Haotična izgradnja stanova za tržište, pretvaranje najvrednijeg poljoprivrednog zemljišta u građevinsko, krčenje šuma i arčenje vodnog zemljišta, ukazuju na loše upravljanje prostorom u Crnoj Gori, ističe, u našem podkastu, Dragoljub Marković, koji iz perspektive struke govori o tome kako se prostor zaista planira i ko u tim procesima ima posljednju riječ.

Prije svega, nije tačna tvrdnja da su informacije u tekstu „KAKO OTUĐUJU I UNIŠTAVAJU IMOVINU OSOBA POD STARATELJSTVOM: Zloupotreba najranjivijih“ objavljene bez konsultacija sa nadležnima iz JU Centar za socijalni rad za opštine Pljevlja i Žabljak. Novinarka Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) uputila je 25. novembra 2025. godine pitanja na zvanične adrese ove institucije i to na tri službena mejla: csrpv@t-com.me, tamara.bajovic@czsr.me i zeljko.pejovic@czsr.me, o čemu svjedoči mejl prepiska koju objavljemo uz ovaj odgovor na demanti. Odgovori ovog Centra nijesu dostavljeni u naznačenom roku, niti je novinarku iko dalje kontaktirao. 

Zbog toga posebno zabrinjava činjenica da institucija u demantiju iznosi tvrdnju koja nije tačna, što ne govori u prilog transparentnosti i odgovornosti organa koji bi, po prirodi svog posla, morali postupati upravo suprotno, otvoreno i odgovorno. 

Takođe, prosto je nevjerovatno da se u demantiju osporava nešto što u tekstu nije ni navedeno. U objavljenom istraživanju jasno stoji da su nepokretnosti osoba pod starateljstvom sada u vlasništvu ili date na upravljanje i raspolaganje različitim državnim institucijama, što je činjenica potkrijepljena dokumentacijom i podacima do kojih je CIN-CG došao tokom istraživanja. 

Sve dodatne informacije koje su iz JU Centar za socijalni rad za opštine Pljevlja i Žabljak iznijete u demantiju mogle su biti predstavljene javnosti i ranije, kao odgovori na pitanja koja su im uredno dostavljena prije objavljivanja teksta. Upravo zbog toga ostaje nejasno zbog čega institucija tada nije iskoristila priliku da objasni svoj rad i iznese svoje stavove, već se odlučila na naknadni demanti.

CIN-CG ostaje otvoren za objavljivanje svih relevantnih informacija i pojašnjenja institucija, u skladu sa profesionalnim standardima i u interesu javnosti, posebno kada je riječ o zaštiti prava osoba pod starateljstvom, jedne od najranjivijih grupa u društvu.

Andrea Perišić

novinarka Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG)

Centar za socijalni rad za opštine Pljevlja i Žabljak reagovao je na tekst Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore "Zloupotreba najranjivijih - kako otuđuju i uništavaju imovinu osoba pod starateljstvom".

,,Kako se u tekstu navodi 'CIN-CG je za potrebe ovog istraživanja kontaktirao sa svim centrima za socijalni rad u Crnoj Gori i uputio im niz pitanja koja se odnose na način rada staratelja, mehanizme kontrole i brigu o imovini osoba koje su pod starateljstvom. - Navodimo da su informacije u tekstu iznijete bez prethodnog konsultovanja bilo koga od zaposlenih u JU Centar za socijalni rad za opštine Pljevlja i Žabljak", piše u reagovanju.

,,U spornom tekstu se navodi da je 'od 242 nepokretnosti osoba pod starateljstvom u Pljevljima njih 31 (uglavnom stanovi) uzurpirano od strane osoba koje nemaju zakonsko pravo da koriste te stambene objekte'… i 'u 13 slučajeva od 31 imovinu su zloupotrijebili članovi i članice porodice osobe pod starateljstvom koja je preminula'. Odgovorno tvrdimo da navedene nepokretnosti nisu nepokretnosti u vlasništvu lica pod starateljstvom kako se to insinuira, niti ih koriste članovi/ce porodica osoba pod starateljstvom, te samim tim nije uzurpirana imovina ovih lica. Radi se o imovini koja je vlasništvo države Crne Gore uglavnom stečene u vrijeme pravnog prethodnika Centra, SIZ-a (Samoupravne interesne zajednice za socijalnu djelatnost) sa pravom korišćenja od strane ovog Centra, i uglavnom su objekti montažnog tipa".

,,Kada je u pitanju imovina u vlasništvu lica pod starateljstvom, odgovorno tvrdimo da se istom upravlja savjesno i odgovorno. Raspolaganje istom, stavljanje tereta i ograničenja na njihovu imovinu odnosno, davanje saglasnosti za raspolaganje istom, može se vršiti samo i isključivo ako je to u interesu štićenika. Svakoj odluci/rješenju kojom se staraocu daje saglasnost da može otuđiti ili opteretiti nepokretnu imovinu u vlasništvu štićenika prethodi pribavljanje Nalaza i mišljenja Stručnog tima za poslove starateljstva odnosno Zaključak stručnog tima o opravdanosti zahtjeva za raspolaganje imovinom štićenika odnosno, stavljanju tereta i ograničenja na imovinu u vlasništvu lica pod starateljstvom. Staralac nad imovinom koja je u vlasništvu ovih lica bilo da se starateljstvo vrši preko fizičkog lica ili neposredno organ starateljstva, dužan je svake godine podnijeti izvještaj o stanju imovine ovih lica organu starateljstva", piše još u reagovanju.

Inspekcije godinama bilježe teške nepravilnosti, miješanje opasnog infektivnog i komunalnog otpada, ali to ostaje nekažnjeno, jer nema pokretanja postupaka

Tijana Lekić/Maja Boričić

Više desetina zapisnika Ekološke inspekcije, u koje je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) imao uvid, ukazuju na ozbiljne nepravilnosti jer zdravstvene institucije nijesu uspostavile sistem za adekvatno zbrinjavanje medicinskog otpada što bi značajno moglo ugroziti javno zdravlje. U zapisnicima se navodi da se često medicinski otpad odlaže zajedno sa komunalnim, što je nezakonito i opasno.

Iako Zakon o upravljanju otpadom predviđa pokretanje prekršajnih postupaka i novčane kazne od 1.000 eura do 40.000 eura za miješanje različitih vrsta opasnih otpada, pa i opasnog i neopasnog, tokom petogodišnjih kontrola nijedna zdravstvena ustanova nije odgovarala uprkos ozbiljnim propustima.

Medicinski otpad predstavlja potencijalno jednu od najopasnijih vrsta otpada. Zbog visokog rizika od širenja infekcija i zaraznih bolesti, neadekvatno rukovanje i nepravilno zbrinjavanje medicinskog otpada mogu imati ozbiljne i dugoročne posljedice po javno zdravlje i životnu sredinu.

Teške nepravilnosti u upravljanju medicinskim otpadom konstatovane su u više privatnih ustanova na Žabljaku, Rožajama, Pljevljima, Nikšiću i Baru.

„Otpad koji nastaje odlaže se zajedno sa komunalnim otpadom“, navodi se u zapisniku kontrole stomatološke ordinacije u Žabljaku iz 2023. godine. Inspekcija je tada utvrdila da ordinacija sav medicinski otpad odlaže u komunalni, da nema ugovor sa ovlašćenom firmom za zbrinjavanje otpada i da ne vodi evidenciju. Ordinacija je osnovana krajem 2019. godine, što ukazuje da je takva praksa trajala godinama.

U kontroli stomatološke ordinacije u Pljevljima iz 2023. godine utvrđeno je da nije uspostavljen sistem upravljanja otpadom. „Prema riječima stranke, otpad koji nastaje u ordinaciji ne predaje nikome, već ga odlaže zajedno sa komunalnim otpadom“, navodi se u zapisniku. U istom dokumentu piše i da nijesu bili upoznati sa obavezom predaje medicinskog otpada ovlašćenom operateru, iako je ordinacija osnovana još 2015. godine.

Od preko 100 zapisnika inspekcije od 2020. do 2024., koje je CIN-CG dobio slobodnim pristupom informacijama, propusti u uspostavljanju sistema za adekvatno zbrinjavanje medicinskog otpada su utvrđeni u gotovo svim kontrolama, najčešće u nevođenju evidencije o količini i vrsti proizvedenog otpada i u nedostatku planova upravljanja. Najviše nadzora, u ovih pet godina, obavljeno je u stomatološkim ordinacijama.

Međutim, propusti u odlaganju medicinskog otpada uočeni su i u javnim zdravstvenim ustanovama, uprkos tome što su kontrole ekološke inspekcije u javnom sektoru najčešće najavljene dan ranije.

Iz Ekološke inspekcije za CIN-CG navode da je njihov nadzor prvenstveno preventivne prirode, zbog čega se, umjesto kazni, donose rješenja za otklanjanje nepravilnosti. „U cilju otklanjanja nepravilnosti u upravljanju medicinskim otpadom subjektima nadzora su donešena rješenja o otklanjanju nepravilnosti po kojima su svi subjekti nadzora postupili“, kazali su za CIN-CG.

Potvrdili su i da prekršajne kazne nijesu izricane ni tokom 2025. godine.

U Ministarstvu zdravlja ne znaju za ove propuste i kažu za CIN-CG da “ukoliko su u zapisnicima ekološke inspekcije konstatovani propusti, riječ je o ozbiljnom kršenju zakonskih propisa”.

“Takvi nalazi ukazuju na slabosti u sprovođenju zakona i sistemu sankcionisanja, što zahtijeva dodatno jačanje inspekcijskog nadzora, preciznije

procedure i dosljednu primjenu kaznenih mjera”, kažu u Ministarstvu, kao da je to nečija tuđa nadležnost, a ne njihova.

Direktor Ekološkog pokreta OZON Aleksandar Perović upozorava da izostanak kazni i tolerisanje nepravilnosti obesmišljavaju sistem kontrole i šalju poruku da se zakoni ne moraju poštovati.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) 20 do 25 odsto medicinskog otpada je opasan medicinski otpad, a najveći udio opasnog medicinskog otpada nastalog u državnim zdravstvenim ustanovama čini infektivni otpad-80 odsto.

“Ekomedika” ima monopol na obradu infektivnog otpada

Privatno preduzeće “Ekomedika” jedino u Crnoj Gori ima koncesiju na zbrinjavanje infektivnog i oštrog medicinskog otpada.

KCCG i Ministarstvo zdravlja za CIN-CG tvrde da, polovinom ove godine, ističe 15 godišnji ugovor između Ministarstva zdravlja i “Ekomedike”, a Klinički traži da preuzme upravljanje tom vrstom otpada.

Iz Ministarstva zdravlja za CIN-CG kažu da zajedno sa Ministarstvom ekologije razmatraju predlog KCCG da preuzme posao, ističući da bi preuzimanje zbrinjavanja ove vrste otpada od strane KCCG bila ogromna ušteda za državu.

Iz KCCG ukazuju za CIN-CG da su, od 2016. do 2024, samo oni predali oko 2,7 miliona kilograma infektivnog otpada Ekomedici.

Tom preduzeću je, samo iz javnih zdravstvenih ustanova, od 2013. do 2025, isplaćeno nešto malo manje od 10,5 miliona eura, vidi se iz podataka, koje je CIN-CG dostavio Fond za zdravstveno osiguranje Crne Gore. Osim javnih, i sve privatne zdravstvene ustanove ovu vrstu otpada predaju toj firmi, ali iz Ekomedike nije odgovoreno na pitanje koliko joj godišnje novca isplaćuju sve zdravstvene ustanove za usluge zbrinjavanja medicinskog otpada.

Ekomedika je 2011. potpisala koncesioni ugovor sa Ministarstvom zdravlja, odnosno Vladom Crne Gore.

U reviziji Državne revizorske institucije (DRI) Uspješnost upravljanja medicinskim otpadom, urađenoj u martu 2025, su problematizovana različita tumačenja Ministarstva zdravlja i Ekomedike u pogledu početka trajanja i isteka koncesionog ugovora, što, kako kažu, može imati određene pravne posljedice po državu Crnu Goru, ukoliko se ovo pitanje ne razriješi.

U reviziji DRI piše da je stav Ekomedike tada bio da je rok početka Ugovora o koncesiji 27.01.2014. godine.

Iz Ekomedike, ni nakon insistiranja novinarke CIN-CG, nijesu jasno odgovorili na pitanje kada oni misle da ističe koncesija.

„Što se tiče trajanja ugovora, on je definisan na 15 godina od dana dobijanja upotrebne dozvole i rješenja za objekte i opremu”, navode iz tog preduzeća, ne želeći da preciziraju datum.

Prema koncesionom ugovoru, Ekomedika ima pravo na potraživanje naknade štete u slučaju povrede ugovornih obaveza.

“Ugovorom o koncesiji je predviđeno da vlasništvo nad objektima, opremom i tehnologijom, po isteku roka važenja ugovora, prelazi u vlasništvo koncedenta, odnosno Vlade Crne Gore”, navodi se u reviziji DRI.

Iz Ekomedike za CIN-CG navode “da su kroz partnerski odnos rješavali sve izazove bez pravnih sporova i da bi uvijek iscrpili sve mogućnosti prije eventualnog ulaska u pravni spor, ukoliko bi za tim bilo potrebe”.

Iz Ministarstva ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera, ni nakon više sedmica, nijesmo dobili odgovore na brojna pitanja vezana za upravljanje medicinskim otpadom.

I u KCCG odlagali infektivni sa komunalnim otpadom

Iako se infektivni otpad u Kliničkom centru Crne Gore (KCCG) najčešće pravilno razdvaja već u prostorijama gdje nastaje i predaje “Ekomedici”, ponekad se dešava nepropisno odlaganje. Novinarka CIN-CG je prilikom obilaska KCCG, u januaru ove godine, u kontejnerima za odlaganje komunalnog otpada, koji se nalazi pored “Ekomedike”, zatekla žutu kesu, u koju se smješta infektivni otpad, koji ne bi smio da se odlaže zajedno sa komunalnim.

Iz Ekomedike za CIN-CG tvrde da ukoliko se pojavi problem neodgovarajuće ambalaže i nepravilnog razvrstavanja, zatim prisustvo farmaceutskog ili hemijskog otpada u ambalaži za infektivni otpad, da se otpad vraća pošiljaocu radi ispravljanja nepravilnosti ili predavanja sertifikovanim sakupljačima tih vrsta otpada.

„Dešava se sporadično da padne oznaka sa kese, da dođe do curenja ili cijepanja kese, da neka igla završi u kesi umjesto u kantama za oštre predmete, ali su to veoma rijetki i nenamjerni propusti koji ne zahtijevaju dodatne radnje i procedure i koji su mogući u svakoj zdravstvenoj ustanovi”, navode iz Ekomedike.

Dok iz Ekomedike tvrde da se količine otpada precizno mjere i evidentiraju u zdravstvenim ustanovama prije preuzimanja, iz KCCG kažu da je infektivni otpad do sada mjerila isključivo “Ekomedika”, zbog čega su tek sada započeli izgradnju mjernih stanica sa elektronskim vagama u krugu Kliničkog centra.

