Tvrđava se prodaje po cijeni od oko 26,9 miliona eura, šest puta više od iznosa za koji je prodata 2005. i to licima povezanim sa organizovanom kriminalnom grupom Svetozara Marovića. Vlada je najavila moguće kaznene procedure i pokretanje postupka zaštite imovine, što uključuje i raskide ugovora sa sadašnjim vlasnikom

U avgustu je istaknut oglas za prodaju stare austrougarske tvrđave Arza na Luštici, koja je u privatnom vlasništvu od 2005. godine, kada je tadašnji Fond za reformu sistema odbrane Državne zajednice Srbija i Crna Gora, prodao kao dio vojne imovine savezne države. Arza je samo jedna u nizu tvrđava koje se smatraju kulturnim dobrom, ali nebrigom bivše vlasti nijesu dobile taj status i nezaštićene su, a većina je prodata još za vrijeme Državne zajednice Srbija i Crna Gora.
Arza je prodata crnogorsko-ruskom konzorcijumu, koji je tada najavljivao da će na lokaciji izgraditi turistički kompleks, i investirati 100 miliona eura, ali umjesto da investiraju, do sada tamo ništa nije urađeno i vlasnici pokušavaju da je preprodaju.

Prema informacijama do kojih je došao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) tvrđava sa zemljištem (ukupne površine skoro 108 hiljada kvadrata) se prodaje po cijeni od oko 26,9 miliona eura, šest puta više od iznosa za koji je kupljena 2005. godine, kada je koštala nešto manje od 4,5 miliona eura.
Prema informacijama CIN-CG-a, kupac je to što nije ulagao pravdao time da je kasnila planska dokumentacija i da je, kada je usvojena Studija lokacije, smanjena dozvoljena površina za gradnju, u odnosu na predviđenu Investicionim planom, koji je odobren potpisivanjem kupoprodajnog ugovora.

Iz Ministarstva finansija su za CIN-CG rekli da svi u čijim je rukama blago države Crne Gore moraju da ga privedu namjeni i valorizuju, ili će se, u suprotnom, ići u moguće kaznene procedure, kao i pokretanje postupka zaštite imovine, što uključuje i raskide nerealizovanih ugovora.
Ugovor, međutim, ne sadrži raskidne klauzule, što znači da se država nije zaštitila u slučaju da investitor ne ispuni obaveze.
Pravna savjetnica pri Akciji za socijalnu pravdu (ASP) Ines Mrdović za CIN-CG kaže da se prodaja tako vrijedne lokacije za samo 42 eura po kvadratu može ocijeniti klasičnom otimačinom državne imovine.

"Već deceniju i po kupac nije ispunio investicione obaveze, dok se jedan od vlasnika povezuje sa organizovanom kriminalnom grupom. Vlada bi trebalo da iskoristi Konvenciju Ujedinjenih nacija protiv korupcije, koja daje pravo državama da korupciju mogu smatrati relevantnim činiocem u postupku za poništenje ugovora ili drugog sličnog pravnog instrumenta. Ovaj štetni posao potrebno je staviti van pravnog prometa i pokrenuti pravnu proceduru za vraćanje lokacije u državno vlasništvo", rekla je Mrdović.

Crna Gora je Konvenciju ratifikovala 2006. godine.

Arza je u katastru upisana kao stambena zgrada od 430 kvadrata, stečena kupovinom. Tvrđava i zemljište, na atraktivnoj lokaciji uz more, je upisana na budvansku kompaniju RCG Invest u vlasništvu Rusa Vadima Ogorodova (50 odsto), dok po oko 16,6 odsto imaju Latinovići - Mirko, Olgica i Maja.

Beogradski biznismen Mirko Latinović je bio svjedok saradnik u više krivičnih postupaka koji su se vodili protiv organizovane kriminalne grupe u Budvi, na čijem je čelu bio funkcioner DPS-a Svetozar Marović, koji je bio na čelu Državne zajednice SCG u vrijeme rasprodaje vojne imovine i Arze. Latinović, koji posluje i u Rusiji, je u tužilaštvu priznao da je bio dio te kriminalne grupe.
Latinović je, odnosno njegovo preduzeće Tradeunique, bio partner Marovića u brojnim poslovima u Budvi, među kojima je i izgradnja TQ Plaze. Tim poslom Opština Budva oštećena je za oko 20 miliona eura. Nakon sporazuma potpisanih sa Specijalnim državnim tužilaštvom (SDT), na ime odštete od 19,5 miliona eura, Opštini Budva pripalo je 8.129 kvadrata prostora, uglavnom u nedovršenom dijelu.

SDT je 2015. blokiralo kompletnu imovinu Latinovića u Budvi za koju se sumnjalo da potiče od kriminala i nakon TQ Plaze, zabranjeno mu je raspolaganje i rezidencijalnim kompleksom od 36 vila iznad Svetog Stefana, poznatijim kao Rusko selo, kao i sa tri apartmana u Splendidu. Među blokiranom imovinom nije tvrđava Arza.

OGLAS NA TVRĐAVI POKRENUO VLADU

Na društvenim mrežama se u avgustu pojavio oglas za prodaju Arza, nekada u vlasništvu Vojske Jugoslavije, sa brojem telefona 069 757 542, istaknutim na tvrđavi. Korisnici društvenih mreža pitali su da li je Arza zajedno sa Mamulom na prodaju. Ostrvo Lastavica sa tvrđavom Mamula dato je 2015. godine u zakup na 45 godina, kompaniji Orascom egipatskog biznismena Samiha Savirisa, koji na dijelu poluostrva Luštica gradi turistički kompleks.

Informaciju o prodaji Arze prenijeli su i regionalni mediji, a neki su se pitali da li je to performans ili se radi o stvarnoj prodaji.

Reagovao je i ministar finansija i socijalnog staranja Milojko Spajić koji je na Twitteru napisao da mu se na dati broj telefona niko ne javlja.

,,Provjerićemo vlasništvo. Poslije decenija raspikućstva država bi trebalo da preuzme ovakva kulturna bogatstva i da ih valorizuje kako treba. I to će uraditi novcem koji ste vi građani preko računa sa QR kodovima finansirali", poručio je Spajić.
Zaštitnica imovinsko pravnih interesa Crne Gore Bojana Ćirović za CIN-CG je kazala da još nije dobila zahtjev za pokretanje spora u vezi sa vraćanjem tvrđave Arza u vlasništvo države.

Ines Mrdović navodi da je ugovor morao imati zaštitne klauzule, ali je i ovo na žalost prodato po obrascu po kojem se investitoru dozvoljava da se upiše na vrijednu lokaciju prije nego što realizuje investicioni program, pa ako ne dođe do potrebnog novca, pokušaće višestruko skuplje da je proda.

Iz Ministarstva finansija poručuju da se Spajić zalaže da, ako onaj kome je prodata ili data u zakup imovina države ne poštuje ugovorene obaveze i ne upravlja njome u interesu i na ponos Crne Gore, da se svi takvi slučajevi ispitaju i potom preduzmu aktivnosti u skladu sa utvrđenim stanjem.

,,U tom kontekstu, ministar je odgovorno reagovao na postavljeni transparent sa telefonskim brojem za prodaju tvrđave Arza i upozorio da su nedopustivi ovakvi i slični prizori, a nakon što sve bude utvrđeno odrediće se Vlada. Ovo nije bio prvi put da se pojavljuju oglasi za prodaju značajnog objekta koji ima karakteristike kulturno-istorijskog spomenika, a da bivša vlast nije uradila ništa u cilju njegove zaštite, posebno imajući u vidu da deceniju i po nema ulaganja i valorizacije", rekli su za CIN-CG iz Ministarstva.

OD 120 TVRĐAVA ZAŠTIĆENO SAMO PET

Da prethodna vlast nije zaštitila kulturno blago Crne Gore kažu i u NVO Expeditio i Upravi za zaštitu kulturnih dobara.

"Država je propustila da zaštiti, ne samo Arzu, već i mnoge druge tvrđave nastale u austrougarskom periodu. Od ukupno oko 120 tvrđava i vojnih objekata iz ovog perioda, koji su identifikovani na teritoriji Crne Gore, nedopustivo mali broj njih, samo pet, je zaštićeno kao kulturno dobro", kazali su za CIN-CG iz NVO Expeditio.

To su, kako su naveli, tvrđave Kosmač, Mamula i Goražda, kao i Forte Mare i Španjola koje su nastale ranije, ali su transformisane u austrougarskom periodu.

"Pitanje vlasništva nije ključno za zaštitu, jer kulturna dobra, kao valorizovani dio kulturne baštine od opšteg interesa, prema zakonu moraju da se štite bez obzira u čijem su vlasništvu", rekli su iz Expeditia.

V.d. direktora Uprave za zaštitu kulturnih dobara Mladen Zagarčanin za CIN-CG kaže da je problem što je nakon smjene vlasti u zaštiti kulturnih dobara zatečena situacija "koja teško da može da se objasni".

"Riječ je o tome da nam vrijeme za revalorizaciju kulturnih dobara ističe, a bez toga ne možemo da krenemo u proces valorizacije i stavljanja Arze (i drugih spomenika koji to zaslužuju) pod zaštitu", rekao je Zagarčanin koji je u julu ove godine imenovan za v.d. direktora Uprave.

Kazao je da ako stignu da završe revalorizaciju (ponovno procjenjivanje vrijednosti) uslijediće vrednovanje Arze i ona će dobiti status kulturnog dobra, a to će uraditi i za još nekoliko drugih značajnih fortifikacija i spomenika kulture.

VLASNIK SE OGRADIO, A OGLAS NA SAJTU NJEGOVE KOMPANIJE

Tvrđava Arza i pripadajuće zemljište prodaju se od 2019. kada se oglas prvi put pojavio na sajtovima agencija za nekretnine.

Oglas se više ne nalazi na sajtovima agencija za nekretnine, ali se može naći na internet stranici kompanije Montenegro Land, čiji je većinski vlasnik Vadim Ogorodov (78 odsto), jedan od vlasnika RCG Investa. Victor Kyalov ima 21,78 odsto. Ogorodov je bio izvršni direktor RCG Investa u vrijeme kupovine Arze.

Na sajtu Montenegro landa se nalazi broj telefona 069 757 542, koji je bio na istaknut na tvrđavi, a od kojeg se vlasnik Arze ogradio.

RCG Invest je nakon reakcije javnosti na novi oglas za prodaju tvrđave, u saopštenju naveo da osuđuje postupak "nepoznatih pojedinaca" koji su mimo njihovog znanja na austrougarsku tvrđavu Arza, na poluostrvu Luštica, postavili transparent sa brojem telefona.

"Odmah nakon što smo ujutru vidjeli da je neko postavio transparent, on je uklonjen. Smatramo da je posrijedi nečija provokacija, zato se kompanija RCG Invest ograđuje od ovakvih postupaka. Objavljivanjem fotografija na kojima se vidi broj telefona napravljena je šteta našoj kompaniji, zato i želimo javnost upoznati da mi nijesmo inicijatori", naveli su iz kompanije.

Iz Montenegro Landa nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG-a od kada se prodaje tvrđava Arza, u čije ime je prodaju i ima li interesovanja za kupovinu. Na pitanja nijesu odgovorili ni iz kompanije Tradeunique, koja je suvlasnik Arze.

