Porodica Hodžić iz Bosne i Hercegovine već 25 godina ne zna gdje je sahranjena njihova beba, koja je liječena u Kliničkom centru Crne Gore (KCCG)  od maja do novembra 1992. godine.

Njihova ćerka M.H. rođena je ratne 1992. godine, 2. maja u Bileći, odakle je zbog zdravstvenih problema sanitetskim kolima u pratnji medicinske sestre dovezena na liječenje u Dječju bolnicu KCCG.

Novorođenče je  liječeno   na odjeljenju intenzivne njege Dječje bolnice, a nakon pola godine njenim roditeljima je rečeno da je smrt  nastupila 30. novembra 1992. godine.
Od tada, prema riječima  punomoćnika porodice, advokata Dragana  Smolovića, roditelji bezuspješno pokušavaju da saznaju da li je  urađena obdukcija i gdje je sahranjeno njihovo dijete.

Roditelji su, kako je pojasnio Smolović, iz Dječje bolnice dobili  otpusnu listu,  po kojoj je smrt njihovog djeteta nastupila tog dana u 18.45 časova, kao i potvrdu o smrti.
Leš djeteta, kako je pojasnio, nikada im nije predat.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) imao je uvid u  dokumentaciju, koja pokazuje od čega je bolovala i liječena maloljetna Hodžić.
Navodi se da je novorođenče rođeno u terminu, slabije uhranjeno, sa urođenom srčanom manom. U dokumentima je navedeno da je dijete bolovalo od ponavljane obostrane upale pluća, pada nivoa šećera u  krvi produženog trajanja, dječjih grčeva, kao i anemije.

Jedina informacija svježijeg datuma koju otac pacijentkinje Hakija Hodžić trenutno posjeduje je ta da njihova ćerka zvanično nije  sahranjena na teritoriji Podgorice.
U dopisu preduzeća “Pogrebne usluge” advokatu, od 30. januara  2015. godine, piše da ne posjeduju podatak o sahrani maloljetne  Hodžić.
“Uvidom u dokumentaciju tehničko-operativnog sektora nijesmo  pronašli dokaz (zahtjev za sahranu) o sahrani maloljetne M.H. preminule  30.11.1992. godine. Samim tim nemamo ni podatak o mjestu sahrane”, piše u odgovoru  tehničko-operativnog servisa tog preduzeća, koje potpisuje rukovodilac Dejan Osrajnik.

Advokat Smolović, u razgovoru za CIN-CG, kazao je da od početka 2015. godine, kao punomoćnik porodice,  upućuje zahtjeve i urgencije prema  nadležnim zdravstvenim ustanovama. Nikakav odgovor, tvrdi, još nije  dobio.

Smolović je, zahtjevom od 15. januara 2015. godine, tražio od Dječje  bolnice KCCG da mu dostave podatke da li je rađena obdukcija djeteta,  i, ukoliko jeste, kome je predat leš malodobne djevojčice.

S obzirom na to da nije dobio odgovor, punomoćnik porodice je 23. marta iste godine uputio urgenciju tražeći podatke, na koju mu nikada  nije odgovoreno.
Smolović je pojasnio da se 28. aprila i 1. jula 2015. godine obraćao  i Ministarstvu zdravlja, tražeći da se založe da Dječja bolnica KCCG  dostavi informacije, ali da mu ni danas niko nije odgovorio na dopise.

On je na pitanja CIN-CG odgovorio i da mu je nepoznato kako je tekao oporavak novorođenčeta, kao ni koliko često su roditelji posjećivali bebu tokom šestomjesečnog perioda.

Klinički centar bez odgovora

Iz KCCG nijesu odgovorili da li je i kada vršena obdukcija  pacijentkinje, šta je pokazala i kome je predat leš djeteta, s obzirom  na to da preduzeće “Pogrebne usluge” ne posjeduje podatak o sahrani djeteta.

Iz te ustanove su saopštili da na poslata pitanja mogu da  odgovore tek kada pribave potrebne informacije.

Prema informacijama CIN-CG, na čelu tadašnjeg Kliničko – bolničkog centra 1992. godine bio je Đoko Jočić, dugogodišnji predsjednik Ljekarske komore, dok je funkciju direktora Dječje bolnice pokrivao doktor Trifun Mujović.

Ana KOMATINA

Vlasnici vjetroelektrana na Možuri dobijaće od potrošača električne energije subvencije od 115 miliona eura za 12 godina rada, jer je država takav ugovor potpisala sa španskom Fersom, u julu 2010.godine.
Budvanin Vladimir Popović i Španac Carles Collu Palou su prije više od četiri godine podnijeli tužbu protiv prvih partnera Vlade u tom projektu - firmi BWP Montenegro, BWP Europe Consulting S.L. i Fersa Energias Renovables.
Tužbu su podnijeli, jer im kako tvrde nije isplaćena provizija od po 2.000.000 eura, za ugovaranje posla.
U spisima predatim uz tužbu pominju se i sumnje u postojanje visoke korupcije u poslu izgradnje vjetroelektrana na Možuri.
U podgoričkom sudu je, početkom  februara, konačno počelo pripremno ročište po tužbi Crnogorca i Španca, ali je ubrzo prekinuto, zbog prigovora nadležnosti.
Kako je u međuvremenu firma BWP Montenegro prestala da postoji, sutkinja je odlučila da prekine postupak prema toj firmi.
Prema podacima CRPS, firma BWP Montenegro ugašena je 12. aprila prošle godine, što znači da je bila aktivna godinama dok se čekao početak suđenja.
Punomoćnica Ferse Milica Savić je nedavno podnijela prigovor nadležnosti, tvrdeći da o tom sporu treba da odlučuje međunarodni sud, jer su kao tuženi ostale samo dvije španske firme, te da sud u Podgorici time gubi nadležnost.
Sutkinja podgoričkog Osnovnog suda Jelena Vulović je, međutim,prošle sedmice, obrazložila da je sud u Podgorici nadležan, jer je posao sklopljen u Crnoj Gori.
Fersa je podnijela žalbu na takav odgovor suda, pa će konačnu odluku o nadležnosti donijeti Viši sud.

