Koliko ste zadovoljni radom trenutnog sastava Tužilačkog savjeta?
Gazivoda: “Imajući u vidu brojne nadležnosti Tužilačkog savjeta vjerujem da smo za ovih nešto manje od osam mjeseci od konstituisanja uradili dosta posla. Vrlo intenzivno se radilo i na sjednicama Savjeta koje su nekada trajale i po više dana ali i na komisijama koje pripremaju materijale za Savjet, a u nekim slučajevima i meritorno odlučuju. Osim nekih odluka koje imaju krucijalnu važnost, i sa kojima je javnost upoznata, kao što su određivanje vršioca dužnosti vrhovnog državnog tužioca i izbor glavnog specijalnog tužioca, imali smo i izbor četiri državna tužioca za Više državno tužilaštvo u Podgorici. Komisija za pritužbe obradila je 50 predmeta po pritužbama, od 1. januara do 01. jula 2022. godine, koje se odnose na pritužbe na zakonitost rada državnih tužilaca, a koji su kasnije razmatrani na Savjetu. Komisija za normativnu djelatnost pripremila je izmjene Poslovnika o radu TS, kao i akata koji uređuju postupanje po pritužbama i kriterijume za ocjenjivanje državnih tužilaca, što je takođe kasnije usvojeno na Savjetu. Vijeće za utvrđivanje disciplinske odgovornosti sprovelo je jedan postupak utvrđivanja odgovornosti državnog tužioca, Komisija za testiranje sprovela je pisano testiranje za postupak izbora deset kandidata za državne tužioce koji se prvi put biraju, a naravno veliki dio rada Savjeta činile su i razne administrativne obaveze koje uglavnom nijesu naročito interesantne javnosti.”

Šta je sljedeći korak, i na šta bi se prvo trebao fokusirati Tužilački savjet u svom radu?
Gazivoda: “U pogledu izbora državnih tužilaca imamo u toku dva postupka u kojima bi trebalo biti izabrano ukupno 23 kandidata za državne tužioce koji se prvi put biraju. Jedan postupak koji se odnosi na izbor 10 kandidata je pri samom kraju i potrebno je sprovesti intervju i izvršiti izbor. Nakon toga izabrani kandidati će proći obuku u trajanju od 18 mjeseci i ukoliko uspješno okončaju obuku postaju državni tužioci. Takođe je potrebno okončati i postupak izbora dva državna tužioca za Više državno tužilaštvo u Podgorici čime bi se u potpunosti riješio veliki problem deficita tužilaca u tom tužilaštvu sa kojim smo se susreli na početku rada. Komisija za budžet pripremila je zahtjev za budžetska sredstva za cjelokupnu državnotužilačku organizaciju, odnosno za 17 državnih tužilaštva kao i za Tužilački savjet i taj zahtjev će nakon razmatranja na Savjetu biti uskoro upućen u dalju proceduru. Kao što sam već rekao, u mjeri u kojoj to zakon dozvoljava, izmijenili smo akt koji uređuje ocjenjivanje državnih tužilaca i uskoro treba da započnu i postupci redovnog ocjenjivanja što podrazumijeva takođe obiman posao. Predstoje nam i aktivnosti na izmjeni metodologije izvještavanja, a odmah nakon toga i pripremanje godišnjeg izvještaja. Bio bih vrlo zadovoljan ako bi do kraja prvog kvartala sljedeće godine, odnosno u narednih šest mjeseci uspjeli da završimo sve pobrojano.”

