SISTEMSKO KRŠENJE RADNIH PRAVA: Ugovori o djelu sredstvo za (ne)zapošljavanje podobnih

Iznos koji se izdvaja za ugovore o djelu za deceniju se povećao četiti puta. Od 2021. rashodi za ovu stavku povećani su skoro duplo i u prošloj godini su iznosili 20 miliona. Ugovorima o djelu dio radnika se diskriminiše, a onima podobnima su prečica do stalnog zaposlenja

Alen HADŽOVIĆ

Za ugovore o djelu iz Budžeta Crne Gore u 2024. potrošeno je 20,8 miliona eura, što je četiri puta više nego prije 10 godina, govore podaci do kojih je došao Centar za istraživačko novinarstvo (CIN-CG). Zloupotrebe ovakvih ugovora se javljaju tamo gdje bi zaposleni trebalo da ostanu na sistematizovanim radnim mjestima i da rade „za stalno”. No, to u velikom brojem ustanova nije slučaj.

Osobe koje su praktično zaposlene posredstvom ugovora o djelu su direktno oštećene, jer im poslodavci ne plaćaju penzioni staž, nemaju pravo na kredit, godišnji odmor, plaćeno odsustvo, uvećanje zarade po osnovu noćnog, prekovremenog, prazničnog ili rada nedjeljom, pravo na sindikalno organizovanje i djelovanje i dr.

Tome u prilog govore sagovornice CIN-CG koje su htjele da ostanu anonimne, zbog toga što su duže vrijeme zaposlene u pojedinim državnim organima, i smatraju da su direktno oštećene, kao i da ih ovakvi ugovori sprečavaju da zasnuju radni odnos kakav je predviđen Zakonom o radu.

Kada je L. (identitet poznat redakciji) poslije završenog školovanja započela posao u jednoj javnoj ustanovi u Crnoj Gori, bila je srećna zato što je dobila priliku da radi ono što zna i voli.

Nekoliko godina kasnije nalazi se u istoj ustanovi - bez ugovora o radu. Sve vrijeme do sada bila je angažovana posredstvom ugovora o djelu i ugovora o nalogu, kao i ugovora o povremeno - privremenim poslovima. A sve to, kako ona tvrdi, jer „nema vezu”.

Ona je za CIN - CG ispričala da u toj ustanovi pune tri godine nije imala pravo na odmor, da je jedno vrijeme radila za iznos koji je išao i ispod minimalne zarade. Za to vrijeme, u istoj ustanovi normalan radni odnos zasnovale su desetine ljudi. Dobili su ugovor o radu i nakon predviđenog vremena od dvije godine i rješenje o stalnom zaposlenju. Neki su, napominje ona, to rješenje dobili i nakon dva, tri mjeseca. Ne i ona.

„Govorili su mi da bi, ako bi 'imala nekog' sve išlo brže i lakše. Što znači da se trud i dokazivanje ne isplati u ovim slučajevima. Postoji dosta ljudi koji su bili u sličnim situacijama kao i ja i to na mnogo duži period”, rekla nam je L.

Svjesno joj poslodavac nije davao ugovor kako se ne bi ni približila šansi da započne stalni radni odnos, iako svakog radnog dana regularno na posao odlazi. Da ne bi zauzela poziciju nekome s vezom, ona je ostala da „visi”.

U drugoj javnoj instituciji u Crnoj Gori posljednjih nekoliko mjeseci N. radi, takođe angažovana posredstvom ugovora o djelu. Ona za CIN-CG priča da je na to radno mjesto došla i angažovana da bi obavila određeni posao za određeni honorar u predviđenom roku. Međutim, kako napominje, ona svakodevno odlazi na posao i radi puno radno vrijeme u toj ustanovi iako to nije predviđeno, jer je, kako je rekla, njen poslodavac „vezao” za to mjesto. Takođe, radi poslove koji nisu predviđeni u okviru njenog radnog zadatka.

Nekoliko primjeraka ugovora koje su potpisivale naše sagovornice (FOTO: Privatna arhiva)

U pojedinim institucijama i po 70 ljudi bez ugovora o radu, izostaje socijalni dijalog

Sluačjevi naše dvije sagovonice nijesu usamljeni, pa je trošak državnog budžeta za ugovore o djelu sa 5,7 miliona (2014.) porastao na skoro 21 milion eura, koliko je bio u 2024. godini iako je za ovu svrhu planirano da se utroši 16 miliona prošle godine. To je za duplo više nego 2021. godine.

Izdaci po ovom osnovu su 2019. godine iznosili oko osam, u 2022. godini oko 14 miliona eura, da bi tokom protekle godine porasli na 21. milion. Za ovu godinu planirano je smanjenje troška za ugovore o djelu, no i pored toga predstavljaju značajnu stavku i iznose 16,6 miliona eura.

Za ugovore o djelu, u prvih osam mjeseci prethodne godine potpisano je 15.334 ugovora i isplaćeno 15.156.190 eura.

Među institucijama koje prednjače u potrošnji državnog novca za obračunski period od januara do avgusta  po osnovu ugovora o djelu je Uprava za statistiku. Za taj period, kada je rađen i popis, sklopljeno je 1.010 ugovora o djelu i isplaćeno po tom osnovu nešto preko četiri i po miliona eura.

Ministarstvo vanjskih poslova utrošilo je za isti period 1,8 miliona i potpisalo 405 ugovora. Uprava za izvršenje krivičnih sankcija za osam mjeseci utrošila je 969.429 eura i potpisala 127 ugovora. Ministarstvo unutrašnjih poslova 686.084 eura i 1.580 ugovora.

Ministarstvo kulture i medija izdvojilo je 743.110 eura i potpisalo je 390 ugovora, a Uprava za nekretnine 841.354 eura i potpisala je 593 ugovora za osam mjeseci 2024. godine.

Za mnoge institucije koje troše velika sredstva iz državnog budžeta podaci nisu bili dostupni.

Uprava za statistiku je najveći dio sredstava utrošila za potrebe popisa stanovništva i honorare koji su bili neophodni za tu svrhu. MVP tradicionalno više sredstava izdvaja za ugovore o djelu i ekspertske ugovore o angažovanju spoljnih saradnika i konsultanata.

Međutim Uprava za nekretnine već godinama troši ogromna sredstva bez nekog razumnog objašnjenja.

Podaci do kojih je CIN-CG došao potvrđuju da je najmanje 73 ljudi u toj Upravi zaposleno po osnovu ugovora o djelu i to u periodu od 2014. do 2024. godine. Iz te Uprave na naša pitanja o broju ugovora o djelu (ili ugovora o privremenim i povremenim poslovima), kao i broju angažovanih po tom osnovu u toj instituciji nijesu odgovarali.

Zaposleni u toj instituciji su nam potvrdili da su se uz pomoć sindikata od 2014. godine do danas obraćali u više navrata Vladi, resornim ministarstvima, nadležnim inspekcijskim organima i posebno toj Upravi i do danas nije bilo nikakve reakcije.

Pojedine Uprave i ministarstva milione izdvajale u prethodnoj godini za ugovore o djelu

Sistemski problem, potreban ,,rez”

Da se ovakva praksa ustalila i postala sredstvo za legalizaciju nepotizma smatra zamjenica generalnog sekretara USSCG Ivana Mihajlović. Ona za CIN-CG kaže da su godinama unazad ugovori o djelu, uz ugovore o privremenim i povremenim poslovima, u Crnoj Gori zloupotrebljavani sa ciljem zaobilaženja zapošljavanja u skladu sa procedurama propisanim Zakonom o radu i Zakonom o državnim službenicima i namještenicima.

Sve se to radi sa namjerom da se zaobiđe poštovanje radnih prava prema licima angažovanim po ovakvim, prekarnim oblicima rada i, u konačnom, sa ciljem partijskog uhljebljavanja onih koji redovnim procedurama ne bi mogli da stupe na rad u javnom sektoru, dodaje Mihajlović uz zaključak da su - partije te koje sve diktiraju.

Direktorica Akcije za socijalnu pravdu (ASP) Ines Mrdović za CIN-CG je problematizuje to što ovakvoj praksi niko ne staje na kraj - ni inspekcije, ni Državna revizorska institucija (DRI)… „Moguće da bi strah od potencijalnog krivičnog gonjenja mogao donekle da zaustavi ovu praksu”, rekla je Mrdović.

Mihajlović, opet, sa druge strane, smatra poražavajućom činjenicu da se, godinama unazad, ova negativna praksa dominantno koristi u javnom sektoru, tamo gdje je država poslodavac i koja takvom praksom šalje vrlo jasnu poruku privatnom sektoru – da je u redu i da je isplativo na ovaj način angažovati potrebne izvršioce.

Time se pokazuje da je „u redu” obavljati poslove iz redovne djelatnosti koristeći osobe angažovane po ovakvim ugovorima, a nemati obaveze prema njima i u konačnom imati mogućnost raskida takvog ugovora u bilo kom trenutku.

Postoje i zloupotrebe  ugovora o djelu na različite načine. Npr. osoba ispuni uslove za starosnu penziju, ali i dalje ostane da radi u organu, instituciji, preduzeću, iako se na njegovo radno mjesto prima paralelno novi zaposleni. Ili, rukovodilac na ovaj način „čašćava“ zaposlenog, iako on već ima redovnu platu. Suština je da nema stvarne kontrole ovih angažmana.