Nastavak suđenja u aprilu

Kotorski Osnovni sud se ranije oglasio nenadležnim da sudi u tom sporu, a Crnogorac i Španac su najavili podnošenje krivične prijave, ukoliko se i podgorički sud proglasi nenadležnim.
Popović i Palou tvrde u tužbi da im te firme duguju milione  za  posredovanje i lobiranje u poslu sa vjetroelektranama.
U tužbi Crnogorca i Španca, koju posjeduje i CIN CG, navodi se da je crnogorska firma BWP Montenegro bila zadužena i za savladavanje birokratskih prepreka u procesu dobijanja dozvola, licenci, saglasnosti i druge dokumentacije potrebne za izgradnju i eksploataciju električne energije vjetra.
Ovlašćeni zastupnik te firme bila je Milena Popović, ćerka dugogodišnjeg sindikalnog lidera Danila Popovića.
U tužbi piše i da je, upravo aktivnostima Vladimira Popovića i Palou, osnovana ta crnogorska kompanija, te da su oni čak predložili da njen izvršni direktor bude Milena, što je kasnije osnivanjem te firme ona i postala. Dodaje se  da je kompanija Fersa, odnosno BWP Montenegro, nakon obezbjeđenja državnog zemljišta, postupajući po ugovoru i dogovorenom procentualnom učešću isplatila Budvaninu i Špancu po 20.000 eura, na ime prve tranše isplate. I to je bilo sve što je tužiocima isplaćeno. Više puta su se obraćali kompaniji Fersa, na čijem je čelu tada bio Hose Maria Roger Ezpeleta, ali je do njih stigao kratak odgovor da sa tužiocima nemaju nikakav pravni, ni poslovni odnos, što Fersa tvrdi i u svom odgovoru na tužbu.
U odgovoru na tužbu  ističe se da Fersa, ni po kom osnovu, nije angažovala tužioce, te da su ugovori sklopljeni jedino sa crnogorskom Vladom i BWP Europe Consulting. Navodi se i da tužioci nijesu dostavili nikakav dokaz da im je isplaćeno 20.000 eura.
Fersa je predložila da sud “ovako paušalan i neobrazložen tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, i to bez upuštanja u dalje dokazivanje”.

Španci i Milena osnovali firme dok je trajalo istraživanje

Firma BWP Montenegro povezana je sa još tri firme registrovane u Crnoj Gori sa kojima je veze imala Milena Popović i njeni španski partneri - BWP Company, Blue Capital i BWP Development.
Španska firma Fersa je početkom 2007. godine, upravo u periodu kada su osnovane BWP Montenegro i BWP Company, za potreba Vlade istraživala jačine vjetra na Možuri.
Vlada, na osnovu istraživanja Ferse, u januaru 2010. godine, raspisuje javni poziv za izgradnju vjetroelektrana na Krnovu i Možuri. Za Možuru se javio samo konzorcijum firmi Fersa i podgoričkog Čelebića, sa kojim Ministarstvo ekonomije u julu 2010. potpisuju ugovor o gradnji vjetroelektrana vrijednih 65.000.000 eura.

Ugovor potpisao tadašnji ministar Vujović

Ugovorom se država obavezala da narednih 12 godina godišnje otkupljuje cjelokupnu proizvodnju po utvrđenoj cijeni od 96 eura po megavatu. Godišnja proizvodnja procijenjena je na oko 100.000 megavata, pa bi Fersa i Čelebić godišnje od države dobijali oko 9,6 miliona eura ili zacijeli period otkupa 115 miliona. Taj novac bi se obezbijedio sa posebne stavke na ručunu svih potrošača električne energije u Crnoj Gori. Prema ugovoru Fersa bi godišnje za zakup kvadrata zemljišta plaćala 37 centi, odnosno za 12 godina 2.200.000 eura.
Ugovor je potpisao tadašnji ministar ekonomije Branko Vujović.
Fersa i Čelebić su zemljište na kojem bi gradili vjetroelektrane od 500 hiljada kvadrata dobili na 20 godina, sa mogućnošću produženja za još 10 godina.  Obavezali su se da vjetroelektrane izgrade u roku od dvije godine od kada dobiju sve dozvole. Te dvije kompanije osnivaju konzorcijum Mozura wind park, gdje je Milena Popović bila direktor.

Problemi za Fersu zbog istraga u Panami i Španiji

Iz Ferse su tada saopštili da će vjetroelektrane izgraditi do kraja 2012.  Krajem te godine iz Ministarstva ekonomije kažu da projekat kasni, jer Fersa nije prikupila svu dokumentaciju za građevinsku dozvolu. Međutim, centrala Ferse je te godine bila u problemima, jer je da bi izbjegla suđenje u Panami zbog prevare partnera morala da mu ustupi 62 odsto posla, a bila je i pod istragom španske komisije za berzu. Tada su i Popović i Palou podnijeli prvu tužbu.
Ministarstvo je sa Fersom 2013. potpisivalo anekse kojim se odlažu obaveze ali gradnja vjetroelektrana i dalje nije počinjala. Građevinska dozvola je izdata u decembru 2014.  a Fersa u januaru 2015.  saopštava da je prodala taj projekat kompaniji Cifidex sa Malte za 2,9 miliona eura.  Formalno radovi počinju 15. februara 2015. godine, a 12 dana kasnije Fersa traži od Vlade da posao preuzme kompanija Enemalta plc sa Malte, koja je u međuvremenu preuzela udio od Cifidexa.
Enemalta je u većinskom vlasništvu Vlade Malte, a 33 odsto akcijskog kapitala posjeduje Shangai Electric Power (SEP) proizvođač struje i podružnica kompanije China Power Investments.

Đukanovićev put na Maltu

Vlada u septembru 2015. godine odlučuje da posao nastavi sa Enemaltom, iz koje najavljuju da gradnju počinju u martu 2016. godine, iako formalno pripremni radovi traju već godinu.  Tadašnji predsjednik Vlade Milo Đukanović, u maju 2016. godine, putuje na Maltu gdje o projektu razgovara sa njenim premijerom Džozefom Muskatom.
Tada je  saopšteno da su  oba premijera  podržala taj projekat, a Muskat je kazao  da je to prva investicija Malte u Evropi.
Iz Ministarstva ekonomije su u novembru prošle godine saopštili da će gradnja vjetroelektrana početi početkom ove godine.

Šema isplate “teška” 10 miliona

Podgoričkom sudu je, između ostalog, kao dokaz dostavljen i šematski prikaz raspodjele deset miliona eura, koje je španska kompanija Fersa Energias Renovables, navodno, trebalo da isplati za poslove ugovaranja, posredovanja i lobiranja u izgradnji vjetroelektrana.
Prema toj šemi, bivšem sindikalnom lideru i sadašnjem direktoru  Crnogorskog fonda za solidarnu stambenu izgradnju Danilu Popoviću navodno je trebalo da bude isplaćeno 4.000.000 eura za potrebe ugovaranja posla izgradnje vjetroelektrana na brdu Možura, između Bara i Ulcinja. Njegovoj kćerki Mileni Popović trebalo je u tom poslu, navodno, da bude isplaćeno oko 800.000 eura. Popovići su ranije demantovali da je bilo korupcije u poslu gradnje vjetroelektrana na Možuri.
U šemi se navodi i da je Fersa bivšem predsjedniku te firme Jose Maria Roger Ezpeletu trebalo da isplati 2.000.000 eura. Punomoćnica Ferse Milica Savić nije željela da odgovori na pitanje CIN-CG kako objašnjava da je španska firma svom tadašnjem predsjedniku trebalo navodno da isplati toliki novac. Po toj šemi po 800.000 eura je trebalo isplatiti i posredniku iz BWP Europe Consalting i osnivaču BWP Montenegro Alexu Requesens Palleroli i izvjesnom Marcu, kao i Špancu, koji su podnijeli tužbu.
Palou je za CIN-CG, odgovarajući na pitanja, ranije potvrdio da se na šematskom prikazu isplate novca nalaze Popovići, otac i ćerka, kao i bivši predsjednik Ferse, te da su svi oni povezani u ovom poslu.
I dalje je nejasno, ukoliko je šema tačna, kako su Popovići sami mogli obezbjediti Fersi da će Vlada sa njima sklopiti ugovor i odobriti im subvencije skoro duplo veće od troškova izgradnje.

