POLITIKA ZADUŽIVANJA VLADE CRNE GORE DOVELA DO PONORA: Kamate pojele prvu dionicu auto-puta

Izbjegavanjem reformi, rezova u javnom sektoru i smanjenja potrošnje, uz zaduživanje pod nepovoljnim uslovima crnogorske vlasti su za 12 godina uvećale javni dug sa 700 miliona na 3,2 milijade eura. Četvrtina duga ili više od 811 miliona su kamate   

 

Od sticanja nezavisnosti, zaključno sa ovom godinom Crna Gora će samo za kamate po osnovu kredita iz državnog budžeta isplatiti oko 811,7 miliona eura. Koliko građani skupo plaćaju kreditne aranžmane crnogorske Vlade, najbolje govori činjenica da će na kamate za ovaj period otići više nego za kredit za prvu dionicu auto-puta, koji, prema ugovoru, iznosi 809 miliona eura.

Analiza Centra za istraživako novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) pokazuje da su izdvajanja za kamate mogla biti znatno niža, da je Vlada Crne Gore vodila racionalniju ekonomsku politiku i bila spremna na strukturne reforme. Kamate sada iznose četvrtinu ukupnog javnog duga od 3,2 milijarde eura. O ekonomskoj politici vlasti najbolje svjedoči podatak da je krajem 2006. ukupni dug Crne Gore bio 700 miliona eura, znatno manje, nego što je od tada plaćeno samo za kamate.

Do znatno jeftinijeg novca za krpljenje budžeta Crna Gora je mogla doći sklapanjem aranžmana sa Međunarodnim monetarnim fondom (MMF), ali su sve Vlade  od sticanja nezavisnosti to izbjegavale, jer bi morale da ispune više uslova međunarodnih finasijskih instituicija, sprovedu bolne reforme i skrešu javnu potrošnju. Ali, i da pristanu da MMF ima kontrolu nad javnim finansijama.

Umjesto aranžmana sa MMF-om, pozajmice su uglavnom tražene na međunarodnom tržištu emitovanjem euroobveznica (vid kreditnog zaduženja) i uzimanjem kredita od komercijalnih banaka, a za neke od njih su založene i državne zlatne rezerve. Sve to, po visokim kamatnim stopama, koje su dostigle iznos na godišnjem nivou od gotovo 100 miliona eura. Aktuelna Vlada je konačno priznala da su kamate ogromni trošak u budžetu, zbog čega se traži model za refinansiranje duga po nižim stopama.


Samo da se izbjegne kontrola MMF-a

Najveći dio kredita, sa ovako visokim kamatama, u posljednjih 12 godina uziman je za tekuću potrošnju, odnosno pokrivanje deficita budžeta za plate, penzije, socijalna davanja, garancije i slično. U sadašnjem iznosu javnog duga svega 500 miliona ili 15 odsto se odnosi na dostiglo zaduženje za autoput. Taj kredit je bio “kap” zbog koje je pređena granica zaduženja od 60 odsto BDP-a, što je jedan od kriterija Evropske unije (EU). U izvještajima EU, kao i onim Svjetske banke (SB) i MMF se više puta upozoravalo da će ovaj projekat ozbiljno ugroziti javne finansije, ali na to se gotovo niko nije obazirao.

Vladina zaduženja na tržištu eurobveznica i kod komercijalnih banaka dostizala su kamate i od 7,8 odsto, dok je postojala mogućnost zaduženja kod MMF-a po upola nižim stopama, ali uz zahtjeve da se smanji javna potrošnja i administracija.

Iz MMF-a nijesu željeli da govore na pitanje CIN-CG, o tome da li je Crna Gora zakasnila sa mjerema fiskalne konsolidacije koje su krenule u posljednje dvije godine, odnosno, da li bi javni dug države bio manji da je mjere koje se sada sprovode u saradnji sa tom organizacijom i SB počela  još 2010. godine, kada se krenulo sa emitovanjem prvih euroobveznica.

Iako iz SB nijesu precizirali da li se kasni sa mjerama fiskalne konsolidacije, objašnjavaju da su rezultati koji su ostvareni tokom 2017. i 2018. godine poslali pozitivan signal finansijskim tržištima za povećanje kreditnog rejtinga Crne Gore, te da je u narednom periodu bitno da se ograniče javni rashodi i smanji neefikasna potrošnja.

