CRNA GORA NEMA POSEBNU USTANOVU ZA MALOLJETNIKE U SUKOBU SA ZAKONOM: Malo brige za najmlađe prestupnike

Država krši domaće i međunarodne standarde jer smješta maloljetnike u Spuž, ali i krši dječja prava smještajući žrtve i počinioce krivičnih djela u okviru ustanove ,,Ljubović”. U Spužu se trenutno nalazi pet maloljetnika, a CIN–CG donosi priču o maloletnjici koja je zatvoru provela osam mjeseci 

Anđela KORAĆ

,,Nijesi ti dijete, ti si zatvorenica, govorio mi je načelnik u zatvoru. Poželjela sam da nestanem“, počinje ispovijest za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) L. (ime poznato redakciji), koja je kao djevojčica od 16 godina završila u Upravi za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS) u Spužu. „Tokom boravka u zatvoru, saznajem  da tamo ne smijem biti“, priča sada punoljetna djevojka, koja je tražila da ostane anonimna.

Dok je bila maloljetna, suprotno svim domaćim i međunarodnim propisima, provela je više od osam mjeseci u Spužu, boraveći u istim prostorijama sa punoljetnim ženama, koje su počinile teška krivična djela. Tamo je bila zbog nekoliko grama marihuane.

Prije nego je smještena u UIKS, kratko je bila u Centru za djecu i mlade Ljubović. Tamo je dospjela zbog sitne krađe. Osim teškog djetinjstva, majci koja je zanemarivala i ocu koji je tukao, ni nadležne institucije nijesu se potrudile da ovoj djevojci pruže utjehu.

„I sad se zimi desi da me uhvati isti onaj osjećaj, da me ledi isti onaj vjetar, da osjetim isti onaj miris, kao u domu ,Ljubović', u koji sam prvi put došla sa 15 godina. Kad su me smjestili u dom, osjećala sam se užasno, kao da ću da umrem. Mislila sam da neću moći da izdržim, cijeli svijet mi se srušio“, priča ona.

U Ljuboviću je prvo bila nešto malo manje od pola godine. Nije ni sanjala da će se vjetrova i mirisa koji su je progonili, kasnije sjećati sa nostalgijom.

Iz dokumentacije u koju je CIN-CG imao uvid, vidi se da joj je izrečena vaspitna mjera upućivanje u ustanovu zavodskog tipa, ali je sud odlučio da iz Ljubovića, u kome je boravila do tada, tu kaznu izdržava u „specijalizovanom odjeljenju“ UIKS-a. 

Međutim, takvo odjeljenje u Spužu ne postoji, već samo Odjeljenje za maloljetnike, ali ona čak ni tamo nije smještena. Sud ipak ocjenjuje da će joj boravak u zatvoru pružiti zaštitu i pomoć, te pravilan razvoj s ciljem da ne ponavlja krivična djela. Odluku je donijelo Vijeće kojim je predsjedavao sudija Radomir Ivanović, članovi Vladimir Novović i Miljana Pavlićević 

Iz Višeg suda nije odgovoreno na pitanja CIN-CG zašto su dozvolili kršenje propisa i međunarodnih standarda i koliko se često ovakve situacije dešavaju. Ni iz UIKS-a nije odgovoreno na ista pitanja.

Nakon osmomjesečnog boravka u zatvoru, sud joj mijenja kaznu u boravak u Ljuboviću, gdje je ostala do punoljetstva. U odluci suda se pojašnjava da kako je tada bila jedina ženska maloljetna štićenica u zatvoru, kaznu nije mogla izvršavati u odjeljenju za maloljetnike, jer su se tamo nalazili isključivo maloljetnici muškog pola. „Ne bi bilo od koristi da joj se izrekne neka druga vaspitna mjera koja je po svom karakteru blaža po istu“, ocijenio je Viši sud u Podgorici. Ovu odluku potpisuje Vijeće u kome je pored Ivanovića i Pavlićević, bio i sudija Miroslav Bašović. 

Ombudsman je, u mišljenju, utvrdio da je L. bila nezakonito u UIKS-u, te da je jedina djevojčica u istoriji crnogorske penologije koja je bez sudske odluke držana zatvorena duže od osam mjeseci.

„Upućivanjem u zatvor zapravo se preinačava vaspitna mjera u kaznu zatvora. Sudovi izriču vaspitnu mjeru za koju unaprijed znaju da se nema gdje izvršiti, te da Crna Gora nema čak ni odjeljenje za maloljetna lica ženskog pola“, naglašava Ombudsman.

Ona je tužila državu, ali je sutkinja Osnovnog suda Vesna Banjević, početkom prošle godine, odbila zahtjev za naknadu štete zbog neosnovanog lišenja slobode. U prvostepenoj presudi, u koju je CIN-CG imao uvid, sutkinja navodi da se njen osmomjesečni boravak u UIKS-u, u odjeljenju za žene, ne može smatrati neosnovanim lišenjem slobode, imajući u vidu da u Crnoj Gori ne postoji ustanova za izvršenje vaspitne mjere zavodskog tipa.

Sutkinja se čak poziva na Konvenciju o pravima djeteta UN, u kojoj se ističe da dijete ne smije biti držano u pritvoru ili zatvoru nezakonito, te da to može biti primijenjeno kao posljednja moguća mjera i u najkraćem mogućem vremenskom periodu. Međutim, zaključuje da se prema njoj postupalo u skladu sa Konvencijom.

U sličnom slučaju, nekoliko mjeseci kasnije, sudija istog suda Dragan Babović prihvata zahtjev za naknadu štete dječaku, sa potpuno suprotnim obrazloženjem, da UIKS nije nadležan za izvršenje vaspitnih mjera, već ustanova u kojoj se izvršavaju kazne zatvora i maloljetničkog zatvora, te da je dječak nezakonito sproveden u zatvorsku ustanovu na izvršenje vaspitne mjere. Dječak je u zatvoru proveo čak 21 mjesec!

Obje presude su na provjeri u Višem sudu u Podgorici.  

Trenutno pet maloljetnika u zatvoru

Iako se u mnogim međunarodnim i domaćim izvještajima upozorava da maloljetnici ne bi uopšte smjeli biti u Kazneno popravnom domu u Spužu, u toj ustanovi se trenutno nalazi pet maloljetnika. 

Iz Uprave za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS) i Ministarstva pravde (MP) su za CIN-CG potvrdili da se u Odjeljenju za maloljetnike nalazi četvoro maloljetnika sa izrečenom vaspitnom mjerom i jedno koje je osuđeno na maloljetnički zatvor zbog teže krađe i ubistva. Prema informacijama iz UIKS-a, ostalih četvoro su u zatvoru zbog prevare, falsifikovanja i zloupotrebe kreditnih kartica i kartica za bezgotovinsko plaćanje, neovlašćenog pristupa računarskom sistemu, ugrožavanja sigurnosti, više krađa, nasilja u porodici ili u porodičnoj zajednici i obljube sa djetetom.

Više stručnjaka, ali i nadležnih, je za CIN-CG potvrdilo da ovo nije u skladu sa međunarodnim standardima, te da bi za maloljetnike u sukobu sa zakonom morala da postoji posebna ustanova. 

Iz Ministarstva pravde za CIN-CG navode da su prepoznali problem. ,,Način na koji se sada sprovodi vaspitna mjera upućivanja u ustanovu zavodskog tipa faktički izjednačava maloljetnički zatvor sa ovom mjerom”, kažu iz Ministarstva pravde. Dodaju da obezbjeđivanje uslova za ustanovu zavodskog tipa zahtijeva koordinaciju različitih institucija. 

Šta rade na rješavanju ovog problema i na koji način, iz Ministarstva pravde nijesmo dobili odgovore, kao ni objašnjenje zašto se niko ne bavi ovim ozbiljnim kršenjima dječjih prava.

Ni iz Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije nijesu odgovorili na brojna pitanja CIN-CG, pa ni da li se radi na obezbjeđivanju posebne ustanove za smještaj maloljetnika u sukobu sa zakonom.

Kapaciteti Istražnog zatvora uključuju osobe starije od 18 godina sa različitom kriminalnom prošlošću, pa je maloljetnik u zatvoru potencijalna žrtva različitih oblika maltretiranja i izložen je različitim kriminalnim uticajima, što ostavlja štetne posljedice po razvoj njegove ličnosti, ističe za CIN-CG načelnica Stručne službe Vrhovnog državnog tužilaštva Crne Gore Dijana Popović-Gavranović.

 „Iskustveno - mjesec dana u pritvoru učini da maloljetnik o sebi počinje da razmišlja kao o osuđeniku i govori jezikom osuđenika, podstaknut je na negativnu popularnost i idenifikaciju sa (punoljetnim) učiniocima krivičnih djela, stvorio je kontakte sa punoljetnim pritvorenim licima, koji se nastavljaju i nakon izlaska iz pritvora, što je sve nedopustivo“, ocjenjuje Popović-Gavranović.

Praksa ukazuje da nema adekvatnih kapaciteta za izvršenje vaspitnih mjera, naročito kada su u pitanju ustanove zavodskog tipa, koje u Crnoj Gori ne postoje, ističu za CIN-CG i iz kancelarije Ombudsmana. 

„Sudovi, svjesni ovog problema, često izriču vaspitne mjere koje ne mogu biti realizovane, čime se krše međunarodni standardi i u najmanju ruku zanemaruje najbolji interes djece”, naglašavaju iz kancelarije.

Da Crna Gora treba da prestane sa smještanjem maloljetnika kojima su izrečene vaspitne mjere u zatvor, upozorava i Komitet UN protiv torture.

U  izvještaju Mjere i sankcije prema maloljetnim učioniocima krivičnih djela, iz 2022, koji je izradio Centar za građansko obrazovanje (CGO), se takođe ističe da nadležni moraju obezbijediti da izvršavanje sankcije upućivanja u ustanovu zavodskog tipa bude izmješteno iz Kazneno popravnog doma u Spužu.  

,,Kako bi maloljetnici kojima je izrečena ova vrsta sankcije istu izvršavali u ustanovi zavodskog tipa shodno zakonu i međunarodnim standardima, a ne u zatvoru, kako je to sada praksa. Način na koji se sada sprovodi vaspitna mjera upućivanja u ustanovu zavodskog tipa faktički izjednačava maloljetnički zatvor sa ovom sankcijom, iako ih zakon jasno definiše različito”, piše u izvještaju. 

Odvojiti žrtve od počinalaca krivičnih djela

Ombudsman ističe i da smještanje maloljetnika, koji su počinili teža krivična djela u Centar za djecu i mlade „Ljubović“ može biti sporan, jer takva ustanova nije osmišljena kao zavodska, a nema ni adekvatne resurse, niti potrebnu podršku za takve maloljetnike. 

„Odvajanje maloljetnika koji su počinili teža krivična djela od ostalih smatra se važnim, jer može doći do negativnog uticaja na mlađe i manje problematične maloljetnike“, navode iz kancelarije Ombudsmana.

Centar za djecu i mlade ,,Ljubović” je ustanova koja je predviđena da pruža podršku djeci od 14 do 18 godina, koja su počinila krivično djelo i kojoj je sud izrekao vaspitnu mjeru nezavodskog tipa. Mogu se slati i djeca sa problemima u ponašanju, pa i mlađa od 14 godina. U okviru „Ljubovića“, od marta prošle godine otvoreno je i Sklonište za djecu i mlade žrtve trgovine ljudima. Sklonište je namijenjeno za smještaj žrtava prisilnih brakova, trgovine ljudima, uključujući djecu, koja su zatečena u prosjačenju. Kapacitet skloništa je 10 korisnika.

,,Ovo sklonište je privremenog karaktera do pronalaska adekvatne lokacije za uspostavljanja skloništa koje bi bilo trajno rješenje”, piše u Strategiji razvoja sistema socijalne i dječje zaštite od 2024. do 2028. godine.

Šef predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori Mikele Servadei za CIN-CG napominje da Crna Gora krši međunarodne standarde, jer različite grupe ranjive djece – poput one s problemima u ponašanju i one koja su žrtve nasilja i eksploatacije – moraju biti fizički odvojene.

„UNICEF poziva Vladu da pronađe trajno rješenje koje bi bilo u skladu s međunarodnim standardima, vodeći računa o obaveznom razdvajanju žrtava i počinilaca krivičnih djela“, naglašava Servadei.

Ombudsman dodaje i da je obilaskom „Ljubovića“, u februaru ove godine, primijetio da značajan broj maloljetnika u toj ustanovi koristi usluge psihijatra i terapiju.

Pojašnjava da uključivanje maloljetnika sa psihičkim problemima u ustanove za odrasle na liječenje ne samo da je neprihvatljivo po Zakonu, već može dodatno pogoršati situaciju i usložiti rehabilitacijski proces. „Takođe, smještanje maloljetnika sa ovim izazovima u Centar za djecu i mlade 'Ljubović' je jednako opasno i neadekvatno, te predstavlja kršenje garantovanih prava djece“, objašnjava Ombudsman.

Oni ističu da ova ustanova otvorenog tipa smješta različite kategorije djece, te da ne može u potpunosti ispuniti specifične potrebe onih s težim psihičkim ili socijalnim problemima. 

„Raznoliki profili djece unutar iste ustanove mogu dovesti do konflikata i otežati individualizaciju potrebne podrške”, pojašnjavaju iz kancelarije Ombudsmana.

Napominje da se ni resursi Dnevnog boravka za djecu sa problemima u ponašanju ne koriste dovoljno, s obzirom da su zatekli samo jednog maloljetnika koji je koristio te usluge.

„Licenca je predviđena za deset maloljetnika“, ističe Ombudsman. Primjećuju i nedostatak stručnog kadra-psiholozi,specijalni pedagozi...

Više sagovornika CIN-CG koji su boravili u Ljuboviću, tvrde da su tamo bila i djeca koja nijesu počinila krivično djelo, te da su djeca koja su trebala biti u „Dječijem domu Mladost“ boravili u „Ljuboviću“.

Bili su veoma maštoviti prilikom bježanja iz Ljubovića: ,,Ako imaš dva kreveta u sobi, imaš dvije posteljine, spojiš ih, rešetke su metalne, mogu lako da se odvoje, onda se provučeš kroz rešetke i kada stigneš do pola skočiš”, priča jedna od sagovornica CIN-CG.

U Strategiji deinstitucionalizacije od 2025. do 2028. kao problem u radu ove ustanove prepoznato je da boravak smještaja koji odredi Centar za socijalni rad (CZSR) nije vremenski ograničen, da djeca mlađa od 15 godina ne bi trebala da borave u ustanovi, da treba odvojiti djecu i mlade i da „Ljubović“ nema plan transformacije.

„Za razliku od djece i mladih koji su smješteni po osnovu sudske odluke i koji ostaju u ustanovi ograničen vremenski period (najduže dvije godine), boravak ostalih korisnika/korisnica mnogo je duži, često do punoljetstva“, ističe se u Strategiji.

Naglašava se i potreba da se korisnici koji se smještaju po odluci suda, a koji su počinili teška krivična djela izdvoje u posebnu ustanovu u nadležnosti Ministarstva pravde.

Dodaju i da zabrinjava činjenica da ne postoji specijalizovana ustanova shodno Zakonu o postupanju prema maloljetnicima u postupanju u krivičnom postupku. U Zakonu piše da maloljetniku ometenom u psihičkom razvoju ili s psihičkim poremećajima koji je učinio krivično djelo sud može, umjesto mjere upućivanja u vaspitnu ustanovu nezavodskog tipa ili ustanovu zavodskog tipa, izreći mjeru upućivanja u specijalizovanu ustanovu u kojoj se može obezbijediti liječenje i osposobljavanje maloljetnika. 

„Zakon je na snazi od 2011. godine, a još uvijek ne postoje uslovi za sprovođenje mjere koja je njime predviđena, iako je evidentna velika potreba za njom“, ističe se u Strategiji.

Iz Ljubovića ni nakon višemjesečnog čekanja nijesu odgovorili na brojna pitanja CIN-CG o radu te Ustanove.

Sve više  nasilja

U izvještajima sudske i tužilačke organizacije se posljednjih godina konstatuje da maloljetnici izvrše najviše krivičnih djela nasilja.

U izvještaju Tužilačkog savjeta (TS) za prošlu godinu se konstatuje da raste broj prijavljenih maloljetnika od 2021. godine. ,,U 2024 je prijavljeno 497 maloljetnika, u 2023. godini 451 maloljetnik, u 2022. godini 410 maloljetnika, u 2021. godini 229 maloljetnika”, piše u izvještaju TS.

Popović-Gavranović za CIN-CG potvrđuje da se posljednjih nekoliko godina uočava blagi trend rasta krivičnih djela sa elementima nasilja. To potvrđuje i izvještaj TS za prošlu godinu u koje piše da značajno prevladavaju krivična djela sa elementima nasilja (47) u odnosu na krivična djela sa elementima krađe, kojih je bilo samo tri. I tokom 2023, u  izvještaju TS, takođe piše da su maloljetnici izvršili najviše krivičnih  djela nasilja, četiri puta više nego krađa.

Iz izvještaja se vidi da je maloljetnički kriminalitet blago rastao u ukupnom kriminalitetu, u posljednjih nekoliko godina, osim 2021. kada ga je bilo duplo manje, vjerovatno zbog epidemije KOVID.

U posljednjih pet godina, od ukupnog broja predmeta prema maloljetnicima, najmanje ih je riješeno 2023. 

Popović Gavranović za CIN-CG objašnjava da krivični postupak protiv maloljetnika treba da se vodi sa minimumom neprijatnosti – bez nehumanog ili ponižavajućeg postupanja, a hapšenje, zadržavanje, pritvor i zatvaranje maloljetnih lica se primjenjuje samo kao posljednja moguća mjera.

,,Pritvor se ne smije koristiti kao sredstvo kažnjavanja maloljetnika, treba da se primjenjuje samo u izuzetnim slučajevima i u minimalnom trajanju, u cilju obezbjeđenja nesmetanog sprovođenja krivičnog postupka i pravovremenog vraćanja maloljetnika u porodično i školsko okruženje i intergacije u društvu kaže“, ističe Popović Gavranović.

Zatvor samo kao krajnja mjera

Ona pojašnjava da sud može izreći i kaznu maloljetničkog zatvora samo kao krajnju mjeru u najtežim slučajevima. Ističe, da šta god da je maloljetnik uradio, ne smije se zaboraviti je on dijete koje još nema navršenih 18 godina, da se postupak vodi prema maloljetnim licima čiji razvoj nije završen, da su oni socijalno, emocionalno, intelektualno i moralno nezreli.

„Ako se intervencija kod maloljetnika zasniva samo na kažnjavanju, bez resocijalizacije i reintegracije, društvo im šalje poruku da ih je napustilo i odustalo od njih, što je prilično siguran put za povratak u zatvor“, napominje  Popović Gavranović.

Ombudsman dodaje da bi ,,pristup koji bi bio više orijentisan na rehabilitaciju i podršku mogao bi smanjiti stope recidiva i poboljšati reintegraciju u društvo“.

Vaspitne mjere i kaznu maloljetničkog zatvora izriče sudija za maloljetnike. Vaspitne mjere su upućivanje u ustanovu zavodskog, nezavodskog tipa i specijalizovanu ustanovu. U Izvještaju TS za 2023. godinu piše da je te godine sud izrekao vaspitnu mjeru prema 174 maloljetnika, a prema tri maloljetnika kaznu zatvora.Broj vaspitnih mjera je neznatno porastao tokom prošle godine,  kada je prema Izvještaju TS izrečeno 182 vaspitne mjere.

Osim što naša država nema kapaciteta za sprovođenje ovih mjera, specijalizovanu ustanovu nemaju ni zemlje okruženja. 

Iz UNICEF-a ističu da je u većini zemalja EU fokus na prevenciji i ranoj pomoći djeci u sukobu sa zakonom, kroz alternativne mjere umjesto kažnjavanja zatvorom i psihološku pomoć u okviru sistema maloljetničkog pravosuđa. „Takvi programi prevencije obuhvataju obrazovnu podršku, porodično savjetovanje i inicijative u zajednici koje se bave osnovnim uzrocima problematičnog ponašanja među djecom. Cilj da djeca preuzmu odgovornost za svoje postupke i isprave nastalu štetu, umjesto da se suočavaju sa strogim kaznama”, navodi Servadei.

Zaključuje da su zemlje koje primjenjuju ove metode otkrile da na taj način smanjuju stigmatizaciju, sprečavaju djecu da budu pod uticajem kriminalnog ponašanja i pomažu im da se ponovo uključe u društvo.

Djevojka s početka priče danas radi i sama se bori kroz život, bez pomoći institucija.

,,Problematičnoj djeci bih poručila da ih razumijem i da ne treba da prave probleme. Ja sam tada mislila da mi policija ne može ništa, mislila sam da sam svemoćna. Danas sam svjesna svojih grešaka, ali svoje greške nijesam platila, ja sam ih preplatila“, zaključuje ona.

Djeca ispod 14 godina ne odgovaraju

Ombudsman ističe da je Zakon o postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku u nekim segmentima neprimjenljiv, upravo zbog nepostojanja različitih servisa podrške.

Ministarstvo pravde je za CIN-CG navelo da će mijenjati Zakon postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku. 

,,Posljednjim izmjenama, koje su upućene Evropskoj komisiji na mišljenje poseban akcenat je stavljen na jačanju procesnih garancija za djecu koja su osumnjičena ili optužena u krivičnom postupku”, naveli su iz MP.

Dodaju da se intenzivira uloga Centara za socijalni rad, a propisuje se i obezbjeđivanje obuke za sve profesionalce koji dolaze u kontakt sa maloljetnicima u okviru krivičnopravnog sistema. ,,Propisuju se i norme koje uređuju poseban način saslušanja djeteta mlađeg od 14 godina, koje će obaviti stručno lice iz stručne službe u posebnoj prostoriji opremljenoj tehničkim uređajima za audiovizuelno snimanje, i u kom slučaju će se ispitivanje sprovesti bez prisustva tužioca, sudije, stranaka u prostorijama gdje se dijete nalazi”, rekli su iz MP.

Sagovornici CIN-CG su saglasni da ne treba spuštati granicu krivične odgovornosti za maloljetnike, odnosno da djeca ispod 14 godina ne treba da krivično odgovaraju.

Popović-Gavranović navodi da postoje stavovi da tu granicu treba spustiti na 12 godina, ali smatra da oni nijesu stručni, utemeljeni, ni u skladu sa standardima.

„Neurološka istraživanja mozga koja se vrše posljednih 30 godina ukazuju da se ljudski mozak razvija do 26. godine. Stoga se ne možemo ni u kom slučaju zalagati za smanjenje dobne granice krivične odgovornosti“, zaključuje ona.

Preporuka UN komiteta o pravima djeteta je, podsjeća ona, da se granica krivične odgovornosti čak poveća na 16 godina.