LOŠI USLOVI ZA LIJEČENJE PSIHIJATRIJSKIH BOLESNIKA: Zabrinjavajuća statistika, a država nemoćna


Pacijenti u Crnoj Gori svake godine, zbog duševnih poremećaja i poremećaja ponašanja, posjete izabranog doktora između 19.000 i 20.000 puta.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) dobio je iz Instituta za javno zdravlje podatke, koji pokazuju da je zbog šizofrenije, šizopatskih i sumanutih poremaćaja u 2015. godini bilo čak 3737 posjeta izabranom ljekaru. Godinu dana ranije, bilo ih je 3551, a u 2013. oko 3435.

Pacijenti sa duševnim poremaćajima, prema tvrdnjama iz civilnog sektora, nijesu dovoljno integrisani , često su odbačeni i od porodice i institucija. Istraživanja pokazuju da su često diskriminisani, ali i da poslije liječenja neki nemaju gdje da odu.

Prema podacima IJZ, broj bolničkih otpusta zbog šizofrenije, šizopatskih i sumanutih poremećaja u 2015. godini bio je 1020, u 2014. tridesetak više, a u 2013. oko 1400. Iz IJZ naglašavaju da jedan pacijent može više puta da bude u bolnici zbog navedenih poremećaja.

Kada je riječ o bolničkom liječenju pacijenata sa šizofrenijom, šizopatskim i sumanutim poremećajima, Crna Gora je u 2014. godini bila u goroj poziciji u odnosu na zemlje regiona – Srbiju i Sloveniju. Oko 107,1 pacijenata na 100.000 stanovnika bilo je u bolnici zbog tih oboljenja. U lošijoj poziciji našla se Hrvatska, gdje je stopa hospitalizacije na 100.000 stanovnika iznosila 279,1.

Iz IJZ su odgovorili CIN-CG da su oboljenja iz grupe šizofrenija, šizopatski i sumanuti poremaćaji, ali i ona iz grupe poremećaji raspoloženja ( afektivni poremaćaji), činila više od 60 odsto od ukupnih hospitalizacija zbog duševnih i poremećaja ponašanja. Broj bolničkih otpusta za sva duševna oboljenja svake godine iznosi više od 2000.

 

 Uslovi za liječenje bolesnika loši, pomak tek nedavno napravljen

 Civilni sektor godinama upozorava da su uslovi za liječenje pacijenata sa mentalnim poremećajima katastrofalni, ali i da imamo problem sa kapacitetima i nedostatkom postelja.

Mirjana Radović, koordinatorka projekta ”Van izolacije – ostvarivanje prava pacijenata sa mentalnim oboljenjima”, koji sprovode NVO Akcija za ljudska prava (HRA) i Centar za žensko i mirovno obrazovanje (ANIMA) i Mental Disability Advocacy Centre (MDAC) iz Budimpešte tvrdi da specijalnu psihijatrijsku bolnicu u Kotoru opterećuju dva ozbiljna problema.

“Jedan je nedostatak uslova za zbrinjavanje takozvanih socijalnih pacijenata, čije stanje ne zahtijeva dalje bolničko liječenje, ali koji nastavljaju da žive u Bolnici jer nemaju gdje drugo da žive”, kaže Radović. Takvi pacijenti čine trećinu pacijenata koji borave u toj zdravstvenoj ustanovi.

Drugi problem, prema riječima Radović, predstavlja Jedinica sudske psihijatrije, u kojoj su smješteni takozvani forenzički pacijenti, koji moraju da se liječe i posebno obezbjeđuju, jer su uslijed bolesti počinili ozbiljna krivična djela.

“Kapacitet ovog odjeljenja ne odgovara potrebama, obezbjeđuje ga privatno obezbjeđenje koje organizuje bolnica, pa, iako Ministarstvo pravde sada učestvuje u troškovima, i ova nadležnost izuzetno opterećuje bolnicu”, smatra Radović.

Kada je riječ o Klinici za psihijatriju Kliničkog centra (KC), nakon više godina unaprijeđeno je stanje u toj ustanovi. Radović kaže  da je tek nakon ukazivanja HRA da se pacijenti u toj ustanovi liječe u mizernim uslovima, zamijenjena dotrajala bravarija i izvršeni drugi radovi.

Direktor Klinike za psihijatriju Željko Golubović saopštio je za CIN-CG da su uslovi rada nedavno poboljšani u građevinskom smislu i da je adaptacija koštala oko 50.000 eura, uz dodatne troškove KC. On je istakao da bi se izgradnjom nove klinike ispoštovali standardi u liječenju duševnih pacijenata.

Golubović FOTO: VIJESTI

Golubović
FOTO: VIJESTI

“Pojedina odjeljenja bi se osamostalila i adekvatno razvijala, i stručno i edukativno. Ako analiziramo uslove smještaja pacijenata unazad trideset godina sa ovom adpatacijom zgrade postignuti su do sada u gradjevinskom smislu vrlo korektni i zavidni rezultati kako bi se poboljšali uslovi liječenja pacijenata, a njihov boravak učinio humanijim i ljudskim”, ukazao je Golubović.

 

Nadležni nijesu spremni da pređu sa riječi na djela?

