Relevantne međunarodne institucije iz godine u godinu ocjenjuju da je prosjačenje u Crnoj Gori najrasprostranjeniji vid ekonomske eksploatacije djece. Kod kuće se ovaj problem uglavnom ignoriše

Mladić romske nacionalnosti sa ispruženom rukom prema vozačima koji zastaju na raskrsnici. Stoji nepomično, pogleda praznog i sa lepljivom trakom preko usta, nijem na zapitkivanja prolaznika.

Romska organizacija mladih "Koračajte sa nama - Phiren amenca ", izvela je nedavno višednevni performans u centru Podgorice, u nadi da će, kad već ne mogu apeli,  tišina proizvesti efekat krika, koji bi trebalo da probudi svijest o problemu dječijeg prosjačenja u Crnoj Gori i o mogućim užasnim posljedicama koje se ignorišu.

“Jedni su nezainteresovano prolazili, drugi su zaustavljali svoje automobile i izlazili da im daju novac, ostali su pokušavali da pričaju sa performerima i izvuku određene informacije, a pojedini su čak bili spremni da stanu pored mladih aktivista i takođe prose“, kaže direktor ove organizacije Elvis Beriša.

Prema podacima Ujedinjenih nacija, Evropske komisije i Državnog sekretarijata SAD, prosjačenje predstavlja najrasprostranjeniji vid ekonomske eksploatacije djece u regionu, pa i u Crnoj Gori.

U svojim izvještajima, te međunarodne institucije navode da je Crna Gora i dalje zemlja porijekla, tranzita i odredišta za muškarce, žene i djecu koji su žrtve trgovine ljudima u svrhu seksualne eksploatacije i prinudnog rada, a da su djeca, u najvećoj mjeri romskog porijekla, primoravana na prosjačenje.  Crna Gora se i Konvencijom o pravima djeteta obavezala da će štititi i osigurati prava djeteta, kao i da će osigurati da se domaćim zakonima ne dozvoli uključivanje djece, pod bilo kakvim okolnostima, u prostituciju, pornografiju i prisilan rad.

Međutim, situacija u praksi je drugačija, pa se stiče utisak da crnogorske institucije, ali ni građani, ne mare mnogo za veliki broj djece koji svakodnevno možemo vidjeti kako prose na ulicama.

U izvještaju Centra za demokratiju i ljudska prava (CEDEM) i Crnogorskog ženskog lobija, iz februara prošle godine, se ističe da poseban problem predstavlja nedostatak preciznih statističkih podataka o rasprostranjenosti dječjeg prosjačenja, kao i reviktimizacija žrtava koje vrlo teško nalaze izlaz iz „začaranog kruga“ prosjačenja.

Prema podacima Kancelarije za borbu protiv trafikinga, u Skloništu za žrtve trgovine ljudima tokom 2016. godine je bila smještena samo jedna potencijalna žrtva trgovine ljudima - prisilnog prosjačenja.

Uprava policije je ranije objavila da je prošle godine podnijeto oko 60 prekršajnih prijava zbog prosjačenja, najčešće roditelja koji šalju djecu da prose. Iz ove Uprave su gotovo mjesec dana ignorisali zahtjev CIN CG-a da nam obezbijede sagovornika na temu prosjačenja.

Prihvatilište bi bilo bolje od doma za prestupnike

Elvis Beriša u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN CG), kaže da, prema njihovim saznanjima, u našoj zemlji ne postoji organizovano prosjačenje.  Od policije do sada, kako kaže, ni oni nijesu dobili odgovore o tome da li imaju saznanja o organizovanom prosjačenju. Na drugoj strani, iz Centra za socijalni rad su im rekli da najčešće roditelji navode djecu da prose, zbog loših uslova u kojima žive. Phiren amenca je tokom 2016. godine i početkom 2017. na teritoriji Podgorice identifikovala 20 djece koja redovno prosjače na ulicama glavnog grada.

„ Sigurni smo da ih ima više, posebno na primorju tokom ljetnje sezone. Uzrast ove djece se kreće od dvije do 17 godina. Konstantno se broj djece koja žive i rade na ulici povećava“, naveo je Beriša.

On ističe da su tokom 2017. godine, razgovarajući sa romskim porodicama i predstavnicima osnovnih škola u Podgorici, otkrili da je više od 50 djece van školskog sistema, a još toliko bi moglo da napusti školu.

„ Kao najslabiju kariku u lancu institucija škole navode Centar za socijalni rad koji, prema njihovim navodima, ne reaguje adekvatno, a ponekad uopšte i zbog toga djeca su i dalje na ulici“, naveo je Beriša.

On ocjenjuje i da je veliki problem to što ne postoji koordinisanost institucija za adekvatno rješavanje ove pojave, nedovoljna senzibilnost većine službenika da se uhvate u koštac sa dječijim prosjačenjem, neadekvatan pravni i zakonodavni okvir i čekanje institucija da posao završi neko drugi umjesto njih.

Tu je i dugogodišnja praksa nečinjenja, svojevrsni podstrek iz institucija da se djeca bave prosjačenjem, jer ih „ne diraju“ kada ih zateknu da to rade.

„Prisutnosti su i stereotipi i predrasude o tome da je prosjačenje stil i tradicija života Roma“, naveo je Beriša.

Sve ovo bi se riješilo, prema njegovim riječima, uspostavljanjem ili obezbjeđivanjem prihvatilišta u kojem bi se zbrinula sva djeca, koja su žrtve nasilja i ulice, a koja bi paralelno radila sa osnaživanjem njihovih porodica.  Često se dešava da dijete zatečeno u prosjačenju, bude smješteno u Domu za maloljetnike sa vršnjacima koji su u sukobu sa zakonom. Kade se ta djeca vrate roditeljima, a možemo ih istog dana opet vidjeti na ulici.

„I sami radnici u ovom vaspitnom domu kažu da toj djeci nije mjesto tamo i da oni nemaju mogućnosti i uslove da rade sa njima“, kaže Beriša.

Milić: Ne pomažete im ako im dajete novac

Koordinatorka Defendologija centra u Nikšiću Jelena Milić za CIN-CG ocjenjuje da su djeca koja žive i rade na ulici u velikom riziku da postanu žrtve trafikinga.  Ona ističe da su ove godine imali tri slučaja seksualnog zlostavljanja te djece, te da su postupci u toku.

„Svi ti slučajevi pokazuju da ta djeca preživljavaju najstrašnije oblike nasilja, torture, nerijetko ih tuku i porodice i građani“, navela je ona. Djeca su, prema njihovom iskustvu, najčešće iz romsko egipćanske zajednice i izložena su brojnim oblicima nasilja, a njihove porodice su obično i njihovi eksploatatori.

„Građani moraju da znaju  da, ne pomažu djeci kada im daju novac,  jer to njihovi eksploatatori, vrlo često roditelji ili staratelji“, istakla je Milić.

Djeca su, prema njenim riječima, izložna nasilju ukoliko ne donesu novac. Primijetili su i da tu djecu često šalju na primorje tokom sezone, te da tokom ljeta dolaze i ljudi iz regiona najviše, pa se obim prosjačenja širi.

„Sve se to može povezati sa trafikingom, sve ove vrste eksploatacije koje se dešavaju u primorskim gradovima, jer ih tamo neko iskorišćava, radno eksploatiše,rade teške poslove, nose vreće ispred kafića, čiste snijeg zimi sa krovova za pet eura“, pojašnjava Milić.

Posebno su, ističe ona, ugfrožene  djevojčice,  višestruko diskriminisane i u velikoj opasnosti da postanu žrtve trafikinga.

“Te djevojčice često preživljavaju najstrašniju sudbinu, zlostavljanja i zanemarivanja. One ne biraju svoju sudbinu, već ih ona nosi tamo gdje drugi odrede, obično roditelji”, objašnjava Milić.

Ona ističe i da ima i situacija gdje prose djeca i odrasli iz bioljestojećihporodica, ali one nijesu česte.

„Imamo i porodice koje idu od grada do grada, koje to vide kao svoje osnovno zanimanje. Bilo je i situacija da pokupe po desetoro djece u kombi, pa ih ostave po raskrsnicama da prose. Imamo i slučajeve da dođu roditelji poslije par sati i objašnjavaju kako su dijete poslali u prodavnicu, pa se izgubilo, a oni ga, ustvari, ostave na ulici da prosi“, ispričala je koordinatorka Centra.

Česte su slike i da roditelji tjeraju djecu da im donose alkohol, cigarete, gorivo, te da ako ne isprose dovoljno novca, ne smiju doći kući.

“Represivni način rada nije uvijek dobrodošao, s nekim porodicama mora se raditi na drugi način da bi se eventualno nešto promijenilo”, istakla je ona.Obično su to, objašnjava, potpuno disfunkcionalne porodice i ta djeca nerijetko kasnije postaju izvršioci a često i žrtve krivičnih djela.

Veliki problem je, dodaje, i zloupotreba beba.

“Sumnjamo da roditelji zloupotrebljavaju djecu, pa im čak daju i razna sredstva kako bi bila mirna. Nelogično je da dijete spava cijeli dan”, istakla je Milić.

Govoreći o saradnji sa institucijama, ona je navela da se ranije dešavalo da imaju problem sa centrima za socijalni rad.

„Najčešće je to nerazumijevanje i neprihvatanje da problem postoji. Ne mogu da kažem da oni neće da sarađuju, ali se vrlo često s njihove strane dešavalo da imamo negiranje ove pojave ili je njegov značaj umanjivan u smislu kako je to mali broj djece, što ne odgpovara stvarnosti. Vidite svakodnevno koliko ljudi na ulici traži novac, problem je raširen do te mjere, da je uočljiv svakom građaninu“, navela je Milić.

Problem je, upozorava ona, što te djece često nema u matičnom registru rođenih, nijesu korisnici materijalnog obezbjeđenja porodica, pa im centri ne mogu pomoći. Prema njenim rijećima, saradnja institucija i građana mora biti na mnogo boljem nivou. Mnogo veća pažnja mora se posvetiti djeci koja žive i rade na ulici, jer je to jedna od najugroženijih grupacija u Crnoj Gori“, istakla je Milić.

Građani skoro nikad ne prijavljuju prosjačenje, kao ni institucije koje bi trebalo da se bave time.

“Mijenjanje svijesti je dugotrajan proces. Nije dovoljno razvijena svijest o štetnosti i problemu prosjačenja kod nas“, zaključuje Milić.

Umjesto novca – bonovi

Koordinatorka Defendologija centra vjeruje da bi trebalo kažnjavati i građane koji daju novac prosjacima.

„Propisana regulativa je jako dobra, ali ima jedan nedostatak. Trebalo bi kažnjavati svako ponašanje građanina koji davanjem novca podstiče tu djecu i njihove roditelje da ostaju na ulici“, objasnila je Milić.

Centar će pokušati da sa Ministarstvom rada učestvuje u projektu kojim bi građanima omogućili alternativne načine kako da pomognu, kroz obezbjeđivanje kupovine određenih bonova, kojima bi prosjaci mogli da u određenoj organizaciji i dobiju hranu i odjeću.

„Kaznena politika je dosta blaga. Problem prosjačenja se posmatra kroz sažaljevanje, pa kazne nijesu na nivou propisanih za ta djela“, istakla je Milić.

Zakonom o javnom redu i miru predviđene su kazne od 30 do 200 eura za osobe koje prosjače. Protiv djece i maloljetnika prekršajne prijave se ne podnose, jer njih Konvencija o pravima djeteta i drugi međunarodni akti tretiraju kao žrtve. Zakon o javnom redu i miru takođe predviđa kaznu zatvora od 30 do 60 dana za prisiljavanje na prosjačenje maloljetnog lica, dok Krivični zakonik prosjačenje maloljetne djece prepoznaje kroz krivična djela Zapuštanje i zlostavljanje maloljetnog lica sa kaznom od tri do pet godina zatvora i Trgovina ljudima za koju je propisano od tri do deset godina zatvora.

Prvi put na tuširanje

Defendologija centar se bavi i djecom koja prose i njihovom užom rodbinom kroz psihološka savjetovanja, izlete, druženja kreativne radionice, posjete porodicama.

Osim toga, obezbjeđuju im tuširanje, šišanje, pranje veša, obroke i razne donacije.

