The innocent sounding email reached an official of the Montenegrin Defence Ministry in early January 2017.

Entitled: “NATO_secretary_meeting.doc”, it sounded like a communiqué from the Western alliance that Montenegro was soon to join.

However, IT experts say the message was not sent by NATO to update Montenegro on useful information.

It came from a notorious Russian hacking group, which wanted to break into the government’s IT systems and steal state secrets.

Same in January, according to BIRN sources, the Podgorica government received two more similar emails.

The subject line of the first read: “Draft schedule for British army groups’ visit to Montenegro”.

The title of the other was: “Schedule for a European military transfer program”.

All are believed to have come from the same Russian hacker group, which experts say is linked to the Kremlin.

Three international IT security companies say the emails came from APT28, also known as Fancy Bear, which US intelligence services say is connected to the Russian military intelligence service, GRU.

European Union officials also believe that Montenegro suffered a serious cyber attack in June 2017.

Over the last two years, Montenegro authorities have recorded a sharp rise in the number of cyber attacks, mostly targeting state institutions and media outlets.

From only 22 such incidents in 2013, almost 400 were recorded in only nine months of 2017, official data obtained by BIRN show.

Not all are related to malware viruses or attacks on state institutions, and not all the attacks can be attributed to Fancy Bear.

But many of the attacks are believed to be linked to the tiny Adriatic country’s decision to join NATO, which infuriated the country’s old ally, Russia.

Montenegro has since tightened up cyber security defences. It has formed a specialised police taskforce to fight cyber crime.

But with only limited resources, the team greatly depends on the help of NATO and other Western countries.

“After serial attacks in early 2017 we sought help from NATO and the UK to help us fight back. We succeed in reducing the damage and repelled two attacks in late 2017,” a senior police officer told BIRN, declining to provide details of those actions.

BIRN’s investigation shows that the rise in cyber attacks coincided with the final phase of the country’s NATO accession negotiations in late 2016.

In addition, Montenegro's leaders say Russia tried to interfere in the country’s October 16, 2016 general elections, a charge that Moscow has denied.

The authorities and the ruling parties claim that Russia sponsored a coup attempt on the election day.

Several Western governments, including the UK, support that interpretation of events.

The government’s critics, however, insist the coup attempt was faked, and was staged to help the veteran pro-Western leader Milo Djukanovic stay in power.

Bear leaves its tracks:

Three prominent international security companies, Fire Eye, Trend Micro and ESET agree that Fancy Bear staged at least three separate attacks in January, February and June 2017.

So-called “lures” – spearphishing emails – are common tactics used by the group to target victims who are tempted to open messages mentioning specific topics relevant to them.

Targets are fooled into believing the email is legitimate. Then, by clicking on the link or attached document, they enable a virus to enter their computers.

Ben Read, from the US intelligence-led security company Fire Eye, told BIRN that the emails sent to the Montenegrin Defence Ministry in January 2017 were designed to cause chaos.

“If you opened [them], they would install the malware Game Fish on the victim’s system. That’s signature malware for APT28,” he explained.

He said experts from Fire Eye believed the hackers’ motive was Russia’s deep displeasure over Montenegro’s NATO accession, and the cyber attacks formed part of a broader plan to destabilise the country.

In January 2017, Fire Eye published a report claiming that Fancy Bear primarily targeted entities in the US, Europe, and the countries of the former Soviet Union, including government and military targets, along with defence departments, media outlets, and political dissidents or figures opposed to the Russian government.

“Russia is attacking these governments using both traditional means and as cyber-attacks,” Read added.

Before January 2017, on election day in October 2016, many websites in Montenegro were suddenly taken down by so-called DDoS attacks, in which multiple compromised computer systems attack a website and cause a denial of service for users.

However, the authorities never disclosed what actually happened on that day although they announced a detailed investigation, hinting at a Russian role in the large-scale internet incident.

Four days after the elections, on October 20, 2016, another phishing attack was launched against the parliament of Montenegro, most likely by Fancy Bear again, according to IT security specialists Trend Micro.

But, government sources told BIRN that this attack was less serious, as it targeted the “wrong location”, the parliament, which does not deal with confidential data.

“It was a blind shot,” said this official who insisted on remain anonymous.

A bigger attack, which the Montenegro government describes as more intense than the one in October 2016, started on February 15, 2017 and peaked over the following days, government sources told BIRN last year.

This time, websites of the government and state institutions, as well as some pro-government media, suffered a wave of cyber-attacks, officials in Podgorica told BIRN.

“The scope and diversity of the attacks, and the fact that they were being undertaken on a professional level, indicates that this was a synchronised action,” an official said.

The next attack, which a European official attributed to the same Russian source, happened in June 2017.

Pierluigi Paganini, member of the European Union’s Agency for Network and Information Security, ENISA, told BIRN that Montenegrin infrastructure was again targeted by APT28, or Fancy Bear.

“In June 2017, after Montenegro officially joined NATO, the attacks continued; experts at the security firm Fire Eye who analyzed them collected evidence that confirmed the involvement of Russia’s APT,” Paganini said.

He added that the evidence included artefacts, malware, bait documents and exploit codes.

He said that although attribution is always the most difficult part of a forensic investigation, in this case, the information gathered “points directly to the Russian APT28 group”.

BIRN asked the Russian Foreign Ministry about its connections to the group and to its attacks on Montenegro.

It refused to respond specifically, noting only that “the mentioned issues were repeatedly commented on by the Russian Foreign Ministry”.

Russia strongly denies that its state plays any role in hacking governments, media or elections across the globe.

Russian President Vladimir Putin told reporters in June 2017 that hacking groups, like artists, do their own bidding.

“Hackers are like artists who choose their targets, depending how they feel when they wake up in the morning. No such attacks could alter the result of elections in Europe, America or elsewhere,” Putin told reporters.

Cheap way of collecting intelligence:

America disagrees. In a report, published on December 29, 2016, the US Department of Homeland Security, DHS, and the FBI insisted that the Kremlin sponsored Fancy Bear.

Fancy Bear has targeted many important international groups and individuals.

They include Germany’s ruling Christian Democratic Union, CDU, the German Bundestag, NATO, the World Anti-Doping Agency, the US Democratic National Committee, the former White House senior official John Podesta, the US Democratic Congressional Campaign Committee, and others.

https://www.us-cert.gov/sites/default/files/publications/JAR_16-20296A_GRIZZLY%20STEPPE-2016-1229.pdf

Christopher Bing, Associate Editor of CyberScoop, a US cybersecurity website that has followed the attacks in Montenegro, agreed that Fancy Bear has subjected the Balkans to an intensive campaign of cyber-espionage. https://www.cyberscoop.com/apt28-targeted-montenegros-government-joined-nato-researchers-say/

“These activities largely serve as a cheap and effective way to collect intelligence remotely and covertly – without getting caught,” he told BIRN.

Bing explained that APT28 is a politically motivated threat group that is known to target geopolitical rivals of the Kremlin.

“APT28 is known to target military, governmental and civil society groups that are commonly of interest to the Russian state.

“As part of this targeting pattern, the Balkans represents a territory where Russia remains interested in controlling and asserting its dominance,” Bing explained.

The IT company ESET, known for its anti-virus and firewall products, also confirmed to BIRN that Fancy Bear was on active manoeuvres in the Balkans during summer 2017.

Not all cyber attacks are Russian:

New analysis by the Public Administration Ministry on cyber threat to Montenegro showed the number of hacking attacks rose in 2017. The attacks were also “much more serious and sophisticated,” it said.

Over 380 attacks on websites, state institutions, online fraud and misuse of personal accounts were reported in 2017. That compared with just six in 2012. The authorities promised to investigate the background to all those attacks.

“The severity and sophistication of cyber-attacks affecting Montenegro during 2017 were reflected in the increased number of identified attacks on infrastructure and cyber espionage cases, as well as through phishing campaigns that targeted civil servants,” the ministry report said.

These attacks caught Montenegro on the hop, as its small cyber security team had no experience of dealing with attacks on this scale. It has only a dozen employees, who are being trained by US and UK cyber experts.

Amid reports that Russian hackers played a role in downing several websites on election day in Montenegro, the government in December adopted new measures to tighten cyber security.

It said it would strengthen the capacity of the police and intelligence services to prevent hacking, after the attacks on election day had highlighted the vulnerability of the entire system.

“It not just Russian hackers that they are dealing with. The small, under-equipped team is also dealing with the increase in online bank frauds and other attacks that do not have political background,” a government official told BIRN.

Upsurge feared ahead of election:

Ahead of this April’s presidential election in Montenegro, experts warn that the country may experience more cyber threats.

On April 15, citizens will elect anew president, as Filip Vujanovic, is completing his final term and cannot be re-elected.

“Russia has strongly opposed Montenegro’s NATO accession process, so it is likely to continue using cyber capabilities to undermine Montenegro’s role in the alliance,” Pierluigi Paganini, from ENISA, warned.

Attacks disrupted Facebook services:

Major cyber disruption was noted in Montenegro on election day, on October 16, 2016, when people in Montenegro were unable to use Facebook services such as Viber and WhatsApp.

The government had to obtain permission from the Higher Court in Podgorica to temporarily block these applications for two hours on the election day and request a thorough investigation of the cyber attack.

Facebook detected this incident in its Transparency report under the title “Internet Disruptions”.

“We are aware of a disruption affecting access to Facebook products and services in Montenegro that took place during October 2016. This disruption impacted messaging services and coincided with the country's parliamentary elections,” it said.

Izgledalo je to kao uobičajena elektronska razmjena pisama između crnogorskog Ministarstva odbrane i NATO-a, ali nije bila.

Mejl sa naslovom „Dokument o tajnom sastanku NATO-a“ (“NATO_secretary_meeting.doc”) stigao je u Ministarstvo odbrane u januaru 2017. godine.  U sebi je nosio takozvani maliciozni virus koji se bez znanja korisnika instalira na kompjuteru, a služi za krađu podataka ili njihovo uništavanje.

Tog dana,  kako navode vladini izvori CIN-CG/BIRN-a, vlasti u Podgorici su dobile još dva slična mejla.

U naslovu jednog  je pisalo „Nacrt rasporeda za posjetu britanskih vojnih grupa Crnoj Gori“.

Naslov drugog bio je „Raspored za evropski program vojnog transfera“.

Nije poznato da li je tom prilikom došlo do krađe ili uništavanja podataka, ali tri ugledne međunarodne kompanije koje se bave informacionim tehnologijama kažu da su istragom utvrdile kako su mejlovi došli od hakerske grupe APT28, poznate i kao Fensi Ber (u slobodnom prevodu - Moderni medvjed),  koju sponzoriše ruska država.  Američki obavještajni podaci dodatno kažu da je ova grupa povezana sa ruskom vojnom obavještajnom službom GRU.

Novi napad  na crnogorske institucije uslijedio je u junu 2017. godine, prema riječima zvaničnika Evropske unije, a pripisuje se takođe grupi Fensi Ber.

Tokom posljednje dvije godine, pokazuje istraživanje CIN-CG/BIRN, crnogorske vlasti su zabilježile snažan rast broja sajber napada, koji uglavnom targetiraju državne ustanove i medije.

Od 22 takva incidenta 2013. godine, za samo devet mjeseci 2017. zabilježeno je gotovo 400 napada.

Iako nijesu svi incidenti vezani za napade na državne institucije i ne mogu svi biti pripisani Fensi Ber grupi, za mnoge se vjeruje da su povezani sa odlukom Crne Gore da se priključi NATO-u, što je razbješnjelo tradicionalnog saveznika Rusiju.

Otkako su učestali napadi, Crna Gora je pooštrila mjere odbrane i formirala je specijalizovanu policijsku radnu grupu za borbu protiv sajber kriminala.  Sa ograničenim sredstvima, mali tim se značajno oslanja na pomoć NATO-a i drugih zemalja Zapada.

Viši policijski inspektor, iz kriminalističke policije, koji je želio da ostane anoniman,  kaže: „Nakon niza napada početkom 2017. godine, potražili smo pomoć NATO-a i Velike Britanije da bismo se tome suprotstavili. Uspjeli smo da smanjimo štetu i da se odbranimo od dva napada krajem 2017. godine“.  On je odbio da otkrije detalje vezane za ove napade.

Istraživanje pokazuje da se porast u sajber napadima poklopio sa konačnom fazom pristupnih pregovora Crne Gore NATO-u krajem 2016. godine.

„Moderni medvjed“ ostavlja trag

Tri poznate međunarodne bezbjednosne kompanije,  Fajer aj, Trend mikro i ESET su saglasni da je Fensi Ber stajao bar iza tri posebna hakerska napada u januaru, februaru i junu 2017. godine.

Takozvane „udice“ –  mejlovi poznati kao spearphishing, to jest pecanje – su uobičajena taktika koju koriste hakerske grupe da targetiraju žrtve koje povjeruju poruci i kliknu na link, ili neki dokument i tako preuzmu virus.