 

Radović za CIN-CG kaže da nema spremnosti nadležnih ministarstava, na prvom mjestu zdravlja, a onda i ministarstava pravde i rada i socijalnog staranja, da pređu sa riječi na djela i krenu da rješavaju nagomilane probleme.

Podsjeća da Ministarstvo zdravlja nije obezbijedilo uslove da se uspostavljeni centri za mentalno zdravlje osnaže da u punom smislu pružaju usluge tzv. komunalne psihijatrije odnosno psihijatrije u zajednici. Sa druge strane, kako kaže Radović, Ministarstvo rada i socijalnog staranja nije obezbijedilo podršku za povratak tzv. socijalnih pacijenata u društvo, a Ministarstvo pravde nije izgradilo zatvorsku bolnicu u kojoj bi se, između ostalih, čuvali i liječili pacijenti sa izrečenom mjerom bezbjednosti.

“Dakle, ministarstva hitno treba da počnu da rade svoj posao jer je postojeće stanje u Bolnici neodrživo. Više puta smo ukazivali da se može i mora više uraditi sa sredstvima koja se trenutno ulažu u psihijatrijske pacijente”, upozorava Radović.

I dok Radović smatra da kreatori zdravstvene politike ne posvećuju dovoljno pažnje oboljelima od duševnih i poremećaja ponašanja, Golubović tvrdi suprotno.

“U datim okolnostima Ministarstvo zdravlja se nesebično ponaša i ima i ljudsku i profesionalnu odogvornost prema zaposlenima i vjerujte mi velika finansijka sredstva se troše za nabavku najskujplij ljekova i aparata, a sve u interesu naših gradjana”, kaže Golubović.

 

Muškarci češće obolijevaju, pregledi povećani i zbog socijalnih razloga

Ukupan broj bolničkih otpusta za sva duševna oboljenja godišnje iznosi više od 2000.

Iz IJZ su naglasili da muškarci češće, u oko 65 odsto slučajeva, bili na bolničkom liječenju zbog duševnih i poremećaja ponašanja. Među pacijentima na liječenju, što se tiče starosti, najviše je bilo osoba koje imaju između 30 i 59 godina.

Na pitanje da li primjećuje trend obolijevanja od duševnih i poremećaja ponašanja, u odnosu na prije 10 ili 15 godina, direktor Klinike za psihijatriju KC Željko Golubović odgovara da se to mora prikazazi statistički, pojedinačno po godinama.

“Ali ne zaboravite, Podgorica je imala 90.000 stanovnika, a sada ima oko 250.000”, kaže Golubović.

Prema njegovim riječima, klinički utisci pokazuju da prednjače bolesti zavisnosti i depresivni poremećaji reaktivne socijalne prirode. Golubović naglašava da je znatan broj pregleda iz socijalnih, a ne stvarno medicinskih razloga.

“Dakle, povećan je broj pregleda i iz socioloških razloga (gubitak posla, materijalni razlozi, pogrešne navike, razne predstave i predrasude o sebi i okolini, pogrešan sistem vrijednosti, specifične mentalitetne i folklorne sposobnosti, pokušaj ostvarivanja sekundardne dobiti i slično”, tvrdi Golubović.

Na pitanje kog uzrasta i pola je najveći broj pacijenata koji se liječi u Klinici za psihijatriju, Golubović odgovara da ta ustanova “ne bira pol i godište”. Ističe da se liječe od 16. godine, pa do kraja života.

 

Treba uvesti kućne posjete oboljelima

Oboljeli od duševnih poremećaja često se suočavaju sa brojnim problemima. Radović tvrdi da teškoće nastaju kada pacijent koji treba da se liječi odbija liječenje ili nema odgovarajući podšku porodice. Navodi primjer iz prakse, kada pacijent odbije da primi terapiju, a što nije rijetka pojava.

“U uređenom sistemu, psihijatar bi trebalo odmah po saznanju da  dopre do pacijenta i u saradnji sa njim pronađe rješenje. Psihijatri su nam kazali da ovakve situacije obično brzo rješavaju i pacijent nastavlja sa uobićajenim životom i radom u zajednici”, kaže Radović. Ipak, naglašava da kod nas psihijatri ne idu u kućne posjete.

“Ako pacijent ne želi da dođe do ljekara koji radi u Centru za mentalno zdravlje i nastavi da odbija da pije terapiju, dolazi do pogoršanja stanja bolesti. Onda se čeka da pacijent započne da ugrožava sebe ili  druge i steknu uslovi da bude prisilno hospitalizovan uz asistenciju policije”, kaže Radović i dodaje da  prisilna hospitalizacija dodatno povlači sa sobom i pokretanje i sprovođenje vanparničnog postupka u kojem se mora odlučiti da li je hospitalizacija bila opravdana.

Radović tvrdi da se na kraju se postavlja pitanje, da li je logičnije i racionalnije bilo obezbijediti da psihijatar odmah dođe do pacijenta i to prije nego što se angažuju i druge službe i pokrenu svi sledeći mehanizmi koji su ustanovljeni kao garancija poštovanja ljudskih prava i sprečavanje zloupotreba.

Ana KOMATINA

Ovaj tekst je napisan u sklopu projekta “Sistem zdravstvene zaštite i prava pacijenata u Crnoj Gori – Osvajanje povjerenja građana” koji je finansiran od strane EU, posredstvom Delegacije EU

No Comments

Post A Comment