„Uočili smo da su se u proteklom periodu količine infektivnog otpada mjerile isključivo prilikom prijema od strane ugovorenog koncesionara za zbrinjavanje otpada, što smatramo nedopustivim”, navode iz KCCG.

Nema pouzdane evidencije medicinskog otpada, ne poštuju preporuke DRI

U izvještaju DRI se napominje da Crna Gora nema nacionalnu strategiju za medicinski otpad, niti funkcionalan sistem evidencije i nadzora.

“Ministarstvo zdravlja vodi evidenciju u formi Excel tabela, i to isključivo za medicinski otpad koji preuzima Ekomedika, pri čemu se podaci vode zbirno, bez evidencije po pojedinačnim vrstama otpada”, ističe u reviziji senator dr Branislav Radulović.

U nedavno objavljenom izvještaju o realizaciji preporuka DRI se ističe da za gotovo godinu dana ništa nije urađeno da se sistem upravljanja otpadom popravi.

Od 30 preporuka DRI realizovano je samo pet. Najlošiji rezultat su imale bolnice u Baru i Nikšiću. Bolnica u Baru nije ispunila nijednu preporuku. Obje bolnice nijesu imenovale odgovorna lica, ni donijele propise na osnovu koji će upravljati medicinskim otpadom. Jedino je Dom zdravlja u Podgorici ispunio sve preporuke DRI.

Ministarstvo zdravlja je ocijenjeno kao vrlo slabo u realizaciji ključnih preporuka. DRI je od MZ tražila da uspostavi funkcionalan sistem monitoringa upravljanja medicinskim otpadom. Ministarstvo je prebacilo odgovornost na resor koji vodi Damjan Ćulafić i navelo da ne postoji novi plan upravljanja medicinskim otpadom. DRI ukazuje da je, u oktobru 2025. usvojen Državni plan upravljanja otpadom, te da to ne može biti izgovor.

Iz Ministarstva zdravlja najavljuju za CIN-CG da će informacioni sistem biti uveden do 2028, dok DRI ukazuje da je do sada “sve ostalo na nivou ideje i budućih planova”.

Revizor je zaključio da bez ovih mjera sistem upravljanja medicinskim otpadom i dalje funkcioniše bez pouzdanih podataka o količini, kretanju i načinu zbrinjavanja otpada.

Perović iz NVO OZON upozorava da nepostojanje pouzdanih podataka o količinama medicinskog otpada i nejasne nadležnosti ukazuju na nefunkcionalan i haotičan sistem i ostavlja ozbiljan prostor za zloupotrebe i ekokriminal. On dodaje da i ignorisanje nalaza DRI i drugih institucija predstavlja uvredu za javnost i potvrđuje institucionalnu nezainteresovanost.

Patronažni otpad se ne evidentira odvojeno

Inspekcija je utvrdila da domovi zdravlja ne vode propisanu evidenciju ni plan upravljanja otpadom, a poseban problem predstavlja patronažna služba.

Prema zapisniku inspekcije iz 2022. godine, infektivni otpad nastao tokom patronažnih kućnih posjeta ne evidentira se odvojeno, već se miješa sa ostalim medicinskim otpadom doma zdravlja, suprotno propisima.

U zapisniku se navodi da ne postoji jasan sistem kako se taj otpad vraća, evidentira i predaje ovlašćenoj firmi, zbog čega se patronažni otpad praktično „utapa“ u ukupni otpad doma zdravlja, bez mogućnosti da se utvrdi njegovo porijeklo, količina i način zbrinjavanja.

Iz MZ priznaju da postoji problem sa patronažnim službama, ali da će problem riješiti,takođe, do 2028.

“Upravo zbog toga novi informacioni sistem upravljanja medicinskim otpadom obuhvatiće i patronažne službe. Definisaće se jasni protokoli za odlaganje otpada nastalog u kućnim uslovima. Takođe, obezbijediće se i specijalne posude i transportna rješenja, a patronažne službe biće softverski povezane sa centralizovanom evidencijom otpada”, navode iz MZ.

Privatne apoteke neće da uzmu medicinski otpad od građana

Tri privatne apoteke koje su obišle novinarke CIN-CG nijesu htjele da uzmu ljekove sa isteklim rokom, dok je državna apoteka Montefarm uzela.

Građani bi trebali sve ljekove sa isteklim rokom ili koje ne koriste da vrate apotekama, a ne da odlažu u komunalni otpad.

Prema Zakonu o upravljanju otpadom od januara 2025.godine svi bi građani trebali da odvojeno sakupljaju opasan otpad koji nastaje u domaćinstvima.

Patoanatomski otpad kroz Zakon o komunalnim djelatnostima

Iz Ministarstva zdravlja navode da će probleme u upravljanju patoanatomskim otpadom riješiti novim nacrtom Zakona o komunalnim djelatnostima.

“Prvi put se jasno definiše patoanatomski otpad-dijelovi tijela, amputati, tkiva i organi odstranjeni tokom hirurških zahvata, placente i drugi anatomski materijal koji zahtijeva posebne uslove zbrinjavanja”, navode iz MZ.

Posmrtni ostaci se, kako dodaju, posebno razlikuju kao tijelo, dijelovi tijela umrle osobe ili pepeo nakon kremiranja.

“Zakonom je propisano da gradsko groblje mora imati posebno grobno mjesto

za patoanatomski otpad, čime se obezbjeđuje bezbjedno i trajno rješenje u skladu sa zdravstvenim i ekološkim standardima”, navode iz Ministarstva.

Međutim, oni, ali i ostali nadležni ćute na nalaze našeg ranije objavljenog istraživanja da se dio ovog otpada izvozi kao hemijski otpad.

I pored najave saradnje sa italijanskom Guarda di Finanza Crna Gora još nema pravni okvir za finansijsku policiju, dok oblast digitalne imovine ostaje djelimično regulisana

Tijana Lekić

Crna Gora još nije uspostavila zakonodavni okvir za osnivanje finansijske policije, iako državni zvaničnici godinama najavljuju formiranje službe po ugledu na italijansku Guardia di Finanza. 

Naime, Guardia di Finanza je italijanska finansijska policija pod nadležnošću Ministarstva ekonomije i finansija, koja se bavi finansijskim kriminalom i zaštitom javnih finansija, kombinujući policijska ovlašćenja, poresko-inspekcijske nadležnosti i finansijsko-obavještajne funkcije.

Premijer Milojko Spajić je u martu 2024. godine povodom sastanka sa delegaciom Guardia di finanza, na čelu sa generalom Vitom Đordanom, najavio da će uz njihovu podršku raditi na stvaranju crnogorske finansijske policije, koja bi trebalo da bude formirana po uzoru na poznatu italijansku instituciju. 

Iz Generalne komande Guardia di Finanza – II odjeljenja (Ured za međunarodne odnose) kazali su za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) da su institucije Crne Gore pokazale interesovanje za primjenu iskustava italijanske finansijske policije, ali nijesu odgovorili na pitanje da li su preduzeti konkretni koraci ka uspostavljanju te saradnje.

“Tokom posjete potpredsjednika italijanske vlade Antonija Tajanija Zapadnom Balkanu u septembru 2024. godine, dodatno je izražena politička spremnost Italije da pruži podršku u borbi protiv organizovanog kriminala, posebno kroz praćenje finansijskih tokova. Italija je izgradila efikasan sistem koji omogućava otkrivanje i najsloženijih prevarnih obrazaca, često sprovedenih kroz viještačke korporativne strukture. Takve kompetencije mogle bi biti od velike pomoći Crnoj Gori“, saopštili su za CIN-CG iz Guardia di finanza. 

U Vladinoj Fiskalnoj strategiji za period od 2024. do 2027. godine navodi se da će Ministarstvo finansija predložiti zakonsko rješenje kojim će se stvoriti formalne pretpostavke za formiranje finansijske policije. U istom dokumentu je navedeno da postoji prostor za saradnju sa Guardia di finanza kroz obuku budućih kadrova crnogorske finansijske policije.

“Imajući u vidu trenutnu decentralizaciju institucija koje vrše kontrolu u ovoj oblasti, Vlada Crne Gore smatra da bi formiranjem finansijske policije ovaj organ mogao znatno lakše da se bori, kako sa korupcijom na najvišem nivou, tako i sa svim vrstama finansijskih malverzacija”, piše u Fiskalnoj strategiji.

Međutim, još ne postoji zakonski okvir za uspostavljanje finansijske policije.

Finansijska policija na čekanju više od 10 godina  

Vlada Crne Gore još od novembra 2014. godine najavljuje formiranje finansijske policije čiji bi glavni zadatak trebala da bude borba protiv privrednog kriminala, korupcije i sive ekonomije. 

Usvajanjem Zakona o poreskoj administraciji iz 2015. i Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, Poreskoj upravi je dodat poseban sektor finansijske policije. Iako je tada najavljeno da će blisko sarađivati sa policijskim odsjekom za borbu protiv privrednog kriminala i Specijalnim državnim tužilaštvom, nijesu urađeni podzakonski akti o nadležnostima i ovlašćenjima Poreske policije niti je iko zaposlen.

Poreska policija je 2018. godine formalno izbrisana iz sistematizacije Poreske uprave.

Iz Poreske uprave kazali su za CIN-CG da krajem marta 2025. godine Pravilnikom o izmjeni i dopunama Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji formiran je formlno Sektor za utvrđivanje i naplatu neprijavljenih prihoda fizičkih lica. 

“Nakon postavljanja zakonodavnog okvira, definisanja institucionalnih procedura, zakonskih ovlašćenja i mehanizama međuinstitucionalne saradnje možemo očekivati formiranje finanasijske policije po uzoru na italijansku”, saopštili su iz Poreske uprave. 

Međutim, Dragana Jaćimović iz Instituta alternativa upozorava da, osim najave formiranja finansijske policije, Vlada nije pružila dodatne informacije.

„Ministarstvo finansija je dostavilo jedino pojašnjenje da će predložiti zakonsko rješenje kojim će se stvoriti formalne pretpostavke za formiranje finansijske policije, uvažavajući praksu Guardia di Finanza. Jedan pasus u strategiji nije dobar način za uvođenje novih organa u institucionalni okvir za borbu protiv korupcije i teških oblika kriminala“, kazala je Jaćimović za CIN-CG.

„Takav pristup nije adekvatan način za uvođenje novog organa sa policijskim ovlašćenjima u već fragmentiran sistem borbe protiv korupcije i finansijskog kriminala“, dodala je ona. 

Ne pitaju Italijane za kripto-prevare

Iako italijanska Guardia di Finanza, između ostalog, ima razvijen operativni aparat za finansijske istrage i zloupotrebe kriptovaluta, u Vladinim strategijama se ne precizira da li bi se finansijska policija bavila digitalnom imovinom.

Naime, Guardia di Finanza ima razvijene jedinice za forenziku digitalnih finansija, analizu blockchaina i zapljenu digitalne imovine, a u praksi može blokirati račune i digitalne novčanike, zaplijeniti kripto-imovinu, servere i opremu i sprovoditi dugotrajne finansijske istrage uz tužilaštvo.

Tako se u izvještaju Guardia di Finanza navodi da su u periodu od januara 2023. do maja 2024. godine sproveli više od 1,5 miliona kontrola i 110 hiljada istraga, kao i da je zaplijenjeno više od 75 miliona eura u kriptovalutama, uključujući i rudarsku farmu za kovanje novih virtuelnih valuta. 

Iz Uprave policije su kazali za CIN-CG da sa italijanskom institucijom nijesu još sarađivali u oblasti kripto-imovine. 

Crna Gora nema posebni zakon koji reguliše oblast digitalne imovine, iako je Vlada još 2020. godine najavila izradu Zakona o kriptovalutama. Iz Ministarstva finansija je u septembru 2024. saopšteno da, u saradnji sa Centralnom bankom Crne Gore i Komisijom za tržište kapitala, rade na zakonu koji bi regulisao oblast digitalne imovine.

Istraživanje Globalne inicijative za borbu protiv transnacionalnog organizovanog kriminala (GI-TOC) ukazalo je na rast upotrebe kriptovaluta u Crnoj Gori, ali i regulatorne praznine koje kriminalne grupe koriste za transfere novca i djelovanje preko ilegalnih tržišta. U istraživanju se navodi da zbog regulatornog vakuma kriminalne grupe koriste kriptovalute za pranje novca, kao i da se veliki dio zamjena gotovine za kriptovalute odvija u sivoj zoni i bez nadzora.

Iz Poreske uprave tvrde da, zbog nepostojanja zakona o digitalnoj imovini, nijesu u mogućnosti da se bave kriptovalutama.

“Dok se ne donese poseban zakon koji reguliše kriptoimovinu i njeno oporezivanje, Poreska uprava nije u mogućnosti preduzimati bilo kakve radnje po pitanju oporezivanja kriptovaluta“, ističu iz Poreske uprave.

Oblast kriptovaluta djelimično je regulisana Zakonom o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma, uspostavljanjem Registra pružalaca usluga povezanih sa kriptoimovinom za koji je nadležna Komisija za tržište kapitala.

Iz te Komisije navode da je Registar uspostavljen krajem 2025. godine, ali da se obaveza upisa odnosi isključivo na one koji tek počinju sa pružanjem usluga povezanih sa kripto-imovinom, dok oni koji su se ranije bavili kriptovalutama nijesu obuhvaćeni tom obavezom.

„Komisija ne može retroaktivno postupati prema subjektima koji su djelovali prije uspostavljanja Registra, jer za taj period nije postojala zakonska osnova. Ako tokom nadzora otkrijemo lice koje pruža usluge bez upisa, možemo preduzeti zakonom predviđene mjere, uključujući prijavu nadležnim organima za neovlašćeno pružanje usluga“, kazali su iz Komisije za CIN-CG.

Kazne manje od profita

U izvještaju Komiteta eksperata za ocjenu mjera protiv pranja novca i finansiranja terorizma (MONEYVAL), tijela Savjeta Evrope, navodi se da Crna Gora nema jasnu obavezu da unaprijed procjenjuje rizike novih tehnologija, kao i da kaznena politika prema kripto-provajderima nije ni srazmjerna ni dovoljno odvraćajuća. Upozorava se i da postoje slabosti u nadzoru i istražnim kapacitetima nadležnih organa.

„Nalazi MONEYVAL-a potvrđuju rizik da Crna Gora postane utočište za kripto kriminal. U trenutnoj situaciji za građane su najopasnije finansijske prevare i mogućnost da se kripto koristi kao kanal za organizovani kriminal“, kazao je advokat Veselin Radulović za CIN-CG.

U izvještaju MONEYVAL takođe se ukazuje i na slabosti u nadzoru, razmjeni informacija, kapacitetima za međunarodnu saradnju u finansijskim istragama vezanim za kriptovalute.

Zakonom o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma predviđeno je da Finansijsko-obavještajna jedinica Uprave policije (FOJ) sprovodi istrage vezane za kriptovalute.

