Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju je prošle godine šest advokata sa spiska Advokatske komore postavilo dva ili tri puta za odbrane po službenoj dužnosti, dok 20 advokata nije nijednom izabrano za branioce.

Takođe u prvih pola godine 2017. dva advokata su postavljena po dva ili tri puta za branioce po službenoj dužnosti, dok njih 20 takođe još nijednom nije postavljeno u ovoj godini.

Prema Zakonu o krivičnom postupku od avgusta 2015. godine rukovodilac tužilaštva okrivljenom postavlja branioca po službenoj dužnosti, po redosljedu sa spiska Advokatske komore. Bijelo Polje na spisku ima 33 advokata.

Tužilaštvo u Bijelo Polju nije odgovorilo na pitanja Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore da pojasni kako je ovo moguće.

Na spisku u koji je CIN CG imao uvid piše da su advokati Fikret Kurgaš i Dragoslav Kljajević po tri puta prošle godine izabrani za branioce po službenoj dužnosti, dok su Milovan Miljić, Danilo Mrdak, Ranislav Popović i Muamer Suljević izabrani po dva puta prošle godine, dok je još sedam advokata po jednom bilo birano za odbrane po službenoj dužnosti.

Dvije trećine advokata međutim nije izabrano nijednom prošle godine.

Takođe u prvoj polovini 2017., advokat Danilo Mrdak je biran već tri puta, advokat Rešad Muzurović dva puta, dok je za sada još 11 advokata dobilo šansu da po jednom brani po službenoj dužnosti.

CIN-CG je nadavno objavio i da su tri advokata iz Podgorice za prethodne dvije godine zaradili preko 100.000 eura, samo na odbranama po službenoj dužnosti u kojima ih je angažovao podgorički Viši sud.

Sa druge strane, najveći broj branilaca sa spiska Advokatske komore u tom periodu nijednom nije biran po službenoj dužnosti.
Iz podgoričkog Višeg suda, kao i predsjednik advokatske komore Zdravko Begović su objašnjavali da se to odnosi na period prije avgusta 2015, kada su osumnjičeni i okrivljeni sami birali advokate po službenoj dužnosti.

“To nije tačno, ne postoji nijedan sud, nijedno tužilaštvo koje ne poštuje spisak i redosljed po kome se biraju branioci“, tvrdio je Begović nedavno.

Prema saznanjima CIN-CG, u 2015. i 2016. godini, Begović je izabran u podgoričkom Višem sudu osam puta za branioca po službenoj dužnosti, od čega je zaradio nešto više od 41.000 eura.

Advokat Hamid Ganjola biran je šest puta i od toga je zaradio skoro 34.000 eura.

U istom sudu advokat Branko Anđelić postavljen je tri puta i zaradio preko 26.000 eura.

Iz istraživanja CEMI-ja može se zaključiti i da je u 2015. najviše novca od odbrana po službenoj dužnosti uzeo advokat iz Bijelog Polja Fikret Kurgaš - gotovo 24.000 eura, dok je u 2016. godini najplaćeniji bio Zdravko Begović sa skoro 36.500 eura.

Autor izvještaja i direktor nevladine organizacije CEMI Zlatko Vujović, u istraživanju navodi da od 781 advokata spiska Advokatske komore, njih 743 (95,1%) ni jednom u 2015. i 2016. nijesu postavljeni kao branioci po službenoj dužnosti u predmetima Specijalnog tužilaštva i Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju.

Takođe, Viši sudovi u te dvije godine, nijesu nijednom postavili njih 673 (82,2%) za odbrane po službenoj dužnosti.Njih 661 (84,6%) nije postavljeno u tom periodu ni pred osnovnim tužilaštvima, sa izuzetkom tužilaštva u Baru, koje nije dostavilo podatke.

Ni u osnovnim sudovima, sa izuzetkom suda u Podgorici i Cetinju, koji nijesu dostavili podatke, nijednom nije postavljen 571 (73%) advokat.

Jedino su osnovni sudovi u Beranama i Bijelom Polju postavili svakog branioca po jednom u toku godine.

“Rezultati istraživanja pokazuju da se u praksi ne poštuje pravilo ZKP-a o postavljanju branilaca po redosljedu sa spiska Advokatske komore. Uočen je neravnomjeran odnos među advokatima po pitanju raspodjele službenih odbrana. Postoji određeni broj advokata koji je tokom izvještajnog perioda postavljan preko dvadeset puta”, zaključio je nedavno Vujović za CIN-CG.

U dva viša suda prošle godine nijednom nije branilo po službenoj dužnosti 94,1% advokata

Prema istraživanju Centra za istraživanje i monitoring (CEMI), u 2016.godini pred Višim sudovima u Podgorici i Bijelom Polju, od 802 advokata njih 755 (94,1%) nije nijednom izabrano za odbrane po službenoj dužnosti.

Iz Višeg suda u Podgorici su nedavno tvrdili da novo zakonsko određenje eliminiše mogućnost da jedan advokat više puta bude postavljen za branioca po službenoj dužnosti, prije nego se postave ostali advokati prema redosljedu, te da predsjednik suda striktno poštuje spisak.

U izvještaju CEMI-ja piše da je Viši sud u Podgorici u 2015. i 2016. godini dao nešto malo manje od pola miliona eura za službene odbrane, od čega je petina tog novca data Begoviću, Ganjoli i Anđeliću.

Maja BORIČIĆ

Tri advokata za prethodne dvije godine, samo na odbranama po službenoj dužnosti u kojima ih je angažovao Viši sud u Podgorici, zaradili su preko 100.000 eura.

Sa druge strane, najveći broj branilaca sa spiska Advokatske komore u tom periodu nije ni jednom biran po službenoj dužnosti.
To se vidi i iz istraživanja „Odbrana po službenoj dužnosti-domino efekat zaobilaženja zakonske procedure“, koju je uradio Centar za monitoring i istraživanje (CEMI).

U 2015. i 2016. godini, prema saznanjima Centra za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) advokat Zdravko Begović izabran je u podgoričkom Višem sudu osam puta za branioca po službenoj dužnosti, od čega je zaradio nešto više od 41.000 eura.

Advokata Hamid Ganjola biran je šest puta i od toga je zaradio skoro 34.000 eura.

U istom sudu advokat Branko Anđelić postavljen je tri puta i zaradio preko 26.000 eura.

Iz istraživanja koje je sproveo CEMI se može zaključiti i da je u 2015. najviše novca od odbrana po službenoj dužnosti uzeo advokat iz Bijelog Polja Fikret Kurgaš - skoro 24.000 eura, dok je u 2016. godini najplaćeniji bio Zdravko Begović sa skoro 36.500 eura.

Portparolka Višeg suda Aida Muzurović je za CIN-CG navela da je ranijim Zakonikom o krivičnom postupku Crne Gore, koji se primjenjivao do 26.07.2015.godine, bila predviđena mogućnost da okrivljeni u slučajevima obavezne odbrane sam izabere sa spiska Advokatske komore branioca koji će ga zastupati u postupku.

Dodala je, međutim, da je novim, sada važećim, ZKP-om propisano je da u slučajevima obavezne odbrane predsjednik suda okrivljenom postavlja branioca po službenoj dužnosti po redosljedu sa spiska Advokatske komore. Ona tvrdi da prilikom postavljanja branioca po službenoj dužnosti predsjednik suda strogo poštuje redosljed advokata prema spisku koji sudu dostavlja Advokatska komora.

„Dakle, imajući u vidu da je ranijim zakonskim određenjem bila predviđena mogućnost da okrivljeni sami izaberu branioca po službenoj dužnosti, nije začuđujuća činjenica da su neki advokati više puta postavljani za branioca po službenoj dužnosti. Takva situacija nastala je kao rezultat zakonskog određenja, a ne rezultat samovolje predsjednika suda. Novo zakonsko određenje eliminiše mogućnost da jedan advokat više puta bude postavljen za branioca po službenoj dužnosti, prije nego se postave ostali advokati prema redosljedu”, zaključila je ona.

Prema podacima iz istraživanja, međutim, ova tri branioca su najviše novca uzeli upravo u 2016.godini, kada je na snazi bio novi ZKP.
Takođe, u izvještaju CEMI-ja piše da je Viši sud u Podgorici za te dvije godine dao nešto malo manje od pola miliona eura za službene odbrane, od čega je znači petina tog novca data Begoviću, Ganjoli i Anđeliću.

Viši sudovi nijesu nijednom postavili preko 82 odsto advokata

U istraživanju, autor izvještaja Zlatko Vujović, direktor CEMI navodi da, od 781 advokata koji se nalazi na spisku Advokatske komore, njih 743 (95,1%) ni jednom u 2015. i 2016. godine nije postavljeno kao branioci po službenoj dužnosti u predmetima Specijalnog tužilaštva i Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju.

Takođe, viši sudovi, u ove dvije godine, nijesu nijednom postavili njih 673 (82,2%) za odbrane po službenoj dužnosti.
Njih 661 (84,6%) nije postavljen u tom periodu ni pred osnovnim tužilaštvima, sa izuzetkom tužilaštva u Baru, koje nije dostavilo podatke.

Ni u osnovnim sudovima, sa izuzetkom suda u Podgorici i Cetinju, koji nijesu dostavili podatke, nijednom nije postavljen 571 (73%) advokat. Jedino su osnovni sudovi u Beranama i Bijelom Polju postavili svakog branioca po jednom u toku godine.

“ Rezultati istraživanja pokazuju da se u praksi ne poštuje pravilo ZKP-a o postavljanju branilaca po redosledu sa spiska Advokatske komore. Uočen je neravnomjeran odnos među advokatima po pitanju raspodjele službenih odbrana. Postoji određeni broj advokata koji je tokom izvještajnog perioda postavljan preko dvadeset puta”, zaključio je Vujović za CIN-CG.

On tvrdi da zbog nepostojanja transparentne procedure prilikom postavljanja branilaca dolazi do raznih zloupotreba.
“ Ne postoje javno objavljeni podaci o pozivanju, postavljanju branilaca, razlozima odbijanja dužnosti. Ova praksa dovodi do favorizovanja pojedinih advokata i do neravnomjerne raspodjele službenih odbrana među advokatima”, rekao je Vujović.

U izvještaju napominje i da praksa telefonskog kontaktiranja branilaca nije dovoljno jasna i ostavlja mogućnosti za zloupotrebe, odnosno da pojedini tužioci, žargonski rečeno, „cimnu“ advokata na telefon, pa ako se ne javi u narednih minut, dva, zovu narednog ili, češće, nekog po svom nahođenju.
“ Advokat koji se nije javio, najčešće iz razloga što nije bio u mogućnosti da se javi, biva preskočen i mora da čeka da se okrene cio krug, što je cijelih godinu dana”, piše u istraživanju.

Napominje se takođe da spisak advokata zaduženih za zastupanje po službenoj odbrani nije javno objavljen.
Ispitani advokati (njih 45 %) takođe smatra da se Zakon ne primjenjuje kako je propisano, da se u praksi ne poštuje redosled sa spiska koji sačinjava Advokatska komora, jer samo određeni "privilegovani" advokati stiču mogućnost da budu postavljeni za branioce po službenoj dužnosti, i na taj način dolazi do unapred postignutog dogovora izmedju sudije i postavljenog branioca koji, po njihovom misljenju može biti na štetu okrivljenog.

Begović: Ne postoji teorijska šansa da neko bude postavljen mimo reda

Predsjednik Advokatske komore Zdravko Begović tvrdi da se radi o periodu do jula 2015. kad su isključivo osumnjičeni i okrivljeni imali pravo da po sopstvenom izboru biraju advokata,objašnjavajući da su to predmeti koji su započeti u tom periodu i koji mogu trajati godinama.

Dodaje da je potpuno normalno da su ljudi birali advokate koji su prepoznati kao krivičari.
" To su legalno prijavljeni prihodi i državi je redovno plaćan porez", istakao je Begović.

On kaže da je u svim drugim slučajevima angažovan jednom godišnje ili ni toliko. Odbacio je mogućnost da bilo koji advokat može biti postavljen mimo reda.
" To nije tačno, ne postoji nijedan sud, nijedno tužilaštvo koje ne poštuje spisak i redosljed po kome se biraju branioci", naglasio je Begović.