Koliko je bitno uređenje normativnog okvira i kojeg konkretno, da bi rad Tužilačkog savjeta imao više uspjeha?
Gazivoda: “U primjeni zakona koji uređuju državno tužilaštvo naišli smo na brojne izazove ali i probleme koje pokušavamo da notiramo kako bi na njih ukazali tokom nekih sljedećih normativnih izmjena. Nijesam optimističan da će sistem ocjenjivanja državnih tužilaca dati rezultate koje od nas očekuje Evropska komisija sve dok ne bude pažljivo reformisan kroz zakonske izmjene. Takođe, trajanje obuke za kandidate za državne tužioce u periodu od 18 mjeseci čini se nepotrebno dugim. Primjera radi, savjetnici u državnom tužilaštvu kada postanu kandidati za državne tužioce nemaju pravo zastupanja pred sudom i oni u tih 18 mjeseci gube vještinu koja se stiče i razvija u sudnici. Sa druge strane vrlo je podložno diskusiji da li, uglavnom teorijska znanja koja stiču tokom obuke, mogu da nadomijeste ono što se izgubi u tom periodu. Dugo trajanje obuke takođe čini i da deficit od 24 državna tužioca koji imamo u organizaciji može biti nadoknađen u najboljem slučaju tek sredinom 2024. godine, što će svakako imati i svoju refleksiju na rezultate rada. Vjerujem i da podrobno treba preispitati sistem po kojem oni koji se kandiduju za državne tužioce u trenutku kad započinju obuku ne znaju da li će na kraju postati tužioci u Podgorici, Herceg Novom, Pljevljima ili negdje drugo. Cijenim da je takvo normativno rješenje jako loše i da odvraća određeni broj kadrova od tužilačkog poziva, naročito imajući u vidu da nije u pitanju standard koji je značajno prihvaćen u državama Evropske unije.”  

Njena koleginica iz Osnovnog državnog tužilaštva u Bijelom Polju, Katarina Kljajević, kazala je da oni često nemaju osnova da pokrenu krivični postupak, jer je nadležnost za krivično djelo Izazivanje nacionalne, rasne ili vjerske mržnje na višem državnom tužilaštvu, i istakla da se neka krivična djela "preklapaju", ali da „sankcija za govor mržnje svakako mora biti oštra i odvraćujuća". Ona je ukazala i da sudija za prekršaje, ako ocijeni da kvalifikacija djela nije odgovarajuća, može da zahtijeva od tužioca da predmet ponovo razmotri i promijeni kvalifikaciju.

Predsjednica Suda za prekršaje u Podgorici, Nada Bjeković, ukazala je da bi državni tužioci "u startu morali ozbiljnije da sagledaju radi li se o krivičnom djelu". Istakla je da je u predmetima u kojima se stranke privode u sud česta pojava da su kao prekršaji kvalifikovana krivična djela.

U diskusiji se moglo čuti i da je neprimjereno da tužilac telefonskim putem, bez uvida u spise predmeta i bez saslušavanja okrivljenog, odlučuje ima li elemanata krivičnog djela ili ne, te da tu praksu treba mijenjati. Istaknuto je i da je neophodno da policijske prijave podnose pravnici posebno obučeni da prepoznaju govor mržnje.

Akcija za ljudska prava je seminar organizovala u okviru projekta "Suzbijanje govora mržnje - evropski standardi i praksa" koji finansira Ambasada Švajcarske konfederacije u Beogradu i projekta „Obrazovanjem protiv govora mržnje“, uz podršku Evropske unije, posredstvom Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i partnera.

‎‎Koliko ste zadovoljni radom trenutnog sastava Tužilačkog savjeta?
Jovović: “Mada sam to u više navrata saopštavao, izuzetno sam zadovoljan radom aktuelnog sastava Tužilačkog sastava, jer smatram da je ova grupa ljudi, iako se to možda nije očekivalo u javnosti, pronašla formulu da o bitnim pitanjima koja se tiču funkcionisanja Državnog tužilaštva pomiri, eventualno, suprostavljene interese i sa visokim nivoom saglasnosti dođe do bitnih odluka. Naravno, prostora za napredak uvijek ima, jer životni tokovi članova Savjeta ne dozvoljavaju uvijek potpunu posvećenost radu u Savjetu, ali za sada mogu da izrazim veliko zadovoljstvo  i što se tiče saradnje i što se tiče međuljudskih odnosa koji vladaju u Savjetu. Utisak stručne javnosti koji sam mogao opipati dok je Savjet još bio u povoju bio je takav da kontrerni interesi članova Savjeta koji dolaze iz Državnog tužilaštva i članova koji dolaze iz reda uglednih pravnika, mogu paralisati rad Savjeta, ali očito je da su svi članovi shvatili da su na istom zadatku, zbog čega je i došlo do svojevrsne homogenizacije kada je u pitanju odlučivanje o važnim pitanjima, ali opet uz očuvanje autonomije mišljenja koja se se po nekim tačkama i razlikovala, što je definitivno pokazatelj demokratskog modus operandi rada Savjeta.”