Kompanija sa Malte treba da završi posao do novembra ove godine

Iz Ministarstva je Vijestima rečeno da je novim ugovorom određeno da kompanija sa Malte mora da završi radove do 15.novembra ove godine.
“ Što se tiče realizacije projekta, investitor je od nadležnog Ministarstva dobio građevinsku dozvolu, tako da je projekat u fazi izgradnje. Trenutno su završeni radovi na pristupnim putevima, kao i radovi na platformi na lokaciji na kojoj je planirana izgradnja predmetne vjetroelektrane. Investitor je obavezan Ugovorom da završi investiciju u rokovima koji su predviđeni”, rečeno je iz tog resora.
Nijesu željeli da odgovore na pitanje CIN CG zašto je Fersa odustala od posla izgradnje vjetroelektrana na Možuri, navodeći da Vlada više nema nikakvog posla sa njima.
“ Odgovor na pitanje zašto Fersa nije željela da učestvuje u projektu najbolje je potražiti u samoj kompaniji. Do prenosa Ugovora je došlo u skladu sa zakonskom regulativom u ovoj oblasti”, rečeno je iz Ministarstva.
Šta je natjeralo špansku kompaniju “Fersa Energias Renovables” da posao proda firmi “Cifidex Ltd”, koja je u vlasništvu britanske kompanije "Vestigo Capital", ostaje nepoznato.

Tužilaštvo neće da se bavi sumnjama u višemilionsku korupciju

Na pitanje Vijesti  da li će tužilaštvo ispitati navode iz spora pokrenutog pred podgoričkim Osnovnim sudom, u kome se crnogorski zvaničnici i funkcioneri, između ostalih, optužuju za višemilionsku korupciju u poslu izgradnje vjetroelektrana na Možuri, iz Vrhovnog državnog tužilaštva je stigao odgovor da se oni ne mogu baviti postupcima koji se vode pred drugim nadležnim sudovima.
Predsjednik Osnovnog suda u Podgorici Zoran Radović je ranije rekao Vijestima da taj sud nije tužilaštvu slao nikakve informacije u vezi ovog spora, ali i da tužilaštvo tako nešto nije ni tražilo.

Četiri firme u šemi BWP Montenegro

Osnivači BWP Montenegro su Milena Popović i Alex Requesens Pallerola sa po 50 odsto udjela. Oni su ovu firmu osnovali u martu 2007. godine a ugasili u aprilu 2016. godine. Prema podacima iz registra imala je sjedište na adresi "Stara Varoš 3".
Druga firma u ovoj mreži je Blue Capital koju su u februaru 2009. osnovali Marcos Carvajal Leon, Jaime Codina Rovira i Emilio Pons Oliva. Prema podacima koje je CIN dobio iz Poreske uprave njene finansijske iskaze kao ovlašćeno lice potpisivala je Milena Popović. Firma je ugašena u novembru 2013. godine a njena adresa bila je na adresi Bulevar revolucije 7.
BWP Montenegro u februaru 2009. godine osnova firmu BWP Development, a od 21. oktobra osnivački osnivački ulog dijele sa Blue Capital. Međutim sedam dana kasnije se kao suvlasnici navode još i Pedro Javier Rodriguez Araque i Jorge Arcenegui Linares. Od februara 2010. vlasništvo u firmi se dijeli tako da BWP Montenegro ima 72 odsto vlasništva, Blue Capital 18 odsto, a po pet ova dva španca. Firma je izbrisana u septembru 2015, a adresu je imala na Bulevaru revolucije broj 7 kao i Blue Capital.
Četvrta firma je BWP Company iz Budve, koju su u januaru 2007. osnovali partner Milene Popović u BWP Montenegro Alex Requesens Pallerola koji ima 50 odsto udjela, a po 25 odsto Osvaldo Rodriguez Garcia i Stanislav Sinar, koji je i izvršni direktor. Jedino ova firma nije ugašena, a prema podacima Poreske uprave nije podnosila finansijske iskaze. Njena adresa je Jadranski put BB.
CIN-CG je od Poreske uprave dobio četiri finansijska izvještaja kompanije BWP Montenegro. Firme je četiri godine od 2010 do 2013 imala negativan rezultat a na kraju 2013. imali su akumulirani gubitak od 157 hiljada eura. Za Blue Capital dobijena su dva izvještaja za 2010. i 2011. godinu. Obje godine poslovali su nagetivno, a na kraju 2011. imali su akumulirani gubitak od 19 hiljada eura. Za BWP Development postoji izvještaj za 2010. godinu iz kojeg se vidi akumulirani gubitak od 259 hiljada eura.
Iz izvještaja se ne može vidjeti koliki je bio promet novca preko računa ovih firmi, odnosno da li su one korišćene za isplatu navodne korupcionaške šeme. Kako su objasnili iz Poreske uprave promet bi se mogao vidjeti iz drugačijih izvještaja, ali oni predstavljaju poresku tajnu. Tajna je i da li su i koliko ove firme platile poreza.

Maja Boričić / Goran Kapor

Podgoričanin R.V, uprkos tome što je završio osnovne i specijalističke studije, godinama ne može da dođe do posla u javnoj upravi za koji je neophodna samo osnovna ili srednja škola.

Za nekoliko godina više od 30 puta aplicirao je u državnim organima, a pravdu je nekoliko puta bezuspješno pokušao da istjera na sudu. To mu, međutim, nije pomoglo da se zaposli.

R.V. je imao primjedbe na Upravu za kadrove, gdje je, kako tvrdi, prilikom testiranja više puta osjetio nepravdu i uočio neregularnosti koje je kasnije prijavljivao u žalbama i tužbama. Iz Uprave, međutim, tvrde za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) da sve rade po strogo utvrđenim procedurama.

Nakon što je R.V. odbijen za posao magacionera u Ministarstvu rada i socijalnog staranja žalio se Komisiji za žalbe. U žalbi je, između ostalog, naveo da su na pisanim i praktičnim testovima koji se dijele kandidatima bili nalijepljeni stikeri sa imenom i prezimenom kandidata.

“Markiranje testa omogućava da neko unaprijed može da ispuni test kandidatu. Kasnije upisivanje šifre sa testa, zajedno sa imenom i prezimenom, koje unosi kandidat i ubacuje u kovertu nema nikakve svrhe, jer eventualna zloupotreba se može uraditi prije nego kandidat i dobije test”, ukazao je R.V. u žalbi.

Komisija je, međutim, odbila žalbu kandidata, ali je Upravni sud 2014. osporio njeno rješenje. Predmet je vraćen na ponovno odlučivanje. Međutim, Ministarstvo rada i socijalnog staranja ponovo je potvrdilo raniji izbor kandidata, nakon čega se R.V. opet žalio Komisiji za žalbe.

