• Govor mržnje, fašistička retorika, pozivi na ubistvo i drugi oblici ilegalnog sadržaja „caruju“ na društvenim mrežama.
• Evropska orjentacija zemalja Zapadnog Balkana na neki način ih primorava da prihvate evropska pravila u digitalnoj oblasti.
• Makedonija i region zaostaju u toj oblasti, barem što se tiče regulative, a do sada su uspostavili sopstvene mehanizme.
• Jedna od ključnih preporuka Brisela je da EU mora pažljivo pratiti usklađenost regiona, osiguravajući da nacionalni zakoni budu u skladu sa principima Zakona o digitalnim uslugama, a da se pritom ne ugrožava sloboda izražavanja.

(Ne)regulacija

Zakon o digitalnim uslugama (Digital Services Act – DSA) od februara 2024. godine donosi potpuno nova pravila o tome kako bi internet trebalo da funkcioniše: od društvenih mreža, preko onlajn prodaje, do medijskih platformi. Zakon postavlja jasne obaveze za onlajn kompanije da brže reaguju na ilegalni sadržaj, da budu transparentnije prema korisnicima i da obezbijede pravedan i bezbijedan digitalni prostor. Cilj zakona je zaštita digitalnih prava svih korisnika u onlajn prostoru i jačanje odgovornosti korisnika.

Posljednjih godina, stvaranje mehanizama za zaštitu digitalnog prostora od ilegalnog sadržaja i uspostavljanje pravila za transparentnost i odgovornost digitalnih platformi bili su u fokusu evropske administracije. Makedonija i region zaostaju u ovoj oblasti, barem što se tiče regulative. Dok Zapadni Balkan usklađuje svoje zakone sa standardima EU, zakon (DSA) nudi okvir za borbu protiv ilegalnog sadržaja i zaštitu korisnika. Ne samo to, već se od ovih zemalja očekuje da, kao dio procesa pristupanja, usklade svoje nacionalne zakone sa odredbama obuhvaćenim zakonom.

U našem regionu postoje problemi, uključujući onlajn prevare, slabu regulativu i ograničenu odgovornost platformi. Primjer u Crnoj Gori to prilično jasno ilustruje. „Grupa Turaka kidnapuje decu. Kradu hranu i druge stvari iz pošiljki i paketa... Ubijaju, tuku, siluju...“. Ovo su bile samo neke od objava koje su se pojavile na društvenim mrežama u Crnoj Gori krajem septembra. Sve je počelo lažnim objavama na društvenim mrežama da je dijete oteto u tržnom centru u Podgorici i ostavljeno u toaletu, obrijano i sa selotejpom preko usta. Ova lažna vijest je počela da se širi društvenim mrežama nevjerovatnom brzinom, najviše zahvaljujući influenserima sa stotinama hiljada pratilaca, a zatim se pretvorila u otvoreni fašizam prema strancima, koji žive u Crnoj Gori. Vijest je izazvala paniku, a kasnije se ispostavilo da je potpuno izmišljena. Policija, tržni centar i drugi počinioci ove dezinformacije negirali su da se nešto slično dogodilo u Podgorici.

Ali pitanje je kakve je posledice širenje takvih opasnih narativa imalo po crnogorsko društvo, posebno u zemlji koja nema adekvatan način za borbu protiv takvih dezinformacija. Nakon početne panike i histerije, objave su zaboravljene poslije tri dana i niko nije odgovarao.

Nakon toga, u Crnoj Gori se nastavila nevjerovatna doza ksenofobičnih izjava i napada na strane državljane, nakon što je mladić iz Podgorice, krajem oktobra, izboden nožem u podgoričkom naselju Zabjelo, kako se sumnja, od strane nekoliko stranih državljana.

Ovakvi primjeri, nažalost, slikovito pokazuju zašto je regulisanje digitalnog prostora neophodno u Crnoj Gori. Situacija nije nimalo naivna, objašnjava urednik portala Raskrinkavanje.me, Darvin Murić, čiji se urednički tim zainteresovao za navodnu otmicu.