Šta je sljedeći korak, i na šta bi se prvo trebao fokusirati Tužilački savjet u svom radu?
Jovović: “Savjet trenutno ima zadatak da izvrši selekciju kandidata koji su se prijavili na konkurs za izbor novih državnih tužilaca u osnovnim tužilaštvima tokom proljeća tekuće godine, a potom i da obavi izbor nove grupe državnih tužilaca za osnovna državna tužilaštva po konkursku iz avgusta 2022.godine. Ovi potezi su prilično nužni iz razloga što određena Državna tužilaštva vape za kadrovima (posebno ona na sjeveru CG), pa je izbor novih državnih tužilaca u osnovnim državnim tužilaštvima prijeka potreba. U daljem radu, osim jačanja kadrovskih potencijala, Savjet se mora fokusirati na obezbjeđivanje boljih prostornih kapaciteta i poboljšanje bezbjednosti državnih tužilaca. Nedavno je Vlada Crne Gore usvojila zaključak o preseljenju prostorija Vrhovnog, Specijalnog i Višeg državnog tužilaštva u staru zgradu Vlade i to svakako predstavlja značajan iskorak u pravcu unapređenja prostornih mogućnosti ovih tužilaštava. Takođe, poslednja dešavanja u vezi napada na državnu tužiteljku u ODT Podgorica znak je da se mora ozbiljno pristupiti problemu bezbjednosti državnih tužilaca i tu će Savjet, siguran sam, uložiti dodatni napor da se ovi rizici smanje na minimum i da državni tužiocu budu u potpunosti zaštićeni.”

Koliko je bitno uređenje normativnog okvira i kojeg konkretno, da bi rad Tužilačkog savjeta imao više uspjeha?
Jovović: “Dobar normativni okvir od presudne je važnosti za plodotvoran rad Savjeta, tu nema nikakve dileme. Savjet je, svakako, prepoznao da je potrebno unaprijediti određena regulatorna rješenja i u svom daljem radu, definitivno će nastojati da da svoj doprinos kroz predlaganje određenih solucija i eventualno učešće u radnim tijelima koja pripremaju propise. Upravo na fonu ovakvog zaključka, Savjet je nedavno usvojio i izmjene svog Poslovnika o radu, budući da je poučen iskustvom svog kratkotrajnog rada u sadašnjem sastavu, uvidio određene nedostatke u proceduri koji su kočili rad Savjeta, tako da mogu reći da normativna inicijativa jeste dio agende budućeg rada Savjeta.Po mom skromnom mišljenju, izmjene Zakona o državnom tužilaštvu su neophodne, jer je upravo ovaj propis inhibitor unapređenja metodologije ocjenjivanja državnih tužilaca, ali i njihove odgovornosti za rad i profesionalne rezultate. Ma koliko da je Savjet pokušavao da poboljša određena pravila ocjenjivanja, bio je drastično limitiran zbog zakonskih rješenja, tako da se izmjene ovog Zakona nameću kao imperativ. Ono što, međutim, ja percipiram kao najvažnije jeste da buduće izmjene ovog Zakona moraju prošiti kadrovsku bazu kada je u pitanju izbor državnih tužilaca za Više, Specijalno i Vrhovnog državno tužilaštvo, jer smatram da postoji veliki broj ljudi van sistema državnog tužilaštva koji imaju potreban profesionalni kvalitet, ličnu hrabrost, volju i afinitet da podjednako, ako ne i bolje obavljaju posao državnog tužioca u ovim tužilaštvima. Time bi se, van svake sumnje, u rad ovih tužilaštava unijela nova energija, ali i malo drugačiji način razmišljanja, nego što je onaj koji se formira vremenom provedenim na nižim nivoima, imajući u vidu da asimetrično razmišljanje kriminalnih struktura zahtijeva ponekad i drugačiji pristup nego što je klasično tužilački. Prema tome, mislim da Zakon o državnom tužilaštvu treba poboljšati, a kad se to uradi, onda će se lakše unaprijediti i druga normativna struktura.”

