Nikšićanka Ljiljana Glušica Kankaraš, dugogodišnja savjetnica u Ministarstvu finansija Crne Gore, navodno je zloupotrijebila povjerenje više rođaka i prijatelja na čija su imena registrovane ofšor kompanije po svijetu. Među njema je i kompanija  čiji je vlasnik  uhapšen zbog međunarodne finansijske prevare teške nekoliko milijardi  eura.
Glušica Kankaraš je, prema tvrdnjama nekoliko ljudi, uzimala njihova lična dokumenta za otvaranje ofšor firmi.
Formalna izvršna direktorica  ofšor firme ’Vesttrejd ltd” (Westrade ltd) je  Mileva Radulović medicinska sestra iz Nikšića.  Upravo ta firma je u  vlasništvu Kazahstanca Sirima Šalabajeva - uhapšenog zbog međunarodne finansijske prevare teške oko pet milijardi dolara.
Šalabajev je uhapšen u avgustu prošle godine u litvanskoj prijestonici Viljnusu zbog optužbi da je član mafijaškog klana njegovog rođaka, oligarha Muktara Ablazova.
Prije hapšenja bio je na potjernici Interpola zbog finansijske prevare u kojoj je oštećena kazahstanska banka BTA.
Britanci su prije toga u odsustvu osudili Šalabajeva 2013. na 18 mjeseci zatvora zbog nepoštovanja suda.
A još 2009. kazahstanska BTA banka je protiv Šalabajeva i Ablazova i dvije druge osobe  podigla tužbu pred britanskim sudom, tereteći ih za prevaru tešku nekoliko milijardi dolara.
Ablazov, koji je nekad bio ministar u Kazahstanu i direktor BTA banke, okrivljen je da je preko ofšor firmi, odobravajući fiktivne kredite iznio više od pet milijardi američkih dolara.
Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) nijesu u Nikšiću zatekli Radulovićevu, ali su razgovorali sa njenim suprugom Batom Radulovićem.
“Moja supruga Mileva nema veze sa kompanijom ’Vesttrejd ltd”, rekao je Radulović, ističući da je za sve kriva Ljiljana Glušica Kankaraš.

“Evo više od dvije godine maltretiraju mi ženu bez ikakve veze. Kakva ofšor firma, ona radi u Domu zdravlja. Radi se o tome da je sestra mog pašenoga Ljilja Glušica zloupotrijebila njena dokumenta i na nju osnovala firmu”, kazao je Radulović.
Dodao je da do sada nije pričao o svemu zbog pašenoga, ali da je bruka da izlaze po novinama.
“Prije dvije godine su mi slikali kuću zbog toga. To je strašno. Ničim zasluženo. Zbog toga smo otišli i do suda. Zamalo  moju ženu kap nije ubila. Nemojte više molim vas da maltretirate moju suprugu. Nemamo ljeba da jedemo, gledajte šta vozim”, rekao je Radulović, pokazujući na stari automobil.
Dodao je da je i njega Glušica pitala hoće li da osnuje firmu.
“Rekao sam hoću. To je bilo prije pet, šest godina. Deset ljudi je zloupotrijebila. Snahu je zloupotrijebila, brata, pa moju ženu... Neka sud od sad radi svoj posao...”, kazao je Radulović.
Ime njegove supruge, kao direktorice firme sa Britanskih Djevičanskih ostrva pojavilo se javno prvi put prije dvije godine kada su procurjeli podaci iz više ofšor registara, koje je objavio Međunarodni konzorcijum istraživačkih novinara (ICIJ).
ICIJ i sada predvodi istraživanje oko tzv “Panamskih papira”, zbog čega se trese više svjetskih vlada.
Novinari CIN-CG otkrili su da u Nikšiću postoji još nekoliko osoba bliskih bivšoj savjetnici u Ministarstvu finansija na čija su imena registrovane firme u inostranstvu, o čijem poslovanju ti ljudi tvrde da ne znaju ama baš ništa.
U prethodnom članku o poslovima ofšor kompanija u Crnoj Gori, CIN-CG je objavio da je kontroverzna agencija “Mossack Fonseca” iz afere “Panamski papiri” registrovala ofšor kompaniju “Dynacash Business Limited S. A”, koja je 3. jula 2007. osnovala kompaniju “Line Insurance” u Nikšiću, za poslove neživotnog osiguranja.
U CRPS-u se može vidjeti da je izvršna direktorica i zastupnica sada likvidirane nikšićke firme “Line Insurance” bila Zorica Proroković.
I Proroković je porodično povezana sa  Ljiljanom Glušicom Kankaraš.
Pored Zorice, ofšor kompanije vode se i na imena njenog supruga Miloša i sina Aleksandra Prorokovića, što se može vidjeti u nekoliko registara u koje je CIN-CG imao uvid.
Prema podacima sa sajta “offshoreleaks.icij.org” Miloš Proroković je jedan od direktora kompanije “Emerence Company Ltd”.
Drugi direktor te firme je Damjan Glušica, rođeni brat savjetnice Ministarstva finansija u penziji.
Damjan Glušica je direktor i jedan od akcionara i u ofšor firmi “Finex Global ltd”.
Na sajtu “companycheck.co.uk” može se vidjeti da je Aleksandar Proroković direktor engleske kompanije “European Venture Investments (UK) Ltd”.
Novinari CIN-CG posjetili su Prorokoviće u nikšićkom naselju Straševina.
Miloš i Aleksandar Proroković tvrde da su i njihova lična dokumenta zloupotrijebljena.
Saopštili su da su i oni Ljiljani Glušici Kankaraš dali lične karte i potpisali punomoćje.
Tvrde da ništa ne znaju o inostranim firmama u kojima se vode kao direktori.
Tragom  informacija, novinari CIN-CG pokušali su da stupe u kontakt sa bivšom savjetnicom u  Ministarstvu finansija.
Na terasi porodične kuće Branka Glušice u Straševini pojavila se žena srednjih godina, koja je nakon što su joj novinari CIN-CG saopštili zbog čega su došli, rekla da Ljiljana Glušica nije tu i da se sa njom ne može stupiti u kontakt.
Jedan od komšija čuo je razgovor i rekao novinarima da je žena sa kojom su pričali  - Ljiljana Glušica.

Ne zna da je direktor firme vrijedne milion

Firma u kojoj je direktor Aleksandar Proroković “European Venture Investments (UK) Ltd” prema podacima do kojih je došao CIN-CG 31. jula 2014. godine imala je imovinu od skoro milion engleskih funti.

Nije jasno o kakvoj je imovini riječ i da li ta kompanija sličan iznos duguje kreditorima. Aleksandar Proroković je kazao  da nema podatke o poslovanju te firme i da je za nju saznao  pretragom interneta. Ofšor kompanija sa Sejšela - “Mediterrania group ltd” jedini je vlasnik firme “European Venture Investments (UK) Ltd”.

Brat savjetnice gasio firme na Kajmanskim ostrvima

Nikšićanka  Ljiljana Kankaraš, djevojačko Glušica, nakon što je napustila funkciju savjetnice u Ministarstvu finansija otvorila je dvije firme u Nikšiću.
Prema podacima Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS) Kankaraš se vodi kao vlasnik i izvršni direktor firmi “G.E.M. Montenegro” i “ABC International”.
“G.E.M. Montenegro” registrovana je za  konsultantske aktivnosti u vezi s poslovanjem i ostalim upravljanjem krajem avgusta prošle godine.
Druga firma  “ABC International” bavi se trgovinom ostalim motornim vozilima, a osnovana je početkom marta 2015.  CIN-CG došao je do podatka da je prije deset godina njen brat Damjan Glušica ugasio dvije misteriozne ofšor firme - “Patina” i “Charter Air Centre” na Kajmanskim ostrvima.

Vladimir Otašević i Ana Komatina

Ministarstvo kuture je, od nezavisnosti do ove godine, sa preko milion eura putem konkursa sufinansiralo književno izdavaštvo i časopise.

Najveći dio tog novca - 428.050 eura - dobile su izdavačke kuće Otvoreni kulturni forum (OKF), Crnogorsko društvo nezavisnih književnika (CDNK) i časopis ARS.

Njima rukovodi jedan čovjek - pisac Milorad Popović.
Popovićev OKF je za 88 naslova u proteklih devet godina dobio ukupno 155.500 eura. Na konkursima je do 2012, pored OKF-a, novac dobijala i druga Popovićeva izdavačka kuća - CDNK.  Ta je kuća za 39 naslova dobila 49.550 eura.
Za devet godina Ministarstvo kulture je za 520 naslova, koliko je podržano na konkursima, izdvojilo oko 670.000 eura. Gotovo trećina tog novca otišla je organizacijama na čijem je čelu Popović.
Druge izdavačke kuće su znatno skromnije prolazile. Tako je CID za sedam godina, za 14 naslova, dobio 37.500 eura. Jedan od osnivača CID-a, je profesor Dragan Vukčević, partner Mila Đukanovića na Univerzitetu Donja Gorica (UDG).
Do 2012. na konkursima Ministarstva kulture redovno je dobijala novac i izdavačka kuća Plima, iza koje stoje otac i sin Jovan i Andrej Nikolaidis. Od 2007. do 2012. Plima je dobila 36.400 eura, za 31 naslov. Nova knjiga, Predraga Uljarevića je na šest konkursa  za 15 izdanja dobila 18.750 eura. Narodna knjiga, osnivači Miodrag Minić  i Branko Vukčević, je na pet konkursa za sedam izdanja dobila 10.500 eura.
Milorad Popović za Centar za istaživačko novinarstvo (CIN-CG) kaže da se protiv njega vodi negativna kampanja u dijelu medija, prije svega “Vijesti” i “Monitor”, te da je on posvećen promociji crnogorske kulture kroz izdavaštvo.

