Ukoliko ste se odlučile na abortus zbog pritisaka porodice, partnera ili šire sredine, plašile se da će vas partner ostaviti ili rodbina kritikovati zbog toga što niste trudne sa muškim djetetom, molimo vas da popunite ovaj upitnik. Upitnik je u potpunosti anoniman i ne postoji način da bilo ko sazna da ste ga popunile.

Zakonom o sprečavanju korupcije propisana dvogodišnja ograničenja za bivše javne funkcionere, među kojima je i ona da zastupaju privatni interes pred institucijom u kojoj su radili do tada

Miloš RUDOVIĆ


Agencija za sprečavanje korupcije pokrenula je postupak protiv bivšeg pomoćnika ministra održivog razvoja i turizma Marka Čanovića zbog sumnje da je prekršio Zakon o sprečavanju korupcije zastupanjem kompanije Blaža Đukanovića, sina predsjednika države Mila Đukanovića. To je potvrđeno Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) iz Agencije.

Promjenom vlasti Ministarstvo održivog razvoja i turizma je u međuvremenu trasformisano u Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma.

Zakonom su propisana dvogodišnja ograničenja po prestanku javne funkcije, koje, između ostalog, uključuju zasnivanje radnog odnosa sa pravnim licem koji ostvaruju korist na osnovu odluka organa vlasti u kojem je javni funkcioner obavljao funkciju.

Čanoviću tek u aprilu ističe dvogodišnja ograničenja propisana Zakonom.

Vlada Zdravka Krivokapića na sjednici 8. aprila 2021. godine donijela je odluku o prestanku mandata Čanoviću na mjestu direktora Direktorata za razvoj stanovanja u tadašnjem Ministarstvu održivog razvoja i turizma.

Godinu kasnije, u aprilu 2022. godine, Čanović je imenovan za direktora i ovlašćenog zastupnika “BB Invest group”, čiji su suvlasnici Blažo Đukanović i njegov partner Ivan Burzanović. Imenovanje u aprilu je potvrđeno i CIN-CG iz Uprave prihoda i carina.

”BB Invest group” registrovana je u januaru 2022. godine, a kao njena djelatnost navodi se izgradnja stambenih i nestambenih zgrada. Ova kompanija je na ljeto u Kolašinu počela gradnju 15 miliona eura vrijednog kompleksa sa kondo hotelom “Wolf Condominium”.

Izvršni direktor “BB Invest Group” Marko Čanović kazao je u julu da je cilj projekta da stvori mirno planinsko mjesto za odmor i investiciju, a Kolašinu dodatan stimulans za ekonomski prosperitet.

”Ovim projektom postajemo sastavni dio jedne važne zajednice i naša odgovornost kao investitora je da je podržavamo i da, kroz komunikaciju sa mještanima, kontinuirano učestvujemo u obogaćivanju turističke ponude Kolašina i to je obaveza koju kao kompanija ozbiljno shvatamo. Ne manje važno, razvoj ovog kompleksa pružiće značajne mogućnosti za zaposlenje stanovništvu iz ovih krajeva, imajući u vidu da će, kada kondo hotel bude otvoren, cjelokupni kompleks zapošljavati gotovo 100 ljudi kroz različite modele i okvire, što je velika šansa i za razvoj lokalne ekonomije”, rekao je tom prilikom Čanović.

Samo dva mjeseca po osnivanju, “BB Invest group” podnosi Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma zahtjev za davanje saglasnosti glavnog državnog arhitekte za projekat u Kolašinu. Zahtjev potpisuje “Tijana B”. Tijana Babić je prije Čanovića bila izvršna direktorica i ovlašćena zastupnica kompanije.

Glavni državni arhitekta Marko Žižić dao je 6. aprila saglasnost na projekat, a samo dva dana kasnije podnijeta je prijava poreskim vlastima da se Čanović upiše kao novi direktor firme. Ministarstvu je 21. jula stigla prijava građenja objekta od ove kompanije. U prijavi početka građenja nisi ispunjeni podaci koji se tiču ličnih podataka osobe zadužene za kompaniju, koju u tom trenutku zastupa Čanović.

Čanović nije odgovorio na pitanja i poruke CIN-CG da li je konsultovao Agenciju prije preuzimanja direktorske pozicije u kompaniji u vlasništvu sina šefa države, a ni da li je učestvovao prethodno u izradi planskih dokumenata za teritoriju opštine Kolašin.