“Ima slučajeva da se dijete nije istuširalo nikad, da ne umije da koristi tuš, fen i slično”, navodi Milić.

U Nikšiću imamo oko 30 djece koja žive i rade na ulici, mada je to broj koji varira, od čega je 15 stalno na ulici. Oko 90 korisnika gotovo svakodnevno dolazi u Centar”, rekla je Milić.

U Centru borave djeca od 5 do 18 godina, ali vrlo često i njihova mlađa braća i sestre koji dođu sa njima.

Maja BORIČIĆ

Veoma je teško dokazati krivična djela trafikinga. Istrage su trajale više mjeseci, s mjerama tajnog nadzora, korišćenjem prikrivenih isljednika, ali se sve svelo na posredovanje u vršenju prostitucije, kaže policijski inspektor Marko Brajović

Sredovječna žena sa primorja ostala je bez posla. Javila se na oglas da čisti stan u Podgorici.  Čovjek koji ju je sačekao, prvo je pretukao, zatim silovao i zaključao u stanu. To se ponavljalo nekoliko dana, a onda se domogla noža i izbola ga. Osuđena je za ubistvo.

Druga žena iz Srbije javila se prošle godine na oglas da iznajmi stan u Budvi, gdje svake godine dolazi da radi.  Kada je došla u stan pored autobuske stanice,  vlasnik  ju je zaključao, držao nekoliko dana i dovodio još dvojicu primoravajući je da ih seksualno zadovoljava. Nekako se iščupala poslije nedelju dana i sva slomljena vratila u Srbiju. Nije smjela nikome da ispriča, jer joj je uzeo adresu i zaprijetio. Kada je došla ponovo, vidjela je isti oglas i dala podatke nevladinoj organizaciji koja se bavila pitanjima nasilja nad ženama. Sve je stiglo do policije, ali povratne informacije nema, iako je čovjek to očigledno radio godinama.

Ovo su samo neki od drastičnih slučajeva trafikinga, koje je Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN CG) ispričala direktorica NVO Sigurna ženska kuća Ljiljana Raičević. Ona kaže da je mnogo oglasa u regionu gdje se žene pozivaju da dođu u Crnu Goru i rade kao konobarice i spremačice, a kasnije ih maltretiraju i traže seksualne usluge. Pojedini noćni klubovi, uprkos tome što su i nekoliko puta procesuirani za kriminalno udruživanje i prostituciju, i dalje nesmetano rade, a policija od toga pere ruke. Raičevićka, čak, tvrdi da neki policajci obezbjeđuju ove lokale.

U policiji tvrde da, prema njihovom iskustvu, u Crnoj Gori najviše ima seksualne eksploatacije mlađih ženskih osoba, uz posrednika. Tužilaštvo, na osnovu svega što uradi policija, uglavnom ne prepoznaje trgovinu ljudima, već najčešće posredovanje u vršenju prostitucije. Dok u policiji tvrde da u većini slučajeva prostitutke u Crnoj Gori dobrovoljno rade taj posao, Raičevićka kaže da je to u više od 90 odsto trafiking, jer mali broj žena radi individualno, uvijek ih neko kontroliše, nadgleda, nabavlja klijente i uzima novac.

„ Kada daje pare, klijent od nje može da dobije sve, pa i da je istuče, da se iživljava, ne mora da donese potvrdu da je zdrav i slično. To je najdrastičnije kršenje ljudskih prava“, ocijenila je ona.

Nezakonita trgovina u sferi prostitucije, prema njenim riječima, može po zaradi koja se ostvaruje vrlo lako da prestigne tržište droge, jer se mnoge prostitutke bave i prodajom narkotika, zato što ih na to tjeraju makroi.

„Većina žena je primorana da prodaje svoje tijelo za goli opstanak. Nijedna prostitutka sa kojom smo mi razgovarali nije rekla da bi prije izabrala taj posao, nego da, recimo, radi u samoposluzi “, tvrdi Raičević.

Žrtve sa kojima se sreće su izrabljivane, oduzimana su im dokumenta, trpe najveće nasilje, pod batinama, ucjenama, na alkoholu i drogama. " Takva žena sigurno neće doći u policiju i reći da to ne radi dobrovoljno", ocijenila je Raičević.

Slabe rezultate u suzbijanju ove vrste trafikinga, ona objašnjava nebrigom države i slabim radom policije.

„ Pun avion ruskih državljanki dođe u Crnu Goru na poziv Rusa koji ovdje žive, da im upotpunjavaju igranke i žurke. I nijednom se policija nije zapitala zašto su 35 djevojaka iz Rusije u avionu, a imaju povratnu kartu za dva dana. Svaki portir, recepcioner, taksista danas u Crnoj Gori može povezati sa prostitutkom“, navela je ona.

Brajović: Ako ne dokažemo prisilu, nema trafikinga

Šef Kancelarije za borbu protiv trafikinga Zoran Ulama kaže da je mnogo veći broj žena koje su prošle kroz Vladino sklonište, ali se u statistikama ne vode kao žrtve, jer nije dokazano. On tvrdi da policija provjerava noćne klubove, ali da nije bilo opipljivih rezultata. „ Ti postupci svedu se na posredovanje u prostituciji, jer se često dešavalo da žrtva promijeni iskaz. Istrage nijesu bile dobre, bez materijalnih dokaza“, kaže Ulama.

Viši inspektor u Odsjeku za suzbijanje trgovine ljudima, krijumčarenja i ilegalnih migracija u Ministarstvu unutrašnjih poslova Marko Brajović kazao je u razgovoru za CIN-CG da je policija dužna shodno svojim nadležnostima i zakonom da prikuplja dokaze u saradnji sa nadležnim tužilaštvom. U daljim fazama tužilaštvo ocjenjuje i kvalifikuje krivično djelo. On objašnjava da, ukoliko posrednik raspolaže sa više ženskih osoba, ne primjenjuje silu, prijetnju, bilo koji način uticaja, ne ucjenjuje, ne zadržava im putne isprave, ne ograničava im kretanje, a one pristaju na seksualnu eksploataciju i imaju procenat od naplaćenih seksualnih usluga, onda tužilac u praksi u najvećem broju slučajeva nema elemenata da se to može kvalifikovati kao trgovinu ljudima, već kao posredovanje u prostituciji.

„ Postoje smjernice od evropskih eksperata koje ukazuju na to da bi trebalo razmotriti i izmjenu tog dijela zakonskih rješenja“, kaže Brajović.

U Crnoj Gori, kaže on, postoje i slučajevi maloljetnica koje su seksualno eksploatisane. Prema zakonu, nije potrebno da postoji bilo koji element prisile, ukoliko je u pitanju maloljetna osoba, da bi bila prepoznata kao žrtva trgovine ljudima. Naglašava, međutim, da je veoma teško dokazati trgovinu ljudima zbog same specifičnosti i mnogih elemenata koji bi trebalo da budu prepoznati “u biću krivičnog djela”. Istrage su u prethodnom periodu trajale više mjeseci, s mjerama tajnog nadzora, korišćenjem prikrivenih isljednika, ali je većina tih slučajeva, upravo iz navedenih razloga, procesuirana kao posredovanje u vršenju prostitucije. Činjenicu da je i tako prethodne godine procesuiran samo jedan slučaj posredovanja u vršenju prostitucije, inspektor objašnjava višemjesečnim radom na određenim predmetima. Brajović kaže i da je jedan broj predmeta iz prethodnog perioda i dalje aktivan i tek se očekuje procesuiranje. Problem je i u smanjenim kapacitetima, u slučajevima kada je te policijske službenike zbog hitnosti potrebno angažovati na drugim zadacima, kao i u opterećenosti velikim brojem predmeta ilegalnih migracija. Ali problem je prepoznat i on se, kaže, rješava, jer je formiran novi tim sa više ljudi koji će se baviti upravo trafikingom. „Sada ćemo imati odsjek za trgovinu ljudima i ilegalne migracije sa osam radnih mjesta. Do sada su se shodno sistematizaciji uskostručno time bavila tri čovjeka, ali osim toga na nivou centara i odjeljenja bezbjednosti postojali su i dalje postoje službenici koji su preduzimali aktivnosti, u koordinaciji sa SKP-om, na otkrivanju i suzbijanju ovih krivičnih djela“, naveo je on.

Brajović kaže da se u Crnoj Gori prostitucija uglavnom obavlja preko posrednika.  Na pitanje CIN-CG, kako i dalje rade poznati noćni klub Valentino  u Podgorici, kao i pojedini noćni klubovi na primorju, iako su ranije procesuirani, on tvrdi da policija, uprkos racijama svakog mjeseca, na to ne može mnogo da utiče. Na tim mjestima, prema saznanjima policije, rade uglavnom strane državljanke, najčešće iz Srbije.

„ To su uglavnom mjesta za koja ljudi znaju - noćni klub u Podgorici, a u Budvi postoji slično mjesto. Mi smo svaki od tih klubova procesuirali po jednom, u Podgorici, Budvi i Bijelom Polju. To što oni nesmetano nastave da rade, nije samo nadležnost policije, već i raznih inspekcija. Nije bilo sankcija do sada u smislu da klub ne može funkcionisati ukoliko je ranije procesuiran. On je registrovan kao noćni klub“, navodi inspektor.

On kaže da je nemoguće jednim ulaskom i kontrolom dokazati to krivično djelo, te da su akcije i aktivnosti policije višemjesečne, a radi prikupljanja dokaza.

„ Najčešće kontrole su u noćnim klubovima na teritoriji Podgorice i Budve. I meni kao profesionalcu nije prijatno što takva mjesta i dalje postoje. Naravno iz tog razloga takva mjesta su interesantna sa policijskog aspekta. Na žalost, policija ne može da utiče na to da li će se takav klub zatvoriti ili i dalje raditi, jer je to u nadležnosti drugih organa“, naveo je inspektor. U razgovoru za CIN CG-a, on kaže kako nema saznanja da te ljude neko štiti i da imaju “dobra leđa” u policiji.

Prema njegovim riječima, policija trenutno radi na tri predmeta, koji su vezani za Podgoricu i primorje.
„ Toga ima na primorju i tokom zimskih mjeseci, ali u manjem obimu“, ocjenjuje Brajović.
Na pitanje CIN CG-a, on kaže da do sada migrante nijesu prepoznali kao žrtve trgovine ljudima, pa ni prostitucije u Crnoj Gori, zato što se oni veoma kratko zadržavaju na ovom području. Ni prosjake ne prepoznaju, za sada, kao žrtve trafikinga, mada su, kako kaže, imali nekoliko slučajeva gdje su utvrdili da su se pojedine maloljetnice poreda prosjačenja bavile i prostitucijom. Brajović tvrdi da policija prostitutke tretira kao oštećena lica ili potencijalne žrtve trgovine ljudima. Sve one imaju ista prava kao i žrtve trgovine ljudima, ali u većini slučajeva odbijaju saradnju.

“ Njima je veći interes, na žalost, kako one procjenjuju, da se bave prostitucijom, nego da omoguće nama da im pružimo bilo kakvu pomoć“, ocijenio je on.

Policija u dosadašnjoj praksi, kaže Brajović, nije imala drastične primjere trgovine ljudima, da je djevojka oteta, držana zaključana, fizički i psihički zlostavljana. Bio je, podsjeća, 2012. godine jedan slučaj kada su strane državljanke bile ucijenjene da se bave prostitucijom, a da im posrednik zauzvrat plaća troškove liječenja njihovih roditelja. Taj je slučaj procesuiran nadležnom tužilaštvu. Od tada, bilo je 15-ak slučajeva koji su procesuirani kao kriminalno udruživanje i posredovanje, ali ne i trafiking.

“ Osnaživanjem kadra,  dodatnom eudukacijom i razmjenom iskustava sa evropskih ekspertima svakako preisputujemo da li se određene aktivnosti u budućem postupanju u ovim predmetima mogu sprovoditi na efikasniji način i da li je u tu svrhu potrebno sagledati izmjene postojećih zakonskih propisa u određenim djelovima, a koji su u nadležnosti policije, tužilaštva i sudstva, kao i izmjene određenih procedura kako bi bile brže i sveobuhvatnije, a u skladu sa evropskim standardima“, zaključio je Brajović.