On pojašnjava da i kod njega često dolaze pojedini advokati koji govore da nijesu izabrani po godinu ili dvije,ali da se ispostavi da recimo advokatu bude isključen telefon, pa se to računa kao da je biran.
" Taj spisak ja kontrolišem i nijedan advokat ne može biti izostavljen sa tog spiska, to je prazna priča. Ne postoji teorijska šansa da neko može biti postavljen mimo reda, ja redovno komuniciram sa predsjednicima sudova i rukovodiocima tužilaštava da se ti spiskovi poštuju", zaključio je Begović.

Za dvije godine više dva miliona za službene odbrane

Sudovi i tužilaštva su, u te dvije godine, po osnovu odbrana po službenoj dužnosti isplatili skoro dva miliona eura.
Za 2015. je isplaćeno 1.002.774 eura, dok je za 2016. iznos nešto manji- 893.218 eura.

“ Bitno je napomenuti da ovdje nedostaju podaci o ukupnim troškovima na nivou Višeg državnog tužilaštva u Podgorici i Osnovnog državnog tužilaštva u Baru, tako da je u praksi ukupan iznos islaćenih novčanih sredstava bio i veći”, piše u istraživanju.

Specijalno državno tužilaštvo tokom 2015. godine nije imalo troškova za odbrane po službenoj dužnosti, dok su troškovi za postavljenje 12 branilaca po službenoj dužnosti za 2016. godinu iznosili 20.520,97.

Osnovni sudovi su u 2015. isplatili 434.659 eura, a u 2016. su za službene odbrane dali 443.095 eura.

Viši sudovi su u 2015.potrošili 389.908, a u 2016.godini 309.097 eura. Osnovna tužilaštva su potrošila nešto preko 170.000 eura za te dvije godine, dok podgoričko Više državno tužilaštvo nije dostavilo podatke.
Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju je potrošilo oko 130.000 eura za obje godine.

Neophodna javna evedencija

U dokumentu CEMI-ja su date i preporuke među kojima je uspostavljanje javne evidencije o postavljanju advokata, koja bi učinila vidljivim sve podatke vezane za cjelokupnu proceduru, uključujući podatke o telefonskom pozivanju branilaca, tačnom vremenom pozivanja, broju upućenih poziva, kao i razlozima odbijanja.

“ Na ovaj način izvršila bi se izvršila kontrola poštovanja redoleda sa liste Advokatske komore; Ovu kontrolu rada sudova i tužilaštava bi mogla da se vrši preko Ministarstva pravde”, predlaže se u dokumentu.

Dodaje se da bi trebalo razmotriti i mogućnost uspostavljanja posebne liste na kojoj bi se nalazili samo oni advokati koji žele da se bave službenom odbranom, posebno imajući u vidu da postoje advokati koji se bave isključivo građanskim pravom.

“ Sudovi i državna tužilaštva treba da prate rad branilaca i da ukazuju na propuste u njihovom radu, i da ukoliko je potrebno iniciraju razrješenje postavljenog branioca koji neuredno vrši svoju dužnost, što je jedna od mogućnosti predviđenih ZKP-om. Tako bi se uticalo na kvalitet ove vrste odbrane”, zaključuje se u istraživanju.

Maja BORIČIĆ

Crna Gora je, za posljednjih osam godina, isplatila gotovo 800.000 eura po presudama i poravnanjima Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu (ESLJP).

Uz to, još oko 60.000 eura biće isplaćeno za dvije neizvršene presude tog suda.

Ali to je tek početak plaćanja greški domaćih sudova. Milionske odštete mogu se očekivati samo u postupcima bivših radnika “Radoja Dakića”, koji u Strazburu vode proces protiv Crne Gore zbog neisplaćenih otpremnina. I to nije sve.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) je došao do podatka da je vlasnik KIPS-a Risto Drakulović pokrenuo postupak pred Evropskim sudom zato što mu je bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša 2005. stopirao gradnju velikog trgovačkog centra na Starom Aerodromu. I tu bi, ako Drakulović dobije, odšteta mogla biti milionska.

Neki predmeti tek čekaju Strazbur. Veliki broj bivših radnika KAP-a potražuje od Vlade milione eura otpremnina, da li će i ovaj slučaj stići do Strazbura ostaje da se vidi. Do sada je u 25 predmeta pred Sudom u Strazburu konstatovana povreda nekog prava od strane državnih organa Crne Gore. U najvećem broju predmeta, njih 16, ustanovljeno je kršenje prava na pravično suđenje.

U tim presudama je utvrđeno da su postupci trajali predugo, u nekoliko njih nijesu izvršene pravosnažne presude od prije 20 godina, a u par slučajeva utvrđeno je i kršenje prava pristupa sudu. Ostale presude se odnose na kršenje prava na zabranu mučenja, nezakonitog pritvora, kršenje pretpostavke nevinosti, nepoštovanje privatnog i porodičnog života, zaštite imovine, kršenje prava na
slobodu izražavanja i nedjelotvornost domaćih sudova.

Većinu prihvaćenih predstavki Suda u Strazburu, odbacile su najviše crnogorske sudske istance - Ustavni i Vrhovni sud!

Sud u Strazburu je, od 2014.godine, odbacio više od 1000 predstavki protiv naše države, a pred Sudom je trenutno 133 predmeta, koji se uglavnom odnose na navodna kršenja prava na pravično suđenje,  poštovanje privatnog i porodičnog života i slobodu izražavanja.Većina odbačenih predstavki se ne uzima u razmatranje zato što podnosioci ne iskoriste sve mogućnosti pred našim sudovima, prije obraćanja sudu u Strazburu.

Sud u Strazburu može odlučivati u predmetu tek kada se iscrpe svi domaći pravni ljekovi i ukoliko se predstavka podnese u roku od šest mjeseci od kada je donijeta konačna odluka pred domaćim sudovima. Postupak pred Evropskim sudom je besplatan.

 Ne dozvoliti ponovno kršenje prava

Naši sagovornici se slažu da država mora odgovorno da se ponaša prema praksi Evropskog suda za ljudska prava tako što će obezbijediti da se nijedno isto kršenje prava ne ponovi.

„Pojedine presude domaćih sudova su nedovoljno obrazložene i djelimično protivurječne“, ocijenio je za CIN-CG sudija suda u Strazburu Nebojša Vučinić.

On ukazuje na nedovoljnu i neadekvatnu primjenu medjunarodnog prava od strane crnogorskih sudova, bilo da je riječ o standardima Evropske konvencije, bilo da su u pitanju opšta pravila medjunarodnog prava.

Kao primjer navodi pitanje određivanja pritvora, gdje naši sudovi još uvijek ne vode dovoljno računa o "individualizacij konkretizaciji" pritvora u skladu sa okolnostima svakog pojedinačnog slučaja i osobinama osumnjičenog, što je, zaključuje, suprotno i domaćem ZKP-u i standardima Konvencije.

„ Dešava se da domaći sudovi, recimo, ne sprovedu sve neophodne procesne radnje, ne saslušaju neke svjedoke ili vještake i tako propuste da utvrde šta se stvarno dogodilo u konkretnom slučaju“, ocijenio je Vučinić.

On ipak zaključuje da je situacija Crnoj Gori pred sudom u Strazburu na nivou prosjeka većine ostalih članica Savjeta Evrope (sa izuzetkom skandinavskih država protiv kojih je veoma mali broj predstavki i kršenja). Ističe da do sada nijesmo imali ni jedan slučaj masovnog i sistematskog kršenja ljudskih prava, ni jedan sistemski problem povezan sa izvršenjem presuda, ni jednu 'pilot presudu', i ni jedan slučaj pred  Velikim vijećem od sedamnestorice sudija.

„ Ono što je bitno je da se Ustavni i Vrhovni sud CG što bolje osposobe da tumače i primjenjuju Konvenciju u skladu sa veoma bogatom sudskom praksom, u čemu je ostvaren napredak, a i neki niži sudovi, posebno Osnovni sud u Podgorici, su takođe počeli da primjenjuju Konvenciju na unutrašnjem planu“, kaže Vučinić.

On navodi da je suštinski važno da se naše sudije i pravnici adekvatno obuče.  Ističe da su u našoj zemlji neophodne radikalne izmjene u sistemu školovanja pravnika i obuke sudija.

Pavličić: Brže završavati hitne predmete i upravne postupke

Domaći sudovi su u posljednjih par godina mnogo uradili na ažurnosti, ipak, to i dalje treba unapređivati, kaže za CIN-CG Valentina Pavličić, zastupnica Crne Gore pred ESLJP. Ovo je, kako kaže, naročito bitno u predmetima „hitne prirode“, kao i u predmetima koji su u radu kod javne uprave.

Pojedini upravni postupci, upozorava ona, traju i po nekoliko godina, „što neminovno vodi povredi konvencijskih prava u pogledu trajanja dužine postupka." Pavličić ne vidi ništa sporno u podatku da je u odnosu na Crnu Goru u 25 predmeta konstatovana povreda nekog prava od strane državnih organa.

"Samo tokom 2016., Evropski sud za ljudska prava je odbacio preko 180 predstavki protiv naše države. Uz to, ni jedan predmet u odnosu na Crnu Goru ne nalazi se pod pojačanim nadzorom. Nemamo pilot presude, što znači da ne postoji sistemsko kršenje ljudskih prava", ocijenila je Pavličić.

Ona zaključuje da se svakako mora raditi na sistemskom ispravljanju grešaka koje su konstatovane u tim presudama.
Potvrdila je da je, u toku prošle godine, došlo do povećanja broja podnijetih pritužbi Evropskom sudu i u odnosu Crnu Goru.

"To bih pripisala činjenici velikog ugleda, kao i povjerenja koje građani Crne Gore imaju prema Evropskom sudu i samog značaja ovog suda, kao međunarodnog tijela, te činjenici da je sam postupak pred Sudom besplatan", navela je ona.
Institucija zastupnika Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava je ustanovljena 2006. godine, a Kancelarija zastupnika je počela sa radom u maju 2009. godine.

Da li su Evropskom sudu dostavljeni istiniti podaci?

Ustavna žalba u Crnoj Gori je efektivno pravno sredstvo, po ocjeni Evropskog suda, tek od marta 2015. Međutim, Akcija za ljudska prava (HRA) je ukazala da je takva ocjena suda u Strazburu, donijeta na  osnovu neistinitih podataka koje je predočila Crna Gora.
U izvještaju Analiza primjene Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku od 2011. do 2015, koji je sačinila HRA, piše, između ostalog,da je duplo više kontrolnih zahtjeva za ubrzanje postupka u  pojedinim sudovima nego što je dostavljeno Strazburu, a da je odbijenih zahtjeva bilo četiri puta više nego što je predstavljeno Evropskom sudu.

Pavličić, međutim, za CIN-CG ističe da su svi podaci koji su proslijeđeni Evropskom sudu dobijani isključivo od strane Vrhovnog suda Crne Gore i Sudskog savjeta.

Ona je dodala da je nesporan i značajan razvoj sudske prakse kada je u pitanju odlučivanje po zahtjevima za ubrzanje postupka, te da ne smijemo podcjenjivati i nipodaštavati rad domaćih sudova u tom pogledu.

Predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica je za CIN-CG Analizu HRA okarakterisala kao neobjektivnu, ponavljajući da sudovi crpe svoju statistiku iz PRIS-a i da je ona pouzdana.

Medenica nije željela da komentariše to što je u presudama Evropskog suda u većini predmeta utvrđena nerazumna dužina trajanja sudskih postupaka.

„Da bi mogli komentarisati odluke ESLJP, mora se sagledati i broj aplikacija po godinama i njihova uspješnost pred Sudom, odnosno, koliko je njih odbačeno kao nedozvoljene. Tek tada se može postaviti pozicija Crne Gore u sistemu utvrđivanja kršenja konvencijskih prava. Kako nijeste prednju činjenicu obrađivali, to izostaje i komentar, jer bi bio nepotpun i paušalan“, zaključila je Medenica.

Direktorka HRA Tea Gorjanc Prelević podsjeća da je obje njihove analize radila advokatica Darka Kisjelica, nekadašnja sudija Osnovnog suda u Herceg-Novom.

Prelević konstatuje da paušalna ocjena da je analiza neobjektivna, nažalost, ne ostavlja prostor za bilo kakvu debatu, te da se nada da će isto pitanje vrhovnoj sudskoj vlasti kad tad postaviti neko kao EU ili Evropski sud za ljudska prava, kome će morati da se daju sadržajniji odgovori.

“ Odbijanje suočavanja sa problemima bez obzira ko na njih ukazuje (NVO, EU, Evropski sud u Strazburu, mediji ili gradjani) i predstavljanje ulepšane slike je već dovelo dotle da reforma pravosuđa traje mnogo duže nego što je trebalo i da se nastavlja u nedogled“, ocijenila je Prelević.

