ZBOG AKTIVNOSTI LJUDI UGROŽEN NAJLJEPŠI DIO CRNE GORE: Ada Bojana nestaje pred našim očima

Ukoliko se nešto ne preduzme, Crna Gora će ostati bez čuvenog ostrva koje se prostire na 515 hektara i bez kilometara najljepših pjeskovitih plaža, što bi dovelo do katastrofalnih ekoloških posljedica za rijetke vrste biljaka, riba i ptica, ali i nanijelo ogromnu štetu turizmu.

Ada Bojana 2007 – 2019

 

Ulcinjanin Šućurija Kahari je do 1979. godine plovio svjetskim morima. Nakon ženidbe, vratio se u rodni grad i zaposlio u turističkom naselju na ostrvu trouglastog oblika – Adi. Dvije strane zapljuskuje rijeka Bojana, a južni dio ostrva, dužine 2,9 kilometara je predivna pjeskovita plaža na obali Jadranskog mora.

„Kućica gdje sam izdavao mobilijar za plažu, bila je udaljena 85 metara od mora. Danas je nema, jer bi bila u vodi. I plaža se smanjila za 85 metara“, kaže 76-ogodišnji Ulcinjanin.

Njegovu priču potvrđuje i dugogodišnji turistički vodič i publicista Ismet Karamanaga. „Popularni restoran ‘Disko’ bio je stotinak metara od mora, a danas je bukvalno u vodi. Ne znam da li će naredne generacije doživjeti da vide plažu na Adi”, kaže Karamanaga, koji je osamdesetih godina prošlog vijeka radio na ostrvu.

Crnogorski đaci uče da je površina njihove zemlje 13.812 kvadratnih kilometara. Ali, teritorija se svakodnevno smanjuje. Erozija nagriza najljepši dio, plaže na Jadranu. Tome doprinose i aktivnosti ljudi.

Pored alarmantne situacije na Adi, zbog intenzivne gradnje posljednjih godina Crnoj Gori već sada nedostaje oko 200.000 kvadrata plaža. Posebno su ugrožena mjesta gdje su investitori u zaleđu zatvorili ili preusmjerili potoke koji su „prihranjivali“ plaže pijeskom i šljunkom.

Ismet Karamanga

Mjere i koraci koji se preduzimaju da se taj proces zaustavi su još sporadični i nedovoljni, pokazuje istraživanje Balkanske istraživačke mreže (BIRN) i Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG)

Proces sužavanja, već se može vidjeti golim okom, jer je zahvatio i istočni dio Velike plaže, koja vodi od Ade prema Ulcinju. „Za sve nas u Crnoj Gori, a posebno za Ulcinj, čiji su najveći resurs upravo pjeskovite plaže, ovo bi trebalo da bude alarm“, kaže direktor lokalne Turističke organizacije Fatmir Đeka.

Nestajanje Ade proizvodi i druge ozbiljne posljedice. Šira okolina ušća Bojane jedinstveni je ekosistem. Na Velikoj plaži i Adi raste oko 500 vrsta biljaka, od kojih su 23 zakonom zaštićene. Procjenjuje se da ima oko 250 vrsta ptica. Većina je zaštićena nacionalnom regulativom, a 57 se nalazi na Ptičijoj direktivi – dokumentu EU iz 1979. godine koji definiše standarde zaštite i očuvanja divljih ptica i staništa. To je glavno sredstvo EU za zaštitu prirode u zemljama koje su kandidati za prijem.

Na ovom području registrovano je 107 vrsta ribe. Delta Bojane predstavlja jednu od posljednjih zona u Mediteranu sa očuvanom vegetacijom psamofita, biljaka koje rastu na suvim pjeskovitim područjima, uz ostala staništa u zaleđu,  koja imaju međunarodni značaj.

Veći dio Bojane predstavlja međudržavni vodotok. Područje Skadarskog jezera i rijeke Bojane je na albanskoj strani uvršteno na Ramsarsku listu, međunarodnu konvenciju iz 1971. godine o zaštiti močvara. Po količini vode koju unosi u more, Bojana je na trećem mjestu na evropskom dijelu Mediterana.

 

Ravnotežu su prvo poremetile brane u Albaniji

Stara je istina, da se u načinu na koji je nešto stvoreno krije mogućnost za njegovo uništenje. Prema istorijskim podacima, 1858. godine na ušću Bojane u more potonuo je brod „Merito“, vlasništvo Antuna Alegretija iz Trogira, kojim je upravljao kapetan Naporeli. Brodska olupina je zajedno sa dva obližnja otoka zadržavala rječne nanose i formirala ostrvo koje je počelo da se nazire 1882. godine.