„Naš urednički tim je kontaktirao i policiju i upravu tržnog centra i naravno svi su brzo rekli da apsolutno nije tačno da se tako nešto dogodilo. Nažalost, posljedice takvih stvari mogu biti ozbiljne, prije svega, stvara se neka vrsta negativnog stava prema imigrantima, šire se ti antiimigrantski narativi i budi se nacionalizam, što može biti veoma opasno“, naglasio je Murić.

Pored toga, dodaje Murić, ljudi su anketu koju su sproveli Monstat i UNICEF nazvali UNICEF-ovim registrovanjem djece u Crnoj Gori kako bi se ta djeca mogla negdje odvesti. „Slikali su anketare, u osnovi postoji mogućnost da će sada cijela anketa biti ugrožena zbog ovih narativa, a niko nam ne garantuje da u sledećoj anketi ljudi neće napasti anketare“, kaže on.

Nema nikakvih posljedica za one ljude koji šire takve laži, naglašava Murić.

„Jednostavno su obrisali te tvrdnje kada je policija reagovala, pokušali su da se izvine, ali vi dižete paniku u društvu i stvarate narativ u kojem ugrožavate nečiju bezbjednost i na kraju to brišete kao da se ništa nije desilo i nemate nikakve posljedice“, rekao je urednik portala koji se bavi otkrivanjem dezinformacija i propagande u medijima i na društvenim mrežama u Crnoj Gori.

Murić smatra da bi barem internet profili ljudi koji objavljuju takve stvari trebalo da trpe neku sankciju, ali da, nažalost, u Crnoj Gori nema apsolutno nikakvih posledica kada je u pitanju širenje dezinformacija. Usvajanje Zakona o digitalnim uslugama, zaključuje on, svakako bi bio jedan od načina da se započne borba protiv dezinformacija.

„Zakon o digitalnim uslugama ili DSA, kako se zove u EU, je otprilike skup pravila kojih se velike platforme moraju pridržavati, dakle to nije cenzura, to nije brisanje nekih stvari sa interneta, već jednostavno govor mržnje, opasne dezinformacije, plaćeno oglašavanje, prevare koje vidimo na društvenim mrežama, političko oglašavanje, sve bi to bilo mnogo bolje regulisano. Zato mislim da je krajnje vreme da ga usvojimo“, ističe Murić.

Govor mržnje

Govor mržnje i zakon

Jedna od osnovnih preporuka Brisela je da EU mora pažljivo pratiti usklađenost regiona, osiguravajući da su nacionalni zakoni u skladu sa principima DSA-a, a da se pritom ne ugrožava sloboda izražavanja.

Problem je izražen i u Makedoniji. Helsinški komitet bilježi veliki broj slučajeva govora mržnje i uznemirujućeg govora, pri čemu je najzastupljeniji sadržaj usmjeren ka etničkoj i nacionalnoj pripadnosti, kao i LGBTIK+ zajednici. Politički događaji, izbori i Parada ponosa dodatno su podstakli povećanje uvredljivog i diskriminatornog sadržaja, navodi se u izvještaju Helsinškog komiteta, čija je prva preporuka za borbu protiv ove pojave poboljšana moderacija na društvenim mrežama kroz saradnju sa platformama radi sankcionisanja i uklanjanja govora mržnje.

Ministar digitalne transformacije, Stefan Andonovski, rekao je za našu platformu da je ovo složen propis i da se zato Ministarstvo konsultuje sa više zainteresovanih strana o pristupu koji treba usvojiti prilikom transponovanja propisa.

„Poznato je da je ovo čin koji predstavlja izazov za mnoge države članice EU, posebno zato što je riječ o malom tržištu poput makedonskog digitalnog tržišta, koje nema dovoljnu tržišnu težinu da primora velike globalne platforme da prihvate lokalna pravila. To znači da će takve mehanizme morati da EU prepozna i prizna kao sastavni dio svog sistema zaštite, ali i da vode računa da se domaćim propisima ne nanese šteta domaćem tržištu“, rekao je on.