Nedavno je objavljeno da je Crna Gora, u odnosu na broj stanovnika, među pet država sa najviše tužbi pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu. Pored građana Crne Gore, pravdu u Strazburu najčešće traže i stanovnici Mađarske, Rumunije, Jermenije i Moldavije.

Najmanje tužbi sud u Strazburu je dobio iz Irske, Danske i Velike Britanije.

Samo Dakićevcima država bi mogla da plati oko 80 miliona

Sud u Strazburu je nedavno donio presudu u korist petorice bivših radnika Radoje Dakić i dosudio da im se isplati oko 217.300 eura na ime neisplaćenih 77 mjesečnih zarada, a dobili su i po 2.000 eura kao
naknadu štete.

Sudu u Strazburu obratilo se još 369 radnika te fabrike. Ukoliko bi njihov primjer slijedili i ostali država bi mogla doći u situaciju da isplati preko 80 miliona eura.

Vlasnik KIPS-a Risto Drekalović pokrenuo je postupak pred Evropskim sudom zato što mu je Mugoša 2005. stopirao, kako tvrdi, legalnu gradnju velikog trgovačkog centra na Starom Aerodromu.

“ U ovoj fazi postupka predaja zahtjeva za odštetu je preuranjena”, rekao je Drekalović za CIN-CG.

On traži pravo na neometano uživanje svoje imovine, pravo na pravično suđenje, pravo na poštovanje porodične i privatne svojine i pravo na djelotvoran pravni lijek.

Evropski sud je već donio jednu presudu „Tomić i ostali protiv Crne Gore“, u kojoj je utvrdio nedosljednju praksu domaćih sudova vezano za postupke koje dvanaest bivših radnika KAP-a podnijelo protiv države tražeći naknadu štete koja bi se sastojala od razlike između invalidske penzije koju su primali i plate koju bi primali da nisu proglašeni tehnološkim viškom.

Oni su se žalili da su domaći sudovi odbacili njihove tužbe, a da su u isto vrijeme prihvatili identiĉne tužbe koje su predale njihove kolege.

Prelević: Nema napretka u djelotvornoj istrazi policijske torture

Prelević upozorava da do sada nije učinjeno ništa da se obezbijedi protokol za djelotvornu istragu policijske odnosno zatvorske torture.

“ Ključno je da se obezbijedi da je iz svakog slučaja izvučena pouka i da se sve uradilo - promjenom zakona i prakse - da se isto takvo kršenje više nikad ne ponovi”, istakla je Prelević.

Ona, međutim, dodaje da Evropski sud godišnje donese veliki broj presuda u kojima nađe kršenje Konvencije i kod iskusnih demokratija, sa mnogo većim povjerenjem javnosti u rad pravosuđa.

“ Iako se, naravno, daleko najveći broj i najtežih kršenja ljudskih prava i dalje nalazi u odnosu na Tursku i Rusiju. Tako da sama činjenica da postoje slučajevi u kojima je utvrđeno da su pogrešile i najviše sudske instance u Crnoj Gori, uključujući i državno tužilaštvo u slučaju nedjelotvorne istrage torture ne znači da je sistem loš u cjelini”, zaključila je Prelević.

Treba biti oprezan i sa ubrzanjem postpuka

Nekadašnji kandidat za sudiju Evropskog suda advokat Aleksandar Đurišić smatra da bi ekstremno brzo okončanje postupaka pred domaćim sudovima možda moglo biti i veći problem od dugog trajanja  sudskih procesa.

„ Nerijetko se dešava pod izgovorom da postupak bude efikasan, da se odbijanjem dokaznih predloga ili fingiranjem zapisnika od strane suda i zloupotrebom neukosti stranke podstiče 'efikasnost' na štetu  ostvarivanja prava, pravičnosti,objektivnosti i nepristrasnosti“, istakao je advokat.

Kada se radi o postupcima koji dugo traju, pojašnjava advokat, uvijek je pored ove povrede postojala i ona koja je suštinska za aplikanta: povreda prava svojine ili nekog drugog izvedenog prava.

„ Kršenje prava na suđenje u razumnom roku uvijek treba posmatrati kao vezu sa kršenjem nekog drugog prava. Pa je konačan sud uvijek taj da je prolongiranjem postupka onemogućeno ostvarivanje nekog osnovnog prava. Suđenje u nerazumnom roku otkriva koja su ta osnovna prava koja  su najčešće povrijeđena od strane države. Na njih treba obratiti naročitu paznju“, zaključuje advokat.

Maja BORIČIĆ

Najveći broj krivičnih prijava protiv nepoznatih počinilaca u posljednjih pet godina - odbačen je zbog zastare.  Od  10.231 prijave procesuirane su  samo 2982. Zbog zastare je odbačeno čak 7.047, a iz drugih razloga svega 202.

To se može zaključiti iz izvještaja o radu tužilaštava u posljednjih pet godina. U Vrhovnom državnom tužilaštvu nijesu odgovorili na pitanja Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN- CG) - na koja se krivična djela odnose ove zastare.

Crnogorski sudovi nemaju  obavezu da prikupljaju podatke o predmetima koji su zastarjeli. Propisi ne nalažu vođenje evidencija o zastarelosti u krivičnim predmetima, kažu predstavnici Sudskog savjeta za CIN-CG.  Ističu da se za tu vrstu podataka treba obratiti sudovima pojedinačno. Međutim, najveći sud u zemlji - podgorički Osnovni sud, nema te podatke.  U tom sudu pozivaju se, takođe, na to da ne postoji zakonska obaveza  da vode evidenciju.

U podgoričkom Višem sudu  tvrde da je u posljednjih pet godina  u osam drugostepenih krivičnih predmeta nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja, ali ne odgovaraju na pitanje CIN-CG: na koja krivična djela se odnose ti postupci. Sudski savjet odlučuje koji će se podaci objavljivati u izvještajima. Sudovi nemaju ni obavezu da u godišnjim izvještajima objavljuju koliko je predmeta zastarjelo. Jedino se u izvještaju tužilaštva za 2012. pominje da su zbog zastarjelosti državni tužioci odbacili krivične prijave protiv 14 osoba  osumnjičenih za falsifikovanje novca, a da je bilo i 63 odbačaja osumnjičenih za šumske krađe. Te godine, međutim, odbačeno je još 1.357 prijava zbog zastare, ali se ne navodi za koja krivična djela.

Prema Krivičnom zakoniku zastarjelost krivičnog gonjenja nastupa, u zavisnosti od zaprijećene kazne, u periodu od dvije za lakša, do 25 godina za najteža krivična djela, za koja prijeti kazna i do 40 godina.

Carine, Limenka, Bazar, KAP

Posljednjih godina zastarjelo je više postupaka u kojima su osumnjičeni ili optuženi bili državni službenici i funkcioneri. Tako su zastarjele, između ostalog, krivična prijava MANS-a za hipoteku zemljišta Solane, postupak za masovno prebijanje pritvorenika u Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija (ZIKS), nestanak dvoje djece iz Javne ustanove Komanski most, dio prijave za mučenje Aleksandra Pejanovića...

Političar  Velizar Kaluđerović (Demokrate)  za CIN-CG upozorio je da bi se tako nešto vrlo lako moglo  desiti i u postupcima u javnosti poznatim kao Carine, Limenka, izdavanje državnih garancija za KAP i Bazar.

“I pored toga što su u navedenim slučajevima - aferama nastupile štetne posljedice po javni interes i sve građane Crne Gore koje se mjere stotinama miliona eura, a od preduzimanja ovih štetnih aktivnosti od strane odgovornih pojedinaca proteklo  od 5 do 10 godina, nije mi poznato da je nadležno državno tužilaštvo ni u jednom od ovih predmeta preduzelo procesne radnje na osnovu kojih, saglasno zakonu, prestaje da otkucava vrijeme koje se računa u rok zastarjelosti krivičnog gonjenja”, istakao je Kaluđerović.

Podsjetio je  da se slučaj Carina dogodio 2007.  Tada je bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša građevinsko zemljište od 15.205 kvadrata ustupio preduzeću Carine za samo 2,5 miliona u direktnoj nagodbi, iako su prethodno Carine na javnoj licitaciji za isto  zemljište nudili za 13,4 miliona. Kad su od te ponude odustali, parcelu su dobili po cijeni nižoj za 10,9 miliona eura.

“Podsjećanje na datume kada su se preduzimale aktivnosti na štetu Glavnog grada, jasno pokazuju da je od tada proteklo duže od devet godina”, istakao je Kaluđerović.

Slično je i sa slučajem Limenka.  Ugovorom Vlade  sa bratom bivšeg premijera Acom Đukanovićem,  o kupoprodaji zemljišta na lokaciji objekta CB Podgorica, zaključen je 20. maja 2008. godine. Iz tog posla budžet države je direktno oštećen za 10,6 miliona evra.

“Od preduzetih radnji zbog kojih je nastupila ogromna šteta po državu, proteklo je više od osam godina”, podsjetio je funkcioner Demokrata.

Ali, tu nije kraj.  Zastara bi mogla nastupiti i u slučaju državnih garancija za KAP: Vlada je, navodi Kaluđerović, 2009. godine, ne poštujući proceduru, izdala državne garancije za KAP od 132 miliona eura, koje su pale na teret budžeta Crne Gore. “Od izdavanja garancija proteklo je duže od sedam godina”, kaže Kaluđerović.

Ugovor o privatno javnom partnerstvu Glavnog grada Podgorica i preduzeća Čelebić zaključen je 17. decembra 2010. godine, a na osnovu tog Ugovora i njegovih aneksa, preduzeću Čelebić je  pripalo oko 6.000 kvadrata ekskluzivnog poslovnog prostora, a Glavnom gradu samo 930 m2 i to - zelene pijace i parking prostora. Od zaključenja tog ugovora proteklo je duže od šest  godina.

“Volio bih da nadležno državno tužilaštvo iznošenjem konkretnih podataka u vezi sa navedenim predmetima, ali i brojnim drugim koji do sada nijesu procesuirani, odagna sumnje o postojanju rizika zastarjelosti krivičnog gonjenja. Naravno, sumnje će najubjedljivije odagnati ako konačno, pred nadležnim sudovima, pokrene postupak za utvrđivanje krivično - pravne odgovornosti  pojedinaca koji već godinama nekažnjeno građanima Crne Gore nanose ogromnu štetu koja se mjeri desetinama i stotinama miliona eura”, ocijenio je Klađuerović.

Komentarišući činjenicu da u pravosuđu ne vode, niti u  izvještajima daje podatke o zastarjelosti, on je rekao  da to  nije korektno i da predstavlja „trule daske“ u pravosuđu.
“Ima puno razloga za sumnju da se sadašnje crnogorsko pravosuđe prema jednom broju lica, koja su godinama visoko pozicionirana u vlasti, kao i prema jednom broju sa njima povezanih lica, ponaša kao da su ta lica apsolutno krivično neodgovorna. U ovakvom pristupu, vjerovatno se kalkuliše i priziva u pomoć i institut zastarjelosti krivičnog gonjenja”, zaključio je Kaluđerović.

Ko je kriv

Zastarjelost krivičnog gonjenja i izvršenja kazne znači nepopravljiv propust da se pravda sprovede, pa bi država obavezno morala da obezbijedi da se u svakom slučaju utvrđuje da li je do toga došlo zbog nečije namjere, nesavjesnog rada ili zbog zaista objektivnih okolnosti, ocijenila je izvršna direktorka Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević.

Ona je za CIN-CG navela da ni podaci koje objavljuje tužilaštvo ne govore o tome koliko je sudskih predmeta zastarjelo, odnosno  koliko je predmeta zastarjelo pošto je pokrenut krivični postupak protiv poznatih izvršilaca.

“Državno tužilaštvo ne daje nikakvo obrazloženje u izvještaju za 2016. godinu, za nastupanje zastarjelosti u čak 1.700 slučajeva zastarjevanja krivičnih prijava protiv nepoznatih izvršilaca. Ovakvo obrazloženje je posebno neophodno u slučajevima kada nastupi zastarjelost krivičnog gonjenja ili izvršenja krivične sankcije protiv poznatih izvršilaca, jer je u takvim slučajevima i vjerovatnije da dođe do zloupotreba, tj. korupcije”, konstatovala je direktorka HRA.