Ben Rid, iz Fajer aja,  kaže za da su mejlovi poslati crnogorskom Ministarstvu odbrane u januaru 2017. godine osmišljeni da izazovu haos.

„Ako se otvore, oni  instaliraju virus  Gejm fiš na sistem žrtve. To je malver (zlonamjerni program) koji je karakterističan za APT28“, objašnjava Rid.

On kaže da stručnjaci iz Fajer aja vjeruju kako su motivi hakera bili duboko nezadovoljstvo Rusije povodom pristupanja Crne Gore NATO-u, te da sajber napadi čine dio šireg plana da se zemlja destabilizuje.

U januaru 2017. godine, Fajer aj je objavio izvještaj u kom tvrdi da Fensi Ber, prvenstveno targetira pravna lica u Americi, Evropi i zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza, uključujući državne i vojne ciljeve, uz ministarstva odbrane, medije i političke disidente ili ličnosti koja se protive ruskoj vladi.

„Rusija napada ove vlade korišćenjem i tradicionalnih sredstava i sajber napadima,“ dodaje Rid.

Na dan izbora u oktobru 2016. godine, mnogo vebsajtova u Crnoj Gori je iznenada oboreno takozvanim DDoS napadima, u kojima nekoliko kompromitovanih kompjuterskih sistema napada vebsajtove.

Međutim, vlasti nikada nijesu objelodanile šta se zapravo desilo tog dana, iako su najavile detaljnu istragu, nagovještavajući ulogu Rusije u internet incidentu velikih razmjera.

Četiri dana nakon izbora, 20. oktobra 2016. godine,  novi napad, ali ovog puta mejlovima koji su nosili viruse,  izveden  je na Skupštinu Crne Gore. Procjena specijalista iz firme Trend mikro je da je Fensi Ber stajao iza toga.

Ali, izvori iz Vlade kažu za CIN-CG/BIRN da je ovaj napad targetirao „pogrešnu lokaciju“, parlament koji nema povjerljive podatke.

„To je bio pucanj u prazno“, rekao je zvaničnik koji je insistirao da ostane anoniman.

Veći napad, koji crnogorska Vlada opisuje kao intenzivniji od onog u oktobru 2016. godine, počeo je 15. februara 2017. godine i doživio vrhunac narednih dana, rekli su izvori u Vladi za CIN-CG/BIRN.

Ovog puta, vebsajtovi vladinih i državnih institucija, kao i nekih prodržavnih medija, pretrpjeli su talas sajber napada.

„Obim i raznolikost napada, i činjenica da su oni bili preduzeti na profesionalnom nivou ukazuje da je ovo bila sinhronizovana akcija“, rekao je jedan izvor.

Sljedeći napad, koji se pripisuje ruskom izvoru, desio se u junu 2017. godine.

Pjerluiđi Paganini, član Agencije za mrežnu i informacionu bezbjednost Evropske unije ENISA, rekao je za CIN-CG/BIRN da je crnogorsku infrastrukturu opet targetirao APT28 ili Fensi Ber.

„U junu 2017. godine nakon što je Crna Gora zvanično pristupila NATO-u, napadi su se nastavili; stručnjaci u bezbjednosnoj firmi Fajer aj koji su analizirali prikupljene dokaze potvrdili su umiješanost ruskog APT-a“, kaže Paganini.

On je dodao da dokazi uključuju artefakte, malver, mamce u vidu dokumenata i kodove za eksploatisanje.

Iako je najteži dio forenzičke istrage utvrditi ko stoji iza napada, Paganini kaže da u ovom slučaju informacije koje su prikupljene, „ukazuju direktno na rusku APT28 grupu“.

Rusko Ministarstvo inostranih poslova je odbilo da odgovori na pitanja CIN-CG/BIRN o mogućim vezama sa grupom koja napada Crnu Goru.

U pismenom odgovoru stoji  da je  „rusko Ministarstvo spoljnih poslova više puta komentarisalo  pomenuta pitanja“.

Rusija oštro poriče da njena vlada igra bilo kakvu ulogu u hakerskim napadima na vlade, medije ili da se miješa u izbore širom svijeta.

Ruski predsjednik Vladimir Putin rekao je novinarima u junu 2017. godine da grupe hakera, kao i umjetnici, sami obavljaju svoje poslove.

„Hakeri kao i umjetnici biraju koga će da targetiraju, u zavisnosti od toga kako se osjećaju kada se probude ujutro. Nikakvi takvi napadi ne mogu promijeniti rezultate izbora u Evropi, Americi ili drugdje“, rekao je Putin novinarima.

Jeftin način za špijunažu

Američke službe se ne slažu sa Putinom. U izvještaju objavljenom 29. decembra 2016. godine, američko Ministarstvo za unutrašnju bezbjednost DHS  i FBI insistiraju da Kremlj sponzoriše Fensi Ber.

Grupa je  targetirala mnoge važne međunarodne grupe i pojedince.

Neke od njih su njemački vladajući Hrišćanski demokratski savez, CDU, njemački Bundestag, NATO, svjetska Anti-doping agencija, američko Demokratsko nacionalno vijeće, bivši zvaničnik Bijele kuće Džon Podesta, američka Komisija za kongresnu kampanju demokrata i druge. https://www.us-cert.gov/sites/default/files/publications/JAR_16-20296A_GRIZZLY%20STEPPE-2016-1229.pdf

Kristofer Bing, saradnik-urednik u Sajberskupu, američkom vebsajtu koji piše o sajber bezbjednosti, saglasan je da je Fensi Ber podvrgnuo i Crnu Goru i Balkan intenzivnoj kampanji sajber špijunaže.  https://www.cyberscoop.com/apt28-targeted-montenegros-government-joined-nato-researchers-say/

„Ove aktivnosti uglavnom služe kao jeftin i efikasan način za prikupljanje obavještajnih podataka sa udaljene lokacije i prikriveno – a da vas ne uhvate“, rekao je za CIN-CG/BIRN.

Bing je objasnio da je APT28 politički motivisana grupa za prijetnje koja je poznata po tome što targetira geopolitičke rivale Kremlja.

„U sklopu obrasca targetiranja, Balkan predstavlja teritoriju gdje Rusija ostaje zainteresovana za kontrolu i uspostavljanje prevlasti“, objasnio je Bing.

U  kompaniji ESET, poznatoj po svojim antivirusnim i fajervol proizvodima, takođe su potvrdili da je Fensi Ber  imao aktivne manevre na Balkanu tokom ljeta 2017. godine.

Napadi i sa drugih adresa

Nova analiza sajber prijetnji po Crnu Goru Ministarstva javne uprave ukazala je da je broj hakerskih napada skočio u 2017. godini. Napadi su takođe „ozbiljniji i sofisticiraniji“, rekli su u ministarstvu.

U 2017. godini bilo je više od 380 prijavljenih incidenata, koji su uključivali napade na vebsajtove i  državne ustanove, ali i onlajn prevare i zloupotrebu ličnih bankovnih računa.

Radi poređenja, u 2012. godini bilo je samo šest napada. Vlasti su obećale da će istražiti pozadinu svih ovih napada.

„Ozbiljnost i sofisticiranost sajber napada koji su se ticali Crne Gore u 2017. godini ogledaju se u povećanom broju identifikovanih napada na infrastrukturu i slučajeva sajber špijunaže, kao i kroz kampanje pecanja koji targetiraju državne službenike“, stoji u izvještaju ministarstva.

Ovi napadi su uhvatili Crnu Goru nespremnu, pošto njen mali tim za sajber bezbjednost nije imao iskustvo sa napadima takvih razmjera. Tim zapošljava samo dvanaest ljudi, koje obučavaju sajber stručnjaci iz Amerike i Velike Britanije.

„Ne bave se oni samo ruskim hakerima. Mali, nedovoljno opremljen tim se takođe bavi porastom onlajn bankarskih prevara i drugim napadima koji nemaju političku pozadinu“, rekao je vladin funkcioner.

Idu opet izbori

Pred predsjedničke izbore u Crnoj Gori, zakazane za 15. april, eksperti upozoravaju da se zemlja može suočiti sa više sajber prijetnji.

„Rusija se jako protivi procesu pristupanja Crne Gore NATO-u, tako da će vjerovatno nastaviti da koristi svoje sajber mogućnosti da podriva ulogu Crne Gore u Alijansi“, upozorava Pjerluiđi Paganini, iz agencije ENISA.

Juriš preko Fejsbuka

Na dan opštih  izbora u Crnoj Gori, 16. oktobra  2016. godine građani su bili zasuti velikim brojem antivladinih  poruka,  koje su stizale od nepoznatih pošiljalaca preko društvene mreže Fejsbuk,  i aplikacija Vajber i Vatsap.

Vlada je tražila i dobila dozvolu od Višeg suda u Podgorici da tog dana na dva sata blokira Vajber i Vatsap i zahtijevala je istragu o sajber napadu

Od Fejsbuka je Vlada  tražila da utvrdi porijeklo tih poruka. Fejsbuk je detektovao incident u svom Izvještaju o transparentnosti pod nazivom „Internet poremećaji“.

„Upoznati smo sa poremećajem koji je uticao na pristup Fejsbuk proizvodima i uslugama u Crnoj Gori koji se desio tokom oktobra 2016. godine. Ovaj poremećaj je uticao na usluge za poruke i poklopio se sa parlamentarnim izborima u ovoj zemlji“, pisalo je u izvještaju.

Dušica Tomović i Maja Živanović

Mlada romska aktivistkinja Fana Delija i njena porodica i saradnici imaju ozbiljne probleme u svojoj zajednici, zbog borbe za ljudska i dječija prava.

“Ja sam tri puta fizički napadnuta. Moja koleginica je kamenovana u sopstvenoj kući. Mom bratu su razbili glavu. Ali, to su rizici koje smo prihvatili”, kaže Fana.

Ona je direktorica nevladine organizacije Centar za romske inicijative (CRI) i vodi dugogodišnju borbu protiv sklapanja dječijih i ugovorenih brakova u romskoj i egipćanskoj populaciji.

Pod velom tradicije, odvija se klasična trgovina ljudima (djecom).

U posljednjih pet godina, prema podacima CRI, u Crnoj Gori je registrovano oko 60 slučajeva ranih ugovorenih brakova.

Samo u posljednje dvije godine prijavljeno je 49 slučajeva policiji, ali nijedan nije procesuiran. I medijatori koji pomažu romskoj djeci da pohađaju osnovnu školu, nedavno su se u razgovoru za CIN-CG požalili kako su u Podgorici dvije djevojčice od 14 godina napustile školovanje zbog udaje.

Začarani krug iz kojeg se ova zajednica teško i sporo izvlači, zatvara se poricanjem Romskog nacionalnog savjeta.

U njemu tvrde da su prodaja djevojčica i sklapanje ranih brakova posljednjih godina iskorijenjeni i da se to ne dešava.

Direktorica Crnogorskog ženskog lobija i koordinatorka Nacionalnog skloništa za žrtve trgovine ljudima Aida Petrović kaže da u posljednjih pet godina, u kontinuitetu pružaju pomoć, podršku i zbrinjavanje djevojčica populacije RE koje su bile žrtve rane udaje i ugovorenih dječijih brakova, žrtve prosjačenja i porodičnog nasilja.

U skloništu, od 2015. do avgusta 2017. godine boravilo je devet potencijalnih žrtava prisilnog braka. To su bile djevojčice  iz Crne Gore, Srbije i sa Kosova.

“Njihov uzrast kada postaju žrtve ugovorenih dječijih brakova se kreće od 11 do 14 godina. Na terenu, u romskim kampovima i dječaci uzrasta od 13 do 14 godina su žrtve rane ženidbe i ugovorenog dječijeg braka”, navela je Petrović.

Tvrdi da sklapanje dječijih brakova u ovoj populaciji nijesu pojedinačni slučajevi, već da je to “na nivou pojave”.

“Nikako se to ne može prihvatiti i posmatrati kao običajno pravo kod populacije RE, jer to nije. Rana udaja i ugovoreni dječiji brak su oblici trgovine ljudskim bićima čiji počinioci treba da podliježu sankcijama nacionalnog zakonodavstva”, ocijenila je ona.

Crnogorski ženski lobi nema nema tačan broj dječijih ugovorenih brakova, a nemaju ni drugi, kaže Petrović, jer ne postoji jedinstvena baza podataka.

Brakovi se sklapaju u tajnosti, a novac koji je dat za djevojčicu kao “otkup” u slučaju da se vrati kući, njena porodica gubi.

To je za većinu siromašnih romskih porodica veliki problem, jer novac ne mogu da vrate.

“Iako je broj neevidentiranih pripadnika populacije RE znatno smanjen, još postoje oni koji nemaju nikakvu dokumentaciju, pa takva djeca 'ne postoje' u institucionalnom sistemu i sam čin ranog ugovorenog dječijeg braka nije moguće evidentirati“, dodaje Petrović.

Pojašnjava da i kada se neki slučaj otkrije, često roditelji ili rodbina krivicu svaljuju na djevojčicu,  pod izgovorom da je ”pobjegla  od kuće jer se zaljubila” i da nijesu uspjeli da je spriječe.

