VEĆINA LGBT TRAŽILACA AZILA U CRNOJ GORI ODBIJENA: Ni prijetnja smrtnom kaznom nije dovoljna

Od početka 2022. do kraja 2025. godine u Crnoj Gori podnijeto je 27 zahtjeva za azil u kojima je seksualna orijentacija ili rodni identitet bio ključni osnov zahtjeva, a odobrena su samo dva. Iako zakon prepoznaje zaštitu po osnovu identiteta, sudska praksa često traži dokaze koje je u većini slučajeva gotovo nemoguće obezbijediti

Tijana Lekić

Od početka 2022. do kraja 2025. godine u Crnoj Gori podnijeto je 27 zahtjeva za azil u kojima je seksualna orijentacija ili rodni identitet bio važan element zahtjeva. Zaštita je odobrena u samo dva slučaja, tražioca azila iz Rusije.

Podaci Direkcije za azil Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP), dostavljeni Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), pokazuju da je 15 zahtjeva odbijeno, osam postupaka obustavljeno, dok su dva i dalje u toku. Najviše zahtjeva podnijeli su državljani Rusije - 15, zatim Turske sedam i Irana tri, te po jedan iz Bjelorusije i Tunisa.

Analiza presuda Upravnog suda u koje je CIN-CG imao uvid pokazuje da problem nije u zakonskom okviru, već u njegovom tumačenju u praksi. U pojedinim predmetima zahtjevi su odbijani, jer podnosioci nijesu dokazali raniji progon ili nijesu imali materijalne dokaze, iako međunarodne smjernice upozoravaju da se progon zasnovan na seksualnoj orijentaciji ili rodnom identitetu često odvija bez formalnih tragova.

Među odbijenim zahtjevima su i oni osoba iz država u kojima međunarodne organizacije bilježe ozbiljne rizike za LGBT populaciju. Tri zahtjeva podnijele su osobe iz Irana, gdje  istopolni odnosi mogu biti kažnjeni bičevanjem ili smrtnom kaznom. Jedan zahtjev stigao je iz Tunisa, gdje krivični zakon predviđa kaznu do tri godine zatvora za istopolne odnose, a međunarodne organizacije bilježe u ovoj zemlji i prisilne medicinske preglede muškaraca optuženih za homoseksualnost, što stručnjaci smatraju oblikom mučenja. Sedam zahtjeva podnijele su osobe iz Turske, gdje istopolni odnosi nijesu krivično djelo, ali organizacije za ljudska prava ističu zabrane Pride marševa u toj zemlji, policijsko nasilje i masovna hapšenja učesnika okupljanja.

Međutim, najveći broj zahtjeva stigao je od državljana Rusije. Nakon početka invazije na Ukrajinu u februaru 2022, položaj LGBT osoba dodatno je pogoršan u Rusiji. Parlament je iste godine proširio Zakon o zabrani takozvane LGBT propagande, a Vrhovni sud je 30. novembra 2023. proglasio „međunarodni LGBT pokret“ ekstremističkom organizacijom, čime je otvoren prostor za krivično gonjenje aktivista i svih koje vlasti procijene kao javne podržavaoce LGBT prava.

Prema najnovijim tematskim izvještajima o zemlji porijekla, nakon te odluke uslijedile su racije, privođenja i pojačana represija. U jednom od takvih slučajeva turistički agent Andrej Kotov, optužen da je organizovao „ekstremističku zajednicu“, jer je organizovao putovanja za gej muškarce. On je preminuo u pritvoru mjesec nakon hapšenja. Vlasti su tvrdile da je riječ o samoubistvu, ali su organizacije za ljudska prava izrazile sumnju, navodeći da je ranije prijavljivao fizičko zlostavljanje u pritvoru.

CIN-CG je imao uvid u četiri presude Upravnog suda, koje su preispitivale odbijajuće odluke MUP-a nakon žalbi tražilaca azila, i to tri državljana Rusije i jednog državljanina Irana. U tri slučaja zahtjevi su konačno odbijeni, dok je jedan postupak još u toku.

Iako je zakonodavni okvir Crne Gore u oblasti azila ocijenjen kao napredan u regionu, te presude ukazuju na restriktivno tumačenje pojma osnovanog straha od progona.

U presudama se ne vidi uvijek jasno na  kojih se činjenica o zemlji porijekla zasnovane odluke naših organa. Prema riječima sudija Upravnog suda, sutkinje Saše Vukotić, portparolke suda, i sudije Davora Stojkovića, predsjednika Odjeljenja sudske prakse, baza Evropske agencije za azil (EUAA) predstavlja ključni oslonac u procjeni ovih predmeta. Iz Građanske alijanse kažu za CIN-CG da bi transparentnost bila veća kada bi sudovi u obrazloženjima eksplicitno navodili koje izvore o zemljama tražilaca azila koriste.

U takvom sistemu osobe koje su zemlju napustile upravo da bi izbjegle nasilje mogu se naći u paradoksalnoj situaciji da im zaštita ovdje bude uskraćena, jer su pobjegli prije naslja.

Osnovani strah od progona

Iz Direkcije za azil za CIN-CG navode da je crnogorski sistem međunarodne zaštite usklađen sa Ženevskom konvencijom i pravnom tekovinom Evropske unije, te da seksualna orijentacija i rodni identitet mogu biti relevantni u okviru osnova pripadnosti određenoj društvenoj grupi. Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti stranaca u članu 11 propisuje i princip zabrane vraćanja (non-refoulement), prema kojem osoba ne može biti vraćena u državu u kojoj bi njen život ili sloboda bili ugroženi.

Smjernice Visokog komesarijata Ujedinjenih nacija za izbjeglice (UNHCR) objašnjavaju da se „osnovani strah od progona“ sastoji iz dva elementa- subjektivnog i objektivnog. Subjektivni element odnosi se na lični strah podnosioca zahtjeva, dok objektivni podrazumijeva procjenu da li je taj strah razuman u odnosu na stanje u zemlji porijekla, uključujući zakone, praksu vlasti i dostupne informacije o zemlji (COI).

„Za priznavanje straha nije neophodno da je osoba već lično pretrpjela progon, ako okolnosti pokazuju da osobe sa istim karakteristikama trpe sistemsku represiju“, navodi Slobodan Raščanin, službenik za zaštitu u UNHCR-u u Crnoj Gori, za CIN-CG. Raščanin naglašava da je u ovakvim predmetima iskaz podnosioca često primarni, a ponekad i jedini izvor dokaza, naročito kada prijetnje dolaze od porodice, zajednice ili drugih nedržavnih aktera. Zato se u postupcima azila primjenjuje niži standard dokazivanja-razumna vjerovatnoća.

Iz Građanske alijanse ističu za CIN-CG da se u praksi osnovani strah često procjenjuje kroz pitanje da li su organi zemlje porijekla pružili zaštitu ili je ona izostala. „Iako formalno nije neophodno dokazati već pretrpljeno fizičko nasilje, organi često traže konkretne pokazatelje ozbiljnosti prijetnje“, kažu iz te organizacije.

U MUP-u, s druge strane, ukazuju da se svaki zahtjev razmatra individualno, na osnovu ličnih izjava, raspoloživih dokaza i informacija o zemlji porijekla, te da prethodno iskustvo progona može biti relevantno, ali nije jedini element procjene. Iz Direkcija za azil naglašavaju da sama pripadnost LGBT populaciji ne predstavlja automatski osnov za međunarodnu zaštitu, već da se u svakom predmetu mora utvrditi individualizovani, realan i lični rizik po povratku.

Iran: Smrtna kazna kao „privatni sukob“

U oktobru 2024. godine Upravni sud Crne Gore potvrdio je odbijajuću odluku MUP-a u vezi sa zahtjevom za azil koji je državljanin Irana S.S. podnio još 19. avgusta 2021. godine. MUP je zahtjev odbio 2022, nakon čega je Upravni sud 2023. predmet vratio na ponovno odlučivanje. U ponovljenom postupku MUP je 2024. ponovo donio odbijajuću odluku, koju je sud na kraju potvrdio.

Branioci podnosioca zahtjeva iz Građanske alijanse tvrdili su da nadležni organi nijesu adekvatno procijenili rizik po život S.S. u slučaju povratka u Iran. U drugoj, odbijajućoj presudi Upravnog suda navodi se njihov argument da je MUP morao uzeti u obzir mogućnost suočavanja sa smrtnom kaznom, kao i njegov realan strah od progona, na što ukazuje i Ženevska konvencija.

Sud je, međutim, ocijenio da iz iskaza podnosioca ne proizlazi postojanje osnovanog straha od progona. Navodi se da je tražilac azila razloge za napuštanje Irana vezao za oca svog partnera, zbog čega je slučaj tretiran kao privatni sukob, a ne kao progon u smislu zakona o međunarodnoj zaštiti.

U razgovoru za CIN-CG sudije Upravnog suda objašnjavaju da se u ovakvim predmetima primjenjuje princip slobode sudijskog uvjerenja, to jest da sudija na osnovu procjene dokaza, izjava i stanja u zemlji porijekla ocjenjuje da li postoji osnovan strah od progona, čak i kada ne postoje materijalni dokazi.

Upravo na osnovu takvog pristupa postupajuće vijeće sudija je u ranijoj fazi postupka ukazalo da je u slučaju iranskog državljanina bilo potrebno detaljnije razmotriti zakonodavni okvir te zemlje, uključujući šerijatsko pravo, zbog čega je poništilo prvobitnu odluku MUP-a i predmet vratilo na ponovni postupak. Sud je ocijenio da činjenično stanje nije bilo pravilno i potpuno utvrđeno, uključujući procjenu rizika od smrtne kazne zbog seksualne orijentacije, mogućnost državne zaštite, kao i kulturni kontekst stigmatizacije LGBT osoba.

Međutim, u ponovljenom postupku drugo vijeće potvrdilo je odbijajuću odluku uz obrazloženje da podnosilac nije učinio dovoljno izvjesnim činjenice koje bi ukazivale na individualni rizik progona.

Prema smjernicama UNHCR-a, progon ne mora dolaziti direktno od države, već može poticati i od porodice ili zajednice ukoliko država nije voljna ili sposobna da pruži zaštitu. U državama poput Irana, gdje su istopolni odnosi kriminalizovani i kažnjivi najtežim sankcijama, međunarodni standardi upozoravaju da je nerealno očekivati efikasnu institucionalnu zaštitu za LGBT osobe.

Izvještaj EUAA (BAMF) o Iranu iz juna 2024. godine navodi da je u prethodnim godinama izvršeno više smrtnih kazni nad muškarcima optuženim za istopolne odnose. Izvještaji ukazuju i na to da LGBT osobe u Iranu nijesu izložene samo represiji države, već i nasilju porodice i zajednice.

Rusija: Strah od budućnosti nije dovoljan

Najveći broj zahtjeva pred crnogorskim institucijama dolazi iz Rusije. CIN-CG je analizirao tri presude Upravnog suda koje se odnose na ruske državljane. Dvije žalbe su odbijene na svim sudskim instancama, dok se jedna nalazi pred Vrhovnim sudom.

Jedan od slučajeva odnosi se na ruskog državljanina N.T. On je početkom 2022. došao u Crnu Goru i ubrzo zaključio istopolno partnerstvo sa partnerom. U zahtjevu za azil naveo je da je Rusiju napustio zbog straha od progona kao LGBT osoba i pogoršanja političke klime nakon početka rata u Ukrajini.

Direkcija za azil odbila je njegov zahtjev, a Upravni sud je u maju 2024. potvrdio tu odluku. U presudi se navodi da podnosilac nije dokazao da je prije odlaska iz Rusije bio lično progonjen zbog seksualne orijentacije. Sud je ocijenio i da njegov dolazak u Crnu Goru nije prvenstveno bio motivisan strahom od progona, već željom da zaključi partnerstvo i nastavi zdravstveno liječenje.

MUP je u odgovoru CIN-CG naveo da je u tom predmetu izvršena individualna procjena zahtjeva, koja je obuhvatila lične navode podnosioca, okolnosti njegovog odlaska iz zemlje porijekla kao i informacije o zemlji porijekla.

Iz Direkcije navode za CIN-CG da nije utvrđeno postojanje ozbiljnih djela progona niti individualizovanog, realnog i ličnog rizika, te da subjektivni strah, bez objektivnih elemenata koji ga potkrepljuju, nije dovoljan za utvrđivanje osnovanog straha od progona.

Sudski preokret u predmetu ruskog državljanina

U predmetu ruskog državljanina A.L. Upravni sud je poništio odluku MUP-a o odbijanju azila. On je zahtjev za međunarodnu zaštitu podnio u martu 2022. godine, ali je MUP ocijenio da strah od progona nije bio preovlađujući motiv njegovog odlaska iz Rusije i da ta država pruža adekvatnu pravnu zaštitu.

Sud je krajem 2023. zaključio da u postupku nijesu cijenjene sve relevantne okolnosti u Rusiji. Ukazano je, između ostalog, da Rusija više ne priznaje jurisdikciju Evropskog suda za ljudska prava, zbog čega se procjena rizika ne može zasnivati samo na formalnom postojanju međunarodnih obaveza, već i na stvarnoj primjeni zaštite ljudskih prava.

Advokat A.L je naveo da je i prije odlaska iz Rusije imao probleme zbog svoje seksualne orijentacije, uključujući neprijatnosti na poslu i uznemiravanje od strane komšije, ali o tim navodima nije imao materijalne dokaze. Kao neposredan povod za napuštanje zemlje naveo je informaciju koju je dobio od policije da će uskoro biti mobilisan za rat u Ukrajini.

Sud je podsjetio da u postupcima azila nije potrebno dokazati da je osoba već bila progonjena, već je dovoljno učiniti vjerovatnim da bi povratak u zemlju porijekla mogao predstavljati ozbiljnu opasnost. Postupak je u toku.

Kašnjenje kao argument protiv tražioca

U drugom predmetu sud je odbio zahtjeve za azil maloljetne E.G i njene mjake M.M, aktivistkinje za LGBT prava.

Formalni zahtjev za azil podnijet 10. oktobra 2023. godine Direkciji za azil. Nakon što je MUP odbio zahtjev za međunarodnu zaštitu, pokrenut je upravni spor, a Upravni sud Crne Gore je donio presudu 16. januara 2026. godine. Sud je odbio žalbu, sa obrazloženjem, da je pored toga što je M.M bila u braku, zahtjev podnesen četiri mjeseca nakon  što su majka i ćerka došle u Crnu Goru, uz obrazloženje da bi osobe koje zaista strahuju za život zaštitu zatražile odmah.

Međutim, smjernice UNHCR-a upozoravaju da LGBT osobe često odlažu zahtjev zbog traume, nepovjerenja ili potrebe da tek u sigurnijem okruženju progovore o svom identitetu. „Pojedine osobe prvi put javno govore o identitetu tek nakon izlaska iz zemlje porijekla, pa činjenica da neko ranije nije javno ispoljavao identitet ili nije odmah po dolasku zatražio zaštitu ne mora govoriti protiv vjerodostojnosti zahtjeva“, ističe Raščanin za CIN-CG.

Crna Gora nema specijalizovani sud za azil

Analiza presuda  pokazuje da u dijelu domaće prakse i dalje preovlađuje očekivanje da podnosioci zahtjeva za azil dokažu da su već bili lično ugroženi u zemljama iz kojih dolaze, da su hapšeni, napadani ili su direktno targetirni prije nego što su napustili svoju državu. Dakle, od tražilaca azila se često očekuju materijalni dokazi o progonu, iako se nasilje zasnovano na seksualnoj orijentaciji ili rodnom identitetu često odvija u privatnoj sferi i ostaje nedokumentovano.

Dokumenta UNHCR-a čak naglašavaju da se prilikom odluke o  zahtjevu za azil mora polaziti od pretpostavke da podnosilac zahtjeva ima pravo da živi otvoreno i da to ne mora da krije.

Sutkinja Vukotić i sudija Stojković ističu da su predmeti azila po zakonu hitni, jer u njima može biti ugrožena zaštita, pa i život podnosioca zahtjeva. Istovremeno upozoravaju da Crna Gora nema specijalizovani sud za ova pitanja, kakav postoji u razvijenijim evropskim državama.

Iskustva iz prakse

Iz organizacije Kvir Montenegro navode da od septembra 2025. pružaju direktnu podršku LGBT migrantima i osobama u postupku za azil kroz informisanje, pratnju institucijama, povezivanje sa uslugama i psihosocijalnu podršku. Radili su na više slučajeva,  a dio postupaka je i dalje u toku.

Prema njihovim riječima, postupci azila se u praksi često oduže, što direktno utiče na mentalno zdravlje i osjećaj sigurnosti tražilaca azila. ,,Dugotrajno čekanje pojačava izolaciju, anksioznost i osjećaj neizvjesnosti, posebno kod osoba koje su već preživjele nasilje, odbacivanje ili diskriminaciju u zemlji porijekla”, kaže za CIN-CG Ali Erdogan, koordinator programa za direktnu asistenciju LGBT migrantima i azilantima u organizaciji Kvir Montenegro.

On dodaje da kao jedan od ključnih problema izdvajaju dokazivanje progona, jer nasilje nad LGBT osobama često ostaje nedokumentovano i odvija se u privatnoj sferi- unutar porodice ili lokalne zajednice. Trauma, poteškoće u prevođenju prilikom davanja iskaza, kao i stereotipni pristupi tokom intervjua dodatno otežavaju da podnosioci jasno i hronološki iznesu svoja iskustva. U praksi izdvajaju tri glavna izazova: bezbjednost i privatnost tokom boravka u smještaju za azilante, kvalitet intervjua i psihosocijalni pritisak dugotrajnog čekanja na odluku o zahtjevu.

Raščanin naglašava da je zaštita povjerljivosti podataka u ovim postupcima od ključne važnosti i da nema opravdanja da seksualna orijentacija ili rodni identitet podnosioca budu izloženi javnosti. On upozorava i da otkrivanje takvih informacija u smještajnim centrima može proizvesti dodatne bezbjednosne i psihološke posljedice za tražioce azila.

Erdogan ocjenjuje da mali broj odobrenih zahtjeva u Crnoj Gori ne znači nužno da rizik u zemljama porijekla ne postoji za tražioce azila, jer na ishode utiču individualne okolnosti svakog slučaja, uključujući vidljivost osobe, pritisak porodice ili zajednice, prethodna iskustva progona i regionalne razlike unutar zemlje porijekla. Posebno naglašavaju važnost pravilne i ažurne primjene informacija o zemlji porijekla, jer se politički i društveni konteksti u pojedinim državama brzo mijenjaju.

Kada zahtjev za azil bude odbijen na svim instancama pokreću se mjere povratka u zemlju porijekla ili tranzitnu zemlju, objašnjava Erdogan za CIN-CG.

Iz Kvir Montenegra navode da sama mogućnost povratka u sredinu iz koje su osobe pobjegle zbog straha od progona može dodatno pojačati osjećaj nesigurnosti i psihološki pritisak.