CIN-CG je poslao i pitanja Ministarstvu o tome da li je Čanović učestvovao u izradi planskih dokumenata za Kolašin kao dugogodišnji pomoćnik ministra održivog razvoja i turizma, u čijem portfoliju je i izrada planskih dokumenata. Iz Ministarstva su kazali da nije učestvovao u izradi bilo kog planskog dokumenta za oblast Kolašina.

Na odgovore o pitanju angažmana Čanovića i odredbi Zakona o sprečavanju korupcije nisu odgovorili ni Đukanović mlađi i Burzanović.

Čanović je inače član Glavnog odbora Demokratske partije socijalista, na čijem čelu je Milo Đukanović.

U biografiji se navodi da je Čanović od 2011. godine bio pomoćnik ministra zadužen za oblast stanovanja. U periodu prije prelaska kod Đukanovića mlađeg bavio se pružanjem konsultantskih usluga, vidi se na njegovoj stranici na Linkedinu.

Prodaja preko poslovnog saradnika

Radovi počeli na ljeto: Sa gradilišta “Wolf condominiuma” u Kolašinu - Foto: Dragana Šćepanović

Inače, metar kvadratni u kompleksu “Wolf Condominium” iznosi oko 2.500 eura, a hotelska sobe i po oko 4.000 eura, može se vidjeti na internet stranici agencije za nekretnine “Patrimonium”.

Vlasnik i ovlašćeni zastupnik agencije je Stefan Karadžić, a izvršna direktorica Valentina Karadžić.

Ova kompanija je registrovana u septembru 2022. godine, odnosno nakon što je krenula gradnja kompleksa u Kolašinu.

I “Patrimonium” i “BB Invest group” registrovane su na istoj adresi u Podgorici, na Bulevaru revolucije.

Ime Karadžića pominjalo se ranije kao finansijskog direktora još jedne kompanije u rukama Đukanovića - “Capital invest”. Predsjednik je ovu kompaniju prije pet godina prepustio sinu.

Karadžić iz “Patrimoniuma” nije odgovarao na pitanja CIN-CG o svom angažmanu.

Karadžić je vlasnik i direktor firme “Stradex commerce”, koja je osnovana 2014. godine, a njena djelatnost je nespecijalizovana trgovina na veliko.

Karadžića i Burzanovića povezuje suvlasnišvo nad poslovnim prostorom od 207 metara kvadratnih u podgoričkom naselju Pod Ljubović.

Mlađi Đukanović i Burzanović su suvlasnici i kompanije “BB Hidro”, koja se bavi proizvodnjom električne energije. Đukanović je direktor, Burzanović ovlašćeni zastupnik.

”BB Solar”, takođe u njihovom vlasništvu, bavi se postavljenjm električnih instalacija, a Burzanović je izvršni direktor.

Đukanović i “Capital invest” imaju po 15,6 odsto udjela u kompaniji “Medex electric”, čija su djelatnost inženjerske djelatnosti i tehničko savjetovanje. Izvršni direktor ove kompanije i vlasnik osam odsto akcija je Vladimir Perunović, po 11,8 imaju David Koroev i “Five group”, 15,6 odsto Saša Šćepanović, a Dalibor Vujašević 21,6 odsto.

”Capital invest” ima 39 odsto udjela u prvrednom društvu “Kodio”, u kojem je Koroev direkor (14,75 odsto udjela), a Perunović ovlašćeni zastupnik (10 odsto). Šćepanović ima 14,75, Dragan Knežević 4,75, a privredno društvo “Five group” 14,75 odsto.

Koroev je direktor i kompanije “Information technology systems”, koja je u vlasništvu “AIRTB & CONSULTING LTD”, kompanija koja se vezuje za adresu na Kipru. Njena djelatnost su konsultantske djelatnosti u oblasti informacione tehnologije.

Čanovići posjeduju tri nekretnine

Marko Čanović je prvi imovinski karton dostavio 2011. godine, kada je prijavio da je vlasnik stana od 67 kvadrata u Podgorici i vikendice na Žabljaku od 62 metra kvadratna.

U tom periodu imao je ušteđeno 10.000 eura.

Tokom 2013. godine prijavio je da je kupio zemljište na Žabljaku od 553 metra kvadratna.