Ukazao je još jednom na “nezakonito lijepljenje ceduljica na testovima”, nebodovanje dokumentacije koju je priložio na konkurs, ali i na to što nije utvrđeno činjenično stanje na testu poznavanja računara. Komisija je opet odbila njegovu žalbu. Ali sad je i Upravni sud odbacio njegovu tužbu. On se nakon toga žalio Vrhovnom sudu, koji je usvojio zahtjev za vanredno preispitivanje odluke Upravnog suda. Ni to nije pomoglo - krajem decembra prošle godine Upravni sud je odbio žalbu R.V. On i dalje radi privatne poslove i po 12 sati dnevno, da bi prehranio porodicu. Već ima skoro 40 godina, a nada da će doći do pristojnog posla sve je manja.

„Nastaviću ipak i dalje da konkurišem, da tražim pravdu, da se žalim, možda se i umore od mene“.

Ni ekonomista N.V. već nekoliko godina ne može da se zaposli u struci, pa je prinuđen da radi kao taksista.

On je svoj CV slao na više adresa, nakon što je po završetku stručnog osposobljavanja u jednoj državnoj firmi ostao bez posla. Sagovornik tvrdi da je potraga za državnim poslom gorko iskustvo. Jednom, kaže, bio je i prvorangiran u državnom organu. Ali, starješina se odlučio za kandidata koji je imao manje bodova od njega.

“Raspitao sam se i rečeno mi je da je to po zakonu. Šta mi dalje preostaje? Vjerovatno je trebalo da nađem neku vezu za posao, jer dobar prosjek više ništa ne znači”.

Preko sajta Moja uprava, Institutu Alternativa (IA) do sada je došlo oko 30 prijava zbog probleme prilikom zapošljavanja u organima javne uprave.

“Razlozi prijava variraju, ali uglavnom je riječ o neregularnostima tokom provjere sposobnosti, neizboru najboljih - prvorangiranih kandidata, ali i zloupotrebi ugovora na određeno vrijeme i ugovora o privremenim poslovima”, odgovorili su iz IA.

Iz te nevladine organizacije su saopštili da dugo ukazuju na pravne praznine prilikom testiranja kandidata, počev od neregulisanog sastava i formiranja komisija za provjeru sposobnosti, do uvođenja takozvane psihološke procjene kandidata.

Problem je što zakonom nije propisano koje uslove treba da ispune eksperti u komisijama za provjeru sposobnosti, a nije precizirana ni uloga predstavnika Uprave za kadroved i državnih organa.

“IA je od Uprave za kadrove tražio odluke o izboru eksperata za provjeru sposobnosti. Međutim, nijesmo dobili te odluke jer ih nije bilo, što znači da su procedure formiranja komisija za provjeru sposobnosti vrlo upitne i da ostavljaju veliki manevarski prostor koji je štetan”, naglasili su.

U IA tvrde da postoje i drugi propusti u provjeri sposobnosti, koji se ogledaju u neujednačenosti ocjenjivanja određenih kriterijuma, kao što su radno iskustvo i stručno usavršavanje.

“Ovi kriterijumi, iako bi trebalo da predstavljaju objektivne pokazatelje nečije sposobnosti, podložni su slobodnoj i subjektivnoj procjeni komisija”, naglasili su iz te NVO.

Prema posljednjem objavljenom izvještaju o radu Komisije za žalbe, to tijelo je tokom 2015. godine u radu imalo 839 predmeta. Od tog broja 770 bilo je po žalbama kandidata, a 69 predmeta po presudama Upravnog suda.

Podaci pokazuju da je po tužbama protiv rješenja Komisije u 2015. godini kod Upravnog suda bilo 342 predmeta, a odlučeno je u 242 slučaja.

Od tog broja u 165 predmeta ili 68,18 odsto Sud je tužbu odbio kao neosnovanu, u dva predmeta je tužba odbačena, dok je u šest predmeta postupak obustavljen. U 69 predmeta Sud je poništio rješenja Komisije.

Ukinuti psihološku procjenu kandidata, proceduru obesmišljavaju političke ličnosti

Poseban prostor za manipulisanje može biti psihološka procjena kandidata. U IA smatraju da bi to prilikom testiranja trebalo ukinuti, jer je taj mehanizam protiv-ustavno uveden Vladinom uredbom. Umjesto toga u IA predlažu da se određene osobine kandidata procjenjuju na drugi način, na primjer tako što će psiholozi da budu angažovani kao stalni članovi komisija za provjeru sposobnosti.

“Međutim, i ovako manjkava procedura provjere sposobnosti obesmišljena je mogućnošću koja je data političkim ličnostima na čelu ministarstava i drugih institucija, da ne izaberu najbolje kandidate, i to nakon usmjenog intervju koji uopšte nije regulisan...”, naglasila je predstavnica IA Milena Milošević.

Ona smatra da bi Uprava za kadrove trebalo da bude aktivnije uključena u proces nadgledanja i unapređenja politike zapošljavanja u državnim organima.

I čistačice morale da znaju ko usvaja budžet opštine

Radmila Bojović iz Šavnika prije tri godine odbijena je za mjesto higijeničarke u vatrogasnoj službi u Šavniku, uz obrazloženje da druga kandidatkinja ima više radnog iskustva. To nije bio uslov tražen konkursom. Nakon usvajanja žalbe, Bojovićeva je u aprilu 2014. dobila novu šansu za isti posao na istom radnom mjestu.

Ona je tada kazala da se zaprepastila pitanjima koja nijesu imala veze sa poslom higijeničarke. „Pitali su me šta čini opštinu, ko čini zakonodavnu vlast, ko usvaja budžet opštine, a zatim i kako se čiste tepih i kupatilo, kako se čisti paučina, džogerom ili metlom. Ja sam bila zbunjena potpuno“, kazala je tada Radmila za TV Vijesti. Ona je ispričala da je nakon pisanog dijela testiranja uslijedio razgovor, tokom kojeg je trebalo da odgovara na pitanja kako bi očistila prašinu sa stola i da li higijeničarka mijenja bravu ili staklo.

Iz nadležne opšinske komisije tada su rekli da su uradili samo onako kako im je sugerisano iz MUP-a, kao nadležnog organa za davanje mišljenja.

Ana KOMATINA

Ovaj članak je nastao uz pomoć Evropske unije u okviru projekta “Civilno društvo za dobru upravu: Da služi i zasluži!”, koji sprovode Institut alternativa, Bonum, Natura, Novi horizont i Centar za istraživačko novinarstvo. Sadržaj ovog članka je isključiva odgovornost autora i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije.

Iznenađeni smo reagovanjem gospodina Danila Popovića. Tvrdi da u tekstu “Popoviće od vetrenjača sljedovalo 4.800.000 eura?” nije predstavljena druga strana, a novinari CIN-CG i Vijesti su kontaktirali i gospodina Popovića i njegovu ćerku Milenu. Njihove riječi smo decidno prenijeli u više tekstova koji su se bavili ovom temom, pa i u ovom. A i snimke razgovora o ovoj temi sa gospodinom Popovićem i njegovom ćerkom smo sačuvali i - dostavićemo ih sudu, kojim nam Popović prijeti.

