U Osnovnom sudu u Kotoru još nije riješen predmet koji je pokrenuo sada već pokojni Ćiro Kanone (Ciro Cannone), Italijan iz Brindizija osuđivan zbog pranja miliona eura od šverca cigareta.
Kanone je još 2013. tužio pastorka Roberta Ivicu Šušića (Robert Ivitsa /Raul/ Shushich), inače studenta Univerziteta Donja Gorica i potpredsjednika mladih Atlantskog savjeta.
U tužbi Kanone tvrdi da mu je Šušić oteo stan od 79 kvadrata i garažu nedaleko od Svetog Stefana i Miločera.
Prema podacima do kojih je došao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) tužbu je podnijela Kanoneova punomoćnica, advokatica iz Podgorice Mirjana Tomović, 16. avgusta 2013.
Tomović je u razgovoru sa novinarom CIN-a-CG potvrdila da je predmet za povraćaj stana pokrenut, a trenutno je zamrznut zbog smrti Ćira Kanonea.
“Ćiro Kanone je preminuo prošle godine. Njegovi zakonski nasljednici trebalo bi da aktiviraju taj predmet”, kazala je Tomovićeva.

Kanone je stan i garažu kupio u februaru 2012. Stan se nalazi na prestižnoj lokaciji na našem primorju, blizu Miločera. Za tako  mjesto cijena od 125.000 eura, koliko je plaćen stan, bila je prilično povoljna.

Stan i garaža kupljeni kod Mićunovića
CIN-CG imao je uvid u kupoprodajni ugovor pokojnog Italijana. Kanone je za kupovinu stana u njegovo ime ovlastio tadašnju suprugu Marijanu Kaluđerović (Mariana Kalugerovich), državljanku Bugarske, sa prebivalištem u Podgorici.
Zanimljivo, Kanoneu je stan prodala firma “Anagusta”, kontroverznog nikšićkog biznismena Branislava Brana Mićunovića, koji se sa premijerom Milom Đukanovićem i Stankon Canetom Subotićem nalazio na optužnici za šverc cigareta italijanskog tužioca Đuzepe Šelzija.
Potpisnik kupoprodajnog ugovora u ime “Anaguste” bio je Nenad Mićunović, bratanić Brana Mićunovića.
Kada je, godinu i nešto nakon kupovine, u julu 2013. godine Kanone došao u Crnu Goru čekalo ga je neprijatno iznenađenje - nije mogao da otključa stan. I to samo nekoliko dana nakon što mu je italijanska finansijska policija za borbu protiv mafije (Guardia di Finanza) zaplijenila u Brindiziju milionsku imovinu.

Kanone nije htio da se pomiri sa gubitkom stana i garaže u Crnoj Gori. Optužio je pastorka  Šušića, sina njegove supruge Marijane, da ga je prevario i da je stan bez njegovog znanja prebacio na sebe i postavio novu bravu.
U tužbi, u koju je CIN-CG imao je uvid, između ostalog, piše da je u katastru i od notarke Irene Polović saznao da je 2. februara 2012, samo dan nakon što je postao vlasnik te imovine, njegova supruga Marijana iskoristila punomoćje, koje joj kako tvrdi on nije dao, i prebacila (prodala) stan i garažu njenom sinu Robertu.
Kanone je tužbom od Osnovnog suda u Kotoru tražio da se proglasi ništavim ugovor između njegove supruge i njenog sina.
U tužbi je tražena i privremena mjera, zabrana da Robert Šušić proda sporni stan i garažu.
Ipak, prema podacim koje je prikupio CIN-CG, Kanone tužbom nije uspio na vrijeme da spriječi prodaju stana. Njegov pastorak Šušić je 12. avgusta 2013, kod budvanske notarke Slavke Vukčević, zaključio Ugovor o poklonu sa tada maloljetnim Podgoričaninom i kako piše u ugovoru kumom, koga su zastupali roditelji Ivan i Nina Đonović. Tim ugovorom Šušić je prenio vlasništvo nad stanom i garažom na maloljetnog Đonovića.

Tužba protiv maloljetnika
Tu nije bio kraj drami oko nekadašnjeg stana Mićunovićeve firme “Anagusta”.
Šušić je, navodno, u februaru ove godine postao, kako tvrdi žrtva prevare.
On je, preko svog advokata Čeda Dobrovića, protiv maloljetnika podnio tužbu Osnovnom sudu u Kotoru tvrdeći da stan nije želio da pokloni, već proda po dogovorenoj cijeni od 165.000 eura.
Tužbom traži da sud poništi Ugovor o poklonu i da se stan vrati u njegovo vlasništvo.

