Čestim izmjenama planova Vlada je omogućila gradnju duplo više kvadrata, vila i stanova za prodaju, ali je cijena zakupa za jedan od najljepših prostora na Jadranu ostala euro po kvadratu. Uoči tendera i kasnije državni vrh često putovao u Baku. Sa jednom od najvećih investicija poslovno su povezani Aco i Ana Đukanović, kao i podgorički Bemaks 

Krajnji vlasnici kompanije Azmonts investments, koja u Kumboru gradi luksuzni kompleks Portonovi, su ćerke predsjednika Azerbejdžana Ilhama Alijeva, Arzu i Lejla, kao i njegov tast Arif Pašajev. 

Na ovakvu vlasničku strukturu jedne od najvećih investicija u Crnoj Gori ukazuju informacije do kojih je, kroz lavirint državnih i of šor kompanija i banaka, došao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Vlada Crne Gore je vlasnicima projekta Portonovi u Kumboru od samog početka obezbijedila  značajne privilegije. Investicija u koju je prema tvrdnji Azmonta do kraja avgusta ove godine, uključujući PDV, uloženo 737,4 miliona eura, dodijeljena je 2012. godine azerbejdžanskoj državnoj naftnoj kompaniji SOCAR, iako je za 90-godišnji zakup jedne od najatraktivnijih parcela na primorju, na kojoj je decenijama bio vojni kompleks, ponudila upola manje od američkog konzorcijuma NCH, a nije ispunjavala i uslov tendera da mora biti renomirani operator turističkih kompleksa nivoa 4 + ili pet zvjezdica. 

SOCAR je ponudio euro po kvadratu godišnje, fiksno pet odsto dobiti i investicije od 258 miliona eura za osam godina. Konzorcijum NCH nudio je dva eura po kvadratu, 5,1 odsto dobiti i procjenu investicija od 200 miliona, s tim što su u investicionom programu precizirali ulaganja od 90 miliona eura. 

Iako je cijena zakupa bila jedna od bitnih stavki, Tenderska komisija Savjeta za privatizaciju odlučila se za Azerbejdžance. Predsjednik Tenderske komisije bio je tadašnji ministar turizma Predrag Sekulić, a na čelu Savjeta za privatizaciju tadašnji premijer Igor Lukšić.

Vlada je, potom, više puta mijenjala planove za ovu lokaciju i omogućila i duplo veću gradnju od prvobitno predviđene, kao i promjenu strukture, sa više stanova, vila i poslovnog prostora, a u ugovoru nema ni antikoruptivne klauzule što, kako ocjenjuju sagovornici CIN-CG, baca ozbiljnu sjenku na ovaj posao.

Iz Azmonta nijesu odgovorili koliko je objekata završeno do sada, a ranije su saopštili da će se pored 214 stambenih jedinica, u sklopu rizorta naći oko 30 različitih maloprodajnih radnji. Iz Azmonta nijesu odgovorili ni koliko su nekretnina prodali i ko su kupci. 

Predstavnici investitora nijesu pristali na sastanak sa autorkama ovog istraživanja. S obzirom na to da je rizort otvoren za posjetioce, one su u Kumboru vidjele da je na prostoru od 26 hektara uz 1800 metara obale nikao čitav mali grad. 

Izgrađen je hotel brenda One&Only koji još nije otvoren, marina, vile i stambene zgrade, sa uređenim prilazima, trgovima sa fontanama i modernim parkovima, čiji luksuz dodatno ističu obližnje skromne građevine u kojima živi lokalno stanovništvo. Tu su i butici, restorani, barovi, antikvarnice, galerije, supermarket… 

Prisutne mašine i radnici ukazuju da se još radi, ali se vidi i da nije mnogo ostalo. Prema ugovoru, investitoru je dozvoljena fazna izgradnja, a završetak radova predviđen je tokom prvih osam godina zakupa, odnosno u ovoj godini. Glavni izvođač radova je kompanija Picaroti Montenegro registrovana u Herceg Novom, podružnica istoimene švajcarske kompanije. 

Iako ranije praktično nije bilo nikakvih veza sa Azerbedžanom ova zemlja je iznenada prije jedne decenije postala interesantna destinacija i partner državnom vrhu. Prije nego što je u julu 2012. godine sklopljen posao sa SOCAR-om, a  i poslije, najviši zvaničnici Crne Gore bili su česti gosti Alijeva, čija se zemlja u međunarodnim okvirima sumnjiči za netransparentne poslove. Tadašnji predsjednik Crne Gore Filip Vujanović bio je u zvaničnoj posjeti u septembru 2011. godine. U decembru iste godine u svojstvu šefa DPS-a putovao je aktuelni crnogorski predsjednik Milo Đukanović, a sa njim njegov aktuelni savjetnik, tada šef diplomatije Milan Roćen. Na samitu NATO-a u maju 2012. sa Alijevim se u Čikagu sreo tadašnji  premijer Igor Lukšić. 

Lukšić je putovao u Baku i neposredno nakon potpisivanja ugovora o zakupu zemljišta u Kumboru. Đukanović je kasnije posjetio Azerbejdžan još dva puta kao premijer, a Vujanović još pet puta kao predsjednik države. 

Vujanović i Lukšić su na pitanje CIN-CG-a, odgovorili da su bili u službenim posjetama i da nijesu imali lične poslove sa bilo kim iz Azerbejdžana. Iz Đukanovićevog kabineta nijesu odgovorili o razlogu posjeta, niti da li on ili Roćen imaju poslovne veze i interese sa Azerbejdžanom.

Članovi najbliže Đukanovićeve porodice povezani su sa poslovima u Kumboru. Republički zavod za urbanizam i projektovanje (RZUP), koji je u većinskom vlasništvu njegovog mlađeg brata Aca nadzire investiciju i sačinjava izvještaje za parlament. RZUP je posao dobio na tenderu, a investitor treba da mu za to plati 142,8 hiljada eura. Predsjednikova sestra Ana Đukanović, preko svoje advokatske kancelarije, obavljala je pravne poslove za Azmont banku. Iako i RZUP i Azerbejdžanci kao povjerljive kriju podatke o tome ko izvodi radove i obavlja druge poslove, podgorička firma Bemaks, kojoj se u javnosti pripisuje bliskost sa Milanom Roćenom, objavila je na svom sajtu da je ugovorila posao za 61,5 miliona eura. Bemaks je nezaobilazni izvođač u svim velikim investicijama, uključujući i najveću – dionicu auto-puta.

Poslije ugovora duplirani kvadrati

Tender za zakup nekadašnjeg vojnog kompleksa od 242 hiljade kvadratnih metara sa 90 objekata od ukupno 62 hiljade kvadrata, objavljen je 14. septembra 2011. sa rokom za ponude do 15. marta 2012 godine. 

Za najpovoljnijeg ponuđača SOCAR je izabran u aprilu 2012. godine. Ugovor su 10. jula potpisali tadašnji ministar turizma Predrag Sekulić i predstavnik SOCAR-a Gafar Gurbanov. On je bio izvršni direktor Azmonta 2012. i 2013. godine, kao i direktor ofšor kompanije Triangle investment koja je za SOCAR otkupila tendersku dokumentaciju. U britanskom registru preduzeća se vodi kao direktor još nekoliko ofšor kompanija. 

Prije potpisivanja ugovora sprovedena je javna rasprava o nacrtu planskog dokumenta za Kumbor (studija lokacije), koji je predviđao gradnju oko 75 hiljada kvadrata bruto površine objekata na lokaciji kasarne, od čega je polovina trebalo da budu hotelski kapaciteti, a ostatak objekti za ekskluzivno stanovanje (sa pratećim sadržajima, poput ugostiteljskih, trgovinskih). U finalnoj Studiji lokacije se navodi da je „finansijsko tržišna projekcija pokazala da investicija u ovako nizak kapacitet (800 korisnika) može biti finansijski održiva samo ako je 50 odsto prostornih kapaciteta u hotelima visoke kategorije, a 50 odsto u ekskluzivnom stanovanju“. 

Nakon što su Vlada i Skupština 26. jula 2012. godine odobrili ugovor o zakupu, Azerbejdžancima je krajem te godine finalnom verzijom plana za Kumbor, omogućeno da sagrade duplo više, 100 hiljada kvadrata turističkih objekata (uključujući hotelski smještaj) i 45 hiljada kvadrata za luksuzne stanove, trgovine, ugostiteljske, kulturne i ostale sadržaje, kao i ranije ugovorom previđenu marinu sa 250 vezova. 

Veća gradnja i profit, nijesu praćeni povećanjem cijene zakupa.

Državna studija lokacije "Sektor 5" – Kumbor  je 2014. opet izmijenjena. Omogućena je gradnja dodatnih pet hiljada bruto kvadrata, ali je izmjenom strukture duplo povećana i kvadratura za stanove, vile, trgovine i restorane.

Nekadašnji član skupštinske Komisije za kontrolu i praćenje postupka privatizacije Mladen Bojanić kaže za CIN-CG da je izmjena planskih dokumenata nakon prodaje državne imovine crvena lampica koja ukazuje na mogućnost korupcije. 

„Često su se dešavale prenamjene, kao i uvećanje stepena iskorišćenosti prostora. Sve to utiče, u prvom redu na prodajnu cijenu zemljišta, a u kasnijoj fazi na veličinu i vrijednost objekata... Portonovi je samo jedan od primjera kako se država svjesno odrekla svog autoriteta“, kazao je Bojanić.

Za pravnu savjetnicu pri NVO Akcija za ljudska prava Ines Mrdović, problematično je što u ugovoru sa SOCAR-om nema antikoruptivne klauzule, predviđene nizom dokumenata EU i Savjeta Evrope.

„Kada dajete zakup na nevjerovatnih 90 godina, iza kojeg se krije prodaja lokacije, a opseg investicija se mjeri stotinama miliona eura, najmanje što vlasti treba da učine jeste da ugovornim odredbama najbolje zaštite državne interese, uključujući i antikoruptivnu klauzulu, jer se tako pokazuje odgovoran odnos prema javnim resursima i građanima“, rekla je Mrdović za CIN-CG.

Povezane kompanije i tajni podaci

Azmont je u Crnoj Gori osnovao pet ćerki kompanija, a 2016. i banku. Ona se u početku zvala Azmont, pa Nova banka, a sada Adriatic banka. Pravne poslove obavljali su preko advokatske kancelarije Ane Đukanović.

