Ni nakon više od 10 godina od ubistva policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića nema pravosnažne presude optuženima za tu likvidaciju. Do danas niko nije sačinio ozbiljnu analizu zašto su presude, u tom kontroverznom - maratonskom sudskom postupku, ukidane zbog tehničkih i grešaka u pisanju, a i dokazi misteriozno nestajali iz spisa predmeta.

Izvršna direktorica Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanac Prelević kazala je Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) da su u Izvještaju o realizaciji strategije reforme pravosuđa 2007. - 2012. predložili da država sama treba da obezbjedi nepristrasnu analizu o tome zbog čega je u tom slučaju, koji opravdano izaziva veliku pažnju javnosti, došlo do toliko ukidanja odluka.
U izvještaju, koji su uradili sa Centrom za monitoring i istraživanje (CEMI) piše da je ekspert Evropske unije Maurizio Salustro ranije pokazao zabrinutost zbog ukidanja presuda. Između ostalog tu je pomenut i predmet “Šćekić”.
Novina "Vijesti" prije nekoliko dana objavila je da jedna od uticajnih članica NATO-a za dalje pomake Crne Gore traži napredak u razrješenju više pravosudnih predmeta, između ostalog i u slučaju inspektora Šćekića, koji je ubijen 30. avgusta 2005. godine u sačekuši ispred svoje kuće u podgoričkom naselju Tološi.

Na Šćekića je tada nepoznati napadač ispalio rafal metaka. Šćekić je važio za čestitog policajca i bio je uključen u najvažije istrage zločina u Crnoj Gori. Radio je u timu koji je ispitivao ubistvo dvojice visokih policijskih funkcionera Gorana Žugića i Darka - Belog Raspopovića, te atentat na urednika "Dana" Duška Jovanovića...
Za njegovo ubistvo optuženi su Ljubo Bigović, Saša Boreta (kao nalogodavci - podstrakivači) - Ljubo Vujadinović i Milan Čila Šćekić (kao izvršioci), koji su prema posljednjoj presudi osuđeni na ukupno 120 godina zatvora. Kao motiv ubistva u optužnici su navedena Šćekićeva otkrića u istrazi o bombaškom napadu na gradilište hotela "Splendid" u Bečićima, iza kojih su kako se tvrdi u presudi stojali optuženi.
Za pomaganje u ubistvu bili su optuženi i: Alan Kožar, Vuk Vulević, njegov otac Radoslav, Danica Vuković, Goran Živković i Dušanka Vujović. Međutim, osim Kožara koji je osuđen na šest godina zatvora zbog bombaškog napada, ostali su oslobođeni optužbi da su imali veze sa likvidacijom Šćekića.

Zaštićeni svjedok

U toku tužilačke istrage pojavio se i kontroverzni zaštićeni svjedok Zoran Vlaović "Bohum" - navodno rođak nekadašnjeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića.
Vlaović je kazao da mu se Boreta tokom boravka u karantinu zatvora u Spužu, povjerio da je Čila Šćekić ubio inspektora. Naveo je i da mu je Boreta doslovce rekao da je uz njega, glavni finansijer bio Bigović... Prema njegovim riječima likvidacija inspektora koštala je koliko vrijede dva "ferarija".
U toku sudskog postupka za ubistvo Šćekića utvrđeno je da je iz suda nestao CD sa izjavom zaštićenog svjedoka Vlaovića.
Sestra ubijenog inspektora Slavica Šćekić u januaru ove godine podnijela je krivičnu prijavu protiv četvoro bivših i sadašnjih sudija Višeg suda, zbog nestanka CD-a sa iskazom zaštićenog svjedoka.
Šćekićeva je krivičnu prijavu podnijela protiv sudija Biljane Uskoković, Milenke Žižić, Valentine Pavličić i bivše sudije Slavke Vukčević. U prijavi se navodi da su sudije Vukčević, Uskoković, Žižić i Pavličić od 2009. godine do 2012. godine izvršile krivična djela nesavjestan rad u službi i zloupotreba službenog položaja nevršenjem dužnosti, što je dovelo do gubitka CD-a sa snimkom saslušanja zaštićenog svjedoka Zorana Vlaovića. Istraga o tom slučaju je u toku.
Gorjanac - Prelević je istakla da pored nedonošenja pravosnažne presude neobjašnjeni nestanak CD-a iz predmeta samo podstiče sumnje.

Naglasila je da su poslanici i sestra pokojnog Šćekića podnijeli inicijativu za istragu i utvrđivanje odgovornosti u tom slučaju, te da će i HRA pratiti šta će do kraja da bude urađeno.
Vrhovni sud je u posljednja tri dana održao sjednicu na kojoj se raspravljalo o žalbama optuženih za ubistvo Šćekića na posljednju odluku Apelacionog suda. Vrhovni sud će u narednim danima donijeti odluku po žalbi optuženih.

Sudija Apelacionog suda Dragiša Rakočević ranije je saopštio da ostaje na snazi presuda podgoričkog Višeg suda iz oktobra 2012. godine, kojom su Saša Boreta, Ljubo Bigović, Milan - Čila Šćekić i Ljubo Vujadinović osuđeni na po 30 godina robije zbog ubistva inspektora.

Pravno nevaljani dokazi
Vrhovni sud ranije je ukinuo presudu, ocjenjujući da se u ponovljenom postupku nijesu smjele koristiti izjave svjedoka Žarka Radulovića (vlasnika hotela "Splendid") i Vlaovića, jer su "pravno nevaljani dokazi".
Na tim izjavama počivale su osuđujuće presude Višeg i Apelacionog suda. Iako ih je Vrhovni sud cijenio kao pravno nevaljane dokaze, u presudi iz februara piše da je iz izjava Vlaovića dokazano da su Čila Šćekić i Vujadinović ubili policajca Slavoljuba Šćekića, i da su ih na taj zločin podstrekli Boreta i Bigović. U najnovijoj odluci Apelacionog suda pojašnjeno je da su "ispoštovana" uputstva Vrhovnog suda, i da su uzete u obzir samo one njihove izjave koje su u skladu sa zakonom.
Piše da je iskaz od Vlaovića, uzet u istrazi 28. februara 2006. godine, sačinjen u skladu sa ZKP-om i da se mogao koristiti u postupku.
Iskaz zaštićenog svjedoka Apelacioni sud je prihvatio kao istinit, iako je prije dvije godine Boreta tužilaštvu podnio krivičnu prijavu protiv Veselina Veljovića da je podstrekao Vlaovića da lažno svjedoči na sudu u slučaju Šćekić. Prema posljednjim informacijama iz tužilaštva po prijavi Borete nije rađeno.

Pat pozicija

Sestra ubijenog inspektora Slavica Šćekić kazala je za CIN-CG da je sigurna da su za likvidaciju njenog brata krivi optuženi.
"Tu nemam sumnje. Smatram i da je iskaz zaštićenog svjedoka tačan. Međutim, sigurna sam da je motiv ubistva fingiran. Moj brat nije ubijen samo zbog istrage bombaških napada na "Splendid". To se može vidjeti i u ponašanju sudova koji su u pat poziciji. Niti mogu da ih osude niti mogu da ih oslobode. Oni znaju pravi motiv, ali ga kriju...", kazala je Šćekić.

HRONOLOGIJA:
2009. -

PRVA PRVOSTEPENA PRESUDA: Predsjednik vijeća Višeg suda Lazar Aković - Na po 30 godina zatvora osuđeni Vujadinović, Bigović i Boreta. Kožar osuđen na šest godina zatvora za bombaški napad na "Splendid". Oslobođeni - Šćekić, Vuković, Živković, Vujović i Vulevići.

2010. -

PRVA DRUGOSTEPERNA PRESUDA: Predsjednik vijeća Apelacionog suda Milivoje Katnić - Ukinuta osuđujuća prvostepena presuda Višeg suda.

2011. -

DRUGA PRVOSTEPENA PRESUDA: Predsjednik vijeća Višeg suda Slavka Vukčević - Na 30 godina osuđen Čila Šćekić, Vujadinović, Bigović i Boreta. Kožar na šest zbog "Splendida".

2012. -

DRUGA DRUGOSTEPERNA PRESUDA: Predsjednik vijeća Apelacionog suda Milivoje Katnić - Ukinuta osuđujuća druga prvostepena presuda Višeg suda.

2012. -

TREĆA PRVOSTEPENA PRESUDA: Predsjednica vijeća Višeg suda Biljana Uskoković - Na 30 godina osuđen Čila Šćekić, Vujadinović, Bigović i Boreta. Kožar na šest zbog "Splendida".

2013. -

TREĆA DRUGOSTEPERNA PRESUDA: Predsjednik vijeća Apelacionog suda Milivoje Katnić - Potvrđena osuđujuća treća prvostepena presuda Višeg suda.

2014. -

PRVA ODLUKA PO ŽALBI: Predsjednica vijeća Vrhovnog suda Stanka Vučinić - Ukida se osuđujuća presuda Katnića i vraća na ponovno odlučivanje Apelacionom sudu.

2015. -

ČETVRTA DRUGOSTEPENA PRESUDA: Predsjednik vijeća Apelacionog suda Dragiša Rakočević - Na 30 godina osuđen Čila Šćekić, Vujadinović, Bigović i Boreta.

Ana Komatina i Vladimir Otašević

Sudije u Crnoj Gori najčešće kažnjavaju ljude koji su seksualno zlostavljali djecu kaznama zatvora do godinu dana i uslovnim osudama.
Rijetki su slučajevi kada su se pedofili kažnjavali sa više godina zatvora. Višegodišnje zatvorske kazne za seksualno zlostavljanje djece izrečene su 2012. godine (tri godine zatvora) i ove godine (devet godina zatvora).
U stavu 1 člana 206 važećeg Krivičnog zakonika Crne Gore piše da se počinioci obljube nad djetetom kažnjavaju od tri do 12 godina zatvora.
Na sajtu "sudovi.me" novinari Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) uspjeli su da pronađu svega 36 prvostepenih osuđujućih presuda.
Prema zvaničnim podacima koje je CIN-CG dobio iz  Vrhovnog suda, u posljednjih pet godina pravosnažno su osuđene 74 osobe zbog seksualnog zlostavljanja djece.
Na osnovu toga može se zaključiti da crnogorski sudovi selektivno objavljuju presude o seksualnom zlostavljanju djece u Crnoj Gori.
Među tim presudama, najviše je onih u kojima su osuđeni   za vanbračnu zajednicu sa maloljetnikom, a javnosti su dostupne samo po dvije presude za krivična djela dječja pornografija i obljuba sa djetetom.
Osnovni sud u Podgorici objavio je tri presude, iako je u posljednjih pet godina bilo devet pravosnažnih.
Portparolka tog suda,  Marina Kalezić, kazala je za CIN-CG da su shodno Pravilniku o anonimizaciji, sve sudije dužne da izvrše anonimizaciju pravosnažnih odluka, koje se potom objavljuju na sajtu Osnovnog suda.
“Osim toga, svim sudijama je  od strane predsjednika Osnovnog suda u Podgorici naloženo da postupe na taj način, čime će sve pravosnažne presude biti javno dostupne“, kazala je Kalezić.

Tim odgovorom ostalo je nejasno zašto se ne objavljuju sve presude.
Iz  Osnovnog suda na Žabljaku nisu objavili nijednu prvostepenu presudu za krivična djela iz sfere seksualnog zlostavljanja djece, iako su prema izvještaju Vrhovnog suda u posljednjih pet godina u tom gradu pravosnažno osuđene dvije osobe (2013. i 2014).
CIN-CG je odlučio da od pronađenih presuda -  za krivična djela nedozvoljene polne radnje, obljuba sa djetetom, dječija pornografija i vanbračna zajednica sa maloljetnikom -   sačini bazu podataka.
Na osnovu te baze  može se vidjeti da su 25 osuđenih  radno neangažovane osobe.
Tu su i pet penzionera, jedan vozač, mesar, autolimar, fizički radnik, ali i maloljetnik (jedna osoba je nekategorisana).
Sve žrtve u presudama dostupnim na sajtu Vrhovnog suda su ženskog pola. Najmlađa žrtva imala je samo četiri godine, a najstarija 17.
Od 36  presuda osnovnih sudova u Crnoj Gori  u 17 su počinioci krivičnih djela seksualnog zlostavljanja maloljetnika dobili kaznu zatvora od 30 dana do 12 mjeseci.
Uslovnih  osuda je bilo 16, i po jedna mjera bezbjednosti obaveznog liječenja, vaspitna mjera pojačan nadzor i novčana kazna od hiljadu eura.
Uprkos činjenici da je za posljednjih deset godina u Crnoj Gori registrovano oko dvije stotine slučajeva seksualnog zlostavljnja i iskorišćavanja djece, ne postoji registar pedofila niti  jedinstvena baza zlostavljane djece.
Zakonom nije predviđeno ni obavještavanje porodice čije je dijete zlostavljano da je osuđeni pedofil odslužio zatvorsku kaznu i da je ponovo na slobodi.
O slobodnom kretanju osuđenih pedofila ni na koji način se ne obavještavaju ni obrazovne institucije, škole, vrtići, sportske organizacije...

Osuđeni za zlostavljanje djece mogu biti rehabilitovani

Tokom pretrage sajta “sudovi.me” novinari CIN-CG pronašli su i dvije odluke o rehabilitaciji osoba koje su počinile krivično djelo vanbračna zajednica sa maloljetnikom. Nakon što sud rehabilituje učinioce krivičnog djela njima se briše osuda iz kaznene evidencije, kao da to krivično djelo nikada nisu ni počinili.
Jedan takav slučaj bio je u Osnovnom sudu u Danilovgradu. Taj sud 12. novembra 2013. godine donio je  odluku da se čovjeku izbriše iz kaznene evidencije krivično djelo  vanbračna zajednica sa maloljetnikom. Osuđeni koji je rehabilitovan pravosnažno je osuđen 20. februara 1997. godine.
“Imajući u vidu odredbu čl.119 st.2 tač.2 KZ, kojom je propisano da se rehabilitacija može dati licu kojem je izrečena uslovna osuda, ako u vrijeme provjeravanja i u roku od godinu dana po isteku roka provjeravanja ne učini novo krivično djelo, te naprijed utvrđeno činjenično stanje slijedi da su ispunjeni uslovi za brisanje osude osuđenom, shodno citiranoj zakonskoj odredbi”, pisalo je u obrazloženju odluke. Osnovnu sud u Beranama 20. decembra 2013. rehabilitovao je osobu, koja je 20. novembra 2009. pravosnažno osuđena da je počinila krivično djelo vanbračna zajednica sa maloljetnikom. Obrazloženje za tu rehabilitaciju bilo je slično kao u sudu u Danilovgradu.

PRAVOSNAŽNE PRESUDE ZA TRI GODINE

2011.

1 PRESUDA -   KRIVIČNO DJELO NEDOZVOLJENE POLNE RADNJE -
Zatvorska kazna šest mjeseci.

1 PRESUDA -  KRIVIČNO DJELO   VANBRAČNA ZAJEDNICA SA MALOLJETNIKOM
Zatvorska kazna četiri mjeseca i 15 dana.

2012.

1 PRESUDA -  KRIVIČNO DJELO   OBLJUBA NAD DJETETOM
Zatvorska kazna tri godine.

2 PRESUDE -    KRIVIČNO DJELO NEDOZVOLJENE POLNE RADNJE
Jedna uslovna kazna, druga zatvorska od dva mjeseca i šest dana.

1 PRESUDA -    KRIVIČNO DJELO DJEČIJA PORNOGRAFIJA
Zatvorska kazna od četri mjeseca.

7 PRESUDA -   KRIVIČNO DJELO VANBRAČNA ZAJEDNICA SA MALOLJETNIKOM
Četri uslovne kazne, dvije mjere obezbjeđenja i jedna zatvorska kazna od 45 dana.

2013.

2 PRESUDE  -    KRIVIČNO DJELO OBLJUBA SA DJETETOM
Dvije zatvorske kazne.
Jedna šest, druga 12 mjeseci.

1 PRESUDA -     KRIVIČNO DJELO NEDOZVOLJENE POLNE RADNJE
Novčana kazna od 800 eura.

3 PRESUDE -    KRIVIČNO DJELO VANBRAČNA ZAJEDNICA SA MALOLJETNIKOM
Dvije uslovne kazne, jedna zatvorska od 30 dana.

CIN-CG objavljuje bazu sa podacima iz presuda za krivična djela seksualnog zlostavljanja djece dostupnih na sajtu "sudovi.me":

TABELA SA PRESUDAMA ZA SEKSUALNO ZLOSTAVLJANJE DJECE

Ana Komatina i Vladimir Otašević

U proteklih deset godina  (2005. -2015. godina) centri za socijalni rad (CSR) u Crnoj Gori registrovali su 103 slučaja seksualnog iskorišćavanja i zlostavljanja djece, uzrasta od tri do 18 godina starosti. Zlostavljanih djevojčica je bilo 89, a  dječaka 14.
To je za CIN-CG rekla ministarka rada i socijalnog staranja Zorica Kovačević.
Policija je, za isti period, registrovala oko dvije stotine seksualno zlostavljane djece.
U Crnoj Gori ne postoji jedinstvena baza podataka o djeci žrtvama, niti o počiniocima tog gnusnog zločina.
Država se potpisivanjem Lanzarot konvencije obavezala da će napraviti registar pedofila i arhivirati njihove DNK podatke, ali to nije učinila.
U zdravstvenim institucijama u Crnoj Gori ne postoje posebno specijalizovana odjeljenja ili službe u okviru zdravstvenih ustanova koja bi radila sa djecom žrtvama seksualnog zlostavljanja.
U Opštem pregledu upitnika za Crnu Goru  o sprovođenju Konvencije Lanzarote, koji je Komitet Lanzarot usvojio  16. maja 2013. godine,  piše da u Crnoj Gori ne postoje organizacije koje se isključivo bave prevencijom i zaštitom djece od seksualnog iskorištavanja.
Ministarka Kovačević je rekla da stručni radnici CSR, kada dođu do saznanja ili sumnje  da je dijete seksualno iskorišćavano i zlostavljano postupaju u skladu sa Protokolom  o postupanju u slučajevima nasilja u porodici, koji je potpisan 2012. godine.
Hrvatska je sačinila registar pedofila 1. januara 2013. godine i do sada je u njega registovano 1. 319 pedofila. U Hrvatskoj se o problemima seksualnog zlostavljanja djece počelo govoriti tek prije dvadesetak godina.
“Do tada stručnjaci u sistemu zaštite djece o toj problematici nijesu dobijali  ni adekvatnu edukaciju niti je postojala dovoljna zakonska zaštita djece nakon što se zlostavljanje dogodilo. Radeći kao psiholog u dječjoj bolnici u Zagrebu, a istovremeno volontirajući u skloništu za žene i djecu žrtve nasilja uočila sam koliko su djeca žrtve seksualnog zlostavljanja nezaštićena i koliko, ne samo njihova porodica, susjedi, rodbina, nego i stručnjaci, radije ne vide problem nego da reagiraju i uhvate se u koštac sa neefikasnim sistemom.  Tako se, na primjer, znalo dogoditi da dijete koje je otac silovao dođe u dječju bolnicu a da problem ne bude prepoznat, a i kada bude prepoznat, dijete se pusti da se vrati tom istom ocu. Ili da dijete koje želi razotkriti zlostavljanje bude „loptano“ od jedne do druge bolnice, od jedne do druge ambulante jer se niko nije želio time baviti”, kazala je za CIN-CG Gordana Buljan-Flander, osnivačica prvog centra za zlostavljanu djecu u Hrvatskoj - Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba.
Poliklinika je počela sa radom  u decembru 2002. godine. Buljan - Flander je  prije 18 godina pokrenula i SOS liniju za zlostavljanu djecu “Hrabri telefon”.  Sa svojim je kolegama i studentima Fakulteta psihologije učestvovala u podizanju javne svijesti o toj problematici.
“Počeli smo sprovoditi istraživanja o raširenosti seksualnog zlostavljanja u Hrvatskoj, nastojeći široj javnosti, kao i stručnjacima, pokazati ozbiljnost ovog problema. Čak smo i od struke doživljavali reakcije da je to problem koji se događa samo u Americi i razvijenim zemljama, a ne u našim krajevima. Međutim, istraživanja su pokazala da je situacija ista kao u drugim zemljama u kojima se o tome samo ranije počelo govoriti, pa je izgledalo kao da problem postoji samo kod njih”, kazala je ona.

Istaživanja su pokazala  da su u Hrvatskoj svaka četvrta djevojčica i svaki šesti dječak do svoje četrnaeste godine doživjeli neki od oblika seksualnog zlostavljanja, bilo s kontaktom ili bez kontakta.
“Na sreću, Grad Zagreb i gradonačelnik Milan Bandić,  pokazali su razumijevanje za ranjivost ove djece te su podržali moju inicijativu za otvaranje Poliklinike za zaštitu djece, koja se bavi isključivo traumatizovanom i zlostavljanom djecom, jer taj problem ne može biti riješen na nevladinoj razini”, istakla je ona.
U poliklinici kojom Flender rukovodi djeluje multidisciplinarni tim stručnjaka koji uključuje psihologe, psihijatre, socijalne radnike, socijalne pedagoge, medicinske sestre, pedijatra i pravnika. Ona kaže da se od osnivanja do danas puno toga promijenilo nabolje.
“Imamo odlične zakone, puno više edukovanih  stručnjaka koji se bave djecom, a saradnja među stručnjacima i institucijama je značajno bolja, na čemu naša Poliklinika posebno insistira”, istakla je Buljan-Flander.
Ona je rekla da su takve ili slične ustanove potrebne, ne samo u svakoj državi, nego i u svakom većem gradu, jer je to mjesto gdje zlostavljana djeca ne samo da mogu reći što im se dogodilo, nego će dobiti podršku i pomoć cijelog tima stručnjaka koji će dalje sarađivati i koordinirati pružanje adekvatne pomoći svakom konkretnom djetetu.
„Svakodnevno sarađujemo sa policijom, tužilaštvom, centrima za socijalnu zaštitu, zdravstvenim ustanovama, školama i vrtićima. Sarađujemo i sa medijima, koji su važni partneri u zaštiti zlostavljane djece. Na primjer, jedne od najčitanijih dnevnih novina svakodnevno objavljuju broj Hrabrog telefona. Putem televizije često dajemo savjete djeci i roditeljima u odnosu na zaštitu od seksualnog zlostavljanja i na taj način su nam mediji saveznici u zaštiti djece“, kazala je Biljan - Flander.
Prije dvadesetak godina djeca se nisu imala gdje povjeriti, naglasila je ona. Nijesu postojali edukovani  stručnjaci koji će prepoznati simptome seksualne zlostavljanosti, niti koji će provoditi adekvatnu terapiju sa seksualno zlostavljanim djetetom. Danas stručnjaci Poliklinike uz svakodnevni dijagnostički i terapijski rad s djecom provode i edukacije učitelja, nastavnika, socijalnih radnika, policajaca, sudaca i ostalih stručnjaka uključenih u rad s djecom.
Buljan - Flander kaže  da je tretman žrtava seksualnog zlostavljanja dugotrajan, ponekad traje i više godina, posebno ukoliko je i sudski proces dugotrajan.
„Neke tretmane završimo kraće, i za godinu dana, no ostanemo u kontaktu s djetetom nekoliko sljedećih godina, barem dva puta godišnje. S obzirom da su ta djeca doživjela jedno od najtežih iskustava u životu, zaista im je potrebno i višegodišnje praćenje od strane stručnjaka“, naglasila je ona.
Od početka rada 2003.  do kraja 2014. godine u obradi u Poliklinici za zaštitu djece Grada Zagreba bilo je ukupno 12.324 djece. Samo u prošloj godini taj je broj bio  1.276 djece. U 2015. godini Flander kaže da očekuju još veći broj novootvorenih kartona.

Državne institucije još nijesu ispunile obavezujuće preporuke zaštitnika ljudskih prava i sloboda

„Imajući u vidu činjenicu da ne postoje sistematizovane baze podataka niti uredne  evidencije, ni o učiniocima ovih delikata  ni o maloljetnim  žrtvama, što  otežava praćenje ove pojave i rasprostranjenost fenomena,   mišljenja smo da bi registar umnogome doprinio suzbijanju, prevenciji i većem stepenu zaštite djece”, kazala je za CIN-CG zamjenica ombudsmana Nevenka Stanković.
Javnost registra, rekla je ona, omogućio bi protok informacija među profesionalcima koji direktno rade sa djecom i za djecu, ali i široj javnosti.

“Tako bi se osigurala  višestruka  zaštita djece od rizika da postanu žrtve seksualnih delikata. Registar bi pomogao u praćenju i onemogućavanju zapošljavanja seksualnih prestupnika na poslovima sa maloljetnicima. Registar bi i  roditeljima pružio veću sigurnost  kada je ova pojava u pitanju“, kazala je  Stanković.
Ona je rekla da je kancelarija ombudsmana  napravila istraživanje o seksualnom iskorišćavanju djece u Crnoj Gori 2011. godine, i ono se  odnosilo  na period od 2008. do 2011. godine.
„Izvještaj koji je sačinjen na osnovu rezultata sprovedenog istraživanja  predstavljen je Skupštini  – Odbodu za ljudska prava i slobode, koji je zaključcima prihvaćen. Tada su preporuke zaštitnika postale obavezujuće za nadležne organe. Taj Izvještaj  sadrži preporuke za unapređenje stepena zaštite djece koja su žrtve ili potencijalne žrtve seksualnog iskorištavanja i zloupotrebe i upućene su Ministarstvu pravde, Ministarstvu unutrašnjih poslova, Ministarstvu rada i socijalnog staranja, Ministarstvu zdravlja, Ministarstvu prosvjete, Ministarstvu turizma i održivog razvoja“, kazala je ona.
Prema podacima sa kojima zaštitnik raspolaže, kazala je Stanković, “određene mjere i radnje” su preduzimane kako bi se preporuke ispunile.
„Međutim, zaštitnik ljudskih prava i sloboda nije ni od jednog državnog organa dobio zvaničan izvještaj o preduzetim aktivnostima koje su usmjerene na unapređenje stanja u ovoj oblasti i obezbjeđivanja najvišeg stepena zaštite djeci koja su (potencijalne) žrtve ove vrste zloupotreba“, kazala je Stanković.

Roditelji ponekad ne vjeruju djeci da ih drugi roditelj siluje

Gordana Buljan Flander kaže da u  Poliklinici u Zagrebu, kada dijete dođe prvi put sa sumnjom na seksualno zlostavljanje, sa njim radi multidisciplinarni tim. Razgovor o eventualnoj zlostavljanosti sprovodi  samo jedan stručnjak.
Takođe se obavi razgovor, u smislu forenzičkog intervjua, koji obavlja samo jedan stručnjak, i sa  djetetom i sa roditeljem koji nije zlostavljao dijete. “Važno je utvrditi je li nezlostavljajući roditelj podrška djetetu,  ili eventualno zauzima stranu zlostavljača i vrši pritisak na dijete da povuče iskaz. U svojoj praksi sam imala značajan broj nezlostavljajućih roditelja koji ne vjeruju djetetu i optužuju dijete za lažna iskazivanja. U takvim situacijama preporučujemo izdvajanje djeteta iz porodice kako ne bi bilo izloženo pritisku da povuče iskaz i na taj način spašava porodicu. Ukoliko je nezlostavljajući roditelj podržavajući, njega odmah uključujemo u tretman. Svoj nalaz šaljemo policiji, tužilaštvu i centru za socijalnu zaštitu, a ukoliko je potrebno i samo vještačenje se može sprovesti u našoj Poliklinici”, objasnila je  Buljan - Flander.
Ona je rekla da u Poliklinici  imaju opremljene specijalizovane sobe s kamerama gdje se mogu sprovesti forenzički intervju,  i to obavlja edukovani stručnjak Poliklinike.
“Sudija i druge uključene strane nalaze se u drugoj prostoriji koja je audio i video linkom povezana s forenzičkom prostorijom i tako prate intervju. Oni mogu i postavljati pitanja stručnjaku koji potom prilagođava pitanje djetetu uzimajući u obzir njegov razvojni stepen i emocionalno stanje. Cijeli proces se snima i može se koristiti kao dokaz u sudskim postupcima,  te na taj način potičemo sudije da se djeca intervjuišu u prostorijama Poliklinike“,  istakla je ona.

Socijalni radnici se  strogo  pridržavaju Protokola o zaštiti djece od seksualnog zlostavljanja

Ministarka Zorica Kovačević je kazala da stručni radnici CSR, kada dođu do saznanja ili sumnje da je dijete seksualno iskorišćavano i zlostavljano, postupaju u skladu sa Protokolom. On  podrazumijeva da se odmah obavijesti policija.

„Nakon obavještavanja policije, zaposleni u CSR hitno utvrđuje plan pomoći i mjere za zaštitu u  konkretnom slučaju, rukovodeći se principom najboljeg interesa  djeteta. Tako da se nakon saznanja o seksualnom zlostavljanju djeteta, bez odlaganja,  kontaktiraju roditelji, ako oni nijesu počinioci seksualnog zlostavljanja djeteta. Shodno  procjeni situacije, direktno se izlazi na teren, posebno u situacijama kad je neophodno hitno zbrinjavanje djeteta. Prilikom prvog kontakta stručni radnici CSR sa roditeljima, koji nisu počinitelji seksualnog zlostavljanja djeteta, upoznaju ih sa pravima i načinom ostvarivanja prava, nadležnostima i postupanju CSR, kao i aktivnostima koje se mogu preduzeti u zaštiti i sigurnosti djeteta. Po potrebi se ostvaruje kontakt sa obrazovnim, zdravstvenim i drugim ustanovama i o svakoj preduzetoj radnji se sačinjava  izvještaj”, objasnila je Kovačevićeve.
Stručni tim CSR, kazala je ona,  utvrđuje individualni plan zaštite djeteta žrtve nasilja.
„Plan sadrži pripremu djeteta za davanje iskaza. Prisustvo davanju iskaza djeteta, bilo da se radi o sudu, policiji ili tužilaštvu, kao i procjenu stručnog tima da li je dijete spremno i sposobno da iskaz da.  Do okončanja sudskog postupka, CSR je dužan da omogući kontakt sa djetetom u kontrolisanim uslovima”, rekla je Kovačevićeva.
Ona je objasnila da u slučajevima kada se sumnja da je roditelj počinitelj seksualnog zlostavljanja djeteta, može se donijeti rješenje o vršenju nadzora nad vršenjem roditeljskog prava. To podrazumijeva kontrolisanje uslova u kojima dijete živi, praćenje razvoja djeteta i kontrolisanje postupaka roditelja. Može se imenovati staratelj za dijete ukoliko roditelji nisu u mogućnosti da obavljaju ovu ulogu ili postoji sukob interesa roditelja i djeteta i donijeti  odluka o izmještanju djeteta iz porodice.
„Ukoliko se dijete izmjesti iz porodice, ono se smiješta na sigurno mjesto, a potom se razmatraju mogućnosti smještaja u hraniteljsku porodicu, ako biološka porodica ne može da vrši roditeljsko pravo. Kada sud pravosnažnom sudskom presudom proglasi krivim roditelja za seksualno zlostavljanje ili iskorišćavanje djeteta, CSR pokreće, pred nadležnim sudom, postupak za oduzimanje roditeljskog prava”, kazala je Kovačevićeva.