Dokumenta iz Arhiva u Skadru pokazuju da je tokom zime 1858/59. godine Drim promijenio tok i od tada se jedan krak uliva u Bojanu. On ima dominantan uticaj na hidrološke karakteristike Bojane. Formiraju ga Crni i Bijeli Drim čija su izvorišta u Makedoniji i na Kosovu, a spajaju se u Albaniji. Jedinstveni hidrološki sliv površine oko 20.000 kvadratnih kilometara zahvata i velika jezera na Balkanu (Skadarsko, Ohridsko i Prespansko) i teritoriju pet država: Crne Gore, Albanije, Kosova, Makedonije i Grčke.

Nanos koji je stizao u zonu ušća Bojane se, pod dejstvom morskih struja, taložio duž morske obale stvarajući prekrasnu plažu. Sitni tamni pijesak punio je plićake, kao što je Mala plaža, ispred ulcinjskog Starog grada.

Dok je postojala ravnoteža između nanosa koje je Bojana donosila i prirodne erozivne moći talasa, obale i plaže su bile stabilne. Ona je poremećena gradnjom tri brane i tri velike hidrocentrale na Drimu u Albaniji (Vau i Dejes, Fierza i Komani) 60-tih i 70-tih godina prošlog vijeka. Početkom ove decenije izgrađene su još dvije (Ašta 1 i Ašta 2). Prof. dr Dimiter Dora sa Univerziteta „Luigj Gurakuqi” u Skadru utvrdio je u jednom naučnom radu da je nakon toga nanos u more smanjen i do 30 odsto.

U Nacrtu temeljne studije za osnivanje Regionalng plana delte Bojane, koji su 2008. godine izradili njemački eksperti, konstatuje se da se „od sredine osamdesetih godina 20. vijeka vodeni režim značajno promijenio zbog hidroelektričnih rezervoara, obilnog uzimanja vode radi navodnjavanja na albanskoj strani i plavljenja Bojane i sedimentne naslage su se smanjile, a uz to i more polako erodira istočni dio obale“.

Dzelal Hodzic

„Satelitski snimci potvrđuju da je za tridesetak godina plaža na Adi smanjena za oko 80 metara, dok na istočnom dijelu ostrva, praktično ne postoji”, kaže ulcinjski ekolog, izvršni direktor nevladine organizacije „Zeleni korak” Dželal Hodžić.

Ovakvom stanju doprinjelo je i to što su firme, koje su pobjeđivale na tenderu Uprave za vode, umjesto na račvanju, pijesak ogromnim bagerima vadile na ušću gdje je jednostavnije. Prema riječima Hodžića, neselektivno je vađen i iz korita Drima kod Skadra.

Korito Bojane sada može da primi 2,5 puta manje vode nego prije tri decenije. Postalo je i deponija otpada, pa nije plovno cijelim tokom. Na desnom kraku, sa crnogorske strane, napravljeno je oko 600 kućica za odmor.

Na ove posljedice upozorio je prije više od deset godina prof. dr Sava Petković iz Beograda. „Stvaranjem velikih akumulacija u potpunosti je izmijenjen prirodan režim rijeke Drim. Samim tim, značajno je promijenjen i režim nanosa, jer se zadržava u tim akumulacijama”, kazao je on i istakao da na to, osim prirodnih, značajno utiču i antropogeni faktori. 

dr Martin Šnajder-Jakobi

To se najbolje vidi u Albaniji, na starijem ušću rijeke Drim, kod Lješa, gdje je linija obale u kopno u posljednjih 150 godina ušla oko 400, a u zoni ušća lijevog rukavca Bojane more je odnijelo čak 500 metara obale.

Čuveni njemački biolog dr Martin Šnajder-Jakobi (1956-2012) izjavio je „Vijestima“ 2009. godine da je „realno očekivati  da će ako se ništa ne preduzme povodom ovoga, za 50 do 60 godina Ada potpuno nestati“. „Optimisti će reći da je to moguće za sto godina, a to je sjutra”, rekao je jedan od najboljih poznavalaca delte Bojane.

 

Strategija: Ne činiti ništa

U Javnom preduzeću za upravljanje morskim dobrom navodi se da bi „smanjivanje ili nestanak pojedinih plaža u Crnoj Gori kao posljedica intenzivnih erozivnih procesa mogao imati nesagledive negativne efekte na razvoj turizma“.

„Dosadašnja praksa u borbi protiv erozije plaža je skoro u potpunosti odgovarala strategiji ‘ne činiti ništa‘”, ističe se u dokumentima te državne kompanije koja je od 2004. godine počela monitoring obalnih procesa na plažama na području Budve (Mogren, Pržno, Petrovac), dvije godine kasnije i u Sutomoru, a od 2007. godine i na Svetom Stefanu.