On je u izvještaju podnijetom 2015. prijavio da njegova supruga Marijana Čanović ima stan od 44 metra kvadratna. Na ime rente prijavljen je tada prihod od 1.600 eura, a imala je ušteđeno 15.000 eura. Ušteđevina Čanovića se nije mijenjala u tom periodu, vidi se iz imovinskih kartona na sajtu Agencije za sprečavanje korupcije.

Čanović je 2016. godine uvećao stan sa 67 na 118,5 metara kvadratnih, gdje je kao osnov navedena kupovina po projektu. Nije poznato na koji projekat Čanović misli, ali su iz Ministarstva kazali za CIN-CG da nije u pitanju projekat 1.000+, koji je on vodio.

U tom periodu više se ne pominje ni 25.000 eura zajedničke štednje supružnika.

 

Nema posebne evidencije o bivšim funkcionerima

Agencija za sprečavanje korupcije ne vodi posebnu evidenciju o slučajevima kršenja odredbi Zakona koji se odnosi na bivše javne funkcionere.

”Sve odluke Agencije u kojima je utvrđeno kršenje odredaba Zakona o sprečavanju korupcije su javno dostupne na internet stranici institucije”, kazali su za CIN-CG iz institucije na čijem je čelu Jelena Perović.

Kazna su novčane i kreću se od 500 do 2.000 eura.

Mada nema posebne evidencije, CIN-CG je imao uvid u dokumenat koji je Agencija u novembru 2022. godine donijela u slučaju bivšeg javnog funkcionera. Agencije je utvrdila da, na primjer, bivši državni sekretar u Ministarstvu održivog razvoja i turizma, prethodnika Ministarstva ekologije, prostornog planiranje i urbanizma Danilo Mrdak nije mogao da radi na elaboratu za kamenolom Velja Gorana kod Bara.

”Agencija je mišljenja da je dr Danilo Mrdak, kao bivši državni sekretar Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, suprotno članu 15 Zakona o sprečavanju korupcije angažovan za koordinatora i člana multidisciplinaronog tima za izradu Elaborata procjene uticaja na životnu sredinu za projekat površinskog kopa tehničko-građevinskog kamena ležišta ‘Velja Gorana’ Bar”, navodi se u dokumentu koji potpisuje direktorica Jelena Perović.

Dodaje se da je odredbom Zakona jasno određeno da javni funkcioner ne može u periodu od dvije godine po prestanku funkcije da zasnuje radni odnos, odnosno uspostavi poslovnu saradnju sa pravnim licem, koje, na osnovu odluka organa vlasti u kojem je javni funkcioner obavljao funkciju, ostvaruje korist.

“A posebno imajući u vidu da je Ministarstvo održivog razvoja i turizma, pravni prethodnik Ministarstva ekologije, prostornog paniranja i urbanizma u kojem je imenovani obavljao javnu funkciju, zaključilo ugovor sa privrednim društvom ‘EcoEnergz consulting’ Podgorica, proizilazi navedeno ograničenje”, pojašnjava se u tom dopisu Agencije.

LGBT+ Romi i Romkinje su nevidljivi i time se na neki način negira njihovo postojanje kako u romskoj zajednici, tako i u LGBT+ zajednici, kaže transrodna Romkinja Ana Jovanović. Nacrtom Zakona o zaštiti jednakosti i zabrani diskriminacije prepoznaju se teži oblici diskriminacije, među kojima se nalazi višestruka i intersekcijska

Miloš RUDOVIĆ

Rasna diskriminacije je nešto sa čime se najprije susrijeću, a kasnije u životu i diskriminacija na osnovu seksualne orjentacije ili rodnog identiteta. Ovo je ukratko iskustvo crnogorskih i balkanskih Roma i Romkinja koji su dio LGBT+ zajednice.

„Sve ovo otežava Romima i Romkinjama da se uklope u društvo koje je sklono diskriminaciji, pa se vrlo često dešava da moraju da sakriju barem jedan dio sopstvenog identiteta i to koriste kao strategiju za preživljavanje. LGBT+ Romi i Romkinje su nevidljivi i time se na neki način negira njihovo postojanje kako u romskoj zajednici, tako i u LGBT+ zajednici“, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) 35-godišnja Ana Jovanović, transrodna Romkinja.

Posljednji izvještaj Evropske komisije pokazuje da su upravo romska i LGBT+ zajednica, uz osobe sa invaliditetom, najugroženije grupe u Crnoj Gori i da je u porastu prema njima diskriminacija i govor mržnje. Situacija nije mnogo drugačija u regionu.

