POSLIJE ODLUKE USTAVNOG SUDA DA SE PONOVO RAZMATRA SPOR REGIONALNOG VODOVODA I ŠTRABAGA: Neizvjestan povratak 12 miliona eura

„Čak i da sada, nakon odluke Ustavnog suda, eventualno, dođe do preinačavanja odluke u korist Regionalnog vodovoda, postoji neizvjesnost da li će jednom isplaćena naknada Štrabagu biti vraćena Regionalnom vodovodu“, ocijenio je stručnjak za međunarodno pravo Časlav Pejović

 

Ukoliko bi Vrhovni sud Crne Gore, u ponovljenom postupku na vrhuncu desetogodišnjeg spora Regionalnog vodovoda i austrijske kompanije Štrabag, promijenio svoju raniju odluku, mogućnosti da se tako povrati i 12 miliona eura skinutih sa računa crnogorskog preduzeća ostale bi neizvjesne.

Ustavni sud je krajem januara, prihvatajući argumente Regionalnog vodovoda, po drugi put vratio ovaj predmet Vrhovnom sudu na ponovno odlučivanje.

Časlav Pejović

„Čak i da sada, nakon odluke Ustavnog suda, eventualno, dođe do preinačavanja odluke u korist Regionalnog vodovoda, postoji neizvjesnost da li će jednom isplaćena naknada Štrabagu biti vraćena Regionalnom vodovodu“, ocijenio je stručnjak za međunarodno pravo Časlav Pejović u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), navodeći da to pitanje nije samo pravno, nego i političko.

Za razliku od međunarodne arbitraže o ovom sporu, u kojoj je i sam učestvovao kao jedan od tri arbitra, ovaj profesor na japanskom univerzitetu ističe da ne postoji međunarodna konvencija koja bi omogućila izvršenje presuda nacionalnih sudova u drugim državama.

On je ukazao da, međutim, postoji Bilateralni sporazum o uzajamnom priznanju i izvršenju sudskih presuda zaključen između Austrije i FNR Jugoslavije zaključen 1960. godine, pa bi „trebalo provjeriti da li je na snazi između Austrije i Crne Gore“.

„Osim toga, Štrabag posjeduje imovinu u Crnoj Gori, ali ne treba izgubiti iz vida da se radi o jednoj od najvećih austrijskih kompanija. U ovakvim situacijama međunarodna politika zna da se umiješa, a znamo da tu pozicija Crne Gore nije jaka,” kazao je Pejović. On smatra da je rano sada govoriti o izvršenju presude koja nije ni donijeta, niti se zna kakva će biti, tako da to pitanje „sada ne treba otvarati“.

Crnogorska državna kompanija je sa austrijskom kompanijom od 2010. godine u sporu koji je pokrenut nakon raskida ugovora o izgradnji kontinentalnog kraka vodovoda iz decembra 2009. godine.

Razlog za to je, kako je CIN-CG ranije pisao, kašnjenje radova na 35 kilometara dugačkoj trasi gradilišta, za koje su se dvije kompanije međusobno optuživale. Ugovor je Regionalni vodovod raskinuo uz saglasnost Vlade, udaljio Štrabag sa gradilišta, a posao su završile kompanije koje su angažovane kao podizvođači. Vodovod je počeo sa radom u ljeto 2010. godine.

Štrabag je nekoliko mjeseci ranije pokrenuo arbitražni postupak kod Međunarodne trgovinske komore (MTK) u Parizu, čije odluke Regionalni vodovod nije priznao, tvrdeći da ta institucija nije ugovorena kao mjesto odlučivanja o sporu. To je bio i stav profesora Pejovića, koji je kao jedan od tri arbitra u sporu iznio svoje mišljenje u Parizu, ističući da je odluka tog tribunala neodrživa.

Privredni sud je donio ukupno četiri prvostepena rješenja u tom predmetu i u svakom od njih je odbio da prizna odluke MTK. Apelacioni sud je prva tri prvostepena rješenja Privrednog suda ukinuo, a četvrto rješenje je preinačio, priznajući odluku arbitraže u Parizu.

Zbog isplate austrijskoj kompaniji, Regionalnom vodovodovu je oko devet mjeseci, do prve polovine maja 2019. godine, bio blokiran račun. Kako bi izašli iz blokade, zbog toga su uz garancije Vlade uzeli kredit od 10 miliona eura od konzorcijuma Erste banke i Prve banke.

Profesor Pejović navodi da je Apelacioni sud „donio pogrešnu odluku priznajući arbitražnu odluku MTK, budući da ta arbitraža nije bila valjano ugovorena”.

Dvije strane su, objašnjava on, propustile da ugovore arbitražu. Rubrika u ugovoru u kojoj je trebalo da navedu konkretnu arbitražu ostala je prazna. U takvoj situaciji, prema njegovom mišljenju, kad je došlo do spora, Štrabag je trebalo da pokuša da se sa Regionalnim vodovodom dogovori oko toga koji arbitražni tribunal treba da rješava spor. Štrabag to nije uradio. Druga mogućnost koju je imao na raspolaganju, objašnjava Pejović, bila je da iskoristi mehanizam Evropske konvencije za međunarodnu trgovačku arbitražu iz 1961. godine, kojim se utvrđuje rješenje za slučaj propusta stranaka da ugovore arbitražu. Štrabag, napominje sagovornik CIN-CG-a, nije ni to uradio.

„Za valjan arbitražni sporazum neophodno je da volja stranaka bude jasno i nedvosmisleno izražena kako bi se sa sigurnošću  utvrdila namjera stranaka. Umjesto takvog standarda, Apelacioni sud je donio odluku zasnovanu na hipotetičkim pretpotstavkama „što bi bilo kad bi bilo“ o tome što je mogla biti namjera stranaka. Nijedna od hipotetičkih pretpotstavki na kojima je Apelacioni sud zasnovao svoju odluku ne zadovoljava standarde koji su neophodni za uspostavljanje valjanog arbitražnog sporazuma. Nijedna od njih ne uspostavlja jasnu, nedvosmislenu i nespornu namjeru stranaka da spor bude riješen MTK arbitražom”, kazao je Pejović.

Regionalni vodovod je protiv rješenja Apelacionog suda podnio zahtjev za reviziju Vrhovnom sudu, koji ga je odbacio kao neosnovanog 13. juna 2018. godine.

Ustavni sud je, međutim, u januaru 2019. godine usvojio ustavnu žalbu Regionalnog vodovoda i vratio predmet Vrhovnom sudu na ponovni postupak i odlučivanje. Vrhovni sud u osporenom rješenju nije dao, kako se navodi u odluci Ustavnog suda, dovoljne i relevantne razloge kojima bi ubjedljivo pokazao da u pravnom poretku Crne Gore, utemeljenom na vladavini prava, priznanje stranih arbitražnih odluka ne može biti predmet revizionog postupka.

„U okolnostima konkretnog slučaja koji je predmet ovog ustavno sudskog postupka, a u kojem je Apelacioni sud tri puta ukidao, a četvrti put preinačio prvostepeno rješenje Privrednog suda, očigledno postoji važan javni interes da Vrhovni sud, kao najviši sud u zemlji, meritorno odgovori na sporna pravna pitanja u ovom predmetu i na taj način obezbijedi jedinstvenu primjenu zakona od strane sudova, u svim budućim slučajevima u kojima će se ta pravna pitanja pojavljivati,” navodi se u odluci.

Vrhovni sud je, zatim, još jednom odbacio zahtjev za reviziju odluke Apelacionog suda u ovom sporu. U novoj odluci Ustavnog suda koju potpisuje predsjednik  Budimir Šćepanović, naglašava se da je Vrhovni sud, u ponovljenom postupku donio novo rješenje, koje je sadržinski slično prethodnom koje je Ustavni sud ukinuo.

„Pritom, zanemarujući naloge Ustavnog suda date u odluci od 29. januara 2019. godine, to Ustavni sud smatra bitnim za ukazati da je imperativnim odredbama Ustava i Zakona o Ustavnom sudu propisana obaveza poštovanja i izvršenja odluka Ustavnog suda,” navodi Šćepanović.

Profesor Pejović smatra da bi, zbog uspostavljanja pravne sigurnosti i vraćanja povjerenja u crnogorsko pravosuđe, bilo važno da se donese ispravna odluka koja bi bila u skladu s međunarodnim standardima.

„Kako god da se završi, ovaj slučaj će ostati mrlja na crnogorskom pravosuđu,” zaključuje profesor Pejović.

 

Regionalni vodovod se nada novcu

Izvršavanje odluke uticalo je ne samo na blokadu računa državne kompanije, nego i na privremeno zaustavljanje projekata Regionalnog vodovoda poput izgradnje fabrike vode i hladnih čajeva.

„Vjerujući u pravni sistem Crne Gore, očekujemo pozitivan konačan ishod odluka sudskih institucija Crne Gore, nakon kojih će Regionalnom vodovodu biti vraćen novac u gore navedenom iznosu, kako bi se nastavila realizacija planiranih razvojnih projekata od interesa ne samo za finansijsku stabilnost preduzeća, već i za otvaranje novih radnih mjesta,” navodi se u dokumentu državne kompanije Vizija razvoja 2030.

Odbor direktora RV će ove sedmice, kako su saopštili za CIN-CG iz kompanije, razmatrati situaciju nakon nove odluke Ustavnog suda..

Miloš RUDOVIĆ
foto: Boris PEJOVIĆ

No Comments

Post A Comment