“Te pare su otišle na knjige, nijesam ih uzeo. Živim kao što sam živio. Nijesam tajkun niti sam se obogatio, kao neki posljednjih decenija“, ističe Popović. On postavlja i pitanje da li bi se te knjige štampale da nije bilo OKF-a i CDNK-a.
“Da li bi u Crnoj Gori imali izdanja najznačajnijih crnogorskih i regionalnih pisaca. Kako god bude, te će knjige ostati’’.
Popovićeve izdavačke kuće su objavile djela nekih od najznačajnijih savremenih crnogorskih pisca i onih iz regiona. Ipak, OKF se istakao i kao izdavač pamfleta Šekija Radončića Anatomija jedne hajke i to na crnogorskom i engleskom jeziku.
Ministarstvo kulture, posljednjih godina, putem konkursa sa 25.000 eura redovno finansira samo jedan časopis za kulturu i umjetnost - Ars. Popović kaže da je Ars jedini relevantni časopis u Crnoj Gori, koji je po kvalitetu prepoznat i u regionu. Godišnje Popović izda četiri sveske ovog časopisa, koji je Književna opština Cetinje osnovala davne 1986. Ars je obnovljen 1999, a od tada su izdavači ovog časopisa Popovićevi CDNK i OKF.
Ministarstvo je, za devet godina, za sufinansiranje časopisa iz kulture i umjetnosti izdvojilo 393.300 eura. Sufinansirano je ukupno 16 časopisa (Ars, Plima Plus, Almanah, Matica, Mostovi, Lemba, Novi susreti, Docelea, Tokovi, Lingua Montenegrina, Luča, Nacional Geographic Junior, Camera Lucida, Riječ, Sociološka luča i Tuš). Od ukupne cifre više od pola novca 223.000 dato je za časopis Ars, čiji je Milorad Popović direktor. Glavni i odgovorni urednik ovog književnog časopisa je pisac Mladen Lompar, a njegov zamjenik je, po onformacijama sa sajta OKF,  Pavle Goranović, aktuelni ministar kulture.
Nakon Arsa, do 2012, najviše je uloženo u časopise Pilma Plus i Almanah po 48.000.  Dok iza Plime stoje Nikolaidisi, glavni i odgovorni urednik Almanaha je istoričar Šerbo Rastoder.
Na sajtu OKF, od 2008. do 2014. predstavljeno je 29 izdanja CDNK-a, iako je na konkursima ova izdavačka kuća za taj period dobila novac za više naslova. Slično je i sa prezentacijom OKF-a, od 2007. do 2015. predstavljeno je 69 naslova, a na konkursima je dobijeno novca za 88 izdanja.

Popović kaže da se sajt redovno ne ažurira. I zaista većinu knjiga koje nedostaju na sajtu pronašli smo u bazi podataka Nacionalne biblioteke Cobiss. Popović ističe da su sve knjige uredno štampane, sem par i to  jer autori još nijesu predali tekstove.
“O svemu tome obavijestili smo Ministarstvo kulture i dobili saglasnost za odlaganje“, ističe Popović.
Od 2013. godine, OKF dobija novac Ministarstva kulture i za učešće na međunarodnim sajmovima. Po tom osnovu na konkursima dobili su dodatnih 44.500 eura - za učešće na sajmovima knjiga i učila u Zagrebu i Sarajevu 2013. godine 12.000 eura; pretprošle godine 15.500, za Lajpcig i Zagreb, a prošle 17.000,  za Lajpcig i Leće. Poređenja radi, Nova knjiga je za učeće na sajmovima u Sarajevu i Beogradu 2014. dobila 5.500 eura.
Iz Ministarstva kulture ni nakon mjesec dana CIN-CG nije dobio odgovore na pitanja o izdavaštvu, iako su upiti više puta slati.
Očekuje se da će uskoro biti objelodanjeni rezultati ovogodišnjeg konkursa za “sufinansiranje projekata od značaja za ostvarivanje javnog interesa u oblasti kulturno-umjetničkog stvaralaštva’’. Popović navodi da je njegova izdavačka kuća aplicirala na konkursu sa preko 20 naslova. Smatra da su oni kvalitetni i da bi svi dobili novac “da nije medijskog pritiska na Ministarstvo i komisiju“.
Milorad Popović je za svoj književni rad dobio više prestižnih nagrada u zemlji i okruženju. Nosilac je nacionalne penzije, a sa korpusom patriotskih djelatnika stalno upozorava na opasnost koja prijeti državi i njenoj nezavisnosti  od različitih snaga - unutrašnjih i spoljašnjih neprijatelja - opozicije, Rusije, Srbije...
Popović je aktivan i u projektima koje realizuje Ministarstvo kulture sa Radio-televizijom Crne Gore. On ima značajnu poziciju i u seriji RTCG Božićni ustanak, koja se trenutno snima, uz finansijsku potporu Ministarstva kulture. U ovom projektu je umjetnički direktor.
OKF je i mimo konkursa sa državnim institucijama počeo da realizuje projekte.  Nacionalna biblioteka Crne Gore Đurđe Crnojević, Fakultet za crnogorski jezik i književnost, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva i OKF priredili su biblioteku Nova Luča, antologija crnogorske književnosti.
“To je kapitalni projekat koji se, nakon 40 godina, radi po uzoru na staru Luču, kao antologija crnogorske književnosti. Prvo kolo izlazi ove godine’’, kaže Popović.

Značajna sredstva i od Ministarstva finansija

Pored novca na konkursima Ministarstva kulture, OKF i CDNK su dobijali  značajna sredstva i od Ministarstva finansija - raspodjele dijela prihoda od igara na sreću. Za devet godina Popovićeve organizacije dobile su ukupno 143.000 eura. Na konkursu 2007, u čijim se rezultatima čak ne navodi ni za koje konkretno projekte su pare podijeljene, OKF  dobija 12.000, a CDNK 13.000 eura. Te godine novac je dobila i izdavačka kuća CID, 13.000 eura.
Sljedeće 2008, kada Udruženje književnika Crne Gore dobija za časopis Sqer 6.000, a Almanah za projekat Baština 9.000 eura, OKF osvaja 17.000 eura. I to za Susrete malih izdavača regiona. A CDNK-u se dodjeljuje 15.000 eura, za Regionalne dijaloge pisaca.
Za projekat posvećen 20-godišnjici smrti Danila Kiša Pješčanik, OKF 2009. dobija 18.000 eura.
I sljedeće 2010. godine OKF osvaja najveći iznos na konkursu u oblasti Kultura i tehnička kultura - 18.000 eura za projekat pod naslovom Osvajanje prostora. Te se godine PEN Centaru za štampanje knjiga Kultura Albanaca u Crnoj Gori i Sabrana djela Čeda Vukovića opredjeljuje 7.000 eura.
Sljedeće godine OKF i CDNK ne dobijaju novac na ovom konkursu.
Naredne, 2012. za Afirmaciju savremene crnogorske književnosti, CDNK dobija 9.500 eura. Ista organizacija za projekat identičnog naziva dobija i 2014 - 6.000 eura.
OKF za projekat Crnogorsko pitanje 1918-1931, pogledi iz inostranstva, 2013. dobija 6.500 eura, dok CDNK te godine za  Književnost na limesu osvaja 7.500 eura.
CDNK, za projekat Književnost na limesu, dobija pare i prošle godine, 10.500 eura, a za Književnost na limesu pare je iste godine na konkursu dobila i Radio Antena M - 4.500 eura. OKF, na konkursu 2015. dobija 10.000 eura za TV emisiju KAP- Kultura, analiza, politika, koja ide na RTCG, a vodi je i uređuje Andrej Nikolaidis.
CIN-CG je došao do ugovora koji su u julu prošle godine potpisali Milorad Popović, ispred OKF-a i Rade Vojvodić, kao direktor ispred RTCG, za realizaciju emisije KAP.  Javni servis OKF-u plaća 500 eura po emisiji - 2000 eura mjesečno.

CIN-CG objavljuje odluke o raspodjeli dijela prihoda od igara na sreću Ministarstva finansija od 2007. do 2014. godine:

2007

2008

2009

2010

2011

2012

2013

2014

Predrag NIKOLIĆ

Najmanje jedanaest firmi registrovanih u Crnoj Gori su osnovale panamske ofšor kompanije, od kojih su neke preko zaposlenih povezane i sa kriminalcima.

Te crnogorske podružnice i kćerke firme imaju različite djelatnosti – od iznajmljivanja  nekretnina, preko  neživotnih osiguranja i konsultantskih usluga do razrade građevisnkih projekata i kompjuterskog programiranja.

Prije desetak dana objelodanjeni su skriveni podaci o stotinama hiljada ofšor komapanija širom planete, koje je registrovala panamska advokatska agencija “Mossack Fonseca”, zbog čijih se dokumenata drma nekoliko svjetskih vlada, jer su visoki političari preko takvih kompanija tajili svoje poslove. Najavljeno je da će za nekoliko sedmica izaći podaci vezani za Crnu Goru.