U julu 2019, Azmont je prodao Novu banku kompaniji Adriatic Capital LLC iz SAD-a za 7,1 milion eura. Uradili su to, prema nezvaničnim informacijama iz bankarskih krugova, jer nijesu mogli naći korespodentsku banku za platni promet sa inostranstvom.

Prema podacima iz CRPS, novi vlasnici banke su Aleksandar Šnajder (80 odsto) i David Genecov (20 odsto).

Šnajder je koosnivač i predsjednik kompanije Midland grupe kojoj je Vlada dala da upravlja nikšićkom Željezarom od sredine 2004. do kraja 2005. godine, kada je napustila fabriku pod neutvrđenim okolnostima i ostala dužna za poreze 2,7 miliona eura. 

I Midland je u Crnoj Gori pravno zastupala Ana Đukanović.

Na pitanje CIN-CG-a zašto su dali saglasnost da Novu banku kupi investitor koji se pokazao nekredibilnim u Željezari, iz CBCG su odgovorili da je on dostavio propisanu i dodatno zahtijevanu dokumentaciju, dokaze o prijavljenom, odnosno plaćenom porezu za posljednje tri godine, ne pominjući dug iz Željezare od 2,7 miliona eura.

Drugi vlasnik Adriatik banke je Genecov Plastic Surgery Group iz Dalasa. 

CBCG je odbila da dostavi CIN-CG-u dokument o saglasnosti za prodaju Nove banke, uz obrazloženje da je to povjerljivo. 

Svi u Baku

Šef DPS-a Milo Đukanović i ministar vanjskih poslova Milan Roćen boravili su u radnoj posjeti Republici Azerbejdžan od 21. do 23. decembra 2011. godine na Međunarodnoj konferenciji „Politika modernizacije – novi ekonomski i socijalni izazovi“, navodi se na sajtu Kulturno – ekonomskog centra Azerbejdžana i Crne Gore.

Đukanović je Azerbejdžan posjetio još dva puta kao premijer.

Predsjednik Crne Gore Filip Vujanović je nakon prve zvanične posjete u septembru 2011. putovao i 2012, 2013, 2015, 2016. i 2017. godine. Njegova ćerka Nina Vujanović bila je na Globalnom forumu mladih lidera u Bakuu u avgustu 2017, a supruga Svetlana tu zemlju je posjetila u septembru 2017. sa delegacijom Vrhovnog suda na čelu sa predsjednicomVesnom Medenicom.

Pored ograde iz Vujanovićeve kancelarije da „raniji predsjednik Crne Gore apsolutno nikada sa bilo kim iz Azerbejdžana, ili bilo koje druge države, nije imao nikakav poslovni odnos“, o razlozima posjeta uputili su na njegov sajt bivšeg predsjednika. Na njemu se, između ostalog, navodi da je u decembru 2013. godine učestvovao na konferenciji o gasovodu Šah Deniz 2, gdje je potpisan Memorandum o razumijevanju Crne Gore, Azerbejdžana, Albanije i Hrvatske o saradnji u izgradnji gasnog koridora u tim državama. 

Vujanović je nedavno poslao pismo podrške Alijevu povodom konflikta oko Nagorno-Karabaha navodeći „da je sa velikom tugom i zabrinutošću primio vijesti o ponovnim kršenjima mira i ubijanju nedužnih ljudi“.

Na pitanje CIN-CG-a, da li je takvo pismo poslao i predsjedniku Jermenije, iz Vujanovićeve kancelarije su odgovorili da je on u odnosu na višedecenijski konflikt uvijek iskazivao poštovanje stava iz rezolucija Savjeta bezbjednosti UN koje su ukazivale na nužnost mirnog rješenja.

Tajna ko su konsultanti za 12 miliona eura

Iz Azmonta za CIN-CG kažu da su do kraja 2019. uložili 637,5 miliona eura, ali podaci RZUP-a, govore da je za isti period uloženo oko 543,8 miliona eura. Centralna banka je investicije iz Azerbejdžana prikazala samo za 2016. i 2017, ukupno 113 miliona eura, dok su one za 2012. proglasili tajnom. Iz Azmonta kažu da su te godine uložili 11,1 milion eura. Tada je plaćeno 10.868.490 eura zakupnine za prvih 45 godina, dok Azmont sada prodaje vile površine od 598 do 659 kvadrata, po cijeni do 9,46 miliona eura.  

U 2019. Azerbejdžanci su uložili 213,9 miliona, 2018. godine 92,4 miliona, 2017. godine 5,7 miliona, a u periodu 2012-2016. oko 183,7 miliona, pokazuju podaci RZUP-a, koji je na tenderu izabran za nadzor. 

Nadzor je tražio parlament 2016. godine, jer je prvi izvještaj o ulaganjima 92 miliona eura za 2013, 2014. i sedam mjeseci 2015. godine Vlada usvojila na osnovu podataka investitora. 

Iz Azmonta objašnjavaju da su razliku između sume koji je registrovala CBCG i one koja je utrošena prema njihovim i izvještajima RZUP, popunili „iz investicija (što podrazumijeva kapital i pozajmice osnivača) i operativnih prihoda kompanije“. 

„Primarni izvor finansiranja, kao što se vidi iz dostupnih javnih izvještaja, je iz investicija“, kazali su iz Azmonta napominjući da su registrovani u Crnoj Gori.

Prema izvještajima RZUP-a, od investiranih 543,8 miliona eura, 445,8 miliona se odnosi na izvedene radove, 53,7 miliona na projektovanje, a na konsultantske usluge 12,3 miliona. 

Iz Azmonta su na pitanje CIN-CG-a s kim su sklapali konsultantske ugovore, odgovorili da „zadržavaju pravo da ne komentarišu poslovno osjetljive informacije“. Iz RZUP-a su se pozvali na obavezu čuvanja povjerljivih podataka.

Iz Sektora Uprave policije za sprečavanje pranja novca, nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG da li su provjeravali investicije iz Azerbejdžana i da li je bilo sumnjivih transakcija.

Naftna kompanija, pa ofšor

Alijev je na vlasti od 2003. godine. Od tada njegovo bogatstvo, prema dostupnim informacijama, raste nevjerovatnom brzinom i procjenjuje se da je trenutno jedan od najbogatijih predsjednika država u svijetu.  Mreža istraživačkih novinara OCCRP proglasila ga je je „čovjekom godine u oblasti kriminala i korupcije“ za 2012. godinu. Tri godine kasnije ta neslavna titula pripala je aktuelnom crnogorskom predsjedniku Milu Đukanovića, kojeg je britanski Indipendent mnogo ranije uvrstio u 20 nabogatijih vladara svijeta. 

Ugledna međunarodna organizacija koja se bavi borbom protiv korupcije Transparency International 2013. je Azerbejdžan označila kao državu u kojoj je korupcija porasla, a ta je zemlja  u 2018. godini bila na crnoj listi EU, zbog pranja novca. 

SOCAR je bio u vlasničkoj strukturi Azmonta do 2017. godine, kada ga potpuno preuzima Azerbaijan Global Investment (AGI). Da iza AGI stoje ćerke predsjednika Azerbejdžana, a manji udio ima njihov djed Arif Pašajev, pokazuju podaci Centralnog registra privrednih subjekata Crne Gore, turske berze i izvještaji banaka povezanih sa porodicom Alijeva.

Iako je naftna kompanija izašla iz posla u Kumboru, ona je još aktuelna u Crnoj Gori. SOCAR se pominje u aferi Možura kao krajnji vlasnik ofšor firme Cifidex čije je transakcije u avgustu počelo da ispituje i Specijalno državno tužilaštvo. Cifidex je za crnogorsku firmu Možura Wind Park, koja upravlja gradnjom vjetroelektrane na istoimenom brdu kod Ulcinja, u decembru 2015. godine platio španskoj firmi Fersa i kompaniji Čelebić oko 3,5 miliona eura, a dva i po mjeseca kasnije prodao je malteškoj državnoj kompaniji Enemalta za 11,3 miliona eura. Korupciju u ovom poslu istraživala je malteška novinarka Dafne Karuana Galicia koja je ubijena.

Prema izvještaju američkog Ministarstva pravde, SOCAR je, povezivan i sa češkim biznismenom Viktorom Koženijem uključenim u masovnu šemu podmićivanja visokih državnih zvaničnika u Azerbejdžanu, kako bi došao do značajnog udjela u ovoj kompaniji.

U Holandiji je 11. jula 2012, dan nakon potpisivanja ugovora o zakupu kompleksa u Kumboru, registrovana firma Saiph Holding BV i njen vlasnik Cooperatief Saiph Holding UA. Vlasnik ove druge, što znači obje, bio je SOCAR.

Narednog dana, SOCAR u Crnoj Gori osniva Azmont investments i na njega prenosi prava o zakupu bez saglasnosti Vlade, što je ugovorom omogućeno, što su za CIN-CG potvrdili iz Ministarstva održivog razvoja i turizma. U decembru iste godine, bez naknade, SOCAR prenosi vlasništvo u Azmontu na Saiph Holding BV.

U julu 2014, azerbejdžanski PSG Resort upisom akcija stiče 80 odsto vlasništva u Cooperatief Saiph Holdingu, dok SOCAR zadržava 20 odsto. Potpuni vlasnik PSG Resorta je AGI, koji je osnovan u oktobru 2013. u Bakuu.

AGI je davao pozajmice za gradnju Portonovog i tako početkom 2017. godine postao stopostotni vlasnik Azmonta. Krajem 2017. godine osam odsto Azmonta stekao je Arm International iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, čiji je vlasnik Saiph Holding BV, ali je već početkom 2018. AGI opet bio potpuni vlasnik.

Kada je AGI krajem 2015. ušao u vlasničku strukturu Azmonta, njegovi vlasnici bili su azerbejdžanske kompanije Ataholding (33 odsto), Synergy Group (32 odsto) i Pasha Development (35 odsto). Iza Ataholdinga su stajale tri firme osnovane na Sejšelima i u Panami, vlasnik Synergy bila su dva fizička lica, a Pasha Development je dio Pasha Holdinga.

Prema izvodu Poreske uprave iz jula 2018. godine, u međuvremenu su vlasnici AGI postali Pasha Development (99 odsto) i Pasha Investment (jedan odsto). U Poreskoj upravi nema novih podataka o promjenama vlasništva. Ove kompanije su u vlasništvu Pasha Holdinga, koji je vlasnik 60 odsto azerbejdžanske Pasha banke. Firma Ador u banci ima 30 odsto, a 10 procenata je u rukama Alijevog tasta.