Ministarstvo digitalne transformacije Makedonije, kako ističe ministar Andonovski, pripremilo je aplikaciju za IPA projekat, čija se realizacija očekuje uskoro, gdje su, između ostalog, predviđeni koraci za usklađivanje sa evropskim zakonima. Projekat predviđa analizu kojom bi se utvrdio nivo usklađenosti domaćeg zakonodavstva, odnosno odredbi koje zahtijevaju usklađenost, nakon čega slijedi analiza samih rešenja i određivanje nadležnosti i organizovanje javnih rasprava radi razmatranja mogućih rešenja.

U Albaniji je onlajn prostor ogroman, fragmentiran i samo djelimično regulisan. Sa oko 800 onlajn medija u zemlji, od kojih su mnogi registrovani u inostranstvu, a samo mali dio pod nacionalnim .al domenom, pitanje ko moderira digitalni sadržaj ostaje složeno i neriješeno. Formalno, ne postoji posebna institucija odgovorna za moderiranje onlajn sadržaja u smislu Zakona EU o digitalnim uslugama. Država se generalno uzdržava od filtriranja ili blokiranja onlajn sadržaja, što znači da je moderiranje uglavnom prepušteno privatnim platformama i  medijima. Ovo stvara sistem mozaika gdje globalne platforme poput Fejsbuka, Instagrama, TikToka i Jutjuba sprovode sopstvena pravila, dok albanski onlajn portali funkcionišu bez dosljednog mehanizma nadzora.

Erjon Tase iz Akademije političkih studija kaže da je u Albaniji problem dezinformacija još ozbiljniji, s obzirom na nedostatak regulacije i kontrole nad onlajn medijskim prostorom. To je takođe zbog činjenice, kako objašnjava, da ozbiljni mediji više nijesu ono što smo nekada znali – više nijesu prave redakcije sa 20 novinara i urednika.

„Sve studije i prakse koje smo vidjeli pokazuju da postoji strano miješanje i manipulacija informacijama. Bilo je miješanja iz Irana, što je pokušaj širenja dezinformacija, a to je povezano sa iranskim opozicionim taborom koji se nalazi ovdje u Albaniji. Cilj je stvoriti percepciju kod albanskih građana da ti ljudi predstavljaju prijetnju“, rekao je on.

Albanija se obavezala da će implementirati cio okvir DSA u svoje zakonodavstvo do juna 2026. godine. „Obaveza je ambiciozna. U julu 2025. godine, što je označilo prvu fazu ove obaveze, sprovedena je vježba identifikacije prepreka u sprovođenju ovog zakonodavstva i procjene trenutnog pravnog okvira u Albaniji. Rezultati su objavljeni u dokumentu, ali sada sledeći koraci moraju da se preduzmu veoma brzo, jer se jun 2026. brzo približava i potrebna su značajna zakonodavna poboljšanja kako bi se dostigli standardi koje EU primjenjuje već dvije godine. Vjerujem da je, ako postoji stvarna politička volja, moguće postići barem adekvatan regulatorni okvir“, kaže naš sagovornik Erjon Tase.

Nadzor je ključno pitanje

U Crnoj Gori, Raskrinkavanje.me, koji vodi nevladina organizacija Centar za demokratsku tranziciju (CDT), praktično je jedina organizacija koja se bavi analizom i provjerom medijskih i onlajn informacija u Crnoj Gori.

Od crnogorskog Ministarstva kulture i medija, čak ni nakon dugog čekanja i insistiranja, nijesmo dobili odgovore na pitanja zašto Crna Gora još uvek nema pravnu zaštitu za širenje dezinformacija i lažnih vijesti na internetu, da li je Zakon o digitalnim uslugama (DSA) primjenljiv i da li zemlja planira da usvoji sličan zakon i kada. Takođe smo pitali koliko je Crna Gora napredovala u primjeni dobrih praksi iz EU kada je u pitanju poboljšanje odgovornosti, transparentnosti i bezbjednosti korisnika u onlajn prostoru. Ćutanje o ovim pitanjima jasno pokazuje koliko je Ministarstvo zainteresovano za regulisanje ove oblasti.