Sagovornica CIN-CG je prilikom odrastanja voljela da se igra sa lutkama, nosi majkinu odjeću i ponaša se kao djevojčica. Majka nikada nije imala problema sa tim, ali se njenom očuhu nije dopadalo pa joj je predočeno da to nije načina na koji bi dječaci trebalo da se ponašaju. 

Prije tačno deset godina, ova danas 35-godišnja Novosađanka je imala saobraćaju nezgodu, tokom koje je od šoka izgubila glas. Njena majka je primijetila da je postajala depresivna i drugačija. U međuvremenu, kako se Ana oporavljala od udesa, počele su da razgovaraju o njenim osjećanjima. "Molim te reci mi  ako si gej, znam da gubitak glasa nije samo zbog udesa", kazala je njena majka, prenosi Ana iskustvo. Ana joj je odgovorila da nije gej, nego da je trans žena. Njena majka je prihvatila njen identitet. 

Mada ima podršku majke, Jovanović je često na meti dvostruke diskriminacije.

„Sama činjenica da sam Romkinja i transrodna osoba u Srbiji je već odličan materijal za diskriminaciju u svim segmentima života: posao, stan, zdravlje, međuljudski odnosi i lista bi mogla da ide još dalje. Međutim, svjesna ovog rizika, ja sam sama preduzela sve moguće korake kako bi sebe zaštitila od diskriminacije i okružila sam se ljudima koji mi pružaju podršku, a koji dolaze i iz romske i iz LGBT+ zajednice“, kazala je ona.

Trenutno, najmanju diskriminaciju doživljava u oblasti zapošljavanja, jer radi za nevladinu organizaciju koja se bavi zaštitom ljudskih prava. 

„Međutim, kada su u pitanju oblasti zdravlja i obrazovanja, ovdje dijelim sudbinu sa svima koji spadaju pod LGBT+ kišobranom, samo što ja imam još jedan dodatni teret, a to je boja kože. Dakle, svi problemi koji dolaze sa procesom tranzicije, sva zakonska zavrzlama koja dolazi sa promjenom imena na diplomi, sve je to apsolutno isto i doživljavam istu muku kao i sve transrodne osobe u Srbiji. S obzirom da sam ušla u proces tranzicije, i tek me čeka promjena dokumentacije i sve ostalo, očekujem da ću se u budućnosti suočavati sa intenzivnijim slučajevima diskriminacije, jer prosto živimo u državi koja je transfobična“; kazala je ona.

Iz Ministarstva ljudskih imanjinskih prava su svjesni sve veće prisutnosti homofobije i rasizma.

„Istorijski tokovi rasizma i homofobije prilično su slični. U oba slučaja se odnose na osobe koje se pokušavaju marginalizovati. Kao takve one ne mogu uticati na kreiranje socijalnih politika i na poboljšanje svog položaja u društvu“, kazali su za CIN-CG iz resora ministra Fatmira Đeke.

U odgovoru se dodaje da anticiganizam i višestruka diskriminacija predstavljaju osnovne razloge za njihovo društveno isključivanje, dok razloge njihovog nepovoljnog položaja čini visoka stopa nezaposlenosti, niske stope upisa i završetka škole i ukupno loši uslovi života. 

Ministarstvo trenutno radi na novom Zakonu o zaštiti jednakosti i zabrani diskriminacije. Nacrt novog zakona prepoznaje teže oblike diskriminacije, među kojima se nalazi i višestruka diskriminacija, odnosno diskriminacija učinjena prema istom licu ili grupi lica po više osnova koji se mogu razdvojiti. Takođe, prepoznata je i intersekcijska diskriminacija, odnosno diskriminacija učinjena prema istom licu ili grupi lica po više osnova koji međusobno djeluju u isto vrijeme na način da se ne mogu razdvojiti. 

Ovim Nacrtom zakona zaprijećene su i visoke kazne za počinioce težih oblika diskriminacije, koje se kreću do 3.000 za fizička i do 30.000 eura za pravna lica.

„Smatramo da će novi Zakon o zaštiti jednakosti i zabrani diskriminacije biti jaka okosnica, koja će nam omogućiti sve jaču i odlučniju borbu protiv svih vidova diskriminacije, a naročito protiv težih oblika diskriminacije kao što su višestruka i intersekcijska diskriminacija“, poručuju iz Ministarstva.