Gospodin Popović, umjesto da sučeli argumente, kaže da su naši tekstovi naručeni. To su ozbiljne optužbe, ničim zasnovane. Jedini razlog zbog kojeg smo se bavili ovom temom je isključivo javni interes.  Javnost ima pravo da zna šta se dogodilo u poslu oko izgradnje vetrenjača na Možuri u kojem je učestvovala i država. A  Popović bi zbog svojih neistinitih optužbi, da radimo po nečijem nalogu, mogao da odgovara pred sudom.

Pratili smo sudski proces koji se vodi u podgoričkom Osnovnom sudu zbog ovog posla. Sve što je napisano u tekstu, na koji Popović reaguje, napisano je na osnovu sudskih dokumenata, tužbe i dokaza koji su tužioci dostavili sudu. I tu smo poštovali pravilo druge strane, pa smo dosljedno prenijeli i glavne navode iz odgovora na tužbu.
U tekstu, na koji Popović reaguje, je prenijeta šema isplate novca za posao izgradnje vjetrenjača, koju CIN CG posjeduje, a koja je sudu dostavljena kao dokaz. U toj šemi je predstavljeno da je, između ostalih, i porodici Popović sljedovalo 4.800.000 eura od tog posla.

Bez obzira na prijetnje sudom od strane gospodina Popovića, mi ćemo nastaviti da pratimo ovaj slučaj, koji je tek otvoren pred crnogorskim pravosuđem. Još ima zanimljivih dokumenta i dokaza koji bacaju sumnju na ovaj posao, a javnost ima pravo da zna za njih.

Bivši sindikalni lider i sadašnji direktor Crnogorskog fonda za solidarno stambenu izgradnju (CFSSI) Danilo Popović reagovao je na tekst Centra za istraživačko novinarstvo “Od vetrenjača Popoviće sljedovalo 4.800.000 eura”.

Reagovanje prenosimo u cjelosti:

“Naslov je objavljen udarno na naslovnoj strani, što nije prvi put, a koristite me kao primjer “poštapalice” za sve moguće i nemoguće kriminogene radnje u Crnoj Gori. Smatram da objavljujete tekstove od naručioca, sa ciljem što nekome smetam ili u momentu kada nijesam učinio uslugu onako kakvu je on smatrao da sam trebao. U tom smislu želim da pojasnim i dam odgovoru odgovoru i naručiocu tekst.

Obog puta naručilac mi je nudio novac i molio da moju kćerku Milenu ubijedim da svjedoči u njegovu korist, protiv rukovodstva firme Fersa iz Španije, radi lične koristi njega i njegovog partnera za ostvarivanje prihoda od po dva miliona eura, što nijesam učinio, jer bi to bilo protivzakonito ponašanje. Načinom ovakvog pisanja povrijeđena su moja prava po članu 20 Zakona o medijima. Smatram da je vaša novinarka ili novinarka CIN-a, kao prvo prekršila pravilo profesionalnog novinara pišući ovaj tekst sa puno kontroverzi i neistina, jer je prije svega morala kontaktirati i drugu stranu, kako ne bi dezinformisala javnost tvrdnjom da je trebalo meni isplatiti čak 4.800.000 eura “za potrebe ugovaranja posla izgradnje vjetroelektrana”, kada je firma iz Španije, javljajući se uredno na raspisani tender, u redovnom postupku, dobila posao.

Ovim putem obavještavam vas, a istovremeno i CIN, da ćete imati priliku da na sudu dokažete svoje tvrdnje, kojima ste mojoj porodici i meni, ovakvim neargumentovanim optužbama, nanijeli veliku štetu”.

Bivšem sindikalnom lideru i sadašnjem direktoru Crnogorskog fonda za solidarnu stambenu izgradnju (CFSSI) Danilu Popoviću navodno je trebalo da bude isplaćeno četiri miliona eura za potrebe ugovaranja posla izgradnje vjetroelektrana na brdu Možura, između Bara i Ulcinja.

Njegovoj kćerki Mileni Popović trebalo je u tom poslu, navodno,  da bude isplaćeno oko  800.000 eura.

To se može zaključiti iz šematskog prikaza raspodjele deset miliona eura, koje je španska kompanija „Fersa Energias Renovables“, navodno, trebalo da isplati za poslove ugovaranja, posredovanja i lobiranja u izgradnji vjetroelektrana. Radi se o poslu koji je u julu 2010. godine Vlada Crne Gore ugovorila sa kompanijom “Fersa”.

Iako je posao ugovoren, vjetroelektrane na Možuri do danas nijesu izgrađene. Šema isplate, u koju je imao uvid Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), dostavljena je kao dokaz podgoričkom Osnovnom sudu, pred kojim se vodi spor za navodnu poslovnu prevaru.

Popovići su ranije demantovali da je bilo korupcije u poslu gradnje vjetroelektrana na Možuri. “To je sve podmetanje kukavičjeg jajeta”, rekao je Popović tada za CIN-CG.

Njegova kćerka je izjavila da je projekat propala investicija sa stanovišta kompanije “Fersa”, jer je bio godinama u stagnaciji zbog obostranog nerazumijevanja između investitora i nadležnog ministarstva.
“Da je bilo koruptivnih radnji vjerovatno bi se bolje razumjeli i projekat bi bio realizovan”, kazala je tada Popović.

U aktu sa šematskim prikazom fizičkih lica i procentima isplate za potrebe ugovaranja posla izgradnje vjetroelektrana, koji je dostavljen sudu,  navodi se i da je "Fersa" bivšem predsjedniku te firme Jose Maria Roger Ezpeletu trebalo da isplati dva miliona eura. Punomoćnica „Ferse“, advokatica Milica Savić nije željela da odgovori na pitanje CIN-CG kako objašnjava da je španska firma svom tadašnjem predsjedniku trebalo navodno da isplati toliki novac. Ona nije odgovorila ni na pitanje da li „Fersa“, u svojoj finansijskoj dokumentaciji, ima evidenciju o isplatam na račun tadašnjeg predsjednika, kao i na račune firmi „Real Wind S.L.“, “BWP Montenegro” i “BWP Europe Consulting S.L.“ i koliko je novca isplaćeno svakom od njih pojedinačno.

Po toj šemi po 800.000 eura je trebalo isplatiti i posredniku iz „BWP Europe Consalting“ i osnivaču „BWP Montenegro“ Alexu Requesens Palleroli i izvjesnom Marcu, kao i Crnogorcu Vladimiru Popoviću i Špancu Carles Collu Palou. Dvojica posljednjih, Vladimir Popović i  Carles Collu Palou, podnijeli su tužbu zbog neispunjenih poslovnih dogovora.

Tužba je podnijeta prije više od četiri godine protiv firmi “BWP Montenegro” i “BWP Europe Consulting S.L.” i “Fersa Energias Renovables”.
Popović i Palou tvrde u tužbi da im te firme duguju po dva miliona eura za poslove posredovanja i lobiranja u do danas neizgrađenim vjetroelektranama.

Oni su, navodno, u tri rate trebalo da dobiju višemilionski iznos za posredovanje u poslu izgradnje vjetroelektrana na Možuri. Međutim dobili su, kako tvrde, samo prvu ratu.