Iz nevladinih organizacija HRA i CEMI  nedavno su podsjetili da se podaci o zastarjelosti ne pominju u godišnjim izvještajima sudova i tužilaštava, ističući da Godišnji izvještaj o radu Sudskog savjeta i sudstva sadrži samo informaciju o tome da je zastarjelo 2.286 prekršajnih kazni.

Tražili su  da se evidentira svaki slučaj zastarjelosti predmeta u  sudovima i  tužilaštvima i da se povodom svakog takvog slučaja oformi komisija sa zadatkom da ispita - da li je do takve posljedice došlo zbog propusta u radu državnih tužilaca ili sudija.

“Na ovaj način bi se svaki slučaj zastarijevanja krivičnog gonjenja, koji može da ukaže na ozbiljnu korupciju, ozbiljno i tretirao, a odgovorni za propuste snosili adekvatne posljedice, koje mogu biti i krivična odgovornost i razrješenje”, istakli su iz tih NVO.

Ponovili su  apel da se Krivičnim zakonikom propiše da ubistvo, teško ubistvo, mučenje i druga djela s obilježjima torture ne zastarijevaju, u skladu s izričitom preporukom Komiteta protiv mučenja.

“Praćenje i analiziranje pojave zastarjelosti krivičnog gonjenja, kao i zastarjelosti izvršenja krivičnih sankcija je veoma važno za ocjenu sposobnosti države da obezbijedi vladavinu prava. Zastarjelost krivičnog gonjenja znači da zločin nikada neće biti kažnjen, odnosno da onaj ko ga je izvršio nikada za to neće snositi posljedice. Ova pojava može da ukaže i na zloupotrebu službenog položaja, odnosno korupciju među državnim tužiocima i sudijama, pa je izuzetno važno evidentirati i istražiti svaki takav slučaj”, zaključili su u tim NVO.

I Evropska komisija traži transparentnije podatke
Evropska komisija, u izvještaju o Crnoj Gori za 2016. godinu, konstatuje da podaci o ukupnoj dužini postupaka u Crnoj Gori još nisu dostupni. To se, između ostalog, navodi i u izvještaju HRA i CEMI o realizaciji Strategije reforme pravosuđa 2014-2018, koji će biti predstavljen u ponedeljak.

Dvije nevladine organizacije u izvještaju podsjećaju da nije prihvaćena njihova preporuka iz 2014. godine da Godišnji izvještaj o radu sudova bude dopunjen objavljivanjem podataka o cjelokupnom trajanju postupka, iako je to tražila i EK, a naše pravosuđe prihvatilo.

Takođe dodaje se nije prihvaćena ni preporuka, po uzoru na uporednu praksu, da se godišnji izvještaj dopuni objavljivanjem podataka o zastarjelosti krivičnih predmeta i zastarjelosti izvršenja krivičnih sankcija.

U barskom sudu  22 krivična predmeta zastarjela za 5 godina
Prema podacima koje je CIN-CG-u dostavio predsjednik Osnovnog suda u Baru Goran Šćepanović, u tom sudu su, u posljednjih pet godina, zastarjela 22 krivična predmeta, od koji najviše u prošloj godini, njih 11. Tako je jedino taj sud u cjelini odgovorio na pitanje CIN-CG-a, koliko je krivičnih predmeta zastarjelo u posljednjih pet godina i na koja krivična djela se odnose.

Prema podacima tog suda, okrivljeni su izbjegli kazne za zloupotrebu službenog položaja, teške tjelesne povrede, prevaru, utaju poreza i doprinosa, krađu, falsifikovanje isprava, izazivanje opšte opasnosti, samovlašće, prikrivanje, ugrožavanje sigurnosti, ugrožavanje javnog saobraćaja...

Maja BORIČIĆ

Da li je nekadašnji prvi čovjek Podgorice Miomir Mugoša sljedeći na redu zbog zloupotreba i brojnih krivičnih prijava. Vuka Golubović, bivši gradonačelnik Berana, je posljednji u nizu lokalnih čelnika kojima su stavljene lisice. Prije njega Specijalno državno tužilaštvo (SDT) procesuiralo je više nekadašnjih DPS gradonačelnika - Budve Rajka Kuljače i Lazara Rađenovića, Nikšića Nebojše Radojičića i Bara Žarka Pavićevića.

Mugoša je bio na čelu Podgorice od 1999. do 2014, a sada privodi kraju ambasadorski mandat u Ljubljani. Krajem 2015. specijalni tužilac Milivoje Katnić je u emisiji Načisto najavio istragu u predmetima Bazar i Carine. Početkom prošle godine tadašnji šef Odsjeka za suzbijanje privrednog kriminala Dragan Radonjić izjavio je za Dan da su inspektori policije završili istragu koja se tiče Mugoše i da su sve prikupljene informacije predate tužilaštvu. Radonjić je u međuvremenu postavljen na čelo Specijalnog policijskog tima koje pruža podršku SDT-u.

Mugoša je krajem septembra u Specijalnom tužilaštvu bio na višesatnom saslušanju, kao svjedok. A sredinom proteklog mjeseca je počelo suđenje bivšem administratoru Glavnog grada Željku M. Vukoviću. Vuković, koji je sada pomoćnik direktora Vodovoda, je optužen da je prilikom gradnje tržnog centra Bazar u korist kompanije Čelebić, pričinio štetu budžetu Podgorice od 1.662.250 eura.

BAZAR 1: SDT je istragu u predmetu Bazar otvorilo nakon što su im Demokrate 2015. predale dokumentaciju u kojoj se navodi da je Vuković dva puta nezakonito oslobodio kompaniju Ćelebić plaćanja komunalnih taksi.

Uprava lokalnih javnih prihoda krajem 2011. donosi rješenja na osnovu kojih se kompanija Čelebić, Tomislava Čelebića, obavezuje da Glavnom gradu na ime lokalne komunalne takse za korišćenje prostora na javnoj površini isplati 1.662.250 eura.

Tek nakon dvije godine, Vuković januara 2014. odlučuje o ovim rješenjima, poništava ih i vraća Upravi na ponovno odlučivanje.

Uprava, u aprilu 2014. ponovo donosi istovjetna, obavezujuća rješenja. A nakon lokalnih izbora u Podgorici, a neposredno prije odlaska s funkcije, u julu 2014, Vuković ponovo poništava rješenja Uprave.

,,Nisam kriv. Pokušavao sam, ali ne razumijem optužnicu. Ne priznajem krivično djelo...'', kazao je na početku suđenja Vuković. Miomir Mugoša je, kao svjedok u ovom slučaju, izjavio da je to bio izvanredan posao za Opštinu.

BAZAR 2: Koliko je ovo bio izvrstan posao govori i računica da su Glavni grad i Čelebić uložili istu sumu u izgradnju Bazara, po četiri miliona eura. Da bi na kraju gradu pripalo pola izgrađenih kvadrata, ali to pola je - parking prostor i zelena pijaca, dok je Čelebiću pripalo blizu 6.000 kvadrata ekskluzivnog poslovnog prostora (samoposluga, prodavnice, butici...). S tim da je grad nakon izgradnje sva parking mjesta izdao Čelebiću. I to za svega 20.000 eura godišnje. Pa tako Čelebić gazduje tržnim centrom gotovo u cijelosti.

Nakon što su Mugoša i Čelebić, oktobra 2012, svečano otvorili tržni centar postalo je jasno da je umjesto Ugovorom predviđenih prizemlja i prvog sprata, izgrađen i drugi sprat površine od oko 3.000 kvadrata.

Mjesec dana nakon otvaranja sačinjen je aneks Ugovora i tek tada je precizirano što sve pripada Čelebiću. U decembru 2012. potpisan je i drugi aneks, kojim je izvedena računica po kojoj je Glavni grad u ovom poslu navodno dobio onoliko koliko je i uložio. Za uloženih četiri miliona, dobijeno je ukupno tri i osamsto, računicom po kojoj kvadrat parkinga vrijedi 450, a zelene pijace 1.90 eura.

DELTA: Gradonačelnik Mugoša i investitor Čelebić su i u krivičnoj prijavi oko gradnje najvećeg tržnog centra u Podgorici – Delte, koju su podnijele Demokrate 2015. Pitanja Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) o ovom slučaju iz tužilaštva su okarakterisali kao „neosnovana“. Tvrde da prijava Demokrata nije dostavljena pisarnici Vrhovnog državnog tužilaštva, iako CIN-CG posjeduje dokument koji je ovjeren od strane tužilaštva.

Demokrate su tužilaštvu dostavile dokumentaciju iz koje se, kako tvrde, vidi da je u trouglu Čelebić doo (CMC ad), odgovorna lica iz Glavnog grada i kompanija Delta iz Beograda, glavnom gradu i državi napravljena višemilionska šteta.

Nakon što je Čelebić 2002. postao vlasnik fabrike INIS Marko Radović, na predlog Mugoše dolazi do izmjene planske dokumentacije za tu lokaciju. Promjenom namjene tog prostora, vrijednost zemljišta je višestruko povećana. Pa je prodajom 42.000 kvadrata Delti, preduzeće Čelebić ostvarilo višemilionsku korist ,,na štetu države i Glavnog grada, čije interese u ovom postupku niko nije štitio'', navodi se u tužbi.

CARINE: Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) je podnijela tri krivične prijave protiv Mugoše u vezi nezakonite prodaje gradskog zemljišta kompaniji Carine. Posljednju krivičnu prijavu MANS je podnio 2012. protiv Mugoše zbog sumnje u zloupotrebu službenog položaja i primanje mita, kao i protiv vlasnika Carina Čedomira Popovića, zbog sumnje davanja mita. I Demokrate su podnijele tužilaštvu prijavu zbog ovog slučaja.

Sredinom 2007. Glavni grad je raspisao javno nadmetanje za parcelu od 15.205 kvadrata na Starom aerodromu. Najbolju ponudu, od preko 13 miliona, dale su Carine. Nakon što je prihvaćena ponuda Carina, iz ove kompanije obavještavaju Glavni grad da odustaju od kupovine. Da bi samo par nedjelja kasnije podnijeli zahtjev za kupovinu zemljišta neposrednom pogodbom. Objasnili su da žele da kompletiraju manju parcelu, koju su kupili 2002, s većom parcelom grada.

Mugoša, mjesec kasnije, prihvata zahtjev Popovića, te gradsko zemljište prodaje za dva i po miliona eura (165 eura po m²). Cijena, koju je isti kupac ponudio na javnom nadmetanju, je tako oborena za skoro 11 miliona eura!

Ovaj ugovor je proglašen ništavnim odlukom Osnovnog suda, koju je potvrdio Vrhovni sud, 2010. godine, a na osnovu žalbe drugoplasiranog na javnom nadmetanju Veselina Šofranca.

Gradonačelnik ne haje za pravosnažne presude, pa mimo znanja Skupštine Glavnog grada, oktobra 2011, ponovo donosi istu odluku kojom se zemljište ustupa Carinama za dva i po miliona eura. Na cijenu ne utiče to što je, nakon prvog ugovora s Carinama, promijenjena i planska dokumentacija pa se na lokaciji predviđenoj za skladišta i servise, omogućava izgradnja stambeno-poslovnog kompleksa.

Demokrate su izvele računicu - da je Glavni grad ušao u partnerstvo s privatnim investitorom, kao vlasnik zemljišta dobio bi u stambeno- poslovnom objektu od 72.238 m², najmanje 20.000 kvadrata. Kako je minimalna prosječna cijena novoizgrađenog kvadrata u Podgorici 1.000 eura, Glavni grad je samo u ovom poslu oštećen za najmanje 20 miliona eura!

ZLATICA: Mugoša je saslušavan u Specijalnom tužilaštvu i u okviru predmeta kamp na Zlatici. Pored Mugoše, pod lupom tužilaštva u ovom slučaju su i bivši premijer Igor Lukšić, kao i biznismen Žarko Burić i bivši direktor Uprave policije Veselin Veljović.

Burićeva Normal kompani je od Vlade 2006. godine kupila kompletan većinski paket akcija UTIP-a Crna Gora u čijem sastavu su tada bili hoteli Crna Gora, Ljubović i kamp i motel Zlatica za 4,7 miliona. Da bi krajem 2011. godine, Vlada Buriću samo za kamp-motel sa zemljištem na Zlatici platila čak 8,3 miliona eura.

Fokus istrage je navodno na 36.000 kvadrata državne zemlje u kampu Zlatica koje je privatizovano i otuđeno. Sumnja se da je država otkupila od Burića svoje, državno zemljište koje nije moglo biti prodato.