Pasha banka ima podružnice u Gruziji i Turskoj. Iz finansijskog izvještaja gruzijske podružnice za 2019. i 2020. godinu se vidi da su krajnji vlasnici majke banke predsjednikove kćerke Lejla i Arzu (po 45 odsto) i njihov djed Arif Pashayev (10 odsto).

Prema gruzijskim propisima, u vlasničkoj strukturi se moraju označiti pojedinačno lica koja primaju direktne prihode, a ne pravna lica osnivači, pa se tako razotkrila vlasnička veza u Pasha Holdingu i Adoru. Umjesto odgovora na pitanje ko su krajnji vlasnici, iz Azmonta su uputili na “javno dostupna dokumenta i izvještaje”.

Biljana MATIJAŠEVIĆ
Alisa HAJDARPAŠIĆ

Trasa prolazi kroz zone stroge zaštite Durmitora i Emerald područja Lovćena i rijeka Komarnice, Tare i Ćehotine. Projekat od 106 miliona upitan i ekonomski, nakon što su Italijani prepolovili podmorski kabl 

Dalekovod od 400 kilovolti, koji bi trebalo da poveže jug sa sjeverom Crne Gore, kao nastavak projekta podmorskog kabla italijanske kompanije TERNA, nepovratno će ugroziti prirodu u nacionalnim parkovima Lovćen i Durmitor, a nanijeće i značajnu štetu na prostorima rijeke Komarnice,Tare i Ćehotine. 

Uprkos upozorenjima da bi dalekovod mogao da ide drugom trasom ili podzemnom kroz parkove, vlasti nijesu dovoljno marile za ekološke štete, već su se odlučili za najkraću varijantu, kako bi uštedjeli 16 miliona eura. Tako će biti presječeni djelovi nacionalnih parkova, ugrožene biljne i životinjske vrste, ali i uništeni pejzaži koji su ova područja dovela na listu baštine UNESCO.  

U Elaboratu procjene uticaja na životnu sredinu za koridor Čevo - Pljevlja, koji je radio biro “Liming project” Željka Asanovića, navodi se da će veću štetu pretrpjeti šumska staništa zbog fragmentacije duž cijele trase, dok će nešumska staništa biti nepovratno izgubljena na mjestu gdje se postavljaju dalekovodi. U elaboratu se precizira da će, pored teritorije NP Durmitor, trasa dalekovoda imati direktnog uticaja na dva Emerald lokaliteta - Komarnicu i Ćehotinu.

"Izgradnjom dalekovoda biće uništene manje površine NATURA 2000 staništa i u kanjonu Komarnice, na Sinjajevini i u dolini Ćehotine. Među njima nema rijetkih staništa u Crnoj Gori," navodi se u elaboratu, koji je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) dobio od Agencije za zaštitu životne sredine. Duž kanjona Komarnice i Tare, kako se ističe, posebno na sudare sa tim instalacijama osjetljive su ptice grabljivice, koje se brzo kreću tokom hvatanja plijena. Autori elaborata ipak smatraju da, s obzirom na uzak prostor trase, "opstanak ni jedne vrste neće biti doveden u pitanje".

Emerald je ekološka mreža područja koja su od interesa za specifičnu zaštitu. Ona funkcioniše uporedo sa programom zaštićenih područja Natura 2000 u Evropskoj uniji.

Stručnjaci za oblast energetike, dovode u pitanje i ekonomsku isplativost ovog dalekovoda i investicije od 106 miliona eura, jer je podmorski kabl svečano pušten u rad 15. novembra prošle godine, tek pola najavljivanog kapaciteta, 600 umjesto 1.200 megavata. Zato se prenos struje bez problema obavlja postojećom mrežom dalekovoda. 

Uštedom su se rukovodili i kreditori. U dokumentu Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD), koja je za projekat od 106 miliona eura dala 60 miliona eura kredita Crnogorskom elektroprenosnom sistemu (CGES), ističe se da je jedno rješenje koridora koje izbjegava oba nacionalna parka analizirano u Procjeni uticaja na životnu sredinu i društvo (Environmental and social impact assessments ESIA) u koji je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) imao uvid. 

"Ovaj koridor bi bio dugačak preko 200 kilometara, u poređenju sa predloženim koridorom od 152.5, odnosno duži za oko 50 km. Ovo bi povećalo troškove za oko 16 miliona eura, ili oko 27 procenata. Ova alternativa nije razmatrana kao ekonomski izvodljiva", navodi se u tom dokumentu.

Ekonomska ušteda i kraća trasa da dalekovod prolazi 11 kilometara kroz Nacionalni part Lovćen i još tri kilometra kroz NP Durmitor.

Na sajtu EBRD se navodi da su konsultovali više nevladnih organizacija koje se bave zaštitom životne okoline, kako bi pomogli CGES u pripremanju ESIA u skladu sa Direktivom EU i zahtjevima banke. Jedna od njih je i Green home čija je izvršna direktorica Nataša Kovačević naglasila za CIN-CG, kako su upozorili EBRD da ovaj projekat nije u skladu sa principima održivosti životne sredine i tražili da se uzdrže od finansiranja u doglednoj budućnosti, osim ako se sva pitanja riješe na zadovoljavajući način.

Tokom javnih rasprava povodom procjena uticaja na životnu sredinu koje su organizovale EBRD i Agencija za zaštitu prirode i životne sredine (EPA) potencirana su tri ključna problema - ekološka šteta projekta, socio-ekonomska opravdanost i nedostaci prostornog planiranja.

“Pokušali smo da ukažemo da planirani dalekovod prolazi kroz zonu stroge zaštite NP Durmitor i drugu zonu NP Lovćen, dok dodatno prolazi kroz četiri Emerald područja (Lovćen, Durmitor, rijeke Komarnicu i Taru) kao buduća Natura 2000 područja, te da se planiranim koridorom i trasom krše odredbe Zakona o zaštiti prirode” kazala je Kovačević za CIN-CG.

Alternativa, prema njenim riječima nije izabrana jer bi izbjegavajući NP Lovćen bila duža 18 kilometara i skuplja 7,74 miliona, a u slučaju NP Durmitor to je značilo dodatnih  29 kilometara i 8,35 miliona eura više.

Kovačević  naglašava da je dalekovodom posebno ugrožen vizuelni i pejzažni identitet Durmitora i Tare: “Klasifikovan kao visoko osjetljiv, netolerantan na promjene, te je već tada bilo jasno da će kombinovani stubovi za dalekovode visine 40-50m kroz Durmitor i kanjon rijeke Tare, značajno ugroziti jedan od najvažnijih kriterijuma zbog kojeg je ovo područje proglašeno UNESCO prirodnom baštinom”.

Trasa dalekovoda na dva mjesta prekida mapu Emerald zone NP Lovćen, vidi se iz elaborata za dalekovod "Lastva - Čevo" iz novembra 2014. godine koji je CIN-CG dobio po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama. Elaborat je radio biro “Medix” Ljiljane Vuksanović za potrebe CGES. 

I biolog Vuk Iković, predstavnik organizacije KOD, ističe kako je vidljivo, da je dalekovod uzrokovao gubitak vizuelnog identiteta Lovćena, narušavajući, pored pejzažne, i biološku vrijednost parka.

Iz KOD-a smatraju da se, ukoliko se nisu mogli zaobići nacionalni parkovi, trebalo odlučiti za podzemni kabl. To ne bi bio izuzetak, jer je oko 5,5 kilometara podzemnog kabla postavljeno od jadranske obale do konvertorske stanice u Lastvi. 

"Možda bi neka druga država imala opravdanje da ne koristi podzemni kabal, ali ne i Crna Gora – jer smo Ustavom definisani kao ekološka država. Naša država treba da bude puna šuma, a ne premrežena kablovima, gajtanima i cijevima" kazao je Iković za CIN-CG.

Iz CGES su rekli za CIN-CG da je razmotrena i opcija polaganja podzemnih kablova u kombinaciji sa nadzemnim dalekovodom, ali da se takvo rješenje "pored toga što može da unese smetnje, odnosno značajne probleme u rad prenosnog sistema, izbjegava i u međunarodnoj praksi". 

“Takav način gradnje dalekovoda bio bi i ekonomski neisplativ, naročito imajući u vidu konfiguraciju terena, odnosno planinsku topografiju i šume, gdje bi radovi na polaganju podzemnog kabla bili daleko kompleksniji, obimniji, praćeni miniranjem terena, što bi uslovilo i mnogo veći uticaj na životnu sredinu i društvo u cjelini”, tvrde iz CGES.

Tokom izbora koridora, kako ističu iz CGES u odgovorima na pitanja CIN-CG, vodilo se računa da se zaobiđu zaštićena područja, izbjegne fragmentacija nacionalnih parkova, kao i da se u što većoj mjeri koriste trase postojećih dalekovoda od 110 kilovolti.

U dokumentu EBRD-a stoji da je trasa dalekovoda na pojedinim djelovima NP Lovćen širine i do 100 metara. Iković ističe da se štetne posljedice najčešće javljaju “na udaljenosti kilometar od same trase”. On kaže da provlačenje dalekovoda ili puta onemogućava dijelu životinja da dođu do hranilišta ili prostora za razmnožavanje. Da bi pojedine vrste prešle iz jednog u drugi dio šume moraju biti izložene suncu, što će "za mnoge od njih biti smrtonosno". Ali koje će biti posljedice nije jasno, jer u elaboratu o procjeni uticaja na životnu sredinu za dalekovod Čevo – Pljevlja, ističe Iković, piše da ona nije detaljno istražena.

"Ukoliko sa velikom pouzdanošću ne znate u kakvom je stanju priroda, onda ne možete ni znati kako će jedan dalekovod uticati na životinjski svijet i koje mjere bi trebalo propisati za smanjenje negativnog uticaja. Ljekar vam ne može propisati ljekove prije nego što uspostavi dijagnozu ", upozorava Iković.

Pojedine šumske vrste koje su aktivne tokom obdanice moraju da pređu brisani prostor i da budu direktno izložene suncu. Ovo je kobno za vrste koje brzo gube vodu kao što su vodozemci 

Iković ističe da su, na primjer, daždevnjaci na listi zaštićenih životinja Crne Gore i visoko su osjetljivi na promjene temperature.

“Ukoliko brisani prostor prođe kroz reproduktivni centar populacije daždevnjaka (npr. jezerce ili bara), onda će ta vrsta sa tog lokaliteta nestati, jer nema gdje da polaže jaja. Slično se dešava ukolko trasa u vidu barijere sprečava daždevnjake da dođu do lokve,” kazao je sagovornik CIN-CG-a.