Dobardžić Kurti - Foto: ombudsman.co.me

Zamjenica zaštitnika ljudskih prava i sloboda Nerma Dobardžić Kurti kazala je za CIN-CG da pred tom institucijom nije bilo slučajeva dvostruke diskriminacije po osnovu pripadnosti romskoj i egipćanskoj zajednici i LGBT+ populaciji istovremeno. 

„Pripadnici romske zajednice i LGBT+ zajednice predstavljaju jednu od ranjivih grupa koje su najizloženije riziku od diskriminacije“, kazala je ona, dodajući da u prilog tome govori i  posljednje istraživanje Centra za demokratiju i ljudska prava (CEDEM).

U istraživanju koje je predstavljeno u decembru navodi se, između ostalog, da je najčešći govor mržnje prema Romima i Egipćanima, ženama i LGBT+ osobama.

Izvršni direktor NVO Centar za afirmaciju RE populacije (CAREP) Nardi Ahmetović kazao je za CIN-CG da kako u „romskoj zajednici vlada patrijahat i kako je diskriminacija prema LGBT+ zajednici tabu tema, imamo lica koja se iz tog razloga ne izjašnjavaju kao pripadnici/ce LGBT+ zajednice“. „Isto tako vjerujemo da postoje osobe koji su članovi naše organizacije a da su pripadnici/ce LGBT+ zajednice i mi kao organizacija koja se bavi ljudskim pravima poštujemo i podržavamo borbu marginalizovanih grupa, u ovom slučaju LGBT+ zajednice“, kazao je on.

On ističe da nisu do sada imali primjedbi ili traženje pomoći od strane Roma i Romkinja koja pripadaju LGBTIQ+ zajednici. 

„Vjerujemo da postoje lica koja pripadaju LGBT+ zajednice i da u navedenim oblastima trpe dvostruku diskriminaciju“, kazao je on, dodajući da romska zajednica poštuje različitosti iako „sama ima mnogobrojne probleme“. 

Ahmetović - Foto: Privatna arhiva/facebook.com

Iz CAREP-a ističu da su jedina romska omladinska organizacija koja je dala glas i podršku koaliciji "Zajedno za LGBT+ prava". Član koalicije je i NVO Centar za romske inicijative. 

„Vjerujem da će u skorije vrijeme ova tema biti prepoznata u romskoj zajednici a mi ćemo kao organizacija njegovati i poštovati ljudska prava i težiti da romska zajednica, pripadala LGBT+ zajednici ili ne, sa svim svojim različitostima bude ravnopravna u crnogorskom društvu“, poručio je Ahmetović.

Ahmetović poručuje i da je edukacija ključna, napominjući da romska LGBT+ zajednica nije jedina koja trpi dvostruku diskriminaciju već i njeni pripadnici koji su osobe sa invaliditetom.

„AraArt“ je jedina nevladina organizacija u Evropi koja se isljučivo bavi romskom LGBT+ manjinom i višestrukom diskriminacijom.

Prema riječima direktora „AraArta“ Davida Tišera, u cilju smanjenja dvostruke diskriminacije potrebno je da se dese dvije svari.

„Prva, na intersekcijsku diskrminaciju mora se odgovoriti na sistematski i održiv način. Moramo edukovati ljude na ovu temu i učiniti ih svjesnim različitih grupa ljudi na koje utiče intersekcijska diskriminacija. Drugi nivo tiče se zakonodavstva“, kaže za CIN-CG Tišer.  

Na stranici „AraArt“ se pojašnjava da nije slučaj samo da većinska zajenica često diskriminiše članove manjina zbog njihovog etničkog porijekla ili seksualne orijentacije i rodnog identiteta, nego i da romska zajednica diskriminiše LGBT+, jer je romsko društvo obično veoma tradicionalno orijentisano i na pripadnike seksualnih manjina gleda sa neprihvatanjem. Romska zajednica ili porodica mogu otići toliko daleko da isključe osobu koja je LGBT+, koja nekad ostaje bez krova nad glavom, porodice ili prijatelja.

Ova organizacija dijelila je i iskustva Roma iz različitih djelova Evrope. Osim Jovanovića, prenijela je i iskustvo 21-godišnjeg Marka iz Češke.