Zakon o svojinsko-pravnim odnosima jasno propisuje da u slučaju privatizacije zemljište za koje nije plaćena tržišna naknada ostaje državna imovina.

DUVANSKI: Imena Miomira Mugoše i Igora Lukšića su i u istrazi oko Duvanskog kombinata koju Specijalno tužilaštvo već duže sprovodi. Krivičnu prijavu u ovom slučaju podnio je MANS, krajem 2012, a pridružena je i prijava Udruženja za zaštitu manjinskih akcionara DKP-a.

Navodi se da je imovina DKP-a nezakonito i za nisku cijenu prodata Zetagranji, Blagote Radovića, i to uz donošenje planskog dokumenta koji je enormno povećao vrijednost lokacije.

Mugoša krajem 2011. donosi Odluku o izmjenama planova za prostor Duvanskog kojima se na toj lokaciji dozvoljava gradnja objekta od devet etaža. Nakon sedam mjeseci, pored objekta od devet, dozvoljava gradnju još jednog objekta od čak 18 spratova.

Zetagradnji je tako dozvoljeno da na ovoj lokaciji sagradi blizu 150.000 kvadrata stambeno-poslovnog prostora. Prema tržišnim cijenama vrijednost kompleksa je oko 100 miliona. A Zetagradnja je imovinu DKP-a platila 13,2 miliona.

Da je lokacija prvo planski regulisana, pa prodata, mogli su da budu namireni svi dugovi DKP-a. A ostalo bi dovoljno novca za pokretanje proizvodnje i oporavak preduzeća, navedeno je u prijavi MANS-a.

Prije par mjeseci direktor Udruženja manjinskih akcionara DKP-a  Žarko Knežević upozorio je VDT-a Ivicu Stankovića da su ,,probijeni svi razumni rokovi za podizanje optužnog akta protiv lica koja su organizovanim kriminalom opljačkala DKP” i male akcionare.

KAP: Tužilaštvo je saslušavalo Mugošu i oko Kombinata aluminijuma Podgorica (KAP), zbog davanja saglasnosti za razgraničenje između Glavnog grada i KAP-a. Mugoša tvrdi da je sve urađeno po zakonu i da grad nije oštećen.

Pola godine nakon što je Veselin Pejović, vlasnik Uniproma, preuzeo upravljanje KAP-om, Skupština Podgorice donosi saglasnost o razgraničenju između grada i KAP-a. Razgraničenjem Glavni grad je faktički poklonio Unipromu preko 400.000 kvadrata opštinskog zemljišta. Uz to područje KAP-a je proglašeno biznis zonom i oslobođeno je plaćanja komunalnih naknada. Iz opozicije su kritikovali ovaj ugovor, smatrajući da je Pejović zemljište dobio upola tržišne cijene.

LIMENKA: Ukupna šteta po državni budžet nastala isplatom novca bratu bivšeg premijera Acu Đukanoviću u slučaju Limenka iznosi preko 10 miliona eura. Demokrate su početkom prošle godine uputile prijavu i od Stankovića tražile da preispita krivično-pravnu odgovornost zbog ovolike štete po državu.

Funkcioner Demokrata Velizar Kaluđerović je nedavno ocijenio da je Aco Đukanović, zahvaljujući Mugoši, uspio da u aferi Limenka naplati preko 10 miliona državnog novca. Mugoša je Đukanoviću omogućio da se na prostoru gdje se nalazi Limenka ucrta stambeno-poslovni prostor od 27.000 metara kvadratnih, pa je brat doskorašnjeg crnogorskog premijera, zahvaljujući toj činjenici, stavio u svoj džep pozamašni iznos državnog novca, tvrde Demokrate.

Na pitanja CIN-CG o ovom slučaju iz VDT su saopštili da je Ivica Stanković u julu prošle godine ovu prijavu proslijedio Osnovnom državnom tužilaštvu. Tako je VDT, kako je ocijenio Velizar Kaluđerović, praktično odustalo od istrage u tom predmetu. I to jer „procjenjuju da je društvena zbilja u Crnoj Gori pod potpunom kontrolom porodice Đukanović, pa im se ne isplati da rade svoj posao i procesuiraju one koji su najodgovorniji,” kako je naveo Kaluđerović.

Na mejl Ambasade u Ljubljani, poslali smo ambasadoru Mugoši pitanja o navedenim slučajevima i da li očekuje da će tužilačke istrage rezultirati suđenjem. Iz Ambasade su nam odgovorili da zbog pripreme susreta Komisije za ekonomsku saradnju Slovenije i Crne Gore, ambasador nije u mogućnosti da nam odgovori. Pitanja smo poslali u petak, a iz Ambasade su nas, u subotu, upozorili na kratak rok za odgovore, pa smo ostavili mogućnost da ambasador reaguje tokom naredne sedmice.

Pitanje je da li je suđenje bivšem administratoru Glavnog grada Vukoviću uvod u niz sudskih sporova u kojima bi i Mugoša mogao odgovarati, ili će dugo godina prvi čovjek Podgorice ostati samo svjedok - saradnik.

Predrag NIKOLIĆ

Pouzdanost statističkih podataka u pravosuđu i dalje izaziva ozbiljnu zabrinutost, rekli su za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) iz Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori.

Oni su tako, ponavljajući ocjene iz izvještaja Evropske komisije (EK) od prošle godine, prokomentarisali tvrdnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, koja je jedan od izvještaja ekspertkinje Evropske unije (EU) okarakterisala kao – zlonamjeran.

CIN-CG je prošle sedmice objavio da baza crnogorskog Pravosudnog informacionog sistema (PRIS) sadrži podatke koji nijesu dokumentovani, što je u izvještaju navela ekspertkinja EU Maja Grubišin. Na osnovu takve baze podataka prave se, između ostalog, i godišnji izvještaji o radu sudova u Crnoj Gori.

"Pouzdanost PRIS-a se ne može dovoditi u pitanje, statistika se ne može štelovati. To što je napisano je čista zla namjera", odgovorila je Medenica na pitanje novinara, nakon što su nalazi iz izvještaja Grubišine objavljeni.

Iz Delegacije EU, međutim, podsjećaju da je projekat EUROL-a, u okviru kojeg je i izrađen Grubišin izvještaj, koji Medenica odbacuje, pozitivno ocijenjen od eksperata zemalja članica EU.

"Nalazi ove studije pomažu Crnoj Gori u sprovođenju reforme pravosuđa, uključujući racionalizaciju, kao i u jačanju sistema slučajne dodjele predmeta, zahtijevanom u okviru pregovaračkog procesa između Evropske unije i Crne Gore u sklopu privremenih mjerila za Poglavlje 23", navode iz Delegacije.

Oni podsjećaju i da je EK, u Izvještaju o Crnoj Gori iz 2016. godine, naznačila da crnogorsko pravosuđe treba da iskoristi podatke, zaključke i preporuke koji su dobijeni kroz tu studiju, za usvajanje novih, realističnih standarda u pravosuđu. EK je naglasila da sumnja u pouzdanost statističkih podataka crnogorskog pravosuđa i ukazala na činjenicu da PRIS nije obezbijeđen od zloupotreba.

PRIS je sistem u koji se, po pravilu, elektronski unose informacije o sudskim predmetima, a omogućava i izbor sudije na tzv. slučajan način, bez uticaja ljudskog faktora.

Zeković: PRIS pokazao više manjkavosti, nego prednosti
Advokatica Maja Zeković, koja je do 2013. bila sudija podgoričkog Osnovnog suda, je rekla za CIN-CG da je PRIS, u vrijeme kada je ona bila sudija, pokazao mnogo više manjkavosti, nego prednosti.

"Razlog tome, treba prvenstveno tražiti u nekompetenciji, arhaičnosti i nedovoljnom sluhu rukovodećih nosilaca pravosudnog sistema, koji nijesu blagovremeno, adekvatno i analitički studiozno prišli jednom tako ozbiljnom projektu", ocijenila je Zeković.

Nepostupanjem na takav način, dodaje ona, proizvelo je situaciju da se bez sistematske i prethodno profesionalno organizovane obuke, kako zapisničara tako i sudija, za jedan tako ozbiljan i zahtjevan projekat, PRIS uvede kao novitet i obaveza, što je neminovno stvorilo višestruke posljedice.

"Naime, na ovakav način, zapisničari i sudije, su bili u obavezi, da prihvate sistem, za koji prethodno nijesu adekvatno obučeni", istakla je Zeković.

Tako se, dodaje, nerijetko, dešavalo, tokom trajanja glavnih pretresa,da se nakon višesatnog suđenja izgubi zapisnik o održanom ročištu, usljed čega bi suđenje i sve izvedene radnje tokom pretresa morale da se ponavljaju.

"Dakle, da bi takav jedan program, zaista zaživio u punom smislu, nužno je bilo pristupiti mu, najprije blagovremeno znatno ozbiljnije i sistematičnije, pravovremenim organizovanjem obuke, za sve i na svim nivoima, te onemogućavanjem i adekvatnim obezbjeđivanjem od hakerskih zloupotreba, koje su sveprisutne u informacionom svijetu", zaključila je bivša sutkinja.

Advokat Veselin Radulović je za CIN-CG rekao da je opšte poznato da zvanična statistika koja se prikazuje javnosti apsolutno ne pokazuje pravo stanje koje se tiče rada sudova.

Dodaje i da to što je u izvještaju navela Grubišin, može da znači jedino da je neko ko ima pristup sistemu ubacivao lažne podatke i prikazivao netačno stanje, odnosno da je u pitanju neka vrsta falsifikata.

"Zato je ovakva izjava Medenice u majmanju ruku skandalozna", ocijenio je advokat.

Dodaje da bi ona kao osoba koja se nalazi na čelu sudske vlasti prva trebala da preduzme nešto da se uočeni nedostaci identifikuju i otklone u najkraćem roku.
"Umjesto toga mi imamo osude na račun lica koja pružaju ekspertsku pomoć u tom dijelu. Dakle, izgleda ipak da u samom vrhu sudske vlasti ne postoji volja da se funkcionisanje sudova u potpunosti svede u zakonske okvire i da se javnosti prikaže stvarno stanje stvari u sudstvu", zaključio je advokat.

Direktorka Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc Prelević ističe da Sudski savjet treba da omogući da nepristrasni eksperti, uvidom u PRIS, provjere da li je tamo zaista bilo ”velikih nedokumentovanih promjena” i tako pomognu da se uspostavi povjerenja u sudsku statistiku.

"Lični stavovi o tome da su strani eksperti koji kritikuju zlonamjerni samo dalje urušavaju povjerenje u PRIS i Sudski savjet koji je odgovoran za rad tog sistema", ocijenila je ona. Prelević dodaje i da je činjenica da taj nove aplikacije nijesu mogle da se primijene, zato što PRIS kao sistem to nije mogao da podrži.

"Zato što PRIS nije više održiv sistem, krajnje je vrijeme da se on promijeni i zato je uostalom Vlada usvojila IKT strategiju kojom se predviđa uvođenje novog jedinstvenog informacionog sistema - ISP", zaključila je Prelević.

Da je tako dobar, ne bi se mijenjao

Nekoliko bivših i sadašnjih crnogorskih sudija i advokata nezvanično su rekli za CIN CG da je činjenica da je taj sistem zastario i da mora da se mijenja, te da je tako dobar, kao što Medenica tvrdi, ne bi se mijenjao.

Grubišin, koja je državna sekretarka u Ministarstvu pravde Republike Hrvatske, u izvještaju, koji je izradila u avgustu prošle godine, navodi da je sistem zastario, te da sadrži velike nedokumentovane promjene.

CIN-CG ju je pitao Grubišin da pojasni navode iz svog izvještaja, o kojim se nedokumentovanim promjenama radi, na koji se period odnose, te kako komentariše izjavu Medenice. Odgovor, međutim, nije stigao do objavljivanja teksta.

Vlada Crne Gore je, prošle godine, usvojila Strategiju informaciono komunikacionih tehnologija u pravosuđu, kojom je, između ostalog, predvidjena zamjena PRIS-a. U Strategiji se takođe pominje da je u izvještaju EU za 2015. istaknuto da sistem ima bezbjednosne propuste i ne funkcioniše pouzdano van Podgorice, djelimično zbog slabe mrežne povezanosti.