Dalekovod nije trasiran najbezbolnijim putem po prirodu već je, prema mišljenju Ikovića, projektovan “po sitno-sopstveničkim interesima”.

On podsjeća da nacionalnih parkovi, osim prirodnog bogatstva imaju i snažnu turističku dimenziju. Prema zvaničnim podacima svih pet prošle godine posjetilo je 600.000 osoba, najviše Durmitor.

I ornitolog Bojan Zeković iz Centra za proučavanje ptica (CZIP) kaže za CIN-CG da dodatno brine to što je "prostor Jezerske površi na Durmitoru, posebno oko Bara Žugića važan za migraciju grabljivica,” koje su ujedno i najrizičnija grupa zbog mogućnosti da stradaju od strujnog udara ili sudara sa instalacijama.

Zeković kaže da je neophodan dalji monitoring da se vidi koje su to vrste i na kojim djelovima najugroženije, ali i sugeriše postavljanje ometača i izolatora.

Portparolka EBRD Sesilija Kalatrava kazala je za CIN-CG da su prilikom izbora trase dogovorili “mjere sa CGES kako bi se umanjile posljedice u NP, uključujući lokalne analize za postavljanje stubova i tajming za građevinske radove koji su van sezone ugnježdavanja i parenja ptica”.

Za razliku od ekoloških organizacija Green Hom, KOD, CZIP i drugih, iz Javnog preduzeća Nacionalni parkovi tvrde za CIN-CG da kompletna trasa dalekovoda ide kroz treću zonu oba parka, koja, po Zakonu o zaštiti prirode podrazumijeva da se mogu razvijati naselja i prateća infrastruktura.

S obzirom da je Terna, umjesto podmorskog kabla od 1200MW postavila upola manji, ekonomista Dejan Mijović smatra da postojeća visoko-naponska prenosna mreža, izgrađena uz podršku Svjetske banke 70-tih godina prošlog vijeka, a koja spaja sve države bivše Jugoslavije, može sasvim kvalitetno da servisira svu trgovinu električnom energijom Crne Gore i njenih susjeda sa Italijom. 

“Investicija CGES-a u gradnju trafo stanice Lastva i njeno povezivanje sa postojećom prenosnom mrežom bila je racionalna i opravdana. Međutim, sasvim nepotrebno se požurilo sa gradnjom novog dalekovoda do Pljevalja i uništavanjem nacionalnih parkova nakon što je italijanska Terna odustala od polaganja druge žile kabla od 600MW, i to bez ikakve garancije da će to uraditi u doglednom roku. Stoga bi za CGES i Crnu Goru bilo najracionalnije da se odmah prekine dalja gradnja dalekovoda i korišćenje nepotrošenog dijela zajma EBRD. Čak i da se italijanski partner u međuvremenu predomisli, treba razmontirati dio dalekovoda koji je potpuno devastirao naše najljepše prirodne predjele i ugrozio opstanak lokalnog stanovništva, jer ih je učinio nepodobnim za razvoj ruralnog turizma. U svakom slučaju, potrebno je uraditi detaljnu cost-benefit analizu alternativnih opcija gradnje, tj. mogućnosti zaobilaženja ili polaganja podzemnog kabla kroz najosljetivije predjele, jer to nikad nije propisno učinjeno. Ubijeđen sam da bi takva analiza pokazala da postoji rješenje čije bi koristi za društvo bile znatno veće od nešto uvećanih troškova gradnje”, ocijenio je Mijović u razgovoru za CIN-CG. 

On podsjeća da je polazni motiv Terni bio da omogući uvoz jevtine električne energije iz regiona, jer se mogla plasirati po višim cijenama u Italiji. Računali su na veliki uvoz iz postojećih i novoizgrađenih proizvodnih kapaciteta u regionu, ne samo zelene energije, za što je bio potreban kabl od 1.200MW.  

“Odustali su kad su uvidjeli da se dešava obrnuto, da se u Italiji grade mnogobrojne, tržišno konkurentne elektrane (koje mogu preživjeti bez subvencija države) na bazi vjetra i sunca, dok Crna Gora i ostale zemlje regiona ne realizuju planirane investicije u preskupe i neisplative termoelektrane i hidroelektrane” kazao je Mijović.

Terna nije odgovorila na pitanja CIN-CG-a, da li se i kada očekuje postavljanje drugog podmorskog kabla, a iz CGES-a su rekli da je to “prvenstveno vezano za buduće potrebe tržišta električne energije kako na Balkanskom, tako i na Apeninskom poluostrvu”. Pozivajući se na izvršnog direkotra TERNE Luiđija Ferarisa, italijanski mediji su objavili da se druga žila može očekivati tek 2026-2027. 

Iz CGES-a su ranije kazali za CIN-CG da se sa radovima na izgradnji dalekovoda kroz NP Durmitor još nije počelo, osim pripreme za sječu šume na pristupnim putevima i trasi dalekovoda na teritoriji Žabljaka. Pandemija COVID-19 je, ističu, djelimično usporila radove, ali će pokušati da završe na vrijeme. 

“Planom je predviđeno da se radovi na izgradnji DV Čevo – Pljevlja završe do kraja 2021. godine,” stoji u odgovoru CGES-a. 

Ukupan budžet projekta dalekovoda je oko 106 miliona eura. Zaključno sa 2019, potrošeno je više od 95 miliona eura. Izgradnja sekcije „Lastva-Čevo“ iznosila je oko 31, dok je za dio „Čevo-Pljevlja“ opredijeljeno oko 40 miliona eura. 

Preko imanja, pa šta bude

Upornost CGES da prođe dalekovodom kuda je naumio pogodio je i dio građana. Cetinjanin Radomir Martinović svakog drugog dana ide u Ulcinj po mlijeko od kojeg pravi i prodaje sir. Stado krava iz Nacionalnog parka Lovćen preselio je na jug, nakon što su preko njegovog imanja postavljeni dalekovodi.

Na imanju, nekoliko kilometara prije Ivanovnih korita, osim dvije kuće, on ima i nedovršen motel. Problemi su, tvrdi, počeli kada je komisija Uprave za nekretnine sačinjena od četiri sudska vještaka utvrdila da u “koridoru ove dionice dalekovoda nema stambenih ili drugih građevinskih objekata”. 

Nakon žalbe Martinovića, ista komisija tri mjeseca kasnije zabilježila je da“dalekovodi dijagonalno dijele obradivo poljoprivredno zemljište i restlovi ostaju sa jugozapadne strane u znatno manjoj površini, sa porodičnim stambenim objektom (kućom) i pomoćnim objektom.”. 

U dokumentu komisije Uprave za nekretnine od sredine jula 2013. godine, a u koji je CIN-CG imao uvid, navodi se zabrinutost "da postoji mogućnost da električno i magnetno polje štetno utiču na zdravlje ljudi, jer podstiču razvoj malignih oboljenja, leukemije kod djece, da razaraju imunološki system organizma, stvaraju suicidne nagone kod ljudi koji duže borave u zoni dalekovoda".

Komisija je ocijenila da CGES treba da razmotri mogućnost izmještanja trase dalekovoda. Martinović kaže da su njegovi rođaci nudili da dalekovodi pređu preko njihovih imanja. Iz CGES-a su za CIN-CG, međutim, rekli da su tokom 2017. godine analizirali kako da izbjegnu imanje Martinovića, ali, “nažalost, ni vlasnik, ni njegove komšije i rođaci nijesu pokazali spremnost za prihvatanje kompromisnog rješenja”. 

“…Razmatrana je i eventualna pravična naknada za nepokretnosti u njegovom vlasništvu koje su predmet eksproprijacije, ali imenovani nije bio saglasan sa predloženim,” kazali su iz državne kompanije.

Martinović ističe da su mu nudili oko četvrt miliona, ali da su strani vještaci utvrdili da je njegovo imanje vrijedno tri miliona eura. Zadovoljio bi se i sa dva miliona, da kupi drugu zemlju, izgradi motel i sa sinovima nastavi porodični biznis.

Do dogovora nije došlo, a CGES objašnjava da je na osnovu odluka Uprave za nekretnine i Osnovnog suda u Cetinju, postavio dalekovod preko imanja “kako je to, uostalom, predviđeno DPP-om i izdatom građevinskom dozvolom, jer vlasnik zemljišta nije dozvoljavao izvođenje bilo kakvih radova”.

Iz organizacija KOD, koja se  bavila ovim i još nekoliko slučajeva, kažu da, CGES nije pristupio na fer osnovama obeštećenju lokalnog stanovništa.  

 "Samo u 2017. godini CGES je prihodovao 34,7 miliona eura uz dobit od 4,7 miliona eura. Oni su porodici koju smo pratili nudili 2,3 eura po metru kvadratnom, iako nalaz vještaka kaže da će značajno biti umanjena mogućnost korišćenja. U okolini zemljište se prodaje preko 20 eura po metri kvadratnom", kazao je Iković.

Promet do maksimuma

Prema podacima CGES, od puštanja u rad podmorskog kabla do kraja avgusta, uključujući tranzit preko crnogorskog sistema, iz Italije je uvezeno 916.631,59 MWh, dok je izvezeno u tu zemlju 916.641,03 MWh.

Uprkos značajnim izazovima i poremećajima na tržistu električne energije pojavom pandemije korona virusa, dosadašnji rezultati ne samo što idu u prilog tezi o isplativosti projekta podmorskog kabla, nego i prevazilaze očekivanja kompanije, ocjenjuju iz CGES, ističući da su oni “bez obzira kada će druga žila biti položena”, dobili na raspolaganje dio kapaciteta podmorskog kabla od 200 MW,  koji je na početku projekta bio definisan.

Uvidom u podatke na sajtu, može se vidjeti da je često korišten maksimum prenosne moći kabla od 600 MW.

"Prihodi operatora prenosnog sistema potiču od alokacije prekograničnih prenosnih kapaciteta. CGES je na do sada izvršenim aukcijama dodjele prekograničnih kapaciteta na granici sa Italijom prihodovao 4.435.201,93€, dok je za devet  mjeseci ove godine prihod po osnovu alokacije prekograničnih kapaciteta sa Italijom, 3.755.552,57," navodi se u odgovoru CGES-a.

Miloš RUDOVIĆ

Potrebno je nastaviti sa obezbjeđivanjem stipendija i mentorskog programa, promovisati pozitivne primjere učenika i studenata, obezbijediti kvalitetnu praktičnu nastavu, ali i promovisati princip afirmativne akcije prilikom upisa Roma i Egipćana, kaže Samir Jaha, rukovodilac NVO Mladi Romi  

Broj Roma i Egipćana (RE) koji se odlučuje za školovanje i poslije osnovnog obrazovanja svake godine raste, ali to je i dalje neadekvatan i spor proces, koji je neophodno da društvo snažnije podrži. O tome govore i nedovoljna upješnost savladavanja gradiva i još mali broj onih koji dosegnu više obrazovne nivoe  – pokazuje analiza Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). 

Iz populacije od oko 8.000 stanovnika, u Crnoj Gori osnovnu školu trenutno pohađa 1.800, a srednju školu 115 učenika. Od srednjoškolaca, samo jedan pohađa gimnaziju, dok su ostali na stručnim smjerovima. 

Do sada je studije na crnogorskom državnom univerzitetu uspješno završilo jedanaest studenata iz RE zajednice, dok 12 i dalje studira. Ovu školsku godinu upisalo je šest novih studenata od čega je troje upisano po principu afirmativne akcije, sa blažim kriterijumima, dok je troje upisano u redovnoj proceduri – saopšteno je nedavno prilikom sastanka predstavnika Univerziteta Crne Gore i Ministarstva za manjinska i ljudska prava. 

Iako je riječ o simboličnim brojkama to djeluje kao napredak, jer prema saznanjima NVO Mladi Romi, godinu ranije nije bilo novih romskih studenata, a poslije tri godine u Beranama je opet upisano nekoliko Roma u srednje škole.

„Prema našim saznanjima sa terena, broj mladih iz RE zajednice koji će pohađati proces obrazovanja na sva tri nivoa ove školske godine biće znatno veći, što nas posebno raduje i ohrabruje da i dalje promovišemo unapređenje ovog procesa. Rezultati njihovog postignuća u školi su, međutim, ono o čemu treba da povedemo računa i što bi, institucije sistema, civilni sektor i ostale koji se bave ovim problemima trebalo da dodatno zabrine“, kaže za CIN-CG Samir Jaha, izvršni direktor NVO Mladi Romi. 

Na osnovu  istražavanja ove NVO za školsku 2018/19 godinu na uzorku od 122 učenika, odnosno polovine onih u završnim razredima osnovne škole, nije bilo ni jednog odličnog učenika, vrlodobar samo jedan, dobrih 33, dok je dovoljnih 88. Ukupan prosjek ocjena je bio 2,23, što je posebno problematično za nastavak školovanja. 

„Bez mentorske podrške koju obezbjeđuje NVO Mladi Romi uz finansijsku podršku Romskog edukativnog fonda (REF) i Evropske unije, bez stipendija koje obezbjeđuje Ministarstvo prosvjete, broj učenika u srednjoj školi bi se značajno smanjio“, kaže Jaha.

On ukazuje da startna pozicija RE djece nije jednaka vršnjacima iz većinske populacije. Učenici nemaju adekvatnu podršku u učenju, što od starta procesa obrazovanja utiče na loš uspjeh. 

Jaha smatra da je u osnovnom obrazovanju neophodno obezbijediti saradnike u socijalnoj inkluziji za oblast obrazovanja u svim školama u kojima nastavu pohađa 20 i više učenika iz RE zajednice, osigurati mentorsku podršku učenicima, omogućiti besplatne udžbenike i školski pribor. Potrebno je organizovati i dodatne obuke za nastavnike, kako bi imali više senzibiliteta za rad sa RE učenicima. Uključivanje roditelja romske i egipćanske djece u rad roditeljskog savjeta u školama, jedan je od uslova na kojem insistira Jaha. 

U izvještaju Ministarstva za ljudska i manjinska prava o sprovodjenju Strategije za socijalnu inkluziju Roma i Egipćana za 2019. godinu se navodi da je na svim nivoima obrazovanja problem prevashodno nedovoljno razvijena svijest o važnosti obrazovanja ove populacije usljed loše socio-ekonomske situacije u kojoj se nalaze. Jedan od izazova sa kojima se romska i egipćanska djeca srijeću tokom obrazovanja je i nedovoljno poznavanje službenog jezika. 

NVO Mladi Romi već dvije godine realizuje dva projekta iz oblasti obrazovanja RE učenika iz osnovnih i srednjih škola - Unapređenje osnovnog obrazovanja – prvi korak ka kvalitetnom srednjem obrazovanju, kao i Povećanje pristupa i učešća romskih učenika u srednjem obrazovanju i prelasku na tržište rada. Cilj je povećanje stepena završetka školovanja kao i poboljšanje školskog uspjeha RE učenika. Finansijski su podržani od Romskog obrazovnog fonda (REF) i Evropske unije.

„Kroz oba projekta sprovodimo i mentorsku podršku učenicima, i za tu aktivnost angažovano je 79 nastavnika i profesora koji su radili sa učenicima RE populacije u proteklom periodu. Njihova uloga je da prate rad učenika, pružaju im podršku u cilji sprečavanja prijevremenog napuštanja obrazovanja, motivišu ih da se usavršavaju kao i da nastave svoje školovanje“. 

Za sada, Jaha navodi da imaju „samo pozitivne rezultate“, pa planiraju da nastave i u predstojećoj školskoj godini. 

Tokom prvog talasa epidemije korona virusa, NVO Mladi Romi su za RE učenike osnovnih i srednjih škola obezbijedili i 160 tableta sa internetom u vrijednosti od 20 hiljada eura, kako bi mogli da prate nastavu od kuće u skladu sa novonastalom situacijom. 

U oblasti obrazovanja RE učenika u srednjem i visokoškolskom sistemu, Jaha ocjenjuje da je potrebno nastaviti sa obezbjeđivanjem stipendija i mentorskog programa, promovisati pozitivne primjere učenika i studenata, obezbijediti kvalitetnu praktičnu nastavu, ali i promovisati princip afirmativne akcije prilikom upisa učenika na fakultete. 

„Za učenike srednjih škola, dobro bi bilo i stvoriti uslove da se svaki po završetku zaposli uz pomoć fondova za stažiranje i podrške poslodavcima.“

Lideri zemalja Zapadnog Balkana 5. jula 2019. godine u Poljskoj potpisali su Deklaraciju o integraciji Roma. Ovim dokumentom predviđa se niz mjera kojim bi trebalo drastično popraviti status Roma u ovim državama. Države Zapadnog Balkana su se obavezale da će raditi na povećanju upisa i stope završetka osnovnog obrazovanja Roma na 90 odsto, i upisa i stope završetka srednjeg obrazovanja na 50 procenata. 

Delija: Ne odustajte

Jedan od rijetkih koji je krenuo ka višim sferama obrazovanja je Miljaim Delija, student na master studijama na fakultetu za sport i fizičko vaspitanje djece.

„Obrazovanje za mene kao pripadnika egipćanske zajednice je jako važno, kao i za moju porodicu. Može mi donijeti, prije svega, lak pristup svim ustanovama, posao za koji se obrazujem i dobar tretman u društvu”, kaže Delija za CIN-CG.

On ocjenjuje da se obrazovanje mladih RE, u odnosu na period kada je on počinjao da se školuje, zadnjih godina poboljšalo i da je podrška države odigrala važnu ulogu.

“Romi i Egipćani sada lakše ostvaruju svoja prava, imaju stipendije, što unazad nekoliko godina nije bio slučaj”.

Ključnu ulogu u procesu obrazovanja smatra Delija, ipak, imaju roditelji. Njihova podrška školovanju djece dominatno je usmjerena na muškarce, dok djevojke češće ostaju kod kuće.

Delija poručuje sunarodnicima/ama da je obrazovanje pravi put za izlazak iz začaranog kruga siromaštva.

„Poruka za mlade je da ne odsutaju od obrazovanja, jer je to pravi put ka uspjehu. Da nastave srednju školu, idu na fakultet… Tako će pomoći sebi, a kasnije porodici i cijelom društvu”, poručuje Delija.

Serđan BAFTIJARI

Da li ste završili naš početni onlajn kurs iz mobilnog novinarstva? Da li želite da naučite još trikova i tehnika zanata koji će vam pomoći da kreirate visokokvalitetne medijske sadržaje pomoću svog mobilnog telefona? Naša praktična onlajn radionica nudi znanje, podršku i mentorstvo stručnjaka organizacije Thomson Media.

Pridružite se Aleksandru Manasievu i Norbertu Šinkoviću na besplatnoj onlajn radionici Napredni kurs mobilnog novinarstva koja će se održati od 27. do 31. oktobra. Ova onlajn radionica će biti organizovana uživo putem onlajn platforme Zoom i omogućiće vam da steknete napredne veštine mobilnog novinarstva, njihovu praktičnu primenu kroz individualne i grupne vežbe i podršku naših trenera i mentora.

Po završetku onlajn radionice ćete znati da:

• Koristite naučene tehnike za stvaranje moćnih fotografija pomoću pametnog telefona;
• Primenite veštine za pravljenje kratkih video zapisa i foto priča pomoću pametnog telefona;
• Stvorite atraktivan sadržaj koji angažuje vašu publiku;
• Koristite aplikacije za snimanje i uređivanje pogodne za iOS i / ili Android uređaje;
• Prepoznajte formate potrebne za različite društvene medije;
• Prilagodite snimke snimljene pametnim telefonima različitim društvenim mrežama;
• Stvorite sadržaj pogodan za gledanje na pametnim telefonima;
• Koristite veštine za stvaranje uravnoteženog novinarskog sadržaja.

Imate li previše obaveza te nedelje? Bez brige: iako je predviđeno da onlajn radionica traje pet dana, ona je osmišljena tako da vam omogućava da prisustvujete grupnim i individualnim sesijama, ali i da u međuvremenu nastavite sa profesionalnim angažovanjem ili ličnim obavezama:

• Utorak, 27.10: Učesnici će imati 4 sata onlajn treninga sa pauzama između sesija i radni zadatak nakon treninga (u proseku 3 sata).
• Sreda-petak: Učesnici će raditi  po grupama: Grupa 1, onlajn sesije od 10:00 do 13:00 i Grupa 2, onlajn sesije od 14:00 do 17:00 (vežbe i radni zadaci nakon treninga: oko 3 sata)
• Subota 31.10: Poslednji dan radionice rezervisan je za pojedinačne sesije usredsređene na montiranje priloga. Svaki od učesnika imaće priliku da sa trenerom i mentorom radi u proseku oko 30 - 45 minuta, dok drugi deo dana može se iskoristiti za samostalan rad na uređivanju priloga. Naši treneri će biti dostupni od 10:00 do 18:00 za pojedinačne sesije.

Po završetku onlajn radionice: Svi učesnici će imati priliku da se konsultuju sa našim stručnjacima u periodu nakon završetka onlajn radionice kako bi na mobilnom telefonu kreirali kvalitetne priče spremne za objavljivanje.

Preduslov za prijavu za onlajn radionicu je uspešno pohađanje našeg četvorosatnog početnog onlajn  kursa mobilnog novinarstva. Da bi se prijavili na ovaj onlajn kurs posetite stranicu https://bit.ly/33eOPdE 

Način prijave za onlajn radionicu: Da biste se prijavili za naprednu onlajn radionicu, popunite online obrazac koji se nalazi na ovom linku -  https://bit.ly/3nGPm19 

Rok za prijave je: petak, 23. oktobra 2020.

Za više informacija: ukoliko imate pitanja vezi sa onlajn kursom ili onlajn radionicom mobilnog novinarstva, obratite se Maji Vasić-Nikolić e-poštom: majavn@thomsonfoundation.org.  

Onlajn kurs mobilnog novinarstva sprovodi Thomson Media u okviru projekta  Podizanje kvaliteta vesti i nezavisnog novinarstva u zemljama Zapadnog Balkana i Turskoj,  koji implementira BIRN Hub u partnerstvu sa Thomson Media gGmbH, Međunarodnom federacijom novinara, Unijom evropskih emitera  Centralnim evropskim univerzitetom Medijska asocijacija Jugoistočne Evrope, Nezavisnim sindikatom novinara i medijskih radnika Makedonije i organizacijama BIRN Albanija i BIRN Srbija.

Ovaj projekat se realizuje uz podršku Evropske unije kroz Program treninga i podrške poboljšanju kvaliteta i profesionalizma u novinarstvu. 

Imenovanje visokih funkcionera koji u sadašnjoj organizaciji imaju funkciju pomoćnika ministara, Vlada Duška Markovića nastavila i u takozvanom tehničkom mandatu po jedinstvenom obrascu - javni konkurs, ali samo jedan kandidat Rade Milošević iz URA kaže da je riječ o opstrukciji i najavljuje demontiranje ove strukture, čak i izmjenom zakona

Vladu, koju pokušava da sastavi mandatar Zdravko Krivokapić, dočekaće značajan broj novoimenovanih direktora direktorata. Odlazeći kabinet Duška Markovića započeo je da ih ubrzano imenuje poslije raspisivanja izbora i nastavio u takozvanom tehničkom mandatu, u septembru i oktobru, nakon što je Demokratska partija socijalista (DPS) izgubila vlast.
Svi oni imenovani su po jedinstvenom obrascu: ministarstvo raspiše javni konkurs sa rokom od 20 dana, bude samo jedan kandidat i Vlada ga imenuje. U svim slučajevima, riječ je o kadru koji je već duže u strukturama dosadašnje vlasti. Značajan broj njih su prethodno po nekoliko puta zaredom imenovani kao vršioci dužnosti na istim pozicijama. To se vidi iz odluka sa sjednica Vlade, koje je analizirao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Direktori direktorata su, prema sadašnjoj organizaciji Vlade, najbliži saradnici ministara, u rangu nekadašnjih pomoćnika. Uz sekretare, to su najviše pozicije u ministarstvima, koje se biraju na javnim konkursima na period od pet godina.
Od 16 direktora direktorata u ministarstvima koje je Markovićev kabinet postavio od početka godine, čak 13 je imenovano u periodu od raspisivanja parlamentarnih izbora, a četvoro nakon što je DPS na parlamentrnim izborima 30. avgusta izgubio vlast.
Do očekivanog izbora nove vlade najavljenog za prvu polovinu novembra, odlazeća bi mogla da nastavi sa postavljanjem rukovodilaca direktorata. Ministarstva su od održavanja izbora rapisala devet konkursa za ta mjesta. To su uradili resori pravde, finansija, kulture, prosvjete, vanjskih poslova, odbrane, kao i ljudskih i manjinskih prava. Sedam od ovih devet konkursa još nije okončano imenovanjem.
Vlada je u februaru za direktoricu Direktorata za poreski i carinski sistem u Ministarstvu finansija postavila Biljanu Peranović i Darka Konjevića za direktora Direktorata za ruralni razvoj u Ministarstvu poljoprivrede i ruralnog razvoja, a mjesec dana kasnije Branku Žižić za direktoricu Direktorata za inovacije i tehnološki razvoj u Ministarstvu nauke.
Sva ostala postavljanja uslijedila su poslije 20. juna, kada su raspisani parlamentarni i lokalni izbori u pet opština.
Krajem juna je za direktoricu Direktorata za plaćanja u Ministarstvu poljoprivrede i ruralnog razvoja postavljena Danka Perović, a sljedećeg mjeseca Nezir Dacić za direktora Direktorata za šumarstvo, lovstvo i drvnu industriju u istom ministarstvu, Arijana Nikolić Vučinić na čelo Direktorata za predškolsko, osnovno i inkluzivno obrazovanje i vaspitanje, a Veljko Tomić za rukovodioca Direktorata za opšte srednje obrazovanje, stručno obrazovanje i obrazovanje odraslih u Ministarstvu prosvjete.
U avgustu je za direktora Direktorata za projekte od kapitalnog značaja za kulturu i promociju i razvoj kreativnih industrija u Ministarstvu kulture Markovićeva vlada postavili Aleksandra Pavićevića, a Jova Rabrenovića za direktora Direktorata za razvoj nacionalnog brenda i zaštitu potrošača u Ministarstvu ekonomije. U Ministarstvu vanjskih poslova u avgustu postavljeni su za direktore Direktorata za multilateralne poslove Veljko Milonjić, za konzularne poslove i dijasporu Branislava Karadžića, a za ekonomsku i kulturnu diplomatiju Miljana Mugošu.
U septembru je Dragan Asanović postavljen za direktora Direktorata za upravljanje otpadom i komunalni razvoj u Ministarstvu održivog razvoja i turizma, a Edina Dešić za direktoricu Direktorata za pristup tržištu rada u Ministarstvu rada i socijalnog staranja.
Na prvoj oktobarskoj sjednici Vlade, na osnovu konkursa raspisanih poslije izbora, za direktora Direktorata za bilateralne poslove u Ministarstvu vanjskih poslova postavljen je Darko Uskoković, a Mihailo Volkov za direktora Direktorata za ljudske resurse u Ministarstvu odbrane.
Svi oni su bili jedini na listi kandidata za te pozicije.
Prije toga su najmanje dva puta zaredom za vršioce dužnosti direktora direktorata bili postavljani Rabrenović, Milonjić, Uskoković, Karadžić…
Ministarstvo kulture u još nezavršenim konkursima traži čelnike Direktorata za kulturnu baštinu i Direktorata za kulturno-umjetničko stvaralaštvo, koje kao v.d. pokrivaju Dobrila Vlahović i Dragica Milić. Resor ljudskih i manjinskih prava traži direktore Direktorata za odnose sa vjerskim zajednicama i Direktorata za unapređenje i zaštitu prava manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica, koje u v.d. stanju vode Ismet Latić i Leon Đokaj. Ministarstvo održivog razvoja i turizma traži direktora Direktorata za inspekcijske poslove i licenciranje, što kao v.d. pokriva Aleksandar Dajković.
Ovog mjeseca su raspisani i konkursi za šefa Direktorata za medunarodnu saradnju u Ministarstvu pravde, kojim kao v.d. rukovodi Ognjen Mitrović i Direktorata za digitalizaciju i informacione sisteme u Ministarstvu finansija koju pokriva Bojana Bajić. Mitrović i Bajić su za v.d. postavljeni na sjednici Vlade 11. septembra. U toku je i konkurs za direktora Direktorata za obrazovanje pripadnika manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica u Ministarstvu prosvjete, kojom rukovodi direktor Maraš Dukaj.

Rade Milošević iz Građanskog pokreta URA, koji je bio direktor Zavoda za zapošljavanje (ZZZ) u periodu Vlade izbornog povjerenja uoči izbora 2016. godine, ocjenjuje postupanje odlazeće vlasti opstrukcijom kojom “želi da utiče na procese, tako što svojim lojalnim ljudima produžava mandate”.
“Za funkcionisanje organa u tehničkom mandatu je bilo dovoljno v.d. stanje. Svaka odgovorna vlast bi tako postupila. Međutim, mi imamo situaciju da su većini tih kadrova produženi mandati na pet godina, što smatramo opstrukcijom i jasnom porukom odlazeće vlasti”, kazao je on za CIN-CG.
On je kazao da, prije svega, treba utvrditi činjenično stanje, ali da postoji više rješenja koji se mogu primijeniti da se demontiraju ovakve odluke dosadašnje vlasti. Jedno od njih je i mijenjanje Zakona o državnim službenicima i namještenicima.
“U tom slučaju biće potrebne izmjene određenih zakona i uvođenje novih pravnih normi koje će omogućiti smjenu visokorukovodećeg kadra. Biće neophodno utvrditi nove sistematizacije radnih mjesta, kojima će biti omogućeno novim direktorima da biraju svoj tim”, kazao je on.
Istraživačica javnih politika u Institut alternativa (IA) Milena Muk kazala je za CIN-CG da, iako se može spekuliusati o namjerama odlazeće vlasti, nema zakonskih prepreka da Vlada u tehničkom mandatu postavlja ljude na ovako visoke i odgovorne pozicije. Jasno je, kaže ona, “da bi za puni legitimitet ovih procedura bilo bolje sačekati da se formira nova Vlada”.
“To može definitivno zakomplikovati privlačenje stručnog kadra koji bi mogao biti od koristi novoj Vladi”, rekla je Muk.
Za nju su problematični i slučajevi gdje su imenovane i osobe koje su prije toga najmanje dva puta birane za vršioce dužnosti direktora direktorata.
“Definitivno treba pokrenuti pitanje neopravdane startne prednosti kandidata i kandidatkinja kojima je na nezakonit način, bespravnim obnavljanjem v.d. stanja, omogućeno da ‘akumuliraju’ profesionalno iskustvo na rukovodećim poslovima. Svi organi zaduženi za kontrolu, ukoliko je potrebno i procesuiranje odgovornih za kršenja zakona prilikom procedura zapošljavanja, mogu da preispitaju zakonitost sprovedenih procedura, ocjene kandidata i kandidatkinja po zakonskim kriterijumima i da naročito pokrenu pitanje vrednovanja i osnova sticanja radnog iskustva, na osnovu svojevrsnih nezakonitih obnavljanja v.d. stanja”, kazala je Muk za CIN-CG.
Zakon prepoznaje institut vršilaca dužnosti samo kao međuperiod do imenovanja u skladu sa javnim konkursom, koji može trajati najduže šest mjeseci.

Muk napominje da je riječ o profesionalnim, a ne političkim pozicijama, i da ishod javnih konkursa ne treba da bude unaprijed poznat.
Zakon o državnim službenicima i namještenicima propisuje da lice koje vrši poslove iz kategorije visoki rukovodni kadar, među kojima su direktori direktorata, mora imati VII1 nivo kvalifikacije obrazovanja i najmanje tri godine radnog iskustva na poslovima rukovođenja, ili osam godina radnog iskustva na istim ili sličnim poslovima u odnosu na poslove radnog mjesta za koje je objavljen konkurs.
Svi kandidati i kandidatkinje koji ispunjavaju uslove i imaju neophodne kompetencije treba da se prijavljuju na javne konkurse za ove pozicije, a Muk sugeriše i da iskoriste mehanizme zaštite svojih prava ukoliko smatraju da su im prekršena.
“Javni diskurs koji šalje poruku da je ishod unaprijed poznat i da su određena radna mjesta, koja treba da budu izložena otvorenoj konkurenciji kvalifikovanih kandidata i kandidatkinja, unaprijed ‘dogovorena’, neće dovesti do privlačenja najsposobnijeg kadra, veće konkurentnosti ovih procedura i u krajnjem, do principa meritokratije, odnosno zapošljavanja na osnovu zasluga”, kazala je ona za CIN-CG.
Iz URA su početkom mjeseca saopštili da je više od 700 zahtjeva za zasnivanje radnog odnosa u državnoj upravi stiglo na adresu Ministarstva finansija nakon izbora održanih 30. avgusta.
Iz Vlade nisu odgovorili na pitanja CIN-CG o postavljenjima direktora direktorata uoči izbora i nakon njih, kada bi Markovićev kabinet trebalo da se drži principa tehničkog mandata.

Četvrtina svih stanova i kredita ide direktorima

Direktori direktorata primaju dvije ili više prosječne crnogorske plate, a dobijali su i razne beneficije u odnosu na niži kadar.
Od postavljanja Vlade krajem novembra 2016. godine, čak 25 direktora direktorata dobilo je stanove ili stambene kredite od 15 hiljada do 40 hiljada eura pod povoljnim uslovima. To podrazumijeva vraćanje na rate do 20 godina i umanjenje iznosa kredita po pet odsto za svaku godinu radnog staža, a najviše do 80 procenata vrijednosti dodijeljenog kredita. Rata kredita rijetko kada prelazi 100 eura. Četvrtina svih odluka o stanovima i kreditima koje je donijela Vlada odnosila se na ove rukovodioce.
Tako su 2017. godine pogodnost iskoristili pomoćnica ministra kulture Dragica Milić (20.000 eura) i pomoćnik ministra odbrane Mihailo Volkov (stan od 75 metara kvadratnih). Godinu kasnije pomoćnici ministra sporta Miloš Lalević (35.000), odbrane Ivica Ivanović (40.000 eura), javne uprave Danijela Nedeljković Vukčević (40.000), ekonomije Biljana Jakić i Goran Nikolić (po 20.000), poljoprivrede i ruralnog razvoja Slavica Pavlović i Adem Fetić (po 15.000), finansija Iva Vuković (40.000), unutrašnjih poslova Safet Korać (40.000), zdravlja Milica Škiljević (20.000), tadašnjih evropskih poslova Jelena Burzan (25.000), prosvjete Veljko Tomić (30.000), pravde Marijana Laković Drašković i Nataša Radonjić (po 30.000), za ljudska i manjinska prava Žana Filipović (40.000), pravde Ibrahim Smailović (40.000) i prosvjete Arijana Nikolić Vučinić (30.000). Prošle godine, kredite su dobili i pomoćnici ministra rada i socijalnog staranja Zoran Ratković (15.000), Edina Dešić, Jovo Pajević i Ljiljana Simović (po 40.000), odbrane Alma Ljuljanaj Jovićević (40.000) i saobraćaja i pomorstva Dalibor Milošević (20.000).

Miloš RUDOVIĆ

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), će u periodu od 1. jula 2020. do 01. jula 2021. godine sprovesti projekat Istraživanje investitora u Crnoj Gori.

Projekat će istraživati ko zaista investira u Crnoj Gori, koja sa jedne strane pregovara o ulasku u Evropsku uniju (EU), a sa druge njeni ključni investitori dolaze iz zemalja koje su daleko od EU, kao što su Azerbejdžan, Emirati, Rusija, Kina, ili egzotične off-shore destinacije. Šta ovakvi investitori donose zemlji i može li njihova dominacija uticati na ekonomske reforme, nužne za ulazak Crne Gore u EU?

Projekat ima za cilj podizanje svijesti o značaju strateških investitora za ekonomski razvoj i položaj zemlje, kao i da osvijetli veze između porijekla investicija koje ulaze u zemlju sa vladavinom prava i borbom protiv korupcije.

Predviđeno je da se sprovede i objavi više dubinskih istraživanja i tekstova, kao i da se prikaže kraći video o najznačajnijim stranim direktnim investicijama u Crnoj Gori, kao i njihovim efektima na ukupni društveni razvoj i javni dug. Kroz ove aktivnosti, CIN-CG ima namjeru da okupi najznačajnije stručnjake u zemlji kako bi odgovorili na ključne nedoumice iz ove oblasti.

Projekat finasira National Endowment for Democracy (NED).

Umjesto povećanja, u novom sazivu tri žene manje. Osim Bošnjačke stranke, nijedna od parlamentarnih partija među ženama koje će ih predstavljati nema pripadnica nacionalnih manjina.

Predizborna obećanja političkih stranaka i koalicija da će u 27. sazivu Skupštine Crne Gore biti više mjesta za žene, ne samo što nisu ispunjena već je, prema ovjerenim mandatima, situacija još gora.

Od 81 mjesta, prema verifikovanim mandatima, samo 18 zauzeće poslanice, što je svega 22 odsto. To su tri mandata manje nego u prethodnom sazivu, kada je učešće od 26 odsto žena ocjenjivano nedovoljnim, a stranke javno obećale Ženskoj političkoj mreži (ŽPM) da će stremiti ka 40 procenata.

Od tri mandata koje su dobile Socijaldemokrate (SD) nijedan neće pripasti ženi. Po jednu ženu na izbornim listama imaju Socijaldemokratska partija (SDP) i Građanski pokret URA. Koalicija Mir je naša nacija, koju čine Demokrate i Demos, od deset mandata, ima samo dvije poslanice. Na izbornoj listi koalicije Za budućnost Crne Gore od 27 poslaničkih mjesta šest je namijenjeno ženama, odnosno 22 odsto. Demokratska partija socijalista (DPS) od 30 osvojenih mandata ima samo sedam žena, ili 23 odsto. Nijedna od ovih partija, među poslanicama nema pripadnica nacionalnih manjina.

Opšti utisak o koraku unazad ne popravljaju ni Albanska koalicija Jednoglasno i Albanska lista, koje su osvojile po jedan “muški” mandat. Izuzetak je Bošnjačka stranka (BS), koja je na izborima dobila tri mandata, a jedan je za poslanicu Kenanu Strujić Harbić, koja je i jedina pripadnica manjinskih naroda u parlamentu.

U razgovoru za CIN-CG ona kaže ovakav podatak ne ide u prilog tome da želimo građansko društvo i integraciju manjina u političke procese.

„Svoj politički angažman iskoristiću da ukažem na značaj žene u današnjem vremenu. Moje diskusije će, između ostalog, ići u pravcu borbe za ostvarivanje prava žena. Govoriću o problemima samohranih majki, kao i učešću žena na rukovodećim mjestima“ – kaže Strujić Harbić za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Portparol Bošnjačke stranke Adel Omeragić za CIN-CG kaže da su izborom poslanice Strujić Harbić, poslali jasnu poruku da zastupaju ideju afirmacije učešća žena u politici. Na taj način je, kaže i ispunjeno obećanje predsjednika stranke Rafeta Husovića dato ŽPM, pa je na svakom trećem mjestu bila žena. Omeragić, ipak, ističe da na političkom osnaživanju pripadnica nacionalnih manjina mora još mnogo da se radi.

Obećanje partijskih lidera da će na listama biti 40 odsto kandidatkinja, prema riječima  predsjednice Foruma žena SDP-a Dragice Anđelić, nije dato kao rezultat osviješćenosti potrebe za unapređenjem rodne ravnopravnosti i vođenjem antidiskriminatornih politika, već je doživljeno kao trenutni pritisak kojem se podleglo u odsustvu kontraargumentacije.

,,Zaista je interesantno to što jedna nacionalna partija ima bolji raspored žena na listama od partija koje imaju uporište u građanskom konceptu i uz to su deklarisane kao one koje baštine temeljne principe socijaldemokratije”, kaže Anđelić za CIN-CG.

I predsjednica SDP-a u ostavci dr Draginja Vuksanović Stanković koja je kao nosilac liste ušla u parlament vjeruje i da politika koja se vodi pod uticajem institucija poput vjerskih organizacija koje su isključivo “muške” i dovodi do toga da se ženski glas u takvom ozračju slabije, ili skoro nikako, ne čuje.

“Zbog toga je nužno vratiti politički život u državne i političke sisteme i jasno odvojiti državne od drugih organizacija. Mora se opet ući u proces osnaživanja ženske političke participacije”, kaže Vuksanović Stanković za CIN-CG.

Poslanica Demokratskog fronta dr Branka Bošnjak ističe kako odavno upozorava da je zalaganje za 40 odsto žena u parlamentu samo deklarativno.

,,U našem klubu u Pokretu za promjene (PzP), koji broji pet poslanika, dvije su žene, tako da smo poštovali obećanih 40 odsto, na šta sam jako ponosna”, kaže Bošnjak za CIN-CG. Iako je sastav parlamenta pokazao nazadovanje u ostvarivanju rodne ravnoprvnosti, ona ipak sugeriše da će slika biti jasnija nakon formiranja vlade.

,,Moguće je da će se procenat malo poboljšati kada bude došlo do podnošenja ostavki zbog konflikta interesa i odlaska pojedinih poslanika u izvršnu vlast, jer zakon predviđa da muškarce može zamijeniti prvi sljedeći sa liste, a da ženu isključivo mijenja žena”, smatra Bošnjak.