„Jedinica raspolaže softverima za analizu blockchaina i u istragama razmjenjuje podatke sa velikim međunarodnim kripto-platformama preko sistema FOJ. To znači da, kada se u nekom predmetu već pojavi sumnja na krivično djelo, mogu da prate tok novca preko stranih berzi i dobiju informacije o transakcijama i korisnicima“, kazali su iz Uprave policije.

Prema zvaničnim podacima, crnogorska policija i tužilaštvo do sada nijesu procesuirali nijedan slučaj oduzimanja kripto imovine, iako se u međunarodnim izvještajima upozorava da kriminalne mreže u regionu koriste digitalnu imovinu da prikriju tokove novca.

Zakonom o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma predviđene su novčane kazne od 5.000 eura do 20.000 eura u slučaju neprijavljivanja transakcija kriptovaluta u vrijednosti od 1.000 eura. Te novčane kazne predviđene su za prikrivanje transakcija i podataka o pošiljaocu i korisniku kripto-imovine, kao i neprijavljivanje sumnjivih transakcija.

Advokat Radulović upozorava da su eventualne kazne za izvršioce znatno manje od profita koji se može ostvariti nelegalnim aktivnostima.

„Zbog toga akteri gledaju na novčanu kaznu, ako budu otkriveni i procesuirani, kao trošak koji mogu da pokriju, a ne kao stvarnu sankciju. Institucije ne raspolažu adekvatnim pravnim okvirom, ali ni kadrovskim i tehničkim kapacitetima i prilično su inferiorne u odnosu na sofisticirane kripto strukture. To što je rizik mali, dobit velika a nadzor slab, ohrabruje kripto prevare, pranje novca i korišćenje prostora i jurisdikcije Crne Gore za ove kriminalne aktivnosti”, tvrdi Radulović.

Iz Vlade Crne Gore i Ministarstva finansija nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG o procjeni rizika novih tehnologija i regulaciji kriptoimovine, kao ni o najavljenom formiranju finansijske policije.

Istraživanje CIN-CG pokazuje da sistem poreskih olakšica funkcioniše bez provjere rizika i porijekla novca

Andrea PERIŠIĆ

Sistem poreskih olakšica za donatore u inovacijama u Crnoj Gori je ranjiv na zloupotrebe zbog nedostatka nadzora, nejasno definisanih pravila i izostanka provjere rizika, pokazalo je istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

U nacionalnim strateškim dokumentimase konstatuje da država nema mehanizme za procjenu rizika novih tehnologija i poslovnih modela, zbog čega inovacioni subjekti, posebno oni povezani sa digitalnom imovinom, ostaju van radara nadzornih organa i predstavljaju visok rizik za pranje i sumnjive tokove novca.

Prema ranijem Zakonu o podsticajnim mjerama za razvoj istraživanja i inovacija, investitori su mogli da ostvare poreske podsticaje kroz sticanje vlasničkih udjela u startap kompanijama.

U izmjenama Zakona o inovacionim djelatnostima iz maja 2025. godine navodi se da je startap mikro i malo privredno društvo koje nije starije od pet godina i koje još nije raspodijelilo dobit i nije nastalo spajanjem, a koje razvija i stavlja u upotrebu inovacije sa potencijalom brzog rasta.

„Imamo niz primjera zloupotreba gdje su se definicije novih tehnologija, posebno u oblasti kripto i IT startapova, koristile više kao paravan nego kao stvarna osnova za razvoj biznisa. Rezultat toga bilo je potpuno gubljenje sredstava, a često i obesmišljavanje samih tehnologija”, kazao je za CIN-CG stručnjak za kriptovalute i tvorac crnogorske digitalne valute Perper Ivan Joličić.

Prema njegovim riječima, osnivači startapova u Crnoj Gori slabo razumiju da njihova firma može biti zloupotrijebljena za pranje novca. On tvrdi i da je tokove novca, doduše, lakše prikriti kroz trgovinske lance, građevinske projekte ili sezonske ljetnje biznise.

,,To su provjereniji mehanizmi za pranje novca od ulaganja u starapove. Kriminalne strukture, zbog svoje povezanosti sa izvršnom i sudskom vlašću, nijesu ni imale potrebu da idu u sofisticiranije modele poput startapova. Drugim riječima, ili im to nije bilo potrebno ili nikada nijesu ozbiljnije razmišljali da na taj način plasiraju kapital”, kazao je Joličić za CIN-CG.

Novi Zakon o podsticajnim mjerama za razvoj istraživanja i inovacija, koji se primjenjuje od 2025. godine, predviđa model donacija bez sticanja vlasništva, upravo radi smanjenja rizika od potencijalnih konflikata interesa i kružnih finansijskih tokova. Ovaj zakon takođe zabranjuje trošenje doniranih sredstava na angažovanje povezanih lica, uključujući osnivače, članove ili pravna lica koja su donatori ili sa njima povezana, kako bi se spriječile eventualne zloupotrebe, prikrivanje tokova novca ili sukobi interesa.

Poreske olakšice za investitore

Prema podacima koje je Poreska uprava dostavila CIN-CG-u od 2021. do avgusta 2025. u Registar inovacione djelatnosti (RID) je bilo upisano 98 startapova, od čega je 20 obrisano prošlog avgusta nakon što im je istekao status startapa ili im je prestalo važiti rješenje o upisu.

U startapu Final Find, prema podacima Poslovne mreže, kao investitor upisana je kompanija Bemax, kao i firma Škorpion iz Herceg Novog. Bemax je suvlasnik i startapova Go4Adventure doo i Foodyness doo, dok je Škorpion suvlasnik u startapu DrKnight doo.

Ovi startapovi upisani su u RID, a u njihovom razvoju učestvuje i kompanija DigitalDen HUB, registrovana kao “drugi subjekat inovacione infrastrukture“. Prema podacima platforme Poslovna mreža, DigitalDen HUB ima udjele u 12 startapova upisanih u RID, dok je njen ovlašćeni zastupnik i suvlasnik Darko Ivanović u pojedinim od tih kompanija angažovan i u izvršnim funkcijama.

Ivanović za CIN-CG objašnjava da Digital Den HUB posluje kao venture studio i da startapovi u kojima ima udio funkcionišu kao potpuno odvojena pravna lica, sa sopstvenim računima, knjigovodstvom i upravljanjem, kao i da ne postoji preusmjeravanje sredstava ka investitorima ili povezanim licima. ,,To je jedina privatna kompanija te vrste u Crnoj Gori i regionu“, navodi Ivanović i ističe da su investicioni kapital i poreski podsticaji korišćeni isključivo za razvoj proizvoda i poslovanje startapova.

Prema njegovim riječima, Digital Den HUB omogućio je zaposlenje oko 30 ljudi i doprinio je razvoju proizvoda koji se koriste u Crnoj Gori i inostranstvu, uključujući hardversko-softverska rješenja, gejming projekte sa međunarodnim investicijama, aplikacije za digitalnu logopedsku podršku, kao i platforme za razvoj emocionalne inteligencije i mentalnog zdravlja.

U registru je trenutno upisano 79 donatora u inovacije među kojima se, osim Bemaxa i Škorpion doo, nalaze i građevinske i ugostiteljske firme kao što su Zetagradnja, Glosarij, Podcafe F&B, BIP hotels doo, Voli trade doo, Cungu & Co. doo, Tehnomax doo, Cerovo doo, SM&SM doo. Među donatorima su i brojne banke.

Zakon omogućava donatorima oslobađanje od dijela poreza na dobit i doprinosa na zarade za zaposlene na istraživačko-razvojnim poslovima. Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija kazali su CIN-CG-u da je od 2022. do 2024. iznos poreskih olakšica donatorima bio oko sedam miliona eura, dok su iz Poreske uprave kazali da se primjena olakšica za donatore evidentira kroz redovne poreske prijave.

Iako je Zakon o podsticajnim mjerama za razvoj istraživanja i inovacija stupio na snagu 2020. godine, njegova praktična primjena je omogućena 2022. nakon donošenja podzakonskih akata i usklađivanja sa sistemskim zakonima.

Zbog toga su od 2022. do kraja 2024. godine, osim investitora, poreske olakšice koristila i inovaciona preduzeća koja su porez na dobit preusmjerila za razvoj vlastitih inovacija, kao i frilenseri koji su registrovani u Centralnom registru privrednih subjekata (CRPS) kao preduzetnici.

Prema Zakonu iz 2020, pravno lice je moglo postati donator ako uloži pet hiljada eura dok je fizičko trebalo da uloži 2.500 eura. Izmjenama Zakona o podsticajnim mjerama iz juna 2025. godine pooštreni su uslovi pod kojima pravna i fizička lica mogu dobiti status korisnika podsticajnih mjera. Pravno lice taj status sada stiče ukoliko donira najmanje 15 hiljada eura startapovima ili spinofovima, odnosno najmanje 10 hiljada eura licenciranim naučnoistraživačkim ustanovama ili Fondu za inovacije Crne Gore (FICG). Fizička lica dobijaju status donatora ako doniraju najmanje pet hiljada eura.

Međutim, ni u novom zakonu se ne propisuje provjera porijekla novca koji se donira startapovima ili naučnoistraživačkim projektima.

Na upit CIN-CG-a o broju sprovedenih kontrola nad subjektima koji posluju u sektoru inovacija i informacionih tehnologija, iz Poreske uprave nijesu odgovorili, navodeći da za te privredne subjekte ne postoji posebna šifra djelatnosti. Kazali su i da su prilikom kontrola najčešće uočavali nepravilnosti kao što su pogrešno evidentiranje troškova istraživanja i razvoja, neblagovremeno podnošenje poreskih prijava i pogrešna primjena poreskih olakšica.

Država bez procjene rizika od pranja novca

U izvještaju Finansijsko-obavještajne jedinice objavljenom prošlog oktobra navodi se da je 2024. godine ta jedinica Uprave policije (UP) u 16 slučajeva sumnjala u krivično djelo pranja novca, kao i da su državnim tužilaštvima podnijete tri krivične prijave protiv jednog pravnog i četiri fizička lica za pranje novca u iznosu od 5.9 miliona eura. U izvještaju nije precizirano o kakvim se slučajevima pranja novca radi.

Iz UP nijesu odgovorili na pitanje CIN-CG da li je u proteklih 10 godina bilo istraga ili postupaka vezanih za zloupotrebe u startap investicijama, navodeći da se radi o “tajnim podacima” koje, na osnovu zakona Sektor za sprečavanje pranja novca i finansiranja terorizma “ne smije davati na uvid ili saopštavati trećim licima, uključujući medije”.

Vlada Crne Gore je u Akcionom planu za unapređenje sistema sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma za period od 2024. do 2025. godine upozorila da Crna Gora nema razvijene mehanizme za kontrolu rizika u sektorima koji se najbrže šire, uključujući inovacione subjekte, tehnološke kompanije i poslovanje sa virtuelnom imovinom. U tom dokumentu se navodi da država nema adekvatan pravni okvir za procjenu rizika kod novih proizvoda, poslovnih modela i digitalnih tehnologija.

,,Ne postoje zakonske obaveze za državu da identifikuje i vrši procjene rizika od pranja novca i finansiranja terorizma u vezi sa novim proizvodima i poslovnim praksama. Nije vršena procjena rizika novih proizvoda i poslovnih praksi”, navodi se u Vladinom dokumentu.

U Akcionom planu se upozorava na visoki rizik u poslovanju sa virtuelnom imovinom i pružaocima usluga virtuelne imovine, naročito kada se ona koristi za kupovinu nekretnina ili sumnjive finansijske transfere. Navodi se i da Crna Gora ima slabosti u nadzoru pravnih lica, od provjera stvarnih vlasnika, pa do kontrole kompanijačije se glavno mjesto poslovanja razlikuje od mjesta registrovanja, a koje otvaraju račune i obavljaju transakcije bez realnog poslovanja.

Zakon o inovacionim djelatnostima, koji uređuje nacionalni inovacioni sistem, formalno prepoznaje startap, ali ne propisuje precizne kriterijume za njihovu procjenu, mehanizme nadzora ulaska kapitala u startapove, obavezu izvještavanja o rezultatima ili transparentnosti ulaganja.  

Sužen prostor za ulaganje u startapove

Stručnjak za kriptovalute Ivan Joličić tvrdi da crnogorsko tržište nije pogodno za ozbiljne investicije u startapove, upozoravajući i da je transparentnost kapitala vrlo upitna.

Iz Naučno-tehnološkog parka Crne Gore (NTPCG) tvrde da razvoj startapova u Crnoj Gori koče malo tržište, ograničen pristup rizičnom kapitalu u ranoj fazi, administrativne i regulatorne nejasnoće i nedostatak sistemskog povezivanja sa međunarodnim investitorima. Ističu i da razvoj startap zajednice usporava i nedostatak međunarodnih sistema plaćanja, kao što su PayPal i Stripe, upozoravajući da su za napredovanje potrebni međunarodni investitori.

,,Svaka investicija u startap scenu treba da bude zasnovana na maksimalnoj transparentnosti i potpunom poštovanju zakonskih, moralnih i etičkih načela. Osnivače uvijek podstičemo da budu maksimalno oprezni. Samo tako mogu zaštititi svoje poslovanje ali i doprinijeti zdravom i održivom razvoju startap scene u Crnoj Gori”, kazali su za CIN-CG-u iz Naučno-tehnološkog parka.

Joličić objašnjava da je u Crnoj Gori vrlo malo startapova koji su uspjeli da privuku značajniji strani kapital.

,,Iz mog iskustva i kontakata sa investitorima, jasno je da većina venture capital fondova funkcioniše ili potpuno kroz ofšor strukture, ili makar dijelom. To ne mora nužno biti povezano sa porijeklom kapitala, već prije svega sa regulativnim okvirima. Zbog kompleksnih procedura i visokih zahtjeva u pojedinim jurisdikcijama, investitorima je najlakše da posluju kroz ofšor firme i posrednike”, tvrdi Joličić.

Vlada Crne Gore je u junu 2021. osnovala je Fond za inovacije Crne Gore (FICG) koji sprovodi mjere i programe inovacione politike usmjerene na razvoj malih i srednjih preduzeća i transfer tehnologija sa naučno-istraživačkih institucija na privredu. FICG se finansira iz budžeta Crne Gore i iz međunarodnih i EU sredstava.

Prema podacima koje je FICG dostavio CIN-CG-u do oktobra 2025. godine je sa ukupno 1.2 miliona eura finansirao 37 projekata kroz Program podrške ranoj fazi razvoja startapova.

,,Broj prijava kontinuirano raste iz godine u godinu, što jasno pokazuje da postoji sve veće interesovanje i povjerenje inovativnih timova u programe fonda“, navode iz FICG.

FICG je prošle godine finansirao 11 projekata sa ukupno 355.789 eura, dok je 2024. za 12 projekata ukupno isplaćeno 388.573 eura. Tokom 2023. godine finansirano je 14 projekata sa ukupno 463.420 eura. Iz FICG nijesu mogli da odgovore koliki je broj zaposlenih u startap firmama u Crnoj Gori u 2025. i kako se taj broj mijenjao tokom godina, pojašnajavajući da su ti podaci u fazi prikupljanja i analize.