Na sajtu piše da se zemljište površine 107.858 kvadrata (uključujući plažu i tvrđavu) prodaje za 26.964.500 eura ili 250 eura po kvadratu.

"Parcela je bila kupljena 2005. godine na međunarodnom tenderu, čijim uslovima je bilo predviđeno ciljno korišćenje teritorije – hotelski kompleks sa pet zvjezdica, sa individualnim vilama i jahting-klubom. Zemljište se nalazi u vlasništvu crnogorske kompanije. Idealno mjesto za smještaj turističkog kompleksa najviše kategorije sa vlastitom plažom, marinom za jahte i neophodnim objektima infrastrukture", navodi se u oglasu.

Na sajtu piše i da se projektom predviđa izgradnja hotela sa pet zvjezdica kapaciteta oko 200 soba, vlastitog jahting-kluba i keja.

"Na teritoriji se planira razmještaj nekoliko restorana, kafića i barova, spa-centara, sportskih objekata, bazena i tri plažne zone. Kao dopuna hotelu biće izgrađen kompleks apartmana od četiri do šest etaža i oko 30 vila", navodi se na sajtu, iako je planskom dokumentacijom predviđena manja izgradnja.

STUDIJA USVOJENA SEDAM GODINA NAKON TENDERA

Prema nezvaničnim informacijama CIN-CG, vlasnik još od 2005. godine nije mogao da sprovede investicioni program zbog nepostojanja planske dokumentacije, potrebne za podnošenje zahtjeva za građevinsku dozvolu.

Zemljište je kupljeno na međunarodnom tenderu 2005. i neodvojivi dio kupoprodajnog ugovora je investicioni program.

Članom 9 Ugovora se predviđa da je kupac dužan da u roku od 21 mjesec od dana dobijanja građevinske dozvole izvrši svoje obaveze, navedene u investicionom programu.

Međutim, prema nezvaničnim izvorima, Vlada nije stvorila uslove za pribavljanje građevinske dozvole, a da je javna rasprava o Prostornom planu posebne namjene morskog dobra završena 21. februara 2005. a tender je raspisan tri dana kasnije (24. februara) "što ukazuje na kontradiktornosti u sprovođenju tendera i lišavanja investitora mogućnosti da podnese inicijativu za unošenje investicionog programa u planski dokument".

Državna studija lokacije za sektor 34, kojem pripada Arza, donijeta je 2012. godine, sedam godina nakon tendera.

Od ukupne površine od 107.858 kvadratnih metara, izgradnja je predviđena samo na izdvojenim urbanističkom parcelama od 12.597 kvadrata sa koeficijentom izgrađenosti 0,8 (63 sobe sa 126 ležajeva) i od 8.936 kvadrata sa koeficijentom 0,4 (12 vila sa 72 ležaja), što je u cjelini višestruko manje od parametara investicionog programa.

U toku javne rasprave investitor je podnosio inicijative za izmjene i Studije lokacije i Prostornog plana obalnog poručja, ali su sve odbijene.

CIN-CG saznaje da kupac sada ponovo traži izmjenu planske dokumentacije.

Tvrđava Arza Studijom lokacije je zaštićena u dijelu očuvanja oblika, gabarita i rasporeda, kao i funkcionalna namjena kulturnog karaktera tvrđave.

RCG Investu je blokiran račun jer, prema nezvaničnim informacijama, Uprava javnih prihoda je obračunala porez na cjelokupno zemljište kao neizgrađeno građevinsko zemljište, uključujući parcele na kojima planskim dokumentom nije predviđena gradnja. Takođe, vlasnik objekta tokom 15 godina je o svom trošku očistio, održavao i čuvao objekat.

DRŽAVA DA ISKORISTI PRAVO PREČE KUPOVINE

Mladen Zagarčanin za CIN-CG kaže da se tvrđava Arza ne može prodati bez poštovanja zakonske procedure koja se odnosi na pravo preče kupovine.

Podsjeća da se Arza nalazi u okviru zaštićene okoline Prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora i da sve intervencije na tvrđavi moraju da se planiraju u saradnji sa Upravom za zaštitu kulturnih dobara.

Kaže da pod zaštitu treba staviti mnogo drugih vrijednih fortifikacija i spomenika, od praistorije do novog doba.

"Na primjer, srednjovjekovna utvrđenja Bihor i Soko grad, ili turska i austrougarska utvrđenjana na Golom brdu kod Sutomora, na Sutormanu, Vrmcu, Trojici i mnogo drugih. Ta spomenička blaga treba što prije valorizovati, a naravno tu je i još nekoliko izuzetnih spomenika kulture koji moraju da dobiju status kulturnog dobra", rekao je Zagarčanin.

Tvrđava Arza još odolijeva vremenu, mada se na njenom vrhu vidi da je kamenje počelo da se osipa. Do tvrđave se može doći, ali su njena vrata zaključana, kako bi se njena unutrašnjost sačuvala od neodgovornih posjetilaca, koji su ispisali grafite po spoljnim zidovima.

Prostor oko Arze je nenaseljen, a u blizini se nalazi popularna plaža Mirišta.

ARZA OTIŠLA U TOKU RASPRODAJE IMOVINE VOJSKE SCG

Kompleks Donja Arza sa tvrđavom, prodat je u septembru 2005. godine za 4.495.822 eura, a kupac je bio konzorcijum u sastavu: VEK (ZAO) Moskva – Akcionarska komercijalna banka, ZAO trust Koksokhimmontazh Moskva (u vlasništvu više ruskih građana), Tradeunique CG Budva i RCG Invest Herceg Novi.

U uvodnim napomenama ugovora navedeno je da je Zaključkom Vlade Crne Gore od 15. jula 2005. godine Fondu za reformu sistema odbrane Državne zajednice Srbija i Crna Gora ustupljena vojna nepokretnost Donja Arza radi prodaje.

Kupac je ubrzo nakon toga naljutio mještane postavljajući obezbjeđenje koje je nekoliko godina zabranjivalo slobodan prolaz putem, koji je državno vlasništvo, do plaža.

Na tom području više nema obezbjeđenja.

Prije prodaje Arza je očišćena od radioaktivnog otpada, nastalog od projektila sa osiromašenim uranijumom, koji su tokom NATO intervencije 1999. godine bačeni na to područje.

Ugovor o prodaji Arze potpisao je tadašnji ministar odbrane Prvoslav Davinić u ime Državne zajednice i direktor Fonda za reformu sistema odbrane Vladan Živulović. Predsjednik SCG i Vrhovnog savjeta odbrane tada je bio Svetozar Marović, koji je 2016. osuđen kao vođa kriminalne grupe za višemilionsku štetu po gradski budžet Budve. Posljednje četiri godine je Marović u bijegu, a njegovi advokati su saopštavali da se u Srbiji liječi od depresije.

Davinić je zbog afera u vezi sa tenderima za prodaju vojne imovine zajedničke države početkom septembra 2005. podnio ostavku, a bio je glavni okrivljeni u šest velikih sudskih afera: "Pancir", "Satelit", "Barkasa", nenamjensko trošenje budžeta, kupovine vojnih stanova i prodaje vojnog naoružanja. On je krajem 2020. godine oslobođen optužbi za zloupotrebu službenog položaja prilikom kupovine vojnih stanova i prodaje vojnog naoružanja.

NE ZNAJU GDJE JE NOVAC OD PRODAJE

Iz Ministarstva odbrane Crne Gore za CIN-CG su rekli da su, prema dokumentaciji kojom raspolažu, preko Fonda za reformu sistema odbrane SCG prodate vojne lokacije Glavati Muo i Platamuni u Kotoru, u Herceg Novom Klub Vojske, Donja Arza, Kabala for, Lazine for, Oskoruša for, Brežino, Ubojno i Marka Cara u Budvi Skočiđevojka, a u Podgorici sjeverni dio kasarne "Morača".
"Želimo da istaknemo da ne posjedujemo dokumentaciju formiranu u predmetima prodaje gore navedenih vojnih nepokretnosti, kao ni ugovore o kupoprodaji. Ministarstvo odbrane nije bilo nadležno da prati realizaciju ovih ugovora, te samim tim ne posjedujemo informacije o prihodima koji su ostvareni od njihove prodaje", rekli su iz Ministarstva odgovarajući na pitanje CIN-CG gdje su išle pare od prodaje vojne imovine.

NEKA DOBRA MOGU OSTATI NEZAŠTIĆENA

Zagarčanin je podsjetio da je shodno Zakonu o zaštiti kulturnih dobara ponovna procjena vrijednosti kulturnih dobara (revalorizacija) trebalo da se završi do avgusta 2013.
"Na osnovu predatih elaborata nijesu mogla da se urade rješenja o zaštiti (nije predato 388 elaborata), iako se tada likovalo da je revalorizacija uspješno završena i da je nakon potrošenih oko milion eura (a suma se nikada neće tačno znati) nije završena niti revalorizacija niti upis u centralni registar. Primjera radi od pokretnih kulturnih dobara upisana je samo ikona Bogorodice Filermose, i to skoro", navodi Zagarčanin.
Dopunom Zakona o zaštiti kulturnih dobara iz jula 2017. godine počela je nova revalorizacija oročena na pet godina. Rok za završetak je jul 2022. godine.
Zagarčanin kaže da je 2017. godine napravljen pokušaj da se iskoristi materijal iz prethodne revalorizacije, a rezultat su četiri revalorizovana spomenika kulture: Stari grad Bar sa čaršijom i podgrađem, Stari grad Ulcinj, Bedemi sa bastionima i Stari grad Budva i Sveti Stefan.
"Ako je zakonski revalorizacija počela avgusta 2010. prošlo je 11 godina, a sada je treba završiti za 11 mjeseci. Ako ne završimo revalorizaciju mi ćemo imati pravno nezaštićena kulturna dobra", upozorio je Zagarčanin.

CITADELU RAZMIJENILI PRIJE 30 GODINA

Da su bivšoj vlasti bili najvažniji lični interesi pokazuje i primjer srednjovjekovne tvrđave i kulturno-istorijskog spomenika Citadela u Starom gradu.
Citadelu je 1992. godine tadašnje savezno Ministarstvo odbrane, koje je bilo vlasnik srednjovjekovnog utvrđenja, odlučilo da razmijeni sa budvanskom kompanijom Imobilia, u vlasništvu Branka Ćupića, za stambene prostore u Tivtu od oko 700 kvadrata.
Sekretarijat za zaštitu imovine Opštine Budva nedavno je uputio zahtjev zaštitniku imovinsko pravnih interesa Crne Gore da hitno pokrene postupak poništenja ugovora.

Branko Ćupić je jedan od "pobjednika" tranzicije, kontroverzni biznismen koji se u javnosti pominje kao poslovni prijatelj Svetozara Marovića. Ćupić je vlasnik Iberostar hotelske grupe iz Budve, tri stare palate u Boki - "Tripković" u Dobroti i "Zmajević" i "Smekja" u Perastu, kao i brojnih drugih nekretnina na primorju.
Javnost nikada nije upoznata sa detaljima ugovora za Citadelu.

I tvrđava Lazaret u Petrovcu je prodata 2002. godine ruskim državljanima, koji su kupili i hotel "4. Jul", sadašnji Monte Casa. Lazaret je nacionalizovana imovina imućne petrovačke porodice Zuber, čiji potomci traže od države da im vrati oduzetu imovina.