Ukazujući na sastav DPS i SDP, ona ističe da obećanje dato ŽPM nijesu ispunile stranke koje su najviše koristile taj civilizacijski iskorak da sakupe političke poene.

,,Klub SD-a je skroz muški, iako je njihova kandidatkinja za poslanicu bila vrlo aktivna u ŽPM. Nažalost, ni od političarki kojima su puna usta rodne ravnopravnosti nisam čula da su se ikad javno pobunile, već su im partijske direktive uvijek bile daleko ispred borbe za veću zastupljenost žena na mjestima odlučivanja”, kaže Bošnjak.

Potpredsjednik Demokrata i podslanik dr Albin Ćeman, kaže da je njihova stranka podržala rješenje o 40 odsto zastupljenosti žena na izbornim listama, ali da je DPS sabotirao rad skupštinskog odbora, pa nije usvojen ni novi zakon o izboru odbornika i poslanika “koji, između ostalog, tretira i ovu materiju”.

Iz NVO Centar za ženska prava ocijenili su da je i podrška predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića Ženskoj političkoj mreži samo deklarativna.

,,Vjerujemo da bi ova brojka bila još manja da nije zakonom propisanih kvota za žene, što pokazuje da je za partijske lidere ravnopravno učešće žena u procesu odlučivanja sporedna stvar", zaključuju iz Centra za ženska prava.

Burne reakcije javnosti izazvao je i izostanak žena na prvom sastanku pregovaračkih timova nove većine. One koje su u pregovorima i učestvovale, činile su to iz pozadine i u sjenci kolega.

U ime koalicije Za budućnost Crne Gore bili su Zdravko Krivokapić, Predrag Bulatović, Slaven Radunović i Branko Radulović,  Dragan Ivanović i Vladimir Božović. Koaliciju Crno na bijelo predstavljali su Dritan Abazović, Zoran Mikić i Filip Adžić, a koaliciju Mir je naša nacija Aleksa Bečić, Boris Bogdanović  i Miodrag Lekić.

Ćeman ističe da je u pregovaračkom timu koalicije Mir je naša nacija i poslanica i potpredsjednica Demokrata Zdenka Popović.

,,Rukovodimo se principom po kome u svakom organu i u svakoj političkoj fazi djelovanja, žene participiraju u donošenju najvažnijih odluka. Takva je situacija i u aktuelnom političkom momentu i procesu pregovaranja o formiranju nove demokratske vlasti”, rekao je Ćeman.

Izostanak žena sa prvog pregovaračkog sastanka za kandidatkinju za poslanicu sa liste Crno na bijelo Ljiljana Jokić govori kako je i ,,sastav 27. skupštinskog saziva jedan od pokazatelja lošeg položaja žene društvu”. Na ovoj listi svako treće mjesto bilo je namijenjeno za žene.

,,S obzirom na okolnosti, bojim se da ćemo, kao i do sada, imati situaciju gdje su sve važne funkcije, od predsjednika države, predsjednika Vlade i predsjednika Skupštine, do ministarskih namijenjene za muškarce”, upozorava Jokić.

Dr Branka Bošnjak je kazala da je Pokret za promjene (PzP) delegirao člana pregovaračke ekipe na osnovu iskustva u ovim procesima.

,,Važno je da smo mi kao Predsjedništvo i ja kao potpredsjednica PzP-a u toku sa napredovanjem pregovora i da se konsultujemo. Biću direktno uključena i u timu kada mandatar bude pregovarao pojedinačno sa predstavnicima PzP-a”, rekla je Bošnjak.

Ona smatra da se situacija, iako lagano, mijenja nabolje.

,,Nije dobra slika kada se zna da baš nema niti jedne žene u pregovaračkom timu, posebno što sam sigurna da su žene sklonije kompromisu, ali biće najvažnije da buduća Vlada ne bude “muška”, već da ima najmanje 30 odsto žena”, kaže Bošnjak .

Dragica Anđelić upozorava da prisutnost i uloga crkve u politici, nisu nešto što će jačati participaciju žena u politici. Naprotiv, slabiće je.

,,Notorna je činjenica da sve vjerske zajednice rasprave o ženskim pitanjima tretiraju još konzervativnije nego bilo koji drugi segment društva. To što je nakon parlamentarnih izbora mirnim putem došlo do promjene vlasti nakon tridesetogodišnje vladavine jedne partije i njenih satelita je svakako za respekt, ali se ne smije zanemariti da je Crna Gora sekularna i građanska država i da se od tih postulata ni u jednoj varijanti ne smije odustajati. Ako žene hoće napredak u borbi za rodnu ravnopravnost, moraju biti ujedinjene i taj cilj mora biti iznad bilo kojeg partijskog interesa i lične pozicije u stranci”, kaže Anđelić.

Direktorica Sigurne žesnke kuće Ljiljana Raičević kaže za CIN-CG da nije iznenađena odsustvom žena u pregovaračkim timovima.

“Dovoljno sam dugo u ovom poslu da mogu da prepoznam da li su istinite izjave i obećanja lidera svih političkih partija o većoj participaciji žena u političkom životu”, kaže Raičević.

Treba glasno reći, ističe ona, da političari i dalje doživljavaju politiku kao isključivo mušku profesiju.

U uzroke nedovoljnog učešća žena u politici ona ubraja još prisutnu tradiciju i konzervativno shvatanje uloge i mjesta žene u crnogorskom društvu.

“Postoje pokazatelji koji upućuju da ne postoji dovoljno povjerenja, ni kod samih žena u snagu sopstvenih ideja i mogućnost. Nedovoljno hrabrosti da se učini iskorak u javnoj sferi, isticanjem i aktivizmom u realizaciji brojnih pitanja od značaja za ženu, a time i za porodicu, radno mjesto i društvo u cjelini. U razgovoru na našim radionicama, mnoge žene su rekle da ih politika interesuje, ali da nemaju podršku porodice. Pa i različita razmišljanja i opredijeljenost za neku političku stranku, od muža ili porodice, dovodi do toga da se ona povlači "zarad mira u kući" iako misli da bi u tom poslu bila dobra. Kompromisi koje žena pravi su uvijek na njenu štetu”, zaključuje Raičević.

Crna Gora je, podsjeća ona, potpisala brojna dokumenata o rodnoj ravnopravnosti, koji, između ostalog, tretiraju i participaciju žena u političkom životu i nijednu obavezu iz tih dokumenata nadležni nisu ispunili.

Još jedan posao za novu vlast.

Andrea JELIĆ

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), će u naredne četiri godine (april 2020 – april 2024) sprovesti regionalni projekat Mreža za izvještavnje o različitosti – RDN 2.0.

Projekat ima za cilj aktiviranje uloge civilnog društva u suzbijanju narativa o diobama kao nečem što je negativno i što vodi u sukobe, te podsticanju pozitivnog diskursa kako bi se doprinijelo poštovanju različitosti, ljudskih prava i dobrih međususjedskih odnosa. Projekat će osnažiti regionalnu mrežu organizacija civillnog društva sa ciljem da zajedno utiču na podizanje kvaliteta izvještavanja medija o pitanjima etničke pripadnosti, religije, pola, seksualne orijentacije i starosti.

RDN 2.0 će nastojati da obezbijedi alate i resurse civilnom društvu kako bi se uticalo na jačanje inkluzivnih medija. Takođe će podržati efikasno kreiranje politika u oblastima koje promovišu toleranciju na nacionalnoj i regionalnoj osnovi.

Predviđeno je da se u okviru projekta razvije metodologija praćenja medija u okviru koje će projektni tim detektovati govor mržnje i diskriminatorske diskurse u medijima, te kreirati odgovore/žalbe na osnovu tih diskursa.

Tokom realzacije projekta biće podržano 30 lokalnih organizacija civilnog društva širom regiona kako bi sproveli projekte i inicijative kojima bi povećali monitoring medija, doprinijeli zaustavljanju štetnih medijskih praksi i na njih odgovorili na način koji promoviše toleranciju i uključenost. Takođe je predviđeno održavanje nacionalnih i regionalnih konferencija čiji je cilj pokretanje diskusije o ovoj temi. Tokom implementacije projekta biće sprovedena intezivna kampanja putem sajtova i društvenih mreža.

Nosilac projekta je Institut za medije i različitosti iz Londona (MDI), a finansijsku podršku obezbijedila je Evropska unija (EU).

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) će u periodu od 15. septembra 2020. do 15. septembra 2021. godine sprovesti projekat Koliko su bezbjedni radnici na našim gradilištima, uz podršku Ministarstva rada i socijalnog staranja.

Projekat ima za cilj podizanje svijesti ključnih aktera, poslodavaca, radnika, sindikata, ali i cjelokupne populacije Crne Gore o potrebi većeg stepena zaštite zdravlja i bezbjednosti u građevinskom sektoru, a u cilju smanjenja broja povreda na radu, naročito onih sa najtežim ishodima.

Predviđeno je da kroz ovaj projekat CIN-CG sprovede i objavi više novinskih istraživanja kako bi osvijestili i približili građanima/kama ovu značajnu temu.

U tekstu CIN-CG navodi se da je Agencija za sprečavanje korupcije pokrenula postupak protiv predsjednika Nove srpske demokratije (NSD) Andrije Mandića i predsjednika podgoričkog odbora te partije Radoša Zečevića, zbog sumnje da su prekršili Zakon o sprečavanju korupcije, odnosno nijesu na vrijeme predali imovinske kartone. 

Mandić je 15. juna podnio ostavku na mjesto poslanika, koja je dan kasnije konstatovana na sjednici Skupštine Crne Gore. Njegovo poslaničko mjesto popunio je Radoš Zečević. Zakonom je propisano da je javni funkcioner dužan da Agenciji dostavi imovinski karton u roku od 30 dana od dana prestanka funkcije. Takvu obaveza postoji i prilikom imenovanja.

Mandić i Zečević su imali nedjelju dana priliku da odgovore na pitanja CIN-CG o pokrenutom postupku ASK, ali to nijesu učinili. U reagovanju koje je potpisao potpredsjednik podgoričkog odbora NSD Koča Đurović se navodi da je on saopštio i direktorici ASK činjenice “vezano za razloge kašnjenja predaje izvještaja”, potvrđujući tako navode iz teksta CIN-CG.   

Ostali detalji iz reagovanja se, po svemu sudeći, odnose na neke druge medije, jer se novinar CIN-CG u ovom tekstu nije bavio imovnim stanjem Mandića i Zečevića.    

MIloš Rudović, novinar CIN-CG