"Prvi pokušaj ubistva imao sam sa deset godina. Bio sam žrtva maltretiranja. Ne zato što sam Rom, nego zato što sam gej. Romi su na rubu češkog društva. A gej populacija je na rubu romskog društva", kazao je on o svom iskustvu.

Ima li ovako potresnih iskustava u Crnoj Gori, teško je znati, jer je tema LGBT+ u romskoj zajednici još tabu. 

Luka Kotor se sudi oko vrijednih poslova, koje obavlja i privatna firma Boka pilot. Država godinama ne rješava ovaj problem i gubi milione

 Biljana MATIJAŠEVIĆ

Nesposobnošću državnih organa da riješe višegodišnji problem pilotaže brodova u kotorskoj luci nanosi se velika šteta državnom budžetu, ali i crnogorskom turizmu kao značajnoj grani privrede.

Zbog milionski vrijednog posla pilotaže brodova, odnosno bezbjednog uvođenja i izvođenja brodova iz luke, već nekoliko godina se vode sudski sporovi, a državno preduzeće Luka Kotor i privatna firma Boka pilot razmjenjuju optužbe.

Iz privatnog preduzeća optužuju Luku da koristi monopolski položaj i ugrožava njih. Iz Luke Kotor za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) kažu da Boka pilot njima ugrožava poslovanje, jer obavlja pilotažu bez koncesije.

Takođe sumnjaju da neko želi da oslabi, a potom privatizuje ovo državno preduzeće.

Sporovi zbog koncesije za pilotažu traju već pet godina. U tom periodu Upravni sud je, postupajući po žalbama na odluke Komisije za koncesije, donio dvije oprečne presude, a Vrhovni sud jednu presudu i jedno rješenje. U tužbi Boka pilota protiv Vlade, Upravni sud je u aprilu odlučio u korist privatnog preduzeća, odnosno poništio je odluku Vlade o dodjeli koncesije za pilotažu.

Situacija je kulminirala krajem prošle, 2022. godine kada je Vlada odlučila da oduzme ranije dodijeljenu koncesiju za pilotažu Luci Kotor i privatnom preduzeću Sea Pioneer Montenegro, čiji su vlasnici Branko Kršanac i turski biznismen Cemil Tumkaya.

Desilo se to kao posljedica presude Upravnog suda kojom je u aprilu 2022. usvojena tužba Boka pilota, čiji je vlasnik Željko Malović iz Bijele.

Međutim, Vlada se početkom ove godine godine predomislila, pa je poništila sopstvenu odluku o oduzimanju koncesije Luci Kotor i Sea Pioneer-u.

Na sjednici 9. februara 2023, godine, nakon što je poništila zaključke kojima je, na predlog Ministarstva kapitalnih investicija (MKI) Luci Kotor i preduzeću Sea Pioneer Montenegro oduzela koncesiju, Vlada je naložila MKI da donese novo rješenje u cilju razrješenja situacije.

"Pilotaža je veoma unosan posao, a država ima svoje kompanije": Abazović - Foto: Luka Zeković

Premijer Dritan Abazović na toj sjednici Vlade rekao je da Željko Malović sa svojim Boka pilotom, zbog pravosnažne presude nije imao pravo da učestvuje na tenderu za dobijanje sporne koncesije.

"Nemam ništa protiv privatnika, ali imam protiv privatnika koji ne ispunjavaju uslove. Ako piše da ne može da se prijavi lice koje je imalo problema sa zakonom, a imate to lice da je kažnjeno kaznom zatvora od osam mjeseci. I ono pored toga dobije pilotažu, onda imamo problem", kazao je Abazović aludirajući na uslovnu presudu iz 2015. godine vlasniku Boka pilota.

Abazović je predložio da se usvoje zaključci "gdje će se potpisati neki aneksi i gdje će se Luci Kotor omogućiti da nastavi sa pilotažom". Dodao je da je "pilotaža veoma unosan posao, a država ima svoje kompanije".

Ne odgovara na pitanja i ne donosi novo rješenje: Ibrahimović - Foto: Luka Zeković

Ministarstvo na čijem je čelu Ervin Ibrahimović novo rješenje još nije donijelo, niti je odgovorilo na pitanja CIN-CG kada će to da uradi. CIN-CG je zbog toga pitanja poslalo premijeru. Do objave ovog teksta odgovor nije stigao.

