Dok se iz pravosuđa pozivaju na funkcionalni imunitet tužilaca i sudija, strućnjaci smatraju da je vrijeme da se počnu analizirati istrage i sudski sporovi i ogromne posljedice po budžet, ali i priznaju da lična odgovornost koja je praćena ostavkom još nije dio naše realnosti

Za milionske odštete prouzrokovane nedjelotvornim istragama i oslobađajućim presudama, u slučajevima Kalić i Šarić, nakon što su članovi ovih porodica oslobođeni optužbi za pranje novca od prodaje droge, niko iz pravosuđa neće odgovarati, niti bilo ko od odgovornih pomišlja na ostavku, a neki su, čak, poslije fijaska u sudnici i napredovali u službi, pokazala je analiza Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Tužilac Hasan Lukač, kome je pala optužnica protiv porodice Kalić, nakon toga je unaprijeđen funkcijom i u Tužilačkom savjetu sada ocjenjuje rad drugih tužilaca. Nekadašnja specijalna tužiteljka Đurđina Nina Ivanović, koja je vodila predmet „Šarić“,vraćena je na mjesto zamjenika Vrhovnog državnog tužioca.

Pored toga što ne postoji politička volja za utvrđivanje posljedica ovih i sličnih slučajeva, kao ni profesionalni poriv u institucijama koje nadgledaju rad pravosuđa, iz njih pored isticanja ustavnih i zakonskih odredbi o takozvanom funkcionalnom imunitetu u pomoć prizivaju i statistiku, dokazajući kako je, uglavnom, sve u redu.

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković se hvali kako tužilaštvo ima 90 odsto potvrđenih optužnica i isto toliko osuđujućih presuda po podignutim optužnicama. On odbija i pomisao o odgovornosti za ogromnu štetu koju je budžetu nanijelo „nekoliko” procenata oslobađajućih presuda.

Premijer Duško Marković tvrdi da nema ni odgovornosti Vlade za posao sudija i tužilaca. Ogromni troškovi iz budžeta zbog grešaka pravosudnih institucija, prema njegovim riječima, odraz su nezavisnosti sudstva, a ,,pravosnažne oslobađajuće presude su dokaz kvaliteta sistema, a ne njegova anomalija“.

,,Vlada je kao jedan od aktera sveobuhvatne reforme pravosuđa, svakako zainteresovana da svi troškovi, pa i troškovi sudskog postupka, budu manji i vjerujemo da ćemo u narednom periodu do toga i doći“, rekao je Marković krajem aprila na premijerskom satu u parlamentu, odgovarajući poslaniku Aleksandru Damjanoviću, ali ne objašnjavajući kako to namjerava da uradi.

Ministar pravde Zoran Pažin mjesecima ignoriše ovu temu. Iz njegovog resora ni ovog puta nijesu stigli odgovori na pitanja CIN-CG-a o tome da li će neko biti kažnjen i da li ministar zbog svega osjeća odgovornost.

Bivši ministar pravde i advokat Dragan Šoć, ocjenjuje kako činjenica da nema odgovornosti za loš rad, neznanje i lijenost u državnom sistemu, pa i u tužilaštvu, govori da smo nezrelo društvo koje nije u stanju da kazni ljude koji ne rade ili loše obavljaju svoj posao.

,,Prosto, suviše smo oportunisti da nekome kažemo - ti ne radiš dobro svoj posao, idi i traži drugi. Koliko smo u privatnom sektoru nemilosrdni, toliko smo u javnom premilosrdni. Kad građani Crne Gore to postanu u punom smislu i počnu državu posmatrati kao svoju imovinu, a javne službenike kao svoje zaposlene, stvari će sepromijeniti. Do tada, valja nam trpjeti“, kaže Šoć u razgovoru za CIN-CG.

,,Podsjećamo da su u predmetima na koje se odnosi Vaše pitanje optužnice potvrđene, čime je potvrđeno da je u trenutku kada su optužnice podignute postojalo dovoljno dokaza za osnovanu sumnju da su okrivljeni izvršili krivična djela za koja su optuženi.Istovremeno podsjećamo i na činjenicu da  Ustav Crne Gore propisuje da rukovodilac Državnog tužilaštva i državni tužilac uživaju funkcionalni imunitet. To znači da državni tužioci ne mogu biti pozvani na odgovornost za dato mišljenje ili odluku donijetu u vršenju svoje funkcije, osim ako se radi o krivičnom djelu”, saopšteno je za CIN-CG iz kabineta Ivice Stankovića.

Iako tužioci nijesu uspjeli da dokažu osnovane sumnje, što je dovelo do milionskih odšteta, to ne brine ni Tužilački savjet koji se, takođe, poziva na ustavne odredbe o tome da rukovodilac Državnog tužilaštva i državni tužilac uživaju funkcionalni imunitet.

I u Vrhovnom sudu se pozivaju na funkcionalni imunitet, navodeći da sudija ne može biti pozvan na odgovornost za izraženo mišljenje i glasanje pri donošenju sudske odluke, osim ako je riječ o krivičnom djelu.

,,Potvrđivanje optužnice nije osuđujuća presuda jer bi u tom slučaju bilo besmisleno otvarati glavni pretres i njime rukovoditi radi njenog raspravljanja”, saopštili su novinarki CIN-CG-a iz kabineta predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice.

Od Sudskog savjeta, koji bi trebalo da kontroliše rad sudija, CIN-CG nije dobio odgovor na pitanja koja smo postavili i Tužilačkom savjetu – o tome da li bi neko trebalo da odgovara zbog lošeg rada pravosudnih institucija, jesu li ispitivali nečiju odgovornost, zašto pored funkcionalnog imuniteta ne funkcioniše i sistem lične odgovornosti i eventualnih ostavki.

Kako neradnicima i neznalicama reći zbogom

Sagovornici CIN CG-a su ocijenili da bi uspostavljanje lične odgovornosti za greške sudija i tužilaca bile pravo rješenje, ali da to, nažalost, nije dio prakse.

,,Tek kada državni činovnik, ma ko to bio, po svom džepu osjeti posljedice svoga nerada ili lošega rada, i on će se uozbiljiti. Tu mjeru uopšte nije teško sprovesti. Dovoljno je za početak analizirati sudske sporove koje je država izgubila i koliko je nepotrebnih troškova plaćeno. Kada bi se samo dio toga naplatio od ljudi koji su odgovorni za to, mnogi ne bi imali ni za hljeb i vodu“, istakao je Šoć.

Pravnik i analitičar Sergej Sekulović kaže da je došlo do određenih iskoraka u sistemu ocjenjivanja i njegovog povezivanja sa disciplinskom odgovornošću i napredovanjem, ali da smo na početku i da bi to tek trebalo da profunkcioniše.

,,U svakom slučaju, lična odgovornost koja je praćena ostavkom nije dio naše realnosti. Odgovornost za štetu koja bi pala na teret ličnih prihoda tužioca je komplikovana priča. U tom smislu bi moralo da dođe do kumulacije nestručnosti i nesavjesnosti (namjere) ili do preklapanja sa eventualnom krivičnom odgovornošću“, istakao je Sekulović.

Na pitanje da li bi rješenje bilo u uspostavljanju sistema odgovornosti za štetu nanijetu državnom budžetu i kako bi eventualni opšti reizbor u tužilaštvu i sudstvu promijenio stvari u tom pogledu, iz pravosudnih institucija su uzvratili ćutanjem.

Sagovornici CIN-CG-a ocjenjuju da bi opšti reizbor mogao biti mač sa dvije oštrice.

,,U takvim situacijama je teško odvojiti politički interes od istinske namjere za jačanje sistema. U kontekstu političke stabilnosti, sa političkom elitom koja je u toj namjeri iskrena, a pri ozbiljnoj disfunkcionalnosti pravosudnog sistema može da da rezultate“, ocijenio je Sekulović.

Dragan Šoć, međutim, ističe da nema potrebe za opšti reizbor „da se neradnicima ili neznalicama kaže zbogom“.

„Kao što sam rekao, trebalo bi se osloboditi kolegijalnog oportunizma i lažne esnafske solidarnosti i jasno uspostaviti praksu da se rad analizira, a rezultati nagrađuju ili kažnjavaju, zavisno od uspjeha ili neuspjeha“, naglasio je bivši ministar pravde.

Raste broj pritužbi, ali bez rezultata

Predstavnici pravosuđa, ali i premijer kažu da samo Sudski i Tužilački savjet mogu da kontrolišu i ocjenjuju rad tužilaca i sudija. Tužilački savjet je za tri godine, od 2015. do 2017. pokrenuo samo jedan disciplinski postupak protiv tužioca Osnovnog državnog tužilaštva i kaznio ga tromjesečnim odbijanjem 20 odsto plate, zbog nedostavljanja podataka o imovini i prihodima. Prošle godine, tri tužioca su kažnjena na isti način i iz istih razloga.

Alarm se ne pali ni zbog rasta pritužbi na rad tužilaca, jer ih Tužilački savjet uglavnom odbija. Tokom 2015. godine bile su svega četiri pritužbe na rad tužilaca koje su se odnosile na zakonitost u njihovom radu i sve su odbijene. U izvještaju za 2016. godinu piše da je razmatrano 39 takvih pritužbi, od kojih je Savjet samo četiri ocijenio kao osnovane. Tokom 2017. godine su podnijete 94 pritužbe, zajedno sa neriješenim iz ranijeg perioda, razmatrano je 109 slučajeva i ocijenjeno da za sedam ima osnova. U 2018. godini, prema izvještaju, podnijeto je 97 pritužbi na rad tužilaca koje su se odnosile na zakonitost njihovog rada. Savjet je razmatrao 53 pritužbe i samo u tri slučaja utvrdio osnovanost.

Iz Tužilačkog savjeta su za CIN-CG rekli da su kod većine osnovanih pritužbi utvrdili neažurno postupanje državnih tužilaca i ukazivali da hitno preduzmu radnje u tim predmetima, te da ih obavijeste o donijetim odlukama.

„Utvrđeno neažurno postupanje državnih tužilaca nije imalo za posljedicu zastarjelost krivičnog gonjenja, nemogućnosti vođenja postupka, niti druge posljedice propisane zakonom,te nije bilo osnova povodom utvrđenih osnovanih pritužbi da Tužilački savjet podnosi inicijativu ovlašćenim podnosiocima iz člana 110 Zakona o Državnom tužilaštvu, radi eventualnog podnošenja predloga za utvrđivanje disciplinske odgovornosti“, piše u odgovoru Savjeta.

U prethodne četiri godine, prema ocjeni Tužilačkog savjeta, nije bilo nijedne povrede etičkog kodeksa, iako se trenutno sudi jednom tužiocu zbog optužbi za zelenašenje.

Sudski savjet, prema podacima iz izvještaja, za posljednje četiri godine vodio je samo četiri disciplinska postupka, od koji je u tri slučaja sankcija 2015. godine zbog neurednog obavljanja sudijske funkcije bila opomena, a u jednom 2017. godine tromjesečno umanjenje zarade od 20 odsto. Od 67 inicijativa za povredu etičkog kodeksa u posljednje četiri godine prihvaćeno je samo pet.

Nema odgovornih ni za procjenu imovine

Iz Specijalnog tužilaštva nijesu odgovorili na pitanja da li će ispitivati ima li elemenata krivičnog djela u procjeni imovine porodice Kalić.

Država je u ljeto 2011. godine privremeno oduzela imovinu Kalićima. Podgorička firma ,,Geotech”, na zahtjev Uprave za imovinu, procijenila je da ona vrijedi 28.667.161 eura.Više stručnjaka je za CIN-CG potvrdilo da je procjena bila nerealna, posebno u 2011. godini, kada je prestao investicioni bum u Crnoj Gori, te da nije vrijedjela ni osam miliona eura.

Upravo takva procjena, prema nalazima CIN-CG-a, glavni je adut Kalićima u dobijanju milionske sume koja bi kroz više presuda mogla doseći i deset miliona eura. Polazeći od te procjene, vještaci u velikom broju sudskih postupaka utvrđuju odštetu kao posljedicu petogodišnjeg državnog upravljanja njihovom imovinom.

Stižu tužbe odlaze milioni

Država je u posljednje tri godine od prodaje imovine koja je trajno oduzeta pravosnažnim odlukama, kako je objavio CIN-CG, zaradila svega 16.500 eura, a samo u slučajevima Kalić i Šarić morala je da vrati privremeno oduzetu imovinu procijenjenu na više od 40 miliona eura i da se suoči sa zahtjevima za ogromnu odštetu. Rožajskom Osnovnom sudu Kalići su prošle godine predali osam tužbi tražeći oko osam miliona eura. Ove godine podigli su još dvije tužbe, zahtijevajući više od milion eura. Predmeti u kojima im je prvostepeno u pet postupaka u Rožajama dosuđeno oko tri miliona zbog žalbi nalaze se u Višem sudu u Bijelom Polju. U podgoričkom Osnovnom sudu rožajska porodica vodi još dva postupka tražeći odštetu zbog ,,amortizovanog” stana od 192 kvadrata i ,,hamera” koji je Uprava za imovinu poklonila Specijalnoj antiterorističkoj jedinici policije. U kotorskom Osnovnom sudu u toku je postupak zbog stana na Svetom Stefanu, a u ulcinjskom zbog zemljišta i objekata koji se tamo nalaze.

Postoji realna opasnost da su tužbe Kalića tek početak pražnjenja državne kase koje bi, po istom scenariju, moglo biti nastavljeno nakon pada optužbi protiv pljevaljske porodice Šarić, povezivane sa pranjem novca i drogom.

Maja BORIČIĆ

Na osnovu preuveličanih procjena vrijednosti imovine i oslobađajuće presude, rožajskoj porodici Kalić za odštetu bi moglo biti isplaćeno gotovo deset miliona eura. Uprava za imovinu nakon pravosnažnih presuda zaradila je 16.500 eura, a samo u dva slučaja vratila imovinu procijenjenu na više od 40.miliona eura.

Rožajska porodica Kalić, optužena za pranje novca od droge, nakon oslobađajuće presude, ali i zbog preuveličane procjene imovine prilikom privremenog oduzimanja, pred crnogorskim sudovima mogla bi da dobije milionske odštete.

Safet Kalić, njegova supruga Amina i brat Mersudin, poslije odbijanja Ministarstva pravde da se nagode, podnijeli su više tužbi pred crnogorskim sudovima. Prvostepenim presudama već su im dosuđene nadoknade od oko tri miliona eura. Ali, to je samo dio tužbi, pa bi konačna suma, kako procjenjuju stručnjaci upućeni u te procese, mogla da dosegne deset miliona eura.

Država je u ljeto 2011. godine privremeno oduzela imovinu Kalićima. Podgorička firma “Geotech”, na zahtjev Uprave za imovinu, procijenila je da ona vrijedi 28.667.161 eura.

Upravo takva procjena, prema nalazima Centra za istraživačko novinarstvo (CIN-CG), glavni je adut Kalićima u dobijanju milionske sume. Polazeći od nje, vještaci u velikom broju sudskih postupaka utvrđuju odštetu, kao posljedicu petogodišnjeg državnog upravljanja njihovom imovinom.

Uprava za imovinu je, prema izvorima CIN-CG, prilično traljavo uradila i posao privremenog oduzimanja imovine, pa za pojedine objekte nedostaju zapisnici o primopredaji, nema preciznih podataka o inventaru i slično.

Više stručnjaka je za CIN-CG potvrdilo da je procjena bila nerealna, posebno u 2011. godini, kada je prestao investicioni bum u Crnoj Gori.

„Ta imovina ne vrijedi ni osam, a ne 28 miliona. Sve je zapušteno, ruinirano“, rekao je izvor dobro obaviješten o postupcima koji se vode. Kalićevi advokati, pred crnogorskim sudovima, prema saznanjima CIN-CG, kada su zastupnici države iznosili primjedbe na nalaze vještaka, više puta su isticali da nijesu oni radili procjenu imovine, već upravo ovi koji prigovaraju.

Procjena u trenutku preuzimanja ima posebnu važnost kada se računa šteta na objektima ili vozilima. Tako bi im za hotel Rožaje, procijenjen na 6,5 miliona, pripadala odšteta od 1,5 miliona eura. Stručnjaci, sagovornici CIN-CG, pojašnjavaju da se prema važećem pravilniku amortizacija za objekte obračunava kao pet odsto vrijednosti godišnje. Polazeći od ovakve procjene amortizacija je zaista 1,5 milion eura.

Procijenjeno - precijenjeno

U procjeni “Geotecha”, do koje je došao CIN CG, je između ostalog zemljište u centru Rožaja 2011. godine vrijedjelo 500 eura po kvadratu. Tri mjeseca ranije, u junu 2011. godine, rožajska opština je donijela Odluku o građevinskom zemljištu, prema kojoj isto zemljište vrijedi 120 eura.

Zemljište u Rožajama lokalna uprava je tada procijenila od jednog do 120 eura po kvadratu.

Prema toj odluci, zemljište Kalića na kom se nalazi fabrika “Kristal”, na izlazu iz Rožaja u industrijskoj zoni, koju je Geotech procijenio na 320 eura po kvadratu, vrijedjelo je  - devet eura. Objekti fabrike procijenjeni su na gotovo dva miliona eura.

Rožajski hotel “Turjak”, koji nije ni bio u funkciji, procijenjen je na 2,5 miliona eura. U procjeni nema podataka o tome kako su došli do milionskih cifara za hotele koji su radili sa gubicima.

Poslovni prostor u centru Rožaja od 380 kvadrata je tada procijenjen na više od pola miliona eura, odnosno 1.400 eura po kvadratu, koliko danas vrijedi i u elitnim djelovima Podgorice.

Zemljište na kom se nalazi benzinska stanica, na izlazu iz Rožaja prema Srbiji, procijenjeno je na 1,3 miliona, odnosno 140 eura po kvadratu. Samo stanica je procijenjena na više od dva miliona eura. Prema opštinskoj odluci i ovo zemljište vrijedi devet eura po kvadratu.

Geotech je procijenio oduzeti stan na Svetom Stefanu 3.500 eura po kvadratu, a tri stana u Podgorici od 192,150 i 86 kvadrata, iako na različitim lokacijama, po 2.500 eura.

Zemljište u Ulcinju procijenjeno je na gotovo 2,5 miliona eura, odnosno 380 eura po kvadratu. Ni parcele na obali, pored hotela Albatros, prema istraživanju CIN-CG, danas ne vrijede više od 230 eura po kvadratu, dok se placevi s pogledom na Veliku plažu, u istom dijelu grada u kom se nalazi i zemljište Kalića prodaju od 30 do najviše 90 eura.

Po sadašnjim cijenama, kvadrat zemljišta u Podgorici u prvoj zoni grada, na primjer, vrijedi maksimalno 380 eura, a u Budvi ne više od 400 eura.

Vozni park Kalića Geotech je procijenio na 46.500 eura, a akcije, uglavnom sopstvenih firmi,  na berzi oko pola miliona.

Uprava je zadovoljna

Uprava za imovinu, nakon više insistiranja, jedina je odgovorila na pitanja CIN-CG-a, navodeći da su zadovoljni procjenom Geotecha i da je sve rađeno po zakonu. Nijesu odgovorili koliko su ,,Geotechu” platili da uradi ovu procjenu. Ministarstvo pravde i Geotech nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG.

Iz Uprave za imovinu objašnjavaju da su, na osnovu javnog poziva, angažovali „Geotech” da izvrši procjenu vrijednosti imovine Kalića, kako bi njome upravljali (prodaja, izdavanje u zakup).

,,Procjena je rađena na osnovu trenutnih tržišnih vrijednosti i zadovoljila je potrebe Uprave za imovinu u cilju upravljanja predmetnom imovinom“, tvrde iz Uprave. Od prodaje imovine zaradili su 48.000 eura, koje su vratili Kalićima. Novac od zakupa korišćen je za održavanje imovine.

,,Izdata u zakup  je bila ,,M petrol”, benzinska pumpa u Rožajama sa pratećim sadržajem: kafe bar, prodavnica, restoran, autoperionica i parking, hotel Rožaje i kafe bar Tajson sa Gradskom kafanom”, navode iz Uprave, ne precizirajući koliko je novca uzeto od zakupa.

Uz pravdanje, da ne mogu da komentarišu sudske odluke, a posebno ne postupke koji su još u toku, Uprava je ocijenila da se ,,za celokupni period upravljanja nad predmetnom imovinom u potpunosti ophodila u skladu sa zakonom“.

Prema Vladinoj informaciji o statusu privatizacije hotelsko turističkih preduzeća iz januara 2014. godine, Uprava je u februaru 2013. godine nudila hotel „Rožaje“ u zakup po mjesečnoj cijeni 9.900 eura. Ugovorila je da ga za 1.500 eura izda firmi R&D Šped iz Rožaja, ali je zakupac tražio da ni to ne plaća, zato što firma posluje sa gubicima.

Osnivač, direktor i zastupnik firme R&D Šped je Zufer Šutković, koji je svojevremeno nudio i svoju kuću u zalog za puštanje Mersudina Kalića iz pritvora. Uprava za imovinu je ranije ,,Vijestima” saopštila da je upravo njemu izdavala benzinsku stanicu za 2.000 eura, hotel ,,Rožaje” za 1.500 eura i kafić ,,Tajson” za 500 eura mjesečno. Tada sutvrdili da nijesu izdati objekti koji nijesu mogli biti stavljeni u funkciju - hotel „Turjak“, na kojem su završeni samo  grubi građevinski radovi, kao i fabrika za preradu kristala, jer su mašine zastarjele. To ih nije spriječilo da prihvate visoke procjene vrijednosti za ove objekte.

U pomenutoj Vladinoj informaciji stoji da je hotel „Rožaje“,tek u junu 2013. godine dobio odobrenje za rad, te da ima 58 kreveta u 32 sobe i dva apartmana. Napominje se i da je sva imovina preduzeća „Tajson“, „Turjak“, „Kristal“, „Daut Daut“ i „M Petrol“založena kod poslovnih banaka za kredit od oko 10 miliona eura.

„Preduzeća imaju ogromne dugove prema dobavljačima, u dugom periodu nijesu izmirene plate radnicima, a obaveze prema državi po osnovu PDV, poreza na dobit i poreza i doprinosa na plate iznose 648. 377 eura“, piše u Informaciji.

Tužba tužbu stiže

Rožajskom Osnovnom sudu Kalići su prošle godine predali osam tužbi tražeći oko osam miliona eura odštete. Ove godine podigli su još dvije tužbe, zahtijevajući više od milion eura. Predmeti u kojima im je prvostepeno u pet postupaka u Rožajama dosuđeno oko tri miliona, zbog žalbi nalaze se u Višem sudu u Bijelom Polju.

U postupku ,,M Petrola” protiv države radi izgubljene dobiti, tražili su 831.342 eura, a prvostepeno je dosuđeno 434.877 eura. U postupku ,,Tajson” protiv države radi izgubljene dobiti traženo je 704.671 euro, a nepravosnažno je dosuđeno 462.899,80 eura.

Nepravosnažno je dosuđeno i 1.154.479 eura u postupku AD Kristal protiv države, kao i 789.024 eura M Petrolu za stvarnu štetu. U postupku Safeta Kalića protiv države radi naknade stvarne štete traženo je 206.736,80 eura, a prvostepeno je dosuđeno 6.819 eura.

U toku su postupci AD Turjak i Hotel Rožaje u kojima Kalići potražuju još 1,8 miliona eura, zatim zbog izgubljene dobiti za Turjak još 743.916 eura. Još nijesu prvostepeno završeni postupci po tužbama AD Kristal i DOO Daut Daut, gdje za izgubljenu dobit Kalići traže milionske iznose.

U podgoričkom Osnovnom sudu  rožajska porodica vodi još dva postupka tražeći odštetu zbog ,,amortizovanog” stana od 192 kvadrata i ,,hamera” koji je Uprava za imovinu poklonila Specijalnoj antiterorističkoj jedinici policije. U kotorskom Osnovnom sudu u toku je postupak zbog stana na Svetom Stefanu, a u ulcinjskom zbog zemljišta i objekata koji se tamo nalaze.

Šarići po sličnom receptu

Postoji realna opasnost da su tužbe Kalića tek početak pražnjenja državne kase po ovom osnovu, koje bi, po istom scenariju, moglo biti nastavljeno nakon pada optužbi protiv pljevaljske  porodice povezivane sa pranjem novca i drogom – Šarićima.

Pljevljaku Dušku Šariću, takođe, pravosnažno oslobođenom za pranje para, prema izvještaju Uprave za imovinu, prošle godine je vraćeno zemljište u Pljevljima površine 6.203 kvadrata, poslovne zgrade u kojima je diskoteka ,,Municipium’S”, kafić ,,4 sobe” i benzinska stanica ,,Mat petrol”.

Iz Uprave su za CIN-CG rekli da su ,dok je bila privremeno oduzeta, izdali u zakup Mat Petrol u Pljevljima sa pratećim sadržajem, kafeom, prodavnicom, autoperionicom i parkingom zakupcu ,,Elcom” iz Pljevljalja,  po ugovoru iz januara 2013. godine, za 4.000 eura mjesečno. U novembru iste godine zakup je smanjen na 2.500 eura.

Za radne mašine preduzeća Mat Company d.o.o. Pljevlja, noćni klub Municipijum i dvije fabrike betona. zakupac je bio Tim Company iz Pljevalja, koji je, prema ugovoru iz avgusta 2014.  godine plaćao mjesečno 3.500 eura. Ova se kompanija u javnosti, slično zakupcima iz Rožaja, povezuje sa porodicom Šarić.

,,Uprava za imovinu je kroz model upravljanja uposlila radnike i eliminisala troškove čuvanja i održavanja objekata koji su privremeno oduzeti. Zakupci su preuzeli obavezu da uposle radnike koji su radili u tim objektima”, odgovorili su uz Uprave.

Duško Šarić, brat Darka Šarića kome se za šverc droge sudi u Beogradu, za sada je za pritvor tražio 200 hiljada eura odštete, a prvostepeno dobio 103 hiljade. Jovica Lončar, takođe pravosnažno oslobođen u istom postupku,  za pritvor je tražio 170 hiljada i dobio 106 hiljada, a za materijalnu štetu od traženih 136.500 eura, dosuđeno mu je 126 hiljada. Oni su oslobođeni optužbi za pranje 19,2 miliona eura stečenih švercom droge. Njihova imovina je prilikom privremenog oduzimanja procijenjena na oko 12,5 miliona eura.

Niko ne odgovara za štetu

Država je u posljednje tri godine od prodaje imovine koja je trajno oduzeta pravosnažnim odlukama zaradila svega 16.500 eura. Samo u slučajevima Kalić i Šarić morala je da vrati privremeno oduzetu imovinu procijenjenu na više od 40 miliona eura i da se suoči sa zahtjevima za milionsku odštetu.

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, nakon imenovanja na tu funkciju, obećao je da će ispitati rad tužilaca čije postupanje košta građane. Njemu ove godine ističe mandat, a to se nije desilo. Niko zbog toga nije odgovarao u pravosuđu, pa ni u Upravi za imovinu.

Advokat Branislav Lutovac je za CIN-CG ocijenio da bi zbog enormne materijalne štete po budžet i građane, nastale u predmetima gdje je došlo do oslobađajućih presuda neko morao da snosi posljedice. Pored slučajeva Kalić i Šarić, on podsjeća i na predmete ratnih zločina, gdje je država isplatila, ili bi tek trebalo da plati nekoliko desetina miliona eura zbog neosnovanih pritvora, stvarne i izgubljene dobiti.

„Niko od postupajućih tužilaca do sada nije snosio odgovornost zbog podizanja nekvalitetnih optužnica, koje nijesu potkrijepljene relevantnom dokaznom građom.  Naprotiv, pojedini su čak i napredovali u službi“, istakao je Lutovac.

Kako to funkcioniše u zemljama sa dugom demokratskom tradicijom, ističe on, najbolje pokazuje slučaj poznatog američkog sportiste O.J. Simpsona koji je bio optužen za ubistvo supruge.

„Tužilaštvo je tvrdilo da će u sudskom postupku sigurno dokazati krivicu. Na kraju suđenja, koje je izazvalo ogromnu pažnju javnosti, optuženi je oslobođen.Tužioce niko nije imao potrebe da poziva na odgovornost. Sjutradan, svi su podnijeli ostavke. Princip odgovornosti trebalo bi maksimalno afirmisati i u crnogorskom pravosuđu. Na taj način ispunjavamo i standarde iz poglavlje 23 i 24 Evropske unije, koji se odnose na vladavinu prava“, kaže Lutovac.

Od svadbe do zatvora i nazad

Safet Kalić, njegova supruga Amina i brat Mersudin bili su optuženi da su se od 2005. do juna 2011. godine udružili da, putem bankarskog i finansijskog poslovanja, prikriju način pribavljanja novca, za koji su znali da je zarađen od poslova sa drogom u Njemačkoj. Viši državni tužilac u Bijelom Polju Hasan Lukač tvrdio je da su oprali oko 7,5 miliona eura. Apelacioni sud je u julu 2016. godine donio konačnu oslobađajuću presudu, a u oktobru iste godine vraćena im je oduzeta imovina. Kalići su, prije svega toga, dospjeli u žižu javnosti, kada je procurio video snimak sa glamurozne svadbeSafeta i Amine, na kojem se, pored članova Zemunskog klana, nalazio i visoki funkcioner crnogorske Agencije za nacionalnu bezbjednost Zoran Lazović.

Mersudin i Amina uhapšeni su 27. jula 2011. godine, a Safet se godinama skrivao. Krajem oktobra 2014. godine je uhapšen u Beču i izručen Njemačkoj, koja ga je tražila zbog šverca heroina. Tamo je osuđen na četiri godine robije, u zatvoru je proveo tri i vratio se u Crnu Goru.

I pritvor u milionima

Crna Gora je, u posljednjih devet godina, isplatila i oko 11,5 miliona zbog neosnovanog lišenja slobode.

Advokat Lutovac kaže da veliki doprinos ogromnim isplatama naknada štete zbog neosnovanog pritvora, daju sudije koje često koriste ovu izuzetnu mjeru obezbjeđenja prisustva okrivljenog u krivičnom postupku.

„Nedavno sam na jednom stručnom skupu  saznao podatak o tome da smo po broju pritvorenih lica u odnosu na broj stanovnika pri samom vrhu u Evropi. U Zakoniku o krivičnom postupku imamo široku lepezu mjera nadzora kojima bi trebalo dati prednost u odnosu na pritvor. Na taj način zaštitićemo budžet od nepotrebnih izdataka“, ističe Lutovac.

Zemlja Marovića ne vrijedi ni trećinu

I bivši predsjednik DPS-a Svetozar Marović, pravosnažno osuđen da je šef organizovane kriminalne grupe koja je gradskoj kasi Budve nanijela višemilionsku štetu, za novčani dio kazne od milion eura koju je trebalo da plati prema pravosnažnoj presudi, založio je zemljište koje su vještaci u tom trenutku procijenili da vrijedi toliko. Opština ga ne može prodati ni za trećinu te cijene!

Osim toga, on i njegov sin Miloš Marović još su nedostupni crnogorskim organima kako bi odležali zatvorske kazne na koje su osuđeni.

Maja BORIČIĆ

Planovi i obećanja Markovićevog kabineta da će smanjti broj zaposlenih u javnoj upravi se ne ostvaruju, a dugovi rastu. Uprkos upozorenjima MMF -a i Svjetske banke, Vlada za sada nema snage da se odupre modelu koji za cilj ima jedino održavanje na vlasti

Vlada Crne Gore, iako se obavezala, nije uspjela da obuzda prekomjernu potrošnju. To potvrđuju i dokumenta Svjetske banke(SB) i Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), do kojih je došao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

U odnosu na plan, više od 200 miliona eura dodatno potrošiće se samo po nekoliko osnova - nepredviđeni i zaboravljeni radove na auto-putu, troškovi sudskih procesa, garancije i dodatni izdaci za državnu administraciju.

Iz SB su prije nekoliko dana korigovali i raniju optimističku prognozu i saopštli da će u ovoj godini biti usporen rast investicija, zbog čega će crnogorska ekonomija rasti u prosjeku 2,7 odsto. "Fiskalna konsolidacija je smanjila deficit na 3,8 odsto BDP-a, ali je deficit i dalje visok, zbog javne potrošnje koja je bila veća od planirane", konstatovano je u novom izvještaju SB za Zapadni Balkan.

“Dalje probijanje troškova za autoput, ranjivost nekih manjih banaka i mogući pritisci na javnu potrošnju uoči izbora 2020. godine rizici su za javne finansije, a Vlada Crne Gore najvjerovatnije neće ostvariti zacrtani cilj da do naredne godine izbalansira budžet zbog toga što je rast javne potrošnje bio iznad planiranog, nova je ocjena Svjetske banke.

Vlada nije zaustavila potrošnju, jer nije bila spremna na reforme, posebno u javnom sektoru, gdje se nije odmaklo od deklarativnog. Najslikovitiji primjer kako se gazduje budžetom je povećanje izdataka za plate, iako se Vlada obavezala na smanjenja troškova i MMF-u i SB, koje godinama insistiraju na manjem broju zaposlenih u javnom sektoru.

Samo u prvoj godini Markovićevog mandata izdaci za bruto zarade, prema podatku Državne revizorske institucije (DRI), uvećani su za oko 23 miliona eura. Svjetska banka, sa kojom Vlada pregovora o drugoj garanciji za finansiranje budžeta, u decembru prošle godine je upozorila da se racionalizacija javnog sektora kasni i ne odvija u skladu sa Vladinim planovima .

“ Povećanje broja zaposlenih u 2017. i 2018. godini nije u skladu sa fiskalnom konsolidacijom,” ocijenila je SB u dokumentu koji nosi ime ME PBG2 i u kome piše šta izvršna vlast mora da ispuni kako bi se odobrila druga garancija za kreditno zaduživanje Crne Gore. Taj dokument, krajem decembra upućen je na više adresa u izvršnoj vlasti, među kojima potpredsjedniku Vlade za ekonomsku politiku Milutinu Simoviću, ministru finansija Darku Radunoviću i ministarki javne uprave Suzani Pribilović.

Administracija nastavlja da raste

Javni dug Crne Gore na kraju 2006. godine kada je država stekla nezavisnost bio je 700 miliona eura, a na kraju prošle godine, prema zvaničnom podatku Ministarstva finansija 3,26 milijardi eura.

Podaci DRI pokazuju da je 2006. godine iz budžeta izdvojeno 158,58 miliona eura za bruto zarade zaposlenih u javnom sektoru. Ta je stavka 2017. godine bila tri puta više - 445,36 miliona eura, što je polovina tekućih izdataka. Ako se bruto zaradama u javnom sektoru dodaju i troškovi za zaposlene u opštinama, javnim preduzećima i nezavisnim agencijama ta cifra na godišnjem nivou znatno premašuje ovu sumu.

Zapošljavanje u javnom sektoru je ključni politički resurs koji vlade kontinuiteta godinama koriste za opstanak na vlasti. To je posebno vidljivo u izbornim godinama, na što ukazuju podaci DRI. Za bruto zarade u 2015. godini potrošeno je 382,17 miliona eura, a u 2016. godini, kada su održani parlamentarni izbori, čak 422,49 miliona eura, odnosno 40,3 miliona više.

U dokumentu koji je uputila Vladi, SB podsjeća kako je bilo planirano da se ukupan broj zaposlenih na centralnom i lokalnom nivou smanji sa 51.480 u 2017. godini na 48.291 do 2020. godine, što je prosječno godišnje oko šest odsto. Ali,ističu, Vlada ne ide ka tom cilju.

„Broj zaposlenih u centralnoj Vladi je povećan za četiri odsto što podriva rezultate reformi. Plan ne daje nikakvu pozadinsku analizu o dekompoziciji mase plata (povećanje zaposlenosti u odnosu na povećanje plata)”, ističe SB.

Zašto je došlo do povećanja broja zaposlenih u prethodne dvije godine i da li postoji računica koje su realne potrebe za ukupnim brojem zaposlenih u državnoj administraciji, pitanja su CIN-CG na koja resor ministarke Suzane Pribilović nije odgovorio. Iz tog Ministarstva su, nakon sjednice Vlade 28. marta,kada je usvojena analiza efekata kratkoročnih mjera Plana optimizacije, saopštilli da je ona “pokazala da je došlo do usporavanja rasta broja zaposlenih u ukupnoj javnoj upravi. Saopšteno je da je u decembru 2017. godine, učešće zaposlenih u javnoj upravi činilo 28,2 odsto ukupnih radnih mjesta, dok se u decembru 2018. oo smanjilo na 26,8 odsto”. Ova računica o smanjenju broja zaposlenih u javnom sektoru, ne poklapa se međutim sa podacima SB, na što upozoravaju i iz Instituta alternativa (IA).

Dio autoputa, a troškovi bez kraja

Umjesto početnih 809 miliona, zbog zaboravljenih i naknadnih radova cijena prve dionice autoputa će po priznanju Vlade biti veća za 81 milion eura. Stručnjaci tvrde da će za to biti potrebno najmanje 134 miliona eura. Ukupno, sa svim kamatama i kursnim razlikama ova dionica od 42,5 kilometara mogla bi da košta i pola milijarde više od planiranog.

Četvorogodišnja izgradnja prve dionice je trebalo da bude završena u maju ove godine, ali je rok pomjeren za drugu polovinu 2020. godine. U MMF-u su kazali za CIN-CG da ne postoji fiskalni prostor za finansiranje nastavka autoputa novim zaduženjem i da se prema osnovnim prognozama očekuje da se udio javnog duga smanji nakon prve faze izgradnje, ako se zadrži odluka o primjeni strategije fiskalnog prilagođavanja. Odstupanje od ciljeva iz fiskalne strategije nijesu komentarisali.Oni upućuju i na izvještaj MMF-a za 2017. godinu, gdje su naveli da javni dug konstantno raste od globalne krize uprkos fiskalnom prilagođavanju.

"Izgradnja autoputa povećava javni dug značajno. Autoput je prvobitno budžetiran na 809 miliona eura (23 odsto BDP -a u 2014. godini), ali su finansijski aranžmani značajno povećali fiskalne troškove. Kineska Eksim banka finansira 85 odsto troškova izgradnje kreditom u dolarima uz kurs koji je fiksiran odnosom dolara i eura. Pošto je od 2014. godine dolar ojačao u odnosu na euro fiskalni trošak autoputa je povećan na skoro milijardu eura (25 odsto BDP-a za 2017. godinu). Zbog kašnjenja u izgradnji samo je 20 odsto kineskog kredita povučeno do kraja 2016. godine što predstavlja dodatni porast duga po završetku projekta krajem 2019.godine", konstatovao je tada MMF. U ovu kalkulaciju nijesu uključeni „zaboravljeni radovi“, kojima trošak raste za još nekoliko stotina miliona eura.

Garancije koje vraćaju građani

Iz MMF-a podsjećaju da su javne finansije u prethodnom periodu značajno opterećene i garancijama koje su date u periodu od 2008. do 2011. godine za zaduživanje državnih preduzeća, te da se njihov udio u BDP u povećao sa 1,6 odsto u 2006. na 11,4 odsto u 2010. godini. Na rizik od pada garancija u oktobru je upozorila i Svjetska banka. Prije mjesec dana Vlada je isplatila 9,4 miliona eura Evropskoj investicionoj banci (EIB) za garancije koje je dala 2009. godine Atlas i Invest banci (IBM). Kako je IBM u stečaju od januara, EIB je naplatu garancija tražila u februaru. Za Atlas banku je naplata garancije stigla početkom marta, dok je banka još bila pod privremenom upravom Centralne banke i klizila prema stečaju koji je uveden prošle sedmice nakon dvije neuspjele dokapitalizacije.
Prema zvaničnim podacima Ministarstva finansija iz inostranstva je ukupno uzeto 423 miliona eura kredita za koje je Vlada dala garancije, a stanje duga po tom osnovu je 247,81 milion eura. Na spisku firmi kojima je Vlada dala garancije su, između ostalih, Crnogorska plovidba i Barska plovidba koje su uzele kredite od kineske Eksim banke za kupovinu brodova. Ove kompanije nijesu u stanju da vraćaju rate, pa ih plaća Vlada kako cjelokupan preostali iznos kredita ne bi došao na naplatu. Ukupan iznos tih kredita je 102,7 miliona dolara. Iz državnog budžeta je ove godine za dospjele rate isplaćeno 4,54 miliona dolara, a ukupno do sada oko 25,5 miliona dolara.

Najveći garancije država je dala Kombinatu aluminujima (KAP) u iznosu od 135 miliona eura što su na kraju platili poreski obveznici, dok je ukupna pomoć države data Kombinatu iznosila, prema podatku DRI, 301 milion eura. Iz budžeta je plaćena i garancija za Željezaru od 33 miliona eura za kredite koje je uzela of-šor firma MNSS. Vlada plaća i dalje dugove za brojna državna preduzeća, među kojima su Montenegro airlines, Željeznički prevoz, Željeznička infrastruktura...

Praksa pomaganja državnih preduzeća kroz razne oblike davanja nije prestala, a izvršna vlast se trudi da prikrije podatke o tome. To radi i preko tekuće budžetske rezerve čiji je dio isplata, surotno zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovrnosti, proglasila tajnim.Tako se krije od javnosti gdje je završilo 12 miliona eura sa ove budžetske pozicije.

Fakture stižu i iz Strazbura

Samo po presudama Suda za ljudska prava iz Strazbura, država bi mogla da za izgubljene parnice plati i do 100 miliona eura.
Kompaniji KIPS u vlasništvu Rista Drekalovića na osnovu presude iz Strazburu, trebalo bi da se isplati oko 30 miliona eura. Vlasniku KIPS-a, Sud je dodijelio samo sudske troškove, dok je za odštetu ostavio mogućnost Vladi da se eventualno dogovori i o tome ga obavijesti kako bi donio konačan stav. Vlada očekuje da će u pregovorima izdejstvovati nižu sumu za odštetu.

Evropski sud je prije dvije godine donio presudu u korist pet bivših radnika fabrike “Radoje Dakić” kojima je država morala da isplati dugovanja za 77 plata u iznosa 210 hiljada eura. Advokati oko 1.800 bivših radnika tražili su, shodno evropskim konvencijama i Ustavu, isplate sva dugovanja po istom modelu. Taj dug za 77 plata je viši od 60 miliona eura. Ustavni sud o tome i dalje ćuti.

Profesor Univerziteta Mediteran i stručnjak za makroekonomiju Milenko Popović za CIN-CG je kazao da vidi “mračnu sliku u narednom godinama “ jer narasli javni dug prijeti da izazove niz negativnih posledica i ugrozi dugoročno privredni rast.

“Do sada smo imali rast ekonomije zahvaljujući zaduživanju, ali je to urađeno na katastrofalan način. Zaduživanje je imalo smisla za projekte koji su ekonomski izdašni. Dok nije povučen novac za igradnju autoputa, otplata duga, garancija i kamata je činila oko 18 odsto BDP -a. Kako je kredit za autoput uzet sa grejs periodom ovo učešće je palo za nekoliko procenata, ali kada krene otplata opet će porasti do ovih 18 odsto i ugroziće se rast ekonomije” objasnio je Popović.

Ako država tu situaciju bude pokušala da riješi novim poreskim nametima to bi, prema riječima Popovića, vodilo daljem padu BDP -a i javnih prihoda, jer bi rast bio usporen.

“Da li će se ova mračna prognoza realizovati zavisi i od stranih direktnih investicija. Ne vidim sada neke koje bi mogle doći”, kazao je Popović. On je upozorio da je glavni izvor visokog duga autoput “koji nas i dalje steže” i od tog projekta će zavisiti i situcija u narednom periodu.

“ Ako se bude dala koncesija na cijelu dionicu, kako bi se realizovala druga faza gradnje, to bi bilo pogubno, jer država onda ne bi imala nikakve prihode od autoputa i ne bi mogla od njega da servisira bar manji dio duga” zaključio je Popović.
Pitanje auto-puta samo je jedan od problema, koji opterećuje javne finasije. Suština je u nefikasnoj državi, glomaznoj administraciji i eliti koja se plaši strukturnih reformi, koje bi dovele u pitanje stubove na kojima počiva sistem njihove vladavine.

Sve za izborne glasove

Nezavisni poslanik i raniji predsjednik skupštinskog odbora za ekonomiju, finansije i budžet Aleksandar Damjanović za CIN-CG je ocijenio da ne postoji politička volja da se izvrše neophodne strukturne reforme u javnom sektoru, već se enormni politizovani administrativni aparat koristi u izborne svrhe.

“Analiza izdvajanja za bruto zarade u javnom sektoru i finansiranje nedostajućih sredstava u fondovima, posebno Fondu PIO, kao i upoređivanje sa mizernim izdvajanjima za kapitalne troškove ukazuje da je paradigma glomaznog i neefikasnog javnog sektora ono na čemu aktuelna vlast više od decenije gradi svoje izborne "pobjede", razgrađujući državnu i privrednu supstancu "kazao je Damjanović.

Za neophodne mjere zaustavljanja javnog duga on navodi redefinisanje poreske politike, suzbijanje sive ekonomije, širenje poreskog obuhvata, sprečavanje korupcije i borbu protiv organizovanog kriminala koji je značajno involviran u privredne tokove, zatim racionalizaciju administracije i reformu penzionog sistema...

“Te mjere ova vlast nikada neće sprovesti, jer je svjesna da bi time sjekla granu na kojoj sjedi više decenija, pa će birati kao i do sada da se i dalje zadužuje”, ocijenio je Damjanović

Stevo Muk: Slika lošeg rada

Problem javne uprave je što se na mnogim budžetskim pozicijama nalaze troškovi brojnih neracionalnosti, privilegija i neuspješnih javnih politika koji se preslikavaju iz ranijih godina bez analize i napora da se značajnije racionalizuju, ocjenjuje u razgovoru za CIN-CG Stevo Muk iz Instituta alternativa (IA). On kaže da je SB potvrdila ocjene IA o planu optimizacije i njegovim efektima.
„Ministarstvo javne uprave, u želji da predstavi učinak sprovođenja Plana optimizacije u pozitivnom svijetlu, kaže da postoje efekti na javnu potrošnju, mjereno učešćem bruto zarada i doprinosa u strukturi BDP-a. Njihov zaključak je da postoji “konzervativan pristup daljem rastu zaposlenosti po ovom osnovu na centralnom nivou”. Ako koristimo daleko precizniju mjeru i posmatramo udio plata u ukupnom budžetu zaključujemo da ukupni troškovi za zarade stabilno rastu iz godine u godinu”, ističe Muk.

Prošlogodišnjim rebalansima, naglašava on, početno planirana stavka za bruto zarade i doprinose povećana je za 22,8 milona, odnosno u prvoj godini sprovođenja Plana optimizacije planirani iznos za zarade na centralnom nivou bio je uvećan za više od pet odsto. Plan budžeta za 2019. godinu je donio povećanje za bruto zarade čak i u odnosu na tu sumu za još 10 miliona eura.

Marija MIRJAČIĆ

Od juna 2012. i usvajanja Zakona o zabrani zlostavljanja na radu podnijeto je 30 tužbi za mobing. Podaci Vrhovnog suda govore da su tužbe podnijela 34 osobe, od kojih su 18 bile žene. Žrtve se rijetko odlučuju na podnošenje tužbe, jer je u ovim slučajevima dokazni postupak veoma komplikovan. A društvo ne pomaže

,,Negdje u aprilu 2017. godine  u poštu koja je meni namijenjena stigao je dokument koji se odnosio na tužilju i koji se bavio njenom prošlošću prije Centralne banke, međutim, imajući u vidu da niti je taj dokument bio potpisan, niti je imao veze sa Centralnom bankom, ja sam ga iscijepao i bacio u korpu za smeće“, izjavio je izvršni direktor CBCG Radojica Luburić, koji je svjedočio u Osnovnom sudu u postupku koji se vodi po tužbi bivše viceguvernerke Irene Radović protiv Centralne banke i guvernera Radoja Žugića za mobing i diskriminaciju.

Mobing i na najvišem nivou ima ustaljene obrazce - ogovaranja i neistine o privatnom životu, ponižavanje, psihičko i fizičko maltretiranje, raspoređivanje na drugo radno mjesto, prijetnje otkazom.

Aktuelni slučaj bivše viceguvernerke je jedan od rijetkih za mobing koji je izazvao veću pažnju javnosti. Iako često možemo čuti o omalovažavanju i neprimjerenom pritisku na poslu, tužbi je malo.

Od juna 2012. i usvajanja Zakona o zabrani zlostavljanja na radu podnijeto je svega 30 tužbi za mobing. Podaci Vrhovnog suda govore da su tužbe podnijela 34 lica, od kojih su 18 bile žene. Za više od šest godina trajanja zakona doneseno je 16 pravosnažnih presuda, pri čemu je u svega šest slučajeva utvrđeno da je bilo mobinga i žrtve su četiri žene i dva muškarca.

Zabilježena su i svega tri predmeta koja su vođena protiv pravnog lica (institucije ili preduzeća) i odgovornog lica u pravnom licu. Donijeta je jedna presuda kojom je mober kažnjen sa svega 400 eura.

Sredinom protekle godine, Viši sud je potvrdio prvu presudu za mobing u Crnoj Gori. Komunalna inspektorka iz Kotora Snežana Perišić, nakon šest godina dobila je sudski spor za mobing pokrenut 2012. godine protiv Opštine Kotor i načelnika Komunalne policije Zorana Vučinovića. Ona je kazala da je od pretpostavljenih mobing trpjela od  juna 2012. do 1. juna 2015, na način što je dobijala radne zadatke koji su bili veoma teški, zabranjivano joj je da prisustvuje kolegijumima, verbalno je napadana i vrijeđana, širene su neistine o njoj i njenom privatnom životu, ponižavana je i degradirana pogrdnim riječima. Stalno je bila izložena prijetnjama otkazom i raspoređivanjem na drugo radno mjesto.

Stručnjaci se slažu da je zakon dobar, ali da je, kao i u mnogim drugim slučajevima, primjena loša. Zabilježeni su slučajevi ne samo verbalnog, nego i fizičkog zlostavljanja zaposlenih u trgovinama, a postupaka nema. Nekoliko slučajeva mobinga u bankarskom sektoru završilo se tako što su zaposleni izgubili spor na osnovnom sudu, pa se onda to na višoj instanci poništilo i vratilo na početak.

U Uniji slobodnih sindikata Crne Gore  (USSCG) kažu da su u poslednjih nekoliko godina primili značajan broj prijava za mobing. ,,Neznatan je, međutim,  broj žena koje stignu do suda, tim prije što su već dovoljno iscrpljene psihički i fizički, da im je sama pomisao na duge i teško dokazive postupke, dodatni napor kroz koji se ne usuđuju da prolaze'', kažu za Monitor/CIN-CG iz USSCG. ,,U ovim slučajevima je dokazni postupak veoma komplikovan, jer se sve one radnje koje se tretiraju kao mobing obično dešavaju iza zatvorenih vrata, zbog čega  gotovo da ne postoje opipljivi materijalni dokazi. Sa druge strane teret dokazivanja gotovo u potpunosti pada na zaposlene koji su izloženi mobingu što dodatno komplikuje njihovu situaciju'', ističu.

Iz ovog sindikata navode dvije aktuelne prijave za mobing -  u postupku pred poslodavcem je predmet koji vodi zaposlena zbog odnosa kolege prema njoj, koji se odnosi na omalovažavanje, latentne prijetnje, dovođenje u položaj u kojem se osjeća nesigurno i osjeća strah. Takođe,  iako obavlja identične poslove kao kolega kog tereti za mobing, prima manju zaradu od njega. U drugom slučaju zaposlena trpi od strane neposrednih rukovodilaca  primoravanje da potpiše sporazumni raskid ugovora o radu, prijetnje proglašenjem tehnološkim viškom, omalovažavanje pred drugim kolegama, nema prostor za rad.

Prema podacima koje je Monitor/CIN-CG dobio iz Inspekcije rada, prošle godine primili su  14 inicijativa koje su se odnosile na mobing (devet muškaraca i pet žena), a  inspekcija je utvrdila nepravilnost u devet slučajeva u dijelu nepoštovanja zakonske procedure za zaštitu od mobinga kod poslodavca.  Tokom  2017. godine podnijeta je 21 inicijativa (pet muškarca,  šest žena i deset anonimnih), a Inspekcija  je utvrdila nepravilnost u pet slučajeva u dijelu nepoštovanja zakonske procedure za zaštitu od mobinga kod poslodavca.  Iz Inspekcije rada ističu da se oni ne bave utvrđivanjem radnji i ponašanja koji imaju obilježja mobinga, pa su podnosioci inicijativa upućivani na sudsku zaštitu ili zaštitu pred Agencijom za mirno rješavanje radnih sporova, kao i na Zaštitnika ljudskih prava i sloboda.

U Osnovnom sudu u Podgorici Monitoru/CIN-CG su kazali da u ,,prethodne tri godine nije bilo predmeta u radu pred ovim sudom koji su u osnovi imali diskriminaciju žena po osnovu pola na radnom mjestu. S druge strane, u posljednje tri godine (tačnije, u 2018. godini) tri žene su podnijele tužbe za mobing. Jedan predmet je delegiran Osnovnom sudu u Nikšiću, a dva su u radu pred ovim sudom''.

U Savezu sindikata Crne Gore u posljednje tri godine nisu primili nijednu prijavu za mobing. ,,Međutim, to ne znači da mobing ili seksualno uznemiravanje nije bilo, o čemu smo u saznanju na osnovu usmenih kazivanja i traženja savjeta oštećenih. Osobe koje su tražile pomoć i savjet uglavnom su bile ženskog pola. U prethodnom periodu bilo je više desetina obraćanja za davanje pravne pomoći, kojom prilikom smo stranke upoznavali sa zakonskom regulativom i postupkom u slučaju mobinga. S obzirom da je ovo vrlo delikatna tema i da osobe koje trpe mobing ili seksualno uznemiravanje pokušavaju da same izađu iz problema, obično su se javljale kad shvate da same ne mogu da ga riješe'', kazali su Monitoru/CIN-CG u SSCG.

O mobingu i nekako, a podataka o seksualnom uznemiravanju na poslu skoro i da nema. I u USSCG i Inspekciji rada kažu da posljednjih godina nijesu primili nijednu prijavu za seksualno uznemiravanje. Ni tužbi nema.

Iako se o seksualnom uznemiravanju ćuti, istraživanja koja svake godine radi civilni sektor  govore da je ovaj problem prisutan. Veliki broj žena svjedoči da su na poslu doživjele uznemiravajuća pitanja u vezi sa privatnim i/ili seksualnim životom i neprijatne seksualne komentare, uznemiravajuće šale, dobacivanja i insinuacije na račun seksualnog života, a manji procenat anonimno govori i o tome da su doživjele seksualno ucjenjivanje od strane nadređenih.

,,U zemlji tradicionalnog vaspitanja, punoj stereotipa, ni mobing ni seksualno uznemiravanje ne doživljavaju se kao nešto nedopustivo i omalovažavajuće. Naša kultura muškarcu ne dopušta ulogu žrtve i slabijeg pola. Nema prave osude okoline za takvo ponašanje čak i kad je jasno utvrđeno. To pogoduje ponavljanju ovakvih slučajeva'', kaže za Monitor/CIN-CG Ljiljana Raičević iz Sigurne ženske kuće.

ISPOVIJEST ŽENE KOJA SE ZBOG SEKSUALNOG UZEMIRAVANJA OBRATILA SIGURNOJ ŽENSKOJ KUĆI
Ja sam u depresiji, a moj posao je dobio  on

,,Prije nekoliko godina došao je novi kolega. Ja sam već u toj firmi radila desetak godina na različitim pozicijama i šefovi su bili zadovoljni  mojim radom. Novi službenik mi je bio dodijeljen kao ispomoć na nekom projektu i ja sam se trudila da ga upoznam sa radnim zadacima. Poslije samo desetak dana počeo je da mi upućuje laskave riječi, približio bi mi se i šapnuo bi mi kompliment u uvo. Osjećala sam nelagodu, pogotovo kada bi mi se previše približio ili ,,očešao"  o moje tijelo.  To se svakodnevno dešavalo. U početku sam to okretala na šalu, dok mi nije prekipjelo. Upozorila sam ga, ali je on pojačao lascivne komentare,  sada i pred kolegama. Imao je podršku ostalih kolega koji su ,,navijali" za takvo ponašanje bez obzira što sam se javno bunila”, opisuje početak seksualnog uznemiravanja žena, koja se zbog ovog problema obratila NVO Sigurna ženska kuća.

„Odlučila sam da se požalim direktoru tek poslije njegovog upada u ženski WC i zaključavanja vrata. Tada me je uhvatio jednom rukom za grudi a drugom  napravio fotografiju smijući se.  Uveče sam dobila dvije fotografije ispod kojih je bilo napisano: ,,Ove fotke će vidjeti prvo tvoje drugarice pa tvoj muž". Sjutradan, poslije neprospavane noći, tražila sam razgovor sa direktorom koji mi je bio zakazan tek za nekoliko dana. Za to vrijeme on je proširio priču među kolegama da smo u intimnom odnosu, i da ne zna kako da se od mene odbrani. Odlučila sam da sve ispričam mužu, jer sam zapala u depresivno stanje. I tako me je savjetovala psihološkinja koju sam posjetila jer sam vidjela da ne umijem da se odbranim. Odlazak na posao je bio za mene užasno naporan, nisam mogla uzeti bolovanje usred posla a i čekao me razgovor sa direktorom.

Za tih nekoliko dana, ponašanje u kolektivu prema meni se promijenilo. Smijuljili su se, dobacivali dvosmislene rečenice a ja sam sve to okretala na šalu, smatrajući da me kolege dugo poznaju i da mi vjeruju da nisam osoba koja bi prevarila muža. Tada mi je koleginica pokazala fotografiju iz WC-a. Odmah sam otišla kući, gdje sam se rasplakala i zaista se razboljela. Upala u depresivno stanje iz kojega se vadim tabletama. Ne idem na posao, uzela sam bolovanje. Na moje šefovsko mjesto došao je on, a direktor mi je poručio da me premjestio na drugo, manje plaćeno radno mjesto. Nisam mužu ništa ispričala, on ne razumije što mi se dešava, u početku je pitao, sada više ne pita. Ćutimo oboje. Dalje mi se nije obraćao na taj način, ali se hvalio zajedničkim kolegama kako je imao seksualne odnose sa mnom. Nisam reagovala jer sam mislila da je za mene tako bolje''.

Predrag NIKOLIĆ

Crna Gora još nema registar državne imovine, pa čak ni podatak o broju državnih organa, lokalnih samouprava i javnih službi koje je osnovala država

Za zakup objekata i poslovnog prostora Uprava za imovinu prošle godine potrošila je rekordnih 4,7 miliona eura, dok je i dalje javnosti nepoznat podatak o tome koliko nekretnina je u vlasništvu države, te koja suma novca se sliva u budžet od njihovog iznajmljivanja ili prodaje.

Samo u 2018. godini, prema istraživanju Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), Uprava za imovinu (UZI) potpisala je ugovore o zakupu vrijedne oko 3,6 miliona za potrebe državnih organa, javnih ustanova, političkih partija. Sa druge strane, kapitalnim budžetom za prošlu godinu namijenjeno je oko dva miliona eura za izgradnju i rekonstrukciju administrativnog prostora za rad državnih organa. Za dvije godine, svega pet poslovnih prostora država je dala u zakup.

Iako je naplata poreskog duga preuzimanjem imovine dužnika  trebalo do dovede do ušteda u budžetu i smanjivanja sume novca koja se izdvaja za zakup poslovnih prostora, to se nije dogodilo. Naprotiv, u 2018. godini značajno su porasli troškovi za smještaj državnih organa, javnih ustanova i političkih partija.

Tokom 2016. godine, kada je usvojena Uredba o postupku naplate poreskih potraživanja imovinom poreskih obveznika, za zakup je iz budžeta isplaćeno 2.578.688 eura, naredne godine 2.423.688, a lani 4.725.700 eura.

Na pitanje, o tome da li je isplativije da se novac koji se izdvaja za zakup iskoristi za izgradnju novih ili rekonstrukciju starih prostora u vlasništvu države, iz UZI su samo odgovorili da su u prethodnom periodu preduzeli sve potrebne aktivnosti kako bi se svi organi državne uprave smjestili u prostore koji su u svojini države.

Skupština Crne Gore je još 2009. godine usvojila Zakon o državnoj imovini, prema kojem su organi i javne službe u vlasništvu države, kao i opština, trebalo da naprave popis, procjenu i evidentiranje nepokretnih stvari koje su u njihovom vlasništvu i u roku odm godinu dana dostave podatke UZI. Sa druge strane, Uprava je bila dužna da uspostavi jedinstvenu evidenciju nepokretnih stvari iz državne imovine u roku od 90 dana nakon što im se podaci dostave.

U 2019. godini, UZI nema čak ni podatak o tome koliko je ukupno organa državne uprave, lokalne samouprave i javnih službi koje je osnovala država, a kamoli koje nepokretnosti posjeduju, te ko u njima boravi.

Na pitanje u kojoj je fazi formiranje registra državne imovine, iz Uprave za imovinu odgovorili su da je firma Atos iz Beograda potpuno uradila softversko rješenje, ali iz tehničkih razloga još nije pušten u “produktivni rad”, kao i da očekuju popravku. Navodni kvar, prema zvaničnim podacima UZI, aktuelan je bio i tokom prošle, kao i 2017. godine.

Inspekcijski nadzor nad državnom imovinom je skroman. Za osamnaest mjeseci obavljene su samo 32 kontrole.

Hrvatska i Srbija korak ispred u popisu imovine

Nepostojanje kvalitetne evidencije državne imovine problem je i zemalja u regionu, iako te zemlje godinama posjeduju registar. Na sajtu Direkcije za imovinu Republike Srbije postoji elektronski registar imovine, kojem mogu pristupiti svi njegovi korisnici, iako nije otvoren za građane kao u Hrvatskoj. Ipak, i hrvatski registar, koji je na sajtu njihovog Ministarstva državne svojine, nije još pretraživ za građane, niti kompletiran.

Iz Direkcije za imovinu Republike Srbije nijesu odgovorili na pitanja u vezi sa evidencijom državne imovine, te sumom novca kojom država raspolaže od iznajmljivanja svojih nepokretnosti.

Iz hrvatskog Ministarstva državne imovine kazali su da je registar kod njih prvi put objavljen 15. januara 2014. godine.

“Trenutno su obuhvaćeni podaci o nefinansijskoj (devet pojavnih oblika nekretnina) i finansijskoj (dionicama i poslovnim udjelima) imovini. Ministarstvo državne imovine te podatke prikuplja od obveznika”, kazali su za CIN-CG iz tog ministarstva.

Iz hrvatskog ministarstva državne imovine odgovorili su i da je do oktobra 2018. pod šifrom poslovnih prostora upisano 14.908 nekretnina, ali da taj broj nije konačan jer podatke nijesu dostavili svi obveznici. U odgovorima hrvatskog Ministarstva državne uprave, piše i da je u toj državi, radi ostvarivanja dobiti, osnovano trgovačko društvo Državne nekretnine d.o.o, koje upravlja sa 1.476 poslovnih prostora na području čitave države. U 2017. godini, prema podacima ministarstva, prihod od zakupa poslovnih prostora iznosio je 50 miliona kuna, odnosno 6,7 miliona eura.

Crnogorska UZI nije dostavila odgovore na pitanja o tome koliko je poslovnih prostora u vlasništvu države, te koliko novca prihoduje od davanja u zakup. Prema zvaničnim podacima, tokom prošle godine Uprava za imovinu je dala tri nepokretnosti u zakup, a tokom 2017. godine svega dvije, ali se ne navodi koliko je država ubirala novca po tom osnovu.

Revizori upozoravaju, ali bez rezultata

Državna revizorska institucija (DRI) još 2011. godine je utvrdila da državni organi i jedinice lokalne samouprave nijesu u skladu sa zakonom dostavili zaključene ugovore o sticanju i raspolaganju nepokretnim i pokretnim stvarima i drugim dobrima veće vrijednosti, radi vođenja evidencije. Ministarstvu finansija tada su dali preporuku, kao nadležnom organu za nadzor nad primjenom zakona, da pokrene prekršajne postupke.

Senator DRI Branislav Radulović, koji je rukovodio revizijom, kazao je za CIN-CG da ta institucija, usljed nepostojanja evidencije jedinstvene državne imovine, danas ne može da potvrdi da UZI, koja je dužna da to vodi, raspolaže tačnim i sveobuhvatnim podacima čime upravljaju, odnosno šta koriste državni organi i lokalne samouprave, a samim tim i šta se daje u zakup ili prodaje.

“DRI je kroz revizije završnog računa budžeta Crne Gore, gdje je Ministarstvo finansija - Uprava za imovinu bilo subjekat revizije , utvrdila da preporuke iz Izvještaja o reviziji Godišnjeg finansijskog izvještaja i reviziji efektivnosti evidentiranja državne imovine UZI nijesu realizovane, pa tako ni nakon deset godina od donošenja Zakona o državnoj imovini nije uspostavljena jedinstvena evidencija državne imovine iako je bila propisana obaveza da se to uradi do sredine 2010. godine “, istakao je Radulović.

UZI još nije  realizovala ni 11 preporuka koje je DRI dala u Izvještaju o reviziji uspjeha  „Efikasnost naplate poreskog duga imovinom poreskog obveznika” iz 2016. godine. Tada im je, između ostalog, preporučeno da formiraju bazu podataka  državnih  organa,  organa  lokalne samouprave  i  javnih službi,  prikupe pravne, fizičke, finansijske i ekonomske podatke o državnoj  imovini, preduzmu sve aktivnosti kako bi se državne nepokretnosti blagovremeno uknjižile u katastar sa titularom svojinskih prava i ovlašćenja u skladu sa zakonom…

Radulović je za CIN-CG kazao da se na osnovu izjašnjenja može utvrditi da te preporuke nijesu realizovane ili da je realizacija u toku, a posljedica je da država ne raspolaže potpunim i tačnim podacima o imovini u njenom vlasništvu.

On je rekao da DRI trenutno sprovodi reviziju „Uspješnost uspostavljanja, vođenja i kontrole evidencije državne imovine kod državnih organa”, sa ciljem da se utvrdi koliko su državni organi uradili svoj posao, , da li se evidencija propisno vodi i da li se sprovode adekvatne kontole.

“Državni revizori sada sprovode terensku reviziju kod uzorkom definisanih subjekata revizije (Ministarstva finasija, Ministarstva saobraćaja i pomorstva, Uprave za imovinu, Uprave za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove, Uprave za nekretnine i Uprave za željeznice). Revizija će obuhvatiti period 2015-2018. godine. Shodno planu, revizija će, u formi konačnog izvještaja, biti završena do kraja juna 2019. godine”, pojasnio je Radulović.

On je rekao da je cilj da se na bazi utvrđenih činjenica formulišu preporuke za unapređenje sistema evidencije državne imovine i sistema kontrole i nadzora.

Radulović je istakao da se predstudijskim istraživanjem, obavljenim u periodu od oktobra do decembra prošle godine, došlo do niza informacija o evidenciji imovine kod državnih organa, koja su uslovila da se DRI opredijeli za vršenje te revizije.

Prema preliminarnim saznanjima, UZI ne posjeduje tačan broj državnih organa, organa lokalne samouprave i javnih službi čiji je osnivač Crna Gora, odnosno opština, koji su po Zakonu o državnoj imovini obavezni da dostave podatke o pokretnim I nepokretnim stvarima.

“Organi su UZI dostavljali uglavnom tabelarni prikaz evidencije sredstava bez popunjenih obrazaca  predviđenih Uredbom o načinu vođenja evidencije pokretnih i nepokretnih stvari i o popisu stvari u državnoj svojini . Takođe, podaci o evidenciji sredstava dostavljani su i posle roka predviđenog zakonom. Vlada Crne Gore je u septembru 2014. godine formirala radnu grupu za izradu i dopune Uredbe o načinu vođenja evidencije pokretnih i nepokretnih stvari i o popisu stvari u državnoj svojini u cilju uspostavljanja jedinstvene evidencije državne imovine. Predstudijskim istraživanjem DRI utvrđeno je da do izrade i dopune pomenute Uredbe nije došlo”, zaključio je Radulović.

Inspekcija vidi samo sitne uzurpacije

U kakvom je stanju upravljanje državnom imovinom, govore i zapisnici inspekcije koja funkcioniše u sklopu Ministarstva finansija, ocijenila je za CIN-CG istraživačica javnih politika u nevladinoj organizaciji Institut alternativa (IA), Milena Muk.

U svom izvještaju o reformi javnih finansija, IA navodi da učinak inspekcije nije zadovoljavajući – tokom 2017. i  prve polovine 2018. godine kada su inspektori ukupno 32 puta izašli na teren.

Prema izvještaju, većina tih pregleda – 18, se odnosi na ažurnost u postupanju područnih jedinica Uprave za nekretnine, a ne direktno na stanje državne imovine.

“Tokom 2017.  godine, ova inspekcija je značajan dio pregleda izvršila vanredno, po prijavama zbog uzurpacije državne imovine. U najmanje sedam slučajeva je utvrđeno da, ili građani bespravno koriste dio državne imovine, ili postoje neriješeni imovinski sporovi, ili su objekti oronuli do te mjere da, u kao u Beranama, ugrožavaju prolaznike. Na drugoj strani, treba naglasiti da je tridesetak inspekcijskih nadzora za  18 mjeseci, odnosno manje od jednog nadzora mjesečno po zaposlenom inspektoru, neprihvatljivo malo u odnosu na vrijednost državne imovine”, ocijenila je Muk.

Ministarstvo finansija, ni nakon pola godine, nije odgovorilo zašto nema više slučajeva kontrole i kako gledaju na nalaze o zapuštenim poslovnim prostorima, šta su preduzeli povodom izvještaja toga i koliko često ponovo idu na teren. Zapisnici inspekcije, dostavljeni po zahtjevima IA, pokazuju, na primjer, da je u Tivtu građanin uzurpirao tri kvadratna metra državne zemlje, gradeći ostavu na parceli kupljenoj od Opštine za koju će se kasnije utvrditi da je u državnom vlasništvu. Naredni primjer pokazuje da je inspekcija kontrolisala slučaj u kojem je Nikšićanin uzurpirao državnu imovinu tako što je posadio krompir ne znajući da je parcela državna. U jednoj katastarskoj opštini u Podgorici, utvrđeno je da je objekat u državnom vlasništvu  oronuo, sa pukotinama u zidovima, kao i da jedan od prostora u Kotoru koriste dvije žene kao garažu…

Devet mjeseci traje pet godina

“Zabrinjavajuće je da posao, za koji je ugovor ukupne vrijednosti 200 000 eura skopljen još 2014. godine a koji je trebalo da traje najviše devet mjeseci, još uvijek nije završen, ocijenila je Milena Muk iz IA na pitanje kako komentariše to što elektronski registar državne imovine još nije uspostavljen.

“Iskustvo sa drugim elektronskim evidencijama koje vode državni organi govori da, uprkos ostvarenim tehničkim preduslovima, one su i dalje neažurne zbog dva ključna propusta: nediscipline korisnika, koji bi trebalo da dostavljaju podatke, i zbog nekažnjavanja te nediscipline”, istakla je Muk.

Prema izvještaju te NVO, svega 32 organa, među kojima su 14 organa uprave, tri agencije i fonda, 12 nezavisnih institucija i javnih ustanova i tri ministarstva, dostavili su podatke o imovini UZI, koji su unijeti u registar. Zbog naknadnih reorganizacija državne uprave, međutim, unijeti podaci su u međuvremenu izgubili vjerodostojnost, jer su neki organi koji su bili dostavili podatke, kao što su Uprava za mlade i sport ili Ministarstvo za informaciono društvo i telekomunikacije, prestali da postoje.

Ana KOMATINA

Viceguverner Centralne banke Crne Gore (CBCG) Nikola Fabris zaposlen je istovremeno u dvije države - Srbiji i Crnoj Gori. On u Crnoj Gori obavlja funkciju viceguvernera za finansijsku stabilnost, dok je u Beogradu redovni profesor na državnom Ekonomskom fakultetu.

Fabris zarađuje mjesečno na ova dva radna mjesta preko 5.500 eura, a CBCG mu pokriva i visoke troškove putovanja iz Beograda, u kojem je stalno nastanjen.

Samo za osam mjeseci 2017. za to je iz budžeta CBCG plaćeno preko 7.000, dok su ukupni troškovi za avionske karte viceguvernera u tom periodu iznosili preko 14.000 eura.

Svojevremeno je više profesora Univerziteta Crne Gore dobilo otkaze jer se ispostavilo da imaju angažmane i na ustanovama u regionu, bez odobrenja univerzitetskih vlasti. Neki su čak imali dvije radne knjižice u dvije države. Dio sudskih procesa po tužbama protiv takvih odluka UCG je u toku, a nesporno je da u Crnoj Gori postoji pravna praznina u vezi sa ovim pitanjem.

Međutim, ako u našoj državi i postoji pravna praznina, u Srbiji je ovo pitanje uređeno: Zakon o radu izričito navodi da zaposleni može imati dodatni radni angažman u zemlji ili inostranstvu, ali „najviše do jedne trećine punog radnog vremena”.

Da li to znači da viceguverner provodi tek trećinu radnog vremena u kancelariji u Podgorici, a da za to prima preko 4.000 mjesečno? Na to pitanje CIN-CG nije dobio odgovore vrhovne finansijske institucije.

CBCG je Fabrisa angažovala još 2004. i to na poziciji glavnog ekonomiste. Tu funkciju je obavljao do 2013, kada je postao viceguverner za finansijsku stabilnost i platni promet. Na istu funkciju, Skupština Crne Gore ga je na predlog guvernera Radoja Žugića ponovo izabrala 2017.

Iz CBCG tvrde za CIN-CG da njima ne smeta što je Fabris u srpskoj prijestonici zaposlen za stalno.

“Bogato radno iskustvo, a posebno impresivna profesionalna biografija dr Nikole Fabrisa, koja je bila sadržana u zvaničnom predlogu za njegovo imenovanje za viceguvernera CBCG, preporučila ga je za obavljanje ove značajne funkcije”, navode za CIN-CG iz CBCG.

Tvrde i da status redovnog profesora na Ekonomskom fakultetu u Beogradu nije, prema Zakonu o CBCG, smetnja da on istovremeno obavlja i funkciju viceguvernera.

Ipak, iz CBCG odbijaju da odgovore na jednostavno pitanje: da li Fabris ima dvije radne knjižice u dvije države i da li ima dvojno državljanstvo.

Iz Centralne banke ističu da je “Fabris predložen i imenovan za viceguvernera za finansijsku stabilnost i platni promet u maju 2013. godine, ispunjavajući sve zakonom propisane uslove. Po isteku mandata, dr Nikola Fabris je u martu 2017. godine ponovo izabran za viceguvernera za finansijsku stabilnost i platni promet...

Imenovanjem za viceguvernera dr Nikola Fabris zaključio je sa CBCG ugovor o radu na određeno vrijeme, za vrijeme trajanja mandata”, odgovorili su CIN-CG iz Centralne banke.

Napomenuli su da su “svi troškovi u vezi sa radnim angažmanom dr Nikole Fabrisa u CBCG utvrđeni i odobreni u skladu sa odlukama Savjeta CBCG i unutrašnjim opštim aktima CBCG”.

Oni, pak, nijesu odgovorili ni na pitanje koliko je ukupno CBCG izdvojila novca za sve viceguvernerove avionske karte tokom 2017. i 2018.

Prema posljednjem dostupnom izvještaju o imovini i prihodima, a koji se odnosi na 2017, Fabrisova osnovna plata u CBCG iznosila je između 4.000 i 4.445 eura.

Prema tom imovinskom kartonu, viceguverner je po osnovu drugih naknada u CBCG zaradio nešto preko 1.000 eura godišnje.

Njegova osnovna plata na Ekonomskom fakutetu u Beogradu kretala se od 800 do 1.400 eura. Po osnovu objavljenih radova i mentorstava, te za predavanja na master i doktorskim studijama, inkasirao je više od 2.500 eura godišnje.

Njegova supruga Jelena zarađuje nešto preko 1.000 eura mjesečno. U imovinskom izvještaju za 2017. ne stoji gdje je zaposlena. Posljednji podatak o njenom radnom angažmanu je iz 2014, kada je viceguverner prijavio da njegova supruga zaposlena u Fondu za razvoj Republike Srbije.

Vlasnici su tri stana i preko 20.000 ušteđevine.

Iako je Nikola Fabris tokom deceniju i po dobro plaćen u CBCG, svojevremeno mu je Ministarstvo prosvjete, na čelu s ministrom prosvjete Slavoljubom Stijepovićem, odobrilo “namjensku jednokratnu pomoć” u iznosu od 500 eura.

Fabris je tada demantovao da se radi o materijalnoj pomoći, već je “Ministarstvo prosvjete sa 500 eura pomoglo izdavanje knjige ‘Umijeće upravljanja novcem’”.

Gostujući profesor na više fakulteta

U viceguvernerovoj biografiji, koja se može naći na sajtu Centralne banke, navodi se da je kao gostujući predavač bio angažovan i na Ekonomskom fakultetu u Podgorici, Vojnoj akademiji Vojske Jugoslavije, Fakultetu za menadžment “Braća Karić”, Fakultetu za menadžment u Doboju...

CIN-CG je ranije objavio i da je Fabris bio mentor kolegama iz Centralne banke, pa čak i guverneru Radoju Žugiću, tokom izrade doktorske disertacije na Beogradskoj bankarskoj akademiji, čiji je jedan od osnivača odbjegli bankar Duško Knežević. Statut Univerziteta u Beogradu u članu 138 navodi da redovni profesor na toj ustanovi ima ugovor na neodređeno radno vrijeme. U članu 149 precizira da zaposleni na Univerzitetu može, uz posebno odobrenje, biti angažovan kod drugog poslodavca u zemlji i inostranstvu, ali precizira da je riječ o ustanovama visokog obrazovanja.

Žugićeva jedna avionska karta do SAD, koliko viceguvernerove dvije

Prema dokumentaciji koju posjeduje CIN-CG, u istom periodu 2017. (januar-avgust), guverner Žugić je na avionske karte potrošio nešto preko 12.000 eura, od čega preko 7.000 samo na povratnu avionsku kartu do Vašingtona.

Sigurno je da guverner leti prvom klasom, ali je cifra od 7.000 eura za kartu isuviše visoka, čak i putovanje do SAD.

Javnosti nije poznato da li je Žugić tada putovao sam ili se radi o kumulativnoj cifri za karte za dvije osobe, pogotovo ako se ima u vidu da je njegov viceguverner Fabris u istom periodu bio dva puta u posjeti SAD, te da su ga dvije povratne avionske karte koštale koliko guvernera jedna.

Tina POPOVIĆ

Izbjegavanjem reformi, rezova u javnom sektoru i smanjenja potrošnje, uz zaduživanje pod nepovoljnim uslovima crnogorske vlasti su za 12 godina uvećale javni dug sa 700 miliona na 3,2 milijade eura. Četvrtina duga ili više od 811 miliona su kamate   

Od sticanja nezavisnosti, zaključno sa ovom godinom Crna Gora će samo za kamate po osnovu kredita iz državnog budžeta isplatiti oko 811,7 miliona eura. Koliko građani skupo plaćaju kreditne aranžmane crnogorske Vlade, najbolje govori činjenica da će na kamate za ovaj period otići više nego za kredit za prvu dionicu auto-puta, koji, prema ugovoru, iznosi 809 miliona eura.

Analiza Centra za istraživako novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) pokazuje da su izdvajanja za kamate mogla biti znatno niža, da je Vlada Crne Gore vodila racionalniju ekonomsku politiku i bila spremna na strukturne reforme. Kamate sada iznose četvrtinu ukupnog javnog duga od 3,2 milijarde eura. O ekonomskoj politici vlasti najbolje svjedoči podatak da je krajem 2006. ukupni dug Crne Gore bio 700 miliona eura, znatno manje, nego što je od tada plaćeno samo za kamate.

Do znatno jeftinijeg novca za krpljenje budžeta Crna Gora je mogla doći sklapanjem aranžmana sa Međunarodnim monetarnim fondom (MMF), ali su sve Vlade  od sticanja nezavisnosti to izbjegavale, jer bi morale da ispune više uslova međunarodnih finasijskih instituicija, sprovedu bolne reforme i skrešu javnu potrošnju. Ali, i da pristanu da MMF ima kontrolu nad javnim finansijama.

Umjesto aranžmana sa MMF-om, pozajmice su uglavnom tražene na međunarodnom tržištu emitovanjem euroobveznica (vid kreditnog zaduženja) i uzimanjem kredita od komercijalnih banaka, a za neke od njih su založene i državne zlatne rezerve. Sve to, po visokim kamatnim stopama, koje su dostigle iznos na godišnjem nivou od gotovo 100 miliona eura. Aktuelna Vlada je konačno priznala da su kamate ogromni trošak u budžetu, zbog čega se traži model za refinansiranje duga po nižim stopama.

Samo da se izbjegne kontrola MMF-a

Najveći dio kredita, sa ovako visokim kamatama, u posljednjih 12 godina uziman je za tekuću potrošnju, odnosno pokrivanje deficita budžeta za plate, penzije, socijalna davanja, garancije i slično. U sadašnjem iznosu javnog duga svega 500 miliona ili 15 odsto se odnosi na dostiglo zaduženje za autoput. Taj kredit je bio “kap” zbog koje je pređena granica zaduženja od 60 odsto BDP-a, što je jedan od kriterija Evropske unije (EU). U izvještajima EU, kao i onim Svjetske banke (SB) i MMF se više puta upozoravalo da će ovaj projekat ozbiljno ugroziti javne finansije, ali na to se gotovo niko nije obazirao.

Vladina zaduženja na tržištu eurobveznica i kod komercijalnih banaka dostizala su kamate i od 7,8 odsto, dok je postojala mogućnost zaduženja kod MMF-a po upola nižim stopama, ali uz zahtjeve da se smanji javna potrošnja i administracija.

Iz MMF-a nijesu željeli da govore na pitanje CIN-CG, o tome da li je Crna Gora zakasnila sa mjerema fiskalne konsolidacije koje su krenule u posljednje dvije godine, odnosno, da li bi javni dug države bio manji da je mjere koje se sada sprovode u saradnji sa tom organizacijom i SB počela  još 2010. godine, kada se krenulo sa emitovanjem prvih euroobveznica.

Iako iz SB nijesu precizirali da li se kasni sa mjerama fiskalne konsolidacije, objašnjavaju da su rezultati koji su ostvareni tokom 2017. i 2018. godine poslali pozitivan signal finansijskim tržištima za povećanje kreditnog rejtinga Crne Gore, te da je u narednom periodu bitno da se ograniče javni rashodi i smanji neefikasna potrošnja.

"Budžetski deficit Vlade je smanjen sa 5,6 odsto BDP-a u 2017. na procijenjenih 2.9 odsto u 2018. godini, To je olakšalo pristup tržištima kapitala za redovno finansiranje obaveza, koje su stigle na naplatu u 2018. i stižu u periodu 2019. do 2021. godine. Od ključnog je značaja da Vlada nastavi s implementacijom programa fiskalne konsolidacije, da bi ograničila rastući javni dug i stvorila fiskalni prostor za rješavanje razvojnih izazova i ublažavanje rizika. Rebalans budžeta u 2018. je odgodio ostvarivanje početnih ciljeva Vladine fiskalne strategije. Ti ciljevi su posebno značajni, imajući u vidu velik spoljni disbalans Crne Gore“, izjavili su za CIN-CG iz Kancelarije SB za Crnu Goru.  Međutim oni istovremeno upozoravaju da su se do sada mjere fiskalne konsolidacije usmjeravale više na prihodovnu stranu budžeta, povećanjem stope PDV-a i akciza. „U narednom periodu je od kritičnog značaja da Vlada nastavi put vjerodostojne fiskalne konsolidacije ograničavanjem rasta javnih rashoda i smanjenjem neefikasne potrošnje u pravcu približavanja uravnoteženom budžetu u 2020,"  ističu iz Kancelarije SB za naše istraživanje.

Drugi rebalans državnog budžeta u 2018. godini međutim pokazuje da za svega šest mjeseci skoro ništa od onoga što je bilo planirano u “godini štednje i stabilizacije” nije ostvareno. Naprotiv, došlo je do drastičnog pada prihoda od akciza. Tekući izdaci nijesu zadržani na prethodnom nivou već su povećani - broj zaposlenih u javnoj upravi nije smanjen već značajno uvećan. Deficit je porastao sa planiranih 114 miliona na 142, a potreba za zaduživanjima sa 295 miliona na čak dva i po puta više - 739 miliona eura!

Državni revizori uzalud upozoravali

U ukupnom javnom dugu 1,21 milijarde se odnosi na eurobveznice. One su emitovane prvi put 2010. godine, dok je premijer bio Milo Đukanović, a ministar finansija Igor Lukšić.  U septembru te godine prodata je kompletna emisija od 200 miliona eura, po visokoj kamatnoj stopi od 7,875 odsto. U aprilu 2011. je bila druga emisija euroobveznica, vrijednih 180 miliona eura . Tada je Lukšić bio premijer, a Milorad Katnić ministar finansija.  Fiksna kamata za ovo zaduženje iznosila je 7,25 odsto. U maju 2014, treći put su emitovane u vrijednosti 280 miliona eura, a prodate su uz kamatu od 5,375 odsto. U martu 2015. realizovana je emisija euroobveznica od 500 miliona eura, sa kamatnom stopom od 3,875 odsto. U ovom periodu Vladu je opet preuzeo Đukanović.

Nakon emitovanja prve dvije emisije euboveznica dolazi do naglog povećanja rashoda za kamate i izvršna vlast 2013. godine dobija signal Državne revizorske institucije (DRI) da se mora racionalizovati potrošnja.

"Opterećenje budžeta po osnovu kamata u 2012. godini (56,8 miliona) u odnosu na 2008. godinu (22,5 miliona) je uvećano za oko 2,5 puta, dok je u istom periodu gotovinski deficit budžeta uvećan za 11 puta). Naglo uvećanje deficita u posljednjih nekoliko godina imaće uticaj na dalji rast budžetskih izdvajanja po osnovu kamata, što će zahtijevati dalju racionalnizaciju budžetske potrošnje, ili dodatno zaduživanje kojim će se obezbijediti likvidnost za uredno servisiranje tekućih izdataka" upozorenje je DRI.

Racionalizacije potrošnje nije bilo, već se nastavilo sa zaduživanjem. Na godišnjem nivou država je prve dvije emisije eurobveznica plaćala kamate u iznosu od  28 miliona eura. Koliko je taj trošak veliki pokazuje podatak da je u istom periodu BiH koja je u periodu od 2009. do 2012. godine povukla od MMF -a 400 miliona, uz kamatu od svega 1,15 odsto, što je na godišnjem nivou iznosilo samo oko tri miliona. Crna Gora je za dvije emisije eurobveznica u petogodišnjem periodu platila oko 135 miliona kamata, a BiH 15 miliona eura. Razlika u rashodima za kamate najbolje pokazuje koliko košta odlaganje ekonomskih reformi i izbjegavanje kontrole koju su zahtijevale međunarodne finansijske institucije.

Kamate dostigle dva odsto BDP

Iako je država kasnije uspjela da snizi kamate na euroobveznice, na oko 3,37 odsto, to nije smanjilo izdatke za tu stavku u budžetu. Naprotiv, oni su se i dalje uvećavali. Na to je upozorila i Centralna banka Crne Gore (CBCG) u izvještaju o stabilnosti finansijskog sistema za 2017. godinu.

" Značajan dio javnog duga je kreiran u periodu relativno dostupnog i jeftinog novca na medunarodnim finansijskim tržištima. To je u velikoj mjeri bilo posljedica politike istorijski najnižih kamatnih stopa vodećih svjetskih centralnih banaka. U takvom okruženju država je uspjela, i dalje uspijeva, da se zaduži po niskim kamatnim stopama u odnosu na istorijske standarde. Ali, i u tim okolnostima izdaci za kamate su značajni i procijenjeni su na 98,7 miliona eura (2,3 odsto BDP-a) u 2017. godini, a projektovani su na 85,5 miliona eura (1,9 odsto BDP-a) u 2018. godini" kazali su u CBCG.

Poseban izazov za finansiranje troškova kamata i za refinansiranje duga predstavljaće period ,,normalizacije“ kamatnih stopa na medunarodnom finansijskom tržištu, što će u jednom trenutku (iako ne u kratkom roku) nužno uslijediti. Zato je bitno, kazali su u CBCG, da sve usvojene mjere fiskalne konsolidacije budu sprovedene i da se do tada nivo javnog duga svede na održiv nivo u skladu sa projekcijama Ministarstva finansija.

Iz SB su za CIN-CG kazali da su prošlogodišnje euroobveznice izdate po konkurentnim kamatnim stopama i značajno su olakšale pokrivanje potreba za finansiranjem od 2019. go 2021. godine.

"Vlada je u periodu april-maj 2018. uzela 750 miliona eura za refinasiranje obaveza koje stižu na naplatu u periodu 2019. do 2021. godine. U aprilu 2018. Vlada je izdala euro-obveznice u iznosu od 500 miliona po niskoj kamatnoj stopi od 3,375 procenata i rok otplate od sedam godina. Novim euro-obveznicama je do sada refinansirano oko 360 miliona eura obveznica koje dospijevaju tokom 2019. i 2021. Uz to, 80 miliona eura garancije zasnovane na uobičajenoj garanciji, dobijenoj od SB je iskorišteno za udruženi zajam od 250 miliona eura uz četiri godine grejs perioda, 12 godina otplate i nisku kamatnu stopu, koja odgovora šestomjesečnom Euriboru plus marža od 2,95 procenta" objasnili su iz Kancelarije SB za naše istraživanje.

Vlada trenutno pregovara sa SB o drugoj PBG garanciji, od 80 miliona eura za potrebe finansiranja ovogodišnejg budžeta kome će nedostajati oko 555 miliona eura od čega će se oko 370 miliona finansirati novim kreditima.

U ministarstvu finansija su kazali za CIN-CG da su mjere fiskalne konsolidacije “urađene u trenutku kad su se stvorili preduslovi na njihovu implementaciju”.

“ Preduzimanje mjera u trenutku kada je ekonomija, još uvijek bila nestabilna, moglo je da prouzrokuje smanjenje ekonomskog rasta, pad privrednih aktivnosti, što je moglo da dovede i smanjenje prihoda, a što bi opet sa druge strane moglo da dovede do potrebe za još većim zaduživanjem, bilo je jedno od opredjeljenja zašto su realizovane euroobveznice.Takođe, zbog potrebe za iznosima koji su u tim godinama bili neophodni za zaduživanje budžeta, mjere fiskalne konsolidacije ne bi dale željene rezultate zbog čega su i obveznice realizovane u tim godinama” kazali su iz Ministarsva finansija za CIN-CG.

Objašnjenje više djeluje kao alibi za izbjegavanje reformi i pokušaj da se ne okruni biračko tijelo vlasti koje je uglavnom smješteno u javnom sektoru, gdje bi međunarodne finansijske institucije prvo tražile rezove. Umjesto toga, nastavljen je obrnut proces, kao rezultat neprincipijelnih koalicija sa manjinskim partnerima koje dodatno zapošljavaju svoje simpatizere. Kobajagi začuđen nad fenomenom, na nedavnom Savjetu DPS-a i predsjednik partije Milo Đukanović je primijetio da sa sjevera odlazi sve više ljudi, a istovremeno raste i broj zapooslenih u tamošnjim upravama i da se to mora mijenjati. To, ipak, nije djelovalo kao iskrena najava akcije, već više poruka onima koje eventualno pokolebaju tekuće afere Koverat, Atlas i ostale, da im radno mjesto nije bezuslovno garantovano.

Ministasrtvo finansija: Aranžman sa MMF-om bi ugrozio građane

Da je država ušla u aranžman sa MMF-om umjesto emitovanja euroobveznica, prema tvrdnji Ministarstva finansija, takva politika bi još više ugrozila životni standard građana.

“Kao što je poznato ti aranžmani zahtjevaju najčešće smanjenje zarada, penzija, značajnije povećanje poreza. Takva politika bi još više ugrozila životni standard građana, vjerovatno usporila ekonomiju, a što bi imalo i uticaja na smanjenje efekata mjera ostvarene saradnje, odnosno moguće dovelo i do ostvarenja manjih prihoda nego što je to očekivano” tvde za CIN-CG u resoru kojim rukovodi ministar Darko Radunović.

I bez aranžmana sa MMF -om građanima su poslednjih godina smanjivane zarade, zamrzavane penzije, povećane su akcize na gorivo, na snazi je krizni porez na zarade, PDV je povećavan dva puta. Samo troškovi javne uprave nijesu padali.

Kako su istakli iz Ministarstva, realizacija takvog programa iziskivala bi i sprovođenje određenih mjera koje su dogovorene sa MMF-om, tako da bi isplate išle u tranšama, nakon što MMF da saglasnost.

“Što bi u krajnjem opet zahtjevalo određenu vrstu zaduženja, kako bi se obezbijedila sredstva, jer bi država bila u obavezi da blagovremeno reguliše sve svoje obaveze. U tom dijelu, ne postoji mogućnost da se za obezbjeđivanje sredstva čeka ispunjenje uslova i da se rizikuje kada bi ona bila isplaćena, već bi država morala da obezbijedi finansiranje bez obzira na aranžman sa MMF-om. Ukoliko bi došlo do kašnjenja u realizaciji programa, jer postoji i realan rizik da može doći do odlaganja njihovog ispunjenja, takva situacija može dovesti zemlju u težak položaj, jer ne posjeduje potrebna sredstva za izmirenje svih svojih obaveza.

Imajući u vidu sve mjere koje bi iziskivalo da se preduzmu, kao i rizici koje nosi realizacija zadatih planova, kako bi sredstva bila isplaćena, procjena je bila da je bolje nastaviti samo uz tehničku podršku MMF-a, bez direktne finansijske saradnje” objasnili su iz Ministarstva finansija.

Iz tog vladinog resora kažu da uz primjenu mjera fiskalne konsolidacije može se očekivati da će doći do smanjenja deficita i javnog duga u narednom periodu, što će i pokazati dobar kurs u sporovođenju fiskalne i ekonomske politike.

Uspjeli da izgube i na zlatu

Državne zlatne rezerve od 2009. godine su založene kod londonske Credit Suisse koje je tadašnja Vlada Mila Đukanovića uzimala. Te godine država je uzela dva kredita i to jedna od 70 miliona u eurima (kamata, čak devet odsto) i drugi od 35 miliona u dolarima ( kamata 6,2 odsto plus šestomjesečni euribor) koji je naredne godine konvertovan u eure.

Za ugovor zaključen u dolarima, kao kolateral je uspostavljena zaloga nad zlatnim rezervama, kojima raspolaže Crna Gora, i koje iznose 38.477 unci. Cijena založenog zlata u godini zaključenja ugovora iznosila je oko 37 miliona dolara.

Zanimljivo je da tri godine od zaključenja zajma cijena založenog zlata porasla na 63 miliona dolara ili 50 miliona eura. Ekonomski analitičar Zarija Pejović tada je u parlamentu kao poslanik isticao da je neprihvativo da zajam plasiran Vladi suverene države, obezbijedjen preko 100 odsto ukupne izloženosti visoko likvidnim kolateralom, ima veću kamatnu stopu od one po kojoj dobijaju zajmove najkredibilnije Vlade ( kao što je Vlada Njemačke čije obveznice imaju stopu od oko dva odsto.).

“ Pored nerealno visoke kamatne stope, postoji i izgubljena dobit po dva osnova. Deponovano zlato donosi prihod od 1,5 do tri odsto godišnje. Odnosno, izgubljena je kapitalna dobit, ako se uzme ekspanzivni rast cijene zlata od 2009. godine. Ne znam ni za jedan primjer, da je tokom aktuelne krize, koja potresa javne finansije evropskih država bilo koja od njih zalagala državno zlato. Ono je temelj ekonomskog, time i političkog suvereniteta.” isticao je Pejović.

Dva kredita kod te banke su otplaćena 2014. godine kroz novi kreditni aranžman od 150 miliona eura. Od te sume su otplaćena prethodna dva kredita, a ostatak je potrošen za potrebe budžeta u toj godini. Dio od novog kredita od 30 mliona je pokriven zlatom i dolazio je na naplatu 2017. godine, da bi te godine Vlada ponvo uzela 80 miliona eura

Marija MIRJAČIĆ

Razlika u zaradama između muškaraca i žena u Crnoj Gori je - 13,9 odsto. Taj se podatak navodi u Vladinom Planu aktivnosti za postizanje rodne ravnopravnosti u Crnoj Gori (PAPRR) 2017-2021

,,Kako sam napredovala u firmi, na koju bih god poziciju došla, primala sam manju platu nego kolega, muškarac koji je prethodno na toj poziciji bio”, objašnjava sagovornica, menadžerka koja nije željela da joj se otkrije identitet. ,,Tako je i danas. Bez obzira na sve propise o zabrani diskriminacije”.

Žene u Crnoj Gori bi trebale, uz neplaćen rad kod kuće, da rade preko devet sati da bi imale istu platu kao muškarci, ukazuju istraživanja. Iako zvanična statistika ne postoji, prema nekim studijama, razlika u zaradama između muškaraca i žena u Crnoj Gori je 13,9 odsto. Taj se podatak, recimo, navodi u Vladinom Planu aktivnosti za postizanje rodne ravnopravnosti u Crnoj Gori (PAPRR) 2017-2021.

Žene zarađuju samo 86,1 prosječne zarade isplaćene muškarcima, kaže za CIN-CG Ivana Mihajlović, iz Unije slobodnih sindikata CG. Ona navodi glavne uzroke za rodni jaz u zaradama: neposrednu i posrednu diskriminaciju, niže vrednovanje ženskog rada, segregaciju na tržištu rada, tradiciju i stereotipe, povećanu potrebu žena za ravnotežom između posla i privatnog života…

Iz Saveza sindikata Crne Gore za CIN-CG podsjećaju da postoji pravna regulativa po pitanju jednakosti zarada za žene i muškarce – počev od Ustava Crne Gore, preko Zakona o radu, pa do Konvencije o eliminisanju svih oblika diskriminacije žena i Istanbulske konvencije, te da su ,,nejednake zarade za isti rad posljedica diskriminacije žena, a ne nedostatka propisa''.

Oni ističu da je veliki problem i to što nema zvanične statistike o ovom pitanju. ,,Razlozi su - netransparentnost podataka o sistemu zarada i nepristupačnost informacija o dodacima, bonusima i nagradama, službenim putovanjima, radu u odborima koje su od ključnog značaja za utvrđivanje diskriminacije u ovoj oblasti'', objašnjavaju u odgovorima poslatim CIN-CG.

No, žene ne samo da primaju manje zarade od muškaraca, nego im je otežan pristup onim poslovima i pozicijama na kojima su zarade veće.  Dostupni podaci, iako ne govore o razlikama u zaradama, jasno međutim ukazuju i na diskriminaciju žena kada je u pitanju zapošljavanje na pozicijama odlučivanja.

Prema podacima Zavoda za statistiku CG (Monstat) u publikaciji Žene i muškarci u Crnoj Gori, žene čine većinu u obrazovanju i to čak 76,6%, ali i pored toga one su u apslutnoj manjini na položajima odlučivanja, osim kada je riječ o predškolskom obrazovanju. Slična situcija je i sa drugim djelatnostima i sektorima, posebno kada su u pitanju rukovodeće pozicije. Pa tako, među starješinama samostalnih organa uprave i visokog rukovodnog kadra koje postavlja Vlada, imamo situaciju da na najvišim pozicijama (generalni direktori) muškarci učestvuju sa 56,0%, da među starješinama organa muškarci učestvuju sa 71,4%, dok tek na pozicijama zamjenika starješina imamo učešće žena od 57,1%. Ista i slična poređenja mogu se naći i za druge pozicije u javnom sektoru.

,,Kad god bi mi ponudili više rukovodeće mjesto u firmi, ispostavilo se da je da je taj poslovni trenutak krizan, da se zarade moraju smanjivati i praviti druge uštede. Pa i zarada na toj poziciji. U prevodu, dobiješ funkciju, ali ne i platu kao prethodnik”, objašnjava naša sagovornica.

U Uniji sindikata ukazuju da ne postoje precizni podaci kada je u pitanju rodna statistika na upravljačkim pozicijama, ali da istraživanja pokazuju da su žene najprisutnije na srednjem nivou menadžmenta.

,,Tu ih je 50,1 odsto dok ih je na najvišem nivou menadžmenta tek oko 36,6 odsto'', objašnjava Mihajlović.

Na zapošljavanje na odgovornijim pozicijama ne utiče ni činenica da su žene obrazovanije od muškaraca. Statistika govori da je žena posljednjih godina više na studijama 55,2, kao i na postdiplomskim studijama – specijalističkim 57,9 odsto, magistarskim 56,1. Zvanje doktora nauka 2016. steklo je 19 žena i 9 muškaraca, a 2017. 8 žena i 10 muškaraca.

,,Doprinos rastu broja visokoobrazovanog stanovništva posljednjih godina dolazi upravo od strane žena. Iako to govori u prilog ambicioznosti, stručnosti, talentu i evidentom potencijalu žena koji je značajan i za ukupan društveni i ekonomski razvoj, ono što zabrinjava je činjenica da im bolje obrazovanje još uvijek nije obezbijedilo i bolje plaćena radna mjesta'', kaže za CIN-CG  Zvezdana Oluić iz Unije poslodavaca Crne Gore.

,,Prema dostupnim statističkim podacima žene su u Crnoj Gori zaposlene uglavnom na poslovima sa manjim primanjima. Osim toga, jasno je da imamo prisutan efekat 'staklenog plafona' kako usljed postojanja neravnopravnosti zbog diskriminacije prema polu, tako i zbog činjenice da same žene često pod pritiskom brojnih obaveza vezanih za njihovu rodnu ulogu, biraju da ne preuzimaju odgovornije pozicije. Pa tako i pored činjenice da su obrazovanije od muškaraca, uglavnom rade u sektoru obrazovanja, trgovine i socijalne zaštite'', navodi Mihajlović.

Žene čine većinu zaposlenih u obrazovanju 74,2 odsto, zdravstvu i socijalnoj zaštiti 70,8 odsto, stručnim, naučnim i tehničkim djelatnostima 61,3 odsto, trgovini 56,5 odsto, ostalim uslužnim djelatnostima 55,8 odsto i finansijskim djelatnostima i djelatnostima osiguranja 50,1 odsto. Od ukupnog broja zaposlenih žena oko 86 odsto radi u uslužnim djelatnostima, a najviše ih je u trgovini (više od jedne četvrtine), obrazovanju (10,5 odsto), zdravstvu (devet odsto), uslugama smještaja i ishrane...

,,Žene su uglavnom zastupljenje u sektorima gdje su zarade niže od državnog prosjeka, ili rade na poslovima koji zahtjevaju manji stepen stručne spreme, odnosno na poslovima koji su manje plaćeni'', kažu iz SSCG. Iz ove organizacije ističu da je najdrastičniji primjer obrazovanje u kojem i pored toga što čine većinu, zapravo su u apsolutnoj manjini što se tiče položaja odlučivanja. S druge strane, najbolje pozicionirane su žene u sudu i tužilaštvu gdje čine oko 60 odsto zaposlenih.

Iz Unije poslodavaca kažu da podaci pokazuju da žene još uvijek bilježe veoma nisko učešće i u biznisu (oko 25%).

,,Podaci iz najnovijeg istraživanja UPCG ukazuju na nesklad između broja visokoobrazovanih žena i njihove nedovoljne zastupljenosti na pozicijama rukovođenja i upravljanja, što govori o tome da se značajan broj kompanija u našoj zemlji još uvijek svjesno odriče znanja, vještina i potencijala tog posebno kvalifikovanog kadra'', kaže Olujić.

Ona objašnjava da osim što se, na taj način, kompanije svjesno odriču i dobrih poslovnih rezultata, kao i brojnih drugih benefita koji mogu nastati angažmanom takvog kadra, treba istaći i da se negativni efekti odbacivanja stručne tj. visoko kvalifikovane radne snage iz korporativne ljestvice kompanija posredno odražavaju i na državu (kroz niži BDP), ali i ukupno crnogorsko društvo (kroz nižu produktivnost i životni standard).

A brojni primjeri poslovne prakse u svijetu, navode iz Unije poslodavaca, pokazuju da kompanije sa većim učešćem žena u odborima direktora imaju za 41% veći povrat kapitala i poslovne rezultate bolje za 56% u odnosu na one kompanije u čijim odborima uopšte nema žena.

Iz Unije poslodavaca kažu da njihova istraživanja pokazuju da su tri najznačajnije barijere za žensko liderstvo u menadžmentu preduzeća u Crnoj Gori to što žene imaju veću odgovornost prema porodici nego muškarci, nemaju dovoljno menadžerskog ili ukupnog radnog iskustva, kao i dodijeljene uloge od strane društva.

SVIJET: Žene zarađuju duplo manje od muškaraca

Prema podacima Eurostata, u 2016. primanja žena su u zemljama EU bila prosječno niža za 16,2% u odnosu na primanja muškaraca za obavljanje istog posla. Najveća razlika je uočena u Estoniji, gdje su muškarci primali čak 25,3% više u odnosu na žene, dok je najmanja razlika zabilježena u Rumuniji, gdje su primanja žena bila 5,2% ispod primanja njihovih kolega.

Globalna statistika je još poraznija. Žene zarađuju upola koliko muškarci, prema Svjetskom ekonomskom forumu (WEF), po kojemu je jaz u platama u 2018. bio 51 odsto.

Žena nema na vrhu, utvrdio je izvještaj, a samo trećina menadžera su žene. Prošle godine na čelu država bilo je samo 17 žena, a 18 odsto ministarskih pozicija u svijetu drže žene, te 24 odsto parlamentarnih mandata u svijetu.

Nijedna zemlja nije zatvorila jaz u platama, prema WEF-u, koji je istraživanje radio koristeći podatke Međunarodne organizacije rada, UN-ovog programa za razvoj i Svjetske zdravstvene organizacije. Island je desetu godinu zaredom na vrhu po svim pokazateljima rodne ravnopravnosti uključujući ekonomske, društvene i zdravstvene. Nordijske zemlje Norveška, Švedska i Finska među vodećim su zemljama, a slijedi Nikaragva na petom mjestu. Na dnu su Jemen, Pakistan, Irak i Sirija.

ŽENE I NEZAPOSLENOST: Uzalud obrazovanje  

Txt: Prema posljednjem popisu iz 2011. žene čine 50,60 odsto stanovinišva, procentualno ih je zapošljeno znatno manje. Prema  podacima MONSTAT-a iz Ankete o radnoj snazi za III kvartal 2018. godine ukupan broj zaposlenih u Crnoj Gori iznosio je 247.200, od čega je 108.300 žena (43,8%) i 138.900 muškaraca (56,2%).

U odgovorima koje je Zavod za zapošljavanje CG dostavio CIN-CG piše da se u njihovoj evidenciji sredinom februara nalazilo 38.605 nezaposlenih lica, od čega su 22.302 žene (57,77%) i 16.303 muškarca (42,23%). Na dan 31.12.2018. godine ukupan broj nezaposlenih je bio 41.378, od čega je 23.944 žene (57,87%) i 17.434 muškarca (42,13%). U Zavodu tvrde da se tokom prošle godine zaposlilo 15.360 lica, od čega je zaposleno 8.867 žena (57,73%) i 6.493 muškarca (42,27%).

Predrag NIKOLIĆ

“The entire privatisation sale of the national Electricity Utility of Montenegro (EPCG) to the Italian A2A company, along with minority stocks of the privatisation investment funds to the Italian A2A, was directly steered by then Prime Minister Milo Djukanovic and his cabinet confidant Branimir Gvozdenovic” says Dusko Knezevic in his interview with CIN-CG & Vijesti. Knezevic’s Atlas Mont Fund had 3.8 million EPCG shares in its portfolio. Montenegro lost over €100 million in the sale of EPCG, whereas a London-based offshore company River Financial Trading Limited (whose owners remained anonymous) stashed a whopping commission.

CIN-CG & Vijesti obtained documents which show that the tender for the EPCG controlling stake of shares was a mere simulation as A2A was already privileged over other bidders in the midst of the tender process, since it was allowed to acquire 15% of EPCG shares owned by four privatisation investment funds before the deadline for submission of bids for the state owned stake.

Dusanka Jeknic as an intermediary?

“All activities on behalf of the London-based intermediary company River which charged € 7 million for brokering the sale of EPCG shares of privatisation investment funds were steered by Dusanka Jeknic. She directly talked to me about the commission that Atlas Fund was to pay to River Ltd. Her cousin Damir Dado Asovic who lived in Milan, was the authorised representative of River Ltd.“ stated Knezevic

Other minority shareholders had already claimed for a long time that top ruling party (DPS) officials were behind the whole transaction that helped the bank of the Djukanovic's family come out of big trouble. The Italian media claimed that the EPCG handover was directly agreed between Djukanovic and then Prime Minister Silvio Berlusconi during his official visit to Montenegro which took place several months before the EPCG privatisation.

This is how it all happened: River Ltd. was imposed upon investment funds as a broker to sell their shares to the pre-selected buyer, the Italian A2A. That happened in the midst of the tender for sale of the state owned shares. River Ltd. committed itself by contract to find a buyer who will pay at least €7.1 per share in return for a commission of €0.35 per share, an unusually high commission of 5% for this type of transaction. Thereby, River Ltd. netted €6.8 million.

Atlas Mont Fund sold its stock of shares for €27.5 million, Eurofond for €44.4 million, Trend for €27.7 milion, Moneta took €23 million, while HLT Fund got  €114 thousand.

Eurofond was facilitator for other funds

According to available documents, Atlas Mont signed the contract with River Ltd. via Eurofond which was under control of Vesko Barovic, a close friend of Milo Djukanovic. Barovic is also a close friend with Dusanka Jeknic, a long-time business associate of Milo Djukanovic. She was his most trustworthy person in Italy and Milan where she lived for years. Her name and the name of Djukanovic pop-up in conversations recorded by Italian prosecutors at the time when they were investigating cigarette smuggling. Barovic’s and Asovic’s names also turned up in these transcripts.

CIN-CG & Vijesti contacted Dusanka Jeknic and asked her to confirm and explain her role in the EPCG privatisation. She replied “I am not the right interlocutor for this topic, thus I cannot help you”. President Djukanovic, in turn, did not reply to our questions about his involvement. Asovic was out of reach.

According to the documents of the Securities and Exchange Commission of Montenegro (SEC), the commission was paid directly to the account of River Ltd. However, the 2009 income report submitted by River Ltd. to the British authorities has no reference to a commission amounting millions of euros. Their balance sheet shows only £24.587.

The pre-agreement already declared the winner

The murky River Financial Trading Limited is registered in Great Britain. It has changed addresses and names several times. The contract between River and the privatisation investment funds was allegedly agreed in order to find a buyer for their EPCG shares for at least €7.1 per share. Nevertheless, the subsequent paragraph states that if A2A walks out River will subsequently find another buyer. That points out beyond doubt that the agreement was rather fictive, as the buyer was already preselected and the price already agreed upon. Two months on, at the end of July 2009, A2A paid the government  €8.4 per share, which was €1.3 above what the investment funds had been paid. That raises suspicion that the “winner” also payed River Ltd. a nice fee.

The fact that Greek consortium of the state owned energy company Public Power and private company of Victor Restis offered a much higher bid of €11.1 per share didn’t matter at the end of the day. A2A already purchased the shares of privatisation investment funds and thereby secured its seat in the EPCG management at the time when the management was deciding on the best bidder for the state controlled stake. That triggered a formal complaint from Russia’s Inter Rao which was also interested to purchase EPCG shares from the government.

Removal of trace through a jungle of companies in the Caribbean

It will be up to independent investigators one day to determine who brought in River Financial Trading Limited. However, there are many murky things about the said transaction. To start from River itself it suffices to say that the company is nothing more than a “mailbox” in London and its address is W1W 7BL. Such companies usually serve to conduct hidden and fishy transactions. The most illustrious world media have already reported about its representatives which further reinforces suspicion about the said company.

When it comes to the contract between our investment funds and River, the intermediary was represented by two persons, directors Edward Petre-Mears and Sarah Louise Petre-Mears. London-based Guardian and Washington-based International Consortium of Investigative Journalists (ICIJ) published a series of articles about off-shore companies. They also reported that the aforesaid persons were running over two thousand off-shore firms. These actually serve to hide the real owners and their money transactions while they themselves only sign the papers arriving by mail. Although River Ltd. is registered in London, the seat of its representatives is the Caribbean island of Nevis. Most companies that they represent are registered in Great Britain. They were also in the focus of other global media in 2012 as the representatives of one of the largest network of fictive companies in the world. Guardian wrote the same  year that then 38 years old Sarah Louise Petre-Mears from Bradford was running one of the “biggest business empires“ in the world made of more than 1,200 companies stretching from London over the Caribbean all the way to New Zealand. Guardian wrote that the woman’s real businesses were shrouded in mystery.

Her business partner Edward Petre-Mears is of the same calibre, being a director of 1,026 companies. The firms in their business empire usually last as long as it takes to conduct a single or just a few transactions in order to conceal the real owners, property, money origin and to enable tax evasion.

The main role of this company in the EPCG deal was likely to conceal the real recipient of almost €7 million commission paid by the investment funds, as SEC documents show.  The privatisation investment funds representatives agreed to speak to CIN-CG & Vijesti but they said that they could not remember the names of River representatives. On the other hand, they say that they do remember that they were communicating in English.

Sotra cannot remember who put him in touch with River Ltd.

“I don’t remember the manager’s name of the company that we were negotiating with over the sale of EPCG shares. I do know that we spoke English and that the contract signer was an Englishman from London” says Eurofond’s director Bojsa Sotra.

“All privatisation investment funds were in debts up to their neck, most of their money was owed to the Prva Bank. The only asset that we could instantly turn into cash were the shares of EPCG. We were looking for a buyer for months and then Rived Ltd. turned up with its offer”. He claims that “some brokerage firm” put them in touch with River. “I think it was Monte Adria Broker” says he.

Monte Adria Broker was run by Damjan Hosta, a partner of Veselin Barovic. Hosta also had connections with the Prva Bank’s owner Aco Djukanovic (prime minister's brother).

“If the funds had not sold the shares before the end of the tender process (for the government owned stocks) the Milan-based company probably would not have taken part in the EPCG privatisation“ claims Sotra.

Asked whether River Ltd. was just a cover for powerful Montenegrin officials who actually took the money in the form of commission, Sotra replied that “everything is possible“ but the funds only cared to get a good price for their shares.

The contract signed by Atlas Mont on 15 April 2009, contains a statement that the deal with River is made via Eurofond. The purchase agreement was signed on 18 May 2009. It is stated that Atlas Mont shall pay €1.35 million to River Limited for its brokering services.

Radusinovic- Two foreign visitors turned up on behalf of River Ltd.

Director of former MIG Fund Dragan Radusinovic said in the interview for CIN-CG & Vijesti that the investment funds had agreed to seek the buyer together so that they could sell their stocks. He wouldn't answer who put them in touch with River Ltd. He only said that the firm’s representatives were foreigners who expounded their offer to seek a buyer. He stated that the stock market price of EPCG shares was lower than the price offered by River Ltd. Thus he believes that the funds suffered no damage because of the transaction.

In early 2009 the stock market price of a single EPCG share was around €2 even though the nominal price stood at €7.9. MIG Fund joined the River Ltd. package deal somewhat later, i.e., after the bids were opened. A2A offered €8.4 per state owned share.

Bojanic: Now it’s all clear that the deal was illegal

"A mysterious international intermediary, a high fee, the timing and manner of transaction and the price for which four privatisation investment funds sold their EPCG shares to A2A that are documented in the contract lead to conclusion that these were unlawful acts against the interest of shareholders of privatisation investment funds. A2A was given an unfair advantage over the other bidders” said Mladen Bojanic, an economic expert and the executive of E-novativa in his interview with CIN-CG & Vijesti.

The EPCG deal- salvation for Prva Bank

The EPCG deal saved not only the privatisation investment funds but also the bank of the Djukanovic brothers which was in dire straits due to many risky loans it had granted to the regime’s friends that they could not pay back. At the end of 2008 the government helped the bank with €44 million injection in the form of a favourable loan which was approved just prior to the EPCG privatisation process. Most money paid to the privatisation investment funds came via Prva Bank as well as subsequent transactions of the government and minority shareholders. The EPCG kept its money at Prva Bank. A2A also put its €96 million for EPCG capital increase on Prva Bank account for years thus enabling the Djukanovic’s brothers bank to maintain liquidity for years. Besides, Prva Bank was the exclusive escrow agent for A2A for which the Italians were paying commission to the bank.

The then executive of Prva Bank Predrag Drecun said upon finalising the EPCG handover that the deal turned the bank into the most liquid in Montenegro while the year before the bank was on its knees. Once the transaction was finalised, there was enough money in the bank to pay back the rescue loan granted to it by the government.

There were other indicators that pointed out to the government’s bias in favour of A2A. On 2 Feb 2009 the government published the tender for the EPCG stocks which was to be closed by 30 April. However, the tender process was extended in early April while the terms and conditions of the tender were also changed. Now we can see in the revealed contracts between the privatisation investment funds and A2A that the Funds were negotiating the sale of shares with River in April while the contracts were signed in May. That raises suspicion that the government, by extending the deadline, wanted the A2A to acquire the shares of privatisation investment funds before the tender conclusion.

Apart from A2A, the bids arrived from Russia’s Inter Rao (its bid was declared invalid) Norway’s NTE (which was rejected) and Greek consortium which made the highest bid.

Minority shareholders objected to the selection of A2A and instigated legal proceedings as they felt that they were at loss since the Greeks offered a significantly higher price per share. The government retorted that the Italian bid was better while the Greeks were flawed because they lacked one notary signature and did not declare how many employees they would keep under new circumstances.

Greeks give up on lawsuit and obtain Saint Stephan Island Resort in return

The Greeks announced a lawsuit, but the company of Greek tycoon Restis suddenly decided not to wage battle in courts. Instead, to the surprise of many,  Djukanovic agreed with Restis to hand him over the island of St. Stephan which was under Aman Resorts management. Mladen Bojanic claims that “all those developments lead us to believe that everything had been organised and coordinated from one place so to install A2A in command of EPCG and to discourage other bidders. I don’t believe that those masterminds cared about national interests. They only cared about their own private interests”

There is an obvious pattern of how the most important Montenegro’s assets and enterprises were sold to pre-determined partners. Millions in commissions were paid through elusive, far-away offshore companies, including in the case of the Telecom privatisation.

Had the offer from Greeks been accepted the state would have earned a lot more- €170 million

The experts believe that it would have made sense to sell jointly the stocks of the government, the funds and minority owners. However, in the cases of Telecom and EPCG, the sales were conducted separately. Thus, it can be asserted that minority shareholders in these instances suffered a loss.

The privatisation investment funds sold their stocks for €138 million in total. Nonetheless, if the price of €8.4 which was paid to the government and small shareholders was also paid to the funds they would have received €163 million.

Even though €138 milion arrived at the accounts of privatisation investment funds, the money was swiftly spent by their managers whereas ordinary citizens that invested their vouchers in the funds had not benefited from the sale.

Had A2A not been favoured and had the Greek bid been accepted (€11.1), the state, the funds and other shareholders would have received €608 million in total. That is €170 million above what A2A paid.

Goran KAPOR / Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

„Svu operaciju oko prodaje EPCG italijanskoj kompaniji A2A i manjinskih paketa akcija fondova koordinirali su direktno Milo Đukanović i Branimir Gvozdenović, tvrdi za CIN-CG i „Vijesti“ Duško Knežević, čiji je privatizacioni fond Atlas Mont posjedovao 3,8 miliona akcija Elektroprivrede. Đukanovic je tada bio predsjednik Vlade i DPS-a.

Crna Gora je izgubila preko stotinu miliona eura prilikom prodaje akcija Elektroprivrede Crne Gore (EPCG) italijanskoj kompaniji A2A, a of-šor firma iz Londona River Financial Trading Limited, čiji su stvarni vlasnici skriveni, se dobro ugradila prilikom tog posla.

Dokumenta do kojih su došli CIN-CG i „Vijesti“, svjedoče da je tender za prodaju državnog paketa akcija EPCG 2009. godine bio samo simulacija, jer je još u jeku tenderske procedure A2A bila privilegovana u odnosu na ostale ponuđače. I to tako što joj je omogućeno da se prije isteka roka za podnošenje prijava na tender za prodaju državnog paketa akcija domogne 15 odsto akcija EPCG, koje su bile u posjedu četiri privatizaciona fonda.

Dušanka Jeknić bila posrednik?

„Poslove oko posredničke firme River iz Londona, koja je uzela gotovo sedam miliona eura kao posrednik za prodaju akcija EPCG od privatizacionih fondova, vodila je Dušanka Jeknić i direktno se dogovarala sa mnom oko provizije koju je trebao da im isplati Atlas fond. Lice koje je bilo zaduženo za kontakte ispred ove posredničke firme bio je Damir Dado Asović, Dušankin rođak koji živi u Milanu“, izjavio je Knežević. Da je vrh DPS-a iza cijelog posla, koji je pomogao Prvoj banci porodice Đukanović da izađe iz duboke krize, tvdili su ranije i manjinski akcionari, ali i mediji u Italiji, koji su isticali da je posao prodaje EPCG direktno dogovoren između Đukanovića i tadašnjeg italijanskog premijera Silvija Berluskonija, tokom njegove posjete Crnoj Gori, nekoliko mjeseci prije privatizacije EPCG.

Evo kako je sve išlo: preko fantomske firme River, nametnuto je fondovima da direktno prodaju svoje akcije unapred određenom kupcu tj. italijanskoj A2A. I to u sred tenderskog postupka za prodaju državnog paketa akcija. Ugovorom se River obavezao da će fondovima naći kupca po cijeni od najmanje 7,1 euro po akciji, a za to dobiti proviziju od 0,35 eura po akciji, što je neuobičajeno visoka naknada od čak 5% za ovakvu vrstu posredovanja. To je Riveru donijelo 6,8 miliona eura.

Atlas mont fond je prodao svoje akcije za 27,5 miliona eura, Euro fond za 44,4 miliona, Trend za 27,7 miliona, Moneta za 23 miliona a HLT fond za 114 hiljada eura. Trend je tom poslu pristupio nešto kasnije i dobio 15,8 miliona.

Fondovi ugovoru pristupili preko Eurofonda

Kako piše u ugovoru koji je sa Riverom potpisao Atlas Mont, u koji smo imali uvid, fondovi su ovom poslu pristupili preko Eurofonda, kojim je tada upravljao bliski Đukanovicev prijatelj Veselin Barović. Barović je blizak prijatelj i Dušanke Jeknić, dugogodisnje saradnice Mila Đukanovića, koja je bila njegova veza od povjerenja sa Italijom i Milanom, u kojem je živjela godinama. U transkriptima razgovora koje je snimilo italijansko tužilaštvo tokom istrage duvanskih poslova, pored Jeknićke i Đukanovića, pominju se i Barović i Asović.

Na pitanje da li je imala i kakvu ulogu u privatizaciji EPCG Dušanka Jeknić je za CIN-CG i „Vijesti“, odgovorila: “Na temu koja je premet vašeg interesovanja nijesam pravi sagovornik, te vam s tim u vezi ne mogu pomoći”.

Predsjednik Đukanović nije odgovorio na pitanja u vezi svoje umješanosti. Do Asovića nijesmo mogli doći. Provizija je, prema dokumentima Komisije za hartije od vrijednosti (KHOV), isplaćena direktno na račun Rivera. Međutim, prema finansijskim dokumentima Rivera predatim britanskim poreskim vlastima za 2009. godinu, nigdje se ne prikazuje milionska provizija. Ukupni bilans firme te godine iznosio je svega 24.587 funti.

U predugovoru već pisalo ko je kupac

Fantomska firma River Financial Trading Limited, registrovana je u Velikoj Britaniji i više puta je mijenjala adrese i nazive. Prema ugovoru sa fondovima, posao sa Riverom se sklapa navodno zbog pronalaženja kupca akcija EPCG i to po cijeni od najmanje 7,1 euro po akciji. A u kasnijem paragrafu ugovora se ističe da će River, ako A2A odustane, naći drugog kupca akcija, što nedvosmisleno ukazuje na sumnju da je ugovor fiktivan, da je kupac već pronađen i da je sa njim već bila dogovorena cijena za otkup akcija. Samo dva mjeseca kasnije, krajem jula 2009, za državni paket akcija A2A je ponudila 8,4 era po akciji, što je čak 1,3 eura više od onoga što su dobili fondovi. To neminovno izaziva sumnju da je River dobila proviziju ne samo od fondova već i od kupca akcija.

To što je grčki konzorcijum, kojeg su činili grčka državna energetska kompanije Public Power i privatna biznismena Viktora Restisa, nudio znatno više, čak 11,1 euro po akciji, nije u konačnom imalo efekta. Zbog toga što je ranije kupila akcije fondova, A2A je imala čak i predstavnika u menadžmentu EPCG u periodu odlučivanja po tenderu za državni paket akcija. To je i bio razlog zbog kojeg se žalila ruska firma Inter Rao, koja je takođe bila zainteresovana za kupovinu akcija EPCG od države.

Skrivanje tragova preko mreže firmi sa Kariba

Ko je firmu River Financial Trading Limited uveo u posao utvrdiće neki nezavisni istražitelji, ali je mnogo toga u čitavoj transakciji mutno. Pođimo od same River, koja je u stvari firma „poštansko sanduče“, registrovana na adresi u Londonu W1W 7BL. Takve firme obično služe da bi se preko njih vršile skrivene i sumnjive transakcije, a da je River jedna od tih kazuje više natpisa objavljenih o njenim zastupnicima, i to u najuglednijim svijetskim medijima.

Firmu River u ugovoru sa našim privatizacionim fondovima formalno su zastupala dva lica: direktori Edvart Petre-Mears i Sarah Louise Petre-Mears. Londonski Gardijan i vašingtonski Međunarodni konzorcijum istraživačkih novinara (ICIJ) u serijalu o tajnama of-šora objavili su da ove dvije osobe upravljaju sa preko dvije hiljade of-šor firmi. Gardijan i ICIJ zaključuju da se iza Edvarda i Sarah ustvari kriju pravi vlasnici i tokovi novca, a da oni samo potpisuju papire.

Iako je firma River registrovana u Londonu, sjedište njenih zastupnika je na karipskom ostrvu Nevis a najveći broj firmi koje zastupaju registrovan je u Velikoj Britaniji. Njih dvoje su 2012. godine bili u centru interesovanja ne samo Gardijana i ICIJ već i drugih svjetskih medija, kao predstavnici jedne od najvećih mreža fiktivnih of-šor firmi na svijetu. Te godine Gardijan je pisao da je tada 38-godišnja Sarah Louise Petre-Mears iz Bratforda na čelu „najvećeg poslovnog carstva“ na planeti jer vodi preko hiljadi i dvijesta firmi od Londona preko Karipsklih ostrva do Novog Zelanda. Gardijan navodi da su stvarni poslovi koje vodi ova žena misterija a da ona samo potpisuje dokumenta koja dobija preko pošte.

Isto je i sa njenim poslovnim partnerom Edvart Petre-Mears koji je direktor u 1.026 firmi. Firme iz njihove imperije, kako je navodio Gardijan, obično služe samo za jednu ili više transakcija da bi se sakrili stvarni korisnici, imovina, porijeklo novca i izbjeglo plaćanje poreza.

Glavna uloga ove firme u poslu sa EPCG mogla bi biti skrivanje tragova kome je zaista otišla provizija od preko šest miliona eura, koju su fondovi platili Riveru, kako se vidi i iz dokumenata naše KHOV. Dok Duško Knežević tvrdi da je čitav posao ugovorio Đukanović i Gvozdenović, a da je ispred Rivera sa fondovima oko ugovora i provizije pregovarala Dušanka Jeknić sa Damirom Asovićem, predstavnici fondova koji su pristali da razgovaraju za CIN-CG i “Vijesti”, tvrde da su u ime Rivera pregovore vodili ljudi čijih se imena ne sjećaju, ali da su razgovarali na engleskom.

Šotra se ne sjeća ko ih je spojio sa Riverom

„Ne sjećam se imena direktora firme sa kojom smo pregovarali oko prodaje akcija EPCG. Znam da su pregovori vođeni na engleskom jeziku i da je potpisnik Englez iz Londona“, kaže direktor Eurofonda Bojša Šotra.

„Svi fondovi su tada bili prezaduženi, najviše prema Prvoj banci. Jedinu imovinu koju smo mogli brzo da unovčimo za veće sume, bile su akcije EPCG. Mi smo mjesecima tražili kupce, a onda se pojavio River sa svojom ponudom“. Šotra je kazao da ih je sa Riverom povezala neka brokerska kuća: “Čini mi se Monte Adria broker”.

Monte adria broker vodio je Damjan Hosta, partner Veselina Barovića, a povezan i sa vlasnikom Prve banke Acom Đukanovićem.

“Da fondovi nijesu prodali akcije prije okončanja tendera za državni paket, kompanija iz Milana vjerovatno ne bi ni učestvovala u privatizaciji EPCG”, tvrdi Šotra.

Na pitanje da li je možda River bila paravan, iza koje su stajali neki moćni crnogorski krugovi koji su stvarno uzeli proviziju, Šotra je rekao „da je sve moguće“, ali da je njima bilo važno samo da prodaju akcije po dobroj cijeni.

U ugovoru koji je Atlas mont potpisao 15.04.2009, stoji da oni poslu sa Riverom pristupaju preko Eurofonda. Ugovor o prodaji akcija potpisan je 18.05.2009, a prema njemu Atlas mont za posredovanje Riveru treba da plati 1,35 miliona eura.

Bojanić: Sada je jasno da je posao bio nezakonit

„Tajanstveni inostrani posrednik, visina provizije, vrijeme i način prodaje, kao i cijena po kojoj su četiri fonda prodala akcije EPCG kompaniji A2A, sve su to bile stavke koje su još tada izazivale sumnju u ispravnost i zakonitost tog posla. Danas, nakon što su se pojavili materijalni dokazi u vidu ugovora sa Riverom, koji u dobroj mjeri rasvjetljavaju čitav slučaj, siguran sam da je ovaj posao urađen u suprotnosti sa zakonskim propisima, logikom i dobrom praksom djelovanja u korist akcionara fondova. Takođe, nemam dilemu i da je ovaj posao direktno uticao na prodaju akcija EPCG u vlasništvu države, jer je A2A dobila veliku prednost u odnosu na ostale zainteresovane za učešće na javnom tenderu“, kaže za CIN-CG i “Vijesti” ekonomista Mladen Bojanić, izvršni direktor E-novativa.

Posao koji je spasio Prvu banku

Transakcija akcijama EPCG nije bila spas samo za fondove, već i za Prvu banku porodice Đukanović, koja je zbog rizičnih poslovnih poteza, izdavanja kredita bez pokrića i drugih plasmana bila upala u krizu, pa je krajem 2008, upravo pred privatizaciju EPCG, država pomogla sa 44 miliona eura. Najveći dio novca koji su dobili fondovi išao je preko Prve banke, ali i kasnije transakcije, države i manjinskih akcionara. Na računu EPCG u Prvoj banci A2A je uplatila i 96 miliona za dokapitalizaciju. Taj novac je godinama čuvan na računu i omogućavao je likvidnost banci porodice Đukanović. Prva banka bila je eskluzivni eskrou agent kompanije A2A i za to imala proviziju.

Tadašnji direktor Prve banke Predrag Drecun je nakon završetka privatizacije EPCG kazao da je zahvaljujući ovom poslu ta banka, koja je samo godinu ranije bila na koljenima, postala najlikvidnija u Crnoj Gori. Nakon što se u nju slio novac od EPCG, Prva je vratila i posljednju ratu kredita koji joj je za opstanak pozajmila Vlada.

Da je A2A, koja je sada u postupku potpunog izlaska iz EPCG, bila favorizovana 2009. godine ukazivalo je još činjenica. Evo nekih tehničkih detalja. Vlada 2. februara raspisuje tender za prodaju dijela akcija EPCG koji je trebao da bude završen 30. aprila, a zatim početkom aprila produžava taj rok mijenjajući i uslove tendera. Sada iz ugovora fondova sa A2A vidimo da su se oni u aprilu dogovarali sa Riverom o prodaji akcija, a da su ugovor potpisali u maju. To ukazuje na sumnju da je Vlada produžavanjem željela da A2A preuzme akcije fondova prije isteka roka za predaju ponuda.

Osim A2A, ponude su predali i ruska kompanija Inter Rao, čija je prijava proglašena nevažećom, norveški NTE koji je odbijen i grčki konzorcijum koji su ponudio najviše novca.

Manjinski akcionari su javno negodovali nakon što je prihvaćena ponuda A2A i pokrenuli sporove pred sudom jer su smatrali da su oštećeni pošto su Grci nudili znatno veću cijenu po akciji. Vlada se pravdala da su Italijani dali potpuniju ponudu, a Grcima su zamjerali zbog nedostatka jednog potpisa notara i što nijesu precizirali koliko radnika zadržavaju.

Grci odustali pa dobili Sveti Stefan

Grci su najavljivali tužbu, međutim kompanija tajkuna Restisa odustala je od sudskog epiloga preko noći. Umjesto na sudu, Đukanović se sa Restisom sporazumio oko Svetog Stefana. Kad se očekivalo da Grci podnesu žalbu, osvanula je vijest da je Restis preuzeo upravljanje nad Svetim Stefanom od Amana. Sva ova dešavanja, kaže Bojanić, navode na zaključak da se radi o organizovanim, koordinisanim i sa jednog mjesta vođenim aktivnostima sa ciljem da se pomogne kompaniji A2A da dobije upravljanje nad EPCG, tako što će se ostali potencijalni investitori obeshrabriti prilikom razmatranja učešća na tenderu. „Ne vjerujem da je to rađeno u tzv. državnom interesu, naprotiv, vjerujem da su se organizatori, nalogodavci i izvršioci ovih aktivnosti prvenstveno rukovodili vrlo ličnim interesima“, kazao je Bojanić.

Očito je da se radi o uvježbanoj grupi koja najznačajnija crnogorska preduzeća prodavala unaprijed određenim partnerima. Milionska provizija za te poslove obično je išla preko fantomskih firmi. I u slučaju Telekoma, novac za fiktivne ugovore išao je preko of-šor kompanija.

Da je prihvaćena ponuda Grka 170 miliona više za sve

Prema riječima stručnjaka, bilo bi normalno da je skupa prodavan paket i države, fondova i malih akcionara. Međutim kod Telekoma i EPCG išlo se odvojenim ponudama, pa se može reći da su oštećeni građani koji su imali vaučere u fondovima i mali akcionari.

Fondovi su svoje pakete prodali za ukupno 138 miliona eura, a da je cijena bila 8,4 eura po akciji, koliko su kasnije prodali Vlada i mali akcionari, mogli su dobiti 163 miliona.

Da nije bilo privilegovanja A2A i da je prihvaćena ponuda grčkog konzorcijuma koji su bili spremni da plate za akciju 11,1 eura, država, fondovi i mali akcionari moglu su zajedno dobiti 608 miliona eura ili oko 170 miliona više nego što su dobili od A2A.

Iako su fondovi dobili 138 miliona eura, njihove uprave su taj novac brzo potrošile. Građani, koji su uložili vaučere u fondove, od toga nijesu imali koristi.

Radusinović: Dolazila su dva stranca iz Rivera

Direktor nekadašnjeg fonda MIG, sada društva za upravljanje nekretninana, Dragan Radusinović kazao je za CIN-CG i „Vijesti” da je na tadašnjem Udruženju investicionih fondova dogovoreno da zajednički traže kupca za svoje akcije u EPCG.

Nije odgovorio na pitanje ko ih je i kako povezao sa kompanijom River, već samo da su predstavnici te firme stranci koji su na nekom od narednih sastanaka Udruženja prezentovali svoju ponudu za pronalaženja potencijalnog kupca.

On je kazao da je u trenutku potpisivanja ugovora sa Riverom cijena akcija EPCG na berzi je bila niža od ponuđene ugovorom, tako da smatram da fondovi nijesu oštećeni ovim poslom.

Početkom te 2009. godine cijena akcije EPCG iznosila je do dva eura na berzi iako je nominalna bila 7,9 eura. MIG se tek naknadno priključio prodaji akcija preko Rivera, i to nakon što su otvorene ponude A2A za državni paket po 8,4 eura za akciju.

Goran KAPOR / Milka TADIĆ-MIJOVIĆ