U toku jedan proces za trafiking nad maloljetnicom

Crna Gora u posljednje tri godine nema nijednu pravosnažnu presudu za trgovinu ljudima, a u istom periodu procesuiran je samo jedan slučaj trafikinga. Više državno tužilaštvo je, u julu prošle godine, podiglo optužnicu protiv dva crnogorska državljanina, optužujući ih za trgovinu ljudima i ta optužnica je nedavno potvrđena. Riječ je o seksualnoj eksploataciji 12-godišnjeg djeteta. Iz Kancelarije za borbu protiv trgovine ljudima je ranije istaknuto da je tužilaštvo u tom predmetu prepoznalo krivično djelo trgovina ljudima, iako je krivična prijava podnijeta za silovanje.

Portparolka Višeg suda Aida Muzurović je za CIN CG potvrdila da je pred tim sudom u toku jedan postupak protiv dvije osobe zbog trgovine ljudima. Sudi im sutkinja Ana Vuković. Po krivičnom zakonu, zaprijećena je kazna zatvora do 15 godina, s tim da, u ovom slučaju, s obzirom da se radi o maloljetnici predviđena je minmalna kazna tri godine. Osim toga, dvojici optuženih se sudi i za silovanja, za koja je predviđena kazna od pet do 15 godina zatvora. Muzurović kaže da o tome ne može dati više informacija, jer je iz procesa isključena javnost.

Legalizacija prostitucije mamac za trgovinu ljudima

Sagovornici CIN-CG su saglasni da je legalizacija prostitucije u evropskim zemljama donijela više štete, nego koristi. Najveći broj krivičnih djela vezanih za prostituciju, kaže Ljilja Raičević, je upravo u zemljama gdje je ona legalizovana: „ U Njemačkoj je najveći broj žena koje su ubijene upravo prostitutke“.

Raičević ističe da se i kroz primjere evropskih zemalja da je legalizacija bila loše rješenje.  „ Sada se pojavio novi vid makroa, pa po Njemačkoj, Holandiji, Danskoj haraju albanska, ruska i balkanska mafija koja to kontroliše“, navela je ona.

I šef Kancelarije za borbu protiv trafikinga Zoran Ulama protivnik je legalizacije prostitucije.

„ Siguran sam da je to mamac za trgovinu ljudima, na jedan način legalizuje se posao makroima. Iskustvo zemalja gdje je legalizovana prostuitucija i gdje sam ja bio- nije se smanjio broj krivičnih djela i nelegalne prostitucije“, rekao je šef Kancelarije.

U Crnoj Gori, kao i u zemljama istočne Evrope, prostitutka odgovara prekršajno, a klijent nikako. Mnoge nevladine organizacije u zemlji, poput Juventasa i SŽK traže da se to promijeni, te da se kažnjavaju klijenti, a ne prostitutke.

Prostitucija je dozvoljena u Njemačkoj, Austriji, Švajcarskoj, Grčkoj, Turskoj, Mađarskoj i Letoniji. U Italiji, Španiji, Britaniji, Holandiji, Belgiji, Bugarskoj, Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj i Sloveniji najstariji zanat je legalan, ali nije regulisan, dok je u Norveškoj, Švedskoj, Francuskoj, Irskoj i na Islandu legalan, ali se klijenti kažnjavaju.

Juventas: Problemi počinju prije punoljetstva

U Juventasu koji ima dnevni centar za pomoć seksualnim radnicama kažu da su prošle godine imali 65 posjeta. Za sada nijesu imali slučajeve u kojima su posumnjali na trafiking. U svakodnevnom radu sa njima, došli su do zaključka da je najveći dio radi na ulici, dio su i zavisnice od psihoaktivnih supstanci, te je to jedan od razloga prodavanja seksualnih usluga.

„ Sva dosadašnja istraživanja pokazuju da znatan procenat seksualnih radnica počinje sa pružanjem seksualnih usluga prije punoljetstva, te da tu populaciju čine dominantno mlade osobe koje su pogođene siromaštvom i nezaposlene. Mnoge nemaju potrebnu ličnu dokumentaciju niti zdravstvenu knjižicu“, navela je Marija Radović iz Juventasa.

Najveći broj tih djevojaka, prema njenim riječima, je iz Crne Gore, a manji iz Srbije ili BIH.

Tek od 2017. godine Vlada je pokazala volju da podrži program, kako kaže, „minimalnom finansijskom podrškom“. „ Od juna 2015. do marta 2017. godine naš program namijenjen osobama koje prodaju seksualne usluge nije radio zbog povlačenja Global Fonda iz Crne Gore, a usljed izostanka podrške strane države za nastavak rada“, navela je za CIN CG Marija Radović.

Maja BORIČIĆ

Gojaznost, neprstana upotreba mobilnih telefona i pametnih uređaja, kao i slaba fizička aktivnost doveli su do brojnih oboljenja osnovaca. Zato je, tvrde sagovornici Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), potrebno da djeca u osnovnim školama imaju časove korektivne gimnastike, umjesto kolektivnih sportova koji pogoduju samo malom broju taklentovanih.

I dok mnogim crnogorskim školama nedostaju adekvatne sale, rekviziti i sprave, profesori fizičkog vaspitanja zapažaju i da su djeca sve manje motivisana i motorički sposobna da vježbaju na časovima.

Preporuka Svjetske zdravstvene organizacije je da djeca školskog uzrasta provedu 60 minuta dnevno baveći se fizičkom aktivnošću, a da ispred televizora, kompjutera i pametnih telefona budu manje od dva sata.

Prema podacima Unicefa, međutim, 91 odsto djece u Crnoj Gori koristi internet, a 87 odsto je svakodnevno u virtuelnom svijetu. Prema istraživanju iste organizacije iz 2016. godine, djeca uzrasta od 12 do 14 godina u prosjeku provode tri sata dnevno na internetu svakog dana.

“Ako uzmemo u obzir da je svako četvrto dijete u Crnoj Gori gojazno ili ima prekomjernu težinu i da je u velikoj mjeri uzrok fizička neaktivnost ili loša ishrana, možemo zaključiti da bi školarci mogli da budu fizički aktivniji”, kažu za CIN-CG stručnjaci Instituta za javno zdravlje. Oni smatraju da bi se stanje moglo popraviti tako što će se, između ostalog, obezbijediti dostupnost igrališta i školskih dvorana i van nastave.

Međutim, nekoliko roditelja sa kojima je CIN-CG razgovarao tvrde da su i časovi fizičkog vaspitanja u osnovnim školama “mrtvo slovo” na papiru. Mnoga djeca, tvrde, propuštaju časove fizičkog vaspitanja zbog nedostatka mjesta u školskim salama, a dobar dio primjedbi se odnosi na to da ni nastavnici “ne doživljavaju ozbiljno” taj predmet.

Profesor fizičkog vaspitanja Branko Batizić saglasan je da se nastava godinama sprovodi na loš način, uglavnom ne po programu za taj predmet. “Brojni su razlozi zašto je to tako. Škole nemaju sale, rekvizite, sprave, ali i djeca nijesu motorički sposobna koliko su nekada bila. Sve više djece je gojazno ili ima neki deformitet. Pretjerana gojaznost je veliki problem, a to vuče sa sobom oboljenja kičme, “iks” ili “o” noge... “, objašnjava on.

Batizić tvrdi da su djeca u školama fokusirana na kolektivne sportove, a da se pažnja ne posvećuje korektivnoj gimnastici. “Međutim, to bi djeci bilo dosadno i ne bi bili zadovoljni. U školama u kojima sam radio nijesam se susreo sa tim časovima”, kazao je Batizić. On tvrdi da se ranije radilo kvalitetnije i da ovakvo stanje nije jednostavno riješiti, bez udruživanja svih kojih se problem tiče. Našoj djeci do trećeg razreda osnovne škole, smatra Batizić, nedostaje i nekada obavezni čas plivanja ili kampovi zahvaljujući kojima bi mogli da savladaju taj izuzetno zdrav sport.

Da sprovođenje nastave fizičkog vaspitanja u školama nije na zadovoljavajućem nivou, priznaju i u Ministarstvu prosvjete. Iz tog resora kažu da očekuju dalje poboljšanje u dijelu stavljanja fokusa na sport u školama:

“Upravo smo potpisali memorandum sa Ministarstvom sporta o vraćanju sporta u škole, u smislu kvalitetnije organizacije školskih takmičenja. Reformom osnovnoškolskog obrazovanja, koja je podrazumijevala smanjenje obima gradiva, nijesmo smanjili broj časova fizičkog vaspitanja, već je on i dalje među najvećim u regionu”, kazala je portparolka Ministarstva Milica Lekić. Ona je rekla da, u zavisnosti od objekta i lokacije, škole raspolažu terenima, salama ili balon-salama. Priznaju da postoje obrazovne ustanove u kojima je potrebno dodatno ulaganje, kako bi se stvorili potrebni uslovi za nastavu. Lekićeva je podsjetila da su samo tokom prošle godine opremili, izgradili ili rekonstruisali sale u školi “Ristan Pavlović” u Pljevljima, pomorskoj školi u Kotoru, osnovnoj školi “Salko Aljković” u Pljevljima, Gimnaziji Cetinje i osnovnoj školi “Bać” u Rožajama. U ovoj godini, kaže Lekić, planirano je 16 projekata zahvaljujući kojima će se, samostalno ili u saradnji sa drugim subjektima, rekonstruisati ili izgraditi sale u školama širom Crne Gore.

Kada su ministri prosvjete i sporta Damir Šehović i Nikola Janović prošle godine potpisali memorandum o saradnji i najavili da će raditi na tome da međuškolska, sportska takmičenja postanu obavezna, poručeno je i da će Fond za talente Ministarstva prosvjete dio novca da usmjeri za razvoj sporta.U tom ministarstvu smatraju važnim i veliki projekat “Džudo u školama”, kojim su značajnom donacijom od svjetske džudo federacije uveli taj sport u dio crnogorskih škola.

Batizić podsjeća da je uvođenje sporta u škole namijenjeno samo za talentovane i da od toga 80 odsto djece nema koristi. “Nije jednostavno motivisati djecu da se bave sportom, pogotovo onu koja nijesu spremna”, kaže on.

Centar za zdravstvenu ekologiju Instituta za javno zdravlje upozorio je da fizička neaktivnost kod djece vodi brojnim poremećajima. Tu spadaju prekomjerna težina i gojaznost, povišen krvni pritisak, loše samopoštovanje, slabiji uspjeh u školi, ali i deformiteti koštanozglobnog sistema kao što su ravni tabani, skolioza (zakrivljenost kičme), kifoza (deformitet kičmenog stuba).

"Uslijed neaktivnosti, kod djece je primjetna i loša motorika, prije svega izuzetno loše koordinacione sposobnosti - orjentacija u prostoru, sinhronizacija pokreta, ravnoteža, brzina učenja novih motoričkih zadataka. Te sposobnosti se spontano razvijaju kroz igru i fizičku aktivnost, kojih su naša djeca, nažalost, prilično lišena", zaključuju iz Instituta za javno zdravlje.

Ana KOMATINA

Imate li ideju za novinarsku priču od javnog interesa koja se odnosi na pitanja vezana za zaštitu životne sredine i održivog razvoja, poglavlje 27 evropskih integracija, povezano sa poglavljima 23 i 24? Želite li da istražujete teme od značaja ne samo za Crnu Goru već i za region, kako bi se očuvale naše vode, vazduh, prostor, more, šume, a otpad tretirao kao u savremenim državama Evrope? Hoćete li da se pridružite onima koji imaju odgovoran odnos prema planeti? Da li želite da uz trening i mentore iz inostranstva, rukovodeći se najvišim standardima, razvijete temu koja vas zanima iz ove oblasti? Hoćete li da vaša priča bude prevedena na engleski, da dopre i do čitalaca van Crne Gore? Hoćete li da pokažete da vi možete da pomjerate granice, da unapređujete  istraživačko i odgovorno novinarstvo od javnog interesa? Ako na ova pitanja odgovorite potvrdno, prijavite svoje ideje za istraživačke tekstove vezane za poglavlje 27 i za proces evropskih integracija. Autori najboljih prijedloga će proći  trening, koji će se održati u Podgorici. Svi aplikanti koji uđu u uži izbor biće pozvani na trening. Nakon treninga, izvršiće se selekcija tri najbolje istraživačke priče. Pored istraživačkih tehnika, vrednovaće se regionalni i multimedijalni pristup temi. Kandidati sa najboljim idejama, novinarskim vještinama i znanjima, uz mentorsku podršku uredničkog tima iz zemlje i regiona, realizovaće svoje istraživačke projekte. Po završetku istraživanja, svi radovi će biti objavljeni na sajtovima CIN-CG-a i BIRN-a, kao i u posebnoj dvojezičnoj publikaciji i e-knjizi. Radovi mogu biti objavljeni i u drugim medijima u zemlji i inostranstvu. Pravo apliciranja imaju novinari sa istraživačkim sklonostima i iskustvom iz svih medija iz Crne Gore. Pored teninga, mentorske i uredničke podrške, odabrani kandidati dobiće po 1000 eura za rad na pričama. Zainteresovani kandidati treba da pošalju prijave do 6. aprila na e-mail:  konkurscincg@gmail.com, a formulare za prijavu možete preuzeti sa sajta: www.cincg.me. Ukoliko imate dodatnih pitanja, možete ih poslati na e-mail: konkurscincg@gmail.com.  

Aplikacija za prijavu na konkurs za novinarske priče o poglavlju 27.

Izgleda apsurdno, ali kada Ministarstvo odbrane kupuje helikoptere za 30 miliona eura, o tome javnost dobije bar osnovnu informaciju, dok je znatno teže proniknuti u kupovinu opreme za teretane, viljuškar ili avio karte. Zajedničko svim ovim transakcijama  je što su propisi i procedure nabavke još dublje skrivene od javnosti. Ili ih nema.

Zbog nedovoljne usaglašenosti zakonodavstva sa evropskim, dijelom i zbog loše regulisanih nabavki u oblasti bezbjednosti i odbrane, u izvještaju međunardne ekspertske organizacije SIGMA za 2017. godinu o poštovanju evropskih principa javne uprave, Crna Gora je ocijenjena – trojkom.

Ministarstvo odbrane (MO) ni nakon tri mjeseca nije dostavilo podatke Institutu alternativa o utrošenom novcu za povjerljive nabavke u posljednjih pet godina (2013–2017).

Povjerljive nabavke podrazumijevaju nabavku robe, usluga i radova, poput oružja, municije i druge specijalne opreme koja se koristi za zaštitu i bezbjednost države i građana.

Iz Ministarstva odbrane za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) tvrde da ne sprovode povjerljive nabavke od maja 2015. godine, kada je prestala da važi Uredba o spoljnoj trgovini sredstvima za posebne namjene, kojom su one bile propisane i uređene. U istom odgovoru, ipak, kažu da sprovode nabavke u oblasti bezbjednosti i odbrane koji su Zakonom o javnim nabavkama propisani kao izuzeci, te da ih štite u skladu sa Zakonom o tajnosti podataka.

,,Preciznije, izuzeća od njegove primjene propisana su navedenim izmjenama Zakona, članom 116b (nabavke u oblasti odbrane i bezbjednosti), na osnovu kojih Ministarstvo odbrane sprovodi postupke izuzete od primjene Zakona o javnim nabavkama”, navodi se u odgovoru MO za CIN CG.

Međutim, u članu koji citira MO, a koji predviđa izuzetke od primjene Zakona o javnim nabavkama, propisana je i obaveza naručioca, u ovom slučaju Ministarstva, da internim aktom uredi procedure za to, što Ministarstvo odbrane nije uradilo. To je potvrđeno u odgovoru MO na zahtjev za slobodan pristup informacijama Instituta alternativa.

Sličan odgovor stigao je i na pitanje CIN-CG, o tome da li ugovor o kupovini na kredit, tri višenamjenska helikoptera za 30 miliona eura, koji je ministar odbrane Predrag Bošković u januaru potpisao sa Kanadskom privrednom korporacijom, potpada pod povjerljive nabavke. Istom logikom izuzetaka, odgovorili su da se ta kupovina sprovodi na osnovu člana 116 b stav 1. tačka 8 Zakona o javnim nabavkama - kojim je propisano da se nabavke koje sprovode državni organi Crne Gore sa državnim organima država članica EU ili treće države za kupovinu vojne opreme ili sigurnosno osjetljive opreme, sprovode na osnovu izuzeća od primjene ovog Zakona.

,,Član na koji se poziva Ministarstvo odbrane propisuje izuzetke od primjene Zakona o javnim nabavkama i jasnu obavezu naručioca da usvoji poseban interni akt kojim će propisati procedure za ovu vrstu nabavke. Mi smo Ministarstvu odbrane tražili ovaj akt i odgovorili su nam da ga nemaju, pa se ni ova ni bilo koja slična nabavka nije mogla sprovesti kako oni tvrde. Ako je ovako sprovedena, onda je to suprotno Zakonu'', kaže za CIN CG Ana Đurnić, istraživačica javnih politika u Institutu alternativa

U obrazloženju rješenja Ministarstva kojim se odbija zahtjev IA navodi se da ,,u postupku po zahtjevu utvrđeno je da ovaj organ nije u faktičkom posjedu tražene informacije”, i dodaje da je traženi akt u postupku izrade.

U odgovorima Institutu alternativa, iz Ministarstva odbrane su tvrdili da ni u prošloj 2017. godini nijesu sprovodili postupke povjerljivih nabavki. Međutim, MO je saopštilo CIN/CG  da je tokom prošle godine na ime povjerljivih nabavki potrošilo 893.972 eura. Objašnjavaju da je to trošak na ime povjerljivih nabavki koje je ovo ministarstvo pokrenulo prije maja 2015. godine

Jedini tragovi o povjerljivim nabavkama koje je sprovodilo Ministarstvo odbrane mogu se naći u izvještajima Državne revizorske institucije (DRI).

U reviziji finansijskog izvještaja Ministarstva odbrane za 2007. navodi se da je te godine realizovalo 39 od 42 planirana postupka povjerljivih nabavki. ,,Ukupna vrijednost realizovanih ugovora povjerljivih nabavki u 2007. iznosila je 4.799.681 euro’’, navodi se u izvještaju.

Za nabavku vojne opreme utrošeno je 47,82 odsto tog novca (2.295.329 eura), dok je 52,18 odsto (2.504.352 eura) otišlo na ostale usluge – nabavka teretane, viljuškara, usluga avio prevoza, konsultantskih usluga, radovi na opremanju multimedijalne sale Ministarstva odbrane...

Očigledno da se avio karte, teretana i viljuškar, ne mogu svrstati u vojnu opremu, pa je DRI u svom izvještaju konstatovao da je potrebno jasno razgraničiti što se sve može podvesti pod povjerljive nabavke, a da je za ove trebalo da se sprovede postupak nabavki u skladu s odredbama Zakona o javnim nabavkama.

Iste probleme DRI konstatuje i u izvještaju za 2013. godinu. Ponavlja se kupovina avio karata, a model zloupotrebe se prenosi i na drumski saobraćaj. Na osnovu postupka povjerljivih nabavki 2012. godine sa dvije firme iz Podgorice i Igala, Ministarstvo sklapa ugovor koji traje do sredine 2014. godine, o pružanju usluga prevoza pripadnicima Vojske CG na gradskim i međugradskim relacijama.

Ministarstvo odbrane je za 2013. planiralo povjerljive nabavke u iznosu od 4.617.630 eura, a realizovalo samo 1.773.747 eura. Objašnjeno je da su te godine ugovori zaključeni, ali da je realizacija većeg broja ugovora odložena za narednu godinu.

,,Sva dokumenta o postupcima povjerljivih nabavki u MO stepenovana su stepenom tajnosti ’interno’’’, navodi se u izvještaju DRI.

U posljednjem izvještaju DRI koji se odnosi na MO, objavljenom sredinom prošle godine, navodi se da je ovo ministarstvo u 2016. godini sprovelo četiri postupka nabavke, od čega su se dvije odnosile na bezbjednosno osjetljivu opremu. Revizor ističe da nije mogao da provjeri proceduru:

,,Državni revizor nije mogao utvrditi da li se i na koji način planiraju nabavke na koje se ne primjenjuje Zakon o javnim nabavkama (povjerljive nabavke), kako teče sam postupak i izvještavanje o predmetnim nabavkama, jer ne postoje akti kojima je navedeno propisano'', piše u izvještaju.

Ulazak Crne Gore u NATO, kao ni izmjene i dopune Zakona o javnim nabavkama iz juna prošle godine, koje nabavke u oblasti bezbjednosti i odbrane tretiraju u dva zakonska člana, još nijesu pomogli da se stanje poboljša u ovoj oblasti.

Kako je CIN CG ranije objavio, druge dvije institucije koje takođe sprovode postupke povjerljivih nabavki, u naznačenom periodu su za tu svrhu potrošili -  Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) blizu pet miliona, a Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) preko tri miliona eura.

I iz MUP-a smo dobili slične odgovore kao i iz Ministarstva odbrane, gdje tvrde da ni ovo ministarstvo ne sprovodi povjerljive nabavke od maja 2015.

U periodu od 2013. do 2017. godine, kako je CIN-CG ranije objavio, međutim,  na povjerljive nabavke utrošeno je gotovo pet miliona eura. A najveći iznos povjerljivih nabavki u MUP-u zabilježen je prošle godine - 2.528.761 eura.

Ni iz MUP-a za CIN CG nije stiglo pojašnjenje na osnovu kojih akata su obavljali proces povjerljivih nabavki u protekle dvije i po godine.

Na prošlonedjeljnom sastanku koju su predstavnici Instituta alternativa imali u MUP-u ponovljeno je da od maja 2015. godine nije sprovedena nijedna povjerljiva nabavka. Međutim, u MUP-u tvrde, da potrošnja za povjerljive nabavke i dalje postoji, jer se sredstva isplaćuju po osnovu ranije preuzetih ugovornih obaveza.

Razliku između iznosa koji je MUP dostavio  kao odgovor na SPI i izvještaja DRI vezano za potrošnju za povjerljive nabavke za 2014. godinu (prema izvještaju DRI se navodi iznos od 1.596.985,46 eura, dok se u odgovoru na SPI navodi četiri puta manji utrošak za tu godinu), u MUP-u pravdaju time   da je potrošnja jedno, a vrijednost zaključenih nabavki drugo. Naime, MUP je u 2014. godini sproveo postupak i zaključio nabavke u vrijednosti navedenoj u izvještaju DRI, ali nije odmah sve plaćeno, već se dio tog troška prenosi na naredne godine, a stvarna potrošnja (isplata) je onolika koliko je navedeno u odgovorima na SPI zahtjev.

Rekordnih dva i po miliona koji su, pod stavkom povjerljive nabavke, iz MUP-a potrošeni tokom prošle godine su obaveze po ugovoru za povjerljivu nabavku koji su naslijedili od Ministarstva za informaciono društvo i telekomunikacije, koje je prestalo da postoji reorganizacijom državne uprave od decembra 2016. godine, kazali su Institutu alternativa iz MUP-a.

Teško je povjerovati da MUP i MO plaćaju samo tuđe rate i ugovore koji su zaključili prije maja 2015. godine, a da  u toku protekle dvije i po godine nijesu sprovodile nabavku robe, usluga i radova, poput oružja, municije i druge specijalne opreme.

,,Povjerljive nabavke se sprovode izvan ili makar na marginama siromašnog zakonskog okvira’’, kaže Đurnić. Ona ističe netransparentnost koja prati ovu vrstu nabavki: ,,Skoro svi podaci, akti, izvještaji i planovi koji se odnose na povjerljive nabavke nedostupni su javnosti. Imamo jedan potpuno zatvoreni sistem u kome je svaka vrsta kontrole ovog dijela javne potrošnje skoro nemoguća’’.

A u takvom sistemu otežana je i mogućnost za uspostavljanje odgovornosti za eventualne zloupotrebe.

Poseban tretman ANB

Agencija za nacionalnu bezbjednost je jedina institucija koja ne spori da sprovodi postupke povjerljivih nabavki. U tu svrhu ANB je, prema informacijama koje su dostavili,  od 2013. do 2016. potrošila više od dva i po miliona eura.

Zahtjev za slobodnim pristupom informacija Instituta alternativa da im se dostavi koliko je ukupno ANB utrošila za povjerljive nabavke u 2017. odbijen je. Obrazloženo je da ne posjeduju tu informaciju, te da bi odgovor podrazumijevao sačinjavanje nove informacije.

U Institutu alternativa kažu da je ova odluka problematična jer je finansijska godina završena, pa bi ANB već trebalo da zna kolika joj je bila potrošnja u prošloj godini po ovom, ali i svakom drugom osnovu. ,,Zato odbijanje pristupa ovoj informaciji pod izgovorom sačinjavanja nove informacije navodi na to da se nešto pokušava prikriti. Posebno će biti zanimljivo da vidimo potrošnju za 2017. godinu, jer na osnovu do sada dostavljenih podataka znamo da je ona skočila sa nepunih 400 hiljada u 2015. godini na skoro dva miliona u 2016. godini’’, kaže Đurnić.

Odbijeni su i zahtjevi za pristup planovima povjerljivih nabavki i izvještajima o sprovedenim povjerljivim nabavkama. Razlog - imaju stepen tajnosti.

Institut alternativa je insistirao da im se omogući pristup Pravilniku o postupanju sprovođenja povjerljivih nabavki. Stepen oznake tajnosti ,,interno’’ koja prema Zakonu o tajnosti podataka traje dvije godine za Pravilnik je istekla početkom decembra 2017. Iz ANB-a su odgovorili da je Pravilniku sredinom protekle godine produžen oznaka tajnosti.

Povjerljive nabavke za ANB su izuzete od Zakona o javnim nabavkama, propisane su Zakonom o Agenciji za nacionalnu bezbijednost i regulisane internim aktom direktora ANB-a. Institut alternativa naglašava da ovakvo rješenje nema utemeljenje u evropskim propisima niti u praksi zemalja EU. Nabavke u oblasti bezbjednosti i odbrane trebalo bi jednako regulisati za sve naručioce koji ih sprovode, bez izuzetka, kažu u Institutu i ističu da nije jasno zašto kod nas Agencija ima poseban tretman.

Bilo je bolje prije izmjene zakona

Crna Gora je u SIGMA (inicijativa EU i OECD koja pruža ekspertske usluge u reformi administracije zemalja koje se nalaze u procesu pridruživanja) izvještaju za 2017. godinu o poštovanju evropskih principa javne uprave dobila ocjenu tri za usaglašenost zakonodavstva sa evropskim, dijelom i zbog loše regulisanih nabavki u oblasti bezbjednosti i odbrane.

U izvještaju se, između ostalog, navodi da su zakonska rješenja iz 2015. godine poboljšala nivo usklađenosti sa evropskim zakonodavstvom, naročito u oblasti bezbjednosti i odbrane. Međutim, posljednjim izmjenama i dopunama Zakona o javnim nabavkama od juna 2017. godine, nivo usklađenosti sa EU direktivama i Ugovorom o funkcionisanju Evropske unije je smanjen.

,,Nabavke u oblasti bezbjednosti i odbrane više nisu regulisane Zakonom o javnim nabavkama; umjesto toga, Zakon o javnim nabavkama propisuje obavezu Vlade da do kraja 2017. godine usvoji poseban akt kojim će se regulisati nabavke u oblasti bezbjednosti i odbrane. Ugovori za nabavke u oblasti bezbjednosti i odbrane vrijednosti manje od 20.000 eura za robu i usluge, odnosno 40.000 eura za radove u potpunosti su izuzete iz Zakona o javnim nabavkama, bez ikakve propisane obaveze da se oni zaključe uz poštovanje osnovnih principa propisanih Ugovorom o funkcionisanju Evropske unije”, navodi se u SIGMA izvještaju.

,,Imamo, dakle, već skoro tri godine pravnu prazninu i čini se da niko u našoj administraciji nema problem sa tim. U svjetlu najnovijih ocjena SIGMA-e, o nedovoljnoj usaglašenosti našeg zakonodavstva sa evropskim u ovoj oblasti, u procesu pripreme i usvajanja novog zakona o javnim nabavkama, donosioci odluka se moraju posebno pozabaviti regulisanjem ove oblasti’’ zaključuje Đurnić.

Predrag NIKOLIĆ

The innocent sounding email reached an official of the Montenegrin Defence Ministry in early January 2017.

Entitled: “NATO_secretary_meeting.doc”, it sounded like a communiqué from the Western alliance that Montenegro was soon to join.

However, IT experts say the message was not sent by NATO to update Montenegro on useful information.

It came from a notorious Russian hacking group, which wanted to break into the government’s IT systems and steal state secrets.

Same in January, according to BIRN sources, the Podgorica government received two more similar emails.

The subject line of the first read: “Draft schedule for British army groups’ visit to Montenegro”.

The title of the other was: “Schedule for a European military transfer program”.

All are believed to have come from the same Russian hacker group, which experts say is linked to the Kremlin.

Three international IT security companies say the emails came from APT28, also known as Fancy Bear, which US intelligence services say is connected to the Russian military intelligence service, GRU.

European Union officials also believe that Montenegro suffered a serious cyber attack in June 2017.

Over the last two years, Montenegro authorities have recorded a sharp rise in the number of cyber attacks, mostly targeting state institutions and media outlets.

From only 22 such incidents in 2013, almost 400 were recorded in only nine months of 2017, official data obtained by BIRN show.

Not all are related to malware viruses or attacks on state institutions, and not all the attacks can be attributed to Fancy Bear.

But many of the attacks are believed to be linked to the tiny Adriatic country’s decision to join NATO, which infuriated the country’s old ally, Russia.

Montenegro has since tightened up cyber security defences. It has formed a specialised police taskforce to fight cyber crime.

But with only limited resources, the team greatly depends on the help of NATO and other Western countries.

“After serial attacks in early 2017 we sought help from NATO and the UK to help us fight back. We succeed in reducing the damage and repelled two attacks in late 2017,” a senior police officer told BIRN, declining to provide details of those actions.

BIRN’s investigation shows that the rise in cyber attacks coincided with the final phase of the country’s NATO accession negotiations in late 2016.

In addition, Montenegro's leaders say Russia tried to interfere in the country’s October 16, 2016 general elections, a charge that Moscow has denied.

The authorities and the ruling parties claim that Russia sponsored a coup attempt on the election day.

Several Western governments, including the UK, support that interpretation of events.

The government’s critics, however, insist the coup attempt was faked, and was staged to help the veteran pro-Western leader Milo Djukanovic stay in power.

Bear leaves its tracks:

Three prominent international security companies, Fire Eye, Trend Micro and ESET agree that Fancy Bear staged at least three separate attacks in January, February and June 2017.

So-called “lures” – spearphishing emails – are common tactics used by the group to target victims who are tempted to open messages mentioning specific topics relevant to them.

Targets are fooled into believing the email is legitimate. Then, by clicking on the link or attached document, they enable a virus to enter their computers.

Ben Read, from the US intelligence-led security company Fire Eye, told BIRN that the emails sent to the Montenegrin Defence Ministry in January 2017 were designed to cause chaos.

“If you opened [them], they would install the malware Game Fish on the victim’s system. That’s signature malware for APT28,” he explained.

He said experts from Fire Eye believed the hackers’ motive was Russia’s deep displeasure over Montenegro’s NATO accession, and the cyber attacks formed part of a broader plan to destabilise the country.

In January 2017, Fire Eye published a report claiming that Fancy Bear primarily targeted entities in the US, Europe, and the countries of the former Soviet Union, including government and military targets, along with defence departments, media outlets, and political dissidents or figures opposed to the Russian government.

“Russia is attacking these governments using both traditional means and as cyber-attacks,” Read added.

Before January 2017, on election day in October 2016, many websites in Montenegro were suddenly taken down by so-called DDoS attacks, in which multiple compromised computer systems attack a website and cause a denial of service for users.

However, the authorities never disclosed what actually happened on that day although they announced a detailed investigation, hinting at a Russian role in the large-scale internet incident.

Four days after the elections, on October 20, 2016, another phishing attack was launched against the parliament of Montenegro, most likely by Fancy Bear again, according to IT security specialists Trend Micro.

But, government sources told BIRN that this attack was less serious, as it targeted the “wrong location”, the parliament, which does not deal with confidential data.

“It was a blind shot,” said this official who insisted on remain anonymous.

A bigger attack, which the Montenegro government describes as more intense than the one in October 2016, started on February 15, 2017 and peaked over the following days, government sources told BIRN last year.

This time, websites of the government and state institutions, as well as some pro-government media, suffered a wave of cyber-attacks, officials in Podgorica told BIRN.

“The scope and diversity of the attacks, and the fact that they were being undertaken on a professional level, indicates that this was a synchronised action,” an official said.

The next attack, which a European official attributed to the same Russian source, happened in June 2017.

Pierluigi Paganini, member of the European Union’s Agency for Network and Information Security, ENISA, told BIRN that Montenegrin infrastructure was again targeted by APT28, or Fancy Bear.

“In June 2017, after Montenegro officially joined NATO, the attacks continued; experts at the security firm Fire Eye who analyzed them collected evidence that confirmed the involvement of Russia’s APT,” Paganini said.

He added that the evidence included artefacts, malware, bait documents and exploit codes.

He said that although attribution is always the most difficult part of a forensic investigation, in this case, the information gathered “points directly to the Russian APT28 group”.

BIRN asked the Russian Foreign Ministry about its connections to the group and to its attacks on Montenegro.

It refused to respond specifically, noting only that “the mentioned issues were repeatedly commented on by the Russian Foreign Ministry”.

Russia strongly denies that its state plays any role in hacking governments, media or elections across the globe.

Russian President Vladimir Putin told reporters in June 2017 that hacking groups, like artists, do their own bidding.

“Hackers are like artists who choose their targets, depending how they feel when they wake up in the morning. No such attacks could alter the result of elections in Europe, America or elsewhere,” Putin told reporters.

Cheap way of collecting intelligence:

America disagrees. In a report, published on December 29, 2016, the US Department of Homeland Security, DHS, and the FBI insisted that the Kremlin sponsored Fancy Bear.

Fancy Bear has targeted many important international groups and individuals.

They include Germany’s ruling Christian Democratic Union, CDU, the German Bundestag, NATO, the World Anti-Doping Agency, the US Democratic National Committee, the former White House senior official John Podesta, the US Democratic Congressional Campaign Committee, and others.

https://www.us-cert.gov/sites/default/files/publications/JAR_16-20296A_GRIZZLY%20STEPPE-2016-1229.pdf

Christopher Bing, Associate Editor of CyberScoop, a US cybersecurity website that has followed the attacks in Montenegro, agreed that Fancy Bear has subjected the Balkans to an intensive campaign of cyber-espionage. https://www.cyberscoop.com/apt28-targeted-montenegros-government-joined-nato-researchers-say/

“These activities largely serve as a cheap and effective way to collect intelligence remotely and covertly – without getting caught,” he told BIRN.

Bing explained that APT28 is a politically motivated threat group that is known to target geopolitical rivals of the Kremlin.

“APT28 is known to target military, governmental and civil society groups that are commonly of interest to the Russian state.

“As part of this targeting pattern, the Balkans represents a territory where Russia remains interested in controlling and asserting its dominance,” Bing explained.

The IT company ESET, known for its anti-virus and firewall products, also confirmed to BIRN that Fancy Bear was on active manoeuvres in the Balkans during summer 2017.

Not all cyber attacks are Russian:

New analysis by the Public Administration Ministry on cyber threat to Montenegro showed the number of hacking attacks rose in 2017. The attacks were also “much more serious and sophisticated,” it said.

Over 380 attacks on websites, state institutions, online fraud and misuse of personal accounts were reported in 2017. That compared with just six in 2012. The authorities promised to investigate the background to all those attacks.

“The severity and sophistication of cyber-attacks affecting Montenegro during 2017 were reflected in the increased number of identified attacks on infrastructure and cyber espionage cases, as well as through phishing campaigns that targeted civil servants,” the ministry report said.

These attacks caught Montenegro on the hop, as its small cyber security team had no experience of dealing with attacks on this scale. It has only a dozen employees, who are being trained by US and UK cyber experts.

Amid reports that Russian hackers played a role in downing several websites on election day in Montenegro, the government in December adopted new measures to tighten cyber security.

It said it would strengthen the capacity of the police and intelligence services to prevent hacking, after the attacks on election day had highlighted the vulnerability of the entire system.

“It not just Russian hackers that they are dealing with. The small, under-equipped team is also dealing with the increase in online bank frauds and other attacks that do not have political background,” a government official told BIRN.

Upsurge feared ahead of election:

Ahead of this April’s presidential election in Montenegro, experts warn that the country may experience more cyber threats.

On April 15, citizens will elect anew president, as Filip Vujanovic, is completing his final term and cannot be re-elected.

“Russia has strongly opposed Montenegro’s NATO accession process, so it is likely to continue using cyber capabilities to undermine Montenegro’s role in the alliance,” Pierluigi Paganini, from ENISA, warned.

Attacks disrupted Facebook services:

Major cyber disruption was noted in Montenegro on election day, on October 16, 2016, when people in Montenegro were unable to use Facebook services such as Viber and WhatsApp.

The government had to obtain permission from the Higher Court in Podgorica to temporarily block these applications for two hours on the election day and request a thorough investigation of the cyber attack.

Facebook detected this incident in its Transparency report under the title “Internet Disruptions”.

“We are aware of a disruption affecting access to Facebook products and services in Montenegro that took place during October 2016. This disruption impacted messaging services and coincided with the country's parliamentary elections,” it said.

Izgledalo je to kao uobičajena elektronska razmjena pisama između crnogorskog Ministarstva odbrane i NATO-a, ali nije bila.

Mejl sa naslovom „Dokument o tajnom sastanku NATO-a“ (“NATO_secretary_meeting.doc”) stigao je u Ministarstvo odbrane u januaru 2017. godine.  U sebi je nosio takozvani maliciozni virus koji se bez znanja korisnika instalira na kompjuteru, a služi za krađu podataka ili njihovo uništavanje.

Tog dana,  kako navode vladini izvori CIN-CG/BIRN-a, vlasti u Podgorici su dobile još dva slična mejla.

U naslovu jednog  je pisalo „Nacrt rasporeda za posjetu britanskih vojnih grupa Crnoj Gori“.

Naslov drugog bio je „Raspored za evropski program vojnog transfera“.

Nije poznato da li je tom prilikom došlo do krađe ili uništavanja podataka, ali tri ugledne međunarodne kompanije koje se bave informacionim tehnologijama kažu da su istragom utvrdile kako su mejlovi došli od hakerske grupe APT28, poznate i kao Fensi Ber (u slobodnom prevodu - Moderni medvjed),  koju sponzoriše ruska država.  Američki obavještajni podaci dodatno kažu da je ova grupa povezana sa ruskom vojnom obavještajnom službom GRU.

Novi napad  na crnogorske institucije uslijedio je u junu 2017. godine, prema riječima zvaničnika Evropske unije, a pripisuje se takođe grupi Fensi Ber.

Tokom posljednje dvije godine, pokazuje istraživanje CIN-CG/BIRN, crnogorske vlasti su zabilježile snažan rast broja sajber napada, koji uglavnom targetiraju državne ustanove i medije.

Od 22 takva incidenta 2013. godine, za samo devet mjeseci 2017. zabilježeno je gotovo 400 napada.

Iako nijesu svi incidenti vezani za napade na državne institucije i ne mogu svi biti pripisani Fensi Ber grupi, za mnoge se vjeruje da su povezani sa odlukom Crne Gore da se priključi NATO-u, što je razbješnjelo tradicionalnog saveznika Rusiju.

Otkako su učestali napadi, Crna Gora je pooštrila mjere odbrane i formirala je specijalizovanu policijsku radnu grupu za borbu protiv sajber kriminala.  Sa ograničenim sredstvima, mali tim se značajno oslanja na pomoć NATO-a i drugih zemalja Zapada.

Viši policijski inspektor, iz kriminalističke policije, koji je želio da ostane anoniman,  kaže: „Nakon niza napada početkom 2017. godine, potražili smo pomoć NATO-a i Velike Britanije da bismo se tome suprotstavili. Uspjeli smo da smanjimo štetu i da se odbranimo od dva napada krajem 2017. godine“.  On je odbio da otkrije detalje vezane za ove napade.

Istraživanje pokazuje da se porast u sajber napadima poklopio sa konačnom fazom pristupnih pregovora Crne Gore NATO-u krajem 2016. godine.

„Moderni medvjed“ ostavlja trag

Tri poznate međunarodne bezbjednosne kompanije,  Fajer aj, Trend mikro i ESET su saglasni da je Fensi Ber stajao bar iza tri posebna hakerska napada u januaru, februaru i junu 2017. godine.

Takozvane „udice“ –  mejlovi poznati kao spearphishing, to jest pecanje – su uobičajena taktika koju koriste hakerske grupe da targetiraju žrtve koje povjeruju poruci i kliknu na link, ili neki dokument i tako preuzmu virus.

Ben Rid, iz Fajer aja,  kaže za da su mejlovi poslati crnogorskom Ministarstvu odbrane u januaru 2017. godine osmišljeni da izazovu haos.

„Ako se otvore, oni  instaliraju virus  Gejm fiš na sistem žrtve. To je malver (zlonamjerni program) koji je karakterističan za APT28“, objašnjava Rid.

On kaže da stručnjaci iz Fajer aja vjeruju kako su motivi hakera bili duboko nezadovoljstvo Rusije povodom pristupanja Crne Gore NATO-u, te da sajber napadi čine dio šireg plana da se zemlja destabilizuje.

U januaru 2017. godine, Fajer aj je objavio izvještaj u kom tvrdi da Fensi Ber, prvenstveno targetira pravna lica u Americi, Evropi i zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza, uključujući državne i vojne ciljeve, uz ministarstva odbrane, medije i političke disidente ili ličnosti koja se protive ruskoj vladi.

„Rusija napada ove vlade korišćenjem i tradicionalnih sredstava i sajber napadima,“ dodaje Rid.

Na dan izbora u oktobru 2016. godine, mnogo vebsajtova u Crnoj Gori je iznenada oboreno takozvanim DDoS napadima, u kojima nekoliko kompromitovanih kompjuterskih sistema napada vebsajtove.

Međutim, vlasti nikada nijesu objelodanile šta se zapravo desilo tog dana, iako su najavile detaljnu istragu, nagovještavajući ulogu Rusije u internet incidentu velikih razmjera.

Četiri dana nakon izbora, 20. oktobra 2016. godine,  novi napad, ali ovog puta mejlovima koji su nosili viruse,  izveden  je na Skupštinu Crne Gore. Procjena specijalista iz firme Trend mikro je da je Fensi Ber stajao iza toga.

Ali, izvori iz Vlade kažu za CIN-CG/BIRN da je ovaj napad targetirao „pogrešnu lokaciju“, parlament koji nema povjerljive podatke.

„To je bio pucanj u prazno“, rekao je zvaničnik koji je insistirao da ostane anoniman.

Veći napad, koji crnogorska Vlada opisuje kao intenzivniji od onog u oktobru 2016. godine, počeo je 15. februara 2017. godine i doživio vrhunac narednih dana, rekli su izvori u Vladi za CIN-CG/BIRN.

Ovog puta, vebsajtovi vladinih i državnih institucija, kao i nekih prodržavnih medija, pretrpjeli su talas sajber napada.

„Obim i raznolikost napada, i činjenica da su oni bili preduzeti na profesionalnom nivou ukazuje da je ovo bila sinhronizovana akcija“, rekao je jedan izvor.

Sljedeći napad, koji se pripisuje ruskom izvoru, desio se u junu 2017. godine.

Pjerluiđi Paganini, član Agencije za mrežnu i informacionu bezbjednost Evropske unije ENISA, rekao je za CIN-CG/BIRN da je crnogorsku infrastrukturu opet targetirao APT28 ili Fensi Ber.

„U junu 2017. godine nakon što je Crna Gora zvanično pristupila NATO-u, napadi su se nastavili; stručnjaci u bezbjednosnoj firmi Fajer aj koji su analizirali prikupljene dokaze potvrdili su umiješanost ruskog APT-a“, kaže Paganini.

On je dodao da dokazi uključuju artefakte, malver, mamce u vidu dokumenata i kodove za eksploatisanje.

Iako je najteži dio forenzičke istrage utvrditi ko stoji iza napada, Paganini kaže da u ovom slučaju informacije koje su prikupljene, „ukazuju direktno na rusku APT28 grupu“.

Rusko Ministarstvo inostranih poslova je odbilo da odgovori na pitanja CIN-CG/BIRN o mogućim vezama sa grupom koja napada Crnu Goru.

U pismenom odgovoru stoji  da je  „rusko Ministarstvo spoljnih poslova više puta komentarisalo  pomenuta pitanja“.

Rusija oštro poriče da njena vlada igra bilo kakvu ulogu u hakerskim napadima na vlade, medije ili da se miješa u izbore širom svijeta.

Ruski predsjednik Vladimir Putin rekao je novinarima u junu 2017. godine da grupe hakera, kao i umjetnici, sami obavljaju svoje poslove.

„Hakeri kao i umjetnici biraju koga će da targetiraju, u zavisnosti od toga kako se osjećaju kada se probude ujutro. Nikakvi takvi napadi ne mogu promijeniti rezultate izbora u Evropi, Americi ili drugdje“, rekao je Putin novinarima.

Jeftin način za špijunažu

Američke službe se ne slažu sa Putinom. U izvještaju objavljenom 29. decembra 2016. godine, američko Ministarstvo za unutrašnju bezbjednost DHS  i FBI insistiraju da Kremlj sponzoriše Fensi Ber.

Grupa je  targetirala mnoge važne međunarodne grupe i pojedince.

Neke od njih su njemački vladajući Hrišćanski demokratski savez, CDU, njemački Bundestag, NATO, svjetska Anti-doping agencija, američko Demokratsko nacionalno vijeće, bivši zvaničnik Bijele kuće Džon Podesta, američka Komisija za kongresnu kampanju demokrata i druge. https://www.us-cert.gov/sites/default/files/publications/JAR_16-20296A_GRIZZLY%20STEPPE-2016-1229.pdf

Kristofer Bing, saradnik-urednik u Sajberskupu, američkom vebsajtu koji piše o sajber bezbjednosti, saglasan je da je Fensi Ber podvrgnuo i Crnu Goru i Balkan intenzivnoj kampanji sajber špijunaže.  https://www.cyberscoop.com/apt28-targeted-montenegros-government-joined-nato-researchers-say/

„Ove aktivnosti uglavnom služe kao jeftin i efikasan način za prikupljanje obavještajnih podataka sa udaljene lokacije i prikriveno – a da vas ne uhvate“, rekao je za CIN-CG/BIRN.

Bing je objasnio da je APT28 politički motivisana grupa za prijetnje koja je poznata po tome što targetira geopolitičke rivale Kremlja.

„U sklopu obrasca targetiranja, Balkan predstavlja teritoriju gdje Rusija ostaje zainteresovana za kontrolu i uspostavljanje prevlasti“, objasnio je Bing.

U  kompaniji ESET, poznatoj po svojim antivirusnim i fajervol proizvodima, takođe su potvrdili da je Fensi Ber  imao aktivne manevre na Balkanu tokom ljeta 2017. godine.

Napadi i sa drugih adresa

Nova analiza sajber prijetnji po Crnu Goru Ministarstva javne uprave ukazala je da je broj hakerskih napada skočio u 2017. godini. Napadi su takođe „ozbiljniji i sofisticiraniji“, rekli su u ministarstvu.

U 2017. godini bilo je više od 380 prijavljenih incidenata, koji su uključivali napade na vebsajtove i  državne ustanove, ali i onlajn prevare i zloupotrebu ličnih bankovnih računa.

Radi poređenja, u 2012. godini bilo je samo šest napada. Vlasti su obećale da će istražiti pozadinu svih ovih napada.

„Ozbiljnost i sofisticiranost sajber napada koji su se ticali Crne Gore u 2017. godini ogledaju se u povećanom broju identifikovanih napada na infrastrukturu i slučajeva sajber špijunaže, kao i kroz kampanje pecanja koji targetiraju državne službenike“, stoji u izvještaju ministarstva.

Ovi napadi su uhvatili Crnu Goru nespremnu, pošto njen mali tim za sajber bezbjednost nije imao iskustvo sa napadima takvih razmjera. Tim zapošljava samo dvanaest ljudi, koje obučavaju sajber stručnjaci iz Amerike i Velike Britanije.

„Ne bave se oni samo ruskim hakerima. Mali, nedovoljno opremljen tim se takođe bavi porastom onlajn bankarskih prevara i drugim napadima koji nemaju političku pozadinu“, rekao je vladin funkcioner.

Idu opet izbori

Pred predsjedničke izbore u Crnoj Gori, zakazane za 15. april, eksperti upozoravaju da se zemlja može suočiti sa više sajber prijetnji.

„Rusija se jako protivi procesu pristupanja Crne Gore NATO-u, tako da će vjerovatno nastaviti da koristi svoje sajber mogućnosti da podriva ulogu Crne Gore u Alijansi“, upozorava Pjerluiđi Paganini, iz agencije ENISA.

Juriš preko Fejsbuka

Na dan opštih  izbora u Crnoj Gori, 16. oktobra  2016. godine građani su bili zasuti velikim brojem antivladinih  poruka,  koje su stizale od nepoznatih pošiljalaca preko društvene mreže Fejsbuk,  i aplikacija Vajber i Vatsap.

Vlada je tražila i dobila dozvolu od Višeg suda u Podgorici da tog dana na dva sata blokira Vajber i Vatsap i zahtijevala je istragu o sajber napadu

Od Fejsbuka je Vlada  tražila da utvrdi porijeklo tih poruka. Fejsbuk je detektovao incident u svom Izvještaju o transparentnosti pod nazivom „Internet poremećaji“.

„Upoznati smo sa poremećajem koji je uticao na pristup Fejsbuk proizvodima i uslugama u Crnoj Gori koji se desio tokom oktobra 2016. godine. Ovaj poremećaj je uticao na usluge za poruke i poklopio se sa parlamentarnim izborima u ovoj zemlji“, pisalo je u izvještaju.

Dušica Tomović i Maja Živanović

Mlada romska aktivistkinja Fana Delija i njena porodica i saradnici imaju ozbiljne probleme u svojoj zajednici, zbog borbe za ljudska i dječija prava.

“Ja sam tri puta fizički napadnuta. Moja koleginica je kamenovana u sopstvenoj kući. Mom bratu su razbili glavu. Ali, to su rizici koje smo prihvatili”, kaže Fana.

Ona je direktorica nevladine organizacije Centar za romske inicijative (CRI) i vodi dugogodišnju borbu protiv sklapanja dječijih i ugovorenih brakova u romskoj i egipćanskoj populaciji.

Pod velom tradicije, odvija se klasična trgovina ljudima (djecom).

U posljednjih pet godina, prema podacima CRI, u Crnoj Gori je registrovano oko 60 slučajeva ranih ugovorenih brakova.

Samo u posljednje dvije godine prijavljeno je 49 slučajeva policiji, ali nijedan nije procesuiran. I medijatori koji pomažu romskoj djeci da pohađaju osnovnu školu, nedavno su se u razgovoru za CIN-CG požalili kako su u Podgorici dvije djevojčice od 14 godina napustile školovanje zbog udaje.

Začarani krug iz kojeg se ova zajednica teško i sporo izvlači, zatvara se poricanjem Romskog nacionalnog savjeta.

U njemu tvrde da su prodaja djevojčica i sklapanje ranih brakova posljednjih godina iskorijenjeni i da se to ne dešava.

Direktorica Crnogorskog ženskog lobija i koordinatorka Nacionalnog skloništa za žrtve trgovine ljudima Aida Petrović kaže da u posljednjih pet godina, u kontinuitetu pružaju pomoć, podršku i zbrinjavanje djevojčica populacije RE koje su bile žrtve rane udaje i ugovorenih dječijih brakova, žrtve prosjačenja i porodičnog nasilja.

U skloništu, od 2015. do avgusta 2017. godine boravilo je devet potencijalnih žrtava prisilnog braka. To su bile djevojčice  iz Crne Gore, Srbije i sa Kosova.

“Njihov uzrast kada postaju žrtve ugovorenih dječijih brakova se kreće od 11 do 14 godina. Na terenu, u romskim kampovima i dječaci uzrasta od 13 do 14 godina su žrtve rane ženidbe i ugovorenog dječijeg braka”, navela je Petrović.

Tvrdi da sklapanje dječijih brakova u ovoj populaciji nijesu pojedinačni slučajevi, već da je to “na nivou pojave”.

“Nikako se to ne može prihvatiti i posmatrati kao običajno pravo kod populacije RE, jer to nije. Rana udaja i ugovoreni dječiji brak su oblici trgovine ljudskim bićima čiji počinioci treba da podliježu sankcijama nacionalnog zakonodavstva”, ocijenila je ona.

Crnogorski ženski lobi nema nema tačan broj dječijih ugovorenih brakova, a nemaju ni drugi, kaže Petrović, jer ne postoji jedinstvena baza podataka.

Brakovi se sklapaju u tajnosti, a novac koji je dat za djevojčicu kao “otkup” u slučaju da se vrati kući, njena porodica gubi.

To je za većinu siromašnih romskih porodica veliki problem, jer novac ne mogu da vrate.

“Iako je broj neevidentiranih pripadnika populacije RE znatno smanjen, još postoje oni koji nemaju nikakvu dokumentaciju, pa takva djeca 'ne postoje' u institucionalnom sistemu i sam čin ranog ugovorenog dječijeg braka nije moguće evidentirati“, dodaje Petrović.

Pojašnjava da i kada se neki slučaj otkrije, često roditelji ili rodbina krivicu svaljuju na djevojčicu,  pod izgovorom da je ”pobjegla  od kuće jer se zaljubila” i da nijesu uspjeli da je spriječe.

“Postoji jedan broj djevojčica koje dovode iz obližnjih država (Kosovo, Srbija, Makedonija, Albanija) ilegalno ili pod izgovorom da odlaze sa roditeljima u posjetu rođacima u Crnoj Gori, a zapravo je riječ o udaji. Takve dogovore sklapaju porodice razgovorima preko internet, ili telefonom”, istakla je Petrovićeva.

Na isti način, dodaje Petrovićeva, jedan broj njih iz Crne Gore odlazi u druge zemlje gdje ih udaju po već ugovorenom scenariju roditelja dviju porodica.

“Najčešće, te djevojčice odvode roditelji radi udaje u Njemačku, Italiju, Austriju, kao i u okolne države na Kosovo, Srbiju, Makedoniju, Albaniju...”, dodaje direktorica CŽL.

Djevojčice vraćaju roditeljima bez nadzora

Izmjenama Krivičnog zakonika iz 2013. godine i prisilni brakovi  označeni su  kao krivično djelo trgovine ljudima.

Mlađim od 16 godina zabranjeno je stupanje u brak. Maloljetnici mogu da stupe u brak nakon navršenih 16 godina, uz saglasnost roditelja.

Prema posljednjem popisu, u Crnoj Gori živi 8.305 pripadnika romske i egipćanske populacije, a polovina su žene.

Podaci Ujedinjenih nacija (UN) govore da će do 2020. godine oko 140 miliona djevojčica biti udato, od čega će 50 miliona biti djevojčice mlađe od 15 godina. Istraživanje koje je CRI sproveo 2014. godine, pokazlo je da u Crnoj Gori čak 72,4 odsto romske i egipćanske populacije stupi u brak od 12. do 18. godine života.

CIN CG je ranije pisao da Crna Gora u posljednje tri godine nema nijednu pravosnažnu presudu za trgovinu ljudima, a u istom periodu procesuiran je samo jedan slučaj trafikinga, vezan za seksualnu eksploataciju.

Direktorica CRI u razgovoru za CIN CG ističe da bi trebalo kažnjavati i onog koji je dao i drugog koji je uzeo novac prilikom sklapanja ovih brakova.

“Zabrinjava činjenica da se u procesu izviđaja koji sprovodi državni tužilac i policija ne prikupe dovoljni materijalni dokazi na osnovu kojih bi nadležni tužilac pokrenuo krivični postupak, ili prekvalifikovao događaj kao prekršaj”, kaže Delija.

Prema njenim riječima, posebno zabrinjava to što su  sve djevojčice nakon negiranja ugovorenog braka vraćene roditeljima, odnosno počiniocima krivičnog djela, i to uglavnom bez mjera daljeg nadzora.

Prema Porodičnom zakonu, takve porodice bi morao da nadzire Centar za socijalni rad.

“U Beranama i Nikšiću u dva slučaja, prema informacijama koje imamo, ovu mjeru sproveli su nadležni centri  za socijalni rad“, navela je direktorica CRI.

Generalni direktor Direktorata za socijalno staranje i dječiju zaštitu u Ministarstvu rada i socijalnog staranja Goran Kuševija nije odgovorio na pitanje CIN CG-a da li centri za socijalni rad preduzimaju potreban nadzor porodica u kojima postoji sumnja da su prodavali svoju djecu za sklapanje ugovorenih brakova.

Stariji ne vide problem

Za razliku od mladih aktivista, iz Romskog nacionalnog savjeta tvrde da problem ne postoji. Oni oštro odbacuju i nezvanične kritike o tome da u porodicama rukovodilaca ove krovne organizacije ima ugovorenih brakova i  da se tim  poslom bavi čak i predsjednik Savjeta Isen Gaši.

“Ja sam čist kod naroda i kod boga. Mi ćemo prijaviti svaki takav slučaj. Ne mogu komandovati nikome, ali ja već dvije-tri godine nijesam čuo da se to dešavalo, a ne može se ništa dogoditi da ja za to ne znam”, rekao je Gaši u razgovoru sa novinarkom CIN-CG.

Na pitanje, s obzirom na ugled koji ima u toj populaciji, na koji način se bori protiv te pojave, on je rekao da uvijek “na sahranama priča da to ne treba da rade”.

Gaši je naveo da ta organizacija ima mjesečni budžet od oko 4.000 eura i  da nemaju novca da organizuju obuke i radionice o ovoj temi.

I u pisanom odgovoru koji je CIN-CG dostavljen iz Romskog savjeta, oni tvrde da su problem ranih brakova uvidjeli još 2008. godine i da je promjena dugogodišnje tradicije Roma dugotrajan proces na kome rade od osnivanja.

“Protiv smo svih oblika nasilja koji ugrožavaju i ograničavaju slobodu Romkinja, ali se isto tako zalažemo da se navedeni problemi riješe unutar institucija, kroz sudsku i zakonodavnu vlast. Romski savjet osuđuje svaki vid sklapanja ranih brakova. Smatramo da nadležne institucije treba represivno da djeluju na ovakve i slične pojave”, navode u Savjetu.

Na pitanje CIN CG-a kako komentarišu optužbe koje dolaze iz njihove populacije da članovi tog Savjeta imaju u svojim porodicama ugovorene brakove, iz Savjeta odgovaraju da “svaki član savjeta je potpuno autonoman, ima pravo na svoj lični izbor, stav i način življenja kao pojedinac”.

Oni su istovremeno stali u odbranu svog predsjednika za kojeg ističu da “uživa respekt i poštovanje kod cijele romske zajednice u Crnoj Gori, što potvrđuje i činjenica da mu je ovo treći predsjednički mandat“.

“Cijela romska populacija u Crnoj Gori smatra da je Isen Gaši jedini romski lider koji štiti interese svoje zajednice. Predsjednik Romskog savjeta koristi svaku priliku da ukaže svojim sunarodnicima na pogubnost ovog dijela tradicije i da je neophodno prihvatiti nove civilizacijske vrijednosti, a odbaciti sve negativne segmente tradicije. Nažalost, evidentno je da se nijedna zajednica olako ne odriče svojih običaja i tradicije”, zaključuju u Savjetu.

Šef Nacionalne kancelarije za borbu protiv trafikinga Zoran Ulama kaže da je potrebno što više raditi na podizanju nivoa svijesti, da bi tradiciju trebalo poštovati, ali ne po cijenu svega.

“Slabo ili nikakvo obrazovanje među tom populacijom je problem. Oni razmišljaju na način da to nije trgovina, već neko čašćavanje, ali riječ je o maloljetnim osobama. Svima bi moralo da bude jasno da je to krivično djelo”, istakao je Ulama.

Iako nema procesuiranih, ima više prijavljenih, dodaje Ulama, što govori o tome da se podiže svijest da je to pogrešno.

Iz policije ni poslije višestrukog insistiranja CIN-CG, nijesu odgovorili na pitanja u vezi sa ugovorenim dječijim brakovima i činjenicom da prijave uglavnom završavaju na njihovoj adresi i bez epiloga.

Na prodaju je i nevinost

Direktorica CRI Fana Delija objašnjava da se prilikom sklapanja ugovorenog braka okupi uža i šira porodica, komšije, odnosno ugledni muški članovi zajednice i porodice.

„Onda se provjerava da li se radi o nevinoj djevočici na način što otac djevojčice garantuje prijateljima da je nevina, dogovara ju se o izvjesnoj svoti novca, kupovini zlata i garderobe. Zatim se dogovaraju o datumu zasnivanja bračne zajednice”, pojašnjava Delija.

Za djevojčice se, dodaje ona, suma uvećava njihovim društvenim položajem u zajednici i činjenicom da je nevina.

To se, tvrdi, vrednuje od 500 eura do više hiljada eura.

Žrtve ranih brakova i djecu vaspitavaju u tom duhu

Prema istraživanju koje je CRI proveo 2014. godine, čak 72,4 odsto romske i egipćanske populacije stupi u brak od 12. do 18. godine života. Rano prekinuto djetinjstvo udajom, neobrazovanost, siromaštvo i preživljavanje, bespogovorna poslušnost prema svima u kući mladoženje, trpljenje raznih oblika nasilja kao “normalne” situacije, teret porodice i kućnih obaveza, briga da se pokaže u najboljem svjetlu patrijarhalnih očekivanja u ulozi domaćice, supruge, majke, neki su od tereta koji pritiskaju maloljetne djevojčice, žrtve ranih ugovorenih brakova.

Dio toga tereta, pojašnjava Aida Petrović, one “skidaju” onog momenta kada postanu majke, ali je problem što i svoju žensku djecu vaspitavaju u tom duhu. Dodaje i da se, posmatrajući štićenice Skloništa, između ostalog, može uočiti da su lošijeg zdravlja, često imaju hronična oboljenja, izgledaju mnogo starije nego što jesu, te da i umiru mnogo ranije zbog teškog života.

“Zajedničkim radom institucija i civilnog sektora koji se bave ovom problemom, kao i primjenom institucionalnih mehanizama u cilju suzbijanja ugovorenih dječijih brakova, prosjačenja, nasilja, i povećanjem stepena obrazovanja romskih djevojčica, može im se dati dobra startna pozicija da svoj život žive na način koji je dostojan svakog ljudskog bića”, zaključila je Petrovićeva.

Maja BORIČIĆ

Zaposleni u hercegnovskoj „Čistoći“, pretežno Romi i Egipćani, naučili su važnu životnu lekciju i sada pelcer nude i ostalim sunarodnicima i kolegama u Crnoj Gori.

Uz pomoć nevladine organizacije Mladi Romi i sindikalne podružnice koju su formirali uspjeli su da se izbore da im se prizna prekovremeni rad u prethodne tri godine i da započne isplata.

Pored Herceg Novog, Romi i Egipćani zaposleni u komunalnim preduzećima u Nikšiću i Kotoru uključili su se u rad novih sindikalnih organizacija. Odlučili su se na to, suočeni sa teškim položajem, lošim uslovima rada, niskim platama i nemogućnostima da realizuju svoja prava. Podršku imaju od sindikalnih kolega druge nacionalnosti.

Nevladina organizacija Mladi Romi, u saradnji sa Unijom slobodnih sindikata Crne Gore i koalicijom Romski krug planira formiranje još sindikalnih organizacija u komunalnim preduzećima u drugim gradovima.

Istraživanje o sindikalnom organizovanju i zaštiti prava zaposlenih Roma i Egipćana, sprovedeno u osam opština, u okviru projekta „Jačanje aktivizma Roma - Ujedinjeni možemo više“, potvrdilo je da oni u komunalnim preduzećima obavljaju najteže poslove bez adekvatne zaštitne i radne opreme, da nijesu edukovani i da teško ostvaruju svoja prava.

„Oni koji uspijevaju da se zaposle izloženi su često diskriminaciji i kršenju radnih prava koja ne prijavljuju iz straha od gubitka posla, ali i zbog nepoznavanja zakonskih i institucionalnih mogućnosti zaštite“, kaže Samir Jaha, izvršni direktor NVO Mladi Romi.

Zato je, kaže Jaha, u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), potrebno razviti mrežu sindikata osnovanih u komunalnim preduzećima i pokrenuti sindikalno okupljanje u ostalim djelatnostima koje su značajne za Rome i Egipćane.

Pomenuti slučaj iz Herceg Novog ilustruje ocjene o neinformisanosti i nezaštićenosti ovih radnika.

„Zajedno sa članom Odbora direktora DOO „Čistoća“ Herceg Novi, pokrenuli smo pitanje isplate dugovanja na osnovu prekovremenog rada, koje za 27 radnika ovog preduzeća nije isplaćeno čak tri godine. U tom trenutku, nijesu znali ni koliko im je prekovremenih sati upisano i priznato, niti kako da dođu do tih podataka“, objasnio je Jaha. Nakon akcije, u saradnji sa Unijom slobodnih sindikata Crne Gore i oštećenim radnicima, počela je isplata dugovanja za prekovremeni rad za 27 radnika.

„Prekovremeni rad se sada isplaćuje redovno. Ranije to nije bio slučaj, pa postoje zaostala dugovanja prema zaposlenima. U ovoj godini je planirano da se izmiri veći dio tih obaveza“, potvrdila je za CIN-CG Sonja Matijević iz hercegnovske Čistoće.

U ovom preduzeću, gdje je zaposleno i 20 pripadnika romske i egipćanske zajednice, pored postojeće Sindikalne organizacije DOO „Čistoća“, formirana je i Sindikalna radnička organizacija (USSCG). U nju je ušlo 13 Roma i Egipćana, kojima je pripalo pet od sedam mjesta u Izvršnom odboru. Čistač javnih površina Zafer Tafa zaposlen od 2014. godine izabran je za potpredsjednika.

„Plata čistača javnih površina, bez prekovremenog rada, je oko 295 eura, dok radnik na specijalnom vozilu ima oko 350 eura mjesečno“, objašnjava Tafa. On ukazuje na sporazum sa poslodavcem, da se zaposlenima rad preko 40 sati nedjeljno isplaćuje na kraju mjeseca, ali i podsjeća da nije sve završeno.

„Ostao je dug za 2014, 2015. i 2016. godinu, a za 2017. tek je pojedincima uplaćeno. Ostala primanja su redovna“, kaže Tafa.

Odnosima, tretmanom kao i saradnjom sa šefovima, kaže, djelimično su zadovoljni. „Ne mogu da kažem da je sve savršeno, jer u pojedinim slučajevima, nažalost, još ima diskriminacije, ali reagujemo i borimo se protiv takvih slučajeva“, ističe Tafa.

On očekuje da će se uskoro formirati sindikat svih komunalnih preduzeća, gdje će „ujedinjeni biti jači“ i boriti se za svoja prava.

Formiranje granskog sindikata najavljuje i Unija slobodnih sindikata Crne Gore, ističući da je „unijeta nova energija među zaposlenima koji su željeli promjene i raskid sa dotadašnjom praksom“. Nakon početnog otpora, rukovodstva pomenutih sindikata uspjela su da izgrade korektan i partnerski odnos sa menadžmentom preduzeća, zaključuju iz USSCG.

U sindikalnoj organizaciji JKP „Komunalno Nikšić“ je svih 33 radnika romske i egipćanske populacije, pa je i za predsjednika izabran njihov sunarodnik Veselj Beganaj. Direktor JKP Nikšić Miodrag Muratović kaže za CIN-CG da je zadovoljan radom pripadnika ove zajednice, te da prosječne zarade terenskih radnika iznose 343 eura.

U Podgorici takođe postoji Sindikat radnika zaposlenih u JP „Čistoća“ čiji su članovi pripadnici romske i egipćanske zajednice. „Pripadnici RE populacije su i članovi povjereništva Sindikalne organizacije”, istakla je za CIN-CG direktorica Čistoće Daca Popović.

Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, u Crnoj Gori ima 6.251 pripadnika romske nacionalnosti ili 1,01 odsto od ukupnog stanovništa i 2.054 Egipćana ili 0,33 odsto.

Prosječno se, godišnje, na evidenciji državnog Zavoda za zapošljavanje nalazi oko hiljadu osoba iz ove populacije, od koji su oko 40 odsto žene.

Podaci iz istraživanja Ministarstva za ljudska i manjinska prava, ukazuju da je 83 odsto Roma i Egipćana bez posla. Od onih koji su zaposleni, u javnom sektoru radi šest odsto Roma i Egipćana, u privatnom nešto iznad pet procenata, dok je 4,3 odsto samozaposleno.

Svijest o zaštiti i rizicima

Sindikalno organizovanje Roma trebalo bi da i u kompanijama u kojima rade podigne svijest ne samo o finansijskim pravima već i o neophodnim uslovima rada i adekvatnoj zaštitnoj opremi. Prema nalazima NVO Mladi Romi, u tome ima još dosta posla, a istraživanje CIN-CG pokazalo je da i u preduzećima ima problema.

Zaposleni se o mjerama zaštite informišu prilikom zapošljavanja na određeno radno mjesto gdje prolaze obuku za bezbjedan rad na radnom mjestu. Poslije završene obuke zaposleni polaže test iz bezbjednosti na radu koji ostaje u Društvu u pisanoj formi“, kaže Sonja Matijević iz hercegnovske Čistoće.

Sindikalac u tom preduzeću Zafer Tafa, međutim, kaže da su zaposleni nedovoljno upoznati sa aktom o procjeni rizika i mjerama zaštite na radu. „Nastojaćemo da u okviru naših aktivnosti što prije pokrenemo to pitanje“, objašnjava Tafa.

I u Nikšićkom Komunalnom preduzeću potvrđuju da imaju pravilnik i definisane mjere o zaštiti na radu i tvrde da se o njima radnici redovno informišu „preko sindikata i nadležnih poslovođa i rukovodilaca“. Direktor Miodrag Muratović dodaje da ne posjeduju akt o procjeni rizika na radu, ali da imaju u planu da ga ubrzo donesu.

Kako organizovati sakupljače otpada

Nevladina organizacija Mladi Romi razmatra novu inicijativu udruživanja sakupljača sekundarnih sirovina - u logistički lanac za sakupljanje otpada u Crnoj Gori. Ovakva vrsta udruživanja prvi put bi u Crnoj Gori bila pokrenuta i usmjerena na lobiranje za razvoj reciklažne industrije kroz forme socijalnog preduzetništva, legalizacijom rada sakupljača sekundarnih sirovina i stvaranjem osnova za njihovo finansijsko jačanje.

Sakupljači sekundarnih sirovina čine jednu od najeksploatisanijih grupa radnika, sa najnižom cijenom rada. U razvijenim zemljama, sakupljanje i reciklaža sekundarnih sirovina predstavljaju jednu od najisplativijih djelatnosti, ali u Crnoj Gori, do sada, to nije prepoznato kao mogućnost legalnog zapošljavanja i zarade za veći broj ljudi. Godišnje se u Crnoj Gori proizvede oko 200 hiljada tona otpada. Oko 18 odsto čine papir i karton, staklo 8, plastika 12, tekstil 5, a metali 4 procenta. Separacija i recikliranje su minimalni, pa se količina sakupljenog reciklažnog otpada kreće između 10 i 15 procenata. Gotovo cjelokupan profit u ovoj djelatnosti odlazi privatnim preduzećima i nakupcima, dok neposredni individualni sakupljači otpada jedva zarađuju 5 do 10 eura dnevno. Osim što je neefikasan i nedjelotvoran, takav sistem prikupljanja otpada onemogućava bilo kakvu pravičniju raspodjelu dobiti i destimulativan je za radno uključivanje drugih siromašnih grupa.

Elvis Beriša / Enis Eminović