„Problem erozije obale Ade Bojane primijećen je prije nekoliko godina. U konsultacijama sa domaćim, pa i međunarodnim ekspertima, konstatovano je da je proces erozije obale Ade, po prirodi potpuno različit od erozije tzv. džepnih plaža kakve su Mogren, Pržno, Petrovac i Sutomore”, kazali su iz tog javnog preduzeću za BIRN/CIN-CG.

Direktor Morskog dobra Predrag Jelušić potvrdio je u parlamentu na sjednici Odbora za turizam krajem decembra prošle godine da se „dešava značajan gubitak plažnih površina na prostoru Ade Bojane. Čak negdje i do 80 metara”.

“Upravo sada, kada imamo priču oko turističke valorizacije ovoga prostora, značajan nedostatak kupališnog prostora –četiri  puta veći nego prije 20 godina – može i te kako da tangira cijelu aktivnost ”, rekao je Jelušić najavljujući projekte za zaustavljanje ovog procesa.

U Nacionalnoj strategiji integralnog upravljanja obalnim područjem Crne Gore iz 2015. godine se konstatuje da ,,ocjene o intenzitetu dejstva erozije na plaže nije moguće dati zbog nedostatka sistematskog praćenja obalnih procesa”. Nevladine organizacije smatraju da nije bilo razumijevanja i adekvatne reakcije nadležnih, te da je odavno trebalo utvrditi realno stanje. ,,Država bi trebalo da pristupi sistematskoj zaštiti, jer valjda niko razuman ne misli da je moguć turizam bez plaža i ljepote koja nestaje pred našim očima”, kaže Hodžić.

Koordinatorka nevladine organizacije „Green home” Jelene Marojević, kaže da su, u saradnji sa kolegama iz Albanije, pokušavali da skrenu pažnju na probleme integralnog upravljanja slivovima Drima i Skadarskog jezera. „Široj javnosti i naučnoj zajednici ukazivali smo na to organizujući zadnjih pet godina kampove i edukativne ‘Dane Drimskog sliva’ ”, kazala je ona za BIRN/CIN-CG.

Problem su konstatovale i akademije nauka Albanije i Crne gore, koje su 2005. godine pokrenule zajednički projekat i ocijenili da je nepovoljni hidrološki režim Skadarskog jezera i rijeke Bojane postao glavna prepreka za racionalno korišćenje potencijala cijelog regiona.

Prema riječima profesora Petkovića, uspostavljanje protočnosti desnog rukavca Bojane samo je jedan od uslova. „Neophodno je preduzeti obimne radove na uspostavljanju protočnosti na cjelokupnoj dužini rijeke, odnosno čišćenje korita od Skadarskog jezera do ušća, jer se samo povećanjem dotoka rječnog nanosa može djelimično zaustaviti proces erozije plaža na ulcinjskoj rivijeri“, kazao je on „Vijestima“.

 

Alarm – kada se Ada pretvorila u poluostrvo

Da je ovo područje decenijama zapostavljano govori i to što je 2017. godine došlo do zatvaranja desnog ušća Bojane, a Ada nakon 135 godina postala poluostrvo. Ovim krakom oticalo je samo oko tri odsto vode, pa je sredinom prošle godine počelo ispumpavanje viška materijala i produbljivanje dna na mjestu gdje se rijeka račva. Sada tu protiče oko 10 odsto ukupne količine vode, a po ugovoru Crne Gore i Albanije, trebalo bi duplo više.

„Dnevno se izvadi po 1.500 kubika vrijednog materjala. Vidjećemo da li on ima građevinsku vrijednost, ali sigurno ima za prihranjivanje plaža. Od evidentnog problema koji je nastao kroz duži niz godina, čini mi se da ulazimo u novu aktivnu poziciju, u kojoj država počinje da djeluje promišljeno, projektno, u saradnji sa lokalnom samoupravom“, kazao je početkom jula u Ulcinju crnogorski potpredsednik vlade i ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja Milutin Simović.

Nedjelju ranije, u Skadru su funkcioneri dvije vlade potpisali Sporazum o međusobnim odnosima u oblasti prekograničnog upravljanja vodnim resursima.

„U pitanju su aktivnosti koji se tiču kvaliteta voda, zaštite od poplava, uređivanja i održavanja vodotoka, intenzivnije razmjene informacija i pronalaženja fondova za finansiranje tih aktivnosti“, rekao je Simović.

„Nadajmo se da će ovo biti prekretnica u odnosu prema jedinstvenim ljepotama delte Bojane. Bez razumijevanja kompletne problematike i saradnje Crne Gore i Albanije ne može se obezbijediti integralan pristup upravljanja vodama u slivu te rijeke, zaštititi ovaj jedinstveni ekosistem i omogućiti bolju valorizaciju“, dodaje ekolog Hodžić.