Neđeljko Rudović, bivši dugogodišnji direktor Direktorata za medije u crnogorskom Ministarstvu kulture i medija, ističe da Crna Gora mora da usvoji Zakon o digitalnim uslugama, ako želi da postane članica EU.

„Zakon o digitalnim uslugama reguliše onlajn brokere i platforme za trgovanje, društvene mreže, dijeljenje sadržaja, trgovanje aplikacijama, kao i platforme za putovanja i smještaj. Njegov glavni cilj je sprječavanje nezakonitih i štetnih aktivnosti na internetu i širenja dezinformacija“, objašnjava Rudović.

Dodaje da je ključno pitanje koje treba riješiti nadzor, odnosno saradnja između nadzornih organa, ako ih ima više od jednog. „Ideja je da nacionalni koordinator, koji je zadužen za komunikaciju sa glavnim internet platformama (Meta, X, Tik Tok, YouTube itd.) bude Agencija za audiovizuelne medijske usluge (AMU), a ulogu bi trebala imati i Agencija za elektronske komunikacije i poštanske usluge (EKIP), kaže Rudović.

Stvari se kreću u pozitivnom smjeru i u Makedoniji. Goran Rizaov iz organizacije „Metamorfozis“ ističe da su podneli inicijativu Vladi za usklađivanje domaćeg zakonodavstva sa Zakonom EU o digitalnim uslugama.

„Ta inicijativa je formalno prihvaćena, ali osim tog koraka formalnog prihvatanja, gotovo ništa drugo se ne preduzima. Trebalo je formirati radnu grupu koja bi analizirala koje domaće zakone treba izmijeniti da bi se implementirale odredbe Zakona o digitalnim uslugama koje bi nam kao državi bile korisne. To nije urađeno, ponovo ćemo podnijeti inicijativu i zamoliti Ministarstvo digitalne transformacije da vodi taj proces“, rekao nam je Rizaov.

Rizaov dodaje da čak i ako Makedonija ne želi da postane članica EU, odredbe Zakona o digitalnim uslugama su važne za dobrobit građana, jer regulišu važnu oblast.

„Način komunikacije na društvenim mrežama je regulisan. Regulisana je mogućnost prevare građana ili zloupotrebe građana i kršenja njihovih digitalnih prava na društvenim mrežama. Ovo trenutno nije ni na koji način regulisano u našoj zemlji. Postoji bezbroj načina na koje možete biti prevareni na društvenim mrežama, i to se dešava svaki dan. Taj prostor je neregulisan, u vreme kada se retorika zahuktava, kada se podjele šire i kada je onlajn nasilje u porastu“, navodi on.

Kada je riječ o onlajn nasilju, sjećanja na tragičan događaj koji je podijelio albansko društvo su još svježa u Albaniji. Radi se o učeniku koji je izboden nožem u školskom dvorištu i preminuo. Vlada je saopštila da je blokirala pristup TikToku u Albaniji zbog incidenta, ali je sama porodica javno izjavila da je incident iskorišćen za gašenje mreže (koja se sada vratila u Albaniju), iako nije postojala direktna veza između onoga što se dogodilo i bilo čega objavljenog na platformi. U stvari, klinac koji je izbo Martina Canija objavio je sliku noža na Snepčetu odmah nakon bekstva. Vlada je optužena da je ugasila TikTok jer je bio period predizborne kampanje i zato što su opozicione stranke imale veću angažovanost na mreži, ali sve je bilo spekulativno i nisu iznijeti dokazi koji bi potkrijepili bilo kakvu tvrdnju.

Iako se Zakon o digitalnim uslugama (DSA) ne primjenjuje automatski u Albaniji, koja je zemlja kandidat za članstvo u EU, zemlja je ipak uvela neke osnovne zakonske odredbe koje djelimično odražavaju principe evropskog prava, prvenstveno kroz Zakon o elektronskoj trgovini i Zakon o elektronskim komunikacijama. Ovi zakoni definišu odgovornosti posredničkih pružalaca usluga (ISP) u vezi sa moderiranjem sadržaja, prenosom informacija i saradnjom sa vlastima.

Zaštita samo djelimična

Ali Albanija još nema sveobuhvatan sistem za regulisanje onlajn platformi u skladu sa evropskim zakonom o digitalnim uslugama. Iako su pružaoci usluga obavezni da prijavljuju incidente i sarađuju sa vlastima u slučajevima sumnje na kriminalne aktivnosti, ne postoji formalni pravni okvir koji ih obavezuje da sprovode mjere transparentnosti za moderiranje sadržaja ili da održavaju interne sisteme za rješavanje žalbi slične onima predviđenim ovim zakonom. Korisnici mogu samo indirektno zahtijevati uklanjanje sadržaja, često putem prijava platformi ili putem legalnih kanala, kao što je podnošenje tužbi za klevetu ili nezakonit sadržaj, ali ove procedure su fragmentirane i nisu standardizovane.

U aprilu 2024. godine, albanski parlament je osnovao Komisiju za dezinformacije i strano miješanje, ali njen rad je još uvek u ranoj fazi i nisu usvojeni pravno obavezujući mehanizmi za regulisanje lažnih informacija na mreži. Provjeru činjenica i razotkrivanje dezinformacija najčešće sprovode nezavisne organizacije i mediji, a ne kroz sistem koji reguliše vlada. Organizacije poput Faktoje-a deluju u ovom prostoru, prateći i verifikujući onlajn tvrdnje, ali nemaju ovlašćenja da ih sprovode na platformama.

Govor mržnje, fašistička retorika, pozivi na ubistvo i drugi oblici nezakonitog sadržaja su kriminalizovani prema albanskom zakonu. Krivični zakon predviđa kazne za podsticanje nasilja ili mržnje, ali je sprovođenje nedosljedno i ne postoje specijalizovani digitalni kanali za direktno prijavljivanje takvog sadržaja vlastima ili platformama. Sami novinari se često suočavaju sa zastrašivanjem ili uznemiravanjem kada izvještavaju na mreži, što odražava nedostatke u sistemu zaštite.

Naš sagovornik iz Crne Gore, Neđeljko Rudović, kaže da će najteže biti, dok zemlja ne postane dio EU, pronaći način da velike platforme (VLOP) poštuju reakcije koje dobijaju iz Crne Gore u vezi sa eliminacijom štetnog sadržaja. Ako osiguramo da se Zakon o digitalnim uslugama počne primjenjivati, dodaje on, možemo govoriti samo o poboljšanju odgovornosti, transparentnosti i bezbjednosti korisnika u onlajn prostoru.

„To bi značilo da imamo institucije, počev od nacionalnog koordinatora, koje tačno znaju koja je njihova uloga i sposobne su da je sprovedu. Bez toga nismo ni blizu“, navodi Rudović.

On ocjenjuje da Crna Gora ima izvjesnu zaštitu od zloupotrebe interneta, navodeći kao primjer da, kada je neko žrtva prijetnji preko interneta, postoji komunikacija između pravosuđa i VLOP-a, ali koja je često veoma spora u identifikaciji korisnika koji je poslao prijetnje. „Suština je da sve zavisi od dobre volje VLOP-a, odnosno od njihovog tumačenja propisa njihove kompanije. A Crna Gora, nažalost, nije dovoljno važna tema i važno tržište u očima VLOP-a. Tek ulaskom u EU dobićemo šansu da bolje zaštitimo naše građane, ali samo ako imamo agilne institucije sa obučenim osobljem“, zaključuje Rudović.

Temu pod istragom zbog nepoštovanja člana 34

Evropska komisija je u julu utvrdila da je kineska platforma za onlajn kupovinu Temu prekršila svoje obaveze prema Zakonu o digitalnim uslugama (DSA) time što nije sprovela adekvatnu procjenu rizika povezanih sa distribucijom ilegalnih proizvoda na platformi. (Član 34)

Prema objašnjenju, prikupljeni dokazi pokazuju da postoji visok rizik da potrošači u EU naiđu na ilegalne proizvode prilikom kupovine na platformi Temu. Dokazi su prikupljeni provjerom mesta gde istražitelji kupuju. Napomene o riziku odnose se na dječje igračke i male elektronske uređaje.

Komisija je utvrdila da je Temuova procjena rizika iz oktobra 2024. bila netačna, jer se oslanjala na opšte informacije iz industrije, a ne na konkretne podatke, i kao rezultat toga, mjere za sprečavanje širenja ilegalnih proizvoda utvrđene su kao nedovoljne.

Istraga Komisije je proširena na druge sumnjive prekršaje, kao što su: efikasnost mjera za ublažavanje rizika, korišćenje elemenata dizajna koji izazivaju zavisnost, transparentnost algoritama za preporuke i pristup podacima za istraživače.

Podnosilac zahtjeva sada ima priliku da ostvari svoje pravo na odbranu, pregleda istražni dosije i pismeno odgovori na zapažanja Komisije. Paralelno, biće konsultovan i Evropski odbor za digitalne usluge.Ukoliko se ovi nalazi potvrde, Komisija će donijeti odluku o nepoštovanju člana 34. Zakona o digitalnim uslugama, što bi moglo rezultirati kaznom za Temu do 6 odsto njegovog globalnog godišnjeg prometa, kao i nalogom za preduzimanje konkretnih mjera za otklanjanje prekršaja. Takođe može biti uveden period pojačanog nadzora kako bi se osigurala primjena mjera.

Šta član 34 predviđa za procjenu sistemskih rizika?

Član 34. Uredbe o digitalnim uslugama (DSA) obavezuje veoma velike onlajn platforme (VLOPs) i pretraživače (VLOSEs) da redovno sprovode procjene sistemskih rizika koji proizilaze iz njihovog poslovanja. Ove procjene obuhvataju rizike vezane za širenje ilegalnog sadržaja, kršenje osnovnih prava, uticaj na javnu bezbjednost, izborne procese i medijski pluralizam, kao i obavezu usvajanja odgovarajućih mjera za ublažavanje rizika.

Što se tiče Makedonije, usvajanje takvog zakonodavstva podrazumijeva suštinske i fundamentalne promjene, za koje ministar digitalne transformacije Stefan Andonovski, za „Samo prasaj“, kaže da će početi 2026. godine. Iako ne postoji poseban Zakon o digitalnim uslugama, Nacionalni program za usvajanje prava EU (NPAA) planira postepeno usklađivanje domaćih propisa sa evropskim pravom, što je zemlja obavezna da učini kao kandidat za članstvo u Uniji.

U Makedoniji ne postoji centralizovano tijelo koje „moderira“ internet, kako bi to bilo predviđeno Zakonom EU o digitalnim uslugama. Može se reći da je ova obaveza raspoređena na više državnih tijela čije obaveze proizilaze iz oblasti koje regulišu. S obzirom na to da ne postoji jedinstveni zakon i direktno određena, specijalizovana institucija, u Makedoniji trenutno Agencija za elektronske komunikacije, Ministarstvo za digitalnu transformaciju, Agencija za zaštitu ličnih podataka, Agencija za audio i audiovizuelne usluge, Ministarstvo unutrašnjih poslova, sudovi i tužilaštva imaju neku vrstu kontrole nad internet prostorom.

