NA CRNOGORSKIM GRADILIŠTIMA STRADAJU NEOBUČENI STRANCI, JER DOMAĆIH ZANATLIJA UGLAVNOM VIŠE NEMA: Rad na crno, korak ka nesreći

Od petoro poginulih na gradilištima u posljednjih 14 mjeseci svi su strani državljani. Građevinske kompanije sve više angažuju radnike sa strane koji pristaju da rade bez osiguranja, ali i bez obuke o rizicima na radnom mjestu

 

Pečalbarski san radnika iz Turske M.C. koji je, trbuhom za kruhom, stigao do Podgorice tragično je prekinut 3. februara. Na gradilištu kompanije „Seadria” iz Podgorice, u blizini Kapital plaze na Cetinjskom putu, pao je sa trećeg sprata zgrade u izgradnji i poginuo.

„Prilikom postavljanja oplate za šalovanje stuba, na poziciji gdje nije bilo moguće postaviti zaštitnu ogradu, M.C. se nije vezao zaštitnim pojasom koji je imao na raspolaganju”, saopšteno je tim povodom Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) iz Uprave za inspekcijske poslove. Ostali detalji su još pod velom istražnog postupka.

Rad na crno, dovođenje radnika sa strane i hitro uključivanje u posao bez dovoljno obučenosti o rizicima i zaštiti, u većini slučajeva prvi je korak koji vodi brojnim nesrećama na gradilištima, pokazalo je istraživanje CIN-CG-a.

Na crnogorskim gradilištima, izvan onoga što se desilo na trasi autoputa, gdje je lani stradalo četvoro ljudi, o čemu je CIN-CG pisao, prošle godine poginula su još četiri radnika, a od početka ove godine jedan. U ovom periodu desilo se i 20 povreda na radu.

Svih pet radnika koji su poginuli bili su strani državljani. Dva su iz Bosne i Hercegovine, a po jedan iz Srbije, Albanije i Turske.

Iz Uprave za inspekcijske poslove kažu za CIN-CG da je nadzorom Inspekcije za zaštitu i zdravlje na radu konstatovano kako su najčešći uzroci nesreća neprimjenjivanje mjera zaštite i angažovanje radnika koji nijesu osposobljeni za bezbjedan rad. Uzroci nesreća na gradilištima bili su i dotrajalost alata i mašina za rad, kao i njihova upotreba bez prethodnog pregleda i ispitivanja od ovlašćenih organizacija.

Kada se desi nesreća na radu, osim inspektora zaštite, uviđaj obavljaju i policija i tužilaštvo. U slučaju dvije pogibije na gradilištima prošle godine kao i jednom ovogodišnjom još se vodi izviđajni postupak, prema podacima koje je CIN-CG dobio od nadležnih osnovnih državnih tužilaštava. U jednom slučaju je crnogorsko tužilaštvo predmet ustupilo pravosudnim organima BiH. Podignuta je i jedna optužnica protiv okrivljenih za propuste u mjerama zaštite na radu.

Bosanski državljanin Kenan Mehmedović preminuo je od posljedica povreda na radu koje je zadobio 7. marta prošle godine prilikom montiranja opreme za upravljanje rasvjetom i signalizacijom u tunelu Sozina. Tada je došlo do požara na instalacijama u kojem je zadobio teške povrede i kasnije preminuo.

Iz osnovnog tužilaštva u Baru za CIN-CG su kazali da su nakon sprovedenih istražnih radnji predmet ustupili pravosudnim organima BiH 26. juna 2019. godine.

„Nakon sprovedenih istražnih radnji utvrdili smo da je za nesreću odgovorno lice Armin Hadžić, a predmet je ustupljen pravosudnom organu BiH zato što je i prijavljeni državljanin BiH. Oštećena porodica ima prebivalište u BiH i svjedoci i očevici predmetnog događaja su državljani BiH, pa shodno Zakonu o međunarodnoj pravnoj pomoći, a iz razloga cjelishodnosti i ekonomičnosti postupka predmet je upstupljen nadležnom pravosudnom organu BiH”, naveli su iz barskog tužilaštva.

Mehmedović je, prema podacima iz tužilaštva, bio zaposlen u firmi “Eding Telekom Sarajevo”, dok je Hadžić bio rukovodilac radova u istoj firmi koja je radila za crnogorski Monteput.

Prilikom remonta pruge Podgorica – Kolašin u mjestu Trebješica u nesreći od 15. marta teške povrede zadobio je radnik Mile Šundek (47) iz Prijepolja. On je narednog dana od posljedica nesreće preminuo u Kliničkom centru u Podgorici. Šundek je bio radnik beogradske firme „Geo-montaža”, koja je bila podizvođač crnogorskoj „Kodar elektromontaži”.

Kako je tada saopšteno iz policije, Šundek je povrijeđen u eksploziji koja se dogodila na elektro-vučnom postrojenju Trebješica. Osnovno državno tužilaštvo iz Podgorice je povodom tog događaja formiralo predmet. Na pitanje CIN-CG, iz tužilaštva su rekli da je postupak je u fazi izviđaja: “Postupajući tužilac preduzima sve zakonom predviđene mjere i radnje u cilju rasvetljavanja odlučujućih činjenica.”

Na gradilištu hotela u Kumboru, firme Carine, 5. jula prošle godine poginuo je radnik, albanski državljanin P. F. Iz policije je saopšteno da je ovaj radnik pao sa trećeg sprata te građevine, sa visine od oko 13 metara. Iz osnovnog tužuilaštva u Herceg Novom, saopšteno je da je se još vodi postupak izviđaja povodom ove nesreće i da ne mogu dati podatke o tome koja je firma angažovala stradalog radnika, niti druge detalje.

U Tivtu na gradilištu kondo hotela firme „Rove” 12. septembra poginuo je radnik N.P. iz Foče u BiH. „Osnovno državno tužilaštvo u Kotoru je dana 14. decembra 2019. godine podiglo optužnicu protiv okrivljenih I.N. i M.G., zbog krivičnog djela teško djelo protiv opšte sigurnosti u vezi sa krivičnim djelom izazivanje opasnosti neobezbjeđenjem mjera zaštite na radu. Optužnica je potvrđena dana 28. januara 2020. godine”, saopšteno je iz ovog tužilaštva povodom nesreće u kojoj je poginuo radnik iz Foče.

U optužnici  je navedeno da je nesrećnog N.P. angažovala firma “Rove” u kojoj je optuženi I.N. bio glavni inženjer, a G.M. njegov zamjenik. Oni su bili odgovorni za izvođenje radova.

„Okrivljeni nijesu postupali po propisima i tehničkim pravilima o mjerama zaštite na radu, usljed čega je sada pokojni N.P. pao sa radne platforme na kojoj je radio i tom prilikom zadobio tjelesne povrede od kojih je preminuo”, navedeno je u optužnici.

Ove godine desila se i jedna nesreća u kojoj su na gradilištu u Sutomoru teško povrijeđena dva radnika iz Crne Gore. Policija je saopštila da su dva građevinska radnika iz Mojkovca R.S. i M.S. 22. januara dok su radili na zgradi u Ulici cara Lazara pali sa skele na kojoj je pukla daska i zadobili višestruke prelome. Nije poznato u kojoj firmi su bili angažovani, jer su svi detalji još u fasciklama barskog tužilaštva, koje je saopštilo za CIN-CG da još obavlja izviđaj i da se „čekaju odgovarajući nalazi vještaka radi donošenja zakonite odluke”.

Broj nesreća na radu u prošloj godini manji je za 61,43 odsto u odnosu na 2008. godinu, koju inspekcija uzima kao reper, jer je tada zabilježen najveći broj povreda na radu, a broj smrtnih povreda u odnosu na isti period smanjen je za 41,67 odsto. Od sedam smrtnih slučajeva na radnom mjestu u 2019. godini, četiri su bila na građevinama. Dva smrtna slučaja na radnom mjestu desila su se u šumarstvu, a jedan u energetici. U 2017. godini u Crnoj Gori na radu u građevinarstvu poginulo je dvoje radnika, a u 2018. godini pet od ukupno devetoro stradalih. U odnosu na broj zaposlenih u ovoj grani industrije, kojih u Crnoj Gori ima svega 14 hiljada, ni poređenje sa regionom ne popravlja sliku o crnom bilansu. U Srbiji su u 2018. godini bila 53 smrtna slučaja na radnom mjestu od čega je 15 u građevinarstvu koje ima 120 hiljada zaposlenih. U Hrvatskoj je u 2018. bilo ukupno 29 smrtnih slučajeva, od čega je pet u građevinarstvu u koje zapošljava 70 hiljada radnika. U Srbiji od ukupnog broja povreda 17 odsto se desilo radnicima koji su bili angažovani na crno. Prije 2019. godine, kada su svi stradali u Crnoj Gori bili strani državljani, ovaj dio statistike nije vođen.