Biljana MATIJAŠEVIĆ

Tvrđava se prodaje po cijeni od oko 26,9 miliona eura, šest puta više od iznosa za koji je prodata 2005. i to licima povezanim sa organizovanom kriminalnom grupom Svetozara Marovića. Vlada je najavila moguće kaznene procedure i pokretanje postupka zaštite imovine, što uključuje i raskide ugovora sa sadašnjim vlasnikom

U avgustu je istaknut oglas za prodaju stare austrougarske tvrđave Arza na Luštici, koja je u privatnom vlasništvu od 2005. godine, kada je tadašnji Fond za reformu sistema odbrane Državne zajednice Srbija i Crna Gora, prodao kao dio vojne imovine savezne države. Arza je samo jedna u nizu tvrđava koje se smatraju kulturnim dobrom, ali nebrigom bivše vlasti nijesu dobile taj status i nezaštićene su, a većina je prodata još za vrijeme Državne zajednice Srbija i Crna Gora.
Arza je prodata crnogorsko-ruskom konzorcijumu, koji je tada najavljivao da će na lokaciji izgraditi turistički kompleks, i investirati 100 miliona eura, ali umjesto da investiraju, do sada tamo ništa nije urađeno i vlasnici pokušavaju da je preprodaju.

Prema informacijama do kojih je došao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) tvrđava sa zemljištem (ukupne površine skoro 108 hiljada kvadrata) se prodaje po cijeni od oko 26,9 miliona eura, šest puta više od iznosa za koji je kupljena 2005. godine, kada je koštala nešto manje od 4,5 miliona eura.
Prema informacijama CIN-CG-a, kupac je to što nije ulagao pravdao time da je kasnila planska dokumentacija i da je, kada je usvojena Studija lokacije, smanjena dozvoljena površina za gradnju, u odnosu na predviđenu Investicionim planom, koji je odobren potpisivanjem kupoprodajnog ugovora.

Iz Ministarstva finansija su za CIN-CG rekli da svi u čijim je rukama blago države Crne Gore moraju da ga privedu namjeni i valorizuju, ili će se, u suprotnom, ići u moguće kaznene procedure, kao i pokretanje postupka zaštite imovine, što uključuje i raskide nerealizovanih ugovora.
Ugovor, međutim, ne sadrži raskidne klauzule, što znači da se država nije zaštitila u slučaju da investitor ne ispuni obaveze.
Pravna savjetnica pri Akciji za socijalnu pravdu (ASP) Ines Mrdović za CIN-CG kaže da se prodaja tako vrijedne lokacije za samo 42 eura po kvadratu može ocijeniti klasičnom otimačinom državne imovine.

"Već deceniju i po kupac nije ispunio investicione obaveze, dok se jedan od vlasnika povezuje sa organizovanom kriminalnom grupom. Vlada bi trebalo da iskoristi Konvenciju Ujedinjenih nacija protiv korupcije, koja daje pravo državama da korupciju mogu smatrati relevantnim činiocem u postupku za poništenje ugovora ili drugog sličnog pravnog instrumenta. Ovaj štetni posao potrebno je staviti van pravnog prometa i pokrenuti pravnu proceduru za vraćanje lokacije u državno vlasništvo", rekla je Mrdović.

Crna Gora je Konvenciju ratifikovala 2006. godine.

Arza je u katastru upisana kao stambena zgrada od 430 kvadrata, stečena kupovinom. Tvrđava i zemljište, na atraktivnoj lokaciji uz more, je upisana na budvansku kompaniju RCG Invest u vlasništvu Rusa Vadima Ogorodova (50 odsto), dok po oko 16,6 odsto imaju Latinovići - Mirko, Olgica i Maja.

Beogradski biznismen Mirko Latinović je bio svjedok saradnik u više krivičnih postupaka koji su se vodili protiv organizovane kriminalne grupe u Budvi, na čijem je čelu bio funkcioner DPS-a Svetozar Marović, koji je bio na čelu Državne zajednice SCG u vrijeme rasprodaje vojne imovine i Arze. Latinović, koji posluje i u Rusiji, je u tužilaštvu priznao da je bio dio te kriminalne grupe.
Latinović je, odnosno njegovo preduzeće Tradeunique, bio partner Marovića u brojnim poslovima u Budvi, među kojima je i izgradnja TQ Plaze. Tim poslom Opština Budva oštećena je za oko 20 miliona eura. Nakon sporazuma potpisanih sa Specijalnim državnim tužilaštvom (SDT), na ime odštete od 19,5 miliona eura, Opštini Budva pripalo je 8.129 kvadrata prostora, uglavnom u nedovršenom dijelu.

SDT je 2015. blokiralo kompletnu imovinu Latinovića u Budvi za koju se sumnjalo da potiče od kriminala i nakon TQ Plaze, zabranjeno mu je raspolaganje i rezidencijalnim kompleksom od 36 vila iznad Svetog Stefana, poznatijim kao Rusko selo, kao i sa tri apartmana u Splendidu. Među blokiranom imovinom nije tvrđava Arza.

OGLAS NA TVRĐAVI POKRENUO VLADU

Na društvenim mrežama se u avgustu pojavio oglas za prodaju Arza, nekada u vlasništvu Vojske Jugoslavije, sa brojem telefona 069 757 542, istaknutim na tvrđavi. Korisnici društvenih mreža pitali su da li je Arza zajedno sa Mamulom na prodaju. Ostrvo Lastavica sa tvrđavom Mamula dato je 2015. godine u zakup na 45 godina, kompaniji Orascom egipatskog biznismena Samiha Savirisa, koji na dijelu poluostrva Luštica gradi turistički kompleks.

Informaciju o prodaji Arze prenijeli su i regionalni mediji, a neki su se pitali da li je to performans ili se radi o stvarnoj prodaji.

Reagovao je i ministar finansija i socijalnog staranja Milojko Spajić koji je na Twitteru napisao da mu se na dati broj telefona niko ne javlja.

,,Provjerićemo vlasništvo. Poslije decenija raspikućstva država bi trebalo da preuzme ovakva kulturna bogatstva i da ih valorizuje kako treba. I to će uraditi novcem koji ste vi građani preko računa sa QR kodovima finansirali", poručio je Spajić.
Zaštitnica imovinsko pravnih interesa Crne Gore Bojana Ćirović za CIN-CG je kazala da još nije dobila zahtjev za pokretanje spora u vezi sa vraćanjem tvrđave Arza u vlasništvo države.

Ines Mrdović navodi da je ugovor morao imati zaštitne klauzule, ali je i ovo na žalost prodato po obrascu po kojem se investitoru dozvoljava da se upiše na vrijednu lokaciju prije nego što realizuje investicioni program, pa ako ne dođe do potrebnog novca, pokušaće višestruko skuplje da je proda.

Iz Ministarstva finansija poručuju da se Spajić zalaže da, ako onaj kome je prodata ili data u zakup imovina države ne poštuje ugovorene obaveze i ne upravlja njome u interesu i na ponos Crne Gore, da se svi takvi slučajevi ispitaju i potom preduzmu aktivnosti u skladu sa utvrđenim stanjem.

,,U tom kontekstu, ministar je odgovorno reagovao na postavljeni transparent sa telefonskim brojem za prodaju tvrđave Arza i upozorio da su nedopustivi ovakvi i slični prizori, a nakon što sve bude utvrđeno odrediće se Vlada. Ovo nije bio prvi put da se pojavljuju oglasi za prodaju značajnog objekta koji ima karakteristike kulturno-istorijskog spomenika, a da bivša vlast nije uradila ništa u cilju njegove zaštite, posebno imajući u vidu da deceniju i po nema ulaganja i valorizacije", rekli su za CIN-CG iz Ministarstva.

OD 120 TVRĐAVA ZAŠTIĆENO SAMO PET

Da prethodna vlast nije zaštitila kulturno blago Crne Gore kažu i u NVO Expeditio i Upravi za zaštitu kulturnih dobara.

"Država je propustila da zaštiti, ne samo Arzu, već i mnoge druge tvrđave nastale u austrougarskom periodu. Od ukupno oko 120 tvrđava i vojnih objekata iz ovog perioda, koji su identifikovani na teritoriji Crne Gore, nedopustivo mali broj njih, samo pet, je zaštićeno kao kulturno dobro", kazali su za CIN-CG iz NVO Expeditio.

To su, kako su naveli, tvrđave Kosmač, Mamula i Goražda, kao i Forte Mare i Španjola koje su nastale ranije, ali su transformisane u austrougarskom periodu.

"Pitanje vlasništva nije ključno za zaštitu, jer kulturna dobra, kao valorizovani dio kulturne baštine od opšteg interesa, prema zakonu moraju da se štite bez obzira u čijem su vlasništvu", rekli su iz Expeditia.

V.d. direktora Uprave za zaštitu kulturnih dobara Mladen Zagarčanin za CIN-CG kaže da je problem što je nakon smjene vlasti u zaštiti kulturnih dobara zatečena situacija "koja teško da može da se objasni".

"Riječ je o tome da nam vrijeme za revalorizaciju kulturnih dobara ističe, a bez toga ne možemo da krenemo u proces valorizacije i stavljanja Arze (i drugih spomenika koji to zaslužuju) pod zaštitu", rekao je Zagarčanin koji je u julu ove godine imenovan za v.d. direktora Uprave.

Kazao je da ako stignu da završe revalorizaciju (ponovno procjenjivanje vrijednosti) uslijediće vrednovanje Arze i ona će dobiti status kulturnog dobra, a to će uraditi i za još nekoliko drugih značajnih fortifikacija i spomenika kulture.

VLASNIK SE OGRADIO, A OGLAS NA SAJTU NJEGOVE KOMPANIJE

Tvrđava Arza i pripadajuće zemljište prodaju se od 2019. kada se oglas prvi put pojavio na sajtovima agencija za nekretnine.

Oglas se više ne nalazi na sajtovima agencija za nekretnine, ali se može naći na internet stranici kompanije Montenegro Land, čiji je većinski vlasnik Vadim Ogorodov (78 odsto), jedan od vlasnika RCG Investa. Victor Kyalov ima 21,78 odsto. Ogorodov je bio izvršni direktor RCG Investa u vrijeme kupovine Arze.

Na sajtu Montenegro landa se nalazi broj telefona 069 757 542, koji je bio na istaknut na tvrđavi, a od kojeg se vlasnik Arze ogradio.

RCG Invest je nakon reakcije javnosti na novi oglas za prodaju tvrđave, u saopštenju naveo da osuđuje postupak "nepoznatih pojedinaca" koji su mimo njihovog znanja na austrougarsku tvrđavu Arza, na poluostrvu Luštica, postavili transparent sa brojem telefona.

"Odmah nakon što smo ujutru vidjeli da je neko postavio transparent, on je uklonjen. Smatramo da je posrijedi nečija provokacija, zato se kompanija RCG Invest ograđuje od ovakvih postupaka. Objavljivanjem fotografija na kojima se vidi broj telefona napravljena je šteta našoj kompaniji, zato i želimo javnost upoznati da mi nijesmo inicijatori", naveli su iz kompanije.

Iz Montenegro Landa nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG-a od kada se prodaje tvrđava Arza, u čije ime je prodaju i ima li interesovanja za kupovinu. Na pitanja nijesu odgovorili ni iz kompanije Tradeunique, koja je suvlasnik Arze.

