Žao mi je što je većina prihvatila tezu da v.d VDT i VDT u punom mandatu mora doći iz redva državnih tužilaca. Iskustvo rada u Tužilačkom savjetu me uvjerilo u ispravnost stava da su za reforme neophodni ljudi bez istorije bliskih odnosa sa državnim tužiocima

Saopštili ste da v.d državna tužiteljka Tatjana Begović nema vašu podršku u slučaju reizbora na tu poziciju, te da bi takva odluka bila nezakonita.  Koliko je izvjesno da ona opet  bude izabrana na to mjesto?
MUK: Čini se veoma izvjesnim, sudeći po nekim diskusijama članova TS na ranijoj sjednici kao i izostanku većine za raspisivanje javnog poziva. Ukoliko bude tako, takav izbor neće imati moju podršku, jer se tako ozakonjuje ranija nezakonita odluka. Dodatno, jer je nastavila sa praksama, na kojima sam zamjerao i pethodnoj vd VDT.  

Njen prethodni izbor  kritikovala je i Evropska komisija u posljednjem non pejper dokumentu. I tada ste bili usamljeni u kritici takve odluke, odnosno izbora.  Šta to govori o Tužilačkom savjetu?
MUK: Evropska komisija je kritikovala takvu odluku zbog sukoba interesa Tatjane Begović kao članice Tužilačkog savjeta, kršenja zabrane napredovanja za vrijeme članstva u Tužilačkom savjetu. Ove kritike su jasno saopštene na Pododboru za slobodu pravdu i bezbjednost kao i u tzv “non paper“ o vladavini prava. Žao mi je što je većina prihvatila tezu da vd VDT i VDT u punom mandatu mora doći iz redova državnih tužilaca. Iskustvo rada u Tužilačkom savjetu me uvjerilo u ispravnost stava da su za reforme neophodni ljudi bez istorije bliskih odnosa sa državnim tužiocima.

Više puta bili ste usamljeni ili u manjini kada su u pitanju pojedine odluke Tužilačkog savjeta.  Kako vidite rad  tog tijela u prethodnom periodu?
MUK: U prvoj godini su donijete neke dobre i važne  odluke na koje sam lično ponosan i gdje je postojala neophodna solidarnost, ali onda kada je trebalo tražiti više i otvoriti prostor za suštinske reforme, prevladala je težnja za održavanjem postojećeg stanja. Od inicijative da se promijeni zakon o državnom tužilaštvu i tadašnjoj vd VDT utvrdi neograničeni mandat, slijedili su dalji koraci na pogrešnom putu. Pokušaj da se isključi konkurencija u postupku utvrđivanja predloga VDT, višestruko problematična odluka o određivanju vd VDT u februaru, odluka o obustavi postupka za utvrđivanje odgovornosti rukovoditeljke Višeg državnog tužilaštva u Podgorici itd

Jedna od takvih je i odluka da se iz proceduralnih razloga odbije ispitivanje odgovornosti više državne tužiteljke Lepe Medenice. Taj slučaj bacio je sumnju na volju Tužilačkog savjeta da doprinose ključnim reformama u tužilatvu.  Kako vidite taj slučaj?
MUK: Vidim ga kao propuštenu priliku da se donese odluka u jedinom slučaju kada je Tužilački savjet ( kao cjelina) to mogao, a smatram i morao da uradi. Umjesto toga, izbjegnuto je da se postupak sprovede do kraja, utvrdi puna istina i donese odluka. Čak je i prethodno organizovano saslušanje aktera tog slučaja na zatvorenoj sjednici ostalo bez zaključka.

U javnosti se čulo više mišljenja da se slučaj institucionalno ipak može nastaviti. Nastavka nije bilo. Kako to komentarišete?
MUK: Zamjenica disciplinske tužiteljke je u zakonskom roku podnijela žalbu Vrhovnom sudu na odluku Tužilačkog savjeta. Članovi Tužilačkog savjeta su se upoznali sa sadržajem žalbe. Vjerujem da je iznijela niz argumenata koje će sud morati ozbiljno da razmotri.

Šta bi trebalo  prvo mijenjati u zakonskom okviru radi postizanja  bolje efikasnosti rada TS?
MUK: Komisija za normativnu djelatnost radi na pripremi polaznih osnova za moguće izmjene Zakona o državnom tužilaštvu. Tužilačkom savjetu treba omogućiti mehanizme da obezbijedi funkcionalnost tužilaštva. Aktuelni zakonski okvir nam ne daje prostor da riješimo problem koji već dugo postoji u nekoliko osnovnih državnih tužilaštava gdje imamo samo jednog državnog tužioca koji je istovremeno i rukovodilac tužilaštva. Moglo bi se čak dogoditi da u nekim od njih uskoro ostanemo bez tužilaca, a da nemamo zakonske mogućnosti da reagujemo. Potrebno je da se reformiše sistem disciplinske odgovornosti, kako u pogledu opisa osnova za odgovornost, tako i u pogledu kruga inicijatora koji se mora proširiti. Disciplinski postupak treba pojednostaviti, precizirati u samom zakonu. Aktuelni sistem ocjenjivanja ne ostvaruje svrhu, jer su čak i nakon izmjena Pravila ocjenjivanja, tužioci i dalje “odlični“.  To je možda i najteže otvoreno pitanje – kako izgraditi pravedan I podsticajan sistem ocjenjivanja. Važno je i da se utvrdi efikasniji sistem nadzora državnoh tužilaštava, jer primjer započetog nadzora Vrhovnog državnog tužilaštva nad radom SDT, govori da u tom dijelu imamo zabrinjavajuće izazove. Nadzor traje već punu godinu dana, a bez informacije I objašnjenja u kojoj je fazi I kada će biti okončan.

Kako komentarišete nedavno mišljenje ASK kada su u pitanju izmjene Zakona o specijalnom tužilaštvu, da neka rešenja imaju „visoke korupcijske rizike“?
MUK: Korišćenje takvih fraza iz zakona u ovom slučaju je besmisleno. Glavni Specijalni državni tužilac traži upućivanje tužilaca u SDT, jer ima ograničene kadrovske kapacitete, a Tužilački savjet pozitivno odgovara na takav zahtjev GSDT. Dakle, naši napori su bili usmjereni upravo na osnaživanje borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala. Nije sporno da bi pravne norme koje uređuju ovo pitanje mogle da budu kvalitetnije izvedene, i radiće se na izmjenama Zakona o specijalnom državnom tužilaštvu. Međutim, teško je oteti se utisku da je oglašavanje ASK selektivno, da iza svega stoje drugi motivi i da sve liči na pokušaj da se umiješa u neke aktuelne sudske postupke. Tužilački savjet se argumentovano izjasnio o ovome u javnoj izjavi koju sam podržao.

Rijetke pohvale kada je u pitanju posljednji non pejper Evropske komisije o vladavini prava stigle su na adresu Specijalnog državnog tužilaštva. To tužilaštvo i  dalje čeka poboljšanje kadrovskih i prostornih kapaciteta. Kako to vidite?
MUK: Država je dužna da obezbijedi bolje uslove za rad, i to će vjerujem uskoro biti slučaj nakon preseljenja SDT u prostorije stare zgrade vlade. Moguće da je to moglo da se realizuje brže, uz jasnije dogovore i koordinaciju, i uz punu finansijsku podršku države, bez čekanja na inostrane donatore. Kadrovski kapaciteti zavise od više faktora. Najprije od stare kadrovske politike i kapaciteta specijalnih tužilaca, zatim od kapaciteta ekspertskog kadra gdje hronično nedostaju IT struka i finansijska forenzika. Otvoreno je pitanje direktnog pristupa bazama podataka. Vlada je propustila da ovo pitanje stavi na dnevni red, nakon što je na inicijativu Instituta Alternativa organizovana tematska sjednica radne grupe za poglavlje 24 “Stepen funkcionalnosti sistema za bezbjednu razmjenu podataka“ u novembru 2022.godine. Bio sam na toj sjednici i svjedočio zapanjujućem izostanku komunikacije i koordinacije državnih organa.

Koliko rezultati SDT mogu  biti valorizovani ukoliko ostatak pravosuđa nije reformisan, ili je u vd stanju?
MUK: Najvažnije je da dio sudstva koji je specijalizovan za slučajeve iz nadležnosti SDT, specijalizovano vijeće Višeg suda u Podgorici, bude sposobno da u razumnim rokovima donese prvostepene presude. To sada nije slučaj. Pogledajte broj optužnica SDT od osnivanja do danas i broj prvostepenih presuda i sve će biti jasno. Svjedočimo da se optužena lica nakon isteka maksimalno dozvoljenog trajanja pritvora od tri godine, sada nalaze na slobodi, a da će se na presude još dugo čekati. Suđenja traju predugo, između ostalog i zbog zloupotrebe procesnih prava. Drugo,  čak ni presude bez trajnog oduzimanja imovinske koristi stečene kriminalom, neće dati značajnije efekte. Tu hronično izostaju odgovarajući kadrovi. Nedavno je na Ekonomskom fakultetu u Beogradu, uz podršku ambasade SAD akreditovan master program za forenzičke računovođe, kao važan element u bori protiv korupcije I organizovanog kriminala. Možda bi država mogla da obezbijedi stipendije za ovaj ili neki sličan program u inostrastvu za jedan broj lica koja bi se obavezala da će u narednom periodu raditi za SDT ili policiju na poslovima finansijskih istraga. Treće, već se predugo kasni sa efikasnim korišćenjem mehanizama obezbjeđenja integriteta službenika policije, a koji su  uspostavljeni novim Zakonom o unutrašnjim poslovima. Bezbjednosne provjere, poligrafsko testiranje  jedinica za antikorupciju . Četvrto, neophodno je da se reformišu uslovi u kojima borave lica kojima je određen pritvor. Pritvor ne smije biti prostor za dalje, nesmetano vođenje aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa.

Kako vidite stanje u pravosuđu generalno?
MUK: Aktuelno stanje je posljedica višedecenijskog srastanja sa ranije vladajućom partijom, dijelom i kriminalom, ali i izgrađenog mentaliteta i organizacione kulture koja teži održavanju postojećeg statusa. Aktuelno stanje je i rezultat propuštanja da se suštinske reforme izvedu u trogodišnjem periodu koji je za nama. Nakon što je javnost upoznata sa razmjerama infiltracije organizovanog kriminala i korupcije u sam vrh policije, tužilaštva i sudstva, sada je jasno da se mora uvesti vjerodostojan sistem dodatnih provjera i garancija integriteta. Za razliku od mišljenja da tzv “vetting“ ili tranzicionu reevaluaciju sudija i tužilaca treba posmatrati kao jednokratni mehanizam, vjerujem da treba uspostaviti sistem redovnih, periodičnih kontrola koji bi uključio potpunu kontrolu imovine i prihoda, bezbjednosne i druge provjere tužilaca i sudija.

Očekujete li da će nova parlamentarna većina uspjeti da odblokira procese u tom smjeru?
MUK: Nastavak pravosudne reforme treba da stavi u sam vrh prioriteta, ne samo zbog ispunjavanja obaveza u pregovorima o članstvu u EU, već zato što bez nezavisnih sudova i samostalnog, proaktivnog i efikasnog tužilaštva nema ni vladavine prava, ni funkcionalne demokratije ni zaštite ljudskih prava. Nova vlada i skupština moraju pokušati da pronadju kompromis u vezi sa izborom ključnih pravosudnih funkcija. Međutim, ne podržavam izbor bilo koga i po svaku cijenu. U dijelu zakonodavnih aktivnosti, čeka ih dosta posla, između ostalog, priprema i usvajanje Zakona o sudskom savjetu i sudijama, izmjene Zakona o državnom tužilaštvu, izmjene Zakona o specijalnom državnom tužilaštvu i Zakonik o krivičnom postupku.

Milena PEROVIĆ
www.monitor.co.me

Za dalje unaprijeđenje tužilaštva neophodno je doći do konačnog političkog konsenzusa oko izbora Vrhovnog državnog tužioca (VDT), ali i ostalih imenovanja u pravosuđu, zaključeno je na okruglom stolu “Dokle je stigla reforma tužilaštva”, koji je održan 11. jula u Podgorici u organizaciji Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), Centra za građanske slobode (CEGAS) i nedeljnika Monitor.

Okrugli sto je dio završnih aktivnosti dvogodišnjeg projekta “Istraživanje istraga”. Projekat, koji je podržala Ambasada Kraljevine Holandije, kroz novinarska istraživanja i stručne analize pratio je reformu crnogorskog tužilaštva, njene ključne izazove i domete. 

Bez personalnih promjena u pravosuđu nema reforme, istakla je direktorka Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Milka Tadić Mijović. “Prepiska sa skaj aplikacije potvrđuje da je u Crnoj Gori mafija bila u srcu sistema”, ocijenila je Tadić Mijović.

Vršiteljka dužnosti VDT-a Tatjana Begović istakla je da su od 2019. četiri državna tužioca, uključujući i nju, promjenjena na funkciji VDT-a, što dosta govori o tome koliko su mogle da se realizuju započete reforme.

“Kada vam neko kaže da nešto ne može da uradi zato što nije u punom mandate - nemojte da mu vjerujete. Može da uradi, samo je pitanje hoće li”, ocijenio je član Tužilačkog savjeta (TS) Stevo Muk.

Ministar pravde Marko Kovač je naglasio da bi dobro bilo da na čelu VDT-a bude osoba koja nije bila dio sistema.

Direktorka Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc Prelević dodala je da je osim izbora VDT-a u punom mandatu, jednako važno izabrati i druge ključne ljude u pravosuđu - članove Sudskog savjeta, predsjednika Vrhovnog suda, ali i sedmog sudiju Ustavnog suda.

Glavni specijalni tužilac (GST) Vladimir Novović ocijenio je da Specijalno policijsko odjeljenje treba izdvojiti iz Uprave policije, a da tužilaštvo kojim on rukovodi treba da bude nadležno samo za visoke javne funkcionere.

Okrugli sto su otvorili ministar Marko Kovač, ambasador Kraljevine Holandije Joost Reintjes, Tatjana Begović i Milka Tadić Mijović. Kjučne nalaze projekta predstavila je izvršna direktorica CEGAS-a Marija Popović Kalezić, dok su panelisti bili državni sekretar u Ministarstvu pravde Bojan Božović, Vladimir Novović, Stevo Muk, Tea Gorjanc Prelević i izvršna direktorica Centra za monitoring i istraživanje (CEMI) Ana Nenezić.

Nakon panelista, otvorena je diskusija za sve učesnike okruglog stola. Na kraju su donijeti zaključci i preporuke, koje objavljujemo u cjelosti:

ZAKLJUČCI:

Reforma tužilaštva

Unaprjeđenje pravnih procesa

Izmjene zakonodavstva

Jačanje institucionalne saradnje

Poboljšanje transparentnosti i odgovornosti

Unapređenje obuka i edukacija

Uloga civilnog društva

PREPORUKE:

Reforma tužilaštva

Unaprjeđenje pravnih procesa

Izmjene zakonodavstva

Jačanje institucionalne saradnje

Poboljšanje transparentnosti i odgovornosti

Unapređenje obuka i edukacija

Uloga civilnog društva

Činjenicom da je od ukupnog broja od 667 podnesenih pritužbi na rad državnih tužilaca i rukovodilaca u pogledu zakonitosti rada za poslednjih 7 godina svega 39 pritužbi proglašeno osnovanim, objektivnost ovakvog sistema funkcionisanja i u normativnom i u institucionalnom smislu dovodi se u pitanje, zaključio je CEGAS prilikom izlaganja ključnih nalaza na Okruglom stolu ”Dokle je stigla reforma tužilaštva”.

Taj trend se održava i u 2023. godini, pa je od januara do 30.juna 2023. godine od ukupnog broja od 70 pritužbi svega 6 bilo u cjelosti osnovano, a njih 3 djelimično osnovano.

Evropska komisija je više puta navodila da je potrebno revidirati disciplinski i etički okvir za tužioce, kako bi se pojačala objektivnost, proporcionalnost i djelotvornost. Analogno tome, jednako moramo pristupiti i samim pritužbama od strane fizičkih i pravnih lica a sve na račun rada državnih tužilaca u pogledu njihove zakonitosti rada, koje mahom sačinjavaju advokati, kao stručna lica, pa se i ovdje postavlja pitanje, kako je moguća tolika disproporcija, tj. neznatan broj osnovanih pritužbi u odnosu na podnesene.

CEGAS je mišljenja da Komisija koja je nadležna da odlučuje po pritužbama, kao i sami Tužilački savjet, u ovom dijelu moraju imati veće nadležnosti i mogućnosti tokom ovog postupka, kako bi sa sigurnošću mogli donositi objektivne odluke.

CEGAS smatra da je u dijelu povećanja transparentnosti rada Tužilačkog savjeta jako važno sve pritužbe sa odlukama Tužilačkog savjeta nakon anonimizacije okačiti na zvanični sajt ovog tijela.

Podsjećamo da se tokom cjelokupnog postupka prilikom donošenja odluka po pritužbi nikada nije pozvao ni jedan pomenuti tužilac na razgovor od strane pomenute Komisije i Tužilačkog savjeta.

Na Okruglom stolu ”Dokle je stigla reforma tužilaštva” CEGAS je objavio podatak da je od 2016. do kraja izvještajne 2022.godine, rad Komisije za Etički kodeks bilježio od 2 do 4 predloga za utvrdjivanje povrede načela Etičkog kodeksa, sa razlikom za 2019., kada taj broj iznosi 12 predloga. Uzevši u obzir to da je od 44 podnesena predloga, u periodu od 7 godina (2016-2022.), u samo 6 slučajeva utvrdjena povreda načela Etičkog kodeksa, postavlja se pitanje svrsishodnosti ove Komisije.

Evropska komisija ukazuje na ograničen bilans ostvarenih rezultata u ovom dijelu, i navodi nužnost regilisanja kroz posebna zakonska rješenja. Zakon o državnom tužilaštvu ne propisuje da kršenje Kodeksa predstavlja disciplinski prekršaj i ne utiče na napredovanje tužilaca, takodje, postojanje pravnog lijeka protiv jedne ovakve odluke nije predviđen zakonskim rješenjem.

CEGAS poručuje da princip utvrđenog kršenja pravila načela Etičkog kodeksa mora imati sagledivu posledicu. On mora imati uticaj sa vođenjem disciplinskog postupka kao i načinom ocjenjivanja tužilaca i rukovodilaca državnih tužilaštava.

CEGAS smatra da mora postojati pravni lijek protiv odluke Komisije o utvrdjenoj povredi pravili Etičkog postupka sa zakonskim uporištem.

CEGAS je na Okruglom stolu ”Dokle je stigla reforma tužilaštva” među ključnim nalazima projekta ”Istraživanje istraga” objavio podatak da je od ukupnog broja podnesenih predloga za utvrđivanje disciplinske odgovornosti državnih tužilaca (svega 20) utvrđeno 10 disciplinskih odgovornosti, u periodu od 2016-2022. godine, i zaključio da način vođenja disciplinskih postupaka i utvrđivanje odgovornosti ne vode svrsi.

Cijeneći po broju podnesenih prijava i izrečenih kazni, sistem utvrđivanja disciplin­ske odgovornosti državnih tužilaca za disciplinske prekršaje u vezi sa vršenjem tužilačke funkcije nije funkcionalan. 

CEGAS poziva da ponovo razmotrimo prepo­ruku Venecijanske komisije da na poziciju disciplinskog tužioca bude izabrana osoba van tužilaštva, čime bi se povećao demokratski legitimitet i kredibilitet utvrđivanja disciplinske odgovornosti.

Vrhovni sud Crne Gore potvrdio je oslobađajuću presudu novinaru Jovu Martinoviću, čime se sudski proces dug gotovo osam godina konačno završio.

U januaru ove godine Apelacioni sud je Martinovića oslobodio optužbi za stavljanje u promet opojnih droga, a na tu odluku se žalilo tužilaštvo, koje je insistiralo na optužbi da je novinar posredovao u dilovanju narkoticima u okviru kriminalne grupe.

Martinović je u pritvoru proveo gotovo godinu i po dana. On je uhapšen u oktobru 2015. godine, u zajedničkoj akciji crnogorske i hrvatske policije, kada je uhapšeno 17 osoba, pod sumnjom da su bili trgovci drogom i članovi kriminalne organizacije na čijem je čelu bio crnogorski državljanin Duško Martinović, bivši član međunarodne grupe kradljivaca nakita, poznate kao Pink Panter.

Martinović je u januaru 2019. godine osuđen na godinu i po dana zatvora zbog navodnog učešća u međunarodnom švercu droge, ali je Apelacioni sud takvu odluku ukinuo, obrazlažući je izostankom jasnog povezivanja okrivljenih sa krivičnim djelom, i tako vratio slučaj na ponovni postupak. U ponovoljenom postupku 8. oktobra 2020. Martinović je osuđen u podgoričkom Višem sudu zbog posredovanja u švercu narkotika, a oslobođen prvobitne optužbe za stvaranje kriminalne organizacije.

Tom odlukom kazna mu je sa 18 smanjena na 12 mjeseci. U martu 2021. godine Apelacioni sud odbio je njegovu žalbu i potvrdio presudu. Nakon Zahtjeva za zaštitu zakonitosti, Vrhovni sud je postupak vratio na Viši.

Novinarka Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Andrea Jelić osvojila je prvu nagradu na Konkursu za najbolju novinarsku istraživačku priču na temu promocije tradicije, kulture i jezika Roma i Egipćana koji je organizovala nevladina organizacija Građanska alijansa za članak „U nastavnim planovima ništa o romskom narodu: Nije važno imati nego biti”. 
 
Nagrada je uručena danas u prostorijama Građanske alijanse u Podgorici. 
 
Drugu nagradu osvojila je novinarka Sanja Čavor za priču „Đeljana Ibraimi - ponos osnovne škole u Dobroti - znanjem i upornošću se može dalje i više“ objavljenu na portalu Radio Kotor, a treću novinarka Milena Bubanja obradović za priču ,,Brigom o djeci svoj život smo učinili potpunim” objavljenu na portalu Radio Berane. 
 
Specijalnu nagradu za poseban doprinos promociji kulture, tradicije i jezikai Roma i Egipćana u Crnoj Gori, te smanjenju njihove stignatizacije, osvojile su Selma Drini i Jasmina Beriša za priču „Nismo smjeli da prikažemo našu kulturu, zato će potpuno da izumire ako država nešto ne uradi“ objavljenu na portalu Romanet. 
 
Nagrade su dodijeljene i za tri najbolja eseja na temu “Bogatstvo romske kulture je i naše bogatstvo”, kao i za još tri novinarke za najbolju novinarsku priču na temu promocije kulture, tradicije i jezika Roma i Egipćana koji žive u opštinama Bar, Ulcinj, Berane, Bijelo Polje, Pljevlja, Mojkovac, Kolašin, Andrijevica, Gusinje, Petnjica i Plav. 
 
Ova aktivnost je organizovana u sklopu projekta “Upoznavanjem do tolerancije i društvene inkluzije”, uz podršku Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava.
 
Ispred Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava, prisutnima se obratio direktor Emir Dacić, koji je naglasio važnost ovakvih aktivnosti za unapređenje položaja svih ranjivih grupa, a posebno Roma.

Iz CEGAS-a kazali da ohrabruje broj smanjenja odbačaja, ali ističu i da pojam zastare mora imati jedinstveno pravno tumačenje

Iz Centra za građanske slobode (CEGAS) ukazali su da je u 2022. godini došlo do značajnog na smanjenja broja odbačaja krivičnih prijava, kao i odbačaja u slučaju zastare krivičnog gonjenja.

Iz te NVO navode da su do saznanja o tome došli uz pomoć nove metodologije izvještavanja o radu Državnog tužilaštva i Tužilačkog savjeta.

U 2020. je, kako su saopštili, taj broj iznosio 4.266, godinu kasnije 5.498, dok 2022. godina "broji nemali pad broja odbačaja", sa brojkom od 3.555, koji prekida tendenciju rasta.

"U 2022. godini, državna tužilaštva su, usljed nastupanja zastarjelosti krivičnog gonjenja, odbacila 103 krivične prijave. Od tog broja, 44 prijave su iz nadležnosti osnovnih državnih tužilaštava, 58 iz Specijalnog državnog tužilaštva, dok je svega jedna iz nadležnosti viših državnih tužilaštava. U svakom od ovih slučajeva, zastarjelost je nastupila prije podnošenja krivičnih prijava", navodi se u saopštenju.

Kazali su da ohrabruje broj smanjenja odbačaja, ali ističu i da pojam zastare mora imati jedinstveno pravno tumačenje.

"Pojam zastare se u praksi različito tumači, gdje smo i u skorije vrijeme imali različite odluke od strane Disciplinskog vijeća Tužilačkog savjeta, u odnosu na tumačenje zastare od strane pojedinih nadležnih sudova", navode iz CEGAS-a.

Vrhovni sud Crne Gore danas je održao sjednicu povodom žalbe na odluku Apelacionog suda kojom je istraživački novinar Jovo Martinović oslobođen optužbi za stavljanje u promet opojnih droga.
 
Martinović je skoro osam godina izložen sudskom postupku, tokom kojeg je u pritvoru proveo skoro godinu i po, a sve zbog optužbi da je posredovao u dilovanju narkoticima u okviru kriminalne grupe.

Te optužbe su konačno pale u januaru ove godine, kada je Apelacioni sud, nakon žalbe na odluku Višeg suda da Martinović bude osuđen na godnu zatvora, istu preinačio i novinara oslobodio optužbi.

Na današnjoj sjednici, kojom je predsjedavala sutkinja Vesna Vučković, detaljno je predstavljen sudski tok, a odbrana i optuženi su ostali pri ranijim stavovima da je tokom procesa dokazano da je Martinović radio novinarski posao, te da nema nikakve veze sa kriminalnim aktivnostima.

Tužilaštvo se žalilo na odluku Apelacionog suda navodeći da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje te da je tokom postupka utvrđeno da je Martinović kriv.

U oktobru 2015. godine zajedničkom akcijom crnogorske i hrvatske policije uhapšeno je 17 osoba, među kojima je bio i Jovo Martinović, pod sumnjom da su bili trgovci drogom i članovi kriminalne organizacije, na čijem je čelu bio crnogorski državljanin Duško Martinović, bivši član međunarodne grupe kradljivaca nakita, poznate kao Pink Panter.

Martinović je u januaru 2019. godine osuđen na godinu i po dana zatvora zbog navodnog učešća u međunarodnom švercu droge, ali je Apelacioni sud takvu odluku ukinuo, obrazlažući je izostankom jasnog povezivanja okrivljenih sa krivičnim djelom, i tako vratio slučaj na ponovni postupak.

Martinović je 8. oktobra 2020. godine, u ponovoljenom postupku, osuđen u podgoričkom Višem sudu zbog posredovanja u švercu narkotika, a oslobođen prvobitne optužbe za stvaranje kriminalne organizacije.

Tom odlukom kazna mu je sa 18 smanjena na 12 mjeseci. U martu 2021. godine Apelacioni sud odbio je njegovu žalbu i potvrdio presudu. Nakon Zahtjeva za zaštitu zakonitosti, Vrhovni sud je postupak vratio na Viši.

CEGAS (Centar za građanske slobode) je prateći rad Tužilačkog savjeta, kao i vijeća i komisija za vođenje disciplinskih postupaka, odlučivanja po pritužbama, kao i utvrđivanja povreda pravila Etičkog kodeksa, u 2022-og godini prvi put uočio utvrđivanje disciplinske odgovornosti, a da se ona ne odnosi na prijavu imovine ASK/u, već je bila usmjerena na zastaru (okarakterisanu kao teži disciplinski prekršaj), i to u 13 predmeta. I ovom prilikom, baš kao što je to i bio slučaj sa ranijim, lakšim disciplinskim prekršajima, izrečena je novčana kazna u visini od 20% od zarade državnog tužioca u trajanju od tri mjeseca.

Odlukom Disciplinskog vijeća usvaja se optužni predlog disciplinske tužiteljke, te se utvrđuje da je državni tužilac N.B., odgovoran za teži disciplinski prekršaj, jer bez opravdanog razloga nije postupao u 13 krivičnih predmeta u zakonom propisanim rokovima, usled čega je nastupila zastara krivičnog gonjenja. Vrhovni sud Crne Gore suprotnog je stava, te odlučujući po žalbi pomenutog tužioca smatra da je njegova žalba osnovana, i da se, između ostalog, iz spisa predmeta vidi da su krivične prijave odbačene jer ne postoji osnovana sumnja da su izvršena prijavljena krivična djela niti bilo koje drugo krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, te nije jasno da je zastarjelost krivičnog gonjenja imalo za posledicu nemogućnost vođenja postupka, s obzirom na to da su krivične prijave odbačene jer ne postoji osnovana sumnja. Sa aspekta pojave i načina pravnog tumačenja zastare, uvidjeli smo da je izvjesnom državnom tužiocu od strane Disciplinskog vijeća Tužilačkog savjeta utvrđen disciplinski prekršaj iz Člana 108 st.3 tačka 1 Zakona o državnom tužilaštvu (tj. bez opravdanog razloga ne postupa u predmetima u zakonom propisanim rokovima, a usljed toga nastupi zastarjelost, nemogućnost vođenja postupka i druge posljedice propisane zakonom), koji je osporen odlukom Vrhovnog suda Crne Gore, u kojoj se vijeće Vrhovnog suda usaglašava da je žalba na ovakvu odluku osnovana, a poziva se na bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz Člana 386 stav1 tačka 8 i 9 ZKP-a u vezi Člana 124 Zakona o Državnom tužilaštvu kojim je propisana shodna primjena Zakona o krivičnom postupku, što bi značilo da je odluka Disciplinskog vijeća Tužilačkog savjeta nerazumljiva, protivrječi sama sebi ili razlozima zbog kojih je donesena, odnosno nema razloge ili u njoj nijesu uneseni razlozi o odlučujućim činjenicama, ili su ti razlozi potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri protivrječni ili ako o odlučnim činjenicama postoji znatna protivrječnost između onog što se navodi u razlozima odluke o sadržini isprava ili zapisnika o iskazima datim u postupku i samih tih isprava.

U odluci Vrhovnog suda nalaže se Disciplinskom vijeću Tužilačkog savjeta da u ponovnom postupku otkloni ukazane nedostatke, a nakon toga donese pravilnu i zakonitu odluku.

Opisana situacija, s obzirom na rijetkost, odnosno jedinstven slučaj, i u pravnoj i u laičkoj strukturi javnosti, uz brojne dileme izaziva i osjećaj pravne neizvjesnosti, ako uzmemo u obzir to da dolazi od samog vrha tužilačke organizacije. Kako Zakonom o Državnom tužilaštvu nije propisana zakonska obaveza da Disciplinsko vijeće o disciplinskim postupcima i odlučivanju obavještava ostale članove  Tužilačkog savjeta u dijelu dobijanja preporuka i mišljenja, CEGAS smatra da bi tomogla biti dobra praksa, a onda i jedna u nizu dobrih zakonskih izmjena.

www.cegas.me