi ovo pitanje trebao da reguliše. Advokatica Maja Živković koja se udruženju Roditelji bavi ovom tematikom za Monitor kaže da su trudnice potpuno nezaštićene:  ,,Svi željno isčekujemo novi Zakon o radu kojim je predviđeno da trudnice ubuduće budu zaštićene na isti način kao i porodilje, ali se čekanje odužilo i više od dvije godine. Dešava se da zaposlene trudnice odu na trudničko bolovanje i shvate da im nije produžen ugovor o radu tek onda kada odu da produže trudničko’’.

Koordinatorka radne grupe za izradu nacrta zakona doc. dr Vesna Simović-Zvicer najavila je da će novim zakonom biti predviđeno da će ženi kojoj ugovor o radu ističe za vrijeme odsustva sa rada zbog održavanja trudnoće, radni odnos produžiti dok koristi to pravo, a nakon toga i dok traje poroditeljko i roditeljsko odsustvo. Produženje ugovora o radu predviđeno je i za oca djeteta koji koristi roditeljsko odsustvo.

,,Do sada smo u radu uglavnom imali pritužbe žena koje su zaposlene u privatnom sektoru, na određeno vrijeme i koje su tražile zaštitu od diskriminacije. Njihovi zahtjevi odnosili su se na problem neuplaćivanja doprinosa za socijalno osiguranje, kao i na izostanak produžavanja ugovora o radu zaključenog na određeno vrijeme, zbog trudnoće’’, kazali su za Monitor iz Institucije zaštitnika ljudskih prava I sloboda.

Iz kancelarije Obudsmana ukazuju na nekoliko slučajeva u kojima su reagovali. U jednom je radnica nakon isteka ugovora na određeno dobila otkaz u sedmom mjesecu trudnoće, nakon pet godina rada, u drugom slučaju je radnici, nakon sedam godina rada na istom mjestu, rečeno da nema pravo na trudničko i porodiljsko odsustvo.

I za naš list iz kancelarije Ombudsmana su ponovili da je prvenstveno neophodno  pojačati ulogu inspekcijskih službi. A druge strane iz Inspekcije rada su više puta priznali da  su nemoćni, ili njihovim rječnikom kazano ,,nemaju mehanizme’’ da zaštite trudnice, pa im preporučuju da se obrate nadležnom sudu.

Iz udruženja Roditelji problematizuju i pitanje iznosa nadoknade, odnosno plate u toku trudničkog ali i porodiljskog. ,,Dio poslodavaca isplaćuje samo dio zarade preko žiro računa, a ostatak na ruke, pa u toku odsustava samo taj prijavljeni iznos daje trudnici/porodilji jer mu se on samo i refundira od države. Često zbog toga žene povezuju pravo na refundaciju sa sobom, ne shvatajući da je to pravo poslodavca i da bez obzira na refundaciju one treba da dobijaju zaradu kao i prije odlaska na odsustvo’’, kaže Živković.

Ona ističe i da je ,,problem siva ekonomija i uslovljavanja žena refundacijom, a za to je potrebna mnogo veća promjena sistema, koju ni ne znamo koliko je realno očekivati. Siva ekonomija i u ovoj oblasti pokazuje koliko šteti građaninu, u ovom slučaju majkama’’.

Prema podacima Ministarstva rada i socijalnog staranja u Crnoj Gori je u januaru prošle godine bilo 2.106 porodilja koje su u radnom odnosu, a u decembru 1.462. Nezaposlenih porodilja, registrovanih u Zavod za zapošljavanje, bilo je ukupno u januaru 3.782, a u decembru 3.275.

Iz kancelarije Ombudsmana ističu: ,,Zabrinjavajuće je da u ovim spornim situacijama žene uglavnom nisu imale neki problem u vidu propusta u radu, nediscipline ili drugih vrsta nepoštovanja radnih obaveza, ali im jednostavno dalje nije bio zaključivan ugovor na određeno, što je nedopustivo’’. Za ,,grijeh’’ im je uzeto što su trudne.

Sve ovo se dešava u zemlji koju već deceniju mori bijela kuga i iz koje mladi bježe ne osvrćući se.

Predrag NIKOLIĆ