Kako možemo unaprijediti model i način ocjenjivanja tužilaca i rukovodilaca državnih tužilaštava, a onda i normativni okvir Komisija za utvrđivanje disciplinske odgovornosti, povrede Etičkog kodeksa, kao i Komisije za utvrđivanje zakonitosti rada državnih tužilaca i rukovodilaca državnih tužilaštava?
Jovović: “Kao što sam rekao u odgovoru na prethodno pitanje, izmjene Zakona o državnom tužilaštvu su potrebne kako bi se pokrenuo lanac kvalitetnih promjena u funkcionisanju Državnog tužilaštva. Kao i u vezi sa ocjenjivanjem, disciplinska odgovornost tužilaca, zakonski, je dosta sužena i praktično se svodi na sankcionisanje nekih formalnih propusta, dok krupnije greške uopšte ne mogu biti obuhvaćene ovom vrstom odgovornosti. Smatram da je disciplinska odgovornost vrlo važan aspekt poboljšanja kvaliteta funkcionisanja Državnog tužilaštva, ali bez izmjene Zakona, teško da se tu mogu očekivati neki pomaci. Ista je situacija i sa pitanjem poštovanja Etičkog kodeksa, budući da ta procedura nije do kraja dovršena, a s obzirom da je i to proces koji ima elemente kontradiktornog postupka, neophodno je da Zakon tu pruži konkretnija procesna rješenja, budući da Poslovnik o radu Etičke komisije ne može da otkloni sve procesne nedostatke. Dakle, Zakon o državnom tužilaštvu treba kvalitetno izmijeniti jer će se tako omogućiti bolja kontrola rada državnog tužilaštva. U ovom trenutku, međutim, Savjet u granicama mogućeg, nastoji da određenim intervencijama poboljšava normativni okvir u vezi sa svim aspektima svog rada, ali to neće mnogo značiti dok se ne izmijeni Zakon o državnom tužilaštvu.”

Komisija za razmatranje pritužbi na rad državnih tužilaca i rukovodilaca državnih tužilaštava, u periodu od 2016. do kraja 2021.godine, razmatrala je ukupno 483 pritužbe, od kojih su svega 24 proglašene osnovanim.

Obzirom da je za period od šest godina, samo pet odsto pritužbi osnovano, može se zaključiti da javnost nije dovoljno edukovana o mogućnostima, načinima i razlozima zbog kojih se može zaključiti da Komisija za razmatranje pritužbi na rad državnih tužilaca i rukovodilaca državnih tužilaštava mora doživjeti reformu u zakonodavnom i institucionalnom smislu.

Ko i zbog čega je dozvolio neplansku i agresivnu gradnju na području Kotora, zbog čega su neki djelovi prekrasnog pejzaža Bokokotorskog zaliva nestali ili urušeni do neprepoznatljivosti? Da li Kotoru i dalje prijeti brisanje sa prestižne UNESC-ove liste zaštićene svjetske kulturne baštine? Na koji način se Crna Gora bori protiv devastacije prostora i zaštićenih područja?

Odgovore na ova pitanja pogledajte u dokumentarnom filmu „Ugrožena baština“ u srijedu od 20.30h na TV Vijesti

Film je realizovao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN- CG)

Crna Gora ima gotov resurs koji ne koristi – ogromni hidropotencijal Bilećkog jezera. O kojoj se količini energije radi – najbolje govori podatak da je riječ o čak četvrtini godišnje ukupne proizvodnje crnogorskih hidropostrojenja. Umjesto da uzme ono što joj po osnovu Bilećkog jezera pripada, naša država pokreće kontroverzne, neisplative i ekološki problematične projekte – poput gradnje HE Komarnica

Uočeni su poražavajući trendovi porasta govora mržnje u Crnoj Gori ali i u zemljama regiona, poručeno je sa konferencije "Jezik mržnje motivisan rodnom, etničkom i vjerskom pripadnošću" koju je organizovao Centar za istraživačko novinarstvo Crne gore (CIN-CG).