"Osim toga, sistemu nedostaje podrška jasnog institucionalnog okvira i još uvijek nije dovoljno razvijen što se tiče tužilačke službe...Pravosudni informacioni sistem nema dovoljnu podršku u smislu ljudskih kapaciteta i finansijskih resursa. Crna Gora se u potpunosti oslanja na donacije za održavanje i ažuriranje PRIS-a i sistem više nije održiv s tehničke tačke gledišta…“, navodi se u izvještaju EU iz 2015.

U Strategiji vcrnogorske Vlade se napominje i da Ministarstvo pravde nema direktan pristup svim potrebnim podacima, već da izvještaje dobija na zahtjev koji se podnosi Sekretarijatu Sudskog savjeta.

Sudski savjet se nije protivio izvještaju

Sudski savjet, koji je nadležan za održavanje PRIS-a, na sjednici koja je održana nakon predstavljanja izvještaja hrvatske ekspertkinje, nije nijednom riječju pomenuo da je izvještaj zlonamjeran ili da ga ne prihvataju, a nije bilo ni protivljenja stavu da je u PRIS-u bilo nedokumentovanih promjena.

U Zapisniku sa sjednice, članovi Sudskog savjeta navode da su u Izvještaju konstatovane određene protivrječnosti, ali da su saglasni da predsjednik Savjeta Mladen Vukčević obavi komunikaciju sa glavnim pregovaračem Crne Gore sa EU, "u cilju traženja instrukcija za dalje postupanje po pitanju uvođenja, odnosno implementacije alata poslovne inteligencije za PRIS.“

Iz Sudskog savjeta nijesu željeli da komentarišu izjavu Vesne Medenice, ali su naveli da će nastaviti saradnju sa svim međunarodnim ekspertima, koji su svojim iskustvom doprinijeli unapređenju njihovog rada.

" Moram istaći da Sudski savjet ne usvaja, već se upoznaje sa izvještajima tih eksperata. Pomenute izvještaje i slična dokumenta radi veće transparentnosti dostavljamo i nevladinim organizacijama sa kojima imamo saradnju i koje prate rad pravosuđa", navode u Savjetu.

Dodaju da je problem što tehnička dokumentacija sistema nije bila adekvatna, ali da je to, u međuvremenu prevaziđeno.

" Ovo se prvenstveno odnosi na nedokumentovanje promjena u funkcionalnostima i procesima rada sistema od implementacije do preuzimanja, i upravo je gospođa Grubišin ukazala na ovaj problem u svom izvještaju. Međutim, sve to nije uticalo na pouzdanost statističkih podataka u cjelini", tvrde oni.

Oni ukazuju na činjenicu da je sistem dijelom zastario i da njegovo održavanje iziskuje značajna sredstva, te je Vlada Crne Gore donijela odluku da se pristupi izradi novog sistema.  Oni su ranije rekli za CIN-CG da se nedokumentovane baze podataka odnose na period od 2009. do 2011., ali nijesu pojasnili kakve su to baze podataka i zašto uopšte postoje u sistemu.

Maja BORIČIĆ

Bivši direktor “Montefarma” Budimir Stanišić kupio je ove godine polovinu akcija u firmi “Medica”, sa kojom je ranije, u ime države, sklapao ugovore za nabavku ljekova.

On u januru 2017., dvije godine i tri mjeseca nakon podnošenja ostavke u “Montefarmu”, upisan kao vlasnik 50 odsto akcija “Medice”, nekadašnje firme “Dubai”, koja se bavi trgovinom na veliko farmaceutskim proizvodima. Prethodni stoprocentni vlasnik te firme bio je Veselin Vujović.

Stanišić je, u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), istakao da je ispoštovao Zakon o sprječavanju korupcije.

“Odredbe Zakona o sprječavanju korupcije su, u mom slučaju, apsolutno ispoštovane, budući da je protekao zakonski rok, od kojeg sam posljednji put preduzimao aktivnosti i zastupanja “Montefarma”, do dana registracije suvlasničkog udjela u privrednom subjektu”, rekao je Stanišić.

U članu 15 Zakona o sprječavanju korupcije piše da javni funkcioner, dvije godine po prestanku javne funkcije, ne može da zasnuje radni odnos i uspostavi poslovnu saradnju sa pravnim licem, koje ostvaruje korist na osnovu odluka organa vlasti u kojem je javni funkcioner obavljao funkciju.

Stanišić je ostavku podnio 27. novembra 2014. godine, nakon gotovo 11 godina provedenih na čelu “Montefarma”. Kao vlasnik “Medice”, prema podacima Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS), upisan je 23. januara 2017.

Zanimljivo - preostalih 50 odsto udjela, istog mjeseca je upisano na Gorana Martinovića, sina vlasnika firme “Glosarij” Branislava Martinovića, koja je godinama rekorder po broju poslova ugovorenih sa “Montefarmom”.

CIN-CG je, analizirajući ugovore “Montefarma” od 1. januara 2012. godine do sredine marta ove, došao do podatka da je “Glosarij” za ljekove i medicinska sredstva od države u tom periodu dobio oko 98 miliona eura. Znatan dio ove cifre dobio je “Glosarij”, dok je na čelu „Montefarma“ bio Budimir Stanišić. Firma “Glosarij CD”, takođe u stoprocentnom vlasništvu Branislava Martinovića, dobila je u tom periodu oko 6.000.000 eura.

To je gotovo polovina svih sredstava kojima je “Montefarm” raspolagao od države za nabavku ljekova na recept.

Prema ugovorima objavljenim na sajtu Uprave za javne nabavke, “Glosarij” je tokom 2012. i 2013. godine od “Montefarma” dobio oko 7.363.000 eura. Dostupni ugovori pokazuju da je već 2014. godine “Glosarij” za ljekove i medicinska sredstva dobio 31.629.554 eura, a 2015. godine oko 18.985.000 eura.
Iz ugovora skopljenih 2016. godine može se zaključiti da je “Glosarij” lani prihodovao od “Montefarma” oko 21.568.000 eura, a da je za dva i po mjeseca ove godine dobio poslove vrijedne 18.514.000 eura.

Iz Fonda za zdravstveno osiguranje (FZO) odgovorili su da je “Montefarm” od 1. januara 2012., zaključno sa 31. decembrom prošle godine dobio 213.67 miliona eura za ljekove. Naglasili su da je riječ o sredstvima koja su obezbijeđena kroz tekući Budžet FZO, obezbjeđivanjem dodatnih sredstava po zaključcima Vlade za plaćanje dugova, ali i kroz rebalans Budžeta za prošlu godinu.

Tako je „Montefarm“ u 2012. raspolagao sa 36,99 miliona, u 2013. sa oko 40,47 miliona, a 2014. sa oko 42.57 miliona eura.  Iz FZO su saopštili i da je za ljekove 2015. izdvojeno 44,20, a lani oko 49,43 miliona.

Osim toga što se iz navedenih podataka vidi da je „Glosarij“ dobio gotovo polovinu novca opredijeljenih za ljekove građanima, primjećuje se i da su izdvajanja za ljekove iz godine u godinu rasla.

CIN-CG je u arhivi Uprave za javne nabavke, pronašao i 31 ugovor „Montefarma“ i „Medice“, čiji su vlasnici sada Stanišić i mlađi Martinović. „Medica“ je od 1. januara 2012. do sredine marta ove godine ugovorila poslove vrijedne 6.103.649 eura.

FZO je nedavno od Ministarstva finansija tražio promjenu načina nabavki ljekova i medicinskih sredstava. Ta institucija, na čijem je čelu Sead Čirgić, upozorila je Ministarstvo da su složeni i dugi postupci javnih nabavki u zdravstvu doveli do postojanja monopola, značajnog poskupljenja pojedinih ljekova, kao i čestih nestašica.

Tražili su da se nabavke ubuduće realizuju putem Zakona o zdravstvenom osiguranju (raspisivanje javnih poziva po unaprijed utvrđenim cijenama), a ne po Zakonu o javnim nabavkama.U inicijativi FZO piše da došlo do postojanja monopola, jer se veliki broj ljekova nudi od jednog ponuđača, čime se neposredno utiče na cijenu.

Iz FZO su istakli da za određene ljekove nema ponuda, čime veledrogerije “želi da iznude" povećanje cijena. Iz Ministarstva finansija saopštili su da će zvaničan stav po tom pitanju da zauzmu nakon detaljne analize predloga i konsultacija sa  Ministarstvom zdravlja i stručnim službama.
“Glosarij” je u 2015. godini bio treći po redu kada je riječ o vrijednosti poslova ugovorenih sa državnim institucijama. Prema izvještaju o radu Uprave za javne nabavke, ta firma sa državnim  firmama ugovorila je poslove vrijedne 20.726.872,94 eura. Iste godine, među 30 firmi sa najvećim ugovorenim javnim nabavkama našla se i firma “Glosarij CD” - na posljednjem mjestu sa 1.291.814,59 eura.

Lanac porodičnih firmi na istoj adresi

Osim kompanija „Glosarij“ i „Glosarij CD“, Martinović je na istoj adresi (Voisavljevića u Podgorici) je posjedovao još dvije firme sličnog naziva koje se bave ljekovima. Prema podacima CRPS, “Glosarij  PH” je registrovana 2013. godine, a likvidirana naredne godine.

Tu je kompaniju osnovala firma “Glosarij”, a izvršni direktor bio je sin vlasnika „Glosarija“ Miloš Martinović. Još jednu firmu  “Glosarij M”, čija je djelatnost takođe trgovina na veliko farmaceutskim prozvodima, osnovao je takođe Martinovićev “Glosarij” krajem 2012. godine. Njen izvršni direktor bio je drugi sin vlasnika Goran Martinović. I ta firma je likvidirana 2014.

Stanišić : Plaćaju me poslovni partneri, a ne Montefarm

Stanišić je za CIN-CG kazao da je “Medica” društvo koje je već neko vrijeme aktivno na tržištu i posluje, između ostalog, i sa “Montefarmom”. Dodao je da njegovim ulaskom u dio vlasništva to “ni u kojoj mjeri nije promjenjeno”.

“Medica svakako ostvaruje prihod po osnovu okončanih postupaka javnih nabavki koje se sprovode po zakonskoj proceduri (javni oglasi i rješenja o dodjeli) i sigurno ne uzimaju u obzir činjenicu da li sam ja nekada bio direktor “Montefarma”, istakao je Stanišić.

On je naglasio da korist nikako ne može da ostvari od “Montefarma”, već isključivo od poslovnih partnera-dobavljača, čije interese zastupaju u Crnoj Gori.

Ana KOMATINA

Ovaj tekst je napisan u sklopu projekta “Sistem zdravstvene zaštite i prava pacijenata u Crnoj Gori – Osvajanje povjerenja građana” koji je finansiran od strane EU, posredstvom Delegacije EU

Baza crnogorskog Pravosudnog informacionog sistema (PRIS) sadrži podatke,  koji nijesu dokumentovani. To se može zaključiti iz izvještaja  hrvatske ekspertkinje Maje Grubišin, koji posjeduje Centar za  istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). Na osnovu takve baze podataka prave se, između ostalog, i godišnji izvještaji o radu sudova u Crnoj Gori.

PRIS je sistem u kome se informacije o sudskim predmetima elektronski evidentiraju, a omogućava i izbor sudije na tzv. slučajan  način, bez uticaja ljudskog faktora.

Grubišin, ekspertkinja Evropske unije (EU) u okviru projekta „Podrška EU  vladavini prava“ u izvještaju, koji je izradila, u avgustu prošle  godine, navodi da je usljed stare tehnologije, nedokumentovanih promjena  baze podataka i strukture podataka „bilo nemoguće da se sprovede bilo  kakav savremen alat Poslovne inteligencije (PI)".

Ona navodi i da je „Crna Gora u rukama imala jedan od najboljih alata PI koji su raspoloživi na tržištu i uprkos tome, nije bila u mogućnosti da ga poveže sa PRIS bazom podataka usljed velikih  nedokumentovanih promjena koje su izvršene tokom određenog vremenskog  perioda...".

Grubišin nije odgovorila na mejl CIN-CG-a, koji joj je prije dvije sedmice proslijeđen preko hrvatskog Ministarstva pravde, gdje radi kao  državna sekretarka.
Pitali smo je da pojasni navode iz svog izvještaja i na koji period se odnose te nedokumentovane promjene koje pominje.

Vještak za informacione tehnologije Nenad Stanišić je za CIN-CG pojasnio da bi „nedokumentovane promjene“ mogle da znače da je neko dodavao nešto u sistem, što nije propraćeno dokumentacijom.

" To znači da su programeri, uz nečiju dozvolu, unosili u sistem  podatke, a nijesu o tome ostavili dokumentaciju", pojasnio je on.

Vještak dodaje da se, nezavisno od strukture baze podataka, uz nečiju  dozvolu, podaci o predmetima mogu mijenjati. "Onaj ko ima pravo  pristupa, može to da uradi", istakao je vještak. Govoreći o crnogorskom PRIS-u, Stanišić je ocijenio da taj sistem ništa ne valja.

" To je napravljeno prije 15 godina, milioni su potrošeni za to, a ništa ne valja, to svakako treba da se mijenja", ocijenio je vještak.

Evropska komisija (EK) je, takođe, u izvještaju za prošlu godinu, naglasila da sumnja u pouzdanost statističkih podataka našeg pravosuđa i ukazala na činjenicu da PRIS nije obezbijeđen od zloupotreba.

U izvještaju EK se navodi i da sistem sudske inspekcije ne uspijeva da  osigura, niti poveća standarde odgovornosti. Ističe se i da su 2015.  svega tri zaposlena u Ministarstvu pravde vršila inspekciju ogromnog broja pravosudnih institucija – 50 sudova, državnih tužilaštava i prekršajnih tijela. Preporučuje se da te inspekcije budu manje česte, ali temeljnije, uključujući i nenajavljene provjere.

Savjet: Sve posle 2011. je dokumentovano

Iz Sudskog savjeta, koji je zadužen za održavanje sistema, rekli su za  potrebe istraživanja da se "nedokumentovane baze podataka"  odnose na period od 2009. do 2011. Oni nijesu pojasnili kakve su to  nedokumentovane baze podataka i zašto uopšte postoje u sistemu.

" Aktivnosti koje su vršene na održavanju sistema u periodu 2009-2011 nijesu tehnički dokumentovane, što je dodatno otežalo održavanje i inoviranje sistema. Nakon tog perioda, sve izmjene i aktivnosti su dokumentovane i predstavljaju osnov za izradu novog sistema", navode iz Savjeta.

Dodaju da je aplikacija, koja je uvedena 2000. godine, urađena u tehnologiji koja se danas smatra zastarjelom i sa problemima u brzini odziva sistema i brzinom rada korisnika.

"U više navrata smo tražili sredstva od državnog budžeta i donatora, kako bi izvršili zamjenu aplikativnog rješenja, ali nijesmo naišli na razumijevanje, pa je iz tog razloga ova aplikacija još uvijek u upotrebi", odgovorili su na u Sudskom savjetu.Dodaje se da su, uz pomoć donatora, 2012. godine započete aktivnosti na unosu svih predmeta u PRIS i razvoju novih funkcionalnosti (automatska slučajna dodjela predmeta i automatska izrada sudskih obrazaca), čime se postigla dnevna ažurnost u unosu podataka, efikasnost rada i značajno podigao kvalitet statističkih izvještaja.

"Od tada, većina zahtjeva za sudskom statistikom od strane brojnih državnih i međunarodnih institucija je realizovana“, tvrde oni.

Iako postoje određene poteškoće u razvoju i radu sistema, prvenstveno finansijske prirode, Sudski savjet ističe da je sistem više puta pohvaljen od strane Delegacije evropske unije i drugih međunarodnih institucija, dodajući i da je 2013. godine osvojio prestižnu regionalnu informatičku nagradu Diskobolos za razvoj informacionih sistema u državnoj upravi.

Uprkos ovim tvrdnjama iz Sudskog savjeta, Vlada Crne Gore je prošle godine usvojila Strategiju informaciono komunikacionih tehnologija u pravosuđu, kojom je, između ostalog, predvidjena zamjena PRIS-a.

Prelević: Više pokazatelja da sudska statistika nije vjerodostojna

I Akcija za ljudska prava u izvještaju "Suđenje u razumnom roku",  koji je izrađen u januaru ove godine, između ostalog, ističe da je PRIS postao veliki teret za Crnu Goru i ispunjavanje Akcionog plana za Poglavlje 23 pregovora sa EU.

U izvještaju HRA se ističe da su svi relevantni eksperti zaključili da Crna Gora treba da uloži u novi i savremen pravosudni informacioni sistem (PRIS II). Naglašavaju da posebno zabrinjava ukazivanje na dosadašnje propuste u informatičkoj obradi podataka, te da su tehnologije koje se koriste stare da bi se prilagodile savremenim alatima. "Broj odluka koji je dostavljen HRA i način rješavanja za pojedine sudove odstupa od statističkih podataka iz godišnjih izvještaja o radu sudova", dodaje  se u izvještaju HRA.

U izvještaju se tako navedi i da je Crna Gora Evropskom sudu za ljudska prava za potrebe donošenja odluke u predmetu Vukelić protiv Crne Gore, 2013. godine, dostavila nepotpune podatke o broju i djelotvornosti kontrolnih zahtjeva. HRA tvrdi da je tako Evropskom sudu prikazano da su usvojeni kontrolni zahtjevi bili djelotvorniji za 32%
nego što su najvjerovatnije bili, kao i da je odbijeno četiri puta manje zahtjeva nego što je stvarno bio slučaj.
Direktorka HRA Tea Prelević ocijenila je da postoji više pokazatelja da sudska statistika nije verodostojna, te da na to, poslednjih godina, ukazuje i Evropska komisija u godišnjim izvještajima o Crnoj Gori.

"Ove se ocjene temelje na pojedinačnim izvještajima eksperata koji su neposredno imali prilike da vide kako PRIS stvarno funkcioniše. Sumnja u pouzdanost podataka o radu sudova ne može nikome da koristi, posebno ne državi, čije pristupanje EU direktno zavisi od povjerenja u rad njenih institucija", istakla je ona.

Prelević dodaje da je neophodno da se napravi ekspertska komisija sačinjena od nezavisnih stručnjaka da ispita o kakvim se velikim nedokumentovanim promjenama tu radilo,zašto je do njih došlo i koji podaci nisu verodostojni.

"Niko sa strane, bez uvida u rad PRIS-a, to ne može da zna ni da provjeri. Šteta što sam Sudski savjet nije našao za shodno da, u javnom interesu, takvu komisiju formira čim se upoznao sa nalazom eksperta EUROL-a", zaključila je ona.

Moguća namještanja i kod dodjele predmeta

Sumnje u manipulaciju i zloupotrebu ovog sistema postoje i prilikom "slučajne dodjele predmeta". Tako, prema nezvaničnim saznanjima CIN-CG, ljudi koji održavaju
sistem mogu manualno da biraju sudije i ponavljaju proces, dok se ne dođe do "željenog sudije".
Vijesti su i ranije pisale o problemima prilikom slučajne dodjele predmeta, a jedini kontrolor ovog procesa je Ministarstvo pravde, koje prema saznanjima CIN CG-a, nema nikakvih primjedbi na njegovo funkcionisanje.

U međuvremenu su zaista uveli neke novine što se tiče slučajne dodjele predmeta, pa sada, u prvostepenom postupku, možete odmah po podnošenju tužbe saznati ime sudije kome je predmet dodijeljen, a novina je i da prilikom podnošenja, pa povlačenja tužbe, ukoliko opet pokrenete identičan spor, dobijate istog sudiju kao i prethodnog puta.

Ali to ipak, nije dovoljno, da spriječi eventualne zloupotrebe, kako u prvostepenom, tako i u drugostepenom postupku pred sudovima.

I advokat Siniša Gazivoda je, prošle godine, istakao da Skupština Crne Gore godinama nekritično usvaja godišnje izvještaje o radu sudova, koji ni približno ne odražavaju pravo stanje u sudstvu.

U izvještajima za 2015, 2014. i 2013. godinu, pojavljuju se kontradiktorni podaci o broju neriješenih starijih predmeta. Iz Sudskog savjeta je tada odgovoreno „Vijestima“ da se te razlike javljaju, jer se stari predmeti mogu aktivirati iz više razloga, te da tu nema ništa sporno.

Neće da kažu ko održava sistem

U Sudskom savjetu nijesu željeli da odgovore ko su, imenom i prezimenom, ljudi koji održavaju njihov informatički sistem, navodeći da su u pitanju dva programera i dva administratora.

Na njihovom sajtu, međutim, nalaze se imena 17 ljudi koji rade u tom sektoru, a među kojima je i Miloš Žižić, sin sutkinje Apelacionog suda Milenke Žižić, bliske prijateljice predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice.

Prema nezvaničnim saznanjima CIN-CG na ta mjesta stavljeni su takozvani "ljudi od povjerenja", a moglo se čuti i da na tim poslovima rade ljudi koji su u bliskim prijateljskim ili rodbinskim vezama sa vrhom pravosuđa.

Žižićeva je, inače, i predsjednica radne grupe Sudskog savjeta, za  koju je Grubišin i uradila izvještaj, koji posjeduje CIN-CG.

Maja BORIČIĆ

Opština Kotor je svom Komunalnom preduzeću platila značajno više nego što je realno za hortikulturno uređenje kružnog puta na Jadranskoj magistrali u Lipcima. Projekat je završen u proljeće 2014.U međuvremenu, od skupo plaćenog zelenila na raskrnici gotovo da više ništa nije ostalo. Jedan dio prije skoro tri godine posađenih biljaka, propao je zbog suše i neodržavanja, a ostatak je pokraden.

Rekonstrukcija do tada problematične raskrsnice koja je pretvorena u kružni tok rađena je od 2013. Projekat su zajedno realizovali Direkcija za saobraćaj Vlade Crne Gore i Direkcija za uređenje i izgradnju Kotora.

Za građevinske radove prva je izdvojila oko 270 hiljada eura, dok je druga za instalaciju rasvjete i hortikulturno uređenje nove raskrnice investirala ukupno 61.403,69 eura.

Od iznosa koji su platili Kotorani, 39.829,49 eura je uplaćeno kotorskom preduzeću „Spinel“ za izgradju javne rasvjete na raskrnici dok je njeno pejsažno i hortikulturno uređenje koje je obavilo Javno preduzće „Komunalno“ Kotor, koštalo čak 20.670,30 eura, kako stoji u odgovoru koje je Centar za građansko obrazovanje (CGO) dobio od nadležnih službi Opštine Kotor.

Direktor JKP Kotor Zoran Mrdak nakon više puta ponovljenog insistiranja CGO da ih upozna sa svim detajima i specifikacijom troškova za radove koje je ta firma izvela na pejsažnom i hortikulturnom uređenju raskrnice u Lipcma, odgovorio je da im je opštinska Direkcija za uređenje i izgradnju Kotora, tražila da daju ponudu na osnovu već ranije urađenog projekta za taj posao.

Projekat je inače, uradila diplomirana inženjerka hortikulture Tatjana Krstović iz Tivta, koja je rukovodilac Službe gradskog zelenila tivatskog Komunalnog preduzeća.

Na zahtjev investitora – Direkcije za uređenje i izgradnju Kotora, JKP Kotor je uradilo dvije varijante rješenja pejsažnog uređenja kružnog toga, pri čemu se za varijantu „B“ koja je na kraju i odabrana, koristilo riješenje koje je manje zahtjevno u pogledu potrebe navodnavanja posađenih biljaka.

Tako je prema predračunu, trebalo da bude posađeno ukupno 2.020 komada laprantusa, 507 komada opuncia, šest sadnica agave, po tri komada juke, oleandera i palmi vrste washingtonia, te jedna dva metra visoka sadnica primorskog bora.

Konačni račun, koji je JKP Kotor 30.maja 2014. dostavilo Direkciji za uređenje i izgradnju, iznosio je 20.670,30 eura, iako je posađeno čak 185 sadnica laprantusa manje od prvobitno planiranih.

U dopisu CGO-u, direktor JKP Zoran Mrdak tvrdi da je u skladu sa time faktura kasnije korigovana i umanjena za oko 1.300 eura, te poslata na naplatu Direkciji. Direktor te opštinske ustanove Ivo Magud međutim, decidan je da je JKP-u uplaćeno prvobitno ugovorenih 20.670,30 eura.

Iz Direkcije za uređenje i izgradnju Kotora Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) je saopšteno da je ponuda opštinskog Komunalnog preduzeća za posao pejsažnog uređenja nove raskrsnice u Lipcima, bila najpovoljnija i da je to jedini razlog zašto su se odlučili da njima povjere taj posao.

U odgovoru na naša pitanja, kazali su da su ponude poslali još i preduzeća „Mondo Verde“ d.o.o. Kotor u iznosu od 20.985,84 eura, odnosno „Ekoplant“ d.o.o. Podgorica u iznosu od 23.619,40 eura. Sve tri ponude, pored biljaka, obuhvatale su i preostali neophodni materija- zemlju, đubrivo, kamene oblutke....

Zanimljivo je međutim da je jedna od firmi koje su prije dvije godine učestvovale na javnom pozivu kotorske Direkcije, CIN-CG-u na apsolutno identičnu specifikaciju traženog biljnog materijala i radova koje je 2014. obavilo JKP Kotor, ovih dana dostavilo značajno nižu ponudu.

Kotorski „Mondo Verde“ sve to (uključujući i kompletnu količinu laprantusa koju JKP Kotor nije posadilo prije dvije godine) nudi za 15.871 euro, sa PDV-om.

Zašto rasadi plaćeni znatno skuplje

Iz kotorskom Komunalnog preduzeća nisu odgovorili na pitanja koja im je CIN-CG upoutuo vezano za posao pejsažnog uređenja kružnog toka u Lipcima.

Za pretpostaviti je međutim, da je sadni materijal koji je ta firma iskoristila za hortikulturno uređenje te javne površine, porijeklom iz sopstvene proizvodnje JKP – njihovog rasadnika u Kavču.

Iako u ponudi koju je Direkcija za uređenje i izgradnju Kotora prihvatila, nigdje nije navedena pojedinačna cijena sadnica po vrsti tražene biljke (već je JKP dao ukupnu cijenu koja obuhvata biljku i radove za njenu sadnju), poredeći te iznose sa cijenama sadnog materijala koje je CIN-CG dobio u nekoliko crnogorskih rasadnika, ispada da je Opština Kotor prilično skuplje platila biljke sopstvenog Komunalnog preduzeća.

Naime, u strukturi ponude koju je CIN-CG dobio od „Mondo Verdea“, na vrijednost fizičkih radova na sadnji bilja, odnosi se samo 15 odsto od ukupne vrijednosti sadnog materijala, dok daljih između četiri i pet posto, iznose troškovi zemlje i đubriva. Imajući u vidu tu računicu, ispada da recimo, sadnica laprantusa kod JKP Kotor košta 5,6 eura – znatno više nego kod „Mondo Verdea“ (3,8 eura) ili vrtnog centra „Kalia“ gdje sadnica te biljke košta samo 1,95 eura.

JKP Kotor je jednu sadnicu palmi vrste washingtonia svom osnivaču Opštini Kotor naplatio čak 456 eura, dok palma iste vrste i iste veličine kod „Modno Verdea“ košta 360, a u „Kaliji“ samo 220 eura.

Iako nije za direktno poređenje, JKP Tivat svom osnivaču – Oopštini Tivat sadnju palmi slične veličine, ali druge vrste (kanarska datula) naplaćuje samo 44 eura! Sadnicu juke JKP Kotor je osnivaču naplatila čak 115 eura, čak četiri i po puta skuplje nego što ta biljka košta u „Kaliji“ (25,5 eura), odnosno 1,6 puta skuplje nego u „Mondo Verdeu“ gdje juka košta 70 eura.

Kaktus vrste agava JKP je 2014. Opštini Kotor za raskrsnicu u Lipcima prodavalo za skoro 173 eura, dok ta biljka u „Mondo Verdeu“ danas košta 130, a u „Kaliji“ sadnica iste biljke duplo manje veličine košta samo 21,5 eura.

I za struju dali više

Na pozivu Direkcije za uređenje i izgradnju Kotora od 16. februara 2013. za dostavljenje ponuda šoping metodom za izvođenje radova na osvjetljenju novoizgrađene raskrnice u Lipcima, kao najpovoljnija je odabrana ponuda preduzeća „Buster“ d.o.o. iz Podgorice u iznosu od 36.796,54 eura.

Ugovor za izvođenje radova međutim, 16.aprila sklopljen je sa drugorangiranim ponuđačem, preduzećem „Spinel“ d.o.o. Kotor čija je ponuda bila skuplja za oko 3,5 hiljada eura. Iz Direkcije za uređenje i izgradnnu Kotora odgovaraju da je sve bilo u skladu sa zakonom.

Kako prvorangirani, najpovoljni ponuđač ,,Buster“ doo Podgorica, izabran Odlukom

br.02-889 od 04.03.2013.g. nije dostavio potpisan Ugovor u predviđenom zakonskom roku, a isti mu je dostavljen na potpisivanje 19.03.2013.godine, naručilac je u skladu sa Zakonom zaključio Ugovor sa drugorangiranim ponuđačem ,,Spinel“ doo Kotor dana 18.04.2013.godine, iz razloga što razlika u cijeni nije bila veća od 10% u odnosu na prvobitno izabranu ponudu.”- kazao je CIN-CG-u direktor te opštinske ustanove, Ivo Magud.

Siniša LUKOVIĆ

Uprkos istraživanjima da je korupcija u Crnoj Gori najrasprostranjenija u zdravstvu, samo dva ljekara do sada su osuđena i odslužila zatvorske kazne zbog primanja mita.

Ortoped Nenad Vukčević osuđen je pravosnažno na kaznu zatvora zbog primanja mita u iznosu od 500 eura od porodice pokojnog Emila Šahmanovića 2009. godine. Njegov kolega, radiolog Andrija Mikulić takođe je osuđen pravosnažno da je u nekoliko navrata primio ili tražio mito za preglede - od 50 do 200 eura.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) dobio je iz Sekretarijata Sudskog savjeta podatke da su dvojica ljekara odslužili zatvorske kazne.

U odgovorima piše da je Vukčević osuđen prvostepenom presudom na zatvor u trajanju od pet mjeseci, da je Apelacioni sud preinačio kaznu na tri mjeseca zatvora, a zatim Vrhovni sud na dva mjeseca. On je, piše, kaznu zatvora odslužio u periodu od 14. oktobra do 14. decembra 2011. godine.

Mikulić je za primanje mita osuđen na kaznu zatvora od 10 mjeseci, ali je odslužio manje.

Iz Sekretarijata sudskog savjeta navode da je rješenjem o amnestiji od 5. septembra 2013. godine Mikuliću kazna umanjena za 25 odsto, odnosno dva mjeseca i 15 dana.

“Mikulić je bio u pritvoru od 11. februara do 17. oktobra 2011. godine, što mu je oduzeto od ukupne kazne”, piše u odgovoru.

Dvojica ljekara, i nakon što su odslužili kazne za korupciju, i dalje obavljaju tu djelatnost. Vukčević kao ortoped radi u privatnoj poliklinici “Medical Centar”, dok Mikulić i dalje radi u Kliničkom centru.

U vrijeme kada su ljekari osuđeni za korupciju, Zakonom o zdravstvenoj zaštiti bilo je propisano da nadležna komora rješenjem može trajno da oduzme licencu za rad ako je zdravstveni radnik pravosnažno osuđen na kaznu zatvora zbog učinjenog teškog krivičnog djela protiv zdravlja ljudi ili krivičnog djela protiv čovječnosti i drugih dobara zaštićenih međunarodnim pravom.

Privremeno oduzimanje licence za rad predviđeno je ako zdravstveni radnik prekrši kodeks zdravstvene etike. Kodeksom ljekarske etike predviđeno je da ljekar ne smije bolesnike iskorišćavati „niti emotivno, niti tjelesno, niti materijalno" .

Pred Ljekarskom komorom pokrenut je postupak za utvrđivanje mjera povodom pravosnažnosti presuda protiv Mikulića i Vukčevića prije više od tri godine. Tužilac Ljekarske komore pokrenuo je postupak protiv njih, ali je nepoznato šta je odlučio Sud časti.

Bivši predsjednik Ljekarske komore Đoko Jočić medijima je ranije rekao da se takvi postupci vode godinama, pojasnivši da je Komora u obavezi da nakon pravnosnažnosti presude protiv ljekara izrekne sankcije. Jedna od kazni je, kako je Jočić ranije objašnjavao, privremeno ili trajno oduzimanje licenci.

Jočić nije odgovorio na pitanja kako su završeni postupci protiv osuđenih ljekara, dok predsjednica Suda Komore Marina Ratković nije odgovarala na pozive.

Prema nezvaničnim saznanjima iz Ljekarske komore, Vukčević je kao kaznu dobio teži ukor objavljivanjem u Biltenu te insitucije.

Prema presudi, prvi ljekar u Crnoj Gori osuđen za korupciju Vukčević osuđen je da je 16. aprila 2009. godine na Klinici za ortopediju i traumatologiju od porodice pacijenta Šahmanović zahtijevao poklon. Prema optužnom predlogu, Vukčević je 16. i 17. aprila 2009. godine u Podgorici, specijalista ortopedije u KC Crne Gore, zahtijevao i primio poklon i to poslije operacije vratne kičme kod pacijenta, sada pokojnog Emila Šahmanovića.

On je Harisu, Enisu i Elviru Šahmanoviću rekao: “Operacija je bila uspješna, ni u Americi da je rađeno ne bi bilo bolje, ja sam vas ispoštovao, nadam se da ćete i vi mene ispoštovati. Nazvaćete me sjutra oko 10 sati da se nađemo da pijemo kafu”.

Narednog dana kada su se sastali, Haris Šahmanović je dr Vukčeviću predao 500 eura, dok se ljekar nalazio u svom vozilu, navodi se u optužnom predlogu. Zbog tog slučaja korupcije ostavku je podnio tadašnji direktor ortopedske klinike Žarko Dašić, uz obrazloženje da to čini iz moralnih i ličnih razloga.

S druge strane, Mikulić je osuđen po optužnici Specijalnog tužilaštva na zatvorsku kaznu jer je od pacijenata uzimao od 50 eura do 200 eura u zamjenu za preglede magnetnom rezonancom. U sudskom postupku na istu kaznu zatvora osuđen je policajac iz Nikšića Blagoje Janjušević, zbog posredovanju u primanju mita, dok je direktor Poliklinike Filipović Mladen Filipović osuđen na uslovnu kaznu zbog davanja mita.

Koturović uzimao novac, ali nije primio mito

Oftalmolog Zoran Koturović još jedan je ljekar koji je osuđen zbog uzimanje novca pacijentima. Međutim, njega nijesu teretili za korupciju, već za zloupotrebu položaja.

Kažnjen je uslovno, jer je, kako piše u presudi, od tri pacijentkinje uzeo po 205 eura za navodnu nabavku određenih sočiva. Ta sočiva su postojala u zalihama na tadašnjem Odjeljenju za očne bolesti na Cetinju, koje je djelovalo u okviru Kliničkog centra. Po pravnosnažnoj presudi od 19. aprila 2013. godine, Koturović je nakon toga dao nalog medicinskoj sestri da pacijentkinjama da lažne račune, kao da su ugrađena sočiva iz zaliha, a radi naplate od Fonda zdravstva u novčanoj vrijednosti od po 35,70 eura.

Koturović je prije dvije godine napustio Klinički centar i nastavio sa radom u svojoj privatnoj očnoj bolnici “Oftalens”, a nije poznato da je Ljekarska komora ikada dovela u pitanje njegovu licencu.
Oko 32.000 građana dalo mito zdravstvenim radnicima

Iz istraživanja koje je sprovela organizacija Transparensi internešenal (TI), koje je objavljeno u januaru, može se zaključiti da je više od 76.500 odraslih građana dalo mito, od kojih većina, oko 32.000 zdravstvenim radnicima.

Da je korupcija u Crnoj Gori među najznačajnijim problemima i prisutna u zdravstvu, obrazovanju i drugim granama vlasti, uključujući i sudstvo i policiju, ocijenjeno je i u  posljednjem Izvještaju o ljudskim pravima, koji je sačinio američki Stejt dipartment.

Prema posljednjem istraživanju Centra za monitoring (CEMI) 42,3 odsto građana smatra da je korupcija u zdravstvu i dalje prisutna u velikoj mjeri.

Istraživanje te organizacije je pokazalo da je 3,9 odsto anketiranih građana jednom ili više puta tokom 2015. godine dalo mito zdravstvenih radnicima. U najvećem broju neformalno plaćanje bilo je prema hirurzima, zatim ginekolozima i izabranim doktorima. Istraživanje je sprovedeno na uzorku od 1.090 punoljetnih građana od 15. decembra  2015. do 15. januara 2016. godine u 18 crnogorskih opština.

Ana KOMATINA

Ovaj tekst je napisan u sklopu projekta “Sistem zdravstvene zaštite i prava pacijenata u Crnoj Gori – Osvajanje povjerenja građana” koji je finansiran od strane EU, posredstvom Delegacije EU