“Budžetski deficit Vlade je smanjen sa 5,6 odsto BDP-a u 2017. na procijenjenih 2.9 odsto u 2018. godini, To je olakšalo pristup tržištima kapitala za redovno finansiranje obaveza, koje su stigle na naplatu u 2018. i stižu u periodu 2019. do 2021. godine. Od ključnog je značaja da Vlada nastavi s implementacijom programa fiskalne konsolidacije, da bi ograničila rastući javni dug i stvorila fiskalni prostor za rješavanje razvojnih izazova i ublažavanje rizika. Rebalans budžeta u 2018. je odgodio ostvarivanje početnih ciljeva Vladine fiskalne strategije. Ti ciljevi su posebno značajni, imajući u vidu velik spoljni disbalans Crne Gore“, izjavili su za CIN-CG iz Kancelarije SB za Crnu Goru.  Međutim oni istovremeno upozoravaju da su se do sada mjere fiskalne konsolidacije usmjeravale više na prihodovnu stranu budžeta, povećanjem stope PDV-a i akciza. „U narednom periodu je od kritičnog značaja da Vlada nastavi put vjerodostojne fiskalne konsolidacije ograničavanjem rasta javnih rashoda i smanjenjem neefikasne potrošnje u pravcu približavanja uravnoteženom budžetu u 2020,”  ističu iz Kancelarije SB za naše istraživanje.

Drugi rebalans državnog budžeta u 2018. godini međutim pokazuje da za svega šest mjeseci skoro ništa od onoga što je bilo planirano u “godini štednje i stabilizacije” nije ostvareno. Naprotiv, došlo je do drastičnog pada prihoda od akciza. Tekući izdaci nijesu zadržani na prethodnom nivou već su povećani – broj zaposlenih u javnoj upravi nije smanjen već značajno uvećan. Deficit je porastao sa planiranih 114 miliona na 142, a potreba za zaduživanjima sa 295 miliona na čak dva i po puta više – 739 miliona eura!


Državni revizori uzalud upozoravali

U ukupnom javnom dugu 1,21 milijarde se odnosi na eurobveznice. One su emitovane prvi put 2010. godine, dok je premijer bio Milo Đukanović, a ministar finansija Igor Lukšić.  U septembru te godine prodata je kompletna emisija od 200 miliona eura, po visokoj kamatnoj stopi od 7,875 odsto. U aprilu 2011. je bila druga emisija euroobveznica, vrijednih 180 miliona eura . Tada je Lukšić bio premijer, a Milorad Katnić ministar finansija.  Fiksna kamata za ovo zaduženje iznosila je 7,25 odsto. U maju 2014, treći put su emitovane u vrijednosti 280 miliona eura, a prodate su uz kamatu od 5,375 odsto. U martu 2015. realizovana je emisija euroobveznica od 500 miliona eura, sa kamatnom stopom od 3,875 odsto. U ovom periodu Vladu je opet preuzeo Đukanović.

Nakon emitovanja prve dvije emisije euboveznica dolazi do naglog povećanja rashoda za kamate i izvršna vlast 2013. godine dobija signal Državne revizorske institucije (DRI) da se mora racionalizovati potrošnja.

“Opterećenje budžeta po osnovu kamata u 2012. godini (56,8 miliona) u odnosu na 2008. godinu (22,5 miliona) je uvećano za oko 2,5 puta, dok je u istom periodu gotovinski deficit budžeta uvećan za 11 puta). Naglo uvećanje deficita u posljednjih nekoliko godina imaće uticaj na dalji rast budžetskih izdvajanja po osnovu kamata, što će zahtijevati dalju racionalnizaciju budžetske potrošnje, ili dodatno zaduživanje kojim će se obezbijediti likvidnost za uredno servisiranje tekućih izdataka” upozorenje je DRI.

Racionalizacije potrošnje nije bilo, već se nastavilo sa zaduživanjem. Na godišnjem nivou država je prve dvije emisije eurobveznica plaćala kamate u iznosu od  28 miliona eura. Koliko je taj trošak veliki pokazuje podatak da je u istom periodu BiH koja je u periodu od 2009. do 2012. godine povukla od MMF -a 400 miliona, uz kamatu od svega 1,15 odsto, što je na godišnjem nivou iznosilo samo oko tri miliona. Crna Gora je za dvije emisije eurobveznica u petogodišnjem periodu platila oko 135 miliona kamata, a BiH 15 miliona eura. Razlika u rashodima za kamate najbolje pokazuje koliko košta odlaganje ekonomskih reformi i izbjegavanje kontrole koju su zahtijevale međunarodne finansijske institucije.


Kamate dostigle dva odsto BDP

Iako je država kasnije uspjela da snizi kamate na euroobveznice, na oko 3,37 odsto, to nije smanjilo izdatke za tu stavku u budžetu. Naprotiv, oni su se i dalje uvećavali. Na to je upozorila i Centralna banka Crne Gore (CBCG) u izvještaju o stabilnosti finansijskog sistema za 2017. godinu.