Međutim, iz Boka pilota za CIN-CG tvrde da nova odluka Vlade ne može promijeniti odluku Upravnog suda. Malovićevi advokati Đorđe Đikanović i Danilo Mićović su u odgovorima na pitanja CIN-CG naveli da ovakvo postupanje Vlade ugrožava poslovanje Boka pilota. Pravo na obavljanje djelatnosti ne proističe iz zaključaka ili informacije, objašnjavaju oni, već iz presude.

A sve je počelo još nakon tendera za dobijanje koncesije za obavljanje pilotaže 2018. godine, na kojem su pobijedili Luka Kotor i Sea Pioneer Montenegro.


Ponuda Boka pilota odbijena zbog nepovezane dokumentacije

Tenderska komisija je ponudu Boka pilota dostavljenu na tenderu 2018. godine ocijenila nepodobnom, jer nije povezala elektronski dio na CD-u sa dijelom ponude u papirima, kako je propisano.

Ponuda Boka pilota je prvobitno bila najbolje rangirana na tenderu, ali je eliminisana nakon dva prigovora Luke Kotor Komisiji za koncesije.

Advokati Boka pilota, Đikanović i Mićović vjeruju da je presudom Upravnog suda potvrđena tvrdnja Boka pilota o nezakonitosti tenderskog postupka, budući da, kako tvrde, ni Zakonom o koncesijama niti instrukcijama ponuđačima, kao ni Uredbom, nije predviđen način uvezivanja ponude.

"S obzirom na to da je upravo navedena činjenica korišćena kao odlučni argument prilikom ocjenjivanja nepodobnom prvorangirane ponude Boka pilota, evidentno je da su u postupku dodjele koncesije bili primijenjeni nepostojeći pravni standardi, a sve u cilju eliminacije najpovoljnijeg ponuđača", kažu za CIN-CG advokati.

Nakon više prigovora i tužbi Boka pilota, ugovori o koncesijama sa Lukom Kotor i Sea Pioneer potpisani su tek pred parlamentarne izbore u avgustu 2020, na period od pet godina.

Luka Kotor je za fiksnu godišnju koncesionu naknadu ponudila 250.000 eura, a Sea Pioneer Montenegro 201.000 eura.

Varijabilna koncesiona naknada iznosi šest odsto godišnjeg prihoda ako je on u prethodnoj godini bio između 300.000 i 501.000 eura ili pet odsto ako je prihod bio veći, navodi se u Vladinoj Informacija u vezi dodjele koncesije za pružanje lučke usluge - lučke pilotaže u Luci Kotor i pilotaže u Bokokotorskom zalivu.

Advokati Boka pilota tvrde da su Luka Kotor i Sea Pioneer Montenegro u vrijeme potpisivanja ugovora dostavili skoro trostruko niže iznose činidbenih garancija od zahtijevanih. Čindibena garancija trebalo je, kako su pojasnili, da pokrivaju vrijednost godišnje fiksne koncesione naknade.

Navode i da je državi nanijeta višemilionska šteta tvrdeći da od potpisivanja ugovora nijedan koncesionar nije uplatio fiksnu koncesionu naknadu.

"Razni profiteri u pomorskoj branši žele samo napuniti sopstvene džepove": Popović Moškov - Foto: GP URA

Predsjednica Odbora direktora Luke Ljiljana Popović Moškov za CIN-CG takve tvrdnje negira.

Ona je dodala da je Luka Kotor ovu naknadu izmirila u cjelosti 16. novembra 2022. godine.

"Podsjećamo vas da je Luka Kotor odlukom Vlade Crne Gore bila zatvorena u periodu od 15.03.2020. do 10.04.2021. godine, iz kog razloga su pretplaćeni iznosi koncesione naknade iz 2020. godine obračunati na ime 2021. godine", rekla je Popović Moškov.

Tender iz 2018. godine bio je drugi za pilotažu, jer je prvi, raspisan u novembru 2017. godine poništen nakon prigovora koji su podnijeli Boka pilot i Sea Pioneer Montenegro na odluku Tenderske komisije, po kojoj je ponuda Luke Kotor ocijenjena kao jedina ispravna.

Iz Luke Kotor za CIN-CG su rekli da im rješenje o prihvatanju prigovora dvije privatne kompanije nije dostavljeno zbog čega nijesu mogli da pokrenu upravni spor.