Direktorica CIN-CG Milka Tadić Mijović kazala je u uvodnom izlaganju da su tokom monitoringa uočili da su predmet opasnih poruka često žene, pripadnici i pripadnice određenih vjerskih zajednica, članovi LGBT zajednice, ali i određene ideološke i socijalne grupe.

"Mržnja se širi preko različitih platformi, medija i često je nesankcionisana, iako podstiče opasne podjele u društvu i ugrožava elemntarnu slobodu građana i građanki i demokratsku tranziciju zemlje. Crnogorsko društvo već je skupo platilo cijenu govora mržnje. Sjetimo se samo kraja 80-ihi prve polovine 90-ih godina. Prije nego što se zapucalo, prije nego što smo razorili Dubrovnik i okolinu, prije nego što su se vraćali naši vojnici u limenim kovčezima, prije nego što smo deportovali Bošnjake Radovanu Karadžiću pravo u smrt, prije svega toga bile su riječi - mrđnje prema drugom i drugačijim. I laži, cijeli oblaci državne propagande, koja se nije mogla obuzdati.I nakon 90-ih tonusli smo u mržnju. Ranije je jezik mržnje bio usmjereno ka Bošnjacima, Albancima, Crnogorcima, Srbima. Danas kada čitate komentare, ali i neke portale, vidjećete ostrašćenost prema Ukrajincima, Rusima, Jevrejima...", kazala je Tadić Mijović.
Ministarka kulture i medija, Maša Vlaović, kazala je da vrijeme u kojem živimo pokazuje da prostor slobode koji je osvojen nije upotpunjen dovoljno visokim stepenom odgovornosti, kulturom dijaloga i kulturom prezentovanja mišljenja.

“Taj se raskorak svakim danom povećava, što je dovelo do toga da se ovaj problem stavi u fokus ne samo onih struktura u društvu koje se bave medijima već i cjelokupnog sistema vlasti – od zakonodavne, preko izvršne do sudske. Iako je disbalans između slobode i odgovornosti u medijima posebno izražen u zemljama nedovršene tranzicije, on je, zahvaljujući prilično anarhičnim uslovima koji vladaju u prostoru virtuelnosti, postao obilježje i medijske slike visokorazvijenog svijeta, što će reći da je u pitanju problematičan fenomen na globalnom nivou”, ocijenila je ministarka.

Da bi rezultati bili vidljivi u praksi mora se, prema njenom mišljenju, dosljednije reagovati na zakonodavnom nivou, sa rezultatima u kratkom roku, kroz usvajanje i odlučnu primjenu legislative kojom će se promoteri govora mržnje demotivisati i spriječiti da ga dalje kanališu i promovišu.

“Činjenica je da sa dosadašnjim rezultatima na tom polju ne možemo biti zadovoljni. Amnesti internešnal je utvrdio da su u Crnoj Gori mizogini i govor mržnje u porastu. Istraživači i mediji konstatuju da sankcije koje Zakon o medijima predviđa za objavljivanje sadržaja kojima se širi mržnja i podstiču nasilje, šovinizam i mizoginija, nisu ostvarile cilj, naprotiv, te pojave su i dalje u porastu”, kazala je Vlaović.
U nacrtu Medijske strategije, kao jednu od najvažnijih mjera, predviđeno je, kako je istakla, da pored nadležnog tužioca sudski postupak protiv počinitelja može da pokrene i zainteresovana strana koja je žrtva govora mržnje. Ona je dodala da je potrebno potrebno uspostaviti Nacionalni savjet za medijsku pismenost.

Potpredsjednica Skupštine Crne Gore Branka Bošnjak kazala je u uvodnom obraćanju na konferenciji da je posljednjih nekoliko godina "govor mržnje toliko izražen da nas sve opominje da moramo naći rješenje za to, jer postane nepodnošljivo".