Na sajtu piše da se zemljište površine 107.858 kvadrata (uključujući plažu i tvrđavu) prodaje za 26.964.500 eura ili 250 eura po kvadratu.

"Parcela je bila kupljena 2005. godine na međunarodnom tenderu, čijim uslovima je bilo predviđeno ciljno korišćenje teritorije – hotelski kompleks sa pet zvjezdica, sa individualnim vilama i jahting-klubom. Zemljište se nalazi u vlasništvu crnogorske kompanije. Idealno mjesto za smještaj turističkog kompleksa najviše kategorije sa vlastitom plažom, marinom za jahte i neophodnim objektima infrastrukture", navodi se u oglasu.

Na sajtu piše i da se projektom predviđa izgradnja hotela sa pet zvjezdica kapaciteta oko 200 soba, vlastitog jahting-kluba i keja.

"Na teritoriji se planira razmještaj nekoliko restorana, kafića i barova, spa-centara, sportskih objekata, bazena i tri plažne zone. Kao dopuna hotelu biće izgrađen kompleks apartmana od četiri do šest etaža i oko 30 vila", navodi se na sajtu, iako je planskom dokumentacijom predviđena manja izgradnja.

STUDIJA USVOJENA SEDAM GODINA NAKON TENDERA

Prema nezvaničnim informacijama CIN-CG, vlasnik još od 2005. godine nije mogao da sprovede investicioni program zbog nepostojanja planske dokumentacije, potrebne za podnošenje zahtjeva za građevinsku dozvolu.

Zemljište je kupljeno na međunarodnom tenderu 2005. i neodvojivi dio kupoprodajnog ugovora je investicioni program.

Članom 9 Ugovora se predviđa da je kupac dužan da u roku od 21 mjesec od dana dobijanja građevinske dozvole izvrši svoje obaveze, navedene u investicionom programu.

Međutim, prema nezvaničnim izvorima, Vlada nije stvorila uslove za pribavljanje građevinske dozvole, a da je javna rasprava o Prostornom planu posebne namjene morskog dobra završena 21. februara 2005. a tender je raspisan tri dana kasnije (24. februara) "što ukazuje na kontradiktornosti u sprovođenju tendera i lišavanja investitora mogućnosti da podnese inicijativu za unošenje investicionog programa u planski dokument".

Državna studija lokacije za sektor 34, kojem pripada Arza, donijeta je 2012. godine, sedam godina nakon tendera.

Od ukupne površine od 107.858 kvadratnih metara, izgradnja je predviđena samo na izdvojenim urbanističkom parcelama od 12.597 kvadrata sa koeficijentom izgrađenosti 0,8 (63 sobe sa 126 ležajeva) i od 8.936 kvadrata sa koeficijentom 0,4 (12 vila sa 72 ležaja), što je u cjelini višestruko manje od parametara investicionog programa.

U toku javne rasprave investitor je podnosio inicijative za izmjene i Studije lokacije i Prostornog plana obalnog poručja, ali su sve odbijene.

CIN-CG saznaje da kupac sada ponovo traži izmjenu planske dokumentacije.

Tvrđava Arza Studijom lokacije je zaštićena u dijelu očuvanja oblika, gabarita i rasporeda, kao i funkcionalna namjena kulturnog karaktera tvrđave.

RCG Investu je blokiran račun jer, prema nezvaničnim informacijama, Uprava javnih prihoda je obračunala porez na cjelokupno zemljište kao neizgrađeno građevinsko zemljište, uključujući parcele na kojima planskim dokumentom nije predviđena gradnja. Takođe, vlasnik objekta tokom 15 godina je o svom trošku očistio, održavao i čuvao objekat.

DRŽAVA DA ISKORISTI PRAVO PREČE KUPOVINE

Mladen Zagarčanin za CIN-CG kaže da se tvrđava Arza ne može prodati bez poštovanja zakonske procedure koja se odnosi na pravo preče kupovine.

Podsjeća da se Arza nalazi u okviru zaštićene okoline Prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora i da sve intervencije na tvrđavi moraju da se planiraju u saradnji sa Upravom za zaštitu kulturnih dobara.

Kaže da pod zaštitu treba staviti mnogo drugih vrijednih fortifikacija i spomenika, od praistorije do novog doba.

"Na primjer, srednjovjekovna utvrđenja Bihor i Soko grad, ili turska i austrougarska utvrđenjana na Golom brdu kod Sutomora, na Sutormanu, Vrmcu, Trojici i mnogo drugih. Ta spomenička blaga treba što prije valorizovati, a naravno tu je i još nekoliko izuzetnih spomenika kulture koji moraju da dobiju status kulturnog dobra", rekao je Zagarčanin.

Tvrđava Arza još odolijeva vremenu, mada se na njenom vrhu vidi da je kamenje počelo da se osipa. Do tvrđave se može doći, ali su njena vrata zaključana, kako bi se njena unutrašnjost sačuvala od neodgovornih posjetilaca, koji su ispisali grafite po spoljnim zidovima.

Prostor oko Arze je nenaseljen, a u blizini se nalazi popularna plaža Mirišta.

ARZA OTIŠLA U TOKU RASPRODAJE IMOVINE VOJSKE SCG

Kompleks Donja Arza sa tvrđavom, prodat je u septembru 2005. godine za 4.495.822 eura, a kupac je bio konzorcijum u sastavu: VEK (ZAO) Moskva – Akcionarska komercijalna banka, ZAO trust Koksokhimmontazh Moskva (u vlasništvu više ruskih građana), Tradeunique CG Budva i RCG Invest Herceg Novi.

U uvodnim napomenama ugovora navedeno je da je Zaključkom Vlade Crne Gore od 15. jula 2005. godine Fondu za reformu sistema odbrane Državne zajednice Srbija i Crna Gora ustupljena vojna nepokretnost Donja Arza radi prodaje.

Kupac je ubrzo nakon toga naljutio mještane postavljajući obezbjeđenje koje je nekoliko godina zabranjivalo slobodan prolaz putem, koji je državno vlasništvo, do plaža.

Na tom području više nema obezbjeđenja.

Prije prodaje Arza je očišćena od radioaktivnog otpada, nastalog od projektila sa osiromašenim uranijumom, koji su tokom NATO intervencije 1999. godine bačeni na to područje.

Ugovor o prodaji Arze potpisao je tadašnji ministar odbrane Prvoslav Davinić u ime Državne zajednice i direktor Fonda za reformu sistema odbrane Vladan Živulović. Predsjednik SCG i Vrhovnog savjeta odbrane tada je bio Svetozar Marović, koji je 2016. osuđen kao vođa kriminalne grupe za višemilionsku štetu po gradski budžet Budve. Posljednje četiri godine je Marović u bijegu, a njegovi advokati su saopštavali da se u Srbiji liječi od depresije.

Davinić je zbog afera u vezi sa tenderima za prodaju vojne imovine zajedničke države početkom septembra 2005. podnio ostavku, a bio je glavni okrivljeni u šest velikih sudskih afera: "Pancir", "Satelit", "Barkasa", nenamjensko trošenje budžeta, kupovine vojnih stanova i prodaje vojnog naoružanja. On je krajem 2020. godine oslobođen optužbi za zloupotrebu službenog položaja prilikom kupovine vojnih stanova i prodaje vojnog naoružanja.

NE ZNAJU GDJE JE NOVAC OD PRODAJE

Iz Ministarstva odbrane Crne Gore za CIN-CG su rekli da su, prema dokumentaciji kojom raspolažu, preko Fonda za reformu sistema odbrane SCG prodate vojne lokacije Glavati Muo i Platamuni u Kotoru, u Herceg Novom Klub Vojske, Donja Arza, Kabala for, Lazine for, Oskoruša for, Brežino, Ubojno i Marka Cara u Budvi Skočiđevojka, a u Podgorici sjeverni dio kasarne "Morača".
"Želimo da istaknemo da ne posjedujemo dokumentaciju formiranu u predmetima prodaje gore navedenih vojnih nepokretnosti, kao ni ugovore o kupoprodaji. Ministarstvo odbrane nije bilo nadležno da prati realizaciju ovih ugovora, te samim tim ne posjedujemo informacije o prihodima koji su ostvareni od njihove prodaje", rekli su iz Ministarstva odgovarajući na pitanje CIN-CG gdje su išle pare od prodaje vojne imovine.

NEKA DOBRA MOGU OSTATI NEZAŠTIĆENA

Zagarčanin je podsjetio da je shodno Zakonu o zaštiti kulturnih dobara ponovna procjena vrijednosti kulturnih dobara (revalorizacija) trebalo da se završi do avgusta 2013.
"Na osnovu predatih elaborata nijesu mogla da se urade rješenja o zaštiti (nije predato 388 elaborata), iako se tada likovalo da je revalorizacija uspješno završena i da je nakon potrošenih oko milion eura (a suma se nikada neće tačno znati) nije završena niti revalorizacija niti upis u centralni registar. Primjera radi od pokretnih kulturnih dobara upisana je samo ikona Bogorodice Filermose, i to skoro", navodi Zagarčanin.
Dopunom Zakona o zaštiti kulturnih dobara iz jula 2017. godine počela je nova revalorizacija oročena na pet godina. Rok za završetak je jul 2022. godine.
Zagarčanin kaže da je 2017. godine napravljen pokušaj da se iskoristi materijal iz prethodne revalorizacije, a rezultat su četiri revalorizovana spomenika kulture: Stari grad Bar sa čaršijom i podgrađem, Stari grad Ulcinj, Bedemi sa bastionima i Stari grad Budva i Sveti Stefan.
"Ako je zakonski revalorizacija počela avgusta 2010. prošlo je 11 godina, a sada je treba završiti za 11 mjeseci. Ako ne završimo revalorizaciju mi ćemo imati pravno nezaštićena kulturna dobra", upozorio je Zagarčanin.

CITADELU RAZMIJENILI PRIJE 30 GODINA

Da su bivšoj vlasti bili najvažniji lični interesi pokazuje i primjer srednjovjekovne tvrđave i kulturno-istorijskog spomenika Citadela u Starom gradu.
Citadelu je 1992. godine tadašnje savezno Ministarstvo odbrane, koje je bilo vlasnik srednjovjekovnog utvrđenja, odlučilo da razmijeni sa budvanskom kompanijom Imobilia, u vlasništvu Branka Ćupića, za stambene prostore u Tivtu od oko 700 kvadrata.
Sekretarijat za zaštitu imovine Opštine Budva nedavno je uputio zahtjev zaštitniku imovinsko pravnih interesa Crne Gore da hitno pokrene postupak poništenja ugovora.

Branko Ćupić je jedan od "pobjednika" tranzicije, kontroverzni biznismen koji se u javnosti pominje kao poslovni prijatelj Svetozara Marovića. Ćupić je vlasnik Iberostar hotelske grupe iz Budve, tri stare palate u Boki - "Tripković" u Dobroti i "Zmajević" i "Smekja" u Perastu, kao i brojnih drugih nekretnina na primorju.
Javnost nikada nije upoznata sa detaljima ugovora za Citadelu.

I tvrđava Lazaret u Petrovcu je prodata 2002. godine ruskim državljanima, koji su kupili i hotel "4. Jul", sadašnji Monte Casa. Lazaret je nacionalizovana imovina imućne petrovačke porodice Zuber, čiji potomci traže od države da im vrati oduzetu imovina.

Biljana MATIJAŠEVIĆ

Reporting Diversity Network 2.0 is inviting CSOs; grass-root activists; human rights defenders; journalists; editors; to attend the Reporting Diversity training of trainers. The training will take place in Belgrade, between 11-13 November and will gather 30 participants from across the Western Balkans.

The organisers will ensure all necessary epidemiological measures are followed.

The participants will gain skills that will help them be more inclusive of minorities’ points of views; recognise hate speech and divisive narratives, its manifestations and be able to counter them. The three-day workshop will focus on three set of skills: campaigning, advocacy, and legal action.

The Reporting Diversity Network 2.0 aims to introduce and establish new practices of counteracting divisive media messages by providing alternative responses, demanding reaction (by the media, civil society, and/or authorities) and publicly exposing perpetrators.

This workshop is designed to equip participants with capacities, channels, resources, and methods to engage more effectively and actively and make countering irresponsible and often illegal behaviour of actors in media sphere part of their regular practice in upholding human rights, rule of law and democracy standards in the region. This entails better-informed and substantiated CSO advocacy actions aimed at achieving policy influence, but also at alternating public perceptions of irresponsible media behaviour through effective campaigns. For these reasons exactly, the Reporting Diversity ToT will focus on increasing participant's traditional and social media campaigning skills as well as advocacy skills.

All travel and accommodation costs will be covered by organisers. In case you have some specific requests related to travel and/or accommodation please let us know in advance in the comments section.

Please note that, in order to secure safe environment, each participant will be required to have proof of vaccination or a negative PCR test.

To apply, please fill in this form before October 24. Selected participants will be notified by October 29.

Reporting Diversity Network 2.0 is established by the Media Diversity Institute, Center for Investigative Journalism Montenegro, Center for Investigative Journalism Bosnia and Herzegovina, South East European Network for Profesionalization of Media, Albanian Media Institute, Institute for Communication Studies, Media Diversity Institute Western Balkans and Kosovo 2.0.

The network is established as part of the 4-year project funded by the European Union. Balkan Trust for Democracy, a project by the German Marshall Fund of the United States, and the Royal Norwegian Embassy in Belgrade.

Reporting Diversity Network 2.0 is inviting CSOs; grass-root activists; human rights defenders; journalists; editors; to attend the Reporting Diversity training of trainers. The training will take place in Belgrade, between 11-13 November and will gather 30 participants from across the Western Balkans. The organisers will ensure all necessary epidemiological measures are followed. The participants will gain skills that will help them be more inclusive of minorities’ points of views; recognise hate speech and divisive narratives, its manifestations and be able to counter them. The three-day workshop will focus on three set of skills: campaigning, advocacy, and legal action. The Reporting Diversity Network 2.0 aims to introduce and establish new practices of counteracting divisive media messages by providing alternative responses, demanding reaction (by the media, civil society, and/or authorities) and publicly exposing perpetrators. This workshop is designed to equip participants with capacities, channels, resources, and methods to engage more effectively and actively and make countering irresponsible and often illegal behaviour of actors in media sphere part of their regular practice in upholding human rights, rule of law and democracy standards in the region. This entails better-informed and substantiated CSO advocacy actions aimed at achieving policy influence, but also at alternating public perceptions of irresponsible media behaviour through effective campaigns. For these reasons exactly, the Reporting Diversity ToT will focus on increasing participant's traditional and social media campaigning skills as well as advocacy skills. All travel and accommodation costs will be covered by organisers. In case you have some specific requests related to travel and/or accommodation please let us know in advance in the comments section. Please note that, in order to secure safe environment, each participant will be required to have proof of vaccination or a negative PCR test. To apply, please fill in this form before October 24. Selected participants will be notified by October 29. Reporting Diversity Network 2.0 is established by the Media Diversity Institute, Center for Investigative Journalism Montenegro, Center for Investigative Journalism Bosnia and Herzegovina, South East European Network for Profesionalization of Media, Albanian Media Institute, Institute for Communication Studies, Media Diversity Institute Western Balkans and Kosovo 2.0. The network is established as part of the 4-year project funded by the European Union. Balkan Trust for Democracy, a project by the German Marshall Fund of the United States, and the Royal Norwegian Embassy in Belgrade.

Status Kotora na listi svjetske baštine zbog pretjetrane urbanizacije mogao bi biti ugrožen, a nadležni tvrde da je zabrana gradnje nepotrebna 

Organizacija Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO) preporučila je Crnoj Gori da zabrani gradnju na prostoru zaštićenog područja u Bokokotorskom zalivu, dok se ne završe Prostorno urbanistički plan (PUP) Kotora i izmijeni Menadžment plan, ali Vlada ipak nije produžila moratorijum na gradnju u decembru prošle godine.

Tada je, prema saznanjima Centra za istraživačko novinarstvo (CIN-CG), istekla odluka po kojoj je bila zabranjena gradnja u dijelu zaliva, koji je od 1979. godine pod zaštitom UNESCO-a.

Moratorijum na gradnju u tom području uveden je u martu 2017. godine, zbog višegodišnjih upozorenja UNESCO-a da bi Kotor mogao biti skinut sa liste zaštićenih područja, upravo zbog pretjerane devastacije prostora.

Prethodna Vlada je, u septembru prošle godine, usvojila PUP Kotora, ali se i dalje ne nazire kraj izrade Menadžment plana, kojim taj PUP treba da profunkcioniše u praksi.

Ni Savjet za upravljanje prirodnim i kulturno-istorijskim područjem Kotora, na čijem je čelu predsjednik opštine Kotor Vladimir Jokić, ne funkcioniše. Savjet bi trebalo da upravlja zeštićenim područjem Boke. Nakon promjene vlasti na državnom nivou, i dalje se čekaju nova imenovanja u tom tijelu, a o radu Savjeta nema nikakvih dostupnih informacija na sajtu opštine Kotor.

Iz nadležnih ministarstava i kotorske opštine za CIN-CG kažu da je UNESCO dao saglasnost na novi PUP, te da zbog toga nije ni produžen moratorijum na gradnju.

U nevladinom sektoru, međutim, ocjenjuju da je moratorijum morao biti na snazi, dok se ne izmijeni Menadžment plan, ali i da je novi PUP „izuzetno loš planski dokument“.

Izrada novog plana trajala je 12 godina, a Zakon o planiranju i izgradnji objekata koji reguliše ovu oblast je od tada promijenjen tri puta.

Ni taj novi planski dokument, međutim, ne može da spriječi gradnju onih koji su prije njegovog usvajanja dobili dozvolu, odnosno prijavili gradnju nekog objekta.

Tako ni moratorijum nije spriječio uništavanje zaštićenog ambijenta, jer se nije mogla zabraniti gradnja nečega što je „aminovano“ prije stupanja na snagu odluke o zabrani gradnje.

Tako je izgrađena plaža u Dobroti, a nastavljena je i gradnja luksuznog hotela i turističkog naselja u vlasništvu Edina Kolarevića, sestrića predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića. 

Gradnja tog kompleksa izazvala je veliko negodovanje u Boki, jer je hotel podignut na mjestu jedne od rijetkih preostalih većih zelenih površina uz more u Dobroti, kada je posječena stoljetna hrastova šuma.

Vlasti su dozvolile i „rehabilitaciju kupališta“ koje je nekad bila manja drvena platforma na betonskim stubovima, a sada je nasuta plaža u dužini od oko 110 metara.

Iz Centra za održivi prostorni razvoj EXPEDITIO ističu da su zbog prekomjerne i neadekvatne urbanizacije potpuno devastirani djelovi ovog izuzetnog pejzaža, a najočigledniji primjeri tvde su Kostanjica i Dobrota. „Nažalost, prekomjerna i neadekvatna urbanizacija je i dalje u toku“, kaže arhitektica Biljana Gligorić, iz EXPEDITIO.

UNESCO čeka do kraja iduće godine

U izvještaju UNESCO-a, iz jula ove godine navodi se da bi ažurirani Menadžment plan upravljanja trebalo da uključi preporuke misije iz 2018. godine „tako da postane potpuno operativan instrument za efikasno upravljanje cjelokupnom imovinom i njenom tampon zonom”.

Takođe se traži da do 1.decembra 2022. država dostavi izvještaj o stanju očuvanja kulturnog dobra i sprovođenju preporuka UNESCO-a.

Ta organizacija je, u detaljnom izvještaju misije Centra za kulturnu baštinu UNESCO-a iz 2018. naglasila da moratorijum na novu izgradnju treba održavati do usvajanja prostornog plana i izmjene Menadžment plana, koje bi trebalo raditi paralelno i „koji će identifikovati ograničeni potencijal održive gradnje bez dodatnog negativnog uticaja”. 

Tada su preporučili i da se odustane od gradnje mosta na Verigama, novih puteva u Mulu, Prčanju, Stolivu i Kostanjici; da se izmijeni ili otkaže zaobilaznica za Risan i duga obilaznica za Kotor i Dobrotu; da se poništi urbanizacija u Morinju; da se ne gradi turističko selo u Glavatima; da se ograniči buduća gradnja u Mulu, Prčanju i Stolivu, ali i na južnoj strani tivatskog i hercegnovskog zaliva; da se ne gradi između Ljute i Dobrote, ali ni u Glavatima i Morinju.

Predstavnici misje su tada naglasili da su loše posljedice po zaštićeno područje istaknute posebno gradnjom u Kostanjici, realizovanim prijedlozima o lokaciji Autokamp u Dobroti i prijedlogom za Turističko selo u Glavatima – u Prčanju.

„Da bi dobro ostalo upisano na Listu svjetske baštine potrebna je drastična akcija, u najmanju ruku da Glavati i Morinj ostanu neizgrađeni”, upozorili su 2018. iz UNESCO-a.

Plan neće riješiti goruće probleme

Zaštićeni prostor Boke obuhvata jugoistočni dio zaliva od 14.600 hektara i tampon zonu od 36.491 hektara i prostire se na četiri opštine - kotorsku, tivatsku, hercegnovsku i cetinjsku.

Inžinjerka arhitekture i članica EXPEDITIO Aleksandra Kapetanović za CIN-CG ističe da, osim preporuke da se ova dva plana urade paralelno, nijesu poštovane ni preporuke da nema urbanizacije strmih padina, da nova gradnja treba da bude niske gustine, ali i da je potrebno razviti plan integrisanog saobraćaja za područje Boke.

„Iako je, na osnovu preporuka, zaobilaznica Kotor-Dobrota koja je bila u nacrtu PUP-a uklonjena, planom se i dalje predviđa urbanizacija velikog kapaciteta za područje Dobrote“, navodi Kapetanović.

Biljana Gligorić ocjenjuje i da je problem kod novog PUP-a to što značajno odstupa od standarda dobrih planerskih dokumenata „kako u svojoj strukturi koja otežava njegovo čitanje i tumačenje, zatim u nejasnim i neutemeljenim odrednicama koje u praksi bivaju teško sprovodljive ili nelogične“.

„U pitanju je dokument čiji vodeći planer nema iskustva u izradi ovih kompleksnih dokumenata“, ističe ona.