Olivera Lakić

Svi oni koji prećute saznanje da je neko dijete zlostavljano, saučesici su u tom zločinu.
“Ljekari i medicinsko osoblje, prosvjetni radnici, komšije, čak i vjerske vođe i lideri lokalnih zajednica, treba da usvoje stav da,  ako posumnjaju na nasilje i zlostavljanje djece, to i prijave, jer u suprotnom postaju saučesnici”, kazao je šef predstavništva UNICEF-a za Crnu Goru Bendžamin Perks za CIN-CG.
On smatra da se mogu  izgrađivati kapaciteti policije ili socijalnih radnika u pogledu zaštite djece od nasilja, ali oni ne mogu da rade izolovano jedni od drugih.
U posljednjih deset godina registrovano je preko dvije stotine seksualno zlostavljane djece u Crnoj Gori. Istraživanje CIN-CG pokazuje da svi slučajevi seksualnog zlostavljanja djece u Crnoj Gori, koji su  prijavljeni policiji, nijesu prijavljeni i socijalnoj službi. Zbog toga je mnogo  zlostavljane djeca bilo lišeno njihove brige i zaštite.
“U  savremenom demokratskom društvu treba da postoji sistem dječje zaštite koji kombinuje policiju, zdravstvo, obrazovanje, socijalne radnike i sudije. Svojom međusektorskom saradnjom ove službe treba da budu sposobne da sarađuju na poštovanju i zaštiti najboljeg interesa djeteta u skladu sa međunarodnim standardima ljudskih prava”, kazao je Perks.

Na pitanje CIN-CG kakve podatke posjeduje o tretmanu djece koja su bila žrtve nekog vida zlostavljanja ili zanemarivanja u zdravstvenom sektoru i sektoru socijalnog staranja u Crnoj Gori i kakvo je njegovo mišljenje  o tretmanu djece u dijelu koji se odnosi na postupanje policije, tužilaštva i sudstva  Perks je rekao da je prva otvorena i javna diskusija o ovom problemu u Crnoj Gori održana tek 2013. godine.
“U brojnim slučajevima, situacija se popravlja. Na primjer, tamo gdje su se napuštena ili zlostavljana djeca dodatno traumatizovala smještanjem u institucije, sada postoji češća praksa smještanja takve djece u hraniteljske porodice, jer je djeci porodica  neophodna. Socijalni radnici i službenici policije sada su bolje obučeni za razgovor i brigu o djeci koja su žrtve nepovoljnih iskustava ili zločina. Radimo sa jedinicom za borbu protiv sajber-kriminala kako bi se pozabavili pitanjem onlajn nasilja. Zdravstvo ili obrazovanje dva su sektora koja su najsklonija tome da podignu uzbunu i obavijeste socijalnog radnika ili policiju ukoliko primijete da je dijete ugroženo. Ali,  trenutno ne postoje garancije da će se to uvijek desiti”, kazao je Perks.
On tvrdi da je svijet o nepovoljnim iskustvima u djetinjstvu naučio više u posljednjih dvadeset godina, nego ikada do tada. O tome smo, kaže Perks, naučili tri posebno važne stvari. Prva da su nepovoljna iskustva u djetinjstvu daleko  raširenija nego što smo ikada ranije to pretpostavljali - svako treće dijete na svijetu ugroženo je nasiljem u određenoj mjeri.
Druga je da je veća  vjerovatnoća da se ljudi koji su propatili nepovoljne okolnosti u djetinjstvu daleko lošije ostvare u životu u smislu zaposlenja, obrazovanja, zdravlja i društvenog života. I treća je ta  što takozvani 'toksični stres' i strah izazvan takvim nepovoljnim okolnostima vremenom narušavaju biološki i razvoj mozga djeteta.
On je rekao da zlostavljanje djece često počine oni koji su im najbliži.

U Crnoj Gori misle da se taj užasan zločin ne dešava ovdje

Bendžamin Perks je kazao da problemi seksualnog zlostavljanja i iskorišćavanja djece pogađaju sva društva, pa tako i crnogorsko.
“Zbog tabua koji prati ovu temu, veći dio takvih nepovoljnih iskustava ostaje skriven i nikada im se ne posveti potrebna pažnja. Upravo zbog toga što se o njima rijetko govori, većina ljudi nije svjesna štetnog uticaja ovih iskustava i kako se njima treba pozabaviti”, kazao je on.
“Prva otvorena i javna diskusija sa konkretnim crnogorskim podacima o seksualnom zlostavljanju djece, primjera radi, održana je tek 2013. godine. U Skandinaviji ili u Ujedinjenom Kraljevstvu, ta je priča pokrenuta sedamdesetih godina prošloga vijeka. Tada su tamo, kao što je danas slučaj ovdje, mnogi ljudi smatrali da je nemoguće da se tako užasne stvari dešavaju u njihovom društvu”, kazao je Perks.
On je rekao da se, “uz izuzetan rad i hrabrost pojedinih crnogorskih organizacija za prava žena, taj tabu razbija”.
“Čak i u ovakvoj atmosferi tabua, u kojoj većina žrtava nikada neće progovoriti o svojim iskustvima, svaka deseta osoba u Crnoj Gori poznaje nekoga ko je konkretno bio žrtva seksualnog zlostavljanja djece”, kazao je Perks.

Olivera Lakić

Lanzarot konvencijom o zaštiti djece od seksualnog iskorišćavanja i seksualnog zlostavljanja utvrđeno je da osobe koje rade sa djecom moraju biti provjerene i obučene, da djeca treba da budu svjesna rizika od seksualnog zlostavljanja i iskorišćavanja  i svjesna načina na koji bi mogli da se zaštite.
„Važno je da djeca znaju da je zlostavljač odgovoran za svoje ponašanje. Dijete je žrtva, i nikad ne može biti odgovorno za seksualno zlostavljanje. Zlostavljači rijetko koriste silu, odnosno fizičku agresiju. Najčešće koriste nagovaranje, prijetnje i potkupljivanje. Treba znati da seksualno zlostavljanje ne poznaje granice, događa se u svim kulturama, klasama, rasama, bez obzira na standard, i obrazovni nivo”, kazala je ZA CIN - CG prim. dr specijalista neuropsihijatar Zorica Barac-Otašević.
U Crnoj Gori, uprkos činjenici da je za posljednjih deset godina registrovano oko dvije stotine slučajeva seksualnog zlostavljnja i iskorišćavanja djece, ne postoji registar pedofila niti  jedinstvena baza zlostavljane djece.
Zakonom nije predviđeno ni obavještavanje porodice čije je dijete zlostavljano da je osuđeni pedofil odslužio zatvorsku kaznu i da je ponovo na slobodi. O slobodnom kretanju osuđenih pedofila ni koji način se ne obavještavaju ni obrazovne institucije, škole, vrtići, sportske organizacije...
„Problem predstavlja činjenica da ne mali broj pedofila radi sa djecom, što im omogućava stalni kontakt sa njima“, kazao je za CIN-CG kriminolog prof. dr Velimir Rakočević.
Pedofilija se manifestuje u različitim oblicima od kojih su najteži silovanja djece i primjena drugih oblika nasilja prema djeci,  do različitih oblika seksualnog uznemiravanja kao što su seksualne igre, odnosno kontakti sa genitalijama djece.
„Pedofili su osobe  koje imaju inverzivni oblik seksualne nastranosti, sa izrazitom sklonošću  prema djeci istog ili suprotnog pola. Problem je u tome što ih je teško prepoznati i zbog toga što nije lako izolovati profil ličnosti pedofila. U najvećem broju slučajeva te osobe neupadljivo funkcionišu, odnosno potpuno normalno obavljaju svoje poslove. Tipičan pedofil je makar spolja posmatrano osoba koja je povučena u sebe i djeluje gotovo sramežljivo“, objasnio  Rakočević.
On kaže da je najčešće slučaj da pedofili imaju samo jedan poremaćaj u dijelu seksualnog funkcionisanja koji nijesu u mogućnosti držati pod kontrolom, dok su rjeđi slučajevi u kojima kod određene osobe  pedofilija postoji udruženo sa drugim poremećajima.
„Pedofili ne posjeduju empatiju, a samim tim nijesu u mogućnosti da razumiju druge. Ukoliko ih žrtva odbije, vrlo su frustrirani i osvetnički nastrojeni. Kod njih je izražen strah od napuštanja, zbog čega su psihički labilni. Osjećaj kontrole im daju djeca kao seksualni objekti, budući da pedofili  nijesu u mogućnosti kontrolu vršiti nad zrelom osobom“, kazao je Rakočević.

Istraživanja pokazuju da su pedofili pretežno osobe muškog pola, dok su najmanje dvije trećine žrtava pedofila djevojčice starosti od 7 do 12 godina. Pedofili mogu biti  heteroseksualci,  homoseksualci ili biseksualci. Pedofili imaju naglašeno osjećanje inferirornosti i prikrivenu agresivnu crtu ličnosti.
„Nije dokazano da je pedofilija urođena. Utvrđeno je da se javlja u adolescenciji i traje do kraja života“, ističe Rakočević.
Uočeno je da pedofile karakteriše izuzetna strpljivost. Oni vrlo dobro proučavaju stanje u porodici i koriste nezadovljstvo djeteta svrstavajući se na stranu djeteta iako dijete nije u pravu. Povjerenje djeteta zadobija na način što mu daje bezrezervnu podršku.
“Zloupotrebljavajući povjerenje djeteta seksualno ga iskorišćava uz uvjerenje da žrtva to neće prijaviti. Pedofili najčešće stupaju u kontakt sa djecom putem interneta ili na školskom igralištu”, kazao je Rakočević.
U razgovoru za CIN-CG, Rakočević ističe da se  mora ozbiljno povesti računa o tim  vrstama delikta, bez obzira na činjenicu što nijesu u značajnoj mjeri zastupljeni u ukupnom kriminalitetu, jer su u pitanju najozbiljniji napadi na psihifizički integritet žrtve.
“Oficijelne strukture moraju mnogo ozbiljnije da se pozabave sprečavanjem i suzbijanjem ovog oblika kriminalnog ispoljavanja. Imam u vidu posebno teške i dugotrajne negativne posljedice koje izvršioci nanesu žrtvama. Profesionalci u državnim organima i javnim ustanovama moraju znati da  doživljaji ovih delikata u djetinjstvu  ostavljaju razorne posljedice na kasnije ponašanje i psihičko stanje žrtve, zbog čega moraju biti efikasniji u prevenciji i suzbijanju ovog oblika kriminaliteta,” navodi Rakočević.
Da bi se djetetu pomoglo da savlada negativna i šokantna iskustva, nije dovoljno fokusirati se samo na dijete,  već pomoć treba pružiti i drugim članovima porodice koji egzistiraju u istom socijalnom prostoru.
Crna Gora je shodno konvenciji Lanzarot koju je potpisala u svoje krivično zakonodavstvo predvidjela sva krivična djela iz oblasti seksalnog iskorišćavanja i seksualnog zlostavljanja djece. Ali,  još nije notirala i arhivirala podatke lica ( identitet i genetski profil, DNK)  koja su osuđena za krivična djela predviđena ovom konvencijom, bez koje nema efikasne zaštite djece od pedofila.

Nije teško prepoznati seksualno zlostavljano dijete

“Neophodno je razgovarati sa djecom o lošem ponašanju odraslih. Važno je  pričati o tome i u školi”, kaže dr Barac-Otašević.

Ona je objasnila simptome seksualno zlostavljanog djeteta .
“Ima više različitih simptoma koji bi mogli da ukazuju na seksulano zlostavljanje djece. To su  upale, infekcije, polno prenosive bolesti, znakovi ozleda u području  genitalija ili anusa. Česte su i teškoće sa spavanjem, noćne more, teškoće s hranjenjem, regresija u ponašanju, to jest kada se dijete ponaša kao da je mlađe, pa mokri u krevet ili sisa palac. Pojavljuju se i česte masturbacije, organizovanje seksualnih igara sa prijateljima, igračkama, kućnim ljubimcima,  seksualizirano ponašanje (interes za svoje i tuđe genitalije),  izgovaranje prostih riječi,  seksualizirane teme u crtežima, pričama, igrama… “, kaže ona. Kod zlostavljane djece, objasnila je  Barac-Otašević,  često se pojavljuje i pokazivanje straha od bliskog kontakta, neuobičajeno agresivno ponašanje prema članovima porodice, prijateljima, igračkama, kućnim ljubimcima.
“Javlja se nekad i strah od određenog prostora ili mjesta, strah od mraka, odbijanje ostajanja nasamo sa određenom osobom ili osobama, napad  panike, što može uključivati i vraćanje slika zlostavljanja. Može da dođe i do potrebe prikrivanja tijela odjećom (višeslojno oblačenje), do gađenja od vlastitog tijela, odbijanja održavanja higijene intimnog područja. Moguća su i rizična ponašanja na primjer samoozljeđivanje, bijeg od kuće, te gubljenje interesa za aktivnosti u kojima je dijete prije uživalo, izostajanje sa nastave...”, kazala je Barac- Otašević.
Ona je posebno istakla da roditelji  treba da obrate pažnju i ako dijete dobija poklone od nekoga, a ne umije da objasni zašto, ako posjeduje novac, a da roditelj ne zna odakle mu. “Pedofili često nagovaraju djecu na seks tako što im objašnjavaju da je to edukativnog karaktera i najčešće traže od djece da to ostane njihova tajna. Nije rijetko da djeci prijete tako što im govore  da će nešto loše uraditi njihovoj mami, sestri, bratu... U drugim odnosima (osim seksualnim) sa djecom su često pažljivi, o djeci brinu. Zbog toga često okolina i ne sumnja na tu osobu i jako se iznenade kad saznaju istinu, a nerijetko djeci ne vjeruju kad se dijete povjeri. U gotovo 90 odsto slučajeva dijete poznaje pedofila”, kazala je Barac-Otašević.

Olivera Lakić

Crna Gora se potpisivanjem Konvencije o zaštiti djece od seksualnog iskorišćavanja i seksualnog zlostavljanja Savjeta Evrope 2009. godine  obavezala da će napraviti registar pedofila, ali to još nije učinila.  Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Šućko Baković je i u posljednjem izvještaju istakao da je neophodno  formiranje jedinstvene baze podataka osuđenih za seksualno iskorišćavanje i seksualno zlostavljanje djece.

Prema podacima koje je CIN-CG dobio iz Vrhovnog suda u posljednjih pet godina za krivična djela nekog od vidova seksualnog zlostavljanja djece pravosnažno je osuđeno 74 lica. Vrhovni sud, međutim,  nema jedinstvenu bazu podataka o pravosnažno osuđenim licima za period prije 2011. godine.
Uprava policije je registrovala oko dvije stotine djece   seksualno zlostavljane  u proteklih deset godina. To je, međutim, samo broj registrovanih slučajeva.  Kriminološka istraživanja pokazuju da na jedno takvo prijavljeno krivično djelo  ima najmanje deset neprijavljenih slučajeva.
Zato što nema posebne kaznene evidencije pedofila, a niko ih ne nadzire,  oni koji su zlostavljali  djecu mogu to ponovo da učine. Država ne obavezuje poslodavce da, prije nego daju zaposlenje  provjere da li je kandidat za posao pedofil.  Zbog toga  pedofili  nesmetano mogu da rade u vrtićima, školama, igraonicama, zdravstvenim ustanovama, dječijim odmaralištima...
Ne postoji ni zakonska odredba koja obavezuje nadležnu instituciju da obavijesti porodicu da je pedofil koji im je zlostavljao dijete izašao iz zatvora.
Za razliku od Crne Gore,  Velika Britanija, Norveška i Belgija  imaju registre pedofila koji su javni  i svima dostupni kako bi se djeca zaštitila.
Javni registar pedofila ima i Makedonija, koja još nije članica Evropske unije. Oni su ga, saopšteno je CIN-CG iz vlade Makedonije,  formirali u januaru 2012. godine, kada je u toj zemlji stupio na snagu “Zakon o posebnom registru lica koja su pravosnažno osuđena za krivična djela seksualne zloupotrebe maloljetnih lica i pedofilije”.
“Zaključno sa 15. septembrom 2015. godine broj registrovanih osuđenih pedofila je  197, od kojih je njih 38 na slobodi. Poseban registar za osuđena lica sa pravosnažnim presudama za krivična djela seksualne zloupotrebe maloljetnika i pedofilije do sada je na internet stranici posjetilo 276.223 ljudi”, kazao je za CIN - CG Marjan Gijovski, portparol Ministarstva rada i socijalne politike Makedonije.

“Hrvatska je sačinila registar pedofila 1. januara 2013. godine i do sada  je u njega registovano  1319  pedofila”, kazao je CIN -CG Sergej Abramov, portparol Ministarstva pravosuđa Hrvatske.  Hrvati su to, kazali su iz tog ministarstva, uradili  slijedeći praksu evropskih zemalja i niz međunarodnih akata od kojih je najznačajnija Lanzarot konvencija.
Za razliku od Makedonaca, koji su registar pedofila učinili javnim i dostupnim javnosti, Hrvati podatke iz registra dostavljaju na zahtjev suda, državnog tužilaštva i policije. U Makedoniji registar vodi Ministarsvo rada i socijalne politike, a u Hrvatskoj Ministarstvo pravde.
Iz makedonske vlade su rekli da su formiranjem registra pedofila stvorili bazu podataka koja omogućava bolje praćenje stanja i preuzimanje aktivnosti za rano prepoznavanje i adekvatno postupanje.
“Cilj nam je da spriječimo traumatska iskustva i dalekosežne posljedice po fizičko i mentalno zdravlje djece. Donošenjem tog zakona podigla se svijest javnosti o problemu seksualne zloupotrebe djece i pedofilije, a istovremeno se motivišu roditelji i djeca, koja su već bila izložena seksualnoj zloupotrebi i pedofiliji, da prijavljuju te slučajeve”, rečeno je CIN-CG.  Registar je, kazali su, u Makedoniji formiran u roku od šest mjeseci od donošenja Zakona.
U Hrvatskoj se registar pedofila nalazi u okviru kaznene evidencije, u okviru popisa pravosnažno osuđenih lica za krivična djela seksualno zlostavljanje i iskorišćavanje djece.
Hrvatska je  osnivanjem  registra, kazali su za CIN-CG,  iskazala snažno uvjerenje da je seksualno zlostavljanje djece, posebno dječija pornografija i prostitucija i sve vrste seksualnog zlostavljnjanja djece, pogubna za zdravlje i psiho- socijalni razvoj djeteta.

“ Zakonskim mjerama osiguraće se uslovi da u zanimanja čije obavljanje podrazumijeva redovne kontakte sa djecom, budu  izuzeti počinioci tih krivičnih djela”, rekli su iz ministarstva pravosuđa Hrvatske. Oni su objasnili da je zakonom regulisano da, kada se radi o zaposlenju na mjesta koja podrazumijevaju redovne kontakte sa djecom, poslodavac može uz saglasnost osobe za koju se traže podaci, da zahtijeva  izdavanje posebnog uvjerenja da nije osuđivan za krivična djela seksualnog zlostavljanja i iskorišćavanja djece.
Hrvatska, kao članica EU, razmjenjuje podatke iz registra pedofila, ali i iz kaznene evidecije,  sa ostalim državama  članicama EU i to rade  preko informatičkog sistema ECRIS - European Criminal Records Information System.

Registar bi onemogućio pedofile da budu u blizini djece

CIN-CG je prikupio  imena pravosnažno osuđenih za sva krivična djela seksualnog zlostavljanja i iskorišćavanja djece u Crnoj Gori u posljednjih pet godina. Zbog djece žrtava,  koja bi mogla da se prepoznaju i time bi im se, zasigurno,  ponovo nanijela bol i trauma, nijesmo objavili ni inicijale pedofila.
Država bi, međutim,  sređenim registrima, prema standardima koje traži Savjet Evrope i  crnogorski ombudsman,  mogla da kontroliše pedofile  i zaštiti djecu od njih.
“Registar ima preventivno djelovanje na način da će eliminisati osobe osuđene za seksualne delikte na štetu djece i maloljetnika da uopšte konkurišu za određene poslove kojima bi mogli imati bliski kontakt sa djecom”, rekli su iz ministarstva pravosuđa Hrvatske.

„Ono što nama u Crnoj Gori nedostaje u normativnoj oblasti jeste zakon o posebnim mjerama za sprečavanje vršenja krivičnih djela protiv polne slobode prema djeci u cilju potpune implementacije Konvencije savjeta Evrope. Taj zakon bi uspostavio mehanizme evidencije i mjere kontrole  bivših počinilaca seksualnih delikata prema djeci, što bi doprinijelo smanjenju krivičnih djela seksualnog kriminaliteta na štetu djece i maloljetnika“, tvrdi kriminolog prof. dr Velimir Rakočević za CIN-CG.

Ombudmsan tražio formiranje registra pedofila 2011.godine

Ombudsman je još 2011. godine preporučio Ministarstvu pravde da predloži vladi da se odredi državni organ za prikupljanje i  čuvanje podataka o identitetu i genetskom profilu lica osuđenih za pedofiliju, u skladu sa Konvencijom savjeta Evrope.
Iz Ministarstva pravde CIN-CG-u nijesu odgovorili da li su to učinili i kada će i ko će napraviti taj registar i ko će moći da vidi podatke u njemu.
„Obaveze Crne Gore prema Konvenciji o zaštiti djece od seksualnog iskorišćavanja i seksualnog zlostavljanja je da Crna Gora, shodno ovoj Konvenciji, u svoje krivično zakonodavstvo ugradi sva krivična djela iz oblasti seksualnog iskorišćavanja i seksualnog zlostavljanja djece. Međutim, nije notirala i arhivirala podatke lica (identitet i genetski profil, DNK)  koja su osuđena za krivična djela predviđena ovom Konvencijom. Ovo bi svakako doprinijelo efikasnijoj zaštiti djece“, kazao je Rakočević.

Olivera Lakić

Tada dvanaestogodišnja djevojčica, u ovoj priči zvaćemo je  Malena, prvi put je evidentirana u Centru za socijalni rad (CSR)  u decembru 2008. godine.
Policija je tog decembra  našla na ulici i smjestila je  u Centar za djecu i mlade “Ljubović" jer je,  obrazložili su,  “ skitala, prosila, bavila se prostitucijom i išla u druge gradove bez znanja i odobrenja roditelja.”
Trafikovana je, više puta silovana i na razne načine zlostavljana od ljudi koji nijesu odgovarali za ta zlodjela.
Malena je jedno od sedmoro djece siromašnih roditelja.
U izvještaju Stručnog tima CSR, u koji je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN CG) imao uvid, o Malenoj piše da je nju nekoliko godina ranije udario automobil i da je nakon toga oboljela od epilepsije. Republička komisija za pregled djece i omladine ometene u  razvoju zaključila je da  dijete ima teške smetnje.
Od kada je prvi put registrovana u CSR,  ona je zbog prosjačenja, skitnje, prostitucije i asocijalnog ponašanja u centru „Ljubović“ boravila u decembru 2009. i junu 2010. godine.
U  decembru 2010. godine protiv nje je  pokrenut krivični postupak zbog  teške krađe. Krađu je učinila u gradu koji je sto kilometara udaljen od grada  gdje su joj živjeli roditelji.
U tom trenutku,  tražili su je  i zbog svjedočenja na sudu u predmetu koji se vodio protiv nekoliko starijih muškaraca koji su bili osumnjičeni, a neki su kasnije i osuđeni  da su seksualno zlostavljali i iskorišćavali njenu drugaricu. Nijesu je  našli.
Našla je srbijanska policija godinu kasnije. Subotička policija je privela   jer je “bez saglasnosti i pratnje roditelja boravila na stranoj teritoriji”.
Policija Subotice obavijestila je   nadležne u Crnoj Gori da “postoji osnovana sumnja da je djevojčica žrtva trgovine ljudima”. Nadležni u Srbiji  odmah su je smjestili  u Dom za djecu „Kolijevka“ i o svemu obavijestili nadležne institucije  u Crnoj Gori.
Malena  je u Crnu Goru dovedeno u martu 2012. godine i smještena  u Sklonište za žrtve trafikinga. Istog tog mjeseca djevojčica  je pokušalo samoubistvo.
Aida Petrović, koordinatorka Skloništa za žrtve trgovine ljudima 12. aprila 2012 godine, obratila se za pomoć  ombdusmanu i obavijetila ga  da je “veoma zabrinuta za djevojčicu”.
“Nadležne institucije ne postupaju u najboljem interesu za dijete, s obzirom na to da je potencijalna žrtva trafikinga, nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja”, piše u obraćanju Petrovićeve ombdusmanu.
Zaštitnik ljudskih prava Crne Gore je, nakon što se upoznao sa slučajem Malene,  rekao   da je “propuštanjem nadležnih organa da preduzmu odgovarajuće radnje i mjere  ugroženo  jedno od osnovnih prava djeteta - pravo na život, opstanak i razvoj”.
Pored toga, prekršen je Ustav Crne Gore,  domaće zakonodavstvo i brojne konvencije o pravima djeteta, koje je Crna Gora potpisala.
Aida Petrović je tražila da se dijete negdje smjesti jer je  Vladino Sklonište za žrtve trafikinga prestalo da radi.  Na dan zatvaranja skloništa, 17. aprila 2012. godine,  petnaestogodišnja Malena, ponovo je smještena u Centar “Ljubović".
Kada su u Centru “Ljubović”, dan nakon što je dijete smješteno kod njih, iz  dokumentacije  vidjeli da se  radi o djetetu žrtvi trafikinga, odmah su tražili da je preuzme CSR.
Preselili su je  u  NVO “SOS telefon za djecu i žene žrtve nasilja” u Nikšiću.
CSR  je procijenio tada da joj  nije u potpunosti siguran povratak u njenu porodicu,  “jer trojica ljudi za koje postoji sumnja da su je trafikovali, žive u neposrednoj blizini njene familije”.
Nakon toga, kratko su je smjestili  kod strica, a onda je, u novembru 2012. godine,  nakon svađe sa bratom od strica, pobjegla i niko nije znao gje je.

Pojavila se ponovo  kada su je, polumrtvu, nepoznate osobe ostavile ispred zgrade Hitne medicinske pomoći u Podgorici.
Ljekari su je prema saznanjima CIN-CG, jedva oživjeli jer je bila teško pretučena i silovana. Tada je imala samo 16 godina.
Gdje je Malena sada CIN-CG nije uspjeo da sazna i pored višemjesečnog istraživanja.
Ne zna se  ko je sve fizički i seksualno zlostavljao bolesnu djevojčicu,  ko joj je plaćao seksualne usluge, ko je silovao, trafikovao. Nepoznato je i da li su njeni roditelji odgovarali jer su dijete zanemarili.
Isto tako, nije poznato da li je neko u  državnim institucijama odgovarao jer dijete nije zaštićeno,  a bili su obavezni i dužni da to učini.

Dijete u sudnici oči u oči sa  nastavnikom zlostavljačem

Razredni starješina jedne osnovne škole bio je optužen da je seksualno zlostavljao učenicu.
Dijete je prijavilo roditeljima šta de desilo, a roditelji policiji  i počeo je mučan sudski proces.
Sve se završilo oslobađajućom presudom za prosvjetnog radnika i njegovim ekspresnim penzionisanjem.
Djevojčica je u toku postupka više puta saslušavana, što je zabranjeno crnogorskim zakonodavstvom i Konvencijom o pravima djeteta.
Dijete je pred sudom  saslušavano  u prisustvu nastavnika koji je seksualno zlostavljao, a njenim saslušanjima su čak prisustvoala  i djeca iz škole koju ona pohađa.
Pedagoškinja specijalizovana za ovakve slučajeve  je upozoravala da višestruko saslušavanje i fizičko suočavanje sa okrivljenim,  u prisustvu djece iz razreda, može veoma štetno uticati na psihu djeteta.
Djevojčica je tokom svakog saslušanja plakala. Roditelji su se žalili i ombudmanu i sudu.
I  zaštitniku ljudskih prava se bavio ovim slučajem i utvrdio da sud nije postupio po zakonu.
Na kraju je porodici  ponuđeno da se saslušanje djevojčice ne obavlja više u gradu u kojem je do tada vođen proces, već u Podgorici, jer samo u glavnom gradu postoje tehničke mogućnosti da se sve obavi preko video linka i u skladu sa zakonom.
Osim što je  sud to ponudio roditeljima, ništa nije učinio da obezbijedi takvo saslušanje, a roditelji djevojčice nijesu imali novca da putuju u drugi grad.

Tužilac dugo saslušavao dijete

U jednom nedavnom slučaju, kada je nastavnik seksualno zlostavljao dijete, zaštitnik ljudskih prava i sloboda je napisao da su policija i Centar za socijalni rad postupili u skladu sa svim međunarodnim i nacionalnim propisima.
Utvrđeno je i da je reakcija škole koju dijete pohađalo bila prilično dobra, ali da, ipak, uprava škole i psihološko pedagoška služba nijesu preduzele baš sve radnje u cilju zaštite dostojanstva i prava na privatnost djeteta.
“Ono što zabrinjava je postupanje državnog tužilaštva u konkretnom slučaju, koje je vremenski veoma dugo uzimalo iskaz djeteta ne vodeći računa o njegovom psihičko emotivnom stanju”, upozoreno je u izvještaju ombudsmana.

Olivera Lakić

Djecu u Crnoj Gori seksualno zlostavljaju roditelji, rođaci, komšije, nastavnici, njima nepoznati ljudi, prijatelji njihovih roditelja, roditelji njihovih drugara, stari ljudi...
Niko u Crnoj Gori ne zna koliko ima pedofila i odakle  vrebaju, jer ne postoji registar počinilaca tih krivičnih djela.
Ne zna se ni tačan broj djece žrtava seksualnog zlostavljanja i iskorišćavanja.
Podaci o djeci žrtvama tog užasnog zločina i onima koji su se nad njima  iživljavali, različiti su od institucije do institucije.
Od 1. januara 2004. do  31. decembra 2013. godine  Uprava policije registrovala je da je 181 dijete bilo seksualno zlostavljano.
Ko su ljudi koji tako gnusno zlostavljaju djecu? Gdje rade? Gdje žive? Da li su i sada u blizini djece?
Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) došao je do podatka da je Ministarstvo rada i socijalnog staranja registrovalo, za isti period, znatno manje počinilaca ovog djela od policije - tek 97.
Da li to znači  da  je policija 84 zlostavljane djece, grubo kršeći zakon, ostavila bez socijalne zaštite jer nije obavijestila nadležene socijalne centre?
Kako su moguće ovolike razlike u podacima CIN-CG u policiji nije uspio da sazna.
Kada je CIN počeo sa istraživanjem iz policije su odbili zahtjev da odrede sagovornika koji bi, između ostalog,  i  to mogao da objasni. Iz te institucije su kazali da “procjenjuju da već dati podaci i odgovori opravdavaju ulogu policije, s obzirom da se radi o pojavi (nastranosti, seksualnoj sklonosti prema djeci istog  ili suprotnog pola), a ne kvalifikaciji krivičnog djela”.
„Policijski službenici su, od početka ove, 2015. godine, registrovali dva krivična djela obljuba nad djetetom, jedno u Podgorici i jedno u Andrijevici“, kazala je za CIN portparol Uprave policije Tamara Popović.

Ona je rekla da su oba zlostavljana djeteta ženskog pola.
Ministarka rada i socijalnog staranja Zorica Kovačević kazala je, međutim, za CIN-CG da ove godine nemaju nijedan prijavljeni slučaj!
Ministarstvo rada i socijalnog staranja, samo za prvu polovinu prošle godine imalo je  evidentiranih  12 slučajeva seksualnog iskorišćavanja i zlostavljanja djece.
U  odgovoru iz policije koji je CIN-CG dobio  nema ni podatka  koliko je do sada ljudi odgovaralo pred zakonom jer su prećutali saznanje ili  sumnju da je neko dijete seksualno zlostavljano. Koliko je roditelja kažnjeno jer su, zbog sramote, straha ili nekog drugog razloga, ćutali da im dijete siluje bračni drug, komšija, nastavnik, rođak... Nema ni riječi o tome kako se i na koji način ljudi mogu animirati i ohrabriti da prijave da je neko dijete seksualno zlostavljano.
CIN-CG je ostao uskraćen za odgovor na koji način policija preventivno djeluje kako bi zaštitila djecu od pedofila, da li i na koji način nadziru prestupnike, makar one koji su osuđivani da su seksualno zlostavljali djecu.
Na pitanje CIN-CG  zašto se u CG ćuti o ovoj pojavi kriminolog Velimir Rakočević je kazao da je to zbog toga što se pogrešno vjeruje da pedofilije u Crnoj Gori nema.
„U Crnoj Gori se  ne govori o pedofiliji najviše zbog toga što  se pogrešno smatra da ova pojava nije u većoj mjeri zastupljena kod nas. Treba naglasiti da je kod ovog kriminalnog fenomena tamna brojka posebno izražena. Kriminološka istraživanja pokazuju da na jedno prijavljeno krivično djelo seksualnog iskorišćavanja i seksualnog zlostavljanja djeca dolazi najmanje deset neprijavljenih slučajeva. Brojni su razlozi zbog kojih većina ovih delikata ostaje neprijavljena. Pored neprepoznavanja indicija koje ukazuju na ovu pojavu treba istaći  i da se žrtve često plaše pedofila zbog čega ne smiju prijaviti zločin. Strah postoji i kod članova porodice, posebno od toga da problem dospije u medije. Porodica djeteta žrtve se plaši da će biti osuđeni od strane okoline. Djeca se često povlače u sebe i ne pričaju o problemu koji imaju“, objasnio je Rakočević.

Nedavno je završen sudski postupak protiv nastavnika  koji je seksualno zlostavljao trinaestogodišnjeg dječaka. Nastavnik je osuđen na devet godina zatvora. To je prva ozbiljna kazna za to gnusno krivično djelo izrečena u crnogorskim sudovima.  Taj vremešni prosvjetni radnik je, nakon što je otkriveno što je radio djetetu,  podnio  zahtjev za penzionisanje. Godinama je davao djeci privatne časove iz svog predmeta, ali samo dječacima. Nije poznato je  li  policija istraživala da li je taj pedofil seksualno zlostavljao još dječaka kojima je davao dopunske časove u svom stanu.
Na sud nikada nije stigao  otac tri djevojčice i jednog dječaka, iz jednog sela u blizini Podgorice, koji je, prema svjedočenjima, svoju djecu godinama seksualno zlostavljao. Jedna od kćerki, koja se odvažila i  prijavila oca da je siluje od kada zna za sebe, ohrabrila je mlađe sestre i brata da i oni to priznaju. Dug i mučan istražni proces, nemogućnost smještaja djece daleko od oca zlostavljača i majke koja je ćutala o svemu, natjerali su djecu da odustanu od svega i zaćute. Nikad se nije utvrdilo šta se zaista desilo u ovom slučaju.
Seksualno zlostavljanje djece u Crnoj Gori i dalje je tabu. O tome  se,  uglavnom, ćuti ili govori ispod glasa. Oni, u čijim porodicama su djeca bile žrtve, često ne govore o tome niti traže pravdu jer se plaše stigme. A oni van porodice koji sumnjaju, ili znaju da je neko  dijete zlostavljano, često žmure jer ih se ne tiče, a i ne događa se njima. Zbog toga  djeca postaju višestruke žrtve - zlostavljača, porodice, sredine, državnih institucija...
Kada je sa lisicama na rukama  šezdesetogodišnji pedofil doveden na saslušanje jer je godinama seksualno zlostavljao djevojčicu iz komšiluka, članovi njegove porodice  su za dijete žrtvu novinaru CIN -CG  rekli  da je “kurva” i da “svako može sa njom da bude za pare”. Djevojčica je u tom trenutku imala 13 godina. Taj pedofil, čija žrtva je bila mlađa od njegovih unuka, osuđen je  na  tri godine zatvora.
Zakonom nije moguća amnestija za počinioca krivičnih djela iz oblasti seksualnog zlostavljanja i seksualne eksploatacije maloljetnika. Ali, problem je što su mnogi od ovih zločinaca  amnestirani jer nikada nijesu ni procesuirani. Na slobodi su i vrebaju nove žrtve.

Nejasna evidencija policije o prijavljenim slučajevima

Prema evidenciji Uprave policije, od 1. januara 2004. do 31. decembra 2013. godine  šest djevojčica i jedan dječak, mlađi od 14 godina, seksualno je zlostavljano u Herceg Novom. Jedna djevojčica i jedan dječak imali su između 14 i 16 godina, a dvije djevojčice su bile starije od 16 godina.
U Tivtu je seksualno zlostavljana jedna djevojčica mlađa od 14 godina, i jedna između 14 i 16 godina. Isto je evidentirano i  u Andrijevici.
Međutim, u statistici koju je Uprava policije dala za CIN -CG,  u tabeli se, greškom ili ne, još jednom pominje Tivat. Piše da je, pored dvije djevojčice, seksualno zlostavljano još desetoro djece. Prema toj statistici, još pet djevojčica i jedan dječak uzrasta do 14 godina je seksualno zlostavljano. Pored toga, seksualno su zlostavljane i tri djevojčice starosti od 14 do 16 godina i jedna između 16 i 18 godina.
U Beranama je seksualno zlostavljano 18 djevojčica. Šest djevojčica mlađih od 14 godina, šest  starosti od 14 do 16 godina i šest od 16 do 18 godina starosti.
U Bijelom Polju tri djevojčice mlađe od 14 godina bile su žrtve, četiri između 14 i 16 i dvije od 16 do 18 godina. Kao i u slučaju Tivta, policijska evidencija je dupla i za ovaj grad. U drugoj koloni piše da su zlostavljane četiri djevojčice starosti do 14 godina, tri od 14 do 16 godina i dvije od 16 do 18 godina.

U Plužinama je policija evidentirala jedan slučaj seksualnog zlostavljanja djevojčice između 14 i 16 godina. Na Cetinju žrtva je bila jedna djevojčica stara do 14 godina i jedna između 16 i 18 godina.
U Pljevljima su seksualno zlostavljane dvije djevojčice mlađe od 14 godina. U Baru je četvoro djece bilo žrtva seksualnog zlostavljanja - jedan dječak i jedna djevojčica mlađi od 14 godina i jedan dječak i jedna djevojčica između 14 i 16 godina. U Nikšiću je žrtva bila jedna djevojčica mlađa od 14 godina i četiri dječaka istog doba. Pet djevojčica, između 14 i 16 godina, seksualno je zlostavljano u tom gradu.
U Podgorici  je, prema evidenciji policije, seksualno zlostavljano 11 djevojčica mlađih od 14 godina i 13 djevojčica i 29 dječaka između 14 i 16 godina. Žrtve su bile i dvije djevojčice i dva dječaka između 16 i 18 godina.
U Ulcinju je bilo sedam djevojčica mlađih od 14 godina, četiri starosti od 14 do 16 i dvije između 16 i 18 godina.  U Danilovgradu seksualno je zlostavljana jedna djevojčica i jedan dječak starosti do 14 godina i jedan djevojčica i jedan dječak između 14 i 16 godina.
U Mojkovcu 14 djevojčica i jedan dječak  mlađi od 14 godina bili su žrtve seksualnog zlostavljanja, jedna djevojčica i jedan dječak starosti između 14 i 16 godina i dvije djevojčice strarosti od 16 do 18 godina.
U Rožajama je evidentirano osam slučajeva seksualnog zlostavljanja djece. Četiri djevojčice i jedan dječak mlađi od 14 godina i tri djevojčice između 16 i 18 godina.

Najmlađa žrtva seksualnog zlostavljanja mlađa od godinu

Podaci Ministarstva rada i socijalnog staranja, za isti perod, međutim, potpuno su drugačiji. Oni su za CIN -CG kazali da su u tih deset godina  centri za socijalni rad registrovali 97 slučajeva seksualnog iskorišćavanja i zlostavljanja djece, 81 djevojčica i 16 dječaka.

U njihovoj evidencije piše da je u Podgorici, Cetinju, Danilovgradu i Kolašinu žrtve seksualnog nasila bilo šest djevojčica i dva dječaka, starosti od 5 do 14 godina.
U Pljevljima i na Žabljaku, gdje policija nema ni jedan slučaj, oni su evidentirali dvije djevojčice žrtve seksualnog zlostavljnja, starosti od osam i devet godina.
U Plavu, gdje policija takođe nema podatak da je počinjeno to krivično djelo, Centar za socijalni rad (CSR) je registrovao da je seksualno zlostavljano 12 djevojčica i šest dječaka. Najmlađe zlostavljano dijete nije bilo staro ni godinu dana. Najstarije je imalo 16 godina.
U Nikšiću, Šavniku i Plužinama,  CSR je u proteklih deset godina zabilježio 20 slučajeva seksualno zlostavljanih djevojčica i jedan slučaj u kojem je žrtva bio dječak. Žrtve seksualnih predatora su bile stare između 6 i 18 godina. U isto vrijeme policija u Šavniku nema ni jedan zabilježen slučaj, u Plužinama je evidentirala samo jedan, a u Nikšiću 10.
U Beranama i Andrijevici CSR je zabilježio da je osam djevočica, uzrasta od šest do 16 godina seksualno zlostavljano. U Baru i Ulcinju 13 djevojčica i tri dječaka uzrasta od pet do 17 godina.U Kotoru , Tivtu i Budvi sedam djevojčica, starosti od 13 do 16 godina, seksualno je zlostavljano. Policija u Budvi i Kotoru nema ni jedan zabilježen slučaj.
U Rožajama, prema evidenciji CSR, sedam djevojčica je seksualno zlostavljano. Bile su stare između pet i 14 godina. U Herceg Novom žrtve su bile dvije djevojčice i jedan dječak, uzrasta između pet i 16 godina. U Bijelom Polju i Mojkovcu u registru CSR su četiri djevojčice i tri dječaka, uzrasta od 13 do 15 godina.

Olivera Lakić

U Kineskoj kompaniji  “China Road and Bridge Corporation” (CRBC) saopštili su juče da su  zabrinuti  zbog informacije da je jedan od podizvođača na izgradnji autoputa  i firma Darka Šarića “Mat company”.

Iz te kompanije tvrde da nijesu angažovali  kompaniju prvostepeno osuđenog narkobosa, niti da su zaključili bilo kakav ugovor.

“Takođe, naša kompanija ne posjeduje informacije da je 'Mat Company' angažovana na projektu izgradnje autoputa, već smo ove navode saznali iz medija”, piše u saopštenju.

Iz kineske kompanije objasnili  su  da je ponudu za izvođenje pripremnih radova dostavila kompanija “Montenegropetrol”, kako tvrde, “sestrinska firma” kompanije “Transpetrol”.

Prema njihovim riječima, “Montenegropetrol”  angažovana je kao podizvođač nakon odobrenja Ministarstva saobraćaja i pomorstva, na čijem je čelu Ivan Brajović.

Kazali su  da su od kompanije “Montenegropetrol” zatražili da im razjasne tu situaciju, poručivši da su “duboko zabrinuti zbog ovog pitanja”.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) ranije je objavio da je mehanizacija firme osuđenog narkobosa Darka Šarića “Mat company” angažovana  na izgradnji pripremnih radova na autoputu Bar - Boljare.

Iz Uprave za imovinu saopšteno je da su radne mašine preduzeća “Mat company” 1. avgusta prošle godine dali u zakup pljevaljskom preduzeću “Tim company”.

Na čelu “Tim company” je Muhamed Delagija - Šarićev poslovni saradnik, pa mnogi spekulišu da se stvarni vlasnik zapravo nikada nije ni promijenio.

CIN-CG došao je do podatka da su zakupac imovine Šarića i vlasnik “Tim company” u aprilu   potpisali interni ugovor sa podgoričkom kompanijom “Transpetrol”.

Mehanizacija i vozila firma “Municipijum” i “Mat company” korišćena je mjesecima u mjestu Jabuka, nadomak Mateševa, na pripremnim radovima za autoput.

Vlasnici “Tim company” i “Transpetrol” nisu željeli da razgovaraju sa novinarima CIN-a CG o ugovorenom poslu.

Iz MANS-a  su ranije saopštili da državni organi kriju ključne informacije u vezi sa  najvećom investicijom.

Iz te nevladine organizacije ocijenili su poražavajućim da novac poreskih obveznika posredno završi u džepovima Šarića.

Kompanija Darka Šarića “Mat company” u blokadi je od 2011. godine, a njen dug u avgustu iznosio je 1.519.070 eura. Uprkos tome, država godinama posredno posluje sa firmom prvostepeno osuđenog narkobosa, čime se njegova kasa puni novcem crnogorskih građana.
Posljednji primjer te saradnje je angažovanje “Mat company”   na izgradnji autoputa Bar - Boljari.
Šarićevu kompaniju za taj posao angažovao je  “Transpetrol”, čiji  račun je takođe blokiran zbog duga od 624.360 eura.
“Transpetrol”  je podizvođač na građenju pristupne saobraćajnice i naselja za smještaj radnika kineske firme “China Road and Bridge Corporation” (CRBC) - glavnog izvođača radova na autoputu.
Zakupac imovine Šarića od 1. avgusta 2014. je  “Tim company”, vlasnika Muhameda Delagije. On je  Šarićev dugogodišnji saradnik.
Delagija je u aprilu potpisao interni ugovor sa podgoričkom kompanijom “Transpetrol”.
Tim ugovorom je omogućeno da se mehanizacija i vozila “Municipijuma” i “Mata” koristi mjesecima u mjestu Jabuka, nadomak Mateševa, na pripremnim radovima za autoput.

Raniji poslovi
I ranije  su angažovane firme narkobosa Šarića na državnim poslovima, prema podacima do kojih je došao CIN-CG.
Mehanizacija “Mat company”  korišćena je početkom 2012. godine na raščišćavanju puteva od sniježnih nanosa na sjeveru Crne Gore. I tada su do novca  iz državne kase došli posrednim putem.
Između Direkcije za saobraćaj Crne Gore i nekada državne kompanije AD “Crnagoraput“ potpisan je ugovor o redovnom održavanju magistralnih i regionalnih puteva u zemlji, što ta firma radi godinama i za šta dobija novac poreskih obveznika.  Većinski vlasnik preduzeća “Crnagoraput” je austrijska kompanija Štrabag.
Novinari CIN-CG imali su uvid u finansijske izvještaje te firme za 2012., 2013. i 2014. godinu.
U sva tri izvještaja pominje se Šarićeva firma i iznos koji “Crnagoraput” treba da joj uplati. Tako je 31. decembra 2012. revizor evidentirao da “Crnagoraput” na račun “Mat company” treba da uplati 36.206 eura.
Tačno godinu kasnije u izvještaju je naveden iznos za uplatu na račun Šarićeve firme od 40.038 eura, a u decembru 2014. - 33.452 eura.

Te uplate ne bi mogle da se realizuju bez ugovora između “Mat company” i “Crnagoraputa”, a za koji su godinama znali u državnoj instituciji - Direkciji za saobraćaj Crne Gore. To se može zaključiti i na osnovu izvještaja te institucije iz februara 2012. pod naslovom “Mehanizacija angažovana na raščišćavanju puteva”, gdje se Šarićeva firma pominje kao podizvođač “Crnagoraputa”.
Kako su uplate iz budžeta građana gomilale na račun firme “Mat company”, tako je rastao i dug te firme. U spiskovima blokiranih pravnih lica i preduzetnika Centralne banke Crne Gore može se vidjeti da dug Šarićeve firme mjesečno raste između šest i 11 hiljada eura.

Kada je sve počelo?
Kapital braće iz Pljevalja enormno se uvećavao  od kraja dedevesetih godina prošlog vijeka.
Viši sud je 27. jula 2011. godine donio rješenje o privremenoj  zabrani raspolaganja milionskom imovinom Duška Šarića.
Ipak, on se  prema katastarskim podacima i danas vodi kao jedini vlasnik, bez ikakvih tereta, nešto više od 550 kvadrata zemlje, pet poslovnih i dva stambena prostora u Ulici Tanasija Pejatovića u širem centru Pljevalja (ukupno 1.322 kvadrata).
Time se istražitelji nijesu bavili, jer je to kupljeno prije 2007. godine, kada je on navodno počeo da pere prljav novac.

Međutim, krimi-priča Pljevljaka počinje puno ranije...
Prije pet godina pljevaljski krojač Dragan Knežević u intervjuu za podgorički dnevni list “Vijesti” saopštio je da ga je Darko Šarić sa prijateljem, 1993. godine opljačkao, uzevši mu tadašnjih 72.000 maraka i nešto više od kilogram zlata.
Krađu je prijavio policiji, koja je ubrzo otkrila počinioce. Šarić je nakon pljačke nestao iz zemlje, pa je osuđen u odsustvu.
Knežević je rekao da se nakon pet godina (1998) Šarić vratio iz Italije u rodna Pljevlja.
Rekao je i da mu je tada Šarić vratio 50 hiljada maraka. Za ostatak ukradenog novca dao mu je “pasat”, vrijedan tada najmanje 22 hiljade maraka, koji je ispred njegove garaže parkirao Duško Šarić.
Mlađi brat osuđenog narkobosa kupio je i sagradio imovinu u Ulici Tanasija Pejatovića nakon što se njegov brat vratio iz Italije i vratio dug krojaču.

Italijanska policija 2008. godine identifikovala je grupu Šarićevih krijumčara kokaina i tokom te godine u nekoliko akcija zaplenila više od 700 kilograma kokaina.
Darko Šarić je u Beogradu prvostepenom presudom osuđen na 20 godina zatvora zbog šverca kokaina i pranja novca.
Nakon pisanja  CIN-a CG o posrednoj sprezi države i Šarića, iz MANS-a su  ranije saopštili da državni organi  kriju ključne informacije u vezi sa trenutno najvećom investicijom.
Iz te nevladine organizacije ocijenili su  poražavajućim da novac poreskih obveznika posredno završi u džepovima Šarića i da to pokazuje da je država nezainteresovana za ozbiljnu kontrolu projekta autoputa.
MANS je zbog toga insistirao da se u parlamentu formira posebno tijelo koje će povećati transparentnost  posla, ali i suštinski vršiti kontrolu nad trošenjem blizu milijardu eura novca crnogorskih poreskih obveznika.

Tužilaštvo nije interesovao dio kompanije
Iz Vrhovnog državnog tužilaštva u julu 2011. godine nije traženo da se teret “zabrana otuđenja, opterećenja i raspolaganja” upiše i na imovini koju Šarićeva “Mat company” koristi u Glasničkoj ulici u Pljevljima, nedaleko od Husein-pašine džamije. Radi se o porodičnoj kući i dvije njive ukupne kvadrature od oko 200 kvadrata. Sa druge strane, “Mat company” je upisana i kao korisnik porodične kuće u Ulici Vuka Kneževića od 212 m2. Na toj imovini država je, za razliku od Glasničke ulice, ipak upisala teret zabrane otuđenja, opterećenja i raspolaganja” po rješenju Višeg suda iz 2011. godine.

I Kolarević partner "Transpetrola"
Ni Šarićevom partneru "Transpetrolu" nije prvi put da radi na nekom projektu, koje se plaća iz budžeta građana.
Podgoričko preduzeće "Putevi", koje je osnovala Skupština Opštine Podgorica, u 2007. godini potpisalo je ugovor sa "Transpetrolom" o nabavci mljevenih agregata, vrijedan 250.000 eura. U februaru 2009. Ministarstvo uređenja prostora i zaštite životne sredine "Transpetrolu" i partnerskoj firmi "14. septembar" dalo je građevinsku dozvolu za četvorospratni kolektivni stambeni objekat na Starom aerodromu. Osnivač firme "14. septembar" je Mehmed Meša Kolarević, bivši suprug premijerove sestre Ane Đukanović.

Vladimir Otašević i Ana Komatina