Luka izgubila više od tri miliona eura prihoda

Prema podacima dostavljenim CIN-CG iz Luke Kotor to državno preduzeće izgubilo je više od tri miliona eura prihoda od pilotaže brodova u periodu od 2015. do kraja 2019. godine, kada nije bilo koncesija. Iz Luke Kotor tvrde da je to desilo jer je država dozvolila da se pilotažom bave i privatna preduzeća.

Tako su zbog, kako tvde iz uprave Luke, nelojalne konkurencije bili prinuđeni da 2015. godine uvedu popuste na usluge pilotaže brodova kako ne bi gubili poslove.

Luka Kotor je 2016. godine podnosila Specijalno državnom tužilaštvu (SDT) prijavu protiv službenika tadašnjeg Ministarstva saobraćaja, Uprave pomorske sigurnosti (tada Lučka uprava) i Lučke kapetanije Kotor zbog sumnje u zloupotrebu službenog položaja prilikom davanja odobrenja za poslove pilotaže Boka pilotu 2015. godine. SDT je prijavu odbacilo 2021. godine.

Iz Boka pilota ističu da je njihovom preduzeću nanijeta šteta zbog "dugogodišnjeg nezakonitog postupanja", ali i državi zbog neplaćanja koncesija. Tvrde da Luka Kotor ne plaća naknadu ni za prvenstvenu koncesiju koju je jedina dobila za privredno korišćenje trgovačke luke u Kotoru krajem 2018. godine.

Popović Moškov, međutim, kaže da je Luka po osnovu Ugovora o prvenstvenoj koncesiji uplatila 2019. godine fiksni iznos od 193.150 eura i varijabilni dio od 66.834 eura, a u 2020. godini 250.000 eura.

Napominje i da su se zbog grešaka u obračunu za fiksnu koncesionu naknadu po osnovu Ugovora o prvenstvenoj koncesiji za 2022. godinu od 230.821 eura, žalili Ministarstvu kapitalnih investicija, pa iznos još nije izmiren.

Iz Boka pilota se žale i da im je, uprkos presudi Upravnog suda iz aprila 2022. godine, koja je bila u njihovu korist, onemogućeno da rade zbog stava Luke Kotor da njihov ugovor o koncesiji još proizvodi pravno dejstvo. Objašnjavaju da Luka pomorske agente upozorava da za usluge pilotaže treba da se obrate samo koncesionarima, zbog čega Boka pilot gubi poslove.

Popović Moškov objašnjava da Vlada, odnosno nadležno Ministarstvo nije obavještavalo koncesionare da im je koncesioni status raskinut, već je, naprotiv, nakon donošenja presude Upravnog suda, Uprava pomorske sigurnosti 27. oktobra 2022. utvrdila iznos godišnje fiksne koncesione naknade za lučku pilotažu u Luci Kotor za 2022. godinu od 256.000 eura, što je Luka Kotor platila.

"Predmetna presuda samo po sebi ništa ne znači dok se nadležni državni organi ne oglase i donesu odluku da raskidaju Ugovor. Kao što iz prethodnog vidite, isti se nijesu oglasili, već naprotiv u oktobru nam uredno dostavili rješenje za naplatu koncesije. Imate i odluku Državne komisije za koncesije, koja je na presudu reagovala na način da je ponovo donijela istu odluku kao i kad je razmatrala ponude i konstatovala da je koncesija za pilotažu dodijeljena Luci Kotor u skladu sa Zakonom o koncesijama. Istu takvu odluku ovih dana očekujemo i od Vlade, čiji je ishod nagovijestila zaključkom od prije 10-ak dana", rekla je Popović Moškov.

Poručila je da će Luka Kotor obavljati pilotažu sve dok Vlada ne raskine Ugovor o koncesiji i neće dozvoliti nikom da "protivpravno obavlja uslugu pilotaže u njihovom koncesionom području".

"U slučaju bilo kakvih pokušaja 'upada' pokrenućemo niz sudskih sporova protiv svih, koji samo iz njima znanih razloga i interesa žele ugroziti Luku Kotor i društveno odgovornog privrednog subjekta, koji štiti državni interes, za razliku od raznih profitera koji se javljaju u pomorskoj branši i koji žele samo napuniti sopstvene džepove i džepove koji im nedvojbeno pomažu u njihovom naumu", najavila je.

Sumnjaju da im se sprema prodaja

Menadžment Luke Kotor, zbog problema s pilotažom, održao je sastanak sa predstavnicima Ministarstva kapitalnih investicija u julu 2021. godine, ali, kako su rