IGNORISANJE PRAVILA ZAŠTITE NA RADU U DRVOPRERADI ČESTO UZIMA DANAK: Glava se gubi za sekund nepažnje

U proteklih pet godina u ovoj djelatnosti poginulo je osam radnika, dok je još šest zadobilo teške tjelesne povrede, što je po crnom bilansu odmah iza građevinarstva. Uzroci stradanja obično su nepažnja, nedostatak koncentracije i nekorištenje zaštitne opreme, ali ima i primjera da su poslodavci platili visoke odštete

 

“Nepažnja i gubitak koncentracije zbog premora, ličnih problema ili ako se jednostavno zamislite vode u tragediju.”

Predsjednik sindikalne organizacije Šumarskog-industrijskog kombinata „Polimlje” iz Berana Zoran Mihajlović, u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), tako objašnjava najčešće uzroke stradanja radnika i crnog bilansa u ovoj djelatnosti.

Iz Inspekcije za zaštitu i zdravlje na radu kazali su za CIN-CG da je u posljednjih pet godina u drvopreradi i šumarstvu u Crnoj Gori bilo ukupno 14 povreda na radu, šest teških i osam sa smrtnim ishodom. Po broju stradalih, to je odmah iza građevinarstva. Iz Uprave za inspekcijske poslove, međutim, nijesu odgovorili na piotanje o detqljima ovih nesreća, kao ni kod kojih poslodavaca su se desili.

„Najčešći uzrok je udar trupca, ali je bilo povreda uzrokovanih nepravilnim korišćenjem sredstava za rad i neprimjenjivanja saobraćajnih propisa u krugu stovarišta drvnih sortimenata”, naveli su iz inspekcije.

Mihajlović kaže da zaposleni u ,,Polimlju” imaju zaštitnu opremu i prošli su obuku, ali ni to nije uvijek dovoljno.

„Za jedan sekund nepažnje u šumi prilikom sječe drveća možete izgubiti glavu. Radimo sa vrlo jakim i opasnim mašinama, sa velikim brzinama rezanja. Ako stalno nijeste maksimalno koncentrisani, u trenutku možete lako ostati bez prstiju ili nešto još gore. Uvijek može biti više ili bolje zaštitne opreme, ali vas ona ne može spasiti, ako na vas pada deblo od nekoliko stotina kilograma, ili ako ste ruku stavili na pogrešno mjesto na mašini. Potrebno je stalno ukazivati na rizike i opasnosti koje ovaj posao nosi i podsticati ljude da koriste zaštitnu opremu i da se pridržavaju propisa”, kaže Mihajlović, čelnik jedne od rijetkih sindikalnih organizacija u ovoj djelatnosti.

Posljednja velika nesreća, prema njegovim riječima u firmi gdje radi, desila se prije osam godina.  Radnik je poginuo kada je upao u bazen sa vrelom vodom, gdje se termički obrađuju debla.

Nekada bil jaka industrija: Gornji Ibar-Rozaje S.Prelevic

U šumarstvu i drvopreradi registrovano je oko 150 firmi, sa dvije hiljade zaposlenih, što je jedan odsto od ukupnog broja radnika u Crnoj Gori. U ovoj industriji krajem 80-tih godina prošlog vijeka radilo je skoro 20 hiljada radnika, a samo je bivši gigant „Gornji Ibar” iz Rožaja imao oko 2.300 zaposlenih, više nego sada svi zajedno.. Ugašeni su drugi veliki drvni kombinati „Vukman Kruščić” iz Mojkovca, „Špiro Dacić” iz Bijelog Polja, „Marko Radović” iz Podgorice, Impregnacija iz Kolašina,… „Vektra Jakić” je prestala sa radom i čeka stečaj. Većina sadašnjih preduzeća bavi se obradom oblovine i jednostavnijim nivoom prerade, dok je porastu samo proizvodnja peleta.

Ova oblast sada je specifična je po tome što vrlo malo firmi ima organizovan sindikat, radna mjesta su raštrkana u šumi što otežava kontrolu inspekcijama, a značajna je i pojava rada na crno.

Prema odgovorima iz inspekcije, standardi i važeći propisi nijesu problem, iako su pravilnici koji preciznije definišu oblast zaštite na radu u drvopreradi ostali isti još od vremena prije privatizacije. Njihove izmjene, tvrde, nijesu bile potrebne jer su tada urađeni vrlo kvalitetno i bili su ispred svog vremena. Sadašnji crnogorski Pravilnik o zaštiti na radu u šumarstvu potiče iz 1987. godine i bio je dio tadašnjeg jugoslovenskog standarda. Koliko se zaštiti na radu u bivšoj Jugoslaviji posvećivalo pažnje, pokazuje podatak da je u Hrvatskoj, članici Evropske unije, na snazi pravilnik o zaštiti na radu u ovoj oblasti iz 1986. godine i nije bilo potrebe da se usklađuje sa evropskim normama, jer je prije više od tri decenije već bio evropski.

„Inspekcijski nadzor u ovoj oblasti je jako složen s obzirom na to da se kod sječe šuma obavlja na lokacijama koje obuhvataju veliki prostor. Svi koncesionari i drvoprerađivači u formalnom smislu zadovoljavaju standarde posjedujući svu potrebnu dokumentaciju iz oblasti zaštite i zdravlja na radu, ali ipak nezgode se događaju”, kazali su iz Inspekcije.

Direktor „Kubura prometa” iz Kolašina Ljubiša Kuburović u razgovoru za CIN-CG kaže da se svi u kompaniji još sjećaju tragedije od prije tri godine, kada je stradao radnik prilikom sječe šume.

„Dio stabla koje je padalo udarilo ga je u glavu i smrtno povrijedilo. Nije nosio šljem koji smo našli nedaleko od njega. Da ga je nosio možda bi bilo drugačije. I pored toga što se desilo, a zaposleni to pamte, prilikom obilaska terena pronalazim radnike koji ne nose zaštitnu opremu. Uveli smo vrlo visoke novčane kazne za taj prekršaj, ali ni to nije dovoljno. Dogodilo se da sam radnika značajno novčano kaznio zbog nenošenja zaštitne opreme, a on se naljutio i dao otkaz”, kazao je Kuburović.

Vektra Jakić gigant čeka stečaj, Foto Goran Malidžan

Na pitanje CIN-CG-a, šta je obrazloženje radnika koji ne nose propisanu zaštitnu opremu, on kaže da dobija odgovore kako im ona smanjuje preglednost, da se teže kreću ili da im je neudobna.

„Za šljem kažu da im smanjuje preglednost, kao i da je ljeti pod njim vruće, a da je zimi hladan zbog čega ispod moraju da nose kapu pa im je neudobno. Imamo i više od 40 izgubljenih šljemova, što neki koriste kao izgovor”, kazao je Kuburović.

Vlasnik „Javorka” iz Nikšića Brano Mićković rekao je za CIN-CG da se nezgoda na radu u njegovoj firmi posljednji put desila prije dvije godine, kada se povrijedio radnik radeći na mašini. Uzrok nezgode bila je nepažnja zaposlenog, ali je sud utvrdio i obavezu poslodavca da isplati obeštećenje od 17 hiljada eura.

Njegova firma je radnicima, kako tvrdi Mićković, obezbijedila zaštitnu opremu i svi su prošli obuku o zaštiti na radu i bezbjednom rukovanju opremom.

„Svi ti sertifikati su uzalud, ako se pravila ne primjenjuju u praksi. Za nezgode su, prema izvještajima, većinom krivi zaposleni. Opuste se, popusti koncentracija ili im je teško da nose svu zaštitnu opremu. To jeste tako, ali smatram da smo svi mi krivi kada se nešto tako desi i da svi, i poslodavci i ostali, moramo da uradimo mnogo više na promociji zaštite na radu i na ukazivanju na moguće posljedice kako bi spriječili da se takve stvari dešavaju”, kaže Mićković.

 

Povrede i na putu do posla

Andrijana Bojović iz ,,ŠIK Polimlja” kazala je za CIN-CG da su u poljednje četiri godine imali deset povreda na radu. Pored toga bilo je i nekoliko povreda na putu do posla ili prilikom povratka.

„Uzrok povreda je u većini slučajeva nepažnja radnika.  Pritom, nije riječ o neosposobljenim i radnicima bez radnog iskustva, već suprotno. S obzirom na to da radimo sa opasnim mašinama kao što su brojni rotacioni djelovi, noževi za rezanje furnira, sredstva za unutrašnji transport i slično, možemo reći da je broj povreda relativno mali. Da činimo sve što je moguće u zaštiti na radu, govori i činjenica da za poslednje četiri godine nismo imali nijedan sudski spor o naknadi štete zbog povrede”.

Za stručne poslove zaštite na radu u ,,Polimlju” imaju ugovor sa firmom „D&D Ing” iz Berana.

U sestrinskoj firmi „Boj commerc” iz Andrijevice, koja ima iste vlasnike kao ŠIK i bavi se istom djelatnošću, sitaucija je slična jer su iste osobe zadužene za sprovođenje mjera zaštite na radu, a broj povreda je manji zbog manjeg obima posla. Bojović je istakla da do sada nijesu imali slučaj prijavljenog profesionalnog oboljenja.

 

Poslodavac mora da dokaže da nije kriv

U djelatnosti poput šumarstva i dvoprerade postoji takozvana „pretpostavljena odgovornost” poslodavca u slučaju povrede radnika i njegovog obeštećenja.

Kako su za CIN-CG objasnili iz Privredne komore, pretpostavljena odgovornost propisana je Zakonom o obligacionim odnosima kao obeštećenje zbog štete nastale od opasne stvari ili opasne djelatnosti.

Zakon definiše da se opasnim stvarima smatraju „pokretne ili nepokretne stvari, čiji položaj ili upotreba, ili osobine, ili samo postojanje predstavljaju povećanu opasnost štete za okolinu”, a opasnim djelatnostima smatraju se one „koje predstavljaju povećanu opasnost štete za okolinu”.

Zakonom je precizirano i da se „šteta nastala u vezi sa opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra da potiče od te stvari, odnosno djelatnosti, izuzev ako se dokaže da one nijesu bile uzrok”, kao i da za „štetu od opasne stvari odgovara njen imalac, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara lice koje se njom bavi”.

Ovo znači da se u slučaju štete pretpostavlja odgovornost poslodavca i da je na njemu teret dokazivanja da nije kriv. Ako ne dokaže da je preduzeo apsolutno sve mjere zaštite na radu, bez obzira na to da i zaposleni može biti kriv, poslodavac je odgovoran za naknadu štete. U tom slučaju, zaposleni će pored naknade od kolektivnog osiguranja dobiti i naknadu od poslodvca, koja zavisi od težine povrede i postojanja stepena invaliditeta.

Da bi izbjegao „pretpostavljenu odgovornost” poslodavac mora da ispunjava sve obaveze – periodično ispitivanje uslova radne sredine i sredstava (opreme, mašina i alata) za rad, da ima pravilnik o zaštiti i zdravlju na radu, akt o procjeni rizika, program osposobljavanja zaposlenih za bezbjedan rad, da redovno vodi i ažurira 12 evidencija iz ove oblasti. Prije zasnivanja radnog odnosa poslodavac ima obavezu da radnika osposobi za bezbjedan rad, a svaki zaposleni u personalnom dosijeu mora da ima certifikat o osposobljenosti za bezbjedan rad na njegovom radnom mjestu.

Zaposlenom mora biti izdata na upotrebu oprema lične zaštite na radu u skladu sa normativom. Svako radno mjesto i sredstvo za rad u pogonu mora da bude obilježeno znakovima upozorenja.

Svi zaposleni moraju biti osigurani od povreda na radu na teret poslodavca. U slučaju takvih povreda zaposlenom se mora odmah izdati povredna lista, a u slučaju teže povrede obavještava se inspekcija.

Goran KAPOR

 

No Comments

Post A Comment