Institucije uporno ćute o problemu, a kada pristupe rješavanju – to čine kozmetički

Angažovanja po osnovu ugovora o djelu dostigla su kritičnu tačku, konstatuje Mrdović, i dodaje da je potrebno da nadležni organi razmotre mogućnost da se krivično reguliše ovo pitanje. Na pitanje da li se razmišlja u tom pravcu nam iz Ministarstva pravde nijesu odgovorili.

„Jedino se na taj način koliko-toliko može stati na kraj ovoj nezakonitoj, a široko rasprostranjenoj praksi. Ugovori o djelu su bukvalno postali 'prečica' za ulazak u javni sektor politički, interesno ili nepotistički povezanih lica. Prvo se angažuju na ovaj način, a onda se u nekom času putem konkursa, čiji se ishod obično unaprijed već zna, dobije ugovor o radu”, napominje Mrdović.

Poslije najave premijera Milojka Spajića da će se upotreba ovih ugovora smanjiti za 20 odsto, a na inicijativu šefa Kabineta premijera Branka Krvavca, Vlada je u januaru usvojila Informaciju o potrebi smanjenja broja angažovanja po ugovoru o djelu kod potrošačkih jedinica koje se finansiraju iz Budžeta Crne Gore.

Iz Vlade su ranije dodali su da su na toj liniji, a radi potrebe zaključivanja eventualnih novih ugovora o djelu, Vladi predložili formiranje petočlane komisije u kojoj se između ostalih nalaze resorni ministar javne uprave, kao i ministri finansija i pravde.

Na pitanja CIN-CG kako će Vladina komisija to sprovesti, kakvo je stanje sa ovim  ugovorima trenutno i koji će biti sistemski odgovor izvršne vlasti na ovaj problem do trenutka objavljivanja teksta i pored brojnih upita nismo dobili odgovor.

„Namjera Vladinog tima da smanji broj ovih ugovora za 20 odsto do kraja godine neće suštinski riješiti problem, koji je već dovoljno ozbiljan. Potreban je radikalan rez za ovaj problem, a ne zamagljivanje suštine”, rekla je Ines Mrdović.

Iz Vlade je ipak ranije saopšteno da je za izradu i vođenje registra ugovora o djelu zadužen Kabinet predsjednika Vlade. Riječ je o prvoj od brojnih mjera koje će uslijediti, a koje imaju, navode oni, za cilj racionalizaciju potrošnje i optimizaciju javne uprave.

Ta mjera ne izgleda kao sistemski odgovor institucija, već samo kao kozmetičko uređivanje ove oblasti bez stvarnog pristupa problemu.

Vrste ugovora

Ugovor o djelu je definisan Zakonom o obligacionim odnosima, pa nije radno-pravni instititut. Angažovanje te vrste podrazumijeva da se poslenik (preduzimač, izvođač radova) obavezuje „da obavi određeni posao (izrada ili opravka neke stvari ili izvršenje nekog fizičkog ili intelektualnog rada i sl.),  a naručilac se obavezuje da mu za to plati naknadu”. 

To su privremeni ugovori kojima poslodavac angažuje radnu snagu za konkretan, naručeni posao, obično dodatni ili honorarni od mjesec, dva, koji se ne može završiti sa postojećim brojem zaposlenih. Međutim, i na lokalnom nivou, kao i u državnim institucijama i preduzećima radnici po tom osnovu rade godinama i to na mjestima koja su sistematizovana kao stalna, što je suprotno Zakonu o radu.

Ugovori koji često služe za zaobilaženje zakona su i oni o obavljanju povremeno-privremenih poslova, kao i ugovori o nalogu. Ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova uređuje se Zakonom o radu. Ovaj ugovor može se zaključiti za obavljanje poslova koji nisu predviđeni aktom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, a koji po svojoj prirodi ne traju duže od 120 radnih dana u kalendarskoj godini. Tu je i ugovor o nalogu koji se uređuje Zakonom o obligacionim odnosima. Ovaj ugovor podrazumijeva da poslodavac i izvršilac ugovore sklapaju ugovor za obavljanje određenog posla ili pružanje usluge. Izvršilac je dužan da postupi u skladu sa nalogom, a nalogodavac je obavezan da mu naknadi troškove i eventualnu štetu nastalu prilikom izvršenja naloga.

Bitno je napomenuti da se ovim ugovorom ne zasniva radni odnos, već se reguliše obavljanje konkretnog posla ili pružanje usluge uz naknadu.