Iz inspekcije, sindikata i ovlašćenih kompanija za poslove zaštite na radu saglasni su da su dobre izmjene zakona od prije dvije godine, koje su donijele strože mjere zaštite na radu u građevinarstvu, ali i da u praksi nijesu potpuno primijenjene kod svih građevinskih kompanija. Sagovornici CIN-CG-a posebno ukazuju na probleme angažovanja radnika na crno, kao i na nedovoljnu obuku o zaštiti na radu.

Crna Gora ima veliki manjak građevinskih radnika zbog čega su poslodavci prinuđeni da ih angažuju iz susjednih zemalja, a posljednjih godina i sa Bliskog istoka. Strane radnike angažuju gotovo sve građevinske firme, a najviše ih je kod podizvođača koje angažuju velike kompanije. Zbog nemogućnosti da na vrijeme obezbijede dovoljan broj kvalitetnih radnika, te administrativnih komplikacija prilikom angažovanja stranaca, ali i da bi uštedjeli na porezima i doprinosima, poslodavci često radnike angažuju na crno. Kako nemaju papire o radu, tako ne mogu ni da polažu obuku za zaštitu na radu i polažu testove.

Perunika Đina Kokić

Izvršna direktorica firme „Ing – Inpuls” iz Podgorice, koja se bavi tehničkim i stručnim savjetovanjem u građevinarstvu i članica Unije poslodavaca Perunika – Đina Kokić, kaže da nedostatak domaćih radnika u građevinarstvu ne smije biti opravdanje za lošu praksu.

„Nedostatak radne snage na našem tržištu ne abolira od odgovornosti izvođače radova da radnike ne prijavljuju, ili da ih ne obučavaju mjerama zaštite na radu”, ističe Kokić.

Ona ocjenjuje da je razlog nesreća na gradilištima nizak nivo tehnološke kulture i radne discipline i samosvijest ljudi da je to dio radnog procesa. „Uzrok je i neadekvatan način obuke zaposlenih iz oblasti zaštite i zdravlja na radu, kao i nepostojanje češćih inspekcijskih kontrola po gradilištima”, navela je Kokić.

Predsjednik Sindikata građevinarstva Nenad Marković kaže da čak i oni koji imaju ogroman profit zapošljavaju i tri puta više radnika na „crno” u odnosu na zakonski prijavljene. Na „crno”, tvrdi, ima i domaćih i stranih radnika. 

Problem je, kako je kazao Marković, što se u posljednje vrijeme sve više angažuju stranci i to ne samo iz zemalja bivše Jugoslavije, regiona, već i Albanci i Turci, koji ne znaju naš jezik.

„Vrlo je teško rukovoditi gradilištem i obučavati radnike, kada se na njemu govori više stranih jezika”, naveo je Marković.

On nije saglasan sa ocjenama inspekcije o tome da je značajan uzrok nesreća na gradilištima odbijanje radnika da nose propisanu zaštitnu opremu, jer im je teška ili “dosadna”. Marković smatra da je i za nedisciplinovanog radnika na gradilištu odgovoran poslodavac.

„Poslodovac mora da obuči tog radnika mjerama zaštite na radu, da mu propiše radne obaveze i zaštitnu opremu koju je neophodno da koristi i da ga kontroliše i kaznama tjera da poštuje propise. Ako radnik nije disciplinovan u poštovanju ovih normi, on nije za gradilište”, kazao je Marković.

Iz inspekcije navode da su građevinske kompanije u velikom broju normativno uredile oblast zaštite i zdravlja na radu, donijele potrebne akte programa osposobljavanja, kolektivnog osiguranja, planova mjera zaštite, organizovanja stručnih službi zaštite na radu, ali da je problem što ni poslodavci ni radnici to ne primjenjuju.

„Najčešći problem je angažovanje radnika koji nijesu osposobljeni za bezbjedan rad, prvenstveno za rad na visini, i kod kojih nije izvršena prethodna provjera zdravstvene sposobnosti, zato što je velika fluktuacija radne snage uglavnom stranaca”, naveli su iz Inspekcije.

Oni su otkrili i novi problem, jer se neka propisana oprema poput zaštitnih mreža, ankera za sajle, držače za zaštitne ograde i slično, trenutno ne može naći na crnogorskom tržištu, ali izriču kazne i propisuju mjere i u tim slučajevima. Kazne koje mogu da propišu za firme i preduzetnike iznose od 200 do 15.000 eura, a za odgovorno lice i zaposlenog od 30 do 1.000 eura. Inspektori, osim toga  izriču opomene i mjere kojima naređuju ispravljanje propusta, a rigoroznija mjera može biti zatvaranje gradilišta. Do objavljivanja teksta iz inspekcije nijesu stigli odgovori o njihovom prošlogodišnjem učinku. Prema podacima iz izvještaja o radu inspekcije u 2018. godini, iz oblasti zaštite na radu bilo je ukupno 2.545 inspekcijskih pregleda u kojima je utvrđeno 2.865 nepravilnosti. Od ukupnog broja pregleda 1.512 su bili redovni, 948 kontrolni da bi se utvrdilo da li su ispravljeni uočeni propusti, 57 je bilo na osnovu prijave, a 28 nakon što se desila nesreća i nezgoda. Izrečeno je ukupno 745 novčanih kazni vrijednih 236 hiljada eura, a u 25 slučajeva podnijeli su zahtjeve za pokretanje prekršajnog postupka.

 

Propisi dobri, ali se ne primjenjuju

Izmjene zakona o zaštiti na radu za građevinarstvo od prije dvije godine, kojim su, između ostalog, uvedeni koordinatori za zaštitu na radu u fazi izrade projekta kao i prilikom izvođenja radova, prema riječima Markovića, još nijesu zaživjele u praksi, pa zbog toga ne može porediti situaciju prije donošenja ovih izmjena i sada.

Kordinatori moraju posjedovati odgovarajuće licence, ali ih prema riječima Markovića, nema dovoljno da bi pokrili sva potrebna mjesta. Kaže i da je propisima ova oblast sada cijelovitije regulisana i usklađena sa evropskim standardima i direktivama, ali da je problem uvijek u praksi,  da li će se neka norma primjenjivati formalno ili suštinski.

„To se najbolje može sagledati kroz primjenu obuke radnika iz zaštite na radu. Licencirane organizacije, odnosno stručna lica održe 2-3 sata obuke i time je praktično završen ciklus osposobljavanja, što je sigurno nedovoljno da bi zaposleni iole bio upoznat sa ovom oblašću”, naveo je Marković.

I Kokić je ocijenila da su izmjene Zakona u praksi do sada dale male rezultate.

“Povećana je svijest izvođača građevinskih radova o značaju mjera zaštite i zdravlja na radu. I dalje, međutim, pojedini izbjegavaju da urade elaborat zaštite na radu i time doprinesu da se preduprijede povrede zaposlenih”, navela ja Kokić.

 

Poslodavci neće odbor

Marković je naveo da je njihov sindikat u toku nedavno završenih pregovora o granskom kolektivnom ugovoru, predložio da se formira zajednički odbor poslodavaca i sindikata koji bi se bavio zaštitom na radu i unaprijeđivao je, ali da taj prijedlog nije prihvaćen.

Poslodavci su to kategorički odbili, tako da smo uspjeli samo da obezbjedimo predstavnika zaposlenih, koji će se baviti poslovima zaštite više časova plaćenog rada u odnosu na zakonski minimum”, kazao je Marković.

Kao dobar primjer on navodi Hrvatsku, čija je Vlada, kod velikih građevinskih projekata, nametnula obavezu da investitor i sindikat potpišu kolektivni ugovor samo za taj projekat.

„Kineski CRBC, koji i kod nas gradi autoput, za gradnju mosta Pelješac u Hrvatskoj sa sindikatom je morao da potpiše kolektivni ugovor za taj projekat. Kod nas takvih obaveza nema”, kazao je Marković.

Goran KAPOR

No Comments

Post A Comment