“Tužilac i njegova majka Marijana su prodavali predmetne nepokretnosti, a za njihovu kupovinu su se interesovali Ivan i Nina Đonović.
U momentu kad su postigli prihvatljivu prodajnu cijenu nepokretnosti - 165.000 eura tužilac (Robert) se sa Đonovićima dogovorio da zaključe ugovor o prodaji predmetnih nepokretnosti... Ivan Đonović je, međutim, predložio tužiocu i notaru da zaključe ugovor o poklonu, bez obzira što se radi o ugovoru o prodaji, sa obrazloženjem da u pogledu realizacije dogovorenih elemenata u dijelu isplate kupoprodajne cijene nepokretnosti neće biti nikakvih problema, ali da njemu više odgovara da ugovor o poklonu zaključi na ime maloljetnog tužioca, zbog plaćanja predviđenih dadžbina”, piše između ostalog u tužbi Šušića.
Prvi notar je, tvrdi se u tužbi, odbio da napravi takav ugovor, sa objašnjenjem da bi to bio “nezakonit pravni posao”.
“Stoga su tužilac i Đonovići kod notara Slavke Vukčević iz Budve zaključili ugovor o poklonu, pri čemu ovom notaru nijesu naglašavali da se radi o ugovoru o kupoprodaji nepokretnosti. Tužilac je doveden u zabludu od strane Ivana Đonovića, kome je povjerovao da će mu isplatiti kupoprodajnu cijenu nepokretnosti”, piše u tužbi koju je sačinio advokat Dobrović.
Šušić za CIN-CG nije htio da komentariše dešavanja sa stanom, koji je nekada bio u vlasništvu Kanonea. Zatražio je da se pitanja proslijede njegovom advokatu Dobroviću, koji se nije javljao na brojne telefonske pozive CIN-a-CG.

Pranje novca i šverc cigareta i droge

Ćiro Kanone, koji je u posljednjim godinama svog života očito imao dobre veze u Crnoj Gori bio je u žiži italijanskih medija i tamošnjih istražnih organa.
Italijanski medij “Trnews.it” u julu 2013. godine objavio je da je sad već pokojni Ćiro Kanone predvodnik švercerske organizacije.
Finansijska policija za borbu protiv mafije te godine Ćiru i njegovom sinu Oskaru zaplijenila je trajno imovinu vrijednu blizu šest miliona eura, nakon istrage koja je trajala više od godinu.
Njegova firma, koja je  poslovala u sektoru proizvodnje plastike, je tada konfiskovana, a zvanični organi su navodili da je  porodica Kanone novac prala u Italiji, Monaku, San Marinu, Bahamima...

To nije bio prvi put da su Kanoneovi  na udaru policije. Po švercu i pranju novca tamošnjim pravosudnim i bezbjednosnim organima poznati su više od 15 godina.
Medij “Brindisireport.it” u martu 2010. godine objavio je da je finansijska policija i tada plijenila njihovu imovinu (stanove, automobile, novac na računima...) vrijednu preko četiri miliona eura. A još u mart 2001, italijanska “La repubblica” je objavila informaciju da je finansijska policija otkrila kriminalnu organizaciju, koja se bavila pranjem novca od šverca cigareta. Tada je uhapšeno i optuženo 17 osoba i zaplijenjena švercovana roba vrijedna oko 25 milijardi tadašnjih italijanskih lira.
Među uhapšenim bilo je osoba poznatih i po švercu droge. Prema podacima policije ta ogranizacija imala je ogranke u italijanskoj regiji – Lombardija, Švajcarskoj i San Marinu. Zbog pranja novca i šverca cigareta Ćiro je u maju 2009. osuđen na pet godina zatvora, a njegov sin Oskar na šest.

Polje interesovanja terorizam i sajber kriminal

I Robert Šušić, kao njegova majka, ima bugarsko državljanstvo i prebivalište u Podgorici. Robert je student na master studijama Univerziteta Donja Gorica (UDG. Taj fakultet radi u sklopu firme “Univerzitats” u kojoj je suvlasnik premijer Đukanović.
Na sajtu Atlanskog saveza Crne Gore stoji da Šušić ima funkciju potpredsjednika mladih te organizacije. U njegovoj biografiji piše da je stekao specijalizaciju za spoljnu politiku i diplomatiju. Trenutno je i na funkciji i potpredsjednika “YATA international” (Mladih Atlanskog saveza na međunarodnom nivou).
“Polja njegovog interesovanja su istraživanja međunarodnih odnosa, međunarodna bezbjednost – na polju terorizma i sajber kriminala u zemljama u razvoju”, piše između ostalog u biografiji Šušića.

Preduzetnica sa dvije firme u Podgorici

Prema podacima Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS) Marijana Kaluđerović u glavnom gradu Crne Gore posjeduje dvije firme – “La Serenissima” i “LMP”. Firmu “La Serenissima”, koja se bavi trgovinom na malo namještajem, opremom za osvetljenje i ostalim predmetima za domaćinstvo u specijalizovanim prodavnicama, u avgustu 2002. osnovao je Italijan Serđo Rombaldoni (Sergio Rombaldoni).
Kaluđerovićeva se prilikom osnivanja vodila kao ovlašćena zastupnica i izvršna direktorica te firme. Nepunu godinu kasnije Rombaldoni istupa, a Kaluđerovićeva postaje vlasnica firme, dok njene prethodne funkcije preuzima Goran Kaluđerović. Druga firma “LMP” bavi se nespecijalizovanom trgovinom na veliko, a osnovana je u martu 2011, sa adresom u zgradi Maxim u Podgorici. Njeni osnivači su Robert Šušić (40%), Marijana Kaluđerović (50%) i Bugarin Dimitar Guerganov (Dimiter Guerganov).