“Postoji jedan broj djevojčica koje dovode iz obližnjih država (Kosovo, Srbija, Makedonija, Albanija) ilegalno ili pod izgovorom da odlaze sa roditeljima u posjetu rođacima u Crnoj Gori, a zapravo je riječ o udaji. Takve dogovore sklapaju porodice razgovorima preko internet, ili telefonom”, istakla je Petrovićeva.

Na isti način, dodaje Petrovićeva, jedan broj njih iz Crne Gore odlazi u druge zemlje gdje ih udaju po već ugovorenom scenariju roditelja dviju porodica.

“Najčešće, te djevojčice odvode roditelji radi udaje u Njemačku, Italiju, Austriju, kao i u okolne države na Kosovo, Srbiju, Makedoniju, Albaniju...”, dodaje direktorica CŽL.

Djevojčice vraćaju roditeljima bez nadzora

Izmjenama Krivičnog zakonika iz 2013. godine i prisilni brakovi  označeni su  kao krivično djelo trgovine ljudima.

Mlađim od 16 godina zabranjeno je stupanje u brak. Maloljetnici mogu da stupe u brak nakon navršenih 16 godina, uz saglasnost roditelja.

Prema posljednjem popisu, u Crnoj Gori živi 8.305 pripadnika romske i egipćanske populacije, a polovina su žene.

Podaci Ujedinjenih nacija (UN) govore da će do 2020. godine oko 140 miliona djevojčica biti udato, od čega će 50 miliona biti djevojčice mlađe od 15 godina. Istraživanje koje je CRI sproveo 2014. godine, pokazlo je da u Crnoj Gori čak 72,4 odsto romske i egipćanske populacije stupi u brak od 12. do 18. godine života.

CIN CG je ranije pisao da Crna Gora u posljednje tri godine nema nijednu pravosnažnu presudu za trgovinu ljudima, a u istom periodu procesuiran je samo jedan slučaj trafikinga, vezan za seksualnu eksploataciju.

Direktorica CRI u razgovoru za CIN CG ističe da bi trebalo kažnjavati i onog koji je dao i drugog koji je uzeo novac prilikom sklapanja ovih brakova.

“Zabrinjava činjenica da se u procesu izviđaja koji sprovodi državni tužilac i policija ne prikupe dovoljni materijalni dokazi na osnovu kojih bi nadležni tužilac pokrenuo krivični postupak, ili prekvalifikovao događaj kao prekršaj”, kaže Delija.

Prema njenim riječima, posebno zabrinjava to što su  sve djevojčice nakon negiranja ugovorenog braka vraćene roditeljima, odnosno počiniocima krivičnog djela, i to uglavnom bez mjera daljeg nadzora.

Prema Porodičnom zakonu, takve porodice bi morao da nadzire Centar za socijalni rad.

“U Beranama i Nikšiću u dva slučaja, prema informacijama koje imamo, ovu mjeru sproveli su nadležni centri  za socijalni rad“, navela je direktorica CRI.

Generalni direktor Direktorata za socijalno staranje i dječiju zaštitu u Ministarstvu rada i socijalnog staranja Goran Kuševija nije odgovorio na pitanje CIN CG-a da li centri za socijalni rad preduzimaju potreban nadzor porodica u kojima postoji sumnja da su prodavali svoju djecu za sklapanje ugovorenih brakova.

Stariji ne vide problem

Za razliku od mladih aktivista, iz Romskog nacionalnog savjeta tvrde da problem ne postoji. Oni oštro odbacuju i nezvanične kritike o tome da u porodicama rukovodilaca ove krovne organizacije ima ugovorenih brakova i  da se tim  poslom bavi čak i predsjednik Savjeta Isen Gaši.

“Ja sam čist kod naroda i kod boga. Mi ćemo prijaviti svaki takav slučaj. Ne mogu komandovati nikome, ali ja već dvije-tri godine nijesam čuo da se to dešavalo, a ne može se ništa dogoditi da ja za to ne znam”, rekao je Gaši u razgovoru sa novinarkom CIN-CG.

Na pitanje, s obzirom na ugled koji ima u toj populaciji, na koji način se bori protiv te pojave, on je rekao da uvijek “na sahranama priča da to ne treba da rade”.

Gaši je naveo da ta organizacija ima mjesečni budžet od oko 4.000 eura i  da nemaju novca da organizuju obuke i radionice o ovoj temi.

I u pisanom odgovoru koji je CIN-CG dostavljen iz Romskog savjeta, oni tvrde da su problem ranih brakova uvidjeli još 2008. godine i da je promjena dugogodišnje tradicije Roma dugotrajan proces na kome rade od osnivanja.

“Protiv smo svih oblika nasilja koji ugrožavaju i ograničavaju slobodu Romkinja, ali se isto tako zalažemo da se navedeni problemi riješe unutar institucija, kroz sudsku i zakonodavnu vlast. Romski savjet osuđuje svaki vid sklapanja ranih brakova. Smatramo da nadležne institucije treba represivno da djeluju na ovakve i slične pojave”, navode u Savjetu.

Na pitanje CIN CG-a kako komentarišu optužbe koje dolaze iz njihove populacije da članovi tog Savjeta imaju u svojim porodicama ugovorene brakove, iz Savjeta odgovaraju da “svaki član savjeta je potpuno autonoman, ima pravo na svoj lični izbor, stav i način življenja kao pojedinac”.

Oni su istovremeno stali u odbranu svog predsjednika za kojeg ističu da “uživa respekt i poštovanje kod cijele romske zajednice u Crnoj Gori, što potvrđuje i činjenica da mu je ovo treći predsjednički mandat“.

“Cijela romska populacija u Crnoj Gori smatra da je Isen Gaši jedini romski lider koji štiti interese svoje zajednice. Predsjednik Romskog savjeta koristi svaku priliku da ukaže svojim sunarodnicima na pogubnost ovog dijela tradicije i da je neophodno prihvatiti nove civilizacijske vrijednosti, a odbaciti sve negativne segmente tradicije. Nažalost, evidentno je da se nijedna zajednica olako ne odriče svojih običaja i tradicije”, zaključuju u Savjetu.

Šef Nacionalne kancelarije za borbu protiv trafikinga Zoran Ulama kaže da je potrebno što više raditi na podizanju nivoa svijesti, da bi tradiciju trebalo poštovati, ali ne po cijenu svega.

“Slabo ili nikakvo obrazovanje među tom populacijom je problem. Oni razmišljaju na način da to nije trgovina, već neko čašćavanje, ali riječ je o maloljetnim osobama. Svima bi moralo da bude jasno da je to krivično djelo”, istakao je Ulama.

Iako nema procesuiranih, ima više prijavljenih, dodaje Ulama, što govori o tome da se podiže svijest da je to pogrešno.

Iz policije ni poslije višestrukog insistiranja CIN-CG, nijesu odgovorili na pitanja u vezi sa ugovorenim dječijim brakovima i činjenicom da prijave uglavnom završavaju na njihovoj adresi i bez epiloga.

Na prodaju je i nevinost

Direktorica CRI Fana Delija objašnjava da se prilikom sklapanja ugovorenog braka okupi uža i šira porodica, komšije, odnosno ugledni muški članovi zajednice i porodice.

„Onda se provjerava da li se radi o nevinoj djevočici na način što otac djevojčice garantuje prijateljima da je nevina, dogovara ju se o izvjesnoj svoti novca, kupovini zlata i garderobe. Zatim se dogovaraju o datumu zasnivanja bračne zajednice”, pojašnjava Delija.

Za djevojčice se, dodaje ona, suma uvećava njihovim društvenim položajem u zajednici i činjenicom da je nevina.

To se, tvrdi, vrednuje od 500 eura do više hiljada eura.

Žrtve ranih brakova i djecu vaspitavaju u tom duhu

Prema istraživanju koje je CRI proveo 2014. godine, čak 72,4 odsto romske i egipćanske populacije stupi u brak od 12. do 18. godine života. Rano prekinuto djetinjstvo udajom, neobrazovanost, siromaštvo i preživljavanje, bespogovorna poslušnost prema svima u kući mladoženje, trpljenje raznih oblika nasilja kao “normalne” situacije, teret porodice i kućnih obaveza, briga da se pokaže u najboljem svjetlu patrijarhalnih očekivanja u ulozi domaćice, supruge, majke, neki su od tereta koji pritiskaju maloljetne djevojčice, žrtve ranih ugovorenih brakova.

Dio toga tereta, pojašnjava Aida Petrović, one “skidaju” onog momenta kada postanu majke, ali je problem što i svoju žensku djecu vaspitavaju u tom duhu. Dodaje i da se, posmatrajući štićenice Skloništa, između ostalog, može uočiti da su lošijeg zdravlja, često imaju hronična oboljenja, izgledaju mnogo starije nego što jesu, te da i umiru mnogo ranije zbog teškog života.

“Zajedničkim radom institucija i civilnog sektora koji se bave ovom problemom, kao i primjenom institucionalnih mehanizama u cilju suzbijanja ugovorenih dječijih brakova, prosjačenja, nasilja, i povećanjem stepena obrazovanja romskih djevojčica, može im se dati dobra startna pozicija da svoj život žive na način koji je dostojan svakog ljudskog bića”, zaključila je Petrovićeva.

Maja BORIČIĆ

Zaposleni u hercegnovskoj „Čistoći“, pretežno Romi i Egipćani, naučili su važnu životnu lekciju i sada pelcer nude i ostalim sunarodnicima i kolegama u Crnoj Gori.

Uz pomoć nevladine organizacije Mladi Romi i sindikalne podružnice koju su formirali uspjeli su da se izbore da im se prizna prekovremeni rad u prethodne tri godine i da započne isplata.

Pored Herceg Novog, Romi i Egipćani zaposleni u komunalnim preduzećima u Nikšiću i Kotoru uključili su se u rad novih sindikalnih organizacija. Odlučili su se na to, suočeni sa teškim položajem, lošim uslovima rada, niskim platama i nemogućnostima da realizuju svoja prava. Podršku imaju od sindikalnih kolega druge nacionalnosti.

Nevladina organizacija Mladi Romi, u saradnji sa Unijom slobodnih sindikata Crne Gore i koalicijom Romski krug planira formiranje još sindikalnih organizacija u komunalnim preduzećima u drugim gradovima.

Istraživanje o sindikalnom organizovanju i zaštiti prava zaposlenih Roma i Egipćana, sprovedeno u osam opština, u okviru projekta „Jačanje aktivizma Roma - Ujedinjeni možemo više“, potvrdilo je da oni u komunalnim preduzećima obavljaju najteže poslove bez adekvatne zaštitne i radne opreme, da nijesu edukovani i da teško ostvaruju svoja prava.

„Oni koji uspijevaju da se zaposle izloženi su često diskriminaciji i kršenju radnih prava koja ne prijavljuju iz straha od gubitka posla, ali i zbog nepoznavanja zakonskih i institucionalnih mogućnosti zaštite“, kaže Samir Jaha, izvršni direktor NVO Mladi Romi.

Zato je, kaže Jaha, u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), potrebno razviti mrežu sindikata osnovanih u komunalnim preduzećima i pokrenuti sindikalno okupljanje u ostalim djelatnostima koje su značajne za Rome i Egipćane.

Pomenuti slučaj iz Herceg Novog ilustruje ocjene o neinformisanosti i nezaštićenosti ovih radnika.

„Zajedno sa članom Odbora direktora DOO „Čistoća“ Herceg Novi, pokrenuli smo pitanje isplate dugovanja na osnovu prekovremenog rada, koje za 27 radnika ovog preduzeća nije isplaćeno čak tri godine. U tom trenutku, nijesu znali ni koliko im je prekovremenih sati upisano i priznato, niti kako da dođu do tih podataka“, objasnio je Jaha. Nakon akcije, u saradnji sa Unijom slobodnih sindikata Crne Gore i oštećenim radnicima, počela je isplata dugovanja za prekovremeni rad za 27 radnika.

„Prekovremeni rad se sada isplaćuje redovno. Ranije to nije bio slučaj, pa postoje zaostala dugovanja prema zaposlenima. U ovoj godini je planirano da se izmiri veći dio tih obaveza“, potvrdila je za CIN-CG Sonja Matijević iz hercegnovske Čistoće.

U ovom preduzeću, gdje je zaposleno i 20 pripadnika romske i egipćanske zajednice, pored postojeće Sindikalne organizacije DOO „Čistoća“, formirana je i Sindikalna radnička organizacija (USSCG). U nju je ušlo 13 Roma i Egipćana, kojima je pripalo pet od sedam mjesta u Izvršnom odboru. Čistač javnih površina Zafer Tafa zaposlen od 2014. godine izabran je za potpredsjednika.

„Plata čistača javnih površina, bez prekovremenog rada, je oko 295 eura, dok radnik na specijalnom vozilu ima oko 350 eura mjesečno“, objašnjava Tafa. On ukazuje na sporazum sa poslodavcem, da se zaposlenima rad preko 40 sati nedjeljno isplaćuje na kraju mjeseca, ali i podsjeća da nije sve završeno.