Agencija za zaštitu ličnih podataka u Makedoniji prati da li se onlajn platforme, institucije i kompanije pridržavaju pravila o privatnosti i može da izrekne kazne ako se lični podaci građana zloupotrebljavaju putem veb stranica, aplikacija ili društvenih mreža. Jedine institucije koje mogu da narede blokiranje veb stranica ili brisanje sadržaja putem sudskih naloga su sudovi i tužilaštva. Na primjer, ako se radi o kleveti, govoru mržnje, terorističkom sadržaju ili ilegalnoj prodaji. Takav nalog koji izda sud, proslijeđen preko Kancelarije javnog tužioca, sprovodi Odeljenje za kibernetički kriminal, koje šalje zahtjev određenoj društvenoj mreži da povuče ili obriše predmetni sadržaj. Ovo se može postići samo ako je izdavač registrovan sa domenom u Makedoniji. U suprotnom, društvena mreža odbija zahtjev Ministarstva unutrašnjih poslova. Ali institucije intervenišu tek nakon prijave ili sudskog postupka, a ne proaktivno.

Neformalno moderiranje

Ova metoda intervencionističkog i djelimičnog moderiranja internet prostora u Makedoniji ne zadovoljava stvarne potrebe, s obzirom na porast govora mržnje, širenje dezinformacija, kleveta i uvreda na društvenim mrežama. Skoro cjelokupno stanovništvo u Makedoniji koristi internet. Prema najnovijim podacima Državnog zavoda za statistiku, u prvom kvartalu 2025. godine, 92,1 odsto ukupnog stanovništva u zemlji starosti od 15 do 74 godine koristilo je internet, a 91,2 odsto domaćinstava imalo je pristup internetu od kuće.

Slično je i u Albaniji, gdje uprkos inicijativama Uprave za audiovizuelne medije (AMA) za saradnju i spremnosti koju su pokazali neki međunarodni operateri (TikTok, X), odsustvo pravnog i fizičkog zastupništva ovih platformi u Albaniji čini potpuno korišćenje novih nadležnosti praktično nemogućim. Stoga, mjere postoje legalno, ali njihova primjena u odnosu na globalne platforme ostaje ograničena dok se ne uspostavi formalni mehanizam za sprovođenje.

U praksi, moderiranje onlajn sadržaja u Albaniji se neformalno sprovodi od strane samih platformi i, donekle, kroz prijetnju tužbama za klevetu. Korisnici mogu da podnose žalbe platformama, ali ne postoji strukturirani mehanizam za žalbe niti obavezni vremenski rok za djelovanje, za razliku od okvira Zakona EU o digitalnim uslugama. Stoga, bez jače zaštite i odredbi o neutralnosti mreže, postoji rizik da će privatni akteri – a ne nezavisne institucije – nastaviti da budu de fakto moderatori digitalne sfere Albanije.

Erjon Tase iz Akademije za političke studije u Albaniji istakao je da je govor mržnje stalno prisutan na društvenim mrežama u zemlji.

„Slučajevi koji su postali javni često uključuju mlade ljude, gdje govor mržnje počinje u zatvorenim grupama, a zatim se širi u svakodnevni život, ponekad završavajući zločinima, prijetnjama ili ekstremnim djelima. To se tiče i političara, posebno žena u politici. Sprovodili smo kontinuirano praćenje u posljednje 2-3 godine. Govor mržnje, fenomen koji treba pažljivije pratiti na društvenim mrežama u Albaniji, sada uključuje i porast antisemitizma nakon sukoba i vojnog napada Izraela na Gazu“, rekao je on.

Evropska orijentacija zemalja Zapadnog Balkana na neki način ih primorava da prihvate evropska pravila u digitalnoj oblasti. Ne dovode u pitanje svoju spremnost da to urade, ali izgledi su da će raditi u fazama. Najvažnije je da postoji politička volja i da ona vodi zemlje ka još jednom koraku naprijed na putu ka evropskoj porodici.

Ovaj sadržaj je proizveo Institut za komunikacijske studije.

Novinari: Sonja Kramarska, Katerina Gjurovski, Maja Boričić, Jona Plumbi

Snimatelji: Nake Batev, Slaven Tomović

Montaža: Fani Goševska Živković

Fotografije: Nake Batev