Zaključci i preporuke konferencije "Crnogorski pravni okvir, strana ulaganja i strateški ciljevi zemlje"

ZAKLJUČCI I PREPORUKE

Zaštita vitalnih interesa i strateških ciljeva

• Crnoj Gori su potrebne strane direktne investicije, ali bi država, čak i kada je riječ o najvećim ulaganjima, trebalo prvo da zaštiti svoje vitalne interese i strateške ciljeve.

Ishodi investicija od sticanja nezavisnosti

• Od sticanja nezavisnosti 2006. do 2024. godine, strane direktne investicije iznosile su oko 15 milijardi eura, ali nisu u dovoljnoj mjeri doprinijele diverzifikaciji ekonomije, niti stvaranju dodatne vrijednosti, budući da su dominantna ulaganja bila usmjerena ka nekretninama, a ne ka industriji, poljoprivredi, novim tehnologijama i znanju.

Potreba za investicijama koje podstiču razvoj

• Crnoj Gori su potrebne investicije razvojnog karaktera koje doprinose ekonomskom napretku. Razvoju najviše doprinosi ulaganje u tehnologije i znanje, čega u Crnoj Gori nije bilo dovoljno. Ulaganje u nekretnine, dominantno u stanogradnju, uglavnom donosi ekstra profit investitorima, ali ne doprinosi stvaranju nove vrijednosti, niti razvoju zemlje.

Ograničene investicije iz zemalja EU

• Strane direktne investicije su dominantno stizale iz zemalja koje nijesu članice Evropske unije (EU) i ne dijele strateške spoljnopolitičke ciljeve Crne Gore. Dio razloga što je znatno manje ulaganja dolazilo iz država članica EU mogao bi da bude nesigurnost poslovnog ambijenta, česte izmjene propisa, korupcija i slabosti u vladavini prava.

Rizik od of-šor i netransparentnog kapitala

• Značajan procenat stranih direktnih investicija dolazi iz of-šor zona i poreskih rajeva, zbog čega postoji sumnja da se putem kompanija registrovanih na tim adresama prao novac, uključujući i onaj domaćih poslovnih, političkih i kriminalnih struktura.

Fokus na kvalitet investicija naspram njihovog porijekla

• Manje je važno odakle investicije dolaze, a mnogo je značajnije u šta se ulaže i da li je proces transparentan i usklađen sa ključnim prioritetima države.

Bilateralni sporazumi i zdrave investicije

• Bilateralni sporazumi koje je Crna Gora potpisala sa više država ne znače nužno i dolazak zdravih investicija iz tih zemalja. Ti sporazumi i strana ulaganja ne bi smjeli da ugroze temeljna načela konkurentnosti i jednakih šansi, na kojima počiva zdrava ekonomija i održivi razvoj.

• Bilateralni sporazumi najčešće više štite strane investitore, a manje državu u koju se ulaže i omogućavaju investitorima da tuže državu.

Rizik od UAE i „najpovlašćenijih nacija“

• Bilateralni sporazumi potpisani sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE) mogu proizvesti negativne efekte ne samo zbog privilegija koje su dobili investitori iz te zemlje, već i zato što kompanije iz drugih država, poput Holandije i Srbije, sa kojima Crna Gora ima sporazume koji sadrže klauzulu o „najpovlašćenijoj naciji“, mogu zahtijevati iste povlastice koje imaju one iz UAE. Ukoliko ih ne dobiju, mogu pokrenuti arbitražne sporove koji bi Crnu Goru mogli značajno da koštaju.

Učešće stručnjaka u pripremi bilateralnih sporazuma

• Da bi se u bilateralnim sporazumima zaštitili interesi Crne Gore, njihovoj pripremi i sadržaju trebalo bi pristupiti sa mnogo više pažnje, uz učešće stručnjaka. 

Savremene odredbe za zaštitu države

• Svi bilateralni sporazumi koje potpisuje Crna Gora trebalo bi da prate savremene trendove i sadrže odredbu tzv. regulatory power, kojom se državi daje pravo da donosi mjere i usvaja propise u oblastima od javnog interesa, kao što su zaštita zdravlja, životne sredine i kulturne baštine, kao i u drugim pitanjima od nacionalnog interesa, bez preuzimanja odgovornosti ukoliko bi to dovelo do štetnih posljedica po investitore. Pored toga, sporazumi bi trebalo da sadrže i odredbu denial of benefit, kako bi se spriječile zloupotrebe koje se odnose na treaty shopping.

Uvođenje ,,investicionog filtera javnog interesa“

• Neophodno je uvesti ,,investicioni filter javnog interesa“. Za svaki projekat iznad određenog investicionog praga potrebno je sprovesti standardizovani test koristi koji bi procjenjivao uticaj na bruto domaći proizvod, izvoz, produktivnost, razvoj novih tehnologija, angažovanje lokalnih dobavljača, otvaranje kvalitetnih radnih mjesta, javne prihode, te posebno uticaj na prostor i prirodu.

Uvođenje obavezne i nezavisne pravne kontrole

• Da bi se spriječile zloupotrebe, potrebno je uvesti obaveznu i nezavisnu pravnu kontrolu prije potpisivanja bilo kakvog ugovora koji se odnosi na državnu imovinu, zemljište, pravo građenja, koncesije ili dugoročne obaveze. Dobar sistem kontrole štiti i administraciju i građane.

Potpuna transparentnost prilikom potpisivanja bilateralnih sporazuma

• Prilikom potpisivanja bilateralnih sporazuma i ugovora sa stranim investitorima neophodno je obezbijediti potpunu transparentnost. Potrebno je uspostaviti registar svih ugovora, aneksa, podugovora, državnih pomoći i olakšica koji bi bio dostupan javnosti.

Ustanoviti princip institucionalne ravnoteže

• Potrebno je ustanoviti princip institucionalne ravnoteže: bez obzira ko proces vodi, ministarstvo, agencija ili komisija, mora postojati nadzorno tijelo sa jasnim ovlašćenjima, u kojem bi bili zastupljeni i nezavisni stručnjaci.

Transparentnost štiti od reputacionog rizika

• Transparentnost ne usporava investicije, naprotiv, ona ih štiti od reputacionog rizika i izjednačava uslove za sve.

Najviši standardi za projekte koji utiču na životnu sredinu i kulturnu baštinu

• Za projekte koji imaju uticaj na životnu sredinu i/ili kulturnu baštinu moraju važiti najviši standardi procjene i javne rasprave, sa realnim rokovima, stručnim tijelima i obavezom da se primjedbe uvaže ili obrazloži zašto nijesu.

Lokalni sadržaj i obaveza minimalnog učešća

• Strateški projekti trebalo bi da imaju i lokalni sadržaj, obavezu minimalnog učešća domaćih dobavljača i radne snage, plan obuke i transfera znanja, te podsticaje za reinvestiranje dobiti.

Unaprjeđivanje regionalne ravnoteže stranih direktnih investicija

• Kod stranih direktnih investicija važno je voditi računa o regionalnoj ravnoteži, što se može postići uvođenjem stimulansa za ulaganja u sjever zemlje i druga manje razvijena područja, te olakšice za investitore koji koriste domaće sirovine, ulažu u znanje, tehnologiju, preradu, otvaraju stalna radna mjesta i čuvaju prostor.

Jačanje domaćih institucija

• Potrebno je ojačati i domaće institucije, posebno Agenciju za strana ulaganja, kako bi se postigli najbolji efekti za zemlju prilikom stranih direktnih investicija.

Usklađivanje sa EU pravilima

• Strane direktne investicije trebalo bi da budu kompatibilne sa evropskim pravilima. Ako je članstvo u EU strateški cilj Crne Gore, onda bi pravila državne pomoći, konkurencije, javnih nabavki i zelene taksonomije trebalo da budu sastavni dio svakog investicionog projekta. Time bi se poslao jasan signal ozbiljnim investitorima da u Crnoj Gori važe ista pravila kao i u EU.