„Ostao je dug za 2014, 2015. i 2016. godinu, a za 2017. tek je pojedincima uplaćeno. Ostala primanja su redovna“, kaže Tafa.

Odnosima, tretmanom kao i saradnjom sa šefovima, kaže, djelimično su zadovoljni. „Ne mogu da kažem da je sve savršeno, jer u pojedinim slučajevima, nažalost, još ima diskriminacije, ali reagujemo i borimo se protiv takvih slučajeva“, ističe Tafa.

On očekuje da će se uskoro formirati sindikat svih komunalnih preduzeća, gdje će „ujedinjeni biti jači“ i boriti se za svoja prava.

Formiranje granskog sindikata najavljuje i Unija slobodnih sindikata Crne Gore, ističući da je „unijeta nova energija među zaposlenima koji su željeli promjene i raskid sa dotadašnjom praksom“. Nakon početnog otpora, rukovodstva pomenutih sindikata uspjela su da izgrade korektan i partnerski odnos sa menadžmentom preduzeća, zaključuju iz USSCG.

U sindikalnoj organizaciji JKP „Komunalno Nikšić“ je svih 33 radnika romske i egipćanske populacije, pa je i za predsjednika izabran njihov sunarodnik Veselj Beganaj. Direktor JKP Nikšić Miodrag Muratović kaže za CIN-CG da je zadovoljan radom pripadnika ove zajednice, te da prosječne zarade terenskih radnika iznose 343 eura.

U Podgorici takođe postoji Sindikat radnika zaposlenih u JP „Čistoća“ čiji su članovi pripadnici romske i egipćanske zajednice. „Pripadnici RE populacije su i članovi povjereništva Sindikalne organizacije”, istakla je za CIN-CG direktorica Čistoće Daca Popović.

Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, u Crnoj Gori ima 6.251 pripadnika romske nacionalnosti ili 1,01 odsto od ukupnog stanovništa i 2.054 Egipćana ili 0,33 odsto.

Prosječno se, godišnje, na evidenciji državnog Zavoda za zapošljavanje nalazi oko hiljadu osoba iz ove populacije, od koji su oko 40 odsto žene.

Podaci iz istraživanja Ministarstva za ljudska i manjinska prava, ukazuju da je 83 odsto Roma i Egipćana bez posla. Od onih koji su zaposleni, u javnom sektoru radi šest odsto Roma i Egipćana, u privatnom nešto iznad pet procenata, dok je 4,3 odsto samozaposleno.

Svijest o zaštiti i rizicima

Sindikalno organizovanje Roma trebalo bi da i u kompanijama u kojima rade podigne svijest ne samo o finansijskim pravima već i o neophodnim uslovima rada i adekvatnoj zaštitnoj opremi. Prema nalazima NVO Mladi Romi, u tome ima još dosta posla, a istraživanje CIN-CG pokazalo je da i u preduzećima ima problema.

Zaposleni se o mjerama zaštite informišu prilikom zapošljavanja na određeno radno mjesto gdje prolaze obuku za bezbjedan rad na radnom mjestu. Poslije završene obuke zaposleni polaže test iz bezbjednosti na radu koji ostaje u Društvu u pisanoj formi“, kaže Sonja Matijević iz hercegnovske Čistoće.

Sindikalac u tom preduzeću Zafer Tafa, međutim, kaže da su zaposleni nedovoljno upoznati sa aktom o procjeni rizika i mjerama zaštite na radu. „Nastojaćemo da u okviru naših aktivnosti što prije pokrenemo to pitanje“, objašnjava Tafa.

I u Nikšićkom Komunalnom preduzeću potvrđuju da imaju pravilnik i definisane mjere o zaštiti na radu i tvrde da se o njima radnici redovno informišu „preko sindikata i nadležnih poslovođa i rukovodilaca“. Direktor Miodrag Muratović dodaje da ne posjeduju akt o procjeni rizika na radu, ali da imaju u planu da ga ubrzo donesu.

Kako organizovati sakupljače otpada

Nevladina organizacija Mladi Romi razmatra novu inicijativu udruživanja sakupljača sekundarnih sirovina - u logistički lanac za sakupljanje otpada u Crnoj Gori. Ovakva vrsta udruživanja prvi put bi u Crnoj Gori bila pokrenuta i usmjerena na lobiranje za razvoj reciklažne industrije kroz forme socijalnog preduzetništva, legalizacijom rada sakupljača sekundarnih sirovina i stvaranjem osnova za njihovo finansijsko jačanje.

Sakupljači sekundarnih sirovina čine jednu od najeksploatisanijih grupa radnika, sa najnižom cijenom rada. U razvijenim zemljama, sakupljanje i reciklaža sekundarnih sirovina predstavljaju jednu od najisplativijih djelatnosti, ali u Crnoj Gori, do sada, to nije prepoznato kao mogućnost legalnog zapošljavanja i zarade za veći broj ljudi. Godišnje se u Crnoj Gori proizvede oko 200 hiljada tona otpada. Oko 18 odsto čine papir i karton, staklo 8, plastika 12, tekstil 5, a metali 4 procenta. Separacija i recikliranje su minimalni, pa se količina sakupljenog reciklažnog otpada kreće između 10 i 15 procenata. Gotovo cjelokupan profit u ovoj djelatnosti odlazi privatnim preduzećima i nakupcima, dok neposredni individualni sakupljači otpada jedva zarađuju 5 do 10 eura dnevno. Osim što je neefikasan i nedjelotvoran, takav sistem prikupljanja otpada onemogućava bilo kakvu pravičniju raspodjelu dobiti i destimulativan je za radno uključivanje drugih siromašnih grupa.

Elvis Beriša / Enis Eminović

Igor je bio odličan student Medicinskog fakulteta, ali i pored toga što je uspješno specijalizirao akušerstvo, koje je deficitarno u njegovom rodnom gradu na sjeveru Crne Gore, nije mogao da se stalno zaposli u bolnici. Prema njegovim riječima, to je zato što u državi vlada partijsko zapošljavanje, koje podrazumijeva i da se „animiraju članovi šire porodice da glasaju na izborima“, ako se želi dobiti ili zadržati posao.

(more…)

Astrit Rama ujutro dovede djecu u školu. Popriča sa pedagogom, provjeri da li je neko od mališana zaboravio kakvu obavezu, raspita se za roditeljski sastanak i druge detalje i sve pedantno pribilježi. Poslije nastave okupi djecu i vrati ih kući. Zatim se pobrine da, onima kojima je potrebno, obezbijedi dopunsku nastavu.

Rama nije roditelj ovoj djeci, ali kao da jeste. On je medijator i zahvaljujući njegovoj i upornosti ostalih kolega, osjetno je povećan broj romske i egipćanske djece koja pohađaju osnovnu školu. Kroz ovaj višegodišnji program Romskog obrazovnog fonda  (REF) znatno je smanjen broj onih koji odustanu od obrazovanja.

Petočlani  tim medijatora, pod nadzorom Admira Hadžibegovića, svakodnevno se u Podgorici stara o 400 učenika, posredujući na relaciji roditelj - učenik - škola. Rama brine o 72 djece koja pohađaju Osnovnu školu „Vladimir Nazor“ i o još 64, koja idu u Osnovnu školu „Božidar Vuković“. Posao je zanimljiv, a djeca divna. Problem su ponekad roditelji.

„Neki još ne shvataju koliko je bitno da njihova djeca idu u školu. Tek kad stigne prijetnja novčanom kaznom od 100 do 1.500 eura zbog zanemarivanja učenika, oni se zainteresuju i obećaju da će dijete redovno pohađati nastavu“, objašnjava Astrit.

U razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), on ističe značajnu pomoć koju pruža osoblje obje škole, za što kvalitetniju integraciju romske i egipćanske djece u obrazovni sistem. Velika podrška stiže i od romskih studenata, koji volonterski pomažu učenicima.

„Romski studenti pomažu u pisanju domaćih zadataka i od njih djeca dosta nauče. I škole organizuju dopunske aktivnosti, prije i poslije časova, kojima animiraju djecu da u grupi sačekaju naš dolazak, kako samostalno ne bi napuštala dvorište“, priča Astrit.

Dok dio medijatorskog tima autobusom razvozi „svoje“ učenike, oni koji su obavili posao, u prostorijama REF-a zagledani u monitore računara brižljivo zapisuju svoja zapažanja sa terena.

„Romski obrazovni fond je nevladina organizacija sa sjedištem u Budimpešti, koja funkcioniše u 14 zemalja. U Podgorici smo od 2012. godine. Bavimo se organizovanjem medijatora u nastavi romske i egipćanske djece, kako bi njihova integracija u školski sistem bila što uspješnija. Ovo je EU projekat koji u saradnji sa Ministarstvom prosvjete i Vladom Crne Gore, implementira njemačka organizacija HELP“, kaže Hadžibegović.

U Crnoj Gori živi oko šest hiljada Roma i oko dvije hiljade Egipćana. Prema podacima Ministarstva prosvjete, predškolskim obrazovanjem obuhvaćeno je 190 djece, osnovnu školu pohađa 1.860, a srednju 42 učenika. REF ima i podatke o 26 pripadnika ove zajednice koji su upisali neki od fakulteta.

„Ove godine REF sprovodi projekat u Podgorici, Nikšiću i Beranama. Posebno nas raduje što smo uspjeli da se izborimo da od sljedeće školske godine zanimanje saradnika u nastavi bude sistematizovano kao posebno radno mjesto u Ministarstvu prosvjete. Nadamo se da će tada i uslovi za rad medijatora biti poboljšani”, dodaje Hadžibegović.

On kaže da su „medijatori ljudi iz lokalne zajednice koji se ističu svojim vrlinama i vještinama u radu sa mladima“, ali i priznaje da nije lako naći osobe koje će za platu od 220 eura uložiti cijelog sebe u ovaj odgovorni posao. Pored opštih uslova, potrebno je i da znaju romski i albanski jezik i da rade na računaru. Traže ih putem oglasa u romskim kampovima i na internetu. Niske plate obeshrabre mnoge, jer bi zapošljenjem izgubili pravo na socijalne naknade.

Dok u svoj sedmični izvještaj upisuje zapažanja o 64 učenika, koji uz njegovu brigu pohađaju Osnovnu školu „Savo Pejanović”, Ramadan Kurteši ukazuje na poseban problem, sa kojim romska zajednica nikako da se izbori.

„Od početka školske godine dvije djevojčice od 14 godina napustile su školu zato što su se udale. Medijator ovakve slučajeve može samo da evidentira i obavijesti školu, koja kontaktira Centar za socijalni rad, MUP i roditelje. Organizujemo i roditeljski sastanak, ali roditelji obično ne prihvataju naše savjete“ – kaže Ramadan.

U podgoričkom naselju Konik, ispred novosagrađenih zgrada namijenjenih smještaju izbjeglica, medijatorka Šćipe Kabaši razgovara sa jednim od roditelja. Višegodišnje  iskustvo sliva se u precizne savjete ocu dvoje djece. Šćipe brine o romskim učenicima koji idu u Osnovnu školu „21. maj“ i smatra da su uspješno integrisana u školski sistem.

„Djecu su prihvatili drugovi i drugarice iz škole, ali i njihovi roditelji. Jednom u tri mjeseca, organizuju se donatorske večeri na kojima roditelji prikupe odjeću i obuću, igračke, knjige i ostalo što romskoj djeci može biti od koristi. Mi kasnije to dijelimo. Djeca se veoma obraduju tim paketićima. Dođu im kao nagrada za zalaganja u učenju i redovnost na nastavi“, objašnjava Kabašijeva.

Dah promjena, kao i spoznaja o neophodnosti obrazovanja, osjeća se i u kazivanju Saita Gašija, čija su djeca Ahmet i Šaban redovni učenici drugog i petog razreda Osnovne škole „Marko Miljanov“.

„Moja djeca su dobri đaci i redovno idu na nastavu, a ja sam zahvalan svima koji brinu. Druga djeca ih prihvataju kao drugove i nemaju nikakvih problema”, kaže Gaši. Njegova porodica nedavno je uselila u novosagrađenu zgradu za raseljene Rome i Egipćane i sada, kaže, imaju sve što im je potrebno. Ponosno dodaje da ove godine nijesu uzimali paket robe kao pomoć, već su svoje đake sami opremili.

Nikad nije kasno

Životna oskudica uklesala je neizbrisiv reljef na licu vremešnog Hasana Šalje. Sa njega se, dok razgovaramo ispred trošne kuće na Koniku, čita želja da potomci ne idu istom životnom stazom.

„Imam dvoje djece koja idu u školu. Star sam i bolestan, a pomoći niotkud. Neka završe nešto škole, da se ne pate kroz život. Nije lako, često nemaju obuću i odjeću, ali moraju da izdrže“, kaže Hasan.