On kaže da je potrebno iskoristiti mogućnosti korišćenja fondova EU i drugih donatora, jer je riječ o ulaganjima desetina miliona evra. „Ako je Španija uspjela da na više od 400 lokacija revitalizuje prirodne plaže, valjda i Crna Gora može da obnovi svoje uz podršku EU”, ističe Hodžić.

 

Od parka samo studija

 

„Mješavina prirodnih područja i obradivih površina, različiti zahtjevi za zaštitu i održivo korištenje prirodnih resursa, specifičan etnolingvistički karakter regiona, strategije i neophodnosti za ekonomski razvoj, pozivaju na osnivanje jedinstvene zaštićene regije sa kompleksnim zoniranjem i administracijom na lokalnom nivou, što je po crnogorskom zakonu regionalni park“, rekao je njemački ekspert dr Stephan Doempke predstavljajući prije 11 godina plan za osnivanje „Regionalnog parka delta Bojane“.

Prema njegovim riječima, delta Bojane je najvažnija prirodna močvara na istočnom Mediteranu koja se odlikuje raznolikim kompleksom jedinstvenih i ugroženih prirodnih i kulturnih pejzaža, staništa i vrsta.

„Ne zaštiti li se taj prostor, ozbiljno bi se ugrozio ustavni status Crne Gore i njena međunarodna reputacija turističke zemlje i ekološke države”, rekao je Doempke.

Izradu studije finansirala je Svjetska banka, ali je ona ostala mrtvo slovo na papiru.

Karamanaga u intervjuu za BIRN/CIN-CG kaže da treba brzo djelovati, sa obje strane Bojane i da „ne smije sve ostati na sastancima i potpisanim sporazumima“.

„Zbog zaštite i unaprijeđenja cijele delte Bojane, treba ići, konkretnim i sigurnim koracima, ka formiranju jednog evroregiona.“, zaključuje on.

Obje države su i prije sedam godina prihvatile Protokol o integralnom upravljanju obalnim prostorom Sredozemlja. Dokumentom se traži da „zemlje potpisnice učine značajne napore u cilju sprječavanja ili ublažavanja efekata erozije obala“. Crna Gora i Albanija su se obavezale da će preduzeti mjere da se održi ili revitalizuje prirodni kapacitet obala, kao i da će se u obzir uzeti i uticaj podizanja nivoa mora usljed klimatskih promjena.

Da nema pomaka u tom dijelu, vidjelo se sredinom marta prošle godine kada su orkanski jugo i veliki plimni talas praktično potopili Veliku plažu i Adu.

Zbog toga je i oticanje Bojane bilo otežano, što je dovelo do rasta vodostaja.

 

Nije bolje ni u Albaniji

 

Blendi Klosi, albanski ministar

Od 427 km albanske obale, trećina je ugrožena erozijom, saopšteno je iz Ministarstva turizma i zaštite životne sredine Albanije.

Ministar Blendi Klosi je rekao da se bilježi trend prema kome more svake godine u prosjeku odnese po 20 metara plaža, dok je u neposrednoj blizini granice sa Crnom Gorom, kod Medove (Shëngjin), za 15 godina nestalo čak 400 metara obale.

„More struže obalu. To je osveta čovjeku koji uništava prirodu“, izjavio je za albansku TV „Top Channel“ ekspert za okolinu sa Univerziteta „Polis“ u Tirani Šerif Lušaj .

Klosi je izjavio da se vladine institucije Albanije, Crne Gore i Hrvatske dogovaraju da Evropskoj komisiji predstave zajednički projekat, jer je jadranska obala evropsko bogatstvo.

 

 

Strah od poplava

 

Oko 400.000 ljudi, s obje strane granice, svake godine strahuje od poplava u delti Bojane. One se ponekad dešavaju i dva puta u toku godine što nanosi ogromnu štetu imovini i plodnom području. Za potpunu dekontaminaciju je potreban duži period i značajna sredstva.

Hiljade hektara plodne zemlje bude pod vodom južno od Skadra, dakle i veliki, plodni dio Ulcinja. Poplave su i oko Skadarskog jezera, zato što tada moćni Drim otežava isticanje Bojane iz jezera, pa u njemu naraste nivo vode i plavi okolna područja.

„Pored problema erozije plaža, slučaj zatvaranja ušća Bojane u more, kao i česte poplave na ovom području pokazatelj su da se slivom upravlja na neadekvatan i neplanski način, uz potpuno odsustvo integralnog pristupa, baznih studija i podataka. Prednost se daje saniranja štete, a ne dobrom planiranju, a to košta mnogo više”, kaže Marojević.

U Strateškom planu razvoja Ulcinja do 2020. godine predviđa se uređenje korita rijeke i izgradnje nasipa, kako bi se spriječile poplave i degradacija delte Bojane.

 

Mustafa CANKA
slobodni novinar iz Ulcinja

No Comments

Post A Comment