"Niko sa nama iz političkog života, niko neće da polemiše sa našim političkim stavovima. I obično žene koje jasno ističu svoj stav, svidjelo se to nekom ili ne, na kraju se sa njima polemiše na način kako izgledate, kakav vam je bračni status, da li ste obučeni ovako ili onako... uglavnom, niko neće da polemiše sa time što ste vi rekli. Toga imamo i u Skupštini među poslanicima, da se desi isto tako na jasno izraženi stav neke žene da se polemiše i pokušava to obezbvrijediti i ide se onda na ovaj lični nivo", kazala je ona na konferenciji, dodajući da će to buduće generacije žena obeshrabriti da se bave politikom.
Ona je kao problem ukazala na portale koji nisu registrovani, komentare na potalima ali i stanje na društvenim mrežama, na kojim se širi govor mržnje.

Bošnjak je mišljenja da mediji ne smiju sebi dopustiti da objavljuju sve, posebno ističući kao problematične stavove izražene u kolumnama.

Izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje (CGO) Daliborka Uljarević kazala je da je njihov monitoring pokazao da ne postoji portal na kojem se ne mogu naći neki od spornih komentara.
"Dobili smo jednu novu armiju vojnika, onih anonimnih, bez argumenata, bez hrabrosti da se suoče sa neistomišljenicima, i kojima testatura služi kao novo oružje čija je posljedica masovno zagađenje javnog prostora," ocijenila je ona.

Ona je istakla i da govor mržnje nije počeo od portala, nego od javnih ličnosti.
"Sjeme toga je davno ovdje zasijano. Mi se svi sjećamo da je to prvenstveno počelo protiv neistomišljenika u civilnom društvu, u tadašnjoj opoziciji, akademskoj sferi.. i to od predstavnika trodecenijske DPS vlasti direktno i ono što su bili uvezeni elementi. Sad se to vraća i njima kao bumerang", kazuala je ona.

Izvršna direktorica Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc Prelević kazala je na konferenciji da u Crnoj Gori, na primjer, iako može, nikada ije izrečena kazna rada u javnom interesu koja se za govor mržnje izriče u nekim drugim državama. Kao primjer je navela slučaj političara iz Belgije, kome je zbog govora mržnje prema imigrantima izrečena kazna rada u centru za azilante.
"I to je najbolja stvar. Suočiti ih sa ljudima koje preziru bez bilo kakvog razumnog razloga. Jer mržnja je besmislena u svojoj suštini," kazala je ona.

Istakla je da u posljednjih deset godina imamo najmanje osam pravosnažnih presuda za krivično djelo izazivanje rasne i nacionalne mržnje i netrpeljivosti i imamo jednu pravosnažnu presudu za krivično djelo rasna i druga diskriminacija, koja obuhvata i izazivanje mržnje u odnosu na LGBT osobe.
Ona je kazala da je veoma važan odvraćajući efekat koji sankcija daje.

Paula Petričević, ombudsmanka i aktivistkinja, kazala je da postoji veliki broj problema u obrazovanju.
Istakla je da su građansko obrazovanje i logika, kao i medijska pismenost, marginalizovani u crnogorskim školama.

Petričević je dodala da govor mržnje koji ima rodnu osnovu i koji je usmjeren prema ženama bilježi porast posljednjih godina.

"To je jedan od najčešćih oblika govora mržnje koji je nedovoljno sankcionisan kod nas. Faktički uopšte nije sankcinisan, a mi se u njemu davimo. Svaka žena koja uđe u javnu sferu, na bilo koji način, biće izložena uvredama, seksualizovanim prijetnjama i, kao što nam iskustvo pravosuđa pokazuje, niko za to neće biti kažnjen", upozorila je ona.

Ona je dodala je značajan problem je povjerenje prije svega u institucije.
"Prije svega, naši su se političari potrudili da mi više nikome ništa ne vjerujemo osim da uvijek može biti gore", kazala je Petričević na konferenciji.

Na istoj konferenciji, Esad Kočan, glavni urednik nedjeljnika "Monitor", kazao je da treba znati da "otkrivanje novih tehnologija nije učinilo čovjeka boljim, nisu ni nove tehnologije krive za ovolike razmjere govora mržnje".