Iz NTPCG pojašnjavaju da se problematični investitori u startapove mogu prepoznati po neprepoznatljivoj ili složenoj vlasničkoj strukturi sa puno posrednika. Problematični investitori, kako navode, nemaju poslovnu istoriju ili imaju lošu reputaciju u drugim zajednicama.

,,Osnivačima preporučujemo pravnu i finansijsku provjeru prije prihvatanja ponude, jer ako

prihvate sumnjivu investiciju, posljedice mogu biti veoma ozbiljne. Prije svega govorimo o krivičnoj odgovornosti i zaplijeni sredstava, kao i o reputacionoj odgovornosti koja se tiče gubitka povjerenja investitora i partnera“, navode u NTPCG.

Joličić smatra da u Crnoj Gori gotovo nema institucionalne podrške za startap industriju, zbog čega ona opstaje u polusivoj zoni.

„Godinama izostaje ozbiljan pravni i podsticajni okvir za startapove, a ne postoji ni odgovarajuća pravna forma za tu vrstu biznisa. Nije iznenađenje što timovi i pojedinci koji pokušavaju da razviju startap redovno podršku traže van države“, tvrdi Joličić.

Tri nezavisna sistema za otkrivanje deepfake sadržaja nastalih putem vještačke inteligencije (AI) pokazala su da bi video poruke odbjeglog sina Vesne Medenice mogle biti autentične, uprkos tvrdnjama direktora Uprave policije 

Andrea PERIŠIĆ

Tri nezavisna online alata za detekciju deepfake i provjeru sadržaja nastalih putem vještačke inteligencije (AI) pokazala su nisku vjerovatnoću da su video snimci na kojima se pojavljuje odbjegli kriminalac Miloš Medenica generisani vještačkom inteligencijom. Nijedan od tri sistema za provjeru sadržaja napravljenih pomoću vještačke inteligencije (AI) nije označio aktuelne video snimke odbjeglog Miloša Medenice kao visoko rizične ili vjerovatno manipulisane.

Uprava policije (UP) je brzo nakon prvog snimaka Medenice postavljenog na profilu “Istina“ 1. februara 2026. godine, na društvenoj mreži X, saopštila da se radi o AI generisanom sadržaju.

Ubrzo nakon toga na istom profilu objavljeno je još nekoliko snimaka Miloša Medenice, na kojima se navodno on sprda sa čelnicima bezbjednosnog sektora Crne Gore, kojima je utekao iz kućnog pritvora na dan kad mu je izrečena presuda pred Višim sudom u Podgorici, 28. januara. 

Odbjegli Medenica, sin bivše predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore Vesne Medenice, prvostepeno je osuđen na više od 10 godina zatvora zbog stvaranja kriminalne organizacije u kojoj je i njegova majka.

,,Ovom prilikom želim da se zahvalim ministru Šaranoviću i direktoru policije Lazaru Šćepanoviću na velikom razumijevanju zbog sramne presude kojom sam nevin osuđen na veliku kaznu zatvora i što su mi omogućili da me sklone na sigurno, uz poruku - nema stresa i besa“, rekao je Medenica u prvoj video poruci.

U video poruci, postavljenoj tokom Šćepanovićevog gostovanja u emisiji “Načisto“ sa Petrom Komnenićem, Medenica Šćepanoviću obećava da će se predati ukoliko direktor UP podnese ostavku ili ukoliko ga smijene. 

I nakon toga na profilu “Istina“ nastavljene su gorke video šale na račun čelnika u policiji i Ministarstvu unutrašnjih poslova (MUP). 

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) sproveo je analizu više snimaka Miloša Medenice sa mreže X i provukao ih kroz dostupne online alate za detekciju deepfake i AI sadržaja, kako bi provjerio autentičnost video poruka.

Prema rezultatima alata Hive Moderation, vjerovatnoća da su ovi video snimci lažni, to jest AI generisani sadržaji, iznosi manje od jedan odsto. Alati TruthScan i Deepfake Detection označili su snimke kao “likely real“, odnosno kao vjerovatno autentičan sadržaj, bez jasnih indikatora digitalne manipulacije. 

Analiza alata Deepfake Detection, nešto je opreznija, prvenstveno zbog kvaliteta snimaka, koji nijesu na visokom nivou, snimani su u tamnom ambijentu i slabe su rezolucije. 

,,Kvalitet videa je prilično loš, sa izraženom kompresijom i slabim osvjetljenjem, što značajno otežava preciznu detekciju eventualnog deepfake sadržaja. Iako su uočene određene suptilne nedosljednosti u crtama lica i osvjetljenju, zbog lošeg kvaliteta snimka teško je donijeti konačan zaključak”, piše u analizi alata Deepfake Detection. 

Ovaj alat, međutim, omogućava i zasebnu analizu isključivo audio snimka. Kada se u sistem unesen samo izdvojeni audio zapis glasa Miloša Medenice rezultat je pokazao 65 odsto vjerovatnoće da je riječ o autentičnom, odnosno stvarnom glasu, a ne o sintetički generisanom ili kloniranom audio-sadržaju. Iako taj procenat ne predstavlja apsolutnu potvrdu autentičnosti, ukazuje na to da indikatori vještačke manipulacije u analiziranom uzorku nijesu visoki.

Kada su kroz ista tri alata provučeni primjeri videa za koje je poznato da su napravljeni uz pomoć deepfake tehnologije, rezultati to i potvrđuju. CIN-CG je, između ostalog, ubacio deepfake video sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem i teniserom Novakom Đokovićem, koji je ranije kružio internetom kao primjer manipulisanog sadržaja. U tim slučajevima, alat Hive Moderation pokazao čak 99,6 odsto vjerovatnoće da se radi o vještački generisanom sadržaju, tj. lažnim i manipulativnim materijalom proizvedenim putem AI. 

Svi alati koje je koristio CIN-CG funkcionišu na osnovu algoritamske analize obrazaca (pokreta lica, sinhronizacije glasa, kompresionih tragova i drugih tehničkih parametara). 

Direktor Uprave policije Lazar Šćepanović izjavio je u emisiji “Načisto“ da su forenzičari sugerisali da su snimci Miloša Medenice AI generisani. 

Na X nalogu “Istina”, za koji nije poznato ko ga vodi, objavljuju se sadržaji povezani sa aktuelnim dešavanjima u Crnoj Gori, uključujući i interna policijska dokumenta, fotografije koje potiču iz policijskih pretresa, SKY prepiske i slično. Predmet interesovanja onoga ko vodi ovaj profil su, kako se može zaključiti iz objava, teme vezano za kriminalne klanove u Crnoj Gori, ali i političke prilike u zemlji. Objave na profilu “Istina“ uglavnom su veoma kritički nastrojene prema aktuelnim čelnicima bezbjednosnog sistema.  

CIN-CG se obratio Upravi policije za pojašnjenje na osnovu kojih konkretnih analiza, metoda ili forenzičkih vještačenja su zaključili da su aktuelni video snimci Miloša Medenice AI generisani, tražeći informacije o tome da li je sprovedena tehnička ekspertiza, ko ju je radio i da li postoji zvanični nalaz koji mogu dostaviti javnosti. Međutim, odgovore na ova pitanja nijesmo dobili ni nakon više od nedjelju dana od upućenog zahtjeva.

Optužnicu protiv Miloša Medenice podiglo je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) 2022. godine, zbog sumnje da je 2019. godine stvorio kriminalnu organizaciju čiji su pripadnici bili bivša Vrhovna tužiteljka i predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica i još devet osoba, kao i jedno pravno lice, sa ciljem vršenja krijumčarenja cigareta i protivzakonitog uticaja na sudsku vlast, a radi sticanja nezakonite dobiti i moći.

Uprava policije je saopštila da je za Milošem Medenicom raspisana nacionalna i međunarodna potjernica, ali niko još nije preuzeo odgovornost za njegovo bjekstvo. 

Iako nijedan od ovih alata ne može sa stopostotnom sigurnošću potvrditi autentičnost nekog sadržaja i ne mogu biti konačan forenzički dokaz, ipak ove analize predstavljaju važan indikator, prema mišljenjima inostranih stručnjaka koji su novinare obučavali za korišćenje ovih tehnika. Kada više nezavisnih sistema daje sličan rezultat, onda je to osnov za detaljnu provjeru, a ne brzopleta zaključivanja. 

Iza sistema starateljstva zbog nemara i slabog nadzora krije se mreža propusta - uzurpirani stanovi, kuće koje propadaju, vlasništvo koje niko ne evidentira... Poslovna sposobnost oduzima se i neosnovano, zbog imovinske koristi 

Andrea PERIŠIĆ

Jedna porodica iz Podgorice godinama je sumnjala da je njihovog baš bliskog srodnika zlostavljao staratelj kojeg mu je još 2008. godine odredio Centar za socijalni rad (CSR) Bar. Riječ je o čovjeku koji, zbog zdravstvenog stanja, ne može sam da brine o sebi. Porodica vjeruje da mu je staratelj uzimao novac sa računa, zaduživao ga kreditima i zapostavljao njegovo liječenje, odnosno da mu nije redovno davao terapiju. Zbog svega toga, brat od čovjeka pod starateljstvom godinama se obraćao CSR Podgorica, koji je nadležan za ovaj slučaj nakon što se ovaj čovjek preselio u Glavni grad, i još 2018. godine tražio je da se starateljstvo nad njegovim bratom preispita i provjeri. 

Tek kada je, na inicijativu Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Zaštitnika), Uprava za inspekcijske poslove Odsjeka za inspekciju socijalne i dječije zaštite 2019. izvršila nadzor, otkrivene su ozbiljne nepravilnosti: odluka o starateljstvu nije sadržala plan staranja, vrijedna imovina ovog čovjeka nikada nije popisana, niti procijenjena, katastar nije obaviješten da je on osoba pod starateljstvom, niti je donijeta odluka o predaji imovine na upravljanje staratelju. Iz uCSR Podgorica nikada nijesu vodili ni osnovnu evidenciju o ovom čovjekz i njegovoj imovini, što je obavezno prema Porodičnom zakonu.  

Socijalna radnica i rukovoditeljka Službe za odrasla i stara lica u CSR u Podgorici Suzana Milović za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) kazala je da ne može da komentariše konkretan slučaj, ali je navela da, prema saznanjima tog centra, u Glavnom gradu nije bilo zloupotreba imovine osoba pod starateljstvom i da bi u takvim situacijama bili obaviješteni. 

Ipak Milović navodi da je: “bilo slučajeva u kojima su članovi porodice pokušavali da podignu novac sa računa osoba pod starateljstvom, jer banke iz određenih razloga nijesu imale evidentirano da se radi o osobama pod starateljstvom”. Kaže da su u tim situacijama “reagovali na vrijeme i spriječili eventualne zloupotrebe”. 

Prema dokumentima koje posjeduje CIN-CG, slučajevi zloupotrebe imovine osoba pod starateljstvom nijesu usamljeni, već su dio šireg i sistemskog problema zbog načina na koji se u Crnoj Gori vodi briga o njima i njihovoj imovini. 

Zloupotrebe imovine se kod osoba koje su lišene poslovne sposobnosti i stavljene pod starateljstvo često i lako dešavaju. O zloupotrebi oduzimanja poslovne sposobnosti, CIN-CG je već pisao.

Obimna dokumentacija do koje je došao CIN-CG pokazuje da se u gotovo svim opštinama u zemlji dešava da se značajna imovina osoba pod starateljstvom formalno daje na upravljanje centrima za socijalni rad, ali da se njome u praksi uvijek ne upravlja na zakonit, transparentan i odgovoran način. U brojnim slučajevima ta imovina je uzurpirana (koriste je osobe koje na to nemaju zakonsko pravo), bez adekvatnih odluka i nadzora ili se nalazi van faktičke kontrole centara za socijalni rad. Centri često nemaju ni podatke o vrijednosti imovine, jer ne vrše procjenu. 

,,Izrada procjena imovine za svaku osobu koja je pod starateljstvom, a koja posjeduje nepokretnosti ili drugu vrijednu imovinu, predstavlja značajan finansijski teret za sistem socijalne zaštite”, navodi Milović.

Prema njenim riječima, izrada procjene imovine u praksi podrazumijeva angažovanje ovlašćenih procjenitelja, sudskih vještaka i obimnu prateću dokumentaciju, što, prema tržišnim cijenama, često prelazi hiljadu eura po osobi. 

,,Riječ je o značajnim troškovima za centre za socijalni rad, posebno u sredinama sa velikim brojem osoba pod starateljstvom koje posjeduju nepokretnosti. Treba imati u vidu da je nepokretna imovina građana već evidentirana i procijenjena kroz poreski sistem države”, kaže Milović.

Brojne zloupotrebe imovine osoba pod starateljstvom širom zemlje  

Samo u Pljevljima, prema podacima do kojih je došao CIN-CG, od 242 popisane nepokretnosti osoba pod starateljstvom koje su sada u vlasništvu ili date na upravljanje i raspolaganje različitim državnim institucijama – čak 31 nepokretnost, uglavnom stanovi, uzurpirana je od strane osoba koje nemaju zakonsko pravo da koriste te stambene objekte. Ostale nepokretnosti, mahom zemljišta i tek poneka pomoćna zgrada i poslovni prostor, nijesu upotrijebljene. 

U 13 slučajeva od 31 imovinu su zloupotrijebili članovi i članice porodice osobe pod starateljstvom koja je preminula. U dva slučaja CSR u Pljevljima čak nije utvrdio ko koristi imovinu preminule osobe pod starateljstvom, iako se radi o vrijednim stvarima: jednom jednosobnom i jednom dvosobnom stanu, iako su ti stanovi sada vlasništvo CSR Pljevlja. 

U pet slučajeva nekretnine, uglavnom jednosobne stanove, koriste osobe koje za to nikada nijesu imale rješenje o dodjeli stana na privremeno korišćenje. U jednom od tih pet slučajeva, imovina se čak “nasljeđuje”: nakon što je osoba koja je nezakonito koristila stan preminula, njegov srodnik je nastavio da tu živi. 

U šest slučajeva osobe kojima je nepokretnost data na privremeno korišćenje zbog stanja socijalne potrebe nastavile su da koriste stanove i nakon što su riješile svoje egzistencijalne probleme. 

U jednom slučaju iz 2010, osoba koja se nezakonito uselila u stan koji je u vlasništvu CSR Pljevlja i nije, iako je to traženo, napustila stan i vratila ključeve. Pritom je iz stana u koji se nezakonito uselila izbacila stvari koje je tu pronašla, piše u dokumentima u koje je CIN-CG imao uvid. Kolika je vrijednost tih stvari nije poznato, jer se obično ne popisuje pokretna imovina.

Slikovit primjer nemara i nebrige prema imovini osoba pod starateljstvom koja je data na raspolaganje državnim institucijama je slučaj montažnog objekta u Pljevljima koji je 2023. godine uništen usljed požara, a koji je izazvala osoba kojoj je data na privremeno korišćenje.