Njegov sedamnaestogodišnji sin Jasmin često je morao da prekida školovanje, kako bi radio da izdržava porodicu. Sada je uporan, i redovno pohađa osmi razred sa sestrom Jasminom, u Osnovnoj školi „Savo Pejanović“.

„Dobro su me prihvatili i nastavnici i đaci. Kad nemamo užinu, oni nam nekad kupe sendvič i sok. Asistenti mi pomažu u učenju. Poslije škole moram da radim, jer se brinem i o bolesnom ocu“, priča Jasmin.

Svi zajedno na Dan Roma

U REF-u sprovode i druge vannastavne aktivnosti, za bržu integraciju romskih i egipćanskih mališana u crnogorsko društvo.

„Vodili smo djecu na karneval u Kotoru, što su prihvatili sa velikom radošću i odobravanjem. Svi smo se maskirali i šetali u karnevalskoj povorci. Svake godine osmog aprila, prigodnim svečanostima u KIC-u „Budo Tomović“ obelježavamo i Dan Roma. Ta manifestacija je izuzetno posjećena i na njoj učestvuju ne samo romska djeca, već i ostali đaci iz škola. Tu se može primjetiti povezanost, za koju smo uveliko i mi zaslužni“, kaže Hadžibegović.

Ministarstvo kaže – sjajno!

„Dosadašnji efekti rada, saradnika u socijalnoj inkluziji Roma i Egipćana u oblasti obrazovanja, su sjajni. Praksa je pokazala da je njihov rad izuzetno koristan, u smislu povezivanja porodice i škole i redovnosti pohađanja nastave, a samim tim i školskog postignuća“, ocijenio je u odgovoru na pitanja CIN-CG Dukaj Maraš, direktor Direktorata za obrazovanje pripradnika manjinskih naroda i drugih manjinskih zajednica u Ministarstvu prosvjete.

Dukaj ističe da će naredne godine biti upošljeno oko 20 medijatora koji će obuhvatiti više od 1.500 osnovaca. On je potvrdio da se priprema i sistematizacija mjesta saradnika u socijalnoj inkluziji Roma i Egipćana u oblasti obrazovanja. Budući medijatori će prethodno i sami morati u školu za sticanje stručne kvalifikacije. Savjet za obrazovanje je za njih već usvojio program, koji je pripremio Centar za stručno obrazovanje.

Maksut Beriša / Ranko Vojvodić

Biznismen Dragan Burić, uprkos odličnom engleskom, već dugo ima problema da objasni svojim američkim partnerima i prijateljima zašto projekat, u koji je u Crnoj Gori uložio 13 miliona eura, sve do nedavno nije mogao da pokrene zbog –struje.

Iako je projekat izgradnje štala i mljekare predviđao da još u martu prošle godine potekne 60.000 litara mlijeka dnevno, ispriječili su se administrativni problemi u opštini Bijelo Polje, dovođenje vode i struje do lokacije.

„Kažem im da je Crna Gora beba koja tek puzi i njegujemo je... Polako će krenuti da hoda, a brzo i da ide kako treba“, kaže ovaj crnogorski počasni konzul u Panami.

Štale i hale u ogromnom kompleksu u Pavinom Polju, na putu između Bijelog Polja i Pljevalja, zvrje prazne. Da nijesu samo zaboravljene kulise nekog davno snimanog filma, opominje stražar i novi tek postavljeni transformator za struju.  I jarbol sa crnogorskom zastavom.

Tokom 2015. i 2016. godine ta zdanja uistinu su bile scena za česta televizijska snimanja i promociju velikog kreditnog projekta za razvoj poljoprivrede, podržanog sa 50 miliona dolara od Abu Dabi Fonda za razvoj, ADFD.

Burić je sa svojom kompanijom „Milkraft“ bio idealan primjer. Prije nego što je tadašnji ministar poljoprivrede Petar Ivanović doveo kamere i diplomate iz Abu Dabija, on je već kupio zemljište, obezbijedio dozvole i podigao zgrade buduće savremene farme za 420 krava, postrojenja za mužu i teljenje.

Ugovor o kreditu od tri miliona dolara sa Burićem, Ministarstvo je potpisalo krajem 2015. godine, završetak radova najavljen je za kraj 2016. godine, a početak proizvodnje za mart prošle godine.

Još osam kompanija finansirano je iz kredita Abu Dabi Fonda, koji je dodijeljen crnogorskoj državi u junu 2015. godine, u visini od 50 miliona dolara.

Pompezno najavljen, ovaj kredit je bio namijenjen uglavnom velikim igračima na tržištu od kojih se očekivalo da postanu zamajac razvoja i izvoza za inače usitnjenu crnogorsku poljoprovredu.

Ali, i kad je bilo novca, ideja i preduzetnika, to nije pomoglo u sudaru sa administrativnim barijerama, nesređenim planskim dokumentima i skromnim kapacitetima lokalnih zajednica, pokazuje istraživanje CIN-CG/BIRN.

To je proizvelo kašnjenja, nepotrebne troškove zbog odlaganja proizvodnje, skladištenja opreme, dok su nekima dugovi narastali zbog kursnih razlika nastalih jačanjem dolara.

Pokazalo se da Crna Gora u poljoprivredi još nema dovoljno dobrih ideja i preduzetnika koji u relativno kratkom vremenu mogu da realizuju velike projekte i da uz milion do tri miliona dolara kreditne podrške pruže čvrste garancije i da sami ulože značajne sume.

Do juna prošle godine, od 50 miliona, dodijeljeno je kroz kredite 23 miliona dolara. Tada je Vlada donijela odluku da izmjesti Fond iz resornog ministarstva i prebaci ga u nadležnost Investiciono-razvojnog fonda. Uslovi kreditiranja su promijenjeni da bi i mali proizvođači mogli da se uključe.

Svi podaci proglašeni su tajnom, uključujući i nalaze interne i eksterne revizije.

Dok se čeka da zaživi nova kreditna linija, preko Investiciono-razvojnog fonda, podijeljena su mišljenja eksperata o tome da li je početna strategija podrške velikim preduzećima uopšte bila dobra, ili su uslovi kreditiranja trebalo da budu prilagođeni  manjim proizvođačima.

Ugovori pod velom tajne

Poljoprivreda Crne Gore je nerazvijena i usitnjena. Agrobudžet za 2018. godinu procjenjuje da postoji čak 49.000 malih gazdinstava.

Otuda je kredit od Abu Dabi Fonda uzet sa namjerom da se da podsticaj poljoprivredi, izvozu i zapošljavanju u tom sektoru  (http://www.vijesti.me/vijesti/ivanovic-obecao-2000-novih-radnih-mjesta-u-poljoprivredi-836726), posebno na sjeveru zemlje.

Iako je Upravni odbor Fonda sa sjedištem u Abu Dabiju odobrio još u junu 2014. godine ponudu za kredit, Vlada Crne Gore je pregovarala i uspjela da smanji kamatnu stopu i produži rok vraćanja,  pa se ugovor sa tim Fondom potpisuje tek u junu 2015. godine pod povoljnijim uslovima - kamatna stopa od 2,5 odsto, grejs period od četiri godine i rok vraćanja od 17 godina.

Do sredine prošle godine, država je potpisala ugovor sa 11 kompanija, za projekte vrijedne 23,2 miliona dolara, od kojih je devet dobilo novac. Dvije kompanije su ostale bez kredita, nakon što je država uradila dodatnu provjeru.  Prema podacima Vlade, do sredine prošle godine samo je kompanija Vektra Jakić, koja je dobila novac za proizvodnju peleta, počela sa proizvodnjom.

Uslovi kreditiranja favorizovali su veće kompanije od kojih se tražilo da ulože 25 odsto svojih sredstava, dok je visina kredita bila od milion do tri miliona dolara.

Pod kojim uslovima su krediti tačno dati različitim kompanijama, nije poznato, jer pojedinačni ugovori nijesu dostupni javnosti. Otuda se ne može procijeniti da li su pojedine kompanije prekršile uslove kreditiranja, te da li kasne u implementaciji.

Ministarstvo poljoprivrede, kojim sada rukovodi Milutin Simović, odbilo je da stavi na uvid ugovore i prateću dokumentaciju, uz obrazloženje da je „Investiciono-razvojni fond zadužen za realizaciju projekta i da nijesu u posjedu traženih informacija”.

I Investiciono-razvojni fond je odbio zahtjev CIN-CG/BIRN-a uz objašnjenje „da bi njihovo davanje izazvalo štetne posljedice po komercijalne i druge interese, kako Fonda, tako i ugovornih strana“.

Milorad Vujović, potpredsjednik Vlade u to vrijeme, iz opozicionih redova, kaže da je i sam  tri puta bezuspješno tražio da dobije uvid u osnovni ugovor i njegove anekse, ugovore o zalogama i hipotekarnim obezbjeđenjima.

„Proglašavanje ove dokumentacije tajnom svakako je nezakonito, jer ne ispunjava nijedan od uslova iz Zakona o tajnosti podataka i takva odluka Investiciono-razvojnog fonda bi morala biti osporena pred Upravnim sudom“, kazao je on.

On takođe sumnja da su te informacije „svjesno činjene nedostupnim, kako bi se od javnosti sakrile zloupotrebe“.

Bivši ministar poljoprivrede Petar Ivanović, iz vladajuće Demokratske partije socijalista, tvrdi da je proces izbora kompanija bio transparentan. On je kazao da su tada dobili 32 aplikacije i da su više od pola morali da odbiju, jer su firme koje su aplicirale umjesto za razvojne i nove projekte tražile novac za vraćanje prethodnih dugova ili rješavanje pitanja likvidnosti, što nije u skladu sa ciljem projekta.

Bez struje i vode, a kamate rastu

Od devet kompanija koje je Ministarstvo finansijski podržalo, neke su se u startu sočile sa ozbiljnim problemima u opštinama u kojima posluju, nekoliko projekata je u završnoj fazi, a ima i onih koji razmišljaju da odustanu od kredita zbog visokih kamata koje plaćaju zbog nepovoljnih kursnih razlika.

Vlasnik „Milkkrafta“ Dragan Burić kaže da je u opštini Bijelo Polje naišao na neriješene imovinsko-pravne odnose, nije bilo priključka za vodu, a godinu dana je čekao da dobije struju. Zbog toga je izgubio ne samo vrijeme nego i desetine hiljada eura svakog mjeseca, novca koji je „krvavo zaradio“.

„Želio sam da napravim nešto za Crnu Goru i mnogo me pogađa što se ovo dešava“, rekao je Burić u razgovoru za CIN-CG/BIRN, u sjedištu još jedne njegove firme „GNC“ u Podgorici.  On kaže da je odlučio da investira u najtežu branšu koja postoji – poljoprivredu.

„Ozbiljne kompanije su napravile analizu i biznis plan i procijenile da je sjever države najbolji za to. Kada sam vidio Pavino Polje, osjetio sam da je to pravo“, kaže on.

Iz Opštine Bijelo Polje i Ministarstva poljoprivrede potvrdili su da su postojali problemi u realizaciji ovog projekta, ali da su oni otklonjeni. Burić se sada nada da će nakon svega, projekat biti završen do ljeta.

Nijesu samo struja i voda bili problem za Burića. Dok je čekao da počne proizvodnju, dolar je rastao.

Kada su kompanije uzele kredite u dolarima, njihovi vlasnici tada nijesu slutili da će za godinu dana zbog jačanja dolara izgubiti desetine hiljada eura.

Burićeva kompanija „Milkraft“ godišnje u grejs periodu na ime kamata plaća 70.000 eura. Ali, zbog kursnih razlika, tvrdi, već je u gubitku dodatnih 50.000 eura.

Na problem sa kursnim razlikama žali se i Čedomir Popović, izvršni direktor kompanije „Carine“, koja je stoprocentni vlasnik firme „Agro Carine“.

„Iznos glavnog duga sa početnih 2,5 miliona dolara povećao se na 2,56 miliona. Dakle, za godinu i po negativne kursne liste, razlike iznose oko 60.000 dolara ili 51.000 eura“, rekao je Popović. Zbog toga se pita da li je takav kreditni angažman, dugoročno posmatrano, isplativ za korisnika.

U vrijeme zaključenja ugovora o kreditu, kaže on, kreditni angažman je bio prihvatljiv, s obzirom na kamatnu stopu i na to da mu je odobren rok vraćanja od 16 godina, uz grejs period od tri godine.

„Ubrzo će se kod poslovnih banaka moći dobiti kredit pod istim uslovima i to bez rizika od negativnih kursnih razlika, pa se ne isključuje mogućnost odustajanja od ovog kreditnog aražmana“, naglasio je.

Uprkos teškoćama, Popović kaže da kompanija redovno izmiruje dospjele obaveze po kreditu iz Abu Dabi Fonda za razvoj.

Podržati velike ili male privrednike

Iako je odluka o premještanju projekta iz Ministarstva poljoprivrede donijeta sredinom prošle godine, u Investiciono-razvojnom fondu kažu da su još u fazi preuzimanja, analize i dogovora sa Abu Dabi Fondom o realizaciji kredita.

Ipak se zna da će uslovi kreditiranja biti promijenjeni i da će minimalni iznos kreditne podrške, sa dotadašnjih milion dolara, biti smanjen na 200.000 dolara. http://www.gov.me/sjednice_vlade_2016/30.

Vlada ovo obrazlaže željom da obezbijedi „znatno širi obuhvat potencijalnih korisnika“ i prilagodi uslove „realnoj apsorpcijskoj sposobnosti“, što se  tumači kao priznanje da su početni uslovi kreditiranja bili preveliki zalogaj za potencijale crnogorskih poljoprivrednika.

Bivši ministar Ivanović, pod čijim mandatom je Fond zaživio, i dalje smatra da je bilo potrebno podržati veće projekte koji bi, poput ledolomaca, krčili put i za male.

On je mišljenja da mali proizvođači ne mogu da guraju poljoprivredu naprijed, upravljaju valutnim rizikom ili da sa lakoćom daju garanciju za kredite.

„Nigdje na svijetu mali proizvođači ne vuku poljoprivredu naprijed. Sviđalo se to nekom ili ne, to mogu da čine samo veliki“, zaključuje on.

Ali, po riječima agronoma Željka Vidakovića, novi koncept je bolji. Kredit iz Abu Dabi Fonda, kako vjeruje, mogao je da bude dobra lokomotiva, da je bio namijenjen za „obične poljoprivrednike“.

On smatra da je crnogorska poljoprivreda u tako lošem stanju da će se i novi uslovi kreditiranja teško moći ispuniti, jer su i dalje preveliko opterećenje za male proizvođače.

„Ako uzimate 100 hiljada eura, traže 150 ili obično 200 hiljada eura obezbjeđenja. Dakle, kolateral je uvijek 50 do 100 odsto u odnosu na visinu kredita. Plašim se da će to da bude biznis barijera, upravo zbog kolaterala. Malo je poljoprivrednika koji imaju nepokretnosti u velikoj vrijednosti na selu, a koje mogu da stave pod hipoteku“, kaže Vidaković.

On dodaje da je Crnoj Gori potreban Agrarni fond, koji bi davao garanciju za poljoprivrednike, procjenjivao da li vrijedi založena imovina, ali i pratio zloupotrebu sredstava „kako ne bi bilo kupovine kola umjesto traktora“.

Abu Dabi Fond u Crnoj Gori, ali i u regionu

Abu Dabi Fond je državna agencija tog arapskog emirata, koja uglavnom obezbjeđuje koncesione kredite za finansiranje ekonomskih i socijalnih projekata širom svijeta.

Osim kredita za razvojne projekte u poljoprivredi, Fond sa dodatnih 130 miliona dolara kreditira projekat vodosnabdijevanja u Crnoj Gori (https://www.adfd.ae/english/Countries/Pages/countrydetails_new.aspx?104), a slične projekte ima u Srbiji i Albaniji.

Potpisani ugovori, a neisplaćeni krediti

Dvije kompanije, „Bjelasica Rada“ i „CG i POWER SERV“, potpisale su ugovore sa Ministarstvom poljoprivrede, ali poslije dodatne revizije Ministarstvo je odlučilo da im se novac ne isplati.

Komentarišući slučaj ove dvije firme, bivši ministar poljoprivrede Ivanović kaže  da je „ugovor potpisan zato što su ispunjeni uslovi za potpisivanje, a sredstva nijesu prebačena jer potpisnici nijesu pružili obezbjeđenje u skladu sa potpisanim ugovorom“.

U firmi „Bjelasica Rada“ u septembru prošle godine proglašen je bankrot. Stečaj je pokrenut  u maju 2017. godine na zahtjev radnika koji duže od godinu nijesu primili plate.

Reporteri CIN-CG/BIRN posjetili su sjedište „Bjelasice Rade“ u Bijelom Polju i naišli na zatvorenu kapiju. U krugu fabrike bili su samo psi lutalice. Iako su reporteri insistirali na razgovoru sa predstavnicima kompanije, radnik obezbjeđenja je rekao da stečajna uprava ne može nikoga da primi.

Vojin Manojlović, predstavnik nikšićke kompanije „CG i POWER SERV“, kaže da se na zemljištu predviđenom za proizvodnju, površine oko 30.000 metara kvadratnih, nalaze hale koje su zajednički objekat sa drugim licima. Manojlović stoga krivi neriješene imovinsko-pravne odnose u opštini za to što, uprkos potpisanom ugovoru, nije dobio novac.

Nije bilo moguće provjeriti te tvrdnje zbog toga što su nalazi revizije nedostupni javnosti.

Ima i zadovoljnih

CIN-CG/BIRN obišao je krajem novembra postrojenja fabrike „Mesopromet“ u Bijelom Polju, koja je dobila tri miliona dolara kredita iz Abu Dabi Fonda za modernizaciju i proširenje kapaciteta za proizvodnju suhomesnatih proizvoda i fermentisanih kobasica.

Lejla Hasković iz „Mesoprometa“ rekla je da su odobrena sredstva korištena za nabavku opreme i jednim dijelom za finansiranje trajnih obrtnih sredstava.

„U potpunosti smo zadovoljni realizacijom ugovora kao i uslovima kreditiranja. Kompanija je uložila dva miliona eura sopstvenih sredstava“, kazala je Hasković.

U podgoričkoj kompaniji „Carine“, koja je osnivač „Agro Carine“,  tvrde da, osim teškoća vezanih za kurs dolara, nije bilo problema tokom realizacije projekta. Do sada su izgradili restoran za degustaciju proizvoda, nabavili poljoprivrednu mehanizaciju i rekonstruisali objekat za smještaj i uzgoj ovaca i smještaj sijena. Mljekara još nije izgrađena, kao ni cistijerne za vodu od 400 metara kubnih, a usporavala ih je samo kratka građevinska sezona.

Do sredine 2017. godine podržano je devet projekata u okviru Abu Dabi projekta. To su oni koje relaziju kompanije „Agro Carine“, „Vektra Jakić“, „Mesopromet“, „HM Durmitor“, „Milkraft“, „Eko-per“, „F.M.L.“, „MI Goranović“ i „IM Gradina“.

Vladin dokument http://www.gov.me/sjednice_vlade_2016/30 potvrđuje da je samo kompanija „Vektra Jakić“ do sredine prošle godine završila sve radove.

Ana KOMATINA

Despite his excellent English, Montenegrin Businessman Dragan Buric has been having trouble explaining to his American partners and friends why – until recently – he had been unable to start a project in which he invested 13 million euros in Montenegro.

It was because of – electricity. The project, to build stables and dairies was supposed to mean that 60,000 liters of milk would start flowing each day last March. But, administrative problems in the municipality of Bijelo Polje over the supply of water and power to the site, got in the way.

“I tell them that Montenegro is just a baby that has not even started crawling and we are nursing it … Slowly, it will learn to walk, and soon enough, to walk properly,” this Honorary Montenegrin Consul in Panama says.

The new stables and hangers in the huge complex in Pavino Polje, on the road between Bijelo Polje and Pljevlje, remain empty.  Were it not for guards and some newly set-up power transformers – and the mast with the flag of Montenegro – it might look like an abandoned film set.

During 2015 and 2016, these buildings really were a set for frequent TV reports, however.

They were the backdrop to the promotion the large loan project for the development of agriculture in Montenegro, which the Abu Dhabi Fund for Development, ADFD, was backing with 50 million US dollars.

Before the then Minister of Agriculture, Petar Ivanovic, brought the cameras and diplomats from Abu Dhabi, Buric and his company, Milkraft, had already bought the land, secured the permits and erected the buildings for a future modern farm, with 420 cows, milking and calving machines.

The ministry signed an agreement loaning Buric 3 million dollars late in 2015. Completion of works was announced for 2016 – and production was to start last March.

Eight more companies were financed from the 50-million-dollar loan that the Abu Dhabi Fund granted the Montenegrin government in June 2015.

Announced with much fanfare, the loan was intended mostly for big players in the market, as they were expected to drive the development of the Balkan country’s otherwise fragmented agriculture system.

However, even when money, ideas and entrepreneurs were ready, collisions with administrative barriers, messy plan documents and the modest capacities of the local communities created problems, according to research by CIN-CG/BIRN.

This caused delays and unnecessary costs related to the postponement of production and the storing of equipment.

The debts of some of the companies meanwhile increased, due to exchange rate differences, as the result of the US dollar strengthening.

It turned out that, even with the help of loans of 1 to 3 million dollars – even after investing significant sums themselves – when it comes to agriculture, Montenegro still does not have sufficiently good ideas and entrepreneurs to realise big projects over a short period of time.

By June of last year, 23 of the 50 million dollars had been handed out in loans.

The government then decided to separate the Fund from the Agriculture Ministry and to place it under the jurisdiction of an Investment Development Fund.

The conditions for obtaining loans were also changed, so that small farmers could take part as well.

But all the information on the loans remains a secret, including the findings of the internal and external auditors.

While the new credit line is awaited, through the Investment Development Fund, experts are divided about the initial strategy – whether supporting major companies was correct, and whether the conditions of the loans should have been tailored to them or to smaller producers.

Contracts kept under a veil of secrecy

Agriculture remains underdeveloped and fragmented in Montenegro, which is estimated to have as many as 49,000 small farms.

The intention of taking the loan from the Abu Dhabi Fund was to provide incentives for export and employment in the farming sector, especially in the undeveloped north of the country.

http://www.vijesti.me/vijesti/ivanovic-obecao-2000-novih-radnih-mjesta-u-poljoprivredi-836726

Although the board of directors of the Fund seated in Abu Dhabi offered Montenegro a loan in June 2014, the government wanted first to negotiate a cut in the interest rate and a longer repayment period.

The agreement, therefore, was not signed until June 2015, under more favourable conditions – with an interest rate of 2.5 per cent, a grace period of four years and a repayment period of 17 years.

By the middle of 2017, the government had signed contracts with 11 companies for projects worth 23.2 million US dollars.

Only nine of the 11 them actually got any money; two did not get loans after the government conducted additional checks.

However, according to the government itself, by halfway through last year, only one of the nine companies, Vektra Jakic, which got a loan to produce wooden fuel bricks, had actually started production.

The loan terms favoured larger companies, which were asked to invest 25 per cent of their own funds for loans up to 3 million US dollars.

The specific conditions under which these loans were granted to various companies are unknown, however, because the individual agreements are not publicly available.

That is why it cannot be proven whether some companies violated the loan conditions, or whether they are running late with implementation.

The Ministry of Agriculture, now run by Milutin Simovic, has refused to show the contracts and accompanying documentation.

“The Investment Development Fund is in charge of the project, so they [the ministry staff] do not have the requested information,” it said.

Meanwhile, the Investment Development Fund rejected CIN-CG/BIRN’s request for information on the contracts, saying that “giving them [to the public] would have an adverse effect on the commercial and other interests of both the Fund and other contractual parties”.

Milorad Vujovic, Deputy Prime Minister at the time, from the ranks of the opposition, says he also failed to see the master agreement and its annexes, agreements and mortgage securities, despite asking to see them.

“Declaring these documents secret is … illegal because they do not meet any of the requirements of the Law on Secrecy of Information, and such a decision of the Investment Development Fund would have to be disputed before the Administrative Court,” he said.

He said he also suspected that the information was “deliberately made unavailable to hide the illegal use of funds from the public”.

However, the former Agriculture Minister, Petar Ivanovic, from the ruling Democratic Party of Socialists, DPS, claims the process of selecting companies was entirely transparent.

He says they received 32 applications and rejected more than half of them, because the companies - instead of applying for new and development projects – applied for a loan to repay previous debts or solve liquidity issues, which was not in line with project goals.

No power flowing – but interest rates rising

Some of the nine companies that were financed faced serious difficulties in the municipalities where they operated from the start.

Some of the projects are now in the final stage, while others are thinking of abandoning the loans because of the high interest rates they are paying due to the currency’s unfavourable exchange rate.

In the municipality of Bijelo Polje, Dragan Buric, owner of Milkraft, says he faced unresolved property-legal relations, there were no water connections, and he waited a year for the electricity connection.

He lost both time and, with each passing month, tens of thousands of euros of “hard-earned” money.

“I want to make something for Montenegro and I am greatly affected by what has been happening,” Buric told CIN-CG/BIRN at the seat of his company, GNC, in Podgorica.

He says he decided to invest in agriculture even though it is the most difficult sector of the economy.

“Serious companies did an analysis and a business plan, and estimated that the north of the country was best for this. When I saw Pavino Polje, I felt that was it,” he said.

The municipality of Bijelo Polje and the Ministry of Agriculture have confirmed that problems occurred in the realisation of this project, but say they have since been rectified. Buric himself now hopes that his dairy farm will be up and running by summer.

But it is not just electricity and water that have created problems for Buric. While he waited to start production, the US dollar rose in value.

When the companies took out loans indexed in dollars, their owners did not expect to lose tens of thousands of euros due to the rise in the dollar in just one year.