"Taj govor mržnje ne proizvode nove thenologije, nego proizvode ljudi", kazao je on, ističući da se prije znalo ko su rasijavači mržnje dok su to danas "anonimni nikovi".
"Ovoliko laži i ovoliko mržnje nikada niej putovalo svijetom", ocijenio je on.

Direktor Media centra Goran Đurović kazao je na konferenciji ne postoji bilo koje tijelo, regulator, koje je zaduženo za govor mržnje u štampanim medijima ili na portalima.
"Ne postoji, jer Agencija za elektronske medije se ne bavi portalima. Zbog čega? Zato što je Zakon o medijima iz 2020. godine , prije izbora, propisao da internetska publikacija nije elektronski mediji. To je nešto što je problematično i što treba mijenjati", kazao je on.

Đurović je kazao da jsu u radnoj grupa koja se bavi medijskim zakonima predložili dosta rješenja, među kojima je pomenuo mogućnost da Agenciaj za elektronske medije preraste u Agenciju za medije, da obuhvati i štampane medije i portale i da se bavi skompletnom medijskom scenom. Dodao je da u Agenciji već postoji otpor prema tome.

Danijel Kalezić, predsjednik Upravnog odbora Queer Montenegro, naveo je da "skoro svaka politička partija profitira od govora mržnje i oni neće da ugroze taj svoj interes".

"Rekao bih da je govor mržnje u Crnoj Gori aktivan na različitim nivoima evo 33 godine, a ne dvije godine, samo što se mijenjao narativi, mete, opet u skladu sa potrebama političkih partija", kazao je on.

Kalezić je da je potrebno unaprijediti zakonodavstvo, osuđivati svaki primjer govora mržnje ali i insistirati na snaženju institucija.

Molimo vas da ukoliko ste žena koja je imala iskustvo vaginalnog (tzv. prirodnog) porođaja u Crnoj Gori, tokom prethodnih pet godina, popunite sledeći upitnik. Žene čiji je porođaj počeo vaginalno, a završio se carskim rezom takođe molimo da popune upitnik. Upitnik je u potpunosti anoniman! Sva pitanja odnose se samo na porođaje tokom prethodnih pet godina.