Prema do sada objavljenim informacijima u tzv „panamskim papirima“ ima više crnogorskih kompanija, akcionara i krajnjih korisnika. Ali pored “Mossack Fonseca” crnogorski korisnici tajili su svoje poslove i transakcije preko različitih kompanija koje su osnovale njihove of-šor firme od Kipra, preko Delevera do Djevičanskih Ostrva. Neki od najvećih crnogorskih državnih poslova Vlada Mila Đukanovića je sklapala  sa of-šor kompanijama, čija je vlasnička strukture tajne (privatizaciaj KAP-a, Željezare, Boksita itd).

Centra za istraživačko novinarstvo (CIN-CG)  došao je do podataka o budvanskoj kompaniji “Sequoia”, koju je osnovala panamska firma za registaciju of-šor “Nyxroam Corporation”, a koja se povezuje sa kontroverznim osobama.

Prema podacima iz registra panamskih kompanija direktorka “Nyxroam Corporation” je Eni Jeap (Annie Yeap). Ona je otvarala ofšor firme i realizovala transakcije za veliki broj lica, pa i za račun državnih funkcionera nekih balkanskih zemlja i kriminalaca, o čemu je izvještavao i rumunski Centar za istraživačko novinarstvo. Njeno ime pominje se u više od 60 ofšor firmi, u kojima obavlja funkciju direktora.

Eni Jeap je malezijskog porijekla i bila je predstavnica jedne of-šor kompanije uključene u nelegalne poslove bivšeg rumunskog ministra poljoprivrede Steliana Fuiaua, koji je prošle godine osuđen na četiri godine zatvora zbog zloupotrebe službenog položaja i pronevjere dok je bio direktor rumunskog Instituta za poljoprivredna istraživanja i razvoj.

Kako su ranije izvještavali rumunski mediji, Jeap je sarađivala i sa kontroverznim bosanskim biznismenom Damirom Fazlićem, koji je dovođen u vezu sa organizovanim kriminalnim grupama. Između ostalog ona je bila direktor of-šor firme Fazlića.

Fazlić je hapšen početkom oktobra 2008. godine u BiH u grupi osumnjičenih za organizovani kriminal, reketiranja i falsifikovanje novca. Tada su sa njim lisice stavljene i Naseru Oriću, koji je 2006. godine prvo osuđen pa ubrzo oslobođen krivice za ratne zločine nad srpskim stanovništvom u Srebrenici.

Mediji u BiH su Fazlića godinama povezivali i sa uhapšenim kosovskim narkobosom Naserom Keljmendijem, ali bivšim ministrom sigurnosti u BiH Fahrudinom Radončićem, kojeg su pripadnici Agencije za istrage i zaštitu (SIPA) uhapsili u januaru ove godine zbog sumnje da je ometao rad pravosuđa u predmetu "Lutka" u kojem je uhapšen Keljmendi.

Kupovina zemljišta u Kumboru

Kompanija “Nyxroam Corporation” Eni Jeap, preko budvanske firme “Sequoia” krajem 2010. godine kupila je zemljište od ukupno 7,4 hiljade kvadrata u Kumboru u Herceg Novom za nešto više od milion i po eura.

CIN-CG došao je do kupoprodajnog ugovora, na osnovu kojeg je kupljeno to vrijedno zemljište i "pomoćna zgrada" od 14 kvadrata. Firmu “Sequoia” u tom poslu zastupala je Ukrajinka Alla Bochova, koje nema u zvaničnim CRPS podacima gdje se pominje ime izvršnih direktora i zastupnika Budvanke Jane Perović i Arsenija Ćirovića.

U ugovoru od 24. decembra 2010. godine piše da su predstavnici firme “Sequoia” za zemljište isplatili 1.065.736 eura 23. avgusta te godine, kada je potpisan predugovor. Precizirano je da ostatak novca od 532.880 eura uplate najkasnije do 31. decembra 2010.

U CRPS podacima može se vidjeti da je u aprilu 2014. godine upisano da kapital firme “Sequoia” iznosi 4.095.867 eura. Opština Herceg Novi mjesec ranije iste godine odobrila je urbanističko tehničke uslove toj kompaniji - investitoru - za izgradnju kanalizacionog kolektora i vodoovodnog cjevovoda za odvođenja fekalnih voda i vodosnadbijevanje planirane stambene zgrade sa pratećim objektima bazenima.

Kao investitor, kompanija "Sequoia" angažovala je za projekat gradnje svoje velelepne stambene zgrade u Kumboru izvođača radova budvansku firmu "Condor Company".

"Condor Company" bila je jedan od podizvođača na projektu izgradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u bečićkom naselju Vještica. Policija je krajem prošle godine dobila nalog od Specijalnog tužilaštva za izuzimanje dokumentacije iz opštine Budva u vezi tog infrastrukturnog projekta vrijednog od 58 miliona eura,  zbog sumnji u nelegalne radnje.

U katastarskim podacima može se vidjeti da je kompanija “Sequoia” u prošloj godini naslijedila vrijedno zemljište u Kumboru od skoro tri hiljade metara kvadratnih. Nije poznato kako je firma iz Paname naslijedila imovinu u Crnoj Gori.

Veze sa provladinim tajkunima u Makedoniji

Ime Eni Jeap pominjano je i u Makedoniji.

“Mediaobservatory”, u tekstu “Veb portali u of-šor kandžama makedonskih provladinih tajkuna”, piše je da je generalni direktor “T-Mobile” Žarko Lukovski jedan od skrivenih vlasnika veb portala “Netpres”.

Pojašnjavaju da je “Netpres” osnovala strana kompanija “Net Press Com DOOEL” , koja je u potpunom vlasništvu i  “Finzi DOOEL Skopje”.

U tekstu se navodi da je  vlasnik “Finzi DOOEL Skopje” američka kompanija “Finzi LLC”, čije je sjedište ustvari adresa jedne advokatske kancelarije.

“Mediaobservazory” je pisao da svi dokumenti iz američke kompanije vode do Kipra i direktora Eni Jeap i Shane Charalambous.

Kako stoji u tekstu, Jeap je osnivač kompanije “Equation Corporate Services LTD”, koja nudi usluge stranim investitorima, advokatima, poreskim savjetnicima ili drugim stručnjacima, koji traže partnere za ostvaranje of-šor kompanija na Kipru.

“Mossack Fonseca” i kompanija iz Nikšića

Novinari CIN-CG došli su do podatka da je kontroverzna panamska agencija “Mossack Fonseca” povezana sa nikšićkom firmom “Line Insurance”.

Naime, “Mossack Fonseca” je registrovala panamsku kompaniju "Dynacash Business Limited S. A”, koja je 3. jula 2007. osnovala kompaniju “Line Insurance” u Nikšiću, za poslove neživotnog osiguranja. U Centralnom registru privrednih subjekata Crne Gore (CRPS) može se vidjeti da je “Line Insurance” funkcionisala svega pet mjeseci prije nego što je likvidirana.

Prema podacima dostupnim u registru panamskih kompanija, “Dynacash Business Limited S. A”, funkcioniše u sklopu korporacije “Manfred Group Corp” iz Paname, koju je takođe registrovala agencija “Mossack Fonseca”.

U CRPS-u se može vidjeti da je izvršna direktorica i zastupnica nikšićke firme “Line Insurance” bila Zorica Proroković. Ista osoba pojavljuje se u još jednoj kompaniji koja je osnovana u gradu pod Trebjesom, a koja je takođe likvidirana.

Radi se o firmi “V & A International”, koja je osnovana istog dana kao i “Dynacash Business Limited S. A ” i koja je bila aktivna do prije dvije godine. “V & A International” osnovala je ofšor kompanija "Solway Real Estate Limited”.
Poslovanje firmi u kojima je Prorokovićeva zastupnica prilično je misteriozno. CIN-CG nije uspio da stupi u kontakt sa njom, tako da nema odgovora na pitanje šta su te kompanije zapravo radile u Crnoj Gori.

CIN-CG objavljuje bazu crnogorskih firmi, koje su vlasnički povezane sa panamskim of-šor kompanijama:

Baza firmi 1

Dugogodišnji savjetnik crnogorske Vlade za brojne privatizacije - Mark Harison predstavnik je panamske advokatske firme "Mossack Fonseca", zbog  čijih se dokumenata drma nekoliko svjetskih vlada.
U nedjelju veče objelodanjeni su skriveni podaci o stotinama hiljada  ofšor komapanija, koje je registrovala agencija "Mossack Fonseca".
Među brojnim klijentima te agencije bili su i predsjednici vlada i  država, a razotkriveni su sumnjivi poslovi elita od Azije do Amerike, i  od Afrike do Islanda.
Srpski portal za istraživanje kriminala i korupcije – KRIK,  iz  kojeg su sa merežom od oko 80 organizacija širom svijeta duže od  godinu dana učestvovali u projektu  “Mossack Fonseca”, objavio je  da je  Mark Harison predstavnik ove kompanije u Srbiji.
Harisonova advokatska kancelarija posluje i u Crnoj Gori. Novinar Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG)  juče im je proslijedio pitanja da li Harison zastupa  agenciju "Mossack Fonseca" i u Crnoj Gori i koji crnogorski državljani  su im klijenti sa otvorenim ofšor firmama, međutim odgovor nije stigao  do kraja radnog dana.
Svjetski mediji juče su izvjestili da tužioci u vezi afere već rade  u Francuskoj, Australiji, Novom Zelandu, Austriji, Švedskoj i  Holandiji. I u SAD sprema se provjera podataka o ofšor malverzacijama. KRIK je juče otkrio da je Mark Harison više puta kontaktirao centralu  u Panmi agencije "Mossack Fonseca", radi poslova srpskih privrednika i
političara, između ostalih i aktuelnog gradonačelnika Beograda  Siniše Malog.
Harison, britanski advokat, se u drugoj polovini devdesetih pojavio u  Crnoj Gori.
Brzo je postao  desna ruka Veselina Vukotića, koji je u Vladi Mila Đukanovića bio zadužen za proces privatizacije.
Ovaj Britanac, bio je zvanični konsultant Savjeta za privatizaciju  više godina. Kao pravni konsultant učestvovao je u više poslova, koji su izavali  brojene kontroverze. Advokatska kancelarija Harison bila je pravni savjetnik Vlade tokom
sumnjive privatizacije "Jugoptrola". Harison je za taj posao dobio više miliona eura, iako su stručnjaci  upozoravali da je ugovor sa novima vlasnicima "Jugopetrola" bio štetan  za Crnu Goru. Harison je imao i svoju ulogu u aferi "Telekom", dovođen je u vezu sa  firmom "Fiesta", čije su sumnjive ugovore sa Telekomom provjeravali  američki istažni organi.
Harisonova kancelarija, u Crnoj Gori zastupala je više inostranih  kompanija među kojima su ofšor kompanije "En plus grupa" i "MNSS",  preko kojih su privatizovani Kombinat aluminijuma Podgorica (KAP) i  nikšićka Željezara.
Jedno vrijeme Harisonova je kancelarija bila u istoj lukzuznoj zgradi  gdje je bilo sjedište biznismena bliskog vlasti Duška Kneževića, na  ćošku Karađorđeve i Njegoševe ulice.
Sada je Harison u Bulevaru Svetog Petra Cetinjskog br 1. Komšije su mu  Vladimir Beba Popović, OEBS, UNIQA...
Mediji su ranije, kada je hakovan  registar panamskih ofšor kompanija,  objavili da je u Panami 2007. godine registrovana firma "Monte Mena  investment", i da su njeni osnivači Veselin Vukotić, Vojin Vlahović,  Muhamed Rašid, Samih Saviris i još nekoliko lica. Svi ovi ljudi višestruko su povezani sa premijerom Milom  Đukanovićem.  Vukotić, pored brojnih poslova koje je obavljao u više Đukanovićevih vlada je i premijerov partner u Univerzitetu Donja  Gorica (UDG). Vojin Vlahović je član odbora direktora Aerodroma Crne Gore i bivši ambasador Crne Gore u Italiji,  a bio je dugogodišnji savjetnik Mila Đukanovića. Palestinac Muhamed Rašid, je poslovao sa više firme u Crnoj Gori. Rašid je 2007. godien preko svojih firmi registrovanih u Crnoj Gori  podigao više od 12 milione eura kredita kod Prve banke braće  Đukanović.

Prostorije njegove kompanije nalazile su se na adresi Bulaver Svetog  Petra Cetinjskog 141 u Podgorici, gdje su smještene nekretnine Aca  Đukanovića.
Rašid je povezan sa drugim Palestincom, Muhamedom Dahlanom, koji je  razgranao svoje biznise po Srbiji i Crnoj Gori. Dahlan i članovi  njegove poredice dobili su na prijedlog crnogrskoh premijera pasoše  naše države. I Dahlana i Rašida potražuju palestinske vlasti zbog  korupcije i pronevjere državnih fondova. Egipćanin Samih Saviris sa svojim Oraskomom ušao je u jedan od  najvećih projekata u Crnoj Gori - izgradnju luksuznog kompleksa na  poluostrvu Luštica, investiciju koja bi navodno trebalo da pređe  milijardu eura.
Đukanovićeva Vlada to je svojevremeno najavila kao kapitalni  projekat, najveću investiciju u istoriji.
KRIK navodi da se među srpskim biznismenima u panamskim papirima  nalaze i imena Vuka Hamovića i Vojina Lazarevića.
Vojin Lazarević je prije selidbe za Beograd, bio  ministar i savjetnik  u Vladi Filipa Vujanovića. Kada je napustio Vladu ušao je u  partnerstvo sa ekslukzivnim trgovcem struje Vukom Hamovićem, preko  kojeg je Crna Gora uvozila električnu energiju.
No, ko će sve iz Crne Gore isplivati u panamskim papirima, ostaje da  se vidi. Izvori CIN-CG, koji su radili na istraživačkom projktu tzv.  panamskih papira każe da   broj od 13 naših kompanija koji se pominjao  u medijima nije precizan. Ističu i da će priče o našim ofšor  herojima, tek da cure.

Aktivne firme Harisona u Crnoj Gori:

"Adriatic Marinas" - Tivat - Djelatnost usluge u pomorskom saobraćaju -  Harison izvršni direktor

"The Full Monte" -  Podgorica - Djelatnost konsalting i menadžment  poslovi - Harison osnivač

"Harisons" - Podgorica - Djelatnost konsultantske aktivnosti u vezi s  poslovanjem i ostalim upravljanjem - Harison osnivač

"MRT" - Tivat - Uslužne djelatnosti u vodenom saobracaju - Harison  osnivač

Vladimir Otašević

Ministarstvo kulture (MK) još nije odgovorilo na brojne dileme o sufinasiranju kinematografije u Crnoj Gori, niti šta se dešava sa novcem koji je ova institucija dala u posljednjih deset godina za 16 filmova, a prikazana su samo tri. Reagovali su, međutim, drugi na prošlonedjeljni tekst Centra za istraživačko novinasrtvo Crne Gore (CIN-CG) koji je objelodanio brojne podatke i nepravilnosti.

„Vratio sam novac Ministarstvu kulture, kada sam vidio da ne mogu da snimim film Par godina za nas, za koji sam bio dobio simboličnu podršku MK“, ispričao je na molbu CIN-CG Miomir Brajović, reditelj.

Vladimir Kosić, scenarista filma Zlatna palma, ističe da bi pitanje zašto nije došlo do realizacije ovog filma, za koje je MK opredijelilo davne 2007. iznos od 20.000 eura, trebalo postaviti onima koji su dobili novac. To je, tvrdi, preduzeće doo Baroom Baroom. „Nadam se da ovo preduzeće za koje sam, po porudžbi, pisao scenario, nije potrošilo uplaćeni novac  u nenamjenske svrhe nego da je novac građana vraćen u budžet, odakle bi opet trebalo da bude uložen u neki svrsishodniji projekat. Vjerujem i da u Crnoj Gori postoji pravosudni sistem i da, osim što postoji, takođe, i funkcioniše. U suprotnom, u ovom ali i ne samo ovom, slučaju, radilo bi se o krađi novca građana  koja je, da stvar bude gora, prošla nekažnjeno’’, kaže Kosić.

Iz Baroom Baroom, su za CIN-CG međutim rekli da njima sredstva za ovaj filmski projekat nikada nijesu uplaćena. ,,Izmjenom ugovora sa Ministarstvom kulture realizaciju ovog projekta preuzela je produkcija Laboratorijum d.o.o. i informacije o daljim aktivnostima na realizaciji ovog projekta možete potražiti od gospodina Ivana Bezmarevića’’, navela je Irena Milačić, izvršna direktorica Baroom Baroom.

Bezmarević je potvrdio da je Laboratorijum d.o.o, čiji je on izvršni direktor, primio sredstva za realizaciju projekta Zlatna palma. Rekao je da scenario ima „dobar potencijal“, ali su male šanse za realizaciju, jer je neophodno obezbijediti još sredstava, što kaže nije uspjelo uprkos pregovorima sa producentskim kućama. Bezmarević je CIN-CG dostavio i izvještaj o projektu Zlatna palma, koji je sredinom ovog mjeseca poslao Ministarstvu kulture, na njihov zahtjev.

U izvještaju se navodi da su sredstvima Ministarstva kulture pokrivene avionske karte, smještaj u hotelu, dnevnice, troškovi prevoza, telefonski troškovi i ostali nepredviđeni troškovi, isplaćivanje djelova honorara za režiju, scenario i dio honorara za direktora filma… Ni za jednu stavku, međutim, nije naveden iznos.

Stefan Bošković, Dragana Tripković i Vasko Raičević su u reagovanju na naše istraživanje saopštili da je kompletna odgovornost za film Đavolja posla, čiji su oni bili scenaristi, na producentskoj kući Jabbuka doo. „Sredstva dobijena na konkursu Ministarstva kulture u cjelosti (20.000 eura) su 2011. godine prenešena na račun Jabbuka doo, za šta postoje izvodi iz banke i ugovori između Udruženja studenata FDU i Jabbuka doo. Ovim ugovorima je obuhvaćeno pitanje prenosa apsolutnih prava i odgovornosti za realizaciju projekta na firmu Jabbuka doo. O svemu ovome su ugovorene strane obavijestile Ministarstvo kulture Crne Gore’’, navodi se u reagovanju.

Vladimir Vučinić, osnivač Jabbuke, za CIN-CG potvrđuje da je ova kuća preuzela projekat dugometražnog igranog filma Đavolja posla i da je odgovorna za realizaciju. „Iako smo obezbjedili sopstvena sredstva za tehniku i montažu, odnosno postprodukciju kao i honorare za taj dio ekipe, ostatak novca za kompletnu realizaciju još uvijek nismo u potpunosti obezbjedili“. Vučinić tvrdi da su o svemu redovno obavještavali MK. „Novac sa konkursa nije trošen jer snimanje nije započeto. Od projekta nismo odustali ali ako u narednim mjesecima ne budemo mogli da finansijski zaokružimo film bićemo prinuđeni da novac vratimo Ministarstvu što bi svakako bio veliki poraz nakon toliko uloženog truda’’.

Dragana Tripković je u razgovoru za CIN-CG kazala da im je scenario Đavolja posla bio prvi, da su ga kao studenti radili sa mnogo entuzijazma. ,,Dosta nam je odmoglo što nije realizovan ovaj projekat, jer nijesmo zbog toga mogli da učestvujemo na nekim narednim konkursima. Svi smo imali najbolje namjere, ali najgore je što na kraju taj film uopšte nije snimljen’’.

U reakciji na naše istraživanje reditelj Radoslav T. Stanišić, navodi da je 60.000 eura koje je MK još 2007. dodijelilo za sufinansiranje dugometražnog igranog filma Noć crvenih palmi, čiji je on scenarista, uplaćeno producentskoj kući doo Podgorica film Miodraga Miška Popovića.

CIN-CG je kontaktirao Popovića oko ovog projekta. „Nemam komentara“, rekao je on.

Na naše istraživanje organizacija The Books of Knjige (TBOK) reagovala je srdito na svojim Fejsbuk stranicama, iako im je i tokom istraživanja bilo ponuđeno da objasne što je sa njihovim projektom za koji je MK opredijelilo podršku.

,,Od Ministarstva kulture na konkursu iz 2014. jesmo dobili 20.000 eura, ali nam do sada nije isplaćen ni jedan jedini euro jer u ugovoru stoji klauzula da se novac isplaćuje onda kad se krene u snimanje filma. Tako da se nalazimo u jednoj nelogičnoj situaciji da nam sredstva neće biti uplaćena dok ne započnemo snimanje, a snimanje ne možemo započeti dok nam sredstva ne budu uplaćena. RTCG kao koproducent učestvuje sa 25.000 eura i po ugovoru je taj novac trebao biti na računu PGS agencije, koja je zvanični producent filma, do kraja 2014. godine, a do sada je uplaćeno samo 10.000 eura jer je upravljački tim javnog servisa, evo dvije godine, uvijek imao neke druge prioritete, pa se i tu nalazimo u pat situaciji''.

Oni ističu da postoje i neki privatni subjekti koji bi uložili novac u njihov film, ali to se može desiti tek kada svoj dio uplate Ministarstvo i RTCG. Napominju i da je sve to daleko od 300.000 eura, koliko im je potrebno da snime, kako kažu, koliko-toliko gledljiv film.

TBOK problematizuju i pravila koje je na konkursima propisalo Ministarstvo: ,,Zbog veoma čudnih pravila konkursa, ljudi iz Ministarstva kulture smatraju da riječ ’sufinansiranje’ skida svaku odgovornost sa njih za sve nezavršene projekte jer se podrazumijeva da moraju postojati glavni izvori finasiranja, a da podrška države može da bude minimalna. Filmski stvaraoci na ex-YU području snimaju niskobudžetne filmove za iznose između 300.000 i 500.000 eura. Mi smo na konkursu za dugometražni film uspjeli dobiti zasad neisplaćenih 20.000 eura što je dovoljno za, otprilike, tri do četiri snimajuća dana. Da bi stvar bila jasnija valja pomenuti da toliko košta prosječna cijena reklamnog spota od 30 sekundi kojeg marketinške agencije iz regiona naplate crnogorskim firmama’’, zaključuju Buksovci.

Iz MK su ranije najavili pokretanje sudskih sporova zbog pojedinih nerealizovanih projekata, za koje su isplaćena sredstva iz budžeta. Od 2007. godine za dugometražni igrani film, opredijeljeno je oko milion i po eura. Na sajtu MK nema dostupne evidencije o izvještajima vezanim za ove projekte, niti šta je sa sredstvima koja su dodijeljena, a projekti nijesu realizovani. Duže od mjesec dana Ministarstvo ne odgovara na pitanja CIN-CG vezana za ovu temu, uprkos obećanjima. Tako ostaje nejasno na koji način Ministarstvo prati realizaciju projekata koje sufinansiraju građani. I da li uopšte prate kako se troše naši novci.

Kratki film

Za razliku od dugometražnih filmova i uglavnom istih reditelja kojima Ministarstvo kulture daje potporu, crnogorski kratkometražni filmovi postali su pravi reprezenti crnogorske kinematografije. I to sa znatno manje novca.

Na konkursu MK 2013. film Umir krvi, scenario Stefan Bošković, režija Senad Šahmanović, dobio je 8.500 eura - a prikazan je na brojnim međunarodnim festivalima u Danskoj, Finskoj, Francuskoj, Južnoj Koreji…

Slično je i sa filmovima Branislava Milatovića, koje radi po književnim djelima Ognjena Spahića, koji su prikazani na renomiranim festivalima. Scenario za film Sve to, podržan je na konkursu 2010. sa 15.000 eura. Premijerno je prikazan na Sarajevo Film Festivalu, kao prvi film iz Crne Gore koji je ušao u takmičarsku selekciju.

Projekat Porijeklo svijetla, scenario i režija Ivan Salatić, podržan je 2013. na konkursu sa 10.000. Prošle godine njegov kratki film Dvorišta uvršten je u takmičarski program Venecijanskog filmskog festivala.

Reditelj Dušan Kasalica je sa filmom Biserna obala, na prošlogodišnjem 21. Sarajevo Film Festivalu, osvojio nagradu za najbolji kratki film Srce Sarajeva. Na konkursu MK 2014. je njegov projekat podržan sa 13.000 eura.

Možda i u Ministarstvu kulture počnu da vrednuju ove uspjehe i stimulišu kvalitet, a ne klijentelističku grupu koja od konkursa do konkursa izvlači novac.

Regionalna iskustva

Za razliku od Crne Gore, svuda u regionu se novac djeli preko filmskih centara. Na sajtovima svih centara dat je detaljni pregled dodijeljenih sredstava i obrazloženja zašto je svaki film pojedinačno dobio novac.

U Hrvatskoj se novac za sufinansiranje audiovizuelne djelatnosti dijeli preko javnih konkursa, o kojima odlučuje komisija Hrvatskog audiovizuelnog centra. Subvencioniraju se dugometražni, kratkometražni, animirani i eksperimentalni filmovi. Tokom 2015. za pet dugometražnih filmova izdvojeno je 2.300.000 eura.

Veliki novac u Hrvatskoj ide na filmske festivale, kojih je u ovoj državi preko 60. Na javnom natječaju 2015. za 62 filmske manifestacije izdvojeno je 700.000 eura.

Na prošlogodišnjim konkursu Filmskog centra Srbije za sufinansiranje izabrano je 26 projekata kojima je podjeljeno milion i 400.000 eura. Na konkursu su trijumfovali mahom reditelji debitanti, dok nijesu prošli veterani poput Puriše Đorđevića, Slobodana Šijana, Lordana Zafranovića, Gorana Markovića... U Srbiji već duže traje debata da li priznati reditelji treba da učestvuju na sličnim konkursima ili je bolje da se za njih obezbijedi poseban fond. Sve da se izbjegla sadašnja situacija u kojoj reditelji poput Šijana (Maratonci, Ko to tamo peva, Davitelj protiv Davitelja) ne snima filmove već cijelu deceniju.

Fondacija za kimematografiju Sarajevo je u 2015. za pet dugometražnih filmova izdvojila oko 440 hiljada eura. Prema podacima Fondacije u periodu 2002. do 2013. podržano je 376 projekata u koje je uloženo preko 10 miliona eura, samo u proizvodnju domaćih dugometražnih igranih filmova uložila je preko šest miliona eura.

Država preko makedonske Agencije za film finasira kinematografiju sa preko 2,5 miliona eura godišnje. Za naše prilike zvuče nestvarno cifre kojima se dugometražni igrani filmovi, sa većinskim makedonskim udjelom, sufinansiraju sa preko pola miliona eura. Ulaganja daju rezultate pa se od 2009. filmovi završavaju u kontinuitetu.

U Sloveniji je za filmske subvencije tokom 2015. podijeljeno 2.700.000 eura. Posredstvom Slovenačkog filmskog centra raspisuju se javni konkursi za sufinansiranje i najviše novca ide na audiovizuelne projekte 626.000, zatim koprodukcije (250.000), za igrane, dokumentarne i animirane filmove 140.000…

Centar za kinematografiju Kosova je putem konkursa u 2015. sa 390.000 eura subvencionisao tri filma kosovskih autora, a za tri debitantska ostvarenja 110.000. Za razvoj scenarija dato je od 3.500 do 5.000 eura. Da ulaganja daju rezultate potvrda je i kosovski film Shok (Drug), rađen u koprodukciji sa Britancima, koji je ove godine nominovan, sa još četiri filma, za Oskara u kategoriji najbolji kratki film.

Otvaranje filmskog centra u Crnoj Gori je jedan od preduslova za transparentnu podjelu para i za dalji razvoj filma, ponavljaju već godinama i filmski djelatnici i nadležni iz Ministarstva kulture. Sem najava, od centra još nema ništa.

Predrag NIKOLIĆ

Povodom teksta Centra za istraživačko novinarstvio Crne Gore (CIN-CG) - “Uloženi milioni, a prikazana tri filma", koji je objavljen u Vijestima 25. marta 2016, autora Predraga Nikolića, reagovanje redakciji uputio je scenarista i reditelj Radoslav T. Stanišić, koje prenosimo u cjelosti:

“U tekstu se navodi da je podršku od 60.000 eura za scenario dobio Radoslav T. Stanišić.

Istine radi, tačno je, da je na konkursu 2007. godine, za sufinansiranje filmskih projekata Ministarstva kulture Crne Gore, scenario za dugometražni igrani film ‘Noć crvenih palmi’ scenariste i reditelja Radoslava T. Stanišića dobio 60.000 eura.

Međutim, nije tačno da je pomenuti  novac  uplaćen meni, već je uplaćen producentskoj kući doo ‘Podgorica film’ Miodraga Miška Popovića producentu filma, sa kojim je Ministarstvo kulture i potpisalo ugovor.

Dakle, ja se ni u kom slučaju ne mogu smatrati odgovornim ni prozvanim kroz vaše konstatacije i vašu priču o uloženom novcu u crnogorsku kinematografiju”, navodi se u reagovanju Stanišića.

Kotoranin Željko Bojanić (49), koji se nalazi na listi najtraženijih bjegunaca u Evropi, godinama je omogućavao dolazak najvećih svjetskih kruzera u Crnu Goru.
Prije bjekstva Bojanić se bavio i ugostiteljstvom u svom rodnom gradu. Potražuje se zbog, navodne, umiješanosti  u međunarodni šverc kokaina.
Slovenija je   raspisala  potjernicu nakon što su prikupili podatke da je od septembra 2014. do juna 2015. godine,  učestvovao u  rasturanju kokaina iz Južne Amerike u Evropu.
Uz Bojanića na sajtu “eumostwanted.eu”, Evropske policijske kancelarije - Europol,  objavljene su potjernice još za četrdesetak bjegunaca.
Prvi na listi najtraženijih bio je Salah Abdeslam, koji je tražen zbog terorističkih napada u Parizu 13. novembra prošle godine.
Salah je uhapšen ove sedmice u Belgiji.
Prema podacima Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), Bojanić je  vlasnik   firme “Balloon” koja je od 2006. godine  ovlašćeni MSC agent.
U Centralnom registru privrednih subjekata (CRPS) može se vidjeti da je  tu  kompaniju  Bojanić osnovao 11. jula 2002. godine.
Nekoliko puta je mijenjala  djelatnost - ostale zabavne i rekreativne djelatnosti, hoteli i sličan smještaj, barovi, marine.
U aprilu 2007. kao suosnivač  upisan je i Bojanićev prijatelj  Dragan Dudić Fric, koji je ubijen  u maju 2010. godine u kafiću "Moka" u kotorskom Starom gradu.
Fric je bio  blizak prijatelj i saradnik  osuđenog narkobosa Darka Šarića. U njega je pucao Ivan Vračar iz Nikšića. Tada je ranjen i Bojanić.

Dudić je u firmi “Balloon” formalno bio  godinu.
Posredstvom te firme  u novembru 2012. u Kotor je došao i megakruzer “MSC Divina”,  vrijedan 550 miliona dolara - najveći brod koji je do tada uplovio u Crnu Goru.
Taj megakruzer doplovio je sa oko 3,5 hiljada putnika.
Od 23. marta 2012. kao direktorka i zastupnica kompanije “Balloon” upisana je  Roberta Iković.
Prilikom dolaska kruzera “MSC Divina”, Ikovićeva je medijima saopštila da  je  firma u kojoj radi od osnivanja naporno radila i asistirala MSC kompaniji kako bi uvrstili Kotor kao jednu od destinacija za obilazak njihovih kruzera.
“Prvi brod ’MSC Opera’ uplovio je 2006. godine. Godišnje dođe oko 25-27 kruzera, što za Kotor svakako znači jako puno. Za sljedeću godinu imamo najavu za dolaske kruzera ’Armonia’ i ’Melody”, kazala je Ikovićeva u novembru 2012. godine.
Prema izvještajima švedskih medija u decembru 2011. godine  sa brodom “MSC Opera”, u tu zemlju pristigao je kokain vrijedan oko 21 milion dolara.
Sa tim kokainom švedski mediji su  povezivali crnogorske narkoklanove.
U  prilogu tamošnje televizije "TV 4.se" prikazana je ruta kojom je droga dopremljena do Stokholma brodom "MSC Opera", koji ima kapacitet od 2.000 putnika.
Brod je krenuo iz Rio de Žaneira u aprilu 2011. i preko Gran Kanarije i Amsterdama stigao u Švedsku 11. maja.

Zakupci lokala, računi u blokadi zbog duga

Prema katastarskim podacima, prije nekoliko godina na  kompaniju “Balloon” upisano je oko  4.300 kvadrata pašnjaka u kotorskoj katastarskoj opštini Dub. Kao osnov sticanja upisana je kupovina. Ta firma je učestvovala i u državnom   programu stručnog  osposobljavanja lica sa stečenim visokim obrazovanjem i zapošljavala  u kotorskom hotelu "Vila Duomo".

Bojanić na svoje ime posjeduje stambeno-poslovnu zgradu u Starom gradu u Kotoru i livadu od hiljadu kvadrata u Dobroti. Prema podacima Uprave za nekretnine ta imovina je stečena takođe kupovinom.
Prema CRPS podacima, on  je vlasnik  i kotorske firme “Calisto”. Tu firmu je 2002.  osnovao sa Smiljanom Samardžićem kumom Dragana Dudića Frica. Među osnivačima su i Vladimir Pavićević i Mladen Kustudić. U sklopu nje su radili  kafe barovi “Uranak” i “Trezor”. Bojanić je bio i zakupac kafića “Moka”, u kojem je ubijen Dudić.
“Calisto” se nalazi na spisku Centralne banke Crne Gore (CBCG) među   privrednim društvima čiji su računi blokirani zbog duga.
Račun te firme prema listi iz februara  je u blokadi više od dvije godine zbog duga od   27.974 eura.

Kupovali brod za kokain?

U potjernici iz Slovenije za Željkom Bojanićem opisan je i način na koji je švercovana droga.
“Identifikovani i neidentifikovani osumnjičeni djelovali su kao internacionalna kriminalna grupa u kojoj su svi imali jasno definisane uloge. Bili su u stalnim kontaktima, informisali su jedni druge i davali uputstva prilikom izvršenja krivičnih dela. Bojanić se nakon uputstva dobijenih od neidentifikovane osobe sa pseudonimima "Drug" i "Mr. X" sastao  sa M. S. i C. N. u Zagrebu 7. septembra 2014, gdje je dogovorena nabavka jahte za prevoz kokaina. Složili su se da kupe brod van Evrope, koji je bi bio namijenjen za prevoz kokaina iz Južne Amerike u Evropu", navodi se na sajtu “eumostwanted.eu” o Bojaniću.

Vladimir Otašević

Crnogorska policija skoro dvije godine  nije preduzela zakonom propisane mjere zbog dva krivotvorena ugovora koje im je prijavila Uprava za igre na sreću (UZIS). Radi se o ugovorima o koncesiji sa Lutrijom Crne Gore i američkim građaninom Markom Ivezajem, a Uprava za igre na sreću tvrdi da ih nikada nije potpisala.
Iako je prijava iz UZIS-a proslijeđena još 11. juna 2014. godine, policija je ignorisala Zakon o krivičnom postupku. Novinari Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) pitali su 19. januara policiju šta je do sada preduzeto i otkriveno u tom predmetu, ali policija ni nakon više od mjesec nije odgovorila.
Policija je po zakonu trebalo odmah da obavijesti tužilaštvo o cijelom slučaju, posebno zbog činjenice da se radi o mogućoj zloupotrebi pečata jedne državne institucije. Međutim, ako je vjerovati Državnom tužilaštvu, policija je u ovom slučaju ignorisala propisanu proceduru. Naime, nakon nepunih mjesec, Tužilaštvo je novinarima CIN-CG priznalo da im "nije dostavljeno obavještenje iz Uprave za igre na sreću, a na koje se odnose pitanja”.

Doktor pravnih nauka Aleksandar Kovačević sa Cetinja potvrdio je za CIN-CG  da je policija shodno Zakonu o krivičnom postupku bila dužna odmah da obavijesti tužilaštvo o primljenoj prijavi.
“Zakon o krivičnom postupku Crne Gore obavezuje policiju da odmah po dobijenom obavještenju - prijavi, pisanoj ili usmenoj - o postojanju osnovane sumnje da je počinjeno krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti, odmah i bez odlaganja obavijesti nadležnog državnog tužioca”, kaže Kovačević.
Prema njegovim riječima, ako policija nije preduzela ništa,  radi se u najblažem slučaju o povredi službene dužnosti policijskih službenika.
“Policija je morala da postupi po prijavi državnog organa. Ukoliko iz policije baš ništa nisu preduzeli, postoje elemenati krivičnog djela poput eventualne zloupotrebe službenog položaja, nesavjesnog rada u službi, pomoći učiniocu krivičnog djela... Naravno sve zavisno od konkretnih dokaza, koji bi se prikupili”, kazao je Kovačević.
Dodao je da su iz Uprave za igre na sreću pogriješili što o spornim ugovorima nijesu odmah direktno obavijestili i tužilaštvo.
“Osim policije, Uprava za igre na sreću je po Zakonu o krivičnom postupku paralelno morala da obavijesti i  tužilaštvo. U svakom slučaju kad je prijava došla do policije ona je morala odmah da radi po njoj, posebno kad se ima u vidu da se radi o sumnji u zloupotrebu pečata državne institucije”, naglasio je Kovačević.
Budući da policija o ovom slučaju ne želi da se oglasi, nemoguće je sa sigurnošću reći koji su policijski službenici i iz kojeg odsjeka odlučili da ignorišu proceduru koja im je morala biti svakodnevna rutina. Međutim, kada bi običan građanin prijavio falsifikovanje nekog ugovora, tog bi se slučaja prihvatio Odsjek za suzbijanje privrednog kriminaliteta,potvrdili su usmeno u policiji. Taj odsjek je inače pod nadležnošću Sektora kriminalističke policije.
Prema podacima sa sajta Uprave policije na čelu Sektora kriminalističke policije sada je Milovan Pavićević.
CIN-CG došao je do ugovora čiju je provjeru tražila Uprava za igre na sreću tvrdeći da ga oni nijesu potpisali. Radi se po svemu sudeći o krivotvorenim ugovorima o korišćenju koncesija za priređivanje igara na sreću - kladioničarskim igrama i priređivanju igara  preko interneta i drugih telekomunikacionih sredstava. Koncesije se, prema spornim ugovorima, izdaju Lutriji Crne Gore kao prvom koncesionaru i američkom građaninu Marku Ivezaju kao drugom, na pet godina.

Posao sklopljen vjerojatno falsifikovanim potpisom vrijedi više od milion i po eura. Na ugovorima su otisnuti zavodni pečati Uprave za igre na sreću, kao i potpis njenog nekadašnjeg direktora Aleksandra Moštrokola.
Moštrokol 2014. godine, kada je ugovor navodno potpisan, uopšte nije bio na čelu te institucije nego je Upravu napustio još 2011.
Moštrokol je novinaru CIN-CG saopštio da on nije potpisao sporne ugovore.
“U tom poslovnom projektu nijesam od 2011. godine”, kazao je Moštrokol.
Pored njegovog potpisa, tu su i potpisi Save Grbovića zvanog Džigi, većinskog vlasnika Lutrije Crne Gore i advokata Radovana Mandića, koji je bio punomoćnik i koji je zastupao drugog koncesionara - Ivezaja.

Prema dokumentu kojeg posjeduje CIN-CG, Ivezaj je od Uprave za igre na sreću zatražio provjeru autentičnosti ovih ugovora 11. jula 2014.
Upravo je Ivezaj sporne ugovore dostavio toj državnoj instituciji, koja je nakon toga slučaj prijavila policiji. CIN-CG je pokušao da stupi u kontakt sa Ivezajem, ali bez uspjeha.
Iz Lutrije su kazali da nikad nijesu vidjeli dva ugovora u kojima je neko zloupotrebio pečate Lutrije i potpis Save Grbovića. “Danas je svašta moguće i smatramo da bi, ukoliko je tačna ta informacija, nadležni organi to do sada utvrdili i o tome nas obavijestili”, saopštili su za CIN-CG iz Lutrije.
Oni su u opširnom odgovoru naveli i da je moguće da je “došlo do neke zloupotrebe iz kuhinje UZIS-a”. Sa druge strane advokat Mandić nije se javljao na brojne pozive novinara CIN-CG.
U svakom slučaju iz ovoga je jasno da postoji veoma opravdana sumnja da su ugovori falsifikovani. Potpuno je nejasno zbog čega je policija odlučila da ignoriše Zakon o krivičnom postupku i time otvorila sumnju da štiti počinioca krivičnog djela teškog više od milion eura.
CIN-CG je imao uvid i u obavještenje upućeno policiji, koje je 11. juna 2014. iz Uprave za igre na sreću poslao tadašnji vršilac dužnosti direktora Uprave Marko Ćulafić.

"Budući da ovaj organ nije zaključio navedene ugovore, te da u djelovodniku pod datim brojem nije zaveden ni jedan predmet, te činjenice da ovu upravu od 2012. godine zastupa vršilac dužnosti direktora, mr Marko Ćulafić, kao i da je gospodin Ivezaj dostavio kopije gore navedenih ugovora, čini se da se radi o falsifikatu, stoga vam u prilogu akta šaljemo kopiju zahtjeva i ugovora, shodno vašoj nadležnosti na dalje postupanje", između ostalog je prije nepune dvije godine policiji napisao Ćulafić.
Tadašnji VD direktora UZIS-a obavijestio je i Ivezaja da kao fizičko lice nije mogao zaključiti ugovore o koncesiji za priređivanje igara na sreću shodno članu 10 Zakona o igrama na sreću, da ugovori koje je dostavio nijesu zavedeni u toj instituciji i da isključivo on od 2012. godine zastupa Upravu za igre na sreću.

Lutrija CG: Sava Grbović nikada nije potpisao i ovjerio ugovore

Nakon nekoliko mejlova razmijenjenih sa novinarom CIN-CG iz "Lutrije Crne Gore" odgovoreno je da Sava Grbović nikada nije potpisao i ovjerio dva sporna ugovora o koncesiji, sa Ivezajem i Mandićem.
"To se veoma lako može provjeriti kod tih lica koja pominjete. Nikada nismo vidjeli dva ugovora u kojima je neko zloupotrebio pečate Lutrije i potpis Save Grbovića. Danas je svašta moguće i smatramo da bi, ukoliko je tačna ta informacija, nadležni organi to do sada utvrdili i o tome nas obavijestili", kazali su iz "Lutrije CG".
Dodali su da je Mark Ivezaj nekoliko puta, "poput mnogih, na svoj zahtjev posjetio Lutriju radi razgovora o eventualnoj poslovnoj saradnji do koje nikad nije došlo.
"Od njega smo čuli da postoje takvi navodni ugovori i obećao nam je da će ih dostaviti. Odmah po prijemu te informacije obavijestili smo UZIS i zahtijevali da preduzme aktivnosti u tom pogledu. Ivezaj nam, i pored toga što je obećao, nikada nije dostavio takve ugovore. Što se tiče Lutrije, takvi eventualni akti nisu mogli da proizvedu nikakvo pravno dejstvo što se veoma lako može utvrditi. Nemamo saznanja o tome šta je UZIS preduzeo nakon našeg obavještenja. I nama je to indikativno", kazali su iz "Lutrije".
Dodali su da se prilikom razgovora, Ivezaj pozvao na Ministarstvo finansija i UZIS koji su mu, navodno, preporučili da sa nama ostvari poslovnu saradnju.
"Iznio je prijedlog da nas uključi u internacionalno priređivanje igara na sreću putem interneta i ponudio nam je saradnju sa pravnim subjektima iz inostranstva. Do te saradnje nikada nije došlo. Tom prilikom, Ivezaja smo uputili na Ministarstvo finansija i UZIS i predočili mu uslove i procedure za zakonito obavljanje djelatnosti igara na sreću u Crnoj Gori", rekli su iz "Lutrije".
Istakli su da ih ne bi čudilo da je, mimo volje, znanja i saglasnosti Lutrije i Save Grbovića, došlo do neke zloupotrebe iz kuhinje UZIS-a...

Poslovi Amerikanca  Ivezaja u Crnoj Gori

Američki državljanin Mark Ivezaj jedan je od vlasnika firme Island Luck of Europe. Prema Centralnom registru privrednih subjekata Crne Gore (CRPS) ta se kompanija bavi uslugama „pripremanja i posluživanja pića”. CIN-CG je stupio u kontakt sa ovlašćenim zastupnikom te firme Podgoričaninom  Petrom Joksimovićem. Upravo je Joksimović u junu 2014.  u prostorijama Uprave za igre na sreću, po nalogu Ivezaja,   pisao  zahtjev za provjeru autentičnosti ugovora.
“Marka Ivezaja sam slučajno upoznao početkom juna 2014. godine i trebalo je da mu obezbijedim uslove za poslovanje u Crnoj Gori”, kazao je za CIN-CG Joksimović.

Dodao je da je za Ivezaja radio poslove osnivanja kompanije u Podgorici, prevođenja dokumenata i druge operativne poslove.
“Mogu reći da sam sa gospodinom Ivezajem išao na sastanak u Upravi igre na sreću sredinom juna 2014. i napisao na našem jeziku zahtjev za provjeru autentičnosti ugovora o koncesiji, koji je on predao Upravi za igre na sreću”, kazao je Joksimović. Dodao je da su sporni ugovori  potpisani prije nego što je upoznao Ivezaja.
“Tako da ne znam kako i kada je on stupio u kontakt sa advokatom Mandićem, čiji je potpis na njemu”, kazao je Joksimović. Saopštio je i da ga policija nije kontaktirala oko spornih ugovora, iako je u zahtjevu naveden kao "kontakt osoba".

CIN-CG objavljuje dva sporna ugovora:

Ugovor o koncesiji za priređivanje kladioničarskih igara

Ugovor o koncesiji za priređivanje igara na sreću preko interneta

Vladimir Otašević

Agencija za izgradnju i razvoj Podgorice prekršila je zakon dodijelivši krajem prošle godine posao vrijedan 25.000 eura Republičkom zavodu za urbanizam i projektovanje (RZUP), iza kojeg stoji premijerov brat  Aco Đukanović.
Prema  odluci Državne komisije za kontrolu postupaka javnih nabavki, u koju su novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) imali uvid, Đukanović je posao dobio iako nije imao neophodnu licencu za saobraćaj.
Agencija je u oktobru prošle godine tražila najboljeg ponuđača za izradu Detaljnog urbanističkog plana “Tuzi centar”, koji će se finansirati iz budžeta Glavnog grada.
Na javni poziv javio se RZUP sa firmom “Planplus” i podugovaračem “Geo&Arh projekt.”
Oni su za taj posao tražili 17.850 eura.
Sa duge strane, zajedničku ponudu dostavio je i podgorički “Winsoft” sa “Centrom za urbanizam i arhitekturu”, koji su ponudili 25.000 eura.
Nakon što je Agencija posao dodijelila Đukanoviću 12. oktobra prošle godine, iako konzorcijum nije imao licencu za saobraćaj predviđenu pozivom, “Winsoft” sa “Centrom za urbanizam i arhitekturu” se žalio Državnoj komisiji.
U februaru ove godine Komisija je odlučila da je Agencija prekršila Zakon o upravnom postupku i Zakon o javnim nabavkama, dodijelivši posao firmi RZUP.

Tim je zakonom propisano da ponuda, da bi bila ispravna i prihvaćena, mora u cjelosti da ispunjava uslove predviđene javnim pozivom.
Tenderskom dokumentacijom Agencija je tražila da ponuđač mora da ima licencu za izradu planskih dokumenata iz oblasti saobraćaja, što RZUP i “Plan plus” nijesu dostavili.
Nakon što je drugorangirani konzorcijum podnio žalbu, iz Agencije su naveli da je Zakonom o uređenju prostora i izgradnji objekata propisano da planski dokument može da izrađuje i firma koja ima zaposlenog sa licencom, kao i da preduzeća koja imaju zaposlene inženjere ne moraju da imaju pojedinačnu licencu za svaku fazu.
U odgovoru na žalbu istakli su i da im je RZUP “dokazao” da ima dva zaposlena sa neophodnom licencom.
Na primjedbu “Winsofta” da RZUP nema licencu, Agencija je odgovorila da je RZUP dobio mišljenje Inženjerske komore Crne Gore, koja je konstatovala da “izradu planskog dokumenta može da vrši pravno lice ili privredno društvo koje posjeduje licencu za izradu planskog dokumenta i da djelove planskog dokumenta mogu da izrađuju fizička lica, koja posjeduju licence planera pojedinačnih faza, a zaposleni su u pravnom licu koje posjeduje licencu”.
U Odluci Državne komisije stoji da Agencija nije potpuno utvrdila činjenično stanje, kao ni navela razloge zbog kojih je RZUP dodijelila posao.
Predstavnici “Winsoft-a” nijesu htjeli da komentarišu ovaj slučaj, kao ni to da li smatarju da je RZUP privilegovan na javnim tenderima, iako je CIN-CG više puta kontaktirao tu firmu.
CIN-CG ranije je objavio da je RZUP dobio milione eura iz državnog budžeta na ime izrade planskih dokumenata i nadzora projekata.
Agencija za izgradnju i razvoj Podgorice je, osim ovog osporenog tendera, firmi premijerovog brata dodijelila ranije više poslova.
Neki od njih su izrade i izmjene dopuna detaljnih urbanističkih planova: “Kruševac zona 2,3 i 4”, “Konik - Stari aerodrom faza III”, “Univerzitetski centar”,”Zagorič 1 - dio zone A”, kao i izrada glavnog projekta rekonstrukcije trotoara i izgradnje biciklističkih staza na više lokacija.

Premijerov brat najviše radi, ali kažu da nije privilegovan

Ponude RZUP-a okarakterisane su kao najbolje na više od 60 tendera u posljednjih pet godina. Na portalu Uprave najviše je ugovora potpisano između Direkcije javnih radova i RZUP-a. Firma Đukanovića od 2012. dobila je čak 16 poslova, među kojima su glavni projekati rekonstrukcije puteva, stalni stručni nadzori na izgradnji Studentskog doma, Zavoda za transfuziju krvi... CIN-CG je pitao Direkciju smatraju li da je RZUP privilegovan, kao i koje firme su, preko javnih nabavki, najviše poslovale sa njima u prethodne četiri godine.
Iz Direkcije je saopšteno da su, kada je riječ o ovim uslugama, najveći broj ugovora sklopili sa pet firmi, među kojima je i RZUP.
U odgovoru piše i da su, pored RZUP-a, tu i “Građevinski nadzor i laboratorijska ispitivanja”, “ING-invest”, “Institut za razvoj i istraživanja u oblasti zaštite na radu” i “Ding”.
Naglasili su da su svi ugovori sklapani po  procedurama propisanim zakonom.

Ana Komatina

Podgoričanin Mladen Bajović (43), koji se povezuje sa grupom osuđenog narkobosa Darka Šarića, bio je direktor Studentske zadruge "Podgorica", koju je godinama plaćala Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB).

Studente iz te zadruge, ANB je angažovala još od 2006. godine da čiste prostorije te institucije, što je konstatovano i u izvještaju Državne revizorske institucije (DRI) za 2011. godinu.
Bajović je sa Šarićem direktno povezan preko firme “Total Security System”.
Centar za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) došao je do podatka da je ta beogradska firma koja se bavi poslovima obezbjeđenja, 10. aprila 2008. godine osnovala svoju kćerku firmu u Podgorici, sa istim imenom - “Total Security System”.

Ta beogradska firma prema izvještaju srpskih medija bila je pod finansijskom istragom zbog veza sa narkokartelom.
Nju je 2. juna 2005. godine osnovao rođak narkobosa Darka Šarića, Pljevljak Marko Šarić, a registrovana je na adresi Šarićevog stana na Novom Beogradu.
Centar za istraživačko novinarstvo Srbije (CINS) otkrio je ranije  da je MUP Srbije  tokom 2006. i 2007. godine izdao dozvole za nabavku i nošenje osam pištolja za tu Šarićevu agenciju.
Kao izvršni direktor i ovlašćeni zastupnik podgoričke kćerke kompanije upisan je Mladen Bajović. Italijanska policija 2008. godine identifikovala je grupu Šarićevih krijumčara i tokom te godine u nekoliko akcija zaplijenila je više od 700 kilograma kokaina. Ubrzo je za Darkom Šarićem raspisana međunarodna potjernica. Sredinom novembra 2010. godine u Crnoj Gori je uhapšen njegov mlađi brat Duško Šarić.
Prema podacima Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS), nekoliko mjeseci kasnije,  24. maja 2011, Mladen Bajović postaje jedini vlasnik podgoričke firme "Total Security System”.
To je dva mjeseca prije nego što je crnogorski Viši sud 27. jula 2011. godine donio rješenje o privremenoj zabrani raspolaganja milionskom imovinom Duška Šarića. U CRPS-u se može vidjeti da je Bajović 3. decembra 2014. godine promijenio ime firme “Total Security System” u “Global Security”, odnosno devet mjeseci nakon hapšenja Darka Šarića, koje se dogodilo u martu iste godine.
Stariji Šarić je u Beogradu prvostepenom presudom osuđen na 20 godina zatvora zbog šverca kokaina i pranja novca.
Sa druge strane, Studentska zadruga “Podgorica” osnovana je u avgustu 2002. godine.
Sve do 25. avgusta 2008. godine Bajović se, prema podacima CRPS, vodio kao jedan od devet direktora te studentske zadruge.

Od 10. aprila  do 25. avgusta 2008. godine Bajović je paralelno radio kao direktor   u Šarićevoj firmi  i Studentskoj zadruzi.  U  2007. godini ANB je zadruzi u kojoj je tada formalno bio direktor Bajović uplatio više od 15.000 eura. U izvještaju DRI za 2011. godinu je pisalo da prostorije ANB-a godišnje čisti desetak osoba kojima preko Studentske zadruge “Podgorica” ona mjesečno plaća u prosjeku po 450 eura. Tako se na godišnjem nivou potroši preko 38 hiljada eura za održavanje higijene u objektima područnih jednica ANB, uključujući mjesečnu proviziju od 235 eura koju dobija zadruga.

Sadašnja direktorka ne zna koga je zamijenila

Novinar CIN-CG kontaktirao je sadašnju direktorku Studentske zadruge "Podgorica" Radu Popović koja je saopštila da Bajović  nije bio direktor te zadruge.
"Bajović nije bio direktor ove zadruge", rekla je Popovićeva. Njen odgovor, međutim, ne potvrđuju podaci CRPS.
Popovićeva je morala znati Bajovića s obzirom na to da je bila ovlašćeno lice zadruge u vrijeme kad je on bio direktor. Na pitanje novinara koliko dugo studenti te zadruge čiste u ANB-u, Popovićeva nije konkretno odgovorila. "Nisam sigurna. Nemam te podatke kod sebe. Prošle i pretprošle godine znam da nismo radili, ali ranijih godina jesmo. Nekad nas angažuju, nekad ne", kazala je Popovićeva.
Prema podacima analitičke katrice Agencije za nacionalnu bezbjednost za period od 7. do 14. aprila 2014. godine, u koju je CIN-CG imao uvid, na račun  Studentske zadruge "Podgorica" uplaćeno je oko 5.280 eura.

ANB: Bezbjednosne provjere vršimo po zakonu

Iz Agencije za nacionalnu bezbjednost saopštili su da Izbor najpovoljnijeg ponuđača za vršenje usluga održavanja
službenih prostorija Agencija za nacionalnu bezbjednost realizuje u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama;
“Sa Studentskom zadrugom ’Podgorica’, nakon okončanog javnog poziva, Agencija je imala zaključen ugovor u 2013. godini na period od godinu dana na iznos 15.000 eura, dok je u toku 2014. i 2015. godine nakon sprovedenog javnog  postupka, izabrano drugo pravno lice koje je u postupku bodovanja ostvarilo najveći broj bodova”, kazali su iz
tajne policije. Iz ANB-a su saopštili da u  skladu sa Zakonom o ANB, Zakonom o tajnosti podataka i podzakonskim aktima donijetim na osnovu njih, “vrše bezbjednosne provjere za ona lica koja poslove izvršavaju u prostorijama označenim kao bezbjednosne zone”.

Vladimir Otašević