Milkraft is paying 70,000 euros in interest per year as it is, during the grace period. Because of exchange rate changes, he claims that he has already lost an additional 50,000 euros.

Cedomir Popovic, director of the company Carine, which is the sole owner of the company AgroCarine, also complains about the exchange rate changes.

“The amount of the principal debt went up from an initial 2.5 million US dollars to 2.56 million … So, in a year and a half, the negative exchange rate differences amount to about 60,000 dollars, or 51,000 euros,” Popovic said.

He now wonders whether such a loan agreement in the long run is profitable.

When the loan agreement was signed, he said, it was acceptable, given the interest rate and repayment period for his loan, which was set at 16 years, with a three-year grace period.

For now, despite the difficulties, Popovic says his company is settling its liabilities under the loan from the Abu Dhabi Fund. But the future is uncertain.

“It will soon be possible to get a loan under the same conditions with commercial banks, and without the risk of negative exchange rate differences, so the possibility of withdrawing from this loan agreement is not ruled out,” he said.

Dilemma of supporting big or small businesses

Although the decision was made to transfer the project from the Ministry of Agriculture in the middle of last year, the Investment Development Fund says it is still in the take-over, analysis and agreement phase with the Abu Dhabi Fund, surrounding the realisation of the loan.

However, it is known that the loan conditions will change and that the minimum size of a loan, now set at a million US dollars, will fall to 200,000 dollars.

http://www.gov.me/sjednice_vlade_2016/30

The government said the change reflects a wish to secure “a considerably wider scope of users”, and to adjust the conditions to loans’ “real absorption capacity”.

This is interpreted as an admission that the initial loan conditions overestimated the potential of Montenegro’s farmers.

Former Minister Ivanovic, under whose mandate the Fund was formed, still believes it was right to back bigger projects, which would then clear the path for smaller ones like icebreakers.

He doubts that small producers can spearhead the development of Montenegrin agriculture, manage the currency risks or provide guarantees for loans easily.

“Nowhere in the world are small producers driving agriculture forward. Whether someone likes it or not, this can only be done by the major players,” he said.

But, according to the agriculturalist Zeljko Vidakovic, the new concept is a better one. The loan from the Abu Dhabi Fund could have been a good locomotive had it been directed towards “ordinary farmers,” he believes.

However, he fears that Montenegrin agriculture is in such a poor condition that the new loan terms will also be difficult to fulfill, because they are still a stiff test for small producers.

“If you take a loan of 100,000 euros, you will have to provide guarantees worth 150,000, or usually 200,000, euros, so the collateral will always be 50 to 100 per cent of the value of the loan,” he noted.

“I fear that it would be a business barrier, exactly because of the collateral. Only a few farmers have high-value real estate in their villages, which they could mortgage,” Vidakovic added.

He says Montenegro needs a proper Agricultural Fund first. This would provide the guarantees for the farmers, and assess whether their pledged property is of any value.

It would also monitor any possible misappropriation of the funds, “so that the money does not go on buying cars, instead of tractors”.

Fund works in region as well as in Montenegro

The Abu Dhabi Fund is a state agency of the emirate, which mostly provides loans for financing economic and social projects throughout the world.

Apart from aiding development projects in agriculture, the Fund loaned 130 million US dollars to a water supply project in Montenegro.

https://www.adfd.ae/english/Countries/Pages/countrydetails_new.aspx?104

It funds similar projects in Serbia and Albania.

Some are content with their loans

At the end of November, CIN-CG/BIRN visited Mesopromet in Bijelo Polje, which got 3 million US dollars from the ADFD loan to modernise and expand its production of cured meats and fermented sausages.

Lejla Haskovic, from Mesopromet, said the funds had been used to get equipment and, in part, to finance permanent working capital.

“We are completely happy with the realisation of the contract as well as with the terms of the loan. The company invested 2 million euros of its own capital,” Haskovic said.

Agro Carine, from Podgorica, claims that, apart from the difficulties over the dollar exchange rate, no problems have arisen over the realisation of its project.

Up to now, they say they have built a restaurant for product tasting, procured agricultural machines and reconstructed the facilities for housing and farming sheep and hay.

A dairy still has not been built, nor has the water tank of 400 cubic meters, but they have been slowed down only by the short construction season.

By mid 2017, nine projects had received backing as part of the Abu Dhabi Project: Agro Carine, Vektra Jakic, Mesopromet, HM Durmitor, Milkraft, Eko-per, F.M.L., MI Goranovic and IM Gradina.

A government document, however, confirms that only one of them, Vektra Jakic, completed all works by the middle of last year.

http://www.gov.me/sjednice_vlade_2016/30

Gojaznost kod djece je jedan od najozbiljnijih zdravstvenih izazova današnjice, a osim što dovodi do dijabetesa i drugih hroničnih oboljenja, skopčana je i sa psihičkim problemima.

To je, u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), ocijenila šefica Svjetske zdravstvene organizacije u Crnoj Gori Mina Brajović. Ona kaže da su prekomjerna kilaža i gojaznost ključni rizici za nastanak hroničnih oboljenja - dijabetesa, kardiovaskularnih oboljenja i kancera. Te bolesti su vodeći uzroci umiranja i invaliditeta u Evropi, pa i u Crnoj Gori.

“Gojaznost tokom djetinjstva tijesno je povezana sa nizom problema tipa gastrointestinalni, muskuloskeletalni i ortopedski, apnea, kardiovaskularni i dijabetes tip 2. Štavise, emotivni efekat prati problem gojaznosti. Ne treba zaboraviti, gojaznost u djetinjstvu često je skopčana sa depresijom, stigmatizacijom, neadekvatnom socijalizacijom i lošim rezultatima u školi. Naučni dokazi upozoravaju da gojaznost u djetinjstvu povećava rizik gojaznosti, prijevremene smrtnosti i invaliditeta u zrelom dobu”, ističe Brajović.

Brajović je odgovorila CIN-CG da je ključni uzrok i okudač problema prekomjerne kilaže i gojaznosti neravnoteža između unijetih i utrošenih kalora.

“U velikoj mjeri ovo je posljedica i promjena u pogledu tipa i vrste hrane koja je dostupna, koja se promoviše djeci i koju mogu da priušte. Dešava se jedan zabrinjavajući proces širom svijeta, koji karakteriše povećani unos namirnica visoke kalorijske vrijednosti, sa visokim sadržajem masti, šećera i soli, a u principu su siromašne vlaknima, vitaminima, mineralima...”, ističe Brajović.

Ona kaže da je primjetno i da su djeca i adolescenti sve manje fizički aktivni, provodeći vrijeme pred ekranima računara, tableta i pametnih telefona.

“Djeca su sve više “pametna”, a gojazna. Nedovoljno su fizički aktivna. Iako nasljedni faktor nije zanemarljiv, ipak su dominantni uticaji spoljašne sredine”, zaključuje Brajović.

Prema podacima Akcionog plana za ishranu i bezbjednost hrane Crne Gore 2010-2014, tri četvrtine djece i adolescenata uzrasta između sedam i 19 godina imalo je zdravu, a 21,2 odsto prekomjernu težinu.

Iz Instituta za javno zdravlje, međutim, kažu da su nepravilne navike u ishrani konstatovane kod velikog broja djece. Tako je samo 49,4 odsto djece i adolescenata redovno pilo mlijeko. Dnevni unos svježeg voća prijavilo je 41,5 odsto djece koja idu u školu, a znatno manje u ruralnim područjima, njih 34,7 odsto. Svježe povrće svakog dana jede nešto više od trećine ispitane djece.

Iz Centra za zdravstvenu ekologiju Instituta za javno zdravlje kažu da gojazna djeca često imaju povišene vrijednosti krvnog pritiska ili masnoća u krvi. I oni potvrđuju da gojazna djeca u životu ranije i češće obolijevaju od hroničnih bolesti kao što su kardiovaskularne, karcionom, moždani udar, hipertenzija... Naglašavaju i da nepravilna ishrana može da rezultira i pretjerano niskom tjelesnom masom, razvojem anemije zbog nedostatka gvožđa i uopšte smanjenom otpornošću organizma.

Veliki broj roditelja i djece sa različitim problemima vezanim za nepravilnu ishranu posjetio je Ambulantu za ishranu Instituta za javno zdravlje, koja radi godinama. Iz Instituta kažu da se najčešće javljaju stručnjacima zbog gojaznosti i dodaju da se primjenjuje individualan pristup - svako dijete dobije savjete prilagođene uzrastu, zdravstvenom stanju i načinu života.

Tema gojaznosti među roditeljima otvara velike rasprave, a nerijetko i prepirke, pa se pokazalo da imaju oprečne stavove više nego u okviru bilo koje druge teme.

To kažu u Udruženju roditelji i poručuju kako su primijetili da kao roditelji nijesu dovoljno svjesni koliko su djeca svakodnevno izložena neadekvatnim namirnicama i koliko treba uticati na promjenu loših navika.

“Ako odete do bilo koje škole, u toku odmora, dovoljno će biti da pogledate šta djeca jedu za užinu. U školama se nalaze automati sa gaziranim pićima, grickalicama… Oko škola ili u njima su prodavnice koje nude razne nezdrave proizvode. Zaista smatramo da je neophodno, kako zbog gojaznosti tako zbog sveukupnog zdravlja djece, da učinimo nešto konkretno da se situacija promijeni”, kaže Kristina Mihailović iz Udruženja.

Ona ističe da su od Instituta za javno zdravlje tražili da se uključe u definisanje jelovnika đačke užine u Podgorici, koja je jedino u tom gradu organizovana, da bi djeci mogli da pošalju poruku šta i kako treba da jedu.

“Jesu napravljeni pomaci u kvalitetu te užine, ali vjerujemo da ima još dosta mjesta za unaprjeđenje. A sve to može da se očekuje onda kada država bude odlučila da joj je to priorotet i kada bude obezbijedila novac za te svrhe. Nama se čini da se o tome za sada ni ne razmišlja”, zaključuje Mihailović.

Ne preskakati doručak nego slatkiše

„Doručak treba da se komponuje od energetski bogatih i lako svarljivih namirnica iz grupe integralnih žitarica punog zrna i mliječnih napitaka sa dodatkom lako svarljivih animalnih bjelančevina (jaje, sir, ćureća šunka) i vidljivh masti („soft“ margarin, mladi kajmak) uz dodatak svježeg voća i povrća“, ističu iz Instituta za javno zdravlje. To, kako kažu, treba posebno naglasiti starijoj školskoj populaciji koja najčešće iz želje da se ne udeblja preskače doručak, ne znajući da će za njihovo varenje i prijepodnevne aktivnosti biti utrošeno više energije nego što je kalorijski kapacitet tih namirnica. Iz Instituta poručuju da bi djeca trebalo svakodnevno da konzumiraju kuvani obrok od povrća i mesa za ručak, koji uglavnom ne vole i radije ga zamijene sendvičom.

Djeca školskog uzrasta bi trebalo da imaju pet obroka dnevno - tri glavna i dva međuobroka, koje treba uzimati u pravilnim vremenskim razmacima. Doručak je, kažu iz Instituta, izuzetno važan obrok koji se ne smije preskočiti.

Iz Instituta poručuju da je osnovno pravilo da u dnevnoj ishrani bude zastupljena bar po jedna namirnica iz svake grupe. Kažu da osnovu ishrane čine proizvodi od žitarica, uključujući pirinač, tjesteninu i hljeb, jer su odličan izvor vitamina B i mineralnih materija. Djeci svakodnevno poručuju dosta povrća, naročito zelenog, koje je najkorisnije jesti svježe, ili bareno. Treća stepenica piramide su mlječni proizvodi, bogati bjelančevinama, dok su na samom vrhu namirnice koje imaju visok procenat masti, šećer i so i treba ih uzimati u malim količinama.

Iz Instituta poručuju da slatkiši i šećerni koncentrati ne smiju da budu samostalan obrok i u dnevnom energetskom unosu da pređu 10 odsto.

Ana KOMATINA

Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) i Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) su u posljednjih pet godina (2013–2017) za povjerljive nabavke potrošili više od osam miliona eura. Uz specifičnu opremu potrebnu za bezbjednost države i građana, ova dva državna organa ispod vela tajne provukla su i nabavku običnih računara i štampača, putničkih automobila i automobilskih guma. U većini slučajeva na tenderima nije bilo konkurencije, jer se javljao po jedan dobavljač.

Ministarstvo odbrane do zaključenja ovog istraživanja nije dostavilo odgovore o utrošenoj sumi za povjerljive nabavke.

Uprkos velikoj sumi novca koja se troši tajno, zakonski okvir u Crnoj Gori još ne poznaje jedinstven pristup kojim bi se uredila ova oblast. Izvor mogućih problema i zloupotreba je i što se ova oblast sve više uređuje podzakonskim i internim aktima, koji su uglavnom nedostupni javnosti.

