Ambiciozna reforma školstva bez dovoljno prostora, novca i nastavnika

Novi Okvir nacionalnog kurikuluma predviđa individualizovanu nastavu, cjelodnevni boravak i nastavnika kao mentora, ali su brojne škole pretrpane, rade u smjenama i nemaju odgovarajuću opremu. Ključni programi biće završeni tek za nekoliko godina, a Ministarstvo nije odgovorilo kako će sistem do tada obezbijediti uslove za reformu

Đurđa RADULOVIĆ

Crna Gora je usvojila dokument koji bi trebalo da temeljno promijeni način na koji djeca uče, ali još nema dovoljno prostora, novca ni kadra da njegove najvažnije ideje sprovede u učionicama.

Okvir nacionalnog kurikuluma, krovni dokument na osnovu kojeg tek treba da budu izrađeni nastavni planovi i predmetni programi za osnovne i srednje škole, objavljen je u junu 2026. godine. Predviđa individualizovanu nastavu, aktivnije učenje, nastavnika u ulozi mentora i kreatora procesa učenja, kao i postepeno uvođenje produženog i cjelodnevnog boravka.

Dok Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija (MPNI) novi okvir predstavlja kao osnovu sveobuhvatne reforme, sagovornice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) upozoravaju da su slični ciljevi postavljani i ranije, ali da su ostajali zarobljeni u dokumentima. Ključno pitanje, ističu, nije šta je zapisano već da li škole imaju uslove da to sprovedu i kojim tempom.

„I ranije smo govorili o aktivnom učenju, kritičkom mišljenju, ishodima učenja i školi usmjerenoj na učenika. Uvijek je problem bio jaz između onoga što je napisano u dokumentima i primjene, odnosno nedostatak kontinuiteta, kvalitetne pripreme i podrške nastavnicima“, kaže za CIN-CG Zoja Bojanić Lalović, bivša direktorica Gimnazije „Slobodan Škerović“.

Konsultacije sa nastavnicima, navodi ona, pokazale su da se problemi ne mogu riješiti samo pisanjem novog kurikuluma: škole su prebukirane, radi se u više smjena, odjeljenja su brojna, kabineti neprilagođeni, frontalna nastava i dalje dominira, a podrška nastavnicima je nedovoljna.

„Zato bi stvarni cilj reforme trebalo da bude da čas za pet godina izgleda potpuno drugačije nego danas“, kaže Bojanić Lalović.

“Od nastavnika se očekuje da istovremeno bude mentor, facilitator, evaluator i inovator. Takav pristup, međutim, teško je ostvariti u odjeljenju sa više od 30 učenika”, upozorava Snežana Kaluđerović, ekspertkinja za obrazovanje u Centru za građansko obrazovanje (CGO).

„Teško je ostvariti individualni pristup, istraživačko učenje i kvalitetno praćenje napretka u odjeljenju sa više od 30 učenika. U sadašnjim uslovima takvo očekivanje je više ambicija nego realnost“, kaže Kaluđerović za CIN-CG.

Na raskorak između planova i stvarnosti ukazuju i rezultati PISA testiranja. Crnogorski petnaestogodišnjaci su 2025. ostvarili 435 bodova iz prirodnih nauka, 418 iz čitanja i 411 iz matematike. To je bolje nego 2022, ali i dalje ispod prosjeka OECD-a u sve tri oblasti.

Oko 40 odsto učenika nije dostiglo ni osnovni nivo znanja iz prirodnih nauka, dok je svega 1,2 odsto dostiglo dva najviša nivoa. Osnovni nivo dostiglo je 55 odsto učenika iz čitanja i 45 odsto iz matematike. Istovremeno, samo 38,6 odsto petnaestogodišnjaka dostiglo je najmanje osnovni nivo u sve tri oblasti. OECD je utvrdio i da se jaz u rezultatima iz prirodnih nauka između socioekonomski najpovlašćenijih i najugroženijih učenika u Crnoj Gori od 2015. do 2025. povećao.

MPNI nije odgovorio na pitanja CIN-CG, poslata 22. jula, o tome koliko će reforma koštati, kako će biti riješeni nedostatak prostora i rad u smjenama, na koji način će nastavnici biti pripremljeni za nove uloge i kako će se pratiti ostvarivanje rokova.

NOVAC ZA OBRAZOVANJE NA DONJOJ GRANICI 

Prema budžetskim podacima za 2026. godinu, za obrazovanje je opredijeljeno manje od deset odsto državnog budžeta. UNESCO kao međunarodno mjerilo navodi izdvajanje od 15 do 20 odsto ukupne javne potrošnje i/ili četiri do šest odsto bruto domaćeg proizvoda (BDP).

Strategija reforme obrazovanja 2025–2035. predviđa da ukupna izdvajanja za obrazovanje, nauku, mlade i sport sa 4,7 odsto padnu na 4,3 odsto BDP-a, čime Crna Gora ostaje blizu donje granice međunarodnog mjerila.

„Udio zarada u obrazovnom budžetu bio je oko 74 odsto u 2025. godini, dok je ranije prelazio i 90 odsto. To jeste poboljšanje, ali i dalje pokazuje da najveći dio sredstava odlazi na tekuću potrošnju, dok prostor za opremu, nastavna sredstva, digitalizaciju i infrastrukturu ostaje ograničen. Reforma neće imati materijalnu osnovu za uspjeh“, kaže Kaluđerović.

Prema podacima koje navodi Kaluđerović, udio obrazovanja u kapitalnom budžetu pao je sa 12,3 odsto 2015. na 5,5 odsto 2020. godine. U međuvremenu su najavljeni novi infrastrukturni projekti uz podršku Evropske investicione banke (EIB), Razvojne banke Savjeta Evrope (CEB) i Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD), ali njihov obim i dinamika još ne pokazuju da će prostorni problemi biti riješeni u rokovima koje reforma zahtijeva.

Analiza sektora obrazovanja za period 2015–2020. pokazala je da je dvoje od troje djece pohađalo osnovne škole sa nedovoljno razvijenom infrastrukturom. U pojedinim opštinama broj učenika u odnosu na broj nastavnika bio je visok, dok sistem obrazovanja i stručnog usavršavanja nastavnika nije bio usklađen sa potrebama reformisane nastave.

Da problemi nijesu prevaziđeni potvrđuje i Strategija reforme obrazovanja 2025–2035. U njoj se navodi da mnogim školama nedostaju didaktički materijali i odgovarajući prostori za različite aktivnosti, da je namještaj često neadekvatan, a pomoćna tehnologija zastarjela ili je nema. Učionice je potrebno prilagoditi istraživačkom i interaktivnom učenju, brojne škole nijesu dovoljno pristupačne za inkluzivno obrazovanje, niti otporne na posljedice klimatskih promjena.

PRETRPANE ŠKOLE PRVA PREPREKA REFORMI

Jedna od najzahtjevnijih promjena predviđenih reformom jeste postepeni prelazak na jednosmjenski rad i uvođenje produženog ili cjelodnevnog boravka. Ideja je da nastava počinje ujutru, da učenici dio dana provode u kreativnim i vannastavnim aktivnostima i da većinu školskih obaveza završe prije odlaska kući.

Za veliki broj škola koje rade u dvije, a ponegdje i u tri smjene, takav model je trenutno teško ostvariv.

„Strategija obrazovanja postavlja cilj da od decembra 2027. nijedna škola ne radi u tri smjene, ali je to nerealno. Čak i uz najavljena ulaganja, problem smjenskog rada neće biti brzo i jednako riješen u svim opštinama. Produženi i cjelodnevni boravak u Strategiji su uslovljeni studijom izvodljivosti i faznim uvođenjem, što znači da se ni u tom dokumentu ne tretiraju kao rješenje koje će odmah biti dostupno svima“, objašnjava Kaluđerović.

Koliko je sistem neravnomjerno opterećen pokazuje Analiza sektora obrazovanja za period 2015–2020, prema kojoj je oko 70 odsto učenika pohađalo svega 13 odsto škola. Upravo su te škole bile prebukirane, a odjeljenja su prelazila tadašnju normu od 28 učenika. Iako je podatak star nekoliko godina, noviji primjeri iz Podgorice i primorskih opština pokazuju da problem nije nestao.

Jedan od koraka Reformske agende Crne Gore 2024 - 2027 odnosi se na „maksimalno smanjenje broja smjena u prenatrpanim osnovnim školama sa trenutnih pet na najviše tri“. MPNI je CIN-CG-u dostavio podatak da je taj korak završen i da je za njega utrošeno 6,8 miliona eura. Od tog iznosa 6,25 miliona potrošeno je na radove u podgoričkoj Osnovnoj školi „Vladimir Nazor“.

„Tek ako do 2030. bude izgrađen dovoljan broj novih škola, na primjer deset, posebno u najopterećenijim sredinama, može se govoriti o realnoj primjeni novih modela nastave“, ocjenjuje Kaluđerović.

Ona smatra da je propuštena prilika da se cjelodnevni ili produženi boravak ozbiljnije testira u manjim sredinama, gdje su za to postojali prostorni uslovi.

„Da je takav model ranije testiran u više osnovnih i srednjih škola, danas bismo imali podatke o njegovim rezultatima, troškovima i koristima. Bez pilotiranja i ozbiljne infrastrukturne pripreme, najava da će djeca veći dio obaveza završavati u školi ostaje više politička poruka nego operativan plan“, kaže Kaluđerović.

Bojanić Lalović podsjeća da je prebukiranost škola bila jedna od prepreka zbog kojih ni tokom reforme započete 2005. godine nije zaživjela ideja o jednosmjenskom radu.

DO NOVIH PROGRAMA I UDŽBENIKA TEK ZA NEKOLIKO GODINA

Okvir nacionalnog kurikuluma tek je polazište za izradu nastavnih planova i predmetnih programa. Na predstavljanju dokumenta u junu 2026. iz MPNI je saopšteno da se planovi za osnovne škole i gimnazije očekuju do 2030, dok bi programi za srednje stručne škole mogli biti završeni tek oko 2035. godine.

„Ako predmetni kurikulumi budu predstavljeni tek do 2030, učenici koji su danas u nižim razredima osnovne škole mogli bi završiti obavezno obrazovanje prije nego što novi sistem uopšte počne da se primjenjuje“, upozorava Kaluđerović.

Ona ukazuje i na politički rizik: parlamentarni izbori očekuju se 2027, a promjene vlasti i resornih ministara u Crnoj Gori često su donosile promjene prioriteta, prekide kontinuiteta i nova tumačenja obrazovne politike.

Bojanić Lalović smatra da bi, u najboljem slučaju, programi mogli biti završeni 2027, a novi udžbenici 2028. godine. Prva generacija koja bi od prvog razreda učila po reformisanom programu tada bi u školu krenula najranije školske 2028/29.

„To znači da ćemo prve generacije koje su kompletno obrazovanje prošle po novom modelu vidjeti tek za petnaestak godina“, kaže ona.

Sagovornice CIN-CG-a upozoravaju da početak promjena ipak ne mora čekati završetak svih programa i udžbenika.

„Promjena metoda rada, jačanje kritičkog mišljenja, drugačije vrednovanje znanja i podrška nastavnicima mogu i moraju početi odmah. U suprotnom, postoji opasnost da rokovi postanu opravdanje za odlaganje, umjesto vremenskog okvira za reformu“, kaže Bojanić Lalović.

NASTAVNICIMA NOVI ZADACI, A STARI PROBLEMI

Okvir stavlja naglasak na čitalačku, matematičku i naučnu pismenost, digitalne i medijske kompetencije, građansko obrazovanje, preduzetništvo, ekološku svijest i cjeloživotno učenje. Umjesto pukog prenošenja informacija, od nastavnika se očekuje da razvijaju sposobnost učenika da uče, istražuju, povezuju znanja i rješavaju probleme.

Strategija reforme obrazovanja, međutim, upozorava da prilagođavanje nastavnika prethodnim reformama „ostaje pitanje koje izaziva zabrinutost“. Mnogi se i dalje oslanjaju na tradicionalnu nastavu usmjerenu na sadržaj, umjesto na pristup zasnovan na kompetencijama i razvoju složenijih misaonih vještina. Interaktivne i participativne metode koriste se ograničeno.

U dokumentu se navodi i da profesionalni razvoj nastavnika, iako zakonski uređen, nije dao željene rezultate zbog nedovoljno novca, slabe motivacije dijela zaposlenih i neadekvatne primjene stečenih znanja u praksi.

„Ne bi bilo korektno generalizovati da nastavnici nijesu dovoljno obrazovani, ali postoje dokumentovani sistemski problemi u njihovom inicijalnom obrazovanju i profesionalnom razvoju“, kaže Bojanić Lalović.

Strategija konstatuje da budući nastavnici i pripravnici nemaju adekvatnu i kontinuiranu mentorsku podršku, zbog čega u učionice mogu ući bez dovoljno praktične pripreme za vaspitno-obrazovni rad.

Dugotrajan je i nedostatak kvalifikovanih nastavnika u STEM oblastima. Studijski programi za obrazovanje nastavnika nijesu u dovoljnoj mjeri osavremenjeni kako bi razvijali ključne kompetencije, broj nastavnika sa master diplomom je mali u poređenju sa praksom Evropske unije, a većina se obrazuje za nastavu iz samo jednog predmeta.

Prema Analizi sektora obrazovanja 2015–2020, 92 odsto zaposlenih bilo je nezadovoljno zaradama, 85 odsto društvenim statusom, a 73 odsto materijalnim uslovima u školama.

„To nijesu uslovi u kojima se lako gradi motivisan, stabilan i inovativan nastavni kadar. Istovremeno, sistem je izrazito neujednačen. U pojedinim manjim opštinama jedan nastavnik radi sa svega nekoliko učenika, dok u pojedinim školama u Podgorici i Budvi odjeljenja imaju i do 33 učenika. U školskoj 2026/27. godini u Šavniku nije upisan nijedan prvak, dok su gradske škole preopterećene“, navodi Kaluđerović.

„Ako od nastavnika zahtijevamo da prati individualni napredak svakog učenika, koristi istraživačko i projektno učenje, razvija kritičko mišljenje, primjenjuje digitalne tehnologije i vještačku inteligenciju i uvodi nove modele ocjenjivanja, sistem mu mora obezbijediti odgovarajuće uslove rada“, kaže Bojanić Lalović.

REFORMA ZAVISI OD POLITIČKOG KONTINUITETA

“Desetogodišnju reformu ne može zaštititi samo usvajanje strategije. Njena održivost zavisi od političkog kontinuiteta, institucionalne memorije i spremnosti svake naredne vlasti da nastavi započeto”, upozorava Kaluđerović.

„Iskustvo pokazuje da obrazovanje često nije bilo među najvišim prioritetima vlada, dok su promjene ministara donosile promjene pristupa, kadrova i dinamike reformi. Zato desetogodišnja reforma ne smije zavisiti od političke volje jedne osobe ili jednog mandata“, kaže ona.

Formalna odgovornost za sprovođenje mjera raspoređena je između MPNI, Zavoda za školstvo, Centra za stručno obrazovanje, Ispitnog centra i Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva, uz izvještavanje Vladi. Takva podjela, međutim, sama po sebi ne garantuje odgovornost.

„Politička odgovornost neće postojati ako izvještaji ostanu formalni i bez posljedica. Parlament, mediji i civilno društvo moraju pratiti rokove i tražiti odgovornost kada se mjere ne sprovode. Kontinuitet reforme ne obezbjeđuje se obećanjima, već javnim nadzorom i jasnom odgovornošću“, kaže Kaluđerović.

Spor tempo izrade i primjene novih programa nosi još jedan rizik - da djelovi reforme zastare prije nego što stignu do učionica. Generativna vještačka inteligencija već je promijenila način na koji učenici pišu domaće zadatke, traže informacije i pripremaju se za provjere znanja, a Okvir i Strategija ne daju dovoljno konkretnih odgovora o njenoj upotrebi.

„Nije jasno kako će nastavnici biti obučeni da prepoznaju zloupotrebu, ali i da vještačku inteligenciju koriste kao koristan obrazovni alat“, kaže Kaluđerović.

Na predstavljanju Okvira u Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti na isti problem ukazao je akademik Perko Vukotić, navodeći da se vještačka inteligencija u dokumentu pominje svega tri puta.

„U oblasti koja se mijenja iz mjeseca u mjesec nije dovoljno donijeti jednu smjernicu za narednih deset godina. Potreban je fleksibilan model koji će se redovno ažurirati, uz jasna pravila za učenike i nastavnike, zaštitu podataka i razvoj digitalne i medijske pismenosti. Reforma ne treba da pokušava da zabrani tehnologiju koju učenici već koriste, već da ih nauči kako da je koriste odgovorno, kritički i transparentno. Bez toga će obrazovni sistem stalno kasniti za stvarnošću u kojoj djeca već žive“, zaključuje Kaluđerović.

HUMANIZAM MORA DA SE VRATI U OBRAZOVANJE

“Humanistička dimenzija obrazovanja posljednjih godina slabi, ne samo u Crnoj Gori već i širom svijeta, zbog čega joj se mora vratiti mjesto koje joj pripada”, kaže za CIN-CG Dijana Vučković, profesorica metodike na Filozofskom fakultetu Univerziteta Crne Gore i članica tima koji je radio na Okviru nacionalnog kurikuluma.

Obrazovanje, ističe ona, ne smije biti usmjereno samo na stvaranje stručnjaka, već i na razvoj odgovornih i etičnih ljudi.

„Ako ekspert nema etike, on je veća štetočina u sistemu“, kaže Vučković.

Ona upozorava da zahtjevi tržišta rada ne smiju biti jedini kriterijum prema kojem se oblikuje obrazovanje. Pretjerano usmjerenje na nauku, tehnologiju i STEM oblasti, uz potiskivanje humanističkih nauka i umjetnosti, nosi opasnost da škola obrazuje ljude osposobljene za izvršavanje zadataka, ali ne i za kritičko promišljanje svijeta i sopstvene odgovornosti u njemu.

Novi okvir za srednje obrazovanje zato, prema njenim riječima, predviđa više prostora za etiku, estetiku, umjetnost i humanizam. To je neophodno da bi učenici razvijali kreativnost, divergentno mišljenje i sposobnost pronalaženja različitih rješenja, umjesto da obrazovanje bude usmjereno na samo jedan način razmišljanja.