” Značajan dio javnog duga je kreiran u periodu relativno dostupnog i jeftinog novca na medunarodnim finansijskim tržištima. To je u velikoj mjeri bilo posljedica politike istorijski najnižih kamatnih stopa vodećih svjetskih centralnih banaka. U takvom okruženju država je uspjela, i dalje uspijeva, da se zaduži po niskim kamatnim stopama u odnosu na istorijske standarde. Ali, i u tim okolnostima izdaci za kamate su značajni i procijenjeni su na 98,7 miliona eura (2,3 odsto BDP-a) u 2017. godini, a projektovani su na 85,5 miliona eura (1,9 odsto BDP-a) u 2018. godini” kazali su u CBCG.

Poseban izazov za finansiranje troškova kamata i za refinansiranje duga predstavljaće period ,,normalizacije“ kamatnih stopa na medunarodnom finansijskom tržištu, što će u jednom trenutku (iako ne u kratkom roku) nužno uslijediti. Zato je bitno, kazali su u CBCG, da sve usvojene mjere fiskalne konsolidacije budu sprovedene i da se do tada nivo javnog duga svede na održiv nivo u skladu sa projekcijama Ministarstva finansija.

Iz SB su za CIN-CG kazali da su prošlogodišnje euroobveznice izdate po konkurentnim kamatnim stopama i značajno su olakšale pokrivanje potreba za finansiranjem od 2019. go 2021. godine.

“Vlada je u periodu april-maj 2018. uzela 750 miliona eura za refinasiranje obaveza koje stižu na naplatu u periodu 2019. do 2021. godine. U aprilu 2018. Vlada je izdala euro-obveznice u iznosu od 500 miliona po niskoj kamatnoj stopi od 3,375 procenata i rok otplate od sedam godina. Novim euro-obveznicama je do sada refinansirano oko 360 miliona eura obveznica koje dospijevaju tokom 2019. i 2021. Uz to, 80 miliona eura garancije zasnovane na uobičajenoj garanciji, dobijenoj od SB je iskorišteno za udruženi zajam od 250 miliona eura uz četiri godine grejs perioda, 12 godina otplate i nisku kamatnu stopu, koja odgovora šestomjesečnom Euriboru plus marža od 2,95 procenta” objasnili su iz Kancelarije SB za naše istraživanje.

Vlada trenutno pregovara sa SB o drugoj PBG garanciji, od 80 miliona eura za potrebe finansiranja ovogodišnejg budžeta kome će nedostajati oko 555 miliona eura od čega će se oko 370 miliona finansirati novim kreditima.

U ministarstvu finansija su kazali za CIN-CG da su mjere fiskalne konsolidacije “urađene u trenutku kad su se stvorili preduslovi na njihovu implementaciju”.

“ Preduzimanje mjera u trenutku kada je ekonomija, još uvijek bila nestabilna, moglo je da prouzrokuje smanjenje ekonomskog rasta, pad privrednih aktivnosti, što je moglo da dovede i smanjenje prihoda, a što bi opet sa druge strane moglo da dovede do potrebe za još većim zaduživanjem, bilo je jedno od opredjeljenja zašto su realizovane euroobveznice.Takođe, zbog potrebe za iznosima koji su u tim godinama bili neophodni za zaduživanje budžeta, mjere fiskalne konsolidacije ne bi dale željene rezultate zbog čega su i obveznice realizovane u tim godinama” kazali su iz Ministarsva finansija za CIN-CG.

Objašnjenje više djeluje kao alibi za izbjegavanje reformi i pokušaj da se ne okruni biračko tijelo vlasti koje je uglavnom smješteno u javnom sektoru, gdje bi međunarodne finansijske institucije prvo tražile rezove. Umjesto toga, nastavljen je obrnut proces, kao rezultat neprincipijelnih koalicija sa manjinskim partnerima koje dodatno zapošljavaju svoje simpatizere. Kobajagi začuđen nad fenomenom, na nedavnom Savjetu DPS-a i predsjednik partije Milo Đukanović je primijetio da sa sjevera odlazi sve više ljudi, a istovremeno raste i broj zapooslenih u tamošnjim upravama i da se to mora mijenjati. To, ipak, nije djelovalo kao iskrena najava akcije, već više poruka onima koje eventualno pokolebaju tekuće afere Koverat, Atlas i ostale, da im radno mjesto nije bezuslovno garantovano.

 

Ministasrtvo finansija: Aranžman sa MMF-om bi ugrozio građane

Da je država ušla u aranžman sa MMF-om umjesto emitovanja euroobveznica, prema tvrdnji Ministarstva finansija, takva politika bi još više ugrozila životni standard građana.

“Kao što je poznato ti aranžmani zahtjevaju najčešće smanjenje zarada, penzija, značajnije povećanje poreza. Takva politika bi još više ugrozila životni standard građana, vjerovatno usporila ekonomiju, a što bi imalo i uticaja na smanjenje efekata mjera ostvarene saradnje, odnosno moguće dovelo i do ostvarenja manjih prihoda nego što je to očekivano” tvde za CIN-CG u resoru kojim rukovodi ministar Darko Radunović.

I bez aranžmana sa MMF -om građanima su poslednjih godina smanjivane zarade, zamrzavane penzije, povećane su akcize na gorivo, na snazi je krizni porez na zarade, PDV je povećavan dva puta. Samo troškovi javne uprave nijesu padali.

Kako su istakli iz Ministarstva, realizacija takvog programa iziskivala bi i sprovođenje određenih mjera koje su dogovorene sa MMF-om, tako da bi isplate išle u tranšama, nakon što MMF da saglasnost.

“Što bi u krajnjem opet zahtjevalo određenu vrstu zaduženja, kako bi se obezbijedila sredstva, jer bi država bila u obavezi da blagovremeno reguliše sve svoje obaveze. U tom dijelu, ne postoji mogućnost da se za obezbjeđivanje sredstva čeka ispunjenje uslova i da se rizikuje kada bi ona bila isplaćena, već bi država morala da obezbijedi finansiranje bez obzira na aranžman sa MMF-om. Ukoliko bi došlo do kašnjenja u realizaciji programa, jer postoji i realan rizik da može doći do odlaganja njihovog ispunjenja, takva situacija može dovesti zemlju u težak položaj, jer ne posjeduje potrebna sredstva za izmirenje svih svojih obaveza.

Imajući u vidu sve mjere koje bi iziskivalo da se preduzmu, kao i rizici koje nosi realizacija zadatih planova, kako bi sredstva bila isplaćena, procjena je bila da je bolje nastaviti samo uz tehničku podršku MMF-a, bez direktne finansijske saradnje” objasnili su iz Ministarstva finansija.

Iz tog vladinog resora kažu da uz primjenu mjera fiskalne konsolidacije može se očekivati da će doći do smanjenja deficita i javnog duga u narednom periodu, što će i pokazati dobar kurs u sporovođenju fiskalne i ekonomske politike.

 

Uspjeli da izgube i na zlatu

Državne zlatne rezerve od 2009. godine su založene kod londonske Credit Suisse koje je tadašnja Vlada Mila Đukanovića uzimala. Te godine država je uzela dva kredita i to jedna od 70 miliona u eurima (kamata, čak devet odsto) i drugi od 35 miliona u dolarima ( kamata 6,2 odsto plus šestomjesečni euribor) koji je naredne godine konvertovan u eure.

Za ugovor zaključen u dolarima, kao kolateral je uspostavljena zaloga nad zlatnim rezervama, kojima raspolaže Crna Gora, i koje iznose 38.477 unci. Cijena založenog zlata u godini zaključenja ugovora iznosila je oko 37 miliona dolara.

Zanimljivo je da tri godine od zaključenja zajma cijena založenog zlata porasla na 63 miliona dolara ili 50 miliona eura. Ekonomski analitičar Zarija Pejović tada je u parlamentu kao poslanik isticao da je neprihvativo da zajam plasiran Vladi suverene države, obezbijedjen preko 100 odsto ukupne izloženosti visoko likvidnim kolateralom, ima veću kamatnu stopu od one po kojoj dobijaju zajmove najkredibilnije Vlade ( kao što je Vlada Njemačke čije obveznice imaju stopu od oko dva odsto.).

“ Pored nerealno visoke kamatne stope, postoji i izgubljena dobit po dva osnova. Deponovano zlato donosi prihod od 1,5 do tri odsto godišnje. Odnosno, izgubljena je kapitalna dobit, ako se uzme ekspanzivni rast cijene zlata od 2009. godine. Ne znam ni za jedan primjer, da je tokom aktuelne krize, koja potresa javne finansije evropskih država bilo koja od njih zalagala državno zlato. Ono je temelj ekonomskog, time i političkog suvereniteta.” isticao je Pejović.

Dva kredita kod te banke su otplaćena 2014. godine kroz novi kreditni aranžman od 150 miliona eura. Od te sume su otplaćena prethodna dva kredita, a ostatak je potrošen za potrebe budžeta u toj godini. Dio od novog kredita od 30 mliona je pokriven zlatom i dolazio je na naplatu 2017. godine, da bi te godine Vlada ponvo uzela 80 miliona eura

 

Marija MIRJAČIĆ

No Comments

Post A Comment