Analizirajući oko 700 presuda Višeg suda, usvojenih po sporazumima o priznanju krivice Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) i Višeg državnog tužilaštva (VDT) u Podgorici, uočene su brojne nelogičnosti, koje izazivaju sumnju u zakonitost upotrebe tog instituta u Crnoj Gori, poručeno je sa konferencije koju su organizovali Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), Centar za građanske slobode (CEGAS) i nedjeljnik “Monitor”.
U uvodnom obraćanju, zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu Valentina Pavličić kazala je da se institut sporazuma o priznanju krivice počeo “bojažljivo primjenjivati tokom 2015. i 2016. godine”.
“Međutim, ekspanziju ovog instituta imamo posljednjih tri, četiri godine”, kazala je Pavličić, dodajući da već ima dovoljan broj odluka na osnovu kojih se analizom može utvrditi da li se ovaj institut pravilno koristi u crnogorskom sistemu.
Ona je napomenula da je analiza Vrhovnog suda pokazala da je kaznena politika kada je u pitanju organizovani kriminal i korupcija blaga. “To nam svakako daje za pravo da nam se uključi alarm, i u tužilačkoj i u sudskoj organizaciji, da se sjedne i vidi šta smo dobili sa primjenom instituta o priznanju krivice,” kazala je ona. Istakla je da sa jedne strane vjerovatno imamo veći broj završenih predmeta, ali sa druge strane, nemamo zadovoljenje pravde.
Pavličić je dodala da se u periodu od početka primjene sporazuma nisu donijele smjernice koje bi bile neophodne svima onima koji učestvuju u zaključivanju sporazuma.
Izvršna direktorica Centra za građanske slobode (CEGAS) Marija Popović Kalezić kazala je da su tužioci u gotovo svim tim slučajevima išli “daleko ispod zakonskog minimuma” predviđenog Krivičnim zakonikom, dok sudije usvajaju sporazume “ne ulazeći u njihovu suštinu i ne vodeći računa o zakonskim ograničenjima”.
“Ono što je takođe veoma sporno je što se ovaj institut u posljednjih šest godina koristio u gotovo svim slučajevima organizovanog kriminala i korupcije, sa osudama kojima se nije uticalo na prevenciju, ali ni zadovoljenje pravde i pravičnosti,” poručila je na konferenciji za novinare Popović Kalezić.
Ona je kazala i da bi naležni trebalo da ispitaju eventualnu odgovornost tužilaca i sudija koji su zaključivali i usvajali ove sporazume, ali i da nađu način da ograniče upotrebu ovog instituta dok Vrhovno državno tužilaštvo i Ministarstvo pravde ne završi analizu zaključenih sporazuma i ne dođe do eventualnih zakonskih izmjena u ovom dijelu.
Novinarka CIN-CG Maja Boričić istakla je da se u velikom broju analiziranih presuda po sporazumu o priznanju krivice ne navode uopšte imena tužilaca. “To je veoma zabrinjavajuće i trebalo bi vidjeti zašto se to nije radilo”, kazala je Boričić na zajedničkoj konferenciji za novinare.
Među tužiocima Specijalnog državnog tužilaštva, najviše sporazuma od 2016. godine do 2021. zaključila je Mira Samardžić (62), zatim Saša Čađenović (13) i Tatjana Žižić (13) a najmanje Stojanka Radović (3), Zorica Milanović (1) i Lidija Vukčević (1). U slučaju podgoričkog VDT-a, sporazum o priznanju krivice u istom vremenskom periodu najčešće su zaključivali Tatjana Begović (67), Maja Jovanović (59) i Zoran Vučinić (48).
Kada su u pitanju sudije Višeg suda u Podgorici koji su usvajali sporazume SDT-a, to je najčešće radio Boris Savić (43), a sporazume VDT-a Predrag Tabaš (140).
Od ukupno zaključenih 326 sporazuma o priznanju krivice SDT-a, odbijeno je samo 10, odnosno 3,1  odsto.
“Analizirajući izvještaje Tužilačkog savjeta i državnog tužilaštva, ali i izvještaje Specijalnog državnog tužilaštva i Višeg suda u Podgorici, primijetili smo da nigdje nema obrazloženja zašto su ovih nekoliko sporazuma SDT-a odbijeni”, kazala je Boričić.
Ona je dodala da je još manji broj odbijenih sporazuma VDT u Podgorici u ovom šestogodišnjem periodu, od 490 zaključenih sporazuma odbijeno je samo sedam, odnosno 1,4 odsto.
“Međutim, za razliku od SDT, u izvještaju VDT-a imamo obrazloženje zašto su ovi sporazumi odbijeni. Tako je od njih sedam, pet odbijeno zbog odustanka optuženog od sporazuma, dok je jedan odbijen po žalbi oštećenog, a drugi zato što kazna nije bila srazmjerna počinjenom krivičnom djelu,” pojasnila je Boričić.
Na konferenciji je istaknuto i da je SDT od 2016. do 2021. godine sa povratnicima zaključilo 40,6 odsto analiziranih sporazuma, a Više državno tužilaštvo 44 odsto. U istraživanju su uočili i da je veliki broj sporazuma potpisan sa višestrukim povratnicima u vršenju krivičnih djela, te da se čak dešavalo da veću kaznu dobiju neosuđivana lica, nego ranije osuđivani pripadnici kriminalnih grupa.
“Kada imamo u vidu ove podatke, ali i ono što smo iznijeli u tekstovima da su gotovo svi sporazumi vezani za finansijski kriminal završeni uslovnim osudama ili nanogicama, a da su pripadnici kriminalnih organizacija redom dobijali po tri mjeseca zatvora za najteža krivična djela trgovine narkoticima, oružjem i ljudima, možemo zaključiti da postoje ozbiljni propusti u primjeni, ali i realne sumnje da je došlo do zloupotrebe ovog instituta u našoj zemlji,” kazala je Boričić.