Iz EXPEDITIO ocjenjuju i da PUP nije dokument koji će značajno doprinijeti razvoju zaštićenog područja, niti će donijeti razrešjenje gorućih problema - saobraćajnog kolapsa, pretjerane urbanizacije i nepostojanja kvalitetnih novih, javnih sadržaja. „Sve što je rađeno je uglavnom bilo da bi se poštovala forma prema UNESCO-u. Suštinske aktivnosti nijesu sprovedene. Menadžmet plan je morao da bude mnogo ranije usvojen i ozbiljno i efikasno primenjivan”.

Krekić: Moratorijum je trenutno nepotreban

Arhitekta Mladen Krekić, koji je bio glavni planer novog PUP-a, priznaje da je taj dokument trebalo raditi paralelno sa Menadžment planom. Međutim, ističe da je danas gradnja u području Kotora nemoguća, dok se ne donese i taj plan.

Da li je baš tako? Gradi se ipak, potvrđuje Krekić i tamo gdje su dozvole izdate prije donošenja PUP-a, kada je u pitanju rekonstrukcija, kao i gradnja objekata koji su prošli Procjenu uticaja na baštinu (HIA).

„Moratorijum je trenutno nepotreban, jer nema logike da se blokira rekonstrukcija i gradnja objekata koji su prošli HIA. Svakako se mora raditi u skladu sa ambijentalnim prostorom“, ističe Krekić.

Krekić ocjenjuje da su novim kotorskim PUP-om poštovane skoro sve preporuke UNESCO-a, te da je ta organizacija dala saglasnost na ovaj plan.

On objašnjava da je dosta toga dovedeno u red. Nema više gradnje velike gustine stanova. Može da se gradi samo prizemlje, jedna etaža i potkrovlje. Ističe da su fiksirane visinske kvote.

„Radikalno sam smanjio svu gradnju, to se odnosi i na cijelu bafer zonu, strategija je bila minimalno povećavati građevinsko zemljište samo tamo gdje je neophodno, smanjiti gradnju stanova“, pojašnjava on.

Menadžment plan kasni zbog politike i korone

Iz Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) i Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma (MEPG) za CIN-CG potvrđuju da je u decembru prošle godine istekao rok važenja odluke o zabrani gradnje u Kotoru.

U MEPG se pozivaju na Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata, prema kome je zabrana građenja vezana za izradu planskog dokumenta.

I oni objašnjavaju da odluka o zabrani gradnje nije produžavana, jer je u međuvremenu usvojen PUP Kotora, koji je u skladu sa preporukama UNESCO-a.

Stavljena je van snage, dodaju, prostorno planska dokumentacija koja nije bila usklađena sa novim planom u pogledu namjena površina i planiranih kapaciteta za izgradnju.

„Na ovaj način smanjeno je građevinsko područje, a samim tim smanjen je pritisak na Bokokotorski zaliv”, naglašava se iz tog ministarstva.

Predsjednik opštine Kotor Vladimir Jokić ocjenjuje da su stvoreni svi preduslovi da se taj prostor trajno zaštiti, a da se u isto vrijeme omogući njegov kontrolisani i održivi razvoj.

Menadžment plan je, dodaje Jokić, u procesu izrade i kada bude završen biće poslat na mišljenje UNESCO-u.

„Uprava za zaštitu kulturnih dobara izdaje uslove za manje projekte, a za svaki veći projekat UNESCO-a posredstvom HIA studije daje saglasnost”, objašnjava Jokić.

On ističe da, s obzirom na epidemiološku situaciju koja je pratila ovu godinu, grupa za izradu Menadžment plana nije sastajala uživo, već je obavljala online konsultacije, ali se sastanak očekuje u najskorijem roku.

Iz MPNKS, međutim, priznaju da je UNESCO preporučio zabranu gradnje do usvajanja izmijenjenog Menadžment plana.

„Zbog političkih promjena na lokalnom i nacionalnom nivou, ali i poštovanja mjera usljed novonastale situacije izazvane virusom COVID-19 u više navrata proces rada je zaustavljan”, pojašnjavaju iz MPNKS.

Kapetanović, koja je i članica radne grupe za izradu Menadžment plana, podsjeća da se u proces revizije tog plana krenulo u martu 2019. godine i da su tada aktivnosti bile intezivne, ali su zaustavljene više puta nakon promjene opštinskih vlasti.

Ona je, u februaru prošle godine, dala ostavku na članstvo u Savjetu za upravljanje, u kom je bila kao predstavnica nevladinih organizacija, uz obrazloženje da je došlo do alarmantnog pogoršanja stanja na zaštićenom području, da je Savjet neefikasan, kao i zbog odluke bivše Vlade da razriješi pet članova tog Savjeta koji su bili stručnjaci iz oblasti zaštite kulturne baštine.

Kapetanović naglašava da se u praksi pokazalo da Savjet postoji samo kao forma, ali da u suštini nema nikakvog uticaja na procese koji se dešavaju u Kotoru. Ističe i da je transparentnost rada Savjeta pogoršana, te da informacije nijesu javno dostupne.

„Iako je u Poslovniku navedeno da je rad Savjeta javan, i da će zapisnici, i sva ostala dokumenta koje usvaja Savjet biće postavljana na sajtu Opštine Kotor, najkasnije 7 dana nakon njihovog usvajanja”, podsjeća ona.

Neophodno je, kaže ona, da Savjet dobije daleko značajniju ulogu u svim procesima koji se tiču razvoja i planiranja prostora Opštine Kotor.

Prema podacima iz kotorske opštine, 27 prijava gradnje podnijeto je prije usvajanja PUP-a, koje su po zakonu morale biti odobrene. Neke od tih dozvola, u koje je CIN-CG imao uvid, predviđaju izgradnju turističkog naselja u Risnu i petospratne zgrade u Dobroti. Predstavnici nevladinog sektora smatraju da bi ti projekti mogli dodatno ugroziti Boku.

Nema više gradnje u Kostanjici, tužilaštvo izviđa Jokića

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pokrenulo je izviđaj protiv Vladimira Jokića, predsjednika opštine Kotor i to zato što je zaustavio gradnju u Kostanjici. 

UNESCO je slučaj Kostanjice ranije prepoznao kao najdrastičniji primjer bahatog odnosa prema zaštićenom području i neadekvatnog odgovora institucija, jer je vizura Perasta sa Gospom od Škrpjela i Sv. Đorđem trajno narušena. A to je bio jedan od prepoznatljivih pejzaža Crne Gore i Boke.

Predmet protiv Jokića je kasnije ustupljen Osnovnom tužilaštvu u Kotoru, koje utvrđuje da li je on neizdavanjem dozvola za nastavak gradnje u Kostanjici počinio krivično djelo nesavjestan rad u službi, iako je i glavni planer Mladen Krekić izričit da na tom lokalitetu ne bi više smjelo da se gradi.

I dok tužilaštvo izviđa Jokića što nije dopustio da se nastavi devastacija Kostanjice, nema postupaka zbog loših planova i onih koji su dozvolili da djelovi Boke sve više liče na Budvu.

Jokić za CIN-CG ocjenjuje da je u pitanju politički proces „u kojem je trebalo progoniti onoga koji je štitio prostor i javni interes da bi se sačuvali interesi offshore kompanija iza kojih stoje ljudi iz bivše crnogorske vlasti”.

Pozvao je SDT da pokrenu proces protiv Branimira Gvozdenovića, bivšeg ministra održivog razvoja i turizma i sa njim povezanim licima, kao i offshore kompanija iza kojih se kriju ljudi iz Crne Gore.

„Imaju sasvim dovoljno dokaza za pokretanje postupka protiv Gvozdenovića koji je svjesno izdao nezakonitu saglasnost na te planove”, ocijenio je predsjednik kotorske opštine.

Investitor A-Y Montenegro, čiji je osnivač offshore kompaija A-Y Kostanjica Limited sa Kanalaskih ostrva, podnio je krivičnu prijavu protiv Jokića i njegovih saradnika u Opštini zbog zloupotrebe službenog položaja. „U radnjama određenih službenih lica Opštine Kotor eventualno se stiču elementi bića krivičnog djela nesavjestan rad u službi”, rekli su za CIN-CG iz SDT-a. Iz kotorskog tužilaštva su istakli da je predmet još u fazi izviđaja.

Za nesavjestan rad u službi predviđena je zatvorska kazna od šest mjeseci do pet godina. „S obzirom na to da smo postupali u svemu zakonito, očekujem da će i ODT ubrzo odbaciti sve navode kao neosnovane”, rekao je Jokić.

Investitor A-Y Montenegro je zahtjev za još osam građevinskih dozvola za gradnju dodatnih gotovo devet hiljada kvadratnih metara u Kostanjici podnio u vremenu između proglašavanja moratorijuma i njegovog stupanja na snagu.

Dva turistička kompleksa u Kostanjici, koja su potpuno devastirala ambijentalnu cjelinu, realizovana su dok je na čelu kotorske opštine bila Marija Ćatović iz Demokratske partije socijalista (DPS). Saglasnost za sporni plan za Kostanjicu iz 2009. godine i njegove izmjene iz 2013. godine, dao je Branimir Gvozdenović koji je tada bio ministar uređenja prostora i zaštite životne sredine.

Tadašnji Regionalni institut za zaštitu kulturnih spomenika, čija je direktorka bila Ružica Ivanović i Ministarstvo kulture na čelu sa Branislavom Mićunovićem dali su negativno mišljenje na plan za Kostanjicu, ali uveliko nakon isteka zakonskog roka, pa njihova mišljenja nijesu imala nikakvu snagu.

Prema podacima iz centralnog registra privrednih subjekata (CRPS) nije jasno ko je stvarni vlasnik kompleksa u Kostanjici, jer se on krije iza offshore kompanije. 

Ustavni sud je odbacio predlog za pokretanje ocjene ustavnosti i zakonitosti DUP-a Kostanjica sa obrazloženjem da ne može da odlučuje o zakonima koji su prestali da važe.

„Formalitet Ustavnog suda ne vodi zaštiti javnog interesa, ne samo u ovom predmetu već i u sličnim slučajevima. Bitno je naglasiti da je DUP Kostanjica stavljen van snage donošenjem PUP-a Kotor”, naglašava Jokić.

  Maja Boričić

Status Kotora na listi svjetske baštine zbog pretjetrane urbanizacije mogao bi biti ugrožen, a nadležni tvrde da je zabrana gradnje nepotrebna 

 

Organizacija Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO) preporučila je Crnoj Gori da zabrani gradnju na prostoru zaštićenog područja u Bokokotorskom zalivu, dok se ne završe Prostorno urbanistički plan (PUP) Kotora i izmijeni Menadžment plan, ali Vlada ipak nije produžila moratorijum na gradnju u decembru prošle godine.

Tada je, prema saznanjima Centra za istraživačko novinarstvo (CIN-CG), istekla odluka po kojoj je bila zabranjena gradnja u dijelu zaliva, koji je od 1979. godine pod zaštitom UNESCO-a.

Moratorijum na gradnju u tom području uveden je u martu 2017. godine, zbog višegodišnjih upozorenja UNESCO-a da bi Kotor mogao biti skinut sa liste zaštićenih područja, upravo zbog pretjerane devastacije prostora.

Prethodna Vlada je, u septembru prošle godine, usvojila PUP Kotora, ali se i dalje ne nazire kraj izrade Menadžment plana, kojim taj PUP treba da profunkcioniše u praksi.