Palou je za CIN-CG, odgovarajući na pitanja, potvrdio da se na šematskom prikazu isplate novca nalaze Popovići, otac i ćerka, kao i bivši predsjednik Ferse, te da su svi oni povezani u neuspjeloj izgradnji vjetroelektrana.
Dodao je i da je neshvatljivo da postupak u podgoričkom sudu nije odmakao od početka, iako je tužba tom sudu podnijeta u avgustu 2013, nakon što se kotorski sud proglasio nenadležnim.

U tužbi Crnogorca i Španca, koju posjeduje i CIN-CG,  navodi se da je crnogorska firma “BWP Montenegro,” bila zadužena i za savladavanje birokratskih prepreka u procesu dobijanja dozvola, licenci, saglasnosti i druge dokumentacije potrebne za izgradnju i eksploataciju električne energije vjetra. Ovlašćeni zastupnik te firme bila je Milena Popović.

U tužbi piše i da je, upravo aktivnostima tužilaca Popovića i Palou, osnovana ta crnogorska kompanija, te da su oni čak predložili da njen izvršni direktor bude kćerka Danila Popovića - Milena Popović, što je kasnije osnivanjem te firme ona i postala.

Dalje se dodaje da je kompanija “Fersa”, odnosno “BWP Montenegro”, nakon obezbjeđenja državnog zemljišta, postupajući po ugovoru i dogovorenom procentualnom učešću isplatila Budvaninu i Špancu po 20.000 eura, na ime prve tranše isplate. I to je bilo sve što je tužiocima isplaćeno.

Više puta su se obraćali kompaniji “Fersa”, na čijem je čelu tada bio Hose Maria Roger Ezpeleta, ali je do njih stigao kratak odgovor da sa tužiocima nemaju nikakav pravni, ni poslovni odnos, što “Fersa” tvrdi i u svom odgovoru na tužbu.

“Sasvim je očigledno da se ovdje radi o činjenici da se zavisno od potreba, kompanija ’Fersa’ pojavljuje kao pravno lice, čime služi kao pokriće za akte pojedinca, u ovom slučaju njenom ovlašćenom predstavniku Hose Mariji... Narodski rečeno, znači grub i arogantan pokušaj tuženih da ’izbacivanjem’ iz posla, glavne aktere oštete, a sebi obezbijede neosnovano bogaćenje”, zaključuje se u tužbi.

U odgovoru na tužbu se ističe da “Fersa”, ni po kom osnovu, nije angažovala tužioce, te da su ugovori sklopljeni jedino sa crnogorskom Vladom i “BWP Europe Consulting”. Dodali su i da tužioci nijesu dostavili nikakav dokaz da im je isplaćeno 20.000 eura.
“Fersa” je predložila da sud “ovako paušalan i neobrazložen tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, i to bez upuštanja u dalje dokazivanje”.

Sutkinja Vulović vaga da li je  podgorički sud nadležan za spor

U podgoričkom sudu je, početkom februara, konačno počelo pripremno ročište po tužbi Crnogorca i Španca, ali je ubrzo prekinuto, dok sutkinja Jelena Vulović ne odluči da li je taj sud nadležan da sudi u postupku.

Kako je u međuvremenu firma BWP Montenegro prestala da postoji, sutkinja je odlučila da prekine postupak prema toj firmi. Prema podacima CRPS, firma BWP Montenegro ugašena je 12. aprila prošle godine, što znači da je bila aktivna godinama dok se čekao početak suđenja.

Savićeva je istakla da o ovom sporu treba da odlučuje međunarodni sud, jer su kao tuženi ostale samo dvije španske firme, te da sud u Podgorici time gubi nadležnost.

Druga tužena firma BWP Europe Consalting se od početka spora ne pojavljuje na suđenju, iako je svaki put uredno pozivana. Sutkinja će do početka marta odlučiti da li će odbaciti tužbu i proglasiti i taj sud nenadležnim. Podnosioci tužbe Crnogorac i Španac najavili su da će, ukoliko se sud ponovo proglasi nenadležnim, najvjerovatnije podnijeti krivičnu prijavu nadležnom tužilaštvu, zbog događaja koji su se tvrde dogodili prilikom ugovaranja posla gradnje vjetroelektrana na Možuri.

Španska “Fersa” lani  prodala posao  britanskoj kompaniji

Ugovorom koji je sklopljen u julu 2010. godine državno zemljište je dato u zakup na period od 20 godina za potrebe izgradnje 23 vjetroelektrane snage do 46 megavati (MW).

Ugovor je potpisla Vlada Crne Gore sa španskom kompanijom “Fersa Energias Renovables” i partnerskom podgoričkom kompanijom “Čelebić”, vlasnika Toma Čelebića. Projekat je trebalo da vrijedi 75 miliona eura.

Iako su ugovori sklopljeni ali i dobijene sve potrebne dozvole, posao do sada nije realizovan. Španska “Fersa Energias Renovables”, u februaru prošle godine, prodala za 2,9 miliona eura taj posao firmi “Cifidex Ltd”, koja je u vlasništvu britanske kompanije "Vestigo Capital".  Šta je natjeralo špansku kompaniju “Fersa Energias Renovables” na taj korak, za sada  nije poznato.

Maja BORIČIĆ

Imovina cetinjske Košute, nekadašnjeg crnogorskog privrednog giganta, nakon stečaja uvedenog 2013, prodata je za svega 340.000 eura, iako je procijenjena na 2.269.560 eura, prema nalazu sudskog vještaka Andrije Pavlićevića.

Ostatke nekadašnjeg giganta, praktično u bescjenje preuzele su tri cetinjske privatne firme i Prijestonica. Oni su tako došli do desetine hiljada kvadrata zemlje i objekata u srcu Cetinja.

Brzo po kupovini dvije privatne firme su preprodajom samo dijela imovine, praktično vratile novac koji su uložile.

Košutu je prije ove prodaje bila preuzela kompanija Montenegro modern shoes (MMSH), koja je otišla u stečaj  u junu 2013, pošto je rasprodala dio atraktivnih nekretnina (vidi boks). Ali, ostalo je bilo još dosta: desetine hiljada kvadrata poslovnih prostora, magacina, fabričkih hala...

Po uvođenju stečaja, u martu 2014. stečajni upravnik Zdravko Cicmil raspisuje prvi javni oglas za prodaju imovine MMSH. Određena je početna cijena od 2.231.190 eura za upravnu zgradu od 1.300 m², više proizvodnih pogona, magacina, restoran... U oglasu je navedeno da je zemljište pod objektima i okolo objekata 21.973 kvadrata, da se prodaju objekti, dok za zemljište važi pravo korišćenja.

Drugi oglas o javnom nadmetanju za prodaju imovine objavljen je u septembru 2014, a posljednji, treći, u martu 2015. Cijena je u međuvremenu pala na million i po eura.

Javni oglasi su propali – niko se nije javljao.

Na kraju, neposrednom pogodbom, imovinu nekadašnje Košute preuzele su tri privatne cetinjske firme: Montell, Eurogum i Zrnožit, kao i Prijestonica Cetinje. Zanimljivo je da se Prijestonica uključila u cijeli proces pošto su prvo tri firme ponudile 340.000 eura za svu imovinu.