Prema dokumentima koje posjeduje CIN-CG, u Nikšiću je u najmanje šest slučajeva uzurpirana imovina osoba pod starateljstvom. U svim slučajevima radi se o imovini koju je CSR Nikšić dao na korišćenje osobama koje su korisnici materijalnog obezbjeđenja, a koje su prestale da budu u stanju socijalne potrebe. 

U jednom slučaju stan “koristi“ porodica koja uopšte ne živi i ne radi u Nikšiću. U drugom slučaju, žena koja je dobila dvosoban stan na privremeno korišćenje nastavila je da ga koristi, iako se u međuvremenu zaposlila i naslijedila imovinu nakon smrti roditelja. 

Imovina osoba pod starateljstvom u praksi često nije zaštićena ni kada je riječ o zemljištu. Tako je u jednom slučaju, na parceli u selu Bukovica, koja sada pripada CSR Rožaje, više puta, godinama, nelegalno vršena sječa bukovih stabala. To se vidi iz Zapisnika o izvršenom inspekcijskom pregledu koji je Uprava za inspekcijske poslove sačinila 2022. godine, a u koji je CIN-CG imao uvid. 

Osim zloupotreba i slabih kontrola starateljstava, problem je i to što se dešava da propada imovina koja je data na upravljanje centrima za socijalni rad, iako bi država i ustanove socijalne zaštite morali da je održavaju. Tako je jedna kuća u naselju Stara Varoš u Podgorici oronula zbog neodržavanja, pošto se o njoj sistemski ne vodi briga. 

Na Cetinju tri porodične kuće, jedan stan i više parcela uopšte se ne koriste i jako su zapuštene, iako ih je tamošnji CSR dobio po osnovu ugovora o doživotnom izdražavanju više osoba. Kuće su trošne, ali bi se uz minimalna ulaganja (krečenje, čišćenje i sitnije popravke) neke od njih mogle osposobiti i dati na korišćenje onima kojima je stvarno potrebno. Stan, koji se nalazi u centru Cetinja, bez namještaja je i neuredan. To se vidi iz dopisa koji je CSR Cetinje poslao Ministarstvu rada i socijalnog staranja 2024, a u koji je CIN-CG imao uvid. 

Nadležni uglavnom tvrde da nema malverzacija 

Prema Porodičnom zakonu, centar za socijalni rad, kao organ starateljstva, i imenovani staratelji imaju jasne i precizne obaveze kada je riječ o brizi o imovini osoba pod starateljstvom. Dužni su da odmah po uspostavljanju starateljstva sačine popis cjelokupne imovine štićenika, da tu imovinu čuvaju, održavaju i njome upravljaju odgovorno. Staratelj ne smije raspolagati imovinom, prodavati je, opterećivati, davati u zakup ili na drugi način umanjivati njenu vrijednost, bez prethodne saglasnosti centra za socijalni rad, dok je centar obavezan da vodi urednu evidenciju o imovini, prati način njenog korišćenja i redovno kontroliše rad staratelja. Pored toga, Porodični zakon propisuje obavezu podnošenja periodičnih izvještaja o upravljanju imovinom, kao i dužnost centra da reaguje u slučaju svake sumnje na nemar, zloupotrebu ili postupanje suprotno interesima štićenika, uključujući i razrješenje staratelja ako se utvrde nepravilnosti.

CIN-CG je za potrebe ovog istraživanja kontaktirao sve centre za socijalni rad u Crnoj Gori i uputio im niz pitanja koja se odnose na način rada staratelja, mehanizme kontrole i brigu o imovini osoba koje su pod starateljstvom. 

Iz većine centara stigli su slični odgovori - da se starateljstva sprovode u skladu sa zakonom i važećim propisima, da se imovina osoba pod starateljstvom nadzire kroz interne procedure i da do sada nijesu imali slučajeve u kojima je staratelj razriješen zbog nebrige, nemara ili zloupotrebe imovine. 

Jedino su iz CSR koji je nadležan za Plav i Gusinje i CSR za opštine Bar i Ulcinj potvrdili da su u prethodnih 10 godina imali po jedan slučaj razrješenja staratelja. Iz CSR za Plav i Gusinje nijesu precizirali zbog čega je razriješen, dok su iz CSR za Bar i Ulcinj CIN-CG-u kazali da je staratelj razriješen zbog pogoršanja zdravstvenog stanja. 

Ovakvi odgovori centara otvaraju pitanje da li sistem nadzora zaista funkcioniše u praksi i da li se eventualne nepravilnosti uopšte prepoznaju i prijavljuju. 

Član 249 Krivičnog zakonika Crne Gore (KZCG) jasno propisuje da svako ko zastupa tuđe imovinske interese ili se stara o tuđoj imovini, a pritom zloupotrijebi data ovlašćenja kako bi sebi ili drugome pribavio korist ili oštetio osobu o kojoj brine, čini krivično djelo zloupotrebe povjerenja. Za ovakvu radnju propisana je novčana kazna ili zatvor do tri godine. Ukoliko je šteta veća od tri hiljade eura, zatvorska kazna može biti i do šest godina, a ako šteta prelazi 30 hiljada eura, počinilac može biti kažnjen zatvorom i do osam godina. Posebno je važno što KZCG prepoznaje povećanu odgovornost staralaca i advokata: ako upravo oni počine ovo djelo, zatvorske kazne su značajno strože - od šest mjeseci do pet godina, kada je šteta veća od tri hiljade eura i do osam godina, a preko 30 hiljada eura - do 10 godina. 

Zaštitnik je u slučaju čovjeka pod starateljstvom sa početka teksta donio 2019. godine mišljenje da je postupanje institucija direktno ugrozilo njegova prava. ,,U periodu od 10 godina od dana stavljanja pod starateljstvo staratelj je dostavio samo jedan izvještaj o svom radu CSR Podgorica, 2010. godine, iako je bio dužan da to radi jednom godišnje”, navodi se u mišljenju Zaštitnika u koje je CIN-CG imao uvid. 

Iz CSR Podgorica su, kako se takođe može vidjeti iz mišljenja Zaštitnika, prije nego što je izvršen inspekcijski nadzor, Zaštitniku tvrdili da sve rade na zakonit način, da je čovjek pod starteljstvom bio zadovoljan, da staratelj uredno o svemu izvještava i da nema nikakvih problema. 

,,Zabrinjava činjenica da nadležni organ želi da ostavi Zaštitnika u uvjerenju da postupa u skladu sa propisima, a da inspekcijski organ nakon toga utvrdi niz nepravilnosti… Evidentno je da je tek nakon ukazivanja inspekcije, CSR Podgorica preduzeo određene mjere i radnje u cilju zaštite prava i interesa štićenika, kao i radnje koje je, shodno propisima, bio dužan da preduzme mnogo ranije”, piše još u mišljenju Zaštitnika. 

Goran Laković, otac djevojke sa autizmom, za CIN-CG govori o strahu i neizvjesnosti kada razmišlja o njenoj budućnosti, onda kada najbližih članova porodice više ne bude. ,,To nije apstraktni strah, već strah koji proizilazi iz iskustva i znanja o tome kako sistem funkcioniše i na koji način se u praksi vodi briga o osobama koje su, poput moje ćerke, potpuno zavisne od tuđe zaštite i podrške”, navodi on. 

Tokom godina, Laković, koji je inače aktivan u nevladinom udruženju Niste sami koje se zalaže za prava osoba sa autizmom, čuo je za brojne slučajeve u kojima je imovina osoba sa invaliditetom, umjesto da bude zaštićena i sačuvana, nestajala, bila zapuštena ili zloupotrijebljena. ,,To me dodatno brine, da sistem zapravo ne pruža stvarne garancije sigurnosti za one koji u njemu ostaju sami”. 

,,U praksi se nekada postupak lišenja poslovne sposobnosti pokrene zbog lišenja imovine i nasljedstva, onemogućavanja zasnivanja braka i porodice, smještaja u ustanovi zatvorenog tipa, upravljanja imovinom preko bankovnih računa, ostvarivanja materijalnih naknada koje je onda jedino moguće ili lakše ostvariti, tj. imovinske koristi, zloupotrebe pozicije, ograničavanja izbora i slično”, kaže za CIN-CG izvršna direktorica nevladine organizacije Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) i aktivistkinja Marina Vujačić. 

Osobe pod starateljstvom često ostaju bez stvarne kontrole nad svojom imovinom, umjesto da im se obezbijedi podrška u donošenju konkretnih odluka, kako to predviđa Strategija deinstitucionalizacije za period od 2025. do 2028. godine, u kojoj se ističe potreba za modelima odlučivanja uz podršku, naročito u oblastima poput upravljanja imovinom.

Imovina najranjivijih obično ostaje bez stvarne zaštite, a institucije, iako tvrde da postupaju u skladu sa zakonom, u praksi reaguju tek nakon pritiska ili intervencije Zaštitnika i inspekcija. 

Ko štiti imovinu korisnika domova starih i Komanskog mosta 

Oni koji po osnovu ugovora o doživotnom izdržavanju imovinu daju centrima za socijalni rad najčešće su ranjivi, uglavnom stariji, bez bližih srodnika, osobe sa invaliditetom ili hroničnim bolestima kojima je potrebna stalna pomoć i njega, kao i ljudi koji žive sami, u siromaštvu ili socijalnoj izolaciji. Te osobe su obično smještene u neku socijalnu ustanovu, najčešće u dom za stare. 

Iz Institucije Zaštitnika za CIN-CG objašnjavaju da je sistem smještaja u ustanove socijalne zaštite pun pravnih praznina i neujednačene prakse. Ukazali su na to da se dio korisnika smješta u domove starih, mimo odluke centra za socijalni rad, najčešće kroz neposredno ugovaranje sa ustanovama, pri čemu su centri često isključeni iz postupka, iako su po zakonu nadležni da odlučuju o pravima iz socijalne zaštite. To u praksi znači da se ne provjerava da li je osoba stvarno pristala na smještaj, da li je neko u njeno ime donio odluku zakonito i što otvara ozbiljan prostor za zloupotrebe i ostavlja najranjivije bez zaštite.

,,Zapaženo je da svi domovi javne ustanove imaju tipske ugovore o smještaju u dom, koji u najvećem broju potpisuju dom i korisnik/ca usluge. Međutim, upitni su i nepotpuni ugovori koje ne potpisuje korisnik/ca, nego neka treća osoba, u kojima nema pojašnjenja iz kojih razloga ugovor potpisuje ta osoba, na osnovu kog akta, niti sadrži broj rješenja kojim je ta osoba određena za staratelja/teljku”, navode, između ostalog, iz Institucije Zaštitnika za CIN-CG. 

Prema podacima iz Strategije deinstitucionalizacije za period od 2025. do 2028. godine broj korisnika i korisnica sedam domova zdravlja u Crnoj Gori (u Risnu, Pljevljima, Bijelom Polju, Podgorici, Nikšiću i dva doma u Danilovgradu) na kraju 2023. godine bio je 818, od čega su neposrednim ugovaranjem u te domove smještene 344 osobe. 

Od 818 korisnika i korisnica domova starih, ubjedljivo je najviše onih sa mentalnim i intelektualnim teškoćama - 217 je sa mentalnim teškoćama, a 57 sa intelektualnim. 

U JU Zavod “Komanski most” u Podgorici, ustanovi za smještaj odraslih i starih osoba s invaliditetom, u decembru 2023. godine bilo je 114 korisnika i korisnica (mladih osoba 12, a odraslih i starih 102). 

Od 114 korisnika i korisnica za petoro njih je rješenjem nadležnog osnovnog suda produženo roditeljsko pravo, za 49 staratelj je neko od članova porodice, dok njih 60 nema srodnike ili oni nijesu željeli ili nijesu bili adekvatni za obavljanje starateljske dužnosti, pa su u tim slučajevima za staratelje postavljeni stručni radnici nadležnih centara za socijalni rad.  

Zanimljivo je, međutim, da čak 38 osoba koje su smještene u JU Zavod “Komanski most” tokom 2023. godine niko od članova porodice, srodnika ili drugih značajnih osoba nije posjetio, niti se tokom tog perioda neko interesovao za njih. Sve ove osobe su pod starateljstvom nadležnog centra za socijalni rad kao organa starateljstva i svima im je potpuno oduzeta poslovna sposobnost. Do kraja 2023. godine samo jednom korisniku je djelimično vraćena poslovna sposobnost, dok je za 61 korisnika i korisnicu po završetku sudskog procesa odbijen predlog o vraćanju poslovne sposobnosti. 

U Strategiji deinstitucionalizacije za period od 2025. do 2028. godine Crne Gore kao problemi u pružanju usluga smještaja za odrasla i stara lica i odrasle i stare osobe s invaliditetom ističu se “nedostatak aktivnog učešća u zajednici, nedostatak programa podrške za samostalan život ili život uz podršku, nedostatak podržanog odlučivanja i integrativnog pristupa”. 

Ovakve prakse ne samo da dovode u pitanje zakonitost rada nadležnih institucija, već otvaraju prostor za sistemsku zloupotrebu imovine najranjivijih građana, koji zbog svog zdravstvenog stanja nijesu u mogućnosti da se sami zaštite, niti da kontrolišu način na koji se njihova imovina koristi. 

                                    
Istraživanje CIN-CG pokazuje da država nema jedinstven sistem upravljanja arbitražama - ne postoji centralni registar sporova, strategija za te sporove, niti institucija koja objedinjeno vodi evidenciju, već Vlada, u zavisnosti od predmeta spora, zadužuje različita resorna ministarstva da prate postupke

Marija Mirjačić

PremijerMilojko Spajić neće biti krivično gonjen zbog postupka izbora advokatske kancelarije "Four Knights LLC" iz Švajcarske za zastupanje Crne Gore u arbitraži koju su protiv države pokrenuli Atlas grupa i njen predsjednik Duško Knežević. To jeodluka Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), iako je Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) utvrdila postojanje ugrožavanja javnog interesa koje upućuje na postojanje korupcije u vezi izbora ove advokatske kancelarije.

Za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) su to zvanično potvrdili iz ASK-a, koja je po službenoj dužnosti u novembru 2021. godine protiv Spajića, tada ministra finansija, pokrenula ovaj ispitni postupak.

Advokatska kancelarija je izabrana na međunarodnom javnom pozivu Ministarstva finansija.  U ASK-u su u februaru 2022 donijeli mišljenje kojim je utvrđeno ugrožavanje javnog interesa koje upućuje na korupciju. Agencija je tada Ministarstvu finansija preporučila da pravne zastupnike bira putem javnih poziva sa jasno definisanim i mjerljivim kriterijumima.

Ministarstvo finansija se izjasnilo i informisalo Agenciju o mjerama koje planira kako bi se obezbijedio objektivan, konkurentan i transparentan izbor zastupnika putem javnog poziva. Konstatovali su i da su u prethodnom periodu advokatske kancelarije birane direktno, bez javnog poziva.

Agencija je nakon toga dostavila SDT kompletan spis predmeta radi ocjene da li postoje elementi krivičnog djela.

"SDT je u februaru 2025. godine obavijestilo Agenciju da je, nakon sprovedenih provjera, zaključeno da u konkretnom slučaju nijesu utvrđeni osnovi za preduzimanje krivičnog gonjenja. Agencija je time okončala svoj postupak u okviru nadležnosti, uz poštovanje institucionalne saradnje i razmjenu informacija sa nadležnim organima u cilju jačanja ukupnog integriteta sistema", kazali su iz ASK-a.

To je, praktično sve što se danas zvanično može saznati o ovom arbitražnom sporu pokrenutom nakon odluke Centralne banke (CBCG) da uvede stečaj u dvije Kneževićeve banke - Atlas i IBM, kao i zbog navodnog miješanja Vlade u projekat "Meljine" koji je trebala da sprovede Atlas grupa..

Ministarstvo finansija nije odgovorilo na pitanja CIN-CG o toku ove arbitraže pokrenute krajem 2020.godine uz obrazloženje da je "postupak označen kao interni" i da Vlada "neće davati izjave" dok se ne završi.

Izvor CIN-CG upućen u ovaj slučaj kazao je da tužilac nije imao novac da plati troškove sudskog postuka ljetos i dat mu je rok do kraja 2025. da to uradi.

"Riječ je o sumu od oko 300.000 eura. Ako ih ne plati spor se prekida. Bio je pokušaj da se nagode, ali to niko nije prihvatio", kazao je izvor CIN-CG.

Iz pravnog tima Atlas grupe, uz obrazloženje da je postupak tajan, nijesu željeli da potvrde da li su naše nezvanične informacije tačne i dokle se stiglo sa arbitražom.

Knežević je ponudio poravnanje Vladama bivših premijara Duška Markovića, Zdravka Krivokapića i Dritana Abazovića i Spajića, ali odgovora iz izvršne vlasti nije bilo.

U javnosti je problematizovan isključivo izbor advokatske kancelarije "Four Knights LLC", dok ostali angažmani pravnih zastupnika države u drugim međunarodnim arbitražama nijesu bili predmet javne debate i institucionalnog preispitivanja.

MILIONSKI TROŠKOVI

Iako država ne objavljuje troškove arbitražnih postupaka izvjesno je da je riječ o sumama novca koje se mjere milionima eura.

Stručnjak za međunarodno pravo i redovni profesor na Pravnom fakultetu Kjušu Univerziteta u Fukuoki u Japanu Časlav Pejović, za CIN-CG pojašnjava da je teško precizno navesti troškove međunarodnog arbitražnog postupka, moguće je samo okvirno, jer na te troškove utiču brojni faktori.

" Treba razdvojiti troškove arbitraže od advokatskih troškova.Troškovi arbitara obično zavise od visine arbitražnog spora i određeni su tarifama arbitraže. Ako je iznos spora veliki, naknade arbitara mogu biti veoma visoke", navodi Pejović.

Prema njegovim riječima troškovi advokata i vještaka su obično najveći dio arbitražnog spora i advokatski troškovi, te da advokatske kuće često imaju veoma visoke tarife, koje zavise od složenosti i vrijednosti spora i uglavnom se obračunavaju po satu.

" Postoje razni podaci o prosječnim troškovima arbitraže. Po jednoj procjeni, prosječni troškovi investitora kao tužioca se kreću oko 5.3 miliona dolara, dok su troškovi države kao tužene stranke oko 4.7 miliona dolara, a sami troškovi arbitraže oko 746 hiljada dolara. Ako se radi o kompleksnim sporovima velike vrijednosti troškovi stranaka mogu biti nekoliko desetina miliona dolara. Po nekim drugim procjenama ti iznosi mogu biti drugačiji, ali su svakako u milionima dolara. Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) procjenjuje da su troškovi oko osam miliona dolara", istakao je Pejović.

On je naveo podatak da su troškovi Ekvadora u jednom sporu iznosili 156 miliona dolara, da je ta država izgubila spor i morala da plati iznos od preko 1.5 milijardi dolara.

NIZ ARBITRAŽA OD 2020.GODINE

Kao i slučaju za arbitražu koju je pokrenula Atlas grupa, isti obrazac ćutanja Vlade i pozivanja na tajnost ponavlja se i u drugim međunarodnim sporovima protiv države.

Od 2020. godine Crna Gora je ušla u niz međunarodnih arbitraža koje mogu koštati stotine miliona eura, ali javnost o njima saznaje tek usput — kroz štura saopštenja, odgovore "bez detalja" i pozivanje na tajnost. Koliki su odštetni zahtjevi, koliko država plaća advokate i eksperte, u kojoj su fazi postupci i ko za njih politički i institucionalno odgovara — to su pitanja na koja se, u većini slučajeva, ne mogu dobiti ni osnovni podaci.

Istraživanje CIN-CG pokazuje da država nema jedinstven sistem upravljanja arbitražama-ne postoji centralni registar sporova niti institucija koja objedinjeno vodi evidenciju, već Vlada, u zavisnosti od predmeta spora, zadužuje različita resorna ministarstva da prate postupke. U praksi to znači da se informacije rasipaju po resorima, a pitanja o fazi procesa i troškovima često završavaju odgovorom da je materijal označen "interno" i da zbog "povjerljivosti" nema izjava za javnost.

U tom zatvorenom sistemu aktuelne su arbitraža Duška Kneževića, spor oko "Svetog Stefana" koji je zakupac Adriatic Properties pokrenuo 2021. pred arbitražom u Londonu uz kontratužbu države, arbitraža konzorcijuma "Northstar" i "Equest Capital Limited Jersey" zbog neostvarene izgradnje turističkog kompleksa "Montrose" na poluostrvu Luštica, postupak "Tara Resources AG" zbog raskida koncesije za rudnik mrkog ulja Brskovo u Mojkovcu, kao i otvoreni spor sa kineskom kompanijom CRBC oko kašnjenja radova na izgradnji prve dionice auto-putu od Smokovca do Mateševa, gdje je arbitraža u Cirihu ugovorena, ali prema Ministarstvu saobraćaja formalno još nije pokrenuta.

Prema savremenim standardima država bi, kaže za CIN-CG advokatica sa užom specijalizacijom iz međunarodne arbitraže, koja trenutno zastupa klijente advokatske kancelarije Aceris Law LLC iz Ženeve Nina Janković, najmanje trebalo da objavi da se protiv nje vodi arbitražni postupak, ko je tužilac, na kom pravnom osnovu se spor vodi, pred kojim arbitražnim forumom se vodi postupak i u kojoj je opštoj fazi postupak.

"Dobrom praksom se smatra i objavljivanje okvirne vrijednosti odštetnog zahteva, naročito kada potencijalni iznos može značajno uticati na javne finansije, kao i informacija o troškovima angažovanja eksternih advokata i vještaka (u praksi, ovo je nažalost jako rijetko). Ovakva transparentnost jača odgovornost institucija i povjerenje javnosti, bez nužnog ugrožavanja pravne pozicije države u sporu", istaka je Jaković.

PREBACIVANJE ODGOVORNOSTI

CIN-CG je od Ministarstva pravde tražio odgovore o nadležnosti za vođenje međunarodnih arbitraža, postojanju centralne evidencije sporova, broju aktivnih i najavljenih postupaka, praćenju troškova i mogućnosti uspostavljanja javnog registra. Iz tog resora su, međutim, odgovorili samo da je međunarodna arbitraža u nadležnosti Ministarstva ekonomskog razvoja.

Istovremeno, iz Ministarstva ekonomskog razvoja su saopštili da pitanja poput javnog registra arbitražnih sporova i uporedne međunarodne prakse nijesu u njihovoj nadležnosti, već u nadležnosti Ministarstva pravde, čime je odgovornost za ključna sistemska pitanja transparentnosti ostala nejasna.

Iz Ministarstva ekonomskog razvoja su naveli da u Crnoj Gori ne postoji jedinstvena institucija koja vodi sve međunarodne arbitražne postupke, već Vlada, u zavisnosti od predmeta spora, zadužuje nadležno ministarstvo da koordinira postupak.

DRŽAVA NIJE IZGUBILA NIJEDAN SPOR

Iz Ministarstva ekonomskog razvoja su istakli da imaju uvid u troškove samo za međunarodne arbitraže koje prate po ovlašćenju Vlade, uključujući troškove arbitražnog tribunala, pravnih zastupnika i angažovanih eksperata, dok za ostale postupke evidenciju troškova vode nadležna resorna ministarstva, koja o tome izvještavaju Vladu.

Kako su saopštili, Crna Gora trenutno nema jedinstvenu strategiju niti poseban akt koji sistematski uređuje postupanje u međunarodnim arbitražama, prevenciju sporova i način informisanja javnosti.

"Crna Gora je u prethodnim godinama bila suočena sa više međunarodnih investicionih arbitraža, koje su se uglavnom odnosile na privatizacije, koncesije i velike infrastrukturne projekte, a svi do sada okončani postupci završeni su u korist države, čime su izbjegnuti značajni finansijski rizici po budžet", naveli su iz Ministarstva ekonomskog razvoja, uz ocjenu da institucionalna koordinacija u vođenju arbitraža daje rezultate, ali da postoji potreba za dodatnim unapređenjem preventivnih mehanizama i ranog rješavanja sporova.

SLUČAJ "SVETI STEFAN"

Iz ovog resora su kazali da raspolažu informacijama isključivo o arbitražama koje prate po ovlašćenju Vlade, te da je u njihovoj nadležnosti trenutno postupak koji se odnosi na projekat "Sveti Stefan". Na pitanja o fazi postupka, rokovima i dosadašnjim troškovima nijesu odgovorili, pozivajući se na stepen tajnosti i obavezu povjerljivosti.

Zakupac elitnog ljetovališta "Adriatic Properties" je 2021. godine pred Arbitražnim sudom u Londonu pokrenuo postupak protiv države, tražeći 100 miliona eura odštete zbog navodnog kršenja ugovora, na šta je Vlada odgovorila kontratužbom. Završne riječi iznijete su krajem jula prošle godine i presuda se očekuje, dok se u međuvremenu, prema nezvaničnim informacijama, pregovara o sporazumu koji bi podrazumijevao prekid arbitraže i povlačenje svih tužbi kao uslov za ponovno otvaranje hotelskog kompleksa.

"Adriatic Properties", u vlasništvu grčkog biznismena Petrosa Statisa, već četvrtu godinu drži zatvoren grad-hotel Sveti Stefan i Vilu Miločer, dok je izgradnja hotela "Kraljičina plaža" obustavljena od početka arbitražnog spora. Hotelski operator "Aman" odbija da otvori kompleks bez dogovora o režimu korišćenja Kraljičine plaže i staza u Miločerskom parku, navodeći bezbjednost i privatnost gostiju kao ključni uslov.

Zatvaranju Svetog Stefana prethodio je incident iz ljeta 2021. godine, kada su mještani polomili ogradu na Kraljičinoj plaži, nakon čega je Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom naredilo njeno uklanjanje i omogućilo slobodan prolaz kroz park. Nakon tog događaja zakupac je tražio garancije države da se slični incidenti neće ponavljati, što, kako tvrde, nijesu dobili, poslije čega je pokrenuta arbitraža u Londonu.

Potpredsjednik Vlade i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj izjavio je u maju prošle godine da očekuje presudu u korist države i da smatra da Crna Gora nije prekršila ugovor o zakupu.

SLUČAJ "MONTROSE"

Ročište u arbitražnom postupku, koji je protiv države Crne Gore pokrenuo konzorcijum "Northstar" i "Equest Capital Limited Jersey" zbog neostvarene izgradnje turističkog kompleksa "Montrose" na poluostrvu Luštica, biće održano u prvoj polovini ove godine, dok je visina odštetnog zahtjeva 200 miliona eura.

"Specijalno državno tužilaštvo (SDT) je ušlo u "North star" u avgustu ove godine i izuzelo svu dokumentaciju. U martu ove godine je suđenje u Londonu i očekuje se da presuda bude gotova do kraja 2026. godine. Država je predala kontratužbu", ispričao je izvor CIN-CG upućen u ovaj slučaj.

Na pitanja CIN-CG o aktivnostima SDT-a i fazi postupka odgovori nijesu dostavljeni, dok su iz Ministarstva prostornog planiranja saopštili da je arbitraža pokrenuta sredinom 2023. godine zbog raskida ugovora o dugoročnom zakupu, da Crnu Goru zastupa advokatska kancelarija "Three Crowns LLP" iz Pariza, te da zbog povjerljivosti postupka ne mogu iznositi dodatne informacije. Advokatska kancelarija je izabrana na medjunarodnom javnom pozivu.

Ovaj konzorcijum je obavijestio Vladu prije dvije godine da je pokrenuo arbitražu zbog, kako navode, neispunjavanja ugovornih obaveza. Ugovor o dugoročnom zakupu oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta zaključen je 2009. godine, a pravosnažan je postao 2013, dok je aneksom iz 2017. vrijednost prve faze investicije smanjena sa 141,8 na 80 miliona eura, uz konstataciju da ugovorne strane nijesu ispunile obaveze iz osnovnog ugovora.

Premijer Milojko Spajić saopštio je ranije u parlamentu da je njegov kabinet 22. februara 2024. godine primio zahtjev za pokretanje arbitraže protiv Crne Gore, uz ocjenu da je u toj fazi teško procijeniti visinu odštetnog zahtjeva i eventualnu odgovornost ranijih vlasti, što će, kako je naveo, pokazati dalja analiza i ishod postupka.

Na skupštinskom Odboru za turizam i prostorno planiranje 2024. godine ocijenjeno je da bi SDT trebalo da ispita ovaj ugovor, a tadašnji ministar prostornog planiranja Janko Odović je saopštio da dio dokumentacije nedostaje zbog njenog "seljenja" između ministarstava, da je dio ranije izuzeo SDT, te da su pojedine osobe zbog toga prijavljene nadležnim organima.

SLUČAJ "BRSKOVO"

Crnu Goru u arbitražnom postupku koji je pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicionih sporova (ICSID) u Vašingtonu pokrenula u julu prošle godine švajcarska kompanija "Tara Resources AG" zastupa njujorška advokatska kancelarija "Hughes Hubbard & Reed LLP", u saradnji sa beogradskom kancelarijom "Nikčević-Kapor". Arbitraža je pokrenuta zbog raskida koncesije za rudnik Brskovo u Mojkovcu, a odštetni zahtjev procijenjen je na 300 miliona eura, iako taj iznos, prema ranijim navodima Ministarstva energetike, nije konačan biće preciziran vještačenjem tokom arbitražnog postupka. Pravni zastupnik države je izabran na javnom konkursu

Ministarstvo energetike i rudarstva nije odgovorilo na pitanja CIN-CG o ovom postupku. Ovaj koncesioni ugovor raskinut prije godinu i po, u vrijeme kada je resor vodio sadašnji gradonačelnik Podgorice Saša Mujović, uz obrazloženje da su se stekli uslovi za jednostrani raskid i naplatu bankarske garancije. Sa druge strane, pravni zastupnik "Tara Resourcesa" upozorio je na rizike takvog poteza, pozivajući se na sporazum Crne Gore i Švajcarske o zaštiti investicija.

Švajcarskoj kompaniji bila je data koncesija za geološka istraživanja i eksploataciju rude na prostoru bivšeg rudnika Brskovo, što je godinama izazivalo snažno protivljenje i proteste lokalne zajednice i nevladinog sektora zbog mogućih posljedica po zdravlje i životnu sredinu.

SLUČAJ CRBC

Od završetka izgradnje i svečanog otvaranja dionice auto-puta Podgorica - Mateševo prošlo je tri i po godine ali i dalje nije riješen spor između glavnog izvođača kineske kompanije CRBC (China Road and Bridge Corporation) i države Crne Gore kao investitora o tome ko je kriv za trogodišnje kašnjenje radova i ko kome treba da plati penale koji mogu iznositi pedesetak miliona eura za godinu kašnjenja.

Konačnu odluku ko kome treba da plati u ovom sporu trebalo bi da donese Arbitražni sud Trgovinske komore u Cirihu, koji je određen kao arbitraža u ugovoru između CRBC i Vlade, ali kako su za CIN-CG potvrdili u Ministarstvu saobraćaja CRBC do današnjeg dana nije formalno pokrenula arbitražni postupak pred Arbitražnim sudom Međunarodne trgovinske komore u Cirihu u vezi sa sporom koji se odnosi na realizaciju projekta izgradnje prve dionice auto-puta Smokovac–Mateševo.

"Ministarstvo saobraćaja je ranije informisalo javnost da je od strane kompanije CRBC najavljena mogućnost pokretanja arbitražnog postupka, međutim do sada nije zaprimljena zvanična obavijest niti je pokrenut bilo kakav formalni arbitražni postupak pred nadležnim arbitražnim sudom. U tom smislu, spor se i dalje nalazi u fazi najave, dok se komunikacija između ugovornih strana nastavlja u cilju razmatranja mogućnosti rješavanja otvorenih pitanja van arbitražnog postupka", kazali su u ovom Vladinom resoru.

Izvođač radova u posljednjoj godini gradnje ove dionice ispostavio je Vladi kao investitoru više potraživanja kojima traži produžetak roka za završetak radova i dodatna plaćanja. Produžetak rokova tražili su jer smatraju da nisu krivi za kašnjenja već crnogorska strana koja nije dobro pripremila projekat, a dodatna plaćanja traže kao naknadu zbog produženja radova krivicom Vlade Crne Gore. Crna Gora traže da kineski izvođač radova plati penale zbog kašnjenja.

Deripaska i Adiko banka izgubili arbitražu

Crna Gora je u prethodnim godinama dobila više međunarodnih arbitražnih i sudskih sporova. Vrhovni sud u Švedskoj je 2023. godine odbio žalbu ruskog biznismena Olega Deripaske i potvrdio raniju presudu u korist Crne Gore u sporu vezanom za privatizaciju KAP-a i Rudnika boksita, uz obavezu Deripaske da državi nadoknadi više od 628 hiljada eura i 86 hiljada dolara troškova.

Država je 2021. godine dobila i arbitražni spor protiv Adiko banke, koja je osporavala Zakon o konverziji kredita u švajcarskim francima, usvojen radi zaštite građana nakon naglog rasta franka 2015. godine.

Pobjedu u arbitraži 2024. godine ostvarila je i Opština Budva, koja je pred Međunarodnim arbitražnim sudom u Ženevi dobila spor protiv koncerna WTE/EVN, koji je tražio više od 41 milion eura zbog raskida ugovora o izgradnji postrojenja za tretman otpadnih voda u Bečićima.

Janković: Međunarodna praksa varira od države od države

Advokatica Janković je pojasnila da je praksa objavljivanja informacija o arbitražama protiv država znatno varira u zavisnosti od pravnog okvira i spremnosti država na transparentnost.

Janković ukazuje i da ne postoji ni jedinstveni globalni registar arbitraža protiv država, a obaveze objavljivanja zavise prvenstveno od nacionalnih propisa i političke volje izvršne vlasti.

"Zakonske obaveze objavljivanja informacija zavise prvenstveno od domaćeg prava i međunarodnih obaveza države. Dok neke države imaju jasne propise ili politike transparentnosti, druge se oslanjaju isključivo na diskreciono postupanje izvršne vlasti", navodi Janković.

Zaštitnica imovinsko-pravnih interesa države Bojana Ćirović kazala je za CIN-CG da ta institucija ne zastupa državu u međunarodnim arbitražama, već pred domaćim organima, dok je u arbitražnim postupcima uključena kroz komunikaciju sa advokatima i praćenje statusa postupaka, pri čemu evidenciju vode nadležna ministarstva.

Mjera potpunog lišenja poslovne sposobnosti osoba sa invaliditetom (OSI) se u Crnoj Gori primjenjuje često, iako međunarodni standardi propisuju da joj se pribjegava samo u krajnjem slučaju, jer lako može da se zloupotrijebi

Andrea PERIŠIĆ

Kada su predstavnici Sektora za prava djeteta, mlade i socijalnu zaštitu iz Institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Zaštitnik) u oktobru 2022. godine obišli Dom starih “Grabovac“ u Risnu, upoznali su Mirelu. Čitav njen život bio je borba u kojoj nikada nije zapravo imala pravu pomoć. Veći dio provela je na margini - živjela je u kamp-prikolici, od socijalne pomoći, sama, bolesna i bez oslonca u porodici. Godinama je imala ozbiljne zdravstvene probleme, više puta je bila na liječenju u Specijalnoj bolnici za psihijatriju Dobrota. Zaštitniku je ispričala i da je bila žrtva nasilja, silovanja.

Na inicijativu Centra za socijalni rad (CSR) Bar, a odlukom Osnovnog suda u Baru 2020. godine Mirela je potpuno lišena poslovne sposobnosti. Staratelj joj je postala osoba koju je za to odredio CSR Bar. Osnovni sud i CSR Bar procijenili su da Mirela zbog problema nije u stanju da samostalno brine o svojim pravima i interesima. Zanimljivo je, međutim, da je ovaj sud donio takvu odluku, a da Mirela uopšte nije saslušana, niti ju je vještak pregledao.

Zbog tih propusta, Viši sud u Podgorici je tu odluku 2020. ukinuo i naložio da se postupak ponovi. Mirela je dobila advokata, bila je saslušana, vještak ju je ovaj put zaista pregledao, ali je sud opet odlučio isto: da joj se potpuno oduzme poslovna sposobnost. Ta odluka je krajem 2021. postala pravosnažna.

Zaštitnikovo mišljenje iz 2023. godine, u koje je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) imao uvid, je da je sistem ozbiljno zakazao kad je u pitanju Mirelin slučaj, da su joj povrijeđena prava na adekvatnu podršku kao osobi sa psihosocijalnim invaliditetom i u stanju socijalne potrebe, kao i pravo na zaštitu od nasilja. Ukazao je i na ozbiljne propuste u načinu na koji sistem lišava, ali i (ne)preispituje odluke o ukidanju poslovne sposobnosti.

Kada se osoba potpuno liši poslovne sposobnosti, to u praksi znači da više nema pravo sama da odlučuje o sopstvenom životu, već o njenom tijelu, imovini i kretanju odlučuje neko drugi, odnosno staratelj. Potpuno lišenje poslovne sposobnosti smatra se oblikom građanske smrti, navodi se u više analiza i studija koje se bave ovom temom.Osoba može biti i djelimično lišena poslovne sposobosti (neke odluke su joj dozvoljene, a za neke je potrebna saglasnost staratelja), što je blaža mjera, ali i dalje ozbiljno ograničenje autonomije.

Nijedan postupak lišenja poslovne sposobnosti nije u skladu sa Konvencijom o pravima OSI

,,Nijedan postupak lišenja poslovne sposobnosti u Crnoj Gori nije u skladu s Konvencijom Ujedinjenih nacija o pravima osoba s invaliditetom (OSI), čak i kad je sproveden u skladu s Porodičnim zakonom i Zakonom o vanparničnom postupku, pa je pozivanje na Konvenciju u rješenjima posebno interesantna praksa pojedinih sudija“, ističe se u analizi ,,Poslovna sposobnost u Crnoj Gori: Analiza pravnog okvira i Mapa puta za usklađivanje s Konvencijom UN o pravima osoba s invaliditetom“ Razvojnog programa Ujedinjenih nacija (UNDP) iz 2025. godine.

Međunarodni standardi, zakoni i konvencije tretiraju lišenje poslovne sposobnosti kao mjeru koja može da se zloupotrijebi za sistemsko oduzimanje ljudskih prava i kojoj bi trebalo pribjegavati samo onda kada se iscrpe svi drugi mehanizmi zaštite i pomoći.

Prema jednom od najvažnijih dokumenata u toj oblasti, Konvenciji Ujedinjenih nacija o pravima osoba s invaliditetom (CRPD), OSI imaju pravnu sposobnost na ravnopravnoj osnovi sa drugima u svim aspektima života, a država je dužna da im obezbijedi podršku u donošenju odluka, uz jasne zaštitne mehanizme protiv zloupotrebe i mjere koje poštuju volju osobe.

Komitet CRPD je kritikovao i režim starateljstva i “supstitutivnog (zamjenskog) odlučivanja“ (kad neko drugi odlučuje umjesto same osobe) i insistira na prelasku na podržano odlučivanje (model u kojem osoba zadržava pravo da sama donosi odluke, ali uz pomoć i podršku drugih).

Oduzimanje poslovne sposobnosti u praksi otvara vrata nizu posljedica - od nemogućnosti da osoba sama pristane na liječenje, upravlja novcem, bira gdje će živjeti, pa do otežanog pristupa pravdi.

I iz Savjeta Evrope godinama ukazuju na to da države treba da preispitaju zakone o poslovnoj sposobnosti i starateljstvu i uklone nedostatke koje OSI guraju u zonu u kojoj su im prava samo formalna. I Evropski sud za ljudska prava (ESLJP) je kroz predmete poput Štukaturov protiv Rusije i Stanev protiv Bugarske ukazao na to da potpuno lišenje poslovne sposobnosti može dovesti do ozbiljnih povreda prava, naročito kada osoba nema stvarno učešće u postupku, nema efektivnu kontrolu i pravni lijek ili kada takav status praktično postane put u izolaciju i institucionalizaciju.

,,Najveći sistemski lom dešava se zbog kombinacije domaćeg zakonodavstva koje je u primjeni, a u suprotnosti je sa Konvencijom i modelom zasnovanim na ljudskim pravima, sudskoj praksi i postupanju sudova koje primjenjuje takve zakone sa rigidnim i zastarjelim modelima pristupa invaliditetu i centrima za socijalni rad, koji, umjesto da osiguravaju dostojanstven život i uključenost u životu zajednice, ‘zbrinjavaju’ pod izgovorom najboljeg interesa“, kaže za CIN-CG izvršna direktorica nevladine organizacije Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) i aktivistkinja Marina Vujačić.

Prema njenim riječima, “lišenje poslovne sposobnosti isključivo zbog postojanja dugoročnog oštećenja umjesto određivanja vrste i nivoa potrebne podrške u praksi ne predstavlja zaštitu konkretne osobe, već zloupotrebu”.

,,Niko nije sposoban za sve i nijedna osoba nije potpuno nesposobna. Ali, kad je riječ o osobama s invaliditetom, nas sistem smatra nesposobnima i mi cio život moramo da se dokazujemo koliko smo i za šta sposobni, bez ikakve ili sa ograničenom podrškom tog istog sistema da iskažemo svoje pune potencijale”, kaže Vujačić.

Najmanje 700 osoba pod starateljstvom

U Crnoj Gori, prema podacima koje je CIN-CG dobio od centara za socijalni rad, osoba pod starateljstvom ima najmanje oko 700, ali tačan broj ostaje nepoznat, jer nijesu svi centri za socijalni rad dostavili podatke do objave ovog istraživanja.

U Podgorici osoba pod starateljstvom trenutno ima 207, u Bijelom Polju 142, u Mojkovcu 14, u Danilovgradu 43, u Baru i Ulcinju 99, u Kotoru 48, Cetinju 47, a u Herceg Novom su 32 osobe pod starateljstvom. Prema podacima Centra za socijalni rad koji je zadužen za opštine Berane, Andrijevicu i Petnjicu, u tim gradovima ima 41 osoba pod starateljstvom, dok ih je Plavu i Gusinju 25.

Mirela, kako se može vidjeti iz mišljenja Zaštitnika iz 2023, smatra da odluka da je potpuno liše poslovne sposobnosti nije bila pravedna, da nije adekvatno učestvovala u postupku i da staratelj kojeg joj je dodijelio CSR Bar sa njom ne sarađuje.

Interesantno je da joj je, iako je Osnovni sud u Baru odlučio da nije sposobna da sama o sebi odlučuje, CSR Bar ubrzo dao saglasnost da se slobodno kreće van Dom starih “Grabovac“ u Risnu, gdje je bila smještena. Uprava tog doma je bilježila da se ona stalno buni protiv smještaja, da hoće da živi sama i da traži da se njen slučaj ponovo preispita. Više puta je uprava pisala CSR Bar da se opet razmotri vraćanje njene poslovne sposobnost, ali bez uspjeha.

U mišljenju Zaštitnika navodi se da su iz doma ponudili da Mireli besplatno ustupe stan u Baru i da dobije podršku u zajednici, ali se to nije desilo. Mirela je u martu 2023. godine sama napustila dom.

,,Posebnu pažnju treba obratiti na pravo osobe da bude saslušana u postupku, da je zastupa (stručna) osoba koja nije u sukobu interesa, kao i na obezbjeđivanje tzv. 'jednakosti u oružju', odnosno jednakosti u korišćenju procesnih sredstava“, piše u mišljenju Zaštitnika i navodi se da u Mirelinom slučaju u toku prvostepenog postupka ništa od toga nije bilo poštovano.

,,Zastupala je osoba koja je zaposlena u CSR Bar, a koji je pokretač postupka oduzimanja poslovne sposobnosti. U konkretnom slučaju za staratelja nije mogla biti postavljena osoba čiji su interesu u suprotnosti sa interesima osobe pod starateljstvom… Činjenica je da kada odluka o lišenju poslovne sposobnosti stupi na pravnu snagu, osoba prestaje da bude procesno sposobna, tako da ne može samostalno uložiti reviziju i druge vanredne pravne ljekove“, navodi se u mišljenju Zaštitnika.

CIN-CG se obratio CSR Bar i pitao za ovaj konkretan slučaj, ali odgovore nije stigao do objavljivanja teksta.

,,Na konflikt interesa Crnoj Gori je 2017. ukazao Komitet Ujedinjenih nacija za prava osoba s invaliditetom, čiji su članovi, između ostalog, problematizovali način na koji je propisan institut lišenja poslovne sposobnosti i ulogu centara za socijalni rad kao organa starateljstva, kao i ulogu zaposlenih u centrima. Komitet je ukazao i na nedostatak kontrolnih mehanizama, odnosno mjera za sprečavanje sukoba interesa, posebnu zabrinutost zbog trenutnih režima zamjenskog donošenja odluka i starateljstva koji sprečavaju ostvarivanje različitih prava. Podsjetiću da osoba lišena poslovne sposobnosti postaje objekat prava, a ne njegov subjekat“, navodi Vujačić i podsjeća da je jedini pomak napravljen u oblasti izbornog zakonodsvatva i to samo u dijelu aktivnog biračkog prava, tj. prava glasa.

,,U svim ostalim oblastima osobe lišene poslovne sposobnosti ne mogu biti nosioci prava, niti upravljati svojim životom, ali mimo svoje volje mogu biti podvrgnute ili izložene različitim kršenjima ljudskih prava“, ističe Vujačić.

Sudovi gotovo rutinski oduzimaju poslovnu sposobnost

Podaci iz Analize o oduzimanju poslovne sposobnosti osoba s invaliditetom UMHCG-a iz 2024. godine ukazuju na to da su centri za socijalni rad od januara 2021. zaključno sa septembrom 2024. u 194 slučaja sami pokrenuli postupke za lišenje poslovne sposobnosti, dok su samo u 33 slučaja pokrenuli postupak za preispitivanje rješenja, i to u Bijelom Polju.

U analizi UNDP-a istraživano je 49 sudskih rješenja od ukupno 129, koja su se odnosila samo na lišavanje poslovne sposobnosti za period od 2022. do 2024. godine. Važno je reći da je stvaran broj slučajeva lišavanja poslovne sposobnosti u tom periodu mnogo veći, jer je analiza obuhvatila samo ograničen uzorak sudskih rješenja i nijesu se bavili rješenjima o produženju roditeljskog prava (koje takođe podrazumijeva lišenje poslovne sposobnosti).

Najveći broj dostupnih odluka iz tog perioda bio je iz Osnovnog suda u Podgorici – 48, od čega su iz UNDP-a analizirali 17 presuda, a najmanji iz Osnovnog suda u Beranama – tri (analizirane su dvije). 

Samo u 4,1 odsto slučajeva sud je odbio prijedlog za lišenje poslovne sposobnosti, dok je u svim ostalim slučajevima prijedlog usvojen (95,9 odsto).

,,U svim slučajevima u kojima je sud donio rješenje o poslovnoj sposobnosti, radilo se o potpunom lišenju poslovne sposobnosti i nijednom djelimičnom lišenju ili vraćanju poslovne sposobnosti“, piše u analizi UNDP-a.

U 81,6 odsto slučajeva predlagači postupka bili su članovi porodice, u 16,3 odsto to su bili centri za socijalni rad, a u samo 2,1 odsto slučajeva sudovi su pokrenuli postupak po službenoj dužnosti. U polovini slučajeva u kojima je CSR bio predlagač, privremeni zastupnik osobe bio je zaposlen u CSR. U 75 odsto takvih slučajeva privremeni staralac bio je zaposlen u CSR koji je podnio prijedlog za pokretanje postupka, a u jednom slučaju to je bio zaposleni u drugom CSR.

,,Problematično je kad osobu zastupa lice koje nije kvalifikovano za pravnu odbranu u procesu u kojoj se osoba lišava osnovnih prava i to treba promijeniti. U slučajevima gdje privremeni staralac osobe, odnosno njen zastupnik u postupku, radi u istom CSR koji je predlagač, dodatno se dovodi u pitanje ne samo kvalitet zastupanja, već i nepristrasnost takvog zastupnika“, ističe se još u analizi UNDP-a.

I Analiza sudske prakse lišenja poslovne sposobnosti koju je Akcija za ljudska prava (HRA) uradila još 2017. godine ukazivala je na razne probleme u vezi sa lišavanjem poslovne sposobnosti. Tada su zabilježena čak 52 slučaja u kojima su postupke pokrenuli neovlašćeni predlagači.

Ta se praksa nastavila, budući da se u analizi UNDP-a konstatuje da sudovi i dalje usvajaju prijedloge neovlašćenih predlagača, iako bi to moralo biti u potpunosti iskorijenjeno.

Prema analizi UNDP-a, u 2024. godini 52,4 odsto osoba lišenih poslovne sposobnosti bili su muškarci, dok su 47, 6 odsto bile žene. U analizi HRA iz 2017. godine, 57 odsto postupaka za lišenje poslovne sposobnosti odnosilo se na muškarce, a 43 odsto na žene.

,,Jedan od mogućih razloga za češće lišavanje poslovne sposobnosti muškaraca mogla bi biti izrazita rodna nejednakost u posjedovanju imovine, posebno nekretnina, u korist muškaraca u Crnoj Gori. U tom slučaju srodnici bi mogli imati interes da preuzmu raspolaganje imovinom svog srodnika za kojeg smatraju da može ugroziti svoje imovinske interese i interese svojih nasljednika“, piše u analizi UNDP. 

Broj postupaka naglo porastao nakon uvođenja mjesečne naknade za starateljstvo

Skupština Crne Gore je 2015. usvojila je izmjene Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti i uvedeno je pravo na mjesečnu naknadu od 193 eura za roditelja ili staratelja–njegovatelja osobe koja je korisnik/ca lične invalidnine. Ta naknada se u skladu sa uvećanjima mijenjala i danas iznosi oko 300 eura.

Upravo u tom periodu, pokazuje analiza CIN-CG-a ranijih sudskih presuda dostupnih na zvaničnom sajtu Sudova Crne Gore (koje nijesu obuhvaćene analizom UNDP-a), bilježi se nagli porast broja postupaka za lišenje poslovne sposobnosti.

U najmanje 20 presuda koje je CIN-CG analizirao iz 2015. i 2016. godine predlozi za lišenje poslovne sposobnosti povučeni su nakon što je sudski vještak utvrdio da su osobe sposobne da se staraju o sebi. To ukazuje na to da postupci nijesu bili pokrenuti zbog stvarne potrebe zaštite tih ljudi, već iz drugih razloga.

Socijalna radnica i rukovoditeljka Službe za odrasla i stara lica u CSR Podgorica Suzana Milović potvrđuje za CIN-CG da su upravo nakon usvajanja ovih zakonskih izmjena bili suočeni sa ogromnim brojem zahtjeva za lišenje poslovne sposobnosti.

,,Iako su finansijski motivi razumljivi, bilo je očito da se može raditi o ozbiljnim zloupotrebama sistema i instrumentalizaciji mjere koja bi, po svojoj prirodi, morala biti krajnja i izuzetna“, navodi Milović.

U jednom slučaju iz 2025. godine Osnovni sud u Cetinju odbio je kao neosnovan predlog CSR Cetinje za lišenje poslovne sposobnosti jedne žene, a koji je pokrenut zbog navoda o njenom narušenom psihofizičkom stanju i lošim uslovima stanovanja u objektu koji koristi bez formalnog pravnog osnova. Nakon sprovedenog postupka, rasprave i neposrednog psihijatrijskog vještačenja, sud je utvrdio da ova žena, iako živi u skromnim i nestandardnim uslovima i ima određene psihičke probleme, nema intelektualna oštećenja koja bi je činila nesposobnom da se stara o sebi, svojim pravima i interesima. Sudski vještak je zaključio da je ona komunikativna, sposobna za rasuđivanje i samostalno odlučivanje i da ne postoji osnov ni za potpuno, niti za djelimično lišenje poslovne sposobnosti.

Za razliku od tog slučaja, u kojem je sud jasno razdvojio siromaštvo i nekonvencionalan način života od stvarne nesposobnosti za rasuđivanje, Mirelina priča pokazuje koliko sistem može biti nepravedan. Iz CSR u Baru su, kako se može vidjeti iz mišljenja Zaštitnika, obrazložili razloge za pokretanje postupka lišavanja poslovne sposobnosti time što je Mirela dugogodišnja korisnica socijalnog sistema, bez porodične podrške, sa hroničnom psihijatrijskom bolešću i nizom kriznih epizoda tokom kojih je živjela u krajnjoj bijedi i nesigurnosti. Mirelu, kojoj je za razliku od žene u Cetinju oduzeta poslovna sposobnost, staratelj iz CSR Bar obišao je samo jednom u četiri godine dok je boravila u Domu starih “Grabovac“, u kojem je bila smještena od 2018.

Ova dva slučaja pokazuju koliko odluka o lišenju poslovne sposobnosti često zavisi od individualne procjene i osviješćenog pristupa osoba koje rade u sistemu, a ne od dosljedne primjene standarda koji bi morali da štite autonomiju i prava osobe.

I u jednom drugom slučaju, iz 2019. godine, Osnovni sud u Baru je odbio zahtjev jedne žene da se njenom ocu oduzme poslovna sposobnost. Sud je utvrdio da taj čovjek, iako ima 91 godinu i određene zdravstvene poteškoće poput oslabljenog sluha, nema mentalnu bolest, niti oštećenja intelektualnih funkcija koja bi ga sprječavala da sam brine o svojim pravima i interesima. Sudski vještak je donio mišljenje da je on psihički uredan u skladu sa životnom dobi, da zna da upravlja imovinom i obavlja svakodnevne poslove.

Dugogodišnja praksa isključivanja iz postupka

Prema podacima iz analize UNDP-a, u samo 36,7 odsto slučajeva sudija je vidio osobu koja se lišava poslovne sposobnosti, što u samoj sudnici, što u zdravstvenoj ustanovi. ,,Prisustvo osobe na ročištu ne garantuje da će ona biti saslušana, pa je zapravo u samo 22,9 odsto slučajeva osoba saslušana“, piše u tom dokumentu.

To predstavlja kršenje Zakona o vanparničnom postupku, prema kom sudija može da ne sasluša osobu koja se lišava poslovne sposobnosti, ali samo pošto se u prisustvu vještaka uvjeri da to nije moguće. ,,Uobičajena je praksa da vještak izjavi kako osoba nije u stanju da bude saslušana zbog svog psihičkog stanja ili da bi saslušanje osobu uznemirilo. Takvo mišljenje vještaka sudija konstatuje uglavnom u samom rješenju, te na osnovu njega ne sasluša osobu, niti je pozove na ročište (odnosno propusti da posjeti osobu u zdravstvenoj ustanovi)“, piše u analizi UNDP-a.

Svi ovi problemi uočeni su i u analizi HRA iz 2017. godine, prije dakle osam godina, što znači da se radi o dugo ukorijenjenoj štetnoj praksi.

U najvećem broju slučajeva, čak 77,5 odsto, prema analizi UNDP-a, vještaci izričito preporučuju lišenje poslovne sposobnosti, iako to nije njihova uloga, jer predstavlja zalaženje medicinskog stručnjaka u oblast prava.

,,Zakon o vanparničnom postupku propisuje da se vještak izjašnjava o 'duševnom stanju i sposobnostima za rasuđivanje', ali ne i o tome da li osobu treba lišiti poslovne sposobnosti. Ustanovljena je praksa da se vještaci izjašnjavaju o pravima osobe, što predstavlja prekoračenje njihove zakonske uloge“, upozorava se u ovoj analizi.

Ni u jednom od slučajeva iz analize UNDP-a, sud nije kritički preispitao nalaz vještaka u dijelu koji se odnosi na prijedlog za potpuno lišenje poslovne sposobnosti. ,,Iz toga se može zaključiti da sudije zadržavaju pasivnu i formalističku ulogu u postupku, fokusirajući se gotovo isključivo na proceduralnu pravilnost“, piše u toj analizi.  

,,U nekim postupcima nijesmo smatrali da je neophodno lišiti osobu poslovne sposobnosti, ali mišljenja vještaka budu da je osoba za lišenje i na osnovu njihovog mišljenja sud odlučuje“, kaže za CIN-CG Milović.

Posebno je zanimljiv jedan slučaj lišenja poslovne sposobnosti iz 2024. godine. Vještak nije vidio osobu, pa nije obavio neposredan pregled, niti je sproveo psihijatrijski intervju, već je nalaz i mišljenje donio samo na osnovu uvida u medicinsku dokumentaciju. Sud takođe nije saslušao osobu kojoj se želi oduzeti poslovna sposobnost, niti je ona bila prisutna na ročištu. Tako je žena, inače osoba sa Daunovim sindromom, u potpunosti lišena poslovne sposobnosti.

U razvijenim državama osobe sa Daunovim sindromom, uz odgovarajuću podršku i prilagođene uslove, rade, zarađuju, donose odluke i aktivno učestvuju u zajednici, u ugostiteljstvu, administraciji, umjetnosti, uslužnim djelatnostima i drugim poslovima. Da ovakav pristup nije nedostižan ideal pokazuju i primjeri iz regiona: u Bosni i Hercegovini i Srbiji (Tuzli i Kragujevcu) već godinama postoje kafići gdje su zaposlene osobe sa Daunovim sindromom.

U dokumentu UNDP-a opisuje se samo jedan slučaj u kom sudija nije bio saglasan sa vještakom da osoba ima umjereni oblik intelektualnog invaliditeta. ,,U nalazu je vještak naveo da se iz dokumentacije vidi da se radi o umjerenoj mentalnoj zaostalosti. U tom sindromu nema ničeg umjerenog, već se radi o ozbiljnoj i neizlječivoj razvojnoj smetnji. Jedino se kod lake mentalne zaostalosti može govoriti o poslovnoj sposobnosti, ali se radi više o teorijskom stavu, a praktično su i te osobe gotovo uvijek poslovno nesposobne. Umjerena i teže mentalne zaostalosti su nespojive s poslovnom sposobnošću“, naveo je taj sudija.

Ovakvo razumijevanje poslovne sposobnosti je u potpunoj suprotnosti sa Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom, ali i s pristupom koji bi trebalo da uspostavi što manje zalaženje u autonomiju, privatnost i integritet osobe u slučaju ograničenja poslovne sposobnosti.

„Osobe sa invalidietom se u Crnoj Gori i dalje sistemski posmatraju kao manje sposobne i umjesto da se polazi od njihovih mogućnosti, potencijala i prava na podršku u donošenju odluka, dominantan je pristup koji invaliditet poistovjećuje sa nesposobnošću”, kaže za CIN-CG izvršni direktor Saveza slijepih Crne Gore (SSCG) Goran Macanović.

Prema njegovim riječima, takav odnos se najjasnije vidi u institucionalnoj praksi. ,,Prečesto se poseže za mjerama koje trajno ograničavaju autonomiju ljudi, umjesto da se razvijaju mehanizmi podrške koji bi im omogućili da žive dostojanstveno i samostalno“, navodi Macanović.

Mirelina priča pokazuje koliko je lako da se čovjek izgubi u sistemu, ali i koliko je važno kada makar jedna institucija odluči da ga vidi kao osobu, a ne kao problem. Ovaj slučaj ukazuje i na opasniju sliku: lišenje poslovne sposobnosti u praksi često postaje mehanizam koji omogućava zloupotrebe, nasilje i sistemsku kontrolu nad životima osoba sa invaliditetom, uključujući i zloupotrebe u upravljanju njihovom imovinom i prihodima, kojih je, pokazao je nastavak ovog istraživanja CIN-CG koji slijedi, u prethodnim decenijama bilo puno, a koje su omogućene upravo spornim rješenjima lišenja poslovne sposobnosti.