Povjerljive nabavke podrazumijevaju nabavku robe, usluga i radova, poput oružja, municije i druge specijalne opreme koja se koristi za zaštitu i bezbjednost države i građana. Prema podacima dobijenim iz ANB-a, za ove namjene 2013. godine utrošeno je 289.947 eura, a 2014. nešto manje – 154.635 eura. Tokom 2015. godine ANB je na ovaj način potrošila 329.745 eura. Vrijednost javnih nabavki Agencije tokom 2016. bila je 445.784 eura, a povjerljivih - četiri puta više, čak milion i 953.086 eura. Izvori CIN-CG iz bezbjednosnih krugova, kažu da je te godine ANB kupila uređaje za praćenje i prisluškivanje. Podatke o prošlogodišnjim troškovima za povjerljive nabavke za prošlu godinu iz Agencije nijesu dostavili.

Za razliku od ANB-a, u kojoj se dešava da vrijednost povjerljivih nabavki premaši javne, u MUP-u se one kreću oko četiri odsto u odnosu na transparentnu kupovinu . Izuzetak je 2015. godina kada su povjerljive nabavke MUP-a iznosile gotovo milion i po eura. Više osoba iz bezbjednosnih službi je za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) potvrdilo da je te godine kupljen AFIS sistem, kojim se provjeravaju lične karte i na osnovu otisaka prstiju utvrđuje da li ima duplikata ili lažnih identiteta. Najveći iznos povjerljivih nabavki u MUP-u, ipak, zabilježen je prošle godine, čak 2.528.761 eura.

U sistemu u kome se dešavaju nezakonitosti i prilikom sprovođenja javnih tendera, ta opasnost je veća kod povjerljivih nabavki, jer se novac građana troši daleko od očiju javnosti i uz nedovoljnu kontrolu.

,,Osim što su povjerljive prirode, ove nabavke su takođe javne, zato što se nabavljuju javnim novcem – novcem građana, ali i zbog toga što što je riječ o javnom, državnom poslu -  sklapanju ugovora za nabavku između države i privatnih firmi'', kaže za CIN-CG Ana Đurnić, istraživačica javnih politika Instituta alternativa.

Ona objašnjava da je priroda povjerljivih nabavki negdje između javnog i tajnog: ,,Postoji potreba da javnost zna na koji način se troši ovaj novac i da li se njime dobro upravlja sa jedne strane, ali i potreba da se zaštite informacije o ovim nabavkama iz bezbjednosnih razloga. Međutim, svaka vrsta kontrole zainteresovane javnosti, građana i civilnog društva, u ovoj oblasti je vrlo ograničena. Čak ni akti kojima se uređuju postupci povjerljivih nabavki, po pravilu, nijesu dostupni''.

Pored toga što nema uvid u to šta se povjerljivo nabavlja, javnost ne zna i koje se procedure primjenjuju, te da li se one sprovode uz poštovanje opštih načela konkurentnosti, jednakog tretmana svih učesnika procesa i nediskriminacije koja propisuju direktive Evropske unije koje regulišu ovu oblast.

Zakon o javnim nabavkama koji je usvojen 2014. godine, u poglavlju Nabavke u oblasti odbrane i bezbjednosti, propisivao je koje su bezbjednosno-odbrambenog karaktera – nabavka vojne opreme, bezbjednosno osjetljive opreme, robe, usluga i radova koji su direktno povezani sa vojnom i bezbjednosno osjetljivom opremom, usluga i radova za vojne namjene i bezbjedonosno osjetljivih usluga i radova. Zakon je određivao i koje se procedure mogu primijeniti na ove nabavke, na koji se način štite podaci u vezi sa postupcima, kako se zaključuje ugovor i sprovode ugovorne obaveze, na koji će se način osigurati bezbjednost robe i slične detalje.

Izmjenama i dopunama Zakona o javnim nabavkama iz juna prošle godine, međutim, nabavke u oblasti bezbjednosti i odbrane svele su se na dva zakonska člana. Jedan propisuje da će se vrste postupaka i način njihovog sprovođenja za nabavku opreme, robe, usluga i radova koji su direktno povezani sa vojnom i bezbjednosno osjetljivom opremom, kao i usluga i radova urediti propisom Vlade, za sve naručioce koji sprovode ove nabavke. A to su Ministarstvo odbrane, MUP i ANB. Propis Vlade još nije usvojen, iako je rok od šest mjeseci od dana stupanja na snagu zakona, istekao krajem 2017. godine.

Drugi član ovog zakona propisuje vrlo širok opseg izuzetaka od primjene pomenutog propisa Vlade. To, između ostalog, podrazumijeva da se ni podzakonski akt neće primjenjivati ukoliko je procijenjena vrijednost nabavke jednaka ili manja od 20 hiljada eura za robe i usluge, odnosno od 40 hiljada eura za radove. Zakon sada propisuje da će se izuzeci urediti diskreciono - internim aktima naručilaca.

Institutu alternativa, koji je nastojao da kroz zahtjeve za slobodan pristup informacijama dođe do ovih dokumenata, iz MUP-a su odgovorili kako povjerljive nabavke sprovode na osnovu “Uputstva o načinu utvrđivanja potreba za nabavkom i postupku sprovođenja povjerljive nabavke”  iz 2014. godine, koje je potpisao tadašnji ministar Raško Konjević. Namjerno ili slučajno, oni su priznali da su svjesni kako je ovaj akt sada neusklađen sa Zakonom o javnim nabavkama. Uz podatke o iznosu povjerljivih nabavki, Institutu alternativa proslijedili su i odgovor Službe za finansije, opšte i pomoćne poslove. U njemu se navodi: „U prilogu dostavljam tražene podatke za izvršene povjerljive nabavke, sa napomenom da iste nijesu vršene u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima, pa samim tim mislim da ih ne treba prosljeđivati“. Ova neusklađenost nije omela MUP da prošle godine na povjerljive nabavke potroši rekordnih dva i po miliona eura.

Prema Zakonu o ANB, postupak sprovođenja ovih nabavki uređuje se diskreciono, aktom direktora Agencije. Pravilnik o postupku sprovođenja povjerljivih nabavki u ANB-u,ima oznaku „INTERNO“. Ovaj akt usvojen je 8. decembra 2015. godine, a njegova tajnost, prema zakonu, važi dvije godine. Institutu alternativa, krajem decembra prošle godine, ANB je odbio pristup ovom dokumentu iako je istekao rok tajnosti.

Rijetka svjedočanstava, o tome što se sve naručuje putem povjerljivih nabavki su izvještaji Državne revizorske institucije (DRI) – za ANB rađeni su za 2011. i 2015, a za MUP kontrola je obuhvatila 2008. i 2014. godinu. ANB je, uz saglasnost Vlade, 2015. nabavila 11 automobila, na osnovu dvogodišnjeg ugovora o lizingu ukupne vrijednosti 349.334 eura. Uz to je za 57.308 eura kupila kompjutersku opremu – desktop i laptop računare i štampače. Kako su tehničke karakteristike automobila u skladu sa standardima putničkih vozila visoke srednje klase, DRI je utvrdila da oni, kao ni kupljena kompjuterska oprema, ne mogu imati tretman specijalne opreme. Zato je nije trebalo kupovati putem povjerljivih, već u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama, nalaz je DRI-a iz revizije ANB-a za 2015. godinu. (http://www.dri.co.me/1/doc/30.05.KONA%C4%8CNI%20%20IZVJE%C5%A0TAJ%20O%20REVIZIJI%20ANB-a%20.pdf)

Od 20 realizovanih postupaka povjerljivih nabavki 13 je sprovedeno na osnovu jedne pristigle ponude, navodi DRI u izvještaju o reviziji MUP-a za 2014. godinu. MUP je te godine u postupcima povjerljivih nabavki kupovao i ono što nije definisano kao sredstva posebne namjene, poput putničkih kombi vozila i auto guma. (http://www.dri.co.me/1/doc/Izvje%C5%A1taj%20o%20reviziji%20Ministarstva%20unutra%C5%A1njih%20poslova%20.pdf)

Senator DRI dr Branislav Radulović, koji je posljednjih 10 godina radio revizije MUP-a, ANB-a i Ministarstva odbrane, za CIN-CG, objašnjava kako bi ,,povjerljive nabavke trebalo da se sprovode u skladu sa posebnim internim aktom naručioca, koji su dužni da donesu u skladu sa  čl. 116 b Zakona o javnim nabavkama”.

,,Upravo nedostatak ili nepotpunost ovih internih akata kojim se bliže propisuje postupak za sprovođenje povjerljivih nabavki i definiše šta može biti predmet povjerljive nabavke, predstavlja glavni problem u ovoj oblasti na koju je, u ranijim revizijama, između ostalog,  ukazala DRI'', izjavio je Radulović za CIN-CG.

Nadležni u ANB-u i MUP-u nijesu odgovorili na pitanje CIN-CG, o tome da li su ispunjene preporuke revizora i na osnovu kojih akata se sada sprovode povjerljive nabavke. Odgovor je stigao jedino od skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu. U dopisu koji je potpisao predsjednik Odbora Obrad Mišo Stanišić, navedeni su linkovi sa sjednica na kojima je raspravljano o izvještajima DRI-a i razmatrani završni budžeti za Ministarstvo odbrane, MUP i ANB. „Odbor se upoznao sa realizacijom obaveza ANB-a iz preporuka koje je DRI dala u Konačnom izvještaju, što Odbor cijeni kao odgovoran i profesionalan odnos prema istim’“, uobičajene su formulacije, poput ove koja se navodi u izvještaju iz decembra 2016.

,,Odbor za bezbjednost i odbranu, u skladu sa Zakonom o parlamentarnom nadzoru u oblasti bezbjednosti i odbrane, od 2011. godine, kada je ovaj zakon stupio na snagu, redovno razmatra sve izvještaje DRI o finansijskom i drugom poslovanju organa i institucija u oblasti bezbjednosti i odbrane. Do sada je u svim slučajevima, svojim zaključcima, podržao sve preporuke DRI i dodatno obavezao subjekte revizije na njihovu realizaciju’’, kaže Radulović.

Iz DRI su najavili da će tokom ove godine kontrolisati kako je MUP reagovao na njihove preporuke.

Vojska kupuje i ne priznaje

Ministarstvo odbrane u odgovorima CIN-CG tvrdi da ne sprovodi postupke povjerljivih nabavki od maja 2015. godine, navodeći da je tada prestala da važi Uredba o spoljnoj trgovini sredstvima za posebne namjene, kojom su bile propisani ovi poslovi.

Prema nalazu DRI-a, na drugoj strani, Ministarstvo odbrane je u 2016. godini sprovelo četiri postupka nabavke, od čega su se dva odnosila na bezbjednosno osjetljivu opremu. Revizor ističe kako nije mogao da provjeri proceduru.

,,Državni revizor nije mogao utvrditi da li se i na koji način planiraju nabavke na koje se ne primjenjuje Zakon o javnim nabavkama (povjerljive nabavke), kako teče sam postupak i izvještavanje o predmetnim nabavkama, jer ne postoje akti kojima je navedeno propisano'', piše u izvještaju revizora objavljenom u junu 2017. godine. (http://www.dri.co.me/1/doc/Izvjestaj%20o%20reviziji%20Upravljanje%20i%20raspolaganje%20imovinom%20koju%20koristi%20MO.pdf)

Još u novembru 2015. godine, postupajući po preporukama DRI-a, održan je sastanak u Ministarstvu unutrašnjih poslova, kojem su prisustvovali predstavnici MUP-a, Ministarstva odbrane i Uprave za javne nabavke. Zaključeno je da se novim zakonom o javnim nabavkama definiše pojam, predmet i postupak povjerljivih nabavki, a da se do tada donese uredba koja bi bila osnov za sprovođenje procedure kupovine, kao i da se formira radni tim za njenu izradu.

Očigledno da preporuka o donošenju uredbe nije sprovedena. U Ministarstvu odbrane su, za CIN-CG, naveli da sopstveni „Plan mjera i aktivnosti za praćenje i sprovođenje otklanjanja nedostataka utvrđenih revizijom DRI-a“, u dijelu koji se odnosi na povjerljive nabavke, takođe ne sprovode od maja 2015. godine.

“Početkom decembra prošle godine tražili smo ovom ministarstvu podatke o potrošnji za povjerljive nabavke za proteklih pet godine i još ih nismo dobili. Za propis kojim bi se regulisala ova oblast, a za čije je usvajanje rok istekao u decembru prošle godine, odgovorili su nam da je “u postupku izrade”. Cijeli sistem povjerljivih nabavki je toliko zatvoren da se ne može doći ni do osnovnih podataka. Takva netransparentnost omogućava velike zloupotrebe, a česte izmjene zakona i podzakonskih akata koji regulišu ovu oblast tome u velikoj mjeri doprinose. Ministarstvo odbrane ima odgovornost da pripremi podzakonski akt i predloži ga Vladi na usvajanje ne samo za sebe, već i za druge organe koji sprovode povjerljive nabavke, zbog čega ovakvo postupanje i netransparentnost dodatno zabrinjava”, kaže Ana Đurnić.

Predrag NIKOLIĆ