Prijestonica je donijela u oktobru 2015. Odluku da kupi imovinu bivše Košute, ako ne bude prelazila cijenu od 70 eura po kvadratnom metru. U odluci decidno stoji: ,,Ukoliko se postigne kupoprodajna cijena po povoljnim uslovima, ne veća od 70 €/m2, ovlašćuje se gradonačelnik Prijestonice Cetinje da potpiše Ugovor o kupoprodaji nepokretnosti’’.

Prijestonica je kupila upravnu zgradu od 1.300 kvadrata za 81.600 eura, a privatnici su ostatak nekretnina platili 258.400.   Dakle ispada da je kvadrat cjelokupne imovine u prosjeku prodat znatno ispod tržišne cijene, manje od 15 eura.

Kako je moguća bila ovakva rasprodaja? Sudija Privrednog suda Miodrag Anđelić odobrio je transakciju, navodeći kasnije, u dokumentu koji je potpisao 15. februara 2016, da je kupoprodajnim aranžmanom postignuta tržišna cijena!

A koliko se zaista na tržištu kvadrat u srcu Cetinja kreće? CIN-CG je od Uprave za nekretnine Cetinja, dobio mišljenje po kojem se prosječna cijena zemljišta po kvadratu u tom dijelu grada kreće od - 30 do 50 eura. Cijena poslovnih prostora, magacina i zgrada, višestruko je veća.

,,Problem je što je sve bilo ruinirano i niko nije bio zainteresovan da kupi tu imovinu. Postoji više krivičnih prijava jer se imovina fabrike raznosila. Ostali su samo zidovi. Iz nekadašnje fabrike krali su se i kablove za struju. Sve bi propalo da se nijesu javile ove tri firme,'' kaže za CIN-CG stečajni upravnik Cicmil. On navodi da su se povjerioci složili sa prodajom i da je nakon nje izmiren najveći dio potraživanja.

U novembru 2015, mjesec dana prije potpisivanja ugovora, gradonačelnik Cetinja Aleksandar Bogdanović potpisao je protokol o sardanji sa direktorima četiri cetinjske firme: Zrnožit – Jovanom Kaluđerovićem,   Eurogum- Milenkom Markovićem, Montell – Dejanom Jovićevićem i Silex promet – Vladimirom Vujovićem, kojim je predviđena rekonstrukcija hala. Najavljeno je otvaranje biznis zone na prostoru nekadašnje Košute i zapošljavanje oko 250 radnika. Za privatne kompanije koje učestvuju u projektu obećan je stimulans od strane Prijestonice.

Kao jedan od stimulativa možda je bilo i učešće Prijestonice u kupovini imovine MMSH.

Od četri preduzeća, čiji su vlasnici potpisali protokol o gradnji biznis zone sa gradonačelnikom Bogdanovićem, jedino firma Silex promet nije učestvovala u direktnoj nagodbi oko imovine MMSH u stečaju. To je ubrzo ispravljeno.

U avgustu prošle godine u cetinjskoj Upravi za nekretnine Silex promet upisuje se kao vlasnik dviju zgrada na prostoru bivše Košute - od 2.460 i 85 kvadrata, koje su nakon kupovine s kraja 2015. bile uknjižene na firme Eurogum i Montell.

Vlasnik Silex prometa, Vladimir Vujović, za CIN-CG kaže da njegova firma uz pomoć kredita radi na rekonstrukciji tih objekata. Potvrdio je da je od Eurogum i Montell kupio navedene nekretnine. I to za cijenu od - ,,sto i nešto hiljada eura''.

Tako su Montell i Eurogum koji su za ukupno 136.000, kupili najveći dio imovine bivše Košute, osam mjeseci kasnije, skoro za iste pare prodali, ali ne cijelu, već dio imovine do koje su došli. Kupili su za manje od 15 eura po kvadratu, a prodali za više od 40.

Iz Kabineta gradonačelnika Prijestonice Cetinje, CIN-CG je dobio potvrdu da će baš ovih dana na lokaciji koju su oni kupili početi rekonstrukciju i gradnju objekta u kojem će se nalaziti biznis-inkubatori i srodni sadržaji: ,,Zahvaljujući tome, u novoj poslovnoj zoni besplatan prostor i prateću infrastrukturu dobiće i mladi iz našeg grada, zainteresovani za pokretanje sopstvene djelatnosti’’, navodi se u izjavi.

I dok građevinski radovi traju, predmeti vezani za bivšu Košutu, stečaj i prodaju imovine, odavno se nalaze u Specijalnom državnom tužilaštvu.

Prodaja i pored zabrane

Novim vlasnicima prodata je čak i zemlja koja je bila pod sporom i to još od 2005. godine, kada je zbog restitucije sud na Cetinju donio privremenu mjeru zabrane otuđenja i opterećenja zemljišta na dijelu katastarskih parcele bivše Košute. Radi se o 4.129 kvadrata koje potražuje porodica Martinović. I pored ove zabrane, sudija Privrednog suda Miodrag Anđelić 20. januara prošle godine donosi riješenje kojim nalaže brisanje svih tereta, pa i na imovinu koja je bila predmet restitucije.

„Mi smo za prodaju naše imovine saznali nekoliko mjeseci pošto je posao zaključen“, kaže za CIN-CG Petar Martinović, čija porodica potražuje parcelu.

,,Zahtjev porodice Martinović primili smo tek kada je sve završeno. I u ugovoru koji smo sačinili piše o restituciji. Sada se čeka pravno tumačenje. Ta zemlja je privedena namjeni, a ako dokažu svoja potraživanja Martinovići će biti namireni od države'', kaže stečajni upravnik Cicmil.

Maritnović, sa druge strane ističe, da su ih morali obavijestiti o prodaji imovine i tvrdi da njihove parcele nikada nijesu privedene namjeni. Predali su prije par mjeseci zahtjev Komisiji za povraćaj i obeštećenje kojim traže poništavanje ugovora. Još čekaju odgovor. Ukoliko bude negativan pripremaju krivične prijave protiv stečajnog upravnika Cicmila i sudije Privrednog suda Anđelića.

Iz stečaja u stečaj

Industriji modne obuće Košuta, bila je jedna od prvih velikih socijalističkih fabrika u koju je uveden stečaj, u martu 1996. Oko 1.200 radnika poslato je na biro rada.

Na dan uvođenja stečaja, fabrika je pored upravne zgrade sa inventarom, imala restoran sa kuhinjom, ambulantu, magacin gotove robe, vozni park, više pogona i radionica u kojima je bilo oko 600 mašina. Pored pogona u Danilovgradu i Baru, Košuta je posjedovala 45 prodavnica širom bivše Jugoslavije. Godišnje se proizvodilo preko milion pari obuće, a izvozilo se najviše u Rusiju i Italiju. Nakon uvođenja stečaja na lageru i u brojnim prodavnicama je ostalo preko pola miliona pari cipela.

Prije uvođenja stečaja imovina Košute je procijenjena na skoro 30 miliona maraka.

Kompanija Montenegro modern shoes (MMSH)  preuzima fabriku Košute 2001. godine. Nakon tri godine prodaje sve Košutine poslovne prostore, među kojima su i objekti na prestižnim adresama u Beogradu, Budvi, Tivtu Podgorici, Cetinju, Nikšiću i Baru. Većinski vlasnik MMSH bio je Mileta Brajković, a kompanija je otišla u stečaj u junu 2013. godine.

Bivši radnici Košute godinama protestuju zbog neizmirenja obaveza prema njima.

Predrag NIKOLIĆ

Uprkos ostvarenim pozitivnim rezultatima u prethodnom periodu u oblasti reforme javne uprave, još mnogo toga treba da se uradi da bi ona bila pravi servis građana i privrede.

To je juče, na radionici “Prinicpi javne uprave - Radionica za civilno društvo” u organizaciji Instituta Alternativa (IA) i SIGME, kazala ministarka javne uprave Suzana Pribilović.

Ona je naglasila da je uspostavljanje efikasne, racionalne i transparentne javne uprave, koja će je okrenuta građaninu, prioritet Vlade.

Pribilovićeva je kazala da je utvrđen planski okvir za realizaciju aktivnosti i donesena Strategija reforme javne uprave 2016-2020...
„Aktivnosti su usmjerene na unaprjeđenje institucionalnog okvira za poslove reforme javne uprave, formirano je Ministarstvo, što je značajan iskorak i još veća posvećenost realizaciji zacrtanih strateških ciljeva“, rekla je.

Pribilović je istakla da će aktivnosti u ovoj godini da budu usmjerene na unapređenje organizacije javne uprave, nadogradnju službeničkog sistema i jačanje eUprave, kako bi građani mogli jednostavnije i kvalitetnije da ostvaruju prava.

Poručila je da je za realizaciju reforme javne uprave potrebna, prije svega, i saradnja državnog, privatnog i civilnog društva.

Predsjednik Upravnog odbora IA Stevo Muk poručio je da država ulazi u trinaestu godinu reforme javne uprave, ali da u toj oblasti još nijesu ostvareni značajni rezultati.

“«Predugo je reforma javne uprave bila na dnu Vladine liste prioriteta, problemi su šminkani, bolni rezovi odlagani, a otvorena rasprava izostajala”, rekao je Muk dodavši da je IA prošle godine uporno ukazivala da usvojena Strategija reforme javne uprave nije dovoljno ambiciozna i da je proces njene izrade zanemario mišljenje državnih službenika i građana.

“Fraza o nikad završenom i uvijek trajućem procesu reforme mora se zamijeniti mjerljivim, vidljivim, održivim, konkretnim rezultatima – stvarnim promjenama u radu službenika i životu građana”, rekao je Muk.

U izvještaju o napretku Crne Gore za 2016 godinu navedeno je da je država umjereno pripremljena kada je riječ o reformi javne uprave.

Preporuka Crnoj Gori je, kao i 2015. godine, da je potrebna jaka politička volja kako bi se djelotvorno radilo na depolitizaciji javne uprave.

U izvještaju je navedeno da se izmijeni okvir za državnu službu, kako bi se u potpunosti obezbijedilo zapošljavanje na osnovu rezultata, poboljšalo napredovanje u karijeri u cijeloj javnoj službi i obezbijedile objektivne procedure razriješenja za više rukovodioce.

Šef Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori Aivo Orav rekao je da je funkcionalna i transparentna javna uprava koja služi građanima preduslov demokratije, vladavine prava, ljudskih prava i dobrog upravljanja, te da je njena uloga ključna u usvajanju pravila i standarda EU.

Tužilaštvo istražuje rad danilovgradske kompanije “Crnagorakop”, koja je dijelom i u državnom vlasništvu.

Trenutno su aktivna dva krivična predmeta.
Jedan od predmeta preuzelo je i Specijalno državno tužilaštvo, na čijem je čelu glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić.
Iz Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) u Podgorici saopšteno je da su protiv te kompanije bila formirana tri predmeta.
“Predmet formiran protiv N. B. i V. B., zbog produženog krivičnog djela - zloupotreba položaja u privrednom poslovanju i zloupotreba položaja u privrednom poslovanju putem pomaganja, dostavljen je Specijalnom državnom tužilaštvu na nadležno postupanje”, saopštila je Centru za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) Danka Ivanović Đerić iz ODT Podgorica.
U ODT Podgorica bio je formiran i predmet po prijavi MANS-a, zbog sumnje u zakonitost procesa privatizacije i uvođenja stečaja u toj firmi.
Ipak tužilaštvo u tom predmetu nije našlo dokaze da je bilo nezakonitosti.
“Ocjenom prikupljenih dokaza, utvrđeno je da nema dokaza da je bilo koje lice izvršilo bilo koje krivično djelo, za koje se goni po službenoj dužnosti, te je obavještenje o donijetoj odluci poslato podnosiocu predstavke”, kazala je Ivanović Đerić.
Dodala je da je formiran i treći predmet protiv kompanije “Crnagorakop” po prijavi advokata A. A.
Radi se o prijavi protiv odgovornih lica u privrednom društvu “Crnagorakop AD”, zbog krivičnih djela - oštećenje povjerioca i povreda prava iz socijalnog staranja. Ivanović Đerić je saopštila da je taj predmet u fazi izviđaja. Država Crna Gora akcionar je u toj firmi preko Investiciono - razvojnog fonda, Republičkog fonda penzijsko - invalidskog osiguranja i Zavoda za zapošljavanje Crne Gore. Jedan od vlasnika firme “Crnagorakop NB”, koja je većinski vlasnik “Crnagorakop AD”, Slobodan Babić rekao je da nije upoznat da tužilaštvo istražuje poslove njegove kompanije.
“Prvi put čujem za tako nešto. Niko me nije saslušavao u tužilaštvu. Mora da imate pogrešnu informaciju”, rekao je Babić, odgovarajući na pitanja novinara.

Krijumčarenje kafe iz Crne Gore u BiH

Kompanija “Crnagorakop NB” iz Danilovgrada pominjana je prije nekoliko godina u Bosni i Hercegovini u vezi krijumčarenja kafe.
U martu 2012. godine na graničnom prelazu Klobuk carinici su pronašli 104 kilograma skrivene kafe, koja je trebalo ilegalno da uđe u tu susjednu zemlju.
Utvrđeno je da je ilegalna kafa poslata iz Crne Gore u redovnoj pošiljci 4.980 kilograma sirove kafe. Uvoznik te redovne pošiljke je bila firma “Crnagorakop NB” sa sjedištem u Trebinju, a pošiljalac istoimena firma iz Danilovgrada.
Nelegalna roba je tada privremeno oduzeta i smještena u skladište Uprave za indirektno oporezivanje BIH (UIO).
Protiv vozača prevozničke firme i uvoznika tada je
pokrenut prekršajni postupak, shodno Zakonu o carinskim prekršajima BiH.
O svemu je te godine obaviješteno i Tužilaštvo BiH.
Nije poznato šta je tužilaštvo BiH preduzelo u tom predmetu i da li je utvrđena bilo čija krivična odgovornost.

Vladimir Otašević