Ni Savjet za upravljanje prirodnim i kulturno-istorijskim područjem Kotora, na čijem je čelu predsjednik opštine Kotor Vladimir Jokić, ne funkcioniše. Savjet bi trebalo da upravlja zeštićenim područjem Boke. Nakon promjene vlasti na državnom nivou, i dalje se čekaju nova imenovanja u tom tijelu, a o radu Savjeta nema nikakvih dostupnih informacija na sajtu opštine Kotor.

Iz nadležnih ministarstava i kotorske opštine za CIN-CG kažu da je UNESCO dao saglasnost na novi PUP, te da zbog toga nije ni produžen moratorijum na gradnju.

U nevladinom sektoru, međutim, ocjenjuju da je moratorijum morao biti na snazi, dok se ne izmijeni Menadžment plan, ali i da je novi PUP „izuzetno loš planski dokument“.

Izrada novog plana trajala je 12 godina, a Zakon o planiranju i izgradnji objekata koji reguliše ovu oblast je od tada promijenjen tri puta.

Ni taj novi planski dokument, međutim, ne može da spriječi gradnju onih koji su prije njegovog usvajanja dobili dozvolu, odnosno prijavili gradnju nekog objekta.

Tako ni moratorijum nije spriječio uništavanje zaštićenog ambijenta, jer se nije mogla zabraniti gradnja nečega što je „aminovano“ prije stupanja na snagu odluke o zabrani gradnje.

Tako je izgrađena plaža u Dobroti, a nastavljena je i gradnja luksuznog hotela i turističkog naselja u vlasništvu Edina Kolarevića, sestrića predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića.

Gradnja tog kompleksa izazvala je veliko negodovanje u Boki, jer je hotel podignut na mjestu jedne od rijetkih preostalih većih zelenih površina uz more u Dobroti, kada je posječena stoljetna hrastova šuma.

Vlasti su dozvolile i „rehabilitaciju kupališta“ koje je nekad bila manja drvena platforma na betonskim stubovima, a sada je nasuta plaža u dužini od oko 110 metara.

Iz Centra za održivi prostorni razvoj EXPEDITIO ističu da su zbog prekomjerne i neadekvatne urbanizacije potpuno devastirani djelovi ovog izuzetnog pejzaža, a najočigledniji primjeri tvde su Kostanjica i Dobrota. „Nažalost, prekomjerna i neadekvatna urbanizacija je i dalje u toku“, kaže arhitektica Biljana Gligorić, iz EXPEDITIO.

UNESCO čeka do kraja iduće godine

U izvještaju UNESCO-a, iz jula ove godine navodi se da bi ažurirani Menadžment plan upravljanja trebalo da uključi preporuke misije iz 2018. godine „tako da postane potpuno operativan instrument za efikasno upravljanje cjelokupnom imovinom i njenom tampon zonom”.

Takođe se traži da do 1.decembra 2022. država dostavi izvještaj o stanju očuvanja kulturnog dobra i sprovođenju preporuka UNESCO-a.

Ta organizacija je, u detaljnom izvještaju misije Centra za kulturnu baštinu UNESCO-a iz 2018. naglasila da moratorijum na novu izgradnju treba održavati do usvajanja prostornog plana i izmjene Menadžment plana, koje bi trebalo raditi paralelno i „koji će identifikovati ograničeni potencijal održive gradnje bez dodatnog negativnog uticaja”.

Tada su preporučili i da se odustane od gradnje mosta na Verigama, novih puteva u Mulu, Prčanju, Stolivu i Kostanjici; da se izmijeni ili otkaže zaobilaznica za Risan i duga obilaznica za Kotor i Dobrotu; da se poništi urbanizacija u Morinju; da se ne gradi turističko selo u Glavatima; da se ograniči buduća gradnja u Mulu, Prčanju i Stolivu, ali i na južnoj strani tivatskog i hercegnovskog zaliva; da se ne gradi između Ljute i Dobrote, ali ni u Glavatima i Morinju.

Predstavnici misje su tada naglasili da su loše posljedice po zaštićeno područje istaknute posebno gradnjom u Kostanjici, realizovanim prijedlozima o lokaciji Autokamp u Dobroti i prijedlogom za Turističko selo u Glavatima – u Prčanju.

„Da bi dobro ostalo upisano na Listu svjetske baštine potrebna je drastična akcija, u najmanju ruku da Glavati i Morinj ostanu neizgrađeni”, upozorili su 2018. iz UNESCO-a.

Plan neće riješiti goruće probleme

Zaštićeni prostor Boke obuhvata jugoistočni dio zaliva od 14.600 hektara i tampon zonu od 36.491 hektara i prostire se na četiri opštine - kotorsku, tivatsku, hercegnovsku i cetinjsku.

Inžinjerka arhitekture i članica EXPEDITIO Aleksandra Kapetanović za CIN-CG ističe da, osim preporuke da se ova dva plana urade paralelno, nijesu poštovane ni preporuke da nema urbanizacije strmih padina, da nova gradnja treba da bude niske gustine, ali i da je potrebno razviti plan integrisanog saobraćaja za područje Boke.

„Iako je, na osnovu preporuka, zaobilaznica Kotor-Dobrota koja je bila u nacrtu PUP-a uklonjena, planom se i dalje predviđa urbanizacija velikog kapaciteta za područje Dobrote“, navodi Kapetanović.

Biljana Gligorić ocjenjuje i da je problem kod novog PUP-a to što značajno odstupa od standarda dobrih planerskih dokumenata „kako u svojoj strukturi koja otežava njegovo čitanje i tumačenje, zatim u nejasnim i neutemeljenim odrednicama koje u praksi bivaju teško sprovodljive ili nelogične“.

„U pitanju je dokument čiji vodeći planer nema iskustva u izradi ovih kompleksnih dokumenata“, ističe ona.

Iz EXPEDITIO ocjenjuju i da PUP nije dokument koji će značajno doprinijeti razvoju zaštićenog područja, niti će donijeti razrešjenje gorućih problema - saobraćajnog kolapsa, pretjerane urbanizacije i nepostojanja kvalitetnih novih, javnih sadržaja. „Sve što je rađeno je uglavnom bilo da bi se poštovala forma prema UNESCO-u. Suštinske aktivnosti nijesu sprovedene. Menadžmet plan je morao da bude mnogo ranije usvojen i ozbiljno i efikasno primenjivan”.

Krekić: Moratorijum je trenutno nepotreban

Arhitekta Mladen Krekić, koji je bio glavni planer novog PUP-a, priznaje da je taj dokument trebalo raditi paralelno sa Menadžment planom. Međutim, ističe da je danas gradnja u području Kotora nemoguća, dok se ne donese i taj plan.

Da li je baš tako? Gradi se ipak, potvrđuje Krekić i tamo gdje su dozvole izdate prije donošenja PUP-a, kada je u pitanju rekonstrukcija, kao i gradnja objekata koji su prošli Procjenu uticaja na baštinu (HIA).

„Moratorijum je trenutno nepotreban, jer nema logike da se blokira rekonstrukcija i gradnja objekata koji su prošli HIA. Svakako se mora raditi u skladu sa ambijentalnim prostorom“, ističe Krekić.

Krekić ocjenjuje da su novim kotorskim PUP-om poštovane skoro sve preporuke UNESCO-a, te da je ta organizacija dala saglasnost na ovaj plan.

On objašnjava da je dosta toga dovedeno u red. Nema više gradnje velike gustine stanova. Može da se gradi samo prizemlje, jedna etaža i potkrovlje. Ističe da su fiksirane visinske kvote.

„Radikalno sam smanjio svu gradnju, to se odnosi i na cijelu bafer zonu, strategija je bila minimalno povećavati građevinsko zemljište samo tamo gdje je neophodno, smanjiti gradnju stanova“, pojašnjava on.

Menadžment plan kasni zbog politike i korone

Iz Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) i Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma (MEPG) za CIN-CG potvrđuju da je u decembru prošle godine istekao rok važenja odluke o zabrani gradnje u Kotoru.

U MEPG se pozivaju na Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata, prema kome je zabrana građenja vezana za izradu planskog dokumenta.

I oni objašnjavaju da odluka o zabrani gradnje nije produžavana, jer je u međuvremenu usvojen PUP Kotora, koji je u skladu sa preporukama UNESCO-a.

Stavljena je van snage, dodaju, prostorno planska dokumentacija koja nije bila usklađena sa novim planom u pogledu namjena površina i planiranih kapaciteta za izgradnju.

„Na ovaj način smanjeno je građevinsko područje, a samim tim smanjen je pritisak na Bokokotorski zaliv”, naglašava se iz tog ministarstva.

Predsjednik opštine Kotor Vladimir Jokić ocjenjuje da su stvoreni svi preduslovi da se taj prostor trajno zaštiti, a da se u isto vrijeme omogući njegov kontrolisani i održivi razvoj.

Menadžment plan je, dodaje Jokić, u procesu izrade i kada bude završen biće poslat na mišljenje UNESCO-u.

„Uprava za zaštitu kulturnih dobara izdaje uslove za manje projekte, a za svaki veći projekat UNESCO-a posredstvom HIA studije daje saglasnost”, objašnjava Jokić.

On ističe da, s obzirom na epidemiološku situaciju koja je pratila ovu godinu, grupa za izradu Menadžment plana nije sastajala uživo, već je obavljala online konsultacije, ali se sastanak očekuje u najskorijem roku.

Iz MPNKS, međutim, priznaju da je UNESCO preporučio zabranu gradnje do usvajanja izmijenjenog Menadžment plana.

„Zbog političkih promjena na lokalnom i nacionalnom nivou, ali i poštovanja mjera usljed novonastale situacije izazvane virusom COVID-19 u više navrata proces rada je zaustavljan”, pojašnjavaju iz MPNKS.

Kapetanović, koja je i članica radne grupe za izradu Menadžment plana, podsjeća da se u proces revizije tog plana krenulo u martu 2019. godine i da su tada aktivnosti bile intezivne, ali su zaustavljene više puta nakon promjene opštinskih vlasti.

Ona je, u februaru prošle godine, dala ostavku na članstvo u Savjetu za upravljanje, u kom je bila kao predstavnica nevladinih organizacija, uz obrazloženje da je došlo do alarmantnog pogoršanja stanja na zaštićenom području, da je Savjet neefikasan, kao i zbog odluke bivše Vlade da razriješi pet članova tog Savjeta koji su bili stručnjaci iz oblasti zaštite kulturne baštine.

Kapetanović naglašava da se u praksi pokazalo da Savjet postoji samo kao forma, ali da u suštini nema nikakvog uticaja na procese koji se dešavaju u Kotoru. Ističe i da je transparentnost rada Savjeta pogoršana, te da informacije nijesu javno dostupne.

„Iako je u Poslovniku navedeno da je rad Savjeta javan, i da će zapisnici, i sva ostala dokumenta koje usvaja Savjet biće postavljana na sajtu Opštine Kotor, najkasnije 7 dana nakon njihovog usvajanja”, podsjeća ona.

Neophodno je, kaže ona, da Savjet dobije daleko značajniju ulogu u svim procesima koji se tiču razvoja i planiranja prostora Opštine Kotor.

Prema podacima iz kotorske opštine, 27 prijava gradnje podnijeto je prije usvajanja PUP-a, koje su po zakonu morale biti odobrene. Neke od tih dozvola, u koje je CIN-CG imao uvid, predviđaju izgradnju turističkog naselja u Risnu i petospratne zgrade u Dobroti. Predstavnici nevladinog sektora smatraju da bi ti projekti mogli dodatno ugroziti Boku.

Nema više gradnje u Kostanjici, tužilaštvo izviđa Jokića

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pokrenulo je izviđaj protiv Vladimira Jokića, predsjednika opštine Kotor i to zato što je zaustavio gradnju u Kostanjici.

UNESCO je slučaj Kostanjice ranije prepoznao kao najdrastičniji primjer bahatog odnosa prema zaštićenom području i neadekvatnog odgovora institucija, jer je vizura Perasta sa Gospom od Škrpjela i Sv. Đorđem trajno narušena. A to je bio jedan od prepoznatljivih pejzaža Crne Gore i Boke.

Predmet protiv Jokića je kasnije ustupljen Osnovnom tužilaštvu u Kotoru, koje utvrđuje da li je on neizdavanjem dozvola za nastavak gradnje u Kostanjici počinio krivično djelo nesavjestan rad u službi, iako je i glavni planer Mladen Krekić izričit da na tom lokalitetu ne bi više smjelo da se gradi.

I dok tužilaštvo izviđa Jokića što nije dopustio da se nastavi devastacija Kostanjice, nema postupaka zbog loših planova i onih koji su dozvolili da djelovi Boke sve više liče na Budvu.

Jokić za CIN-CG ocjenjuje da je u pitanju politički proces „u kojem je trebalo progoniti onoga koji je štitio prostor i javni interes da bi se sačuvali interesi offshore kompanija iza kojih stoje ljudi iz bivše crnogorske vlasti”.

Pozvao je SDT da pokrenu proces protiv Branimira Gvozdenovića, bivšeg ministra održivog razvoja i turizma i sa njim povezanim licima, kao i offshore kompanija iza kojih se kriju ljudi iz Crne Gore.

„Imaju sasvim dovoljno dokaza za pokretanje postupka protiv Gvozdenovića koji je svjesno izdao nezakonitu saglasnost na te planove”, ocijenio je predsjednik kotorske opštine.

Investitor A-Y Montenegro, čiji je osnivač offshore kompaija A-Y Kostanjica Limited sa Kanalaskih ostrva, podnio je krivičnu prijavu protiv Jokića i njegovih saradnika u Opštini zbog zloupotrebe službenog položaja. „U radnjama određenih službenih lica Opštine Kotor eventualno se stiču elementi bića krivičnog djela nesavjestan rad u službi”, rekli su za CIN-CG iz SDT-a. Iz kotorskog tužilaštva su istakli da je predmet još u fazi izviđaja.

Za nesavjestan rad u službi predviđena je zatvorska kazna od šest mjeseci do pet godina. „S obzirom na to da smo postupali u svemu zakonito, očekujem da će i ODT ubrzo odbaciti sve navode kao neosnovane”, rekao je Jokić.

Investitor A-Y Montenegro je zahtjev za još osam građevinskih dozvola za gradnju dodatnih gotovo devet hiljada kvadratnih metara u Kostanjici podnio u vremenu između proglašavanja moratorijuma i njegovog stupanja na snagu.

Dva turistička kompleksa u Kostanjici, koja su potpuno devastirala ambijentalnu cjelinu, realizovana su dok je na čelu kotorske opštine bila Marija Ćatović iz Demokratske partije socijalista (DPS). Saglasnost za sporni plan za Kostanjicu iz 2009. godine i njegove izmjene iz 2013. godine, dao je Branimir Gvozdenović koji je tada bio ministar uređenja prostora i zaštite životne sredine.

Tadašnji Regionalni institut za zaštitu kulturnih spomenika, čija je direktorka bila Ružica Ivanović i Ministarstvo kulture na čelu sa Branislavom Mićunovićem dali su negativno mišljenje na plan za Kostanjicu, ali uveliko nakon isteka zakonskog roka, pa njihova mišljenja nijesu imala nikakvu snagu.

Prema podacima iz centralnog registra privrednih subjekata (CRPS) nije jasno ko je stvarni vlasnik kompleksa u Kostanjici, jer se on krije iza offshore kompanije.

Ustavni sud je odbacio predlog za pokretanje ocjene ustavnosti i zakonitosti DUP-a Kostanjica sa obrazloženjem da ne može da odlučuje o zakonima koji su prestali da važe.

„Formalitet Ustavnog suda ne vodi zaštiti javnog interesa, ne samo u ovom predmetu već i u sličnim slučajevima. Bitno je naglasiti da je DUP Kostanjica stavljen van snage donošenjem PUP-a Kotor”, naglašava Jokić.

  Maja Boričić
foto: Stevan Kordić

Zbog utvrđivanja disciplinske odgovornosti, u periodu od 2016. do 2020. godine, kažnjeno je šest tužilaca. Svi tužioci kažnjeni su zbog nedostavljanja podataka o imovini i prihodima u skladu sa propisima kojim se uređuje sprečavanje sukoba interesa i to novčanom kaznom. Disciplinski tužilac podnio je devet prijedloga za utvrđivanje disciplinske odgovornosti u tom četvorogodišnjem periodu.

Najviše postupaka bilo je u 2018. godini - četiri, od čega su tri tužioca kažnjena. U 2016, 2017. i 2020. godini pokrenut je po jedan postupak, od čega je u 2017. godini jednom tužiocu utvrđena disciplinska odgovornost. U 2019. godini disciplinski tužilac je podnio dva prijedloga za utvrđivanje disciplinske odgovornosti, a vijeće je u oba slučaja utvrdilo da postoji disciplinska odgovornost.

Zbog utvrđivanja disciplinske odgovornosti, u periodu od 2016. do 2020. godine, kažnjeno je šest tužilaca.

Svi tužioci kažnjeni su zbog nedostavljanja podataka o imovini i prihodima u skladu sa propisima kojim se uređuje sprečavanje sukoba interesa i to novčanom kaznom.

Disciplinski tužilac podnio je devet prijedloga za utvrđivanje disciplinske odgovornosti u tom četvorogodišnjem periodu.

Najviše postupaka bilo je u 2018. godini - četiri, od čega su tri tužioca kažnjena.

U 2016, 2017. i 2020. godini pokrenut je po jedan postupak, od čega je u 2017. godini jednom tužiocu utvrđena disciplinska odgovornost.

U 2019. godini disciplinski tužilac je podnio dva prijedloga za utvrđivanje disciplinske odgovornosti, a vijeće je u oba slučaja utvrdilo da postoji disciplinska odgovornost.

CIN-CG, CEGAS i Monitor počinju realizaciju projekta o efikasnosti tužilaštva u Crnoj Gori uz podršku Ambasada Kraljevine Holandije   Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), Centar za građanske slobode (CEGAS) i nedeljnik Monitor, u naredne dvije godine će kroz projekat Istraživanje istraga pratiti rad i reformu crnogorskog tužilaštva. Projekat podržava Ambasada Kraljevine Holandije, a realizacija je počela u septembru. Ključni cilj je jačanje vladavine prava u Crnoj Gori, kao i podrška evropskim integracijama, naročito u poglavljima 23 i 24. Planirano je da se doprinese ovim ciljevima kroz sveobuhvatnu analizu rada crnogorskih tužilaca i uticaja Tužilaštva na ispunjavanje kriterijuma i zatvaranje navedenih poglavlja. Tokom implementacije projekta planirano je više aktivnosti, od koji su glavne:

• Izrada studije i analiza pravnih akata koji regulišu rad Tužilaštva, sa posebnim fokusom na interne procedure koje se tiču disciplinske odgovornosti tužilaca (evaluacija njihovog rada, sankcije, unapređenja itd);
• Ispitivanje javnog mnjenja o povjerenju građanki i građana u pravosudni sistem s akcentom na Tužilaštvo;
• Najmanje 12 istraživačkih priča vezanih za rad tužilaca i Tužilaštva;
• Podizanje svijesti u društvu o radu pravosudnog sistema kroz kampanje na društvenim mrežama i tradicionalnim medijima;
• Dijalog zainteresovanih strana kroz debate kojima će prisustvovati predstavnici pravosudnog sistema, civilnog sektora, medija, donosioci odluka, političari i pravni eksperti.

Zatvaranje poglavlja 23 i 24 neophodno je da bi Crna Gora napravila ključni napredak u pristupnim pregovorima i postala članica Evropske unije. Jasno je da je u tom procesu najvažnija refroma pravosudnog sistema kao i spremnost i volja donosilaca odluka da mijenjaju sistem u skladu sa standardima i praksom EU, ali dio odgovornosti snose i drugi društveni akteri pogotovo mediji i civilni sektor, koji bi trebalo da doprinesu cjelokupnom procesu transformacije Crne Gore ka funkcionalnoj demokratiji. Organizacije koje implementiraju projekat Istraživanje istraga nastojaće da tokom dvogodišnje realizacije daju svoj doprinos vladavini prava u Crnoj Gori i pristupnim pregovorima sa Evropskom unijom.

CIN-CG, CEGAS i Monitor počinju realizaciju projekta o efikasnosti tužilaštva u Crnoj Gori uz podršku Ambasada Kraljevine Holandije

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), Centar za građanske slobode (CEGAS) i nedeljnik Monitor, u naredne dvije godine će kroz projekat Istraživanje istraga pratiti rad i reformu crnogorskog tužilaštva. Projekat podržava Ambasada Kraljevine Holandije, a realizacija je počela u septembru. Ključni cilj je jačanje vladavine prava u Crnoj Gori, kao i podrška evropskim integracijama, naročito u poglavljima 23 i 24. Planirano je da se doprinese ovim ciljevima kroz sveobuhvatnu analizu rada crnogorskih tužilaca i uticaja Tužilaštva na ispunjavanje kriterijuma i zatvaranje navedenih poglavlja.

Tokom implementacije projekta planirano je više aktivnosti, od koji su glavne:

• Izrada studije i analiza pravnih akata koji regulišu rad Tužilaštva, sa posebnim fokusom na interne procedure koje se tiču disciplinske odgovornosti tužilaca (evaluacija njihovog rada, sankcije, unapređenja itd);
• Ispitivanje javnog mnjenja o povjerenju građanki i građana u pravosudni sistem s akcentom na Tužilaštvo;
• Najmanje 12 istraživačkih priča vezanih za rad tužilaca i Tužilaštva;
• Podizanje svijesti u društvu o radu pravosudnog sistema kroz kampanje na društvenim mrežama i tradicionalnim medijima;
• Dijalog zainteresovanih strana kroz debate kojima će prisustvovati predstavnici pravosudnog sistema, civilnog sektora, medija, donosioci odluka, političari i pravni eksperti.

Zatvaranje poglavlja 23 i 24 neophodno je da bi Crna Gora napravila ključni napredak u pristupnim pregovorima i postala članica Evropske unije. Jasno je da je u tom procesu najvažnija refroma pravosudnog sistema kao i spremnost i volja donosilaca odluka da mijenjaju sistem u skladu sa standardima i praksom EU, ali dio odgovornosti snose i drugi društveni akteri pogotovo mediji i civilni sektor, koji bi trebalo da doprinesu cjelokupnom procesu transformacije Crne Gore ka funkcionalnoj demokratiji.

Organizacije koje implementiraju projekat Istraživanje istraga nastojaće da tokom dvogodišnje realizacije daju svoj doprinos vladavini prava u Crnoj Gori i pristupnim pregovorima sa Evropskom unijom.