Vladimir Otašević i Ana Komatina

Ministar poljoprivrede Petar Ivanović napokon se sjetio da Komisiji za sprečavanje sukoba interesa prijavi dvoiposobni stan njegove supruge Olivije.

U izvještaju na dan promjene veće od 5.000 eura, Ivanović je nedavno prijavio da njegova supruga osim stana u prijestonici ima i naslijeđeni stan u Podgorici veličine 76 metara kvadratnih i podrum od 13 kvadrata.
Iako je to učinio, ministar bi mogao da odgovara za kršenje Zakona o sprječavanju sukoba interesa, jer nije u propisanom zakonskom roku od 30 dana prijavio uvećanje imovine od preko 5.000 eura.
Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) objavio je ranije da ministar poljoprivrede nije u svom imovinskom kartonu naveo tačne podatke o imovini porodice.
On u februaru ove godine, kada je dostavljao podatke o prihodima i imovini, nije prijavio komisiji da je njegova supruga vlasnica stana od 76 kvadrata i nestambenog prostora u glavnom gradu.
Katastarski podaci  Olivije Ivanović pokazuju da je  postala vlasnica pomenutih nekretnina “održajem/poklonom”.
Ministar Ivanović je u telefonskom razgovoru ranije potvrdio da Komisiji nije prijavio svu imovinu žene, uz pojašnjenje da se stan vodio na njegovu taštu i da je u toku bio prenos vlasništva.
“Nisam znao dokle je stigao postupak prenosa vlasništva, tako da sam komisiji u međuvremenu, čini mi se u februaru, dao podatke za koje sam ja u tom trenutku saznao”, rekao je tada ministar.
Prema podacima CIN-CG na ime Olivije Ivanović stan i nestambeni prostor bili su upisani i u oktobru prošle godine, što znači da Ivanović najmanje četiri mjeseca, kako je tvrdio u razgovoru, nije znao za tu imovinu.
Javni funkcioneri koji u roku od 30 dana ne prijave promjenu podataka iz izvještaja koji se odnose na uvećanje imovine preko 5.000 eura, kazniće se za prekršaj novčanom kaznom od 300 do 1.500 eura, piše u Zakonu o sprečavanju sukoba interesa.

Ana Komatina i Vladimir Otašević

Šef rožajske policije Sadik Šabanović  pokušao da je založi  zemlju kako bi dobio kredit, ali je utvrđeno da  dio te parcele koju je ogradio pripada državi.
Zato je Uprava za nekretnine Crne Gore zbranila Šabanoviću  prodaju 101 kvadrata državne imovine u tom gradu.
To se može vidjeti i u katastarskim podacima Uprave za nekretnine (UZN), gdje je evidentiran teret “zabrane prometa”, jer nije posjedovao dokaz da je vlasnik.
Šabanović u Ulici Veljka Vlahovića u Rožajama posjeduje imovinu na kojoj je izgrađena njegova porodična kuća i garaža.
Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG),  imao je uvid u list nepokretnosti Šabanovića.

Da se radi o državnoj zemlji, potvrdio je juče i Šabanović u razgovoru za CIN-CG.
On je rekao   da ne smatra da je uzurpirao državno zemljište.
“Prije dvije godine uzeo sam bankarski kredit. Tada sam tražio da se moja imovina premjeri, kako bi bila upisana hipoteka u korist banke. Utvrđeno je da dio pripada državi, što ja nisam sporio”, rekao je Šabanović.
Dodao je da je kredit od 20.000 eura kod Crnogorske komercijalne banke (CKB) uzeo kako bi školovao sina studenta.

“Dio koji pripada državi nalazi se uz put koji vodi do mog imanja. Nakon što je evidentiran teret, Opština mi je ponudila da otkupim taj dio zemlje. Ukoliko budem imao novca vjerovatno ću tu zemlju otkupiti”, rekao je Šabanović.
Hipoteka nad imovinom Šabanovića u korist CKB banke upisana je 2. aprila 2013. godine.
Rok otplate kredita je 142 mjeseca - oko 11 godina.
Šef policije u mjestu Košutnji potok i Gola strana posjeduje i pašnjake od gotovo  hiljadu kvadrata.

Vladimir Otašević i Ana Komatina

Stručna služba vladinog Investiciono razvojnog fonda, iza koje se krije predsjednik Odbora direktora i izvršni direktor dr Zoran Vukčević, tvrdi da IRF nije dao kredit preduzeću osumnjičenog narkobosa Vasa Ulića, već da je to uradila banka.

Dokumenti u posjedu CIN-a CG, pokazuju da to nije tačno. Vukčevića demantuje i oficijalni sajt IRF-a na kojem u odjeljku "Opšti podaci o Fondu" između ostalog piše: "Djelatost Fonda definisana je kroz  odobravanje kredita i izdavanje garancija...".

Dokumentacija CIN-a CG pokazuje da je Ulićevoj firmi kredit odobren na 19. sjednici Odbora direktora IRF-a, koja je održana 24. februara 2011. godine. Na sajtu IRF-a pod naslovom "Održana 19. sjednica Odbora direktora IRF-a" između ostalog piše: "Na današnjoj sjednici su, pored ostalih tačaka dnevnog reda, razmatrane odluke o dodjeli kreditnih sredstava malim i srednjim preduzećima koja su za ista aplicirala kod Fonda".

Osim toga, da banke samostalno odobravaju kredite kao što to tvrdi Vukčevićeva Stručna služba, zašto onda odbor direktora i svi zaposleni u IRF-u primaju platu, ako nema potrebe da i IRF nešto provjeri i odobri. Nije poenta teksta CIN-a hoće li se vratiti uloženi državni novac, već kome se daju krediti i koliko se provjeravaju aplikanti. Po logici iz reagovanja Vukčevićeve stručne službe, ko god dođe u Crnu Goru i ima para i imovine da vrati kredit, moze da ga dobije od države, pa čak i ako ga je ta država osudila zbog teških krivičnih djela - samo je dovoljno da banka utvrdi njegov bonitet. U slučaju Ulića, jednostavna pretraga na internet pretraživačima mogla je pokazati da je čovjek pod sumnjom za teška krivična djela, i u vrijeme kad je kredit razmatran.
Ali, IRF se prema korisnicima kredita samo ponaša kao i Vlada, koja investitorima u zube ne gleda niti u porijeklo njihovih para.

Crnogorac malezijskog porijekla Vei Seng Pua oslobođen je optužbi za organizovanje lanca ilegalnog klađenja, odlučio je federalni sudija Okružnog suda u Nevadi (SAD) Endrju Gordon  i obustavio je krivični postupak.
Fedarelni istražni biro (FBI) prošlog ljeta uhapsio je u luksuznom hotelu u Las Vegasu Puu, njegovog sina Darena, Seng Čen Jonga, Vai Kin Jonga, Hui Tanga, Jan Zhanga, Jang Keung Fana i Hermana Čun Sang Jeunga. Svi optuženi ranije su priznali krivicu pred sudom, dok je Vei Seng Pua bio posljednji koji se borio da pred sudskim organima dokaže nevinost.
Gordon je oslobodio Vei Senga Pua nakon što se, prema ocjeni suda, pokazalo da dokazi FBI-ja protiv njega nisu prikupljeni na ispravan odnosno zakonit način.

Nalog za pretres je ocijenjen izuzetno manjkavim jer su agenti prilikom podnošenja zahtjeva za izdavanje naloga za pretres propustili navesti da su do osnovanih sumnji došli tako što su prethodno prekinuli internetsku vezu i preobučeni u majstore ušli u Puin apartman, kako bi vidjeli što se tamo događa. Ti odbačeni dokazi bili su ključni, tako da su američki tužioci morali da priznaju da više nemaju drugih dokaza protiv Vei Senga, a na osnovu kojih bi slučaj bio nastavljen.

Time je Seng, u pokerskom svijetu poznat kao "Pol Pua", oslobođen optužbe da je u sobama hotela Cezar Palas u Las Vegasu za vrijeme trajanja Svjetskog fudbalskog prvenstva prošle godine predvodio ilegalnu operaciju klađenja tokom koje su prikupljeni milioni dolara. FBI ranije je Puu označio kao visokorangiranog člana trijade “K14″. Njegovi advokati demantovali su te tvrdnje FBI-ja. Nakon što je oslobođen Vei Sengu su vraćena dva miliona dolara vrijedne obveznice i privatni avion vrijedan 50 miliona dolara, koji je predat kao kolateral.

Vladimir Otašević

Vaso Ulić kazao je da živi slobodno i da bi volio da vidi navodnu optužnicu, koja je protiv njega podignuta   u Australiji. Kazao da je već angažovao advokata zbog pisanja australijskih medija o njemu.
U telefonskom razgovoru sa novinarkom “CIN-a CG”, on je potvrdio da je dobio kredit od vladinog Investiciono-razvojnog fonda, koji uredno vraća.

Kako komentarišete pisanje medija “News Corpa” iz Australije - da ste šef jednog od najvećih narkokartela  na svijetu?
Prvo, živim slobodno, ovdje i svugdje. Drugo, da su navodi tačni, ne bih razgovarao sa vama.  Neka piše ko šta hoće, ja bih volio da vidim tu optužnicu protiv mene. Volio bih da vidim da postoji optužnica u bilo kojoj zemlji svijeta  protiv mene. Volio bih da vidim da u australijskoj policiji postoje dokazi o tim tonama droge, oružju  ili ubistvima, a ja sam još  živ i nijesam u zatvoru. U Australiji postoji zakon i ja sam već angažovao advokate. Neću demantovati pisanja medija, ali hoću da vidim ima li pravo neki novinar da dođe i piše nešto bez ikakvog dokaza. Evo tu je policija Crne Gore, Europol, BIA...

Da li je tačno da po šest tona droge godišnje u Australiju ne može da uđe bez Vašeg znanja?
Volio bih da znam gdje je pao taj kokain i ko su ljudi optuženi za to djelo. Pišu da sam umiješan u devet ubistava i šverc šest tona droge što je otišlo u Australiju, a niko nije optužen i nikome se ništa nije desilo. Ne može biti da sam samo ja organizator, a da se niko drugi se ne pominje. Došao je novinar  do informacija, a kako je došao, na čiju inicijativu i ko ga je doveo,  ne znam. Živim vrlo časno i pošteno u Crnoj Gori i  ne mislim da demantujem ništa.
Evo vi ste zvali, zvala me je i rodbina iz Australije. Ja sam otišao 1972. godine sa porodicom u Italiju, a 1974. u Australiju.  Ne 1979. godine (kako se pominje u tekstu). U Crnu Goru sam došao 2003, a ne 2005. godine. Što se tiče navoda da imam armiju vojske i da me čuvaju - dođite slobodno kod mene kući gdje živim -   imam vinograde i 5-6 hiljada čokota loze u Kakarickoj gori.
Jednu kuću smo gradili otac i ja. Svi tu živimo. Imamo dva automobila i to je sve što imam u Crnoj Gori. Krivo mi je što porodica čita ono što pišu mediji tamo.

Da li ste u crnogorskom Višem sudu prošle godine svjedočili na suđenju policajcima koji su bili optuženi za primanje mita?
Jesam. Bio sam pozvan kao svjedok da ispričam da li su neki policajci uzimali mito od mene i to je bilo sve.

Na tom suđenju je bilo govora o tome da ste vi kum izvjesnog Mugoše, koji je bio poznat policajcima? Da li je riječ o bivšem gradonačelniku Miomiru Mugoši?
Ne. Nikada u životu. Čovjeka znam sa ulice i televizije. Nijesmo kumovi, niti smo ikada bili kumovi. Moj sin je pobratim sa Mugošom, koji nema veze sa gradonačelnikom.

Kada je vaša firma Monte Shiraz dobila kredit od Investiciono-razvojnog fonda Crne Gore?
Dobio sam kredit od Fonda i još ga otplaćujem. Sigurno ima tri ili četiri godine od tada. Znam da još godinu ili dvije moram da plaćam kredit.

Ana Komatina

Vlada Crne Gore preko svog fonda kreditno je  pomagala Podgoričanina Vasa Ulića (55), za koga australijanski mediji godinama tvrde da je šef jednog od najvećih svjetskih narkokartela.
Ulić je dozvolu za kredit od 42.000 eura od vladinog Investiciono-razvojnog fonda (IRF) dobio krajem februara 2011. godine, kako bi završio izgradnju svog vinskog centra u podgoričkom naselju Kakaricka gora.
Taj kredit dobila je njegova kompanija "Monte Shiraz".
Tada je, prema dokumentima u koja je imao uvid Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), Ulić osim  novca IRF-a dobio još 18.000 kredita od jedne crnogorske banke, koja je bila posrednik u tom kreditnom poslu.

Australijska medijska kompanija  “News Corp” prije dva dana objavila je tekst o jednom od najvećih svjetskih kartela, na čijem je čelu, kako tvrde, Ulić.
On je to u razgovoru za “CIN-CG” negirao.
Tamošnji mediji pišu da se taj kartel bavi švercom heroina, kokaina, metamfetamina i kanabisa i godišnje, samo u tu zemlju, uveze oko šest tona droge.
Prema istim podacima, baze te svjetske kriminalne grupe su u Crnoj Gori, Španiji i Holandiji.
To nije prvi put da se ime Vasa Ulića pominje u australijskim medijima.
U novembru 2009. godine medij “The West Australian” objavio je izvještaj sa suđenja  Fabianu Quaidu i Dimitriosu Papadimitriou, kojima se sudilo da su u saizvršilaštvu sa Radem Ljubojom i Dejanom Medanom  švercovali veliku količinu droge  MDMA - vrste metamfetamina, ključnog sastojka ekstazija u periodu od jula 2007. do maja 2008. godine.

Svi osuđeni zbog šverca droge
Prilikom hapšenja četverca, australijska policija je zaplijenila 44 kilograma metamfetamina (35,2 čistog MDMA - vrijednosti između 8.800.000 i 30.000.000 dolara u uličnoj prodaji u toj zemlji).
U novinarskom izvještaju  navedeno je  da je policija presrela i snimila 200 telefonskih razgovora te švercerske grupe. Razgovori su vođeni na srpskom jeziku, tako da su  u sudnici slušali prevod na engleskom.
“Rečeno je da je 'peti čovjek' - Vaso Ulić iz Crne Gore,  koordinator uvoza te droge”, piše u tadašnjem tekstu “The West Australiana”.
Suđenje grupi od četvoro uhapšenih završeno je osuđujućom presudom.  To se može vidjeti na sajtu Australijskog saveznog tužilaštva - Fabian Quaid osuđen je na 17 godina zatvora,  Ljuboja 25, Papadimitriou  17, Medan 14, ali mu je  kazna kasnije smanjena na 12 godina.

Medij “The West Australian” u julu 2010. godine na osnovu svojih policijskih izvora objavio  da su dva trgovca drogom Ilija Subotić i Vladan Miketić povezani sa narkokartelom Ulića i da su bili njegovi vojnici - pješadija.
Subotić i Miketić, navodi taj medij, u novembru 2005. godine pobjegli su iz australijskog zatvora “Karnet”.
To bjekstvo, piše, uticalo je da se zatvori u narednom periodu bolje obezbijede.  Australijski mediji navode da je za Vasom Ulićem raspisana plava potjernica. Potjernicu te vrste policije rado koriste, jer ona podrazumijeva  diskretnu kontrolu kretanja osumnjičenih uvidom u njihove pasoše na graničnim prelazima, aerodromima… Jedne potjernice važe za susjedne zemlje, druge za cijelu Evropu, a  treće za cijeli  svijet.

Tužilaštvo neće da govori o dosijeu Vasa Ulića

Australijski mediji navode da je potvrđeno da crnogorsko tužilaštvo ima debeo dosije o Uliću i drugim ličnostima u zemlji kao dio međunarodnog naloga za hapšenje kako bi se razbio narko kartel.
"Međutim, tužioci razmatraju te informacije već gotovo godinu, uprkos tome što su pod pritiskom drugih evropskih država koje Crna Gora želi da impresionira na putu ka EU. Iako ne postoji sporazum o izručenju sa Crnom Gorom, i crnogorska i srpska policija aktivno rade sa australijskim kolegama kako bi utvrdili da li je u sklopu ovog globalnog kriminala počinjeno neko krivično djelo na lokalnom nivou, kako bi nalozi za hapšenje mogli biti sprovedeni a te osobe optužene ovdje", navodi ”News corp”.
U Vrhovnom državnom tužilaštvu i Specijalnom tužilaštvu, juče nijesu htjeli ni da potvrde, ali ni da negiraju informaciju da se bave Ulićem.
"O tome vam ništa ne možemo reći. Shvatite", kazao je sagovornik "Vijesti" iz tužilaštva.

U Podgorici  dvije kompanije i 44.916  kvadrata zemlje

Vaso Ulić u Podgorici ima dvije firme – “Monte Shiraz” i “Meldeep Pty Limited”.
Ulić je 2. juna 2003. godine osnovao “Meldeep Pty Limited”, na adresi Nemanjina obala, Hotel Crna Gora, odnosno adresa na kojoj Žarko Burić gradi velelepni hotel “Hilton”.
Djelatnost te aktivne firme bili su hoteli i moteli sa restoranom. U maju 2010. godine austrijski medij “The West Australian” pisao je, između ostalog, o Ulićevoj kompaniji “Meldeep Pty Ltd”, koja se u toj zemlji bavi nekretninama, a sa čijim zaposlenim se sastajao Fabian Quaid, koji je osuđen zbog trgovine drogom. Taj medij piše da se Quaid još 2003. u Rimu sastao sa Ulićem.
Firma “Monte Shiraz”, koja se bavi proizvodnjom vina i grožđa, osnovana je sredinom aprila 2010. godine. Prema katastarskim podacima iz avgusta prošle godine, u koje je CIN-CG imao uvid, Ulić u podgoričkom naselju Kakaricka gora posjeduje 44.916 metara kvadratnih nepokretne imovine.

Kuće na Kakarickoj gori su izgrađene bez dozvole

U najnovijim katastarskim podacima se vidi da je na imovini Ulića – dvije kuće od 473 i 249 kvadrata na Kakarickoj gori, upisan teret “bez građevinske dozvole”. U tom dijelu Podgorice veliki broj kuća nema građevinsku dozvolu.
Na najnovijem spisku blokiranih pravnih lica i preduzetnika Centralne banke Crne Gore (CBCG) nalazi se i Ulićeva firma “Meldeep Pty Limited”. Ta firma 31. maja imala je poreski dug od 15 eura, a njen račun je u blokadi oko šest godina - 2.241 dan.

Vladimir Otašević i Ana Komatina

Firma Macau Billionare Poker (MBP), iza koje stoji Fil Ivi (Phil Ivey), prijatelj crnogorskog državljanina Vei Seng Pue više puta uhapšenog zbog organizovanja lanca ilegalnog klađenja , promoviše poker turnire u Bečićkom kazinu “Royale”, čiji su vlasnici Branislav Brano Mićunović i Sava Džigi Grbović.

To se može vidjeti na sajtu firme “MBP” - Macau Billionaire Poker (www.mbp.com).
Kazino “Royal” nalazi se u hotelu Splendid u Bečićima, a  posluje u sklopu preduzeća za priređivanje igara za sreću “Džek pot”.
Registar svjetskih kompanija “opencorporates.com” navodi da su firmu “Džek pot” osnovali Grbović i  Mićunović. S druge strane, na internet stranici firme MBP iz Makaoa, kockarske oaze u Kini, može se pročitati da je savjetnik za biznis i ambasador u toj kompaniji  renomirani poker igrač Fil Ivi.

On je, prema pisanju američkog medija “Las Vegas Review”,  nakon hapšenja u Las Vegasu ponudio američkim vlastima 2.5 miliona američkih dolara kaucije za Crnogorca Vei Senga i njegovog sina Darena.
Vei Seng Pua uhapšen je 14. jula prošle godine u Las Vegasu, a američka federalna bezbjednosna agencija (FBI) optužila ga je da je nelegalnim klađenjem stekao oko 300 miliona dolara i povezala ga sa kriminalnom organizacijom “14K Triad”.
Navodno, visokorangirani član te kriminalne skupine je, na predlog premijera Mila Đukanovića, kao osoba “od posebnog značaja za državni, naučni, privredni, ekonomski i drugi interes Crne Gore” dobio crnogorsko državljanstvo.
Istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo CIN-CG je ranije pokazalo da je Pua u Crnoj Gori poslovao sa ljudima bliskim premijeru, a nekima od njih  čak i plaćao bankarske dugove.

Sud odbacio FBI dokazni materijal

Dokazni materijal američkog Federalnog istražnog biroa do kojeg je došao CIN-CG  potvrđuje da je Pua povezan i sa Petrosom Statisom crnogorskim biznismenom grčkog porijekla koji je suvlasnik jedne banke, nekoliko medijskih kuća i suvlasnik ili direktor cijelog niza kompanija u Crnoj Gori.
Međutim, prema posljednjim informacijama, dokazi FBI protiv malezijca su odlukom Okružnog suda u Nevadi prikupljeni “na nezakonit način”, pa su samim tim i odbačeni.
Poker turnire koji se održavaju u Splendidu organizuje kiparska kompanija “Live Events International”. Ona je organizator turnira u sklopu WPT - svjetske poker ture. Na sajtu te kompanije može se vidjeti da su u ovogodišnjoj sezoni organizovali turnire na Kipru, Crnoj Gori, ali i u Bugarskoj.
Glavna nagrada na turniru u Splendidu, koji se održavao od 20. februara do 1. marta, iznosila je čak 750.000 eura.

Na bilbordima koji se mogu vidjeti na crnogorskim ulicama reklamiraju se “Texas Holdem” poker turniri u organizaciji te kiparske firme, a koji se održavaju u Splendidu.

Hazarderi iz Rusije, Ukrajine,
    Bugarske, Norveške, Kipra...

Hotel “Splendid” bio je pod okupacijom više od 400 hazardera iz svih evropspkih država i Bliskog istoka, koji su se krajem marta borili za pola miliona eura na “Texas holdem” poker turniru, objavljeno je na sajtu "primorskenovine.me".
U tekstu piše da je organizator turnira kompanija  "Live Events International" i da u “Splendidu” zbog velikog broja takmičara nije bilo slobodnih soba.
Hazarderi su stigli iz Libana, Rusije, Ukrajine, Njemačke, Poljske, Bugarske, Norveške, Kipra, Izraela, Turske, Rumunije, Francuske, Italije kao i svih nekadašnjih jugoslovenskih republika.
“Kockarski duh se osjeća svuda u Budvi, koja je oblijepljena velikim bilbordima sa natpisima o organizaciji velikog pokeraškog turnira”, objavljeno je između ostalog u tekstu Primorskih novina pod nazivom “Evropski i kockari sa Bliskog istoka okupirali Splendid”.

Božidar Mićunović, brat nikšićkog kontroverznog biznismena Branislava Mićunovića, uzurpirao je 107 kvadrata državnog zemljišta u Zeti.
On je u naselju Balijače sagradio kuću na parceli od više od hiljadu kvadrata, a nadležni su još u junu 1997. utvrdili da nema dokaz o vlasništvu za 107 kvadrata.
To se može vidjeti i u katastarskim podacima Uprave za nekretnine (UZN), gdje je evidentiran teret “uzurpacija”.
Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) imao je uvid u tadašnji Zapisnik o postupku izlaganja na javni uvid podataka o nepokretnostima, u kojem je upisana i izjava Mićunovića.
On je te godine saopštio da je izvršio fizičku diobu sa Ljubetom Radmanovićem i da je njemu pripalo ukupno 1.138 kvadrata zemlje.

Vlasnik 92.500 kvadrata u nikšićkoj katastarskoj opštini Kamensko
“Za razliku od 107 kvadrata nemam dokaz o vlasništvu”, saopštio je tada Mićunović.
Mićunović je juče saopštio da je zemljište kupio prije petnaestak godina i da je jedini vlasnik.
On je kazao da je “sve regulisano” i da se to može provjeriti u katastru.

Prema katastarskim podacima, pet godina stariji brat nikšićkog biznismena posjeduje imovinu u Podgorici i Nikšiću. U Glavnom gradu je vlasnik porodične kuće u naselju Balijače od 82 kvadratna metra, pomoćnog objekta od 12 kvadrata, dvorišta od 500 i njive 4. klase od 544 kvadrata.
U nikšićkoj katastarskoj opštini Kamensko, stariji Mićunović je suvlasnik četvrtine nepokretne imovine od preko 370.000 metara kvadratnih. Posjeduje i dvije trećine imovine od preko 2.000 kvadrata u katastarskoj opštini Glibavac.
Božidar Mićunović radi na funkciji predsjednika Komisije za takmičenja Fudbalskog Saveza Crne Gore (FSCG).

Država dala Mićunoviću 130 uzurpiranih kvadrata

Uvidom u katastarska dokumenta CIN-CG je utvrdio da postoji još 130 kvadrata nekada uzurpiranog državnog zemljišta. Mićunović je 1997. izjavio da je te 130 kvadrata dobio od države na trajno korišćenje.

“Što se tiče uzurpiranog zemljišta imam dokaz prava svojine nad površinom od 130 kvadrata, jer sam Ugovorom o dodjeli uzurpiranog zemljišta dobio na trajno korišćenje navedeno zemljište”, piše u izjavi.
U Upravi za nekretnine postoji rješenje nekadašnjeg Opštinskog sekretarijata za finansije od 23. novembra 1988. godine kojim se Mićunoviću daje na trajno korišćenje 130 kvadrata,  a na osnovu kojeg je i izvršena uknjižba u katastru.

Vladimir Otašević i Ana Komatina

Ministar poljoprivrede Petar Ivanović Komisiji za sprječavanje sukoba interesa nije dostavio tačne podatke o imovini njegove porodice.
U februaru ove godine Ivanović nije prijavio Komisiji da njegova supruga Olivija u Podgorici posjeduje dvoiposoban stan (76 m2) i nestambeni prostor (13 m2).
To se može zaključiti uvidom u zvanične podatke na sajtu Komisije, gdje u posljednjem ovogodišnjem izvještaju piše da ministrova supruga posjeduje stan od 59 m2 na Cetinju i zemljište od 5.194 m2 u Radanovićima.
Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) imao je uvid u katastarske podatke Uprave za nekretnine, gdje je navedeno da je Olivija postala vlasnik stana i nestambenog prostora u Podgorici - održajem/poklonom.
Ministar Ivanović u telefonskom razgovoru novinaru CIN-a potvrdio je da Komisiji nije prijavio svu imovinu svoje žene.

“Taj stan se vodio na Olivijinu majku. Bio je u toku prenos vlasništva sa majke na kćerku. To nije nova - kupljena imovina.
Nisam znao dokle je stigao postupak prenosa vlasništva, tako da sam komisiji u međuvremenu, čini mi se u februaru, dao podatke za koje sam ja u tom trenutku znao”, rekao je Ivanović.
Prema podacima CIN-a CG, na ime Olivije Ivanović stan i nestambeni prostor bili su upisani i u oktobru prošle godine.
To  znači da  Ivanović najmanje četiri mjeseca, kako tvrdi, nije znao za tu imovinu.

Ivanovića po zakonu sljeduje novčana kazna

Taj propust ministra bi mogao da košta, jer prema članu 19. Zakona o sprječavanju sukoba interesa javni funkcioneri su dužni da u Izvještaju o imovini navedu tačne i pune podatke.
Takođe, dužni su i da u slučaju promjene podataka iz Izvještaja, koji se odnose na uvećanje imovine preko 5.000 eura, to prijave Komisiji u roku od 30 dana od dana nastanka promjene.
Kazne za javne funkcionere, ukoliko prekrše pomenuti član Zakona sprječavanju sukoba interesa, kreću se od 300 do 1.500 eura.

Komisiji za sprječavanje sukoba interesa Ivanović je počeo da prijavljuje podatke o  imovini 2009. godine.
Tada je bio na javnoj funkciji - direktora Agencije za promociju stranih investicija (MIPA), u kojoj je radio od  njenog osnivanja 2005. do 2012. godine.
Kao  ministar  poljoprivrede Ivanović, prema zvaničnim podacima Komisije, prima platu od  848 eura.
On obavlja i funkciju člana Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte, gdje mu je visina mjesečne zarade 200 eura.
Kao vanredni profesor na Univerzitetu Donja Gorica (UDG) na godišnjem nivou prima 2.000 eura.
Ivanović se bavi  i istraživačkim radom na osnovu kojeg na nivou godine zarađuje 4.000 eura.
Od nepokretne imovine ima stan od 56 kvadrata u Kotoru, 1.300 kvadrata zemlje u Trebesinu, imanje i porodičnu kuću u Doljanima.

Zemljište i bankarski dug od 751.000 švajcarskih franaka

Prema katastarskim podacima, na  5.194 metara kvadratnih zemljišta Olivije Ivanović u Radanovićima prije nekoliko godina upisana je hipoteka zbog duga od 751.000 švajcarskih franaka. O tom iznosu kredita nema ni riječi na sajtu Komisije za sprječavanje sukoba interesa. U izvještaju je samo konstatovana hipoteka zbog kredita sa rokom otplate od 10 godina. Ivanović i članovi njegove porodice, na sajtu komisije, nemaju ušteđevinu koja pokriva taj novčani iznos. Ivanović je novinaru CIN-a saopštio da u toj situaciji nema ništa čudno.
"Banka je odobrila kredit sa kojim je kupljena ta zemlja u Radanovićima. Kao obezbjeđenje duga na zemlju je stavljena hipoteka. Dakle novac nije na računima u vidu ušteđevine, već je njime kupljeno zemljište", objasnio je Ivanović.  Pored zemljišta u Radanovićima i stana i nestambenog prostora u Podgorici, Olivija Ivanović posjeduje i stan od 59 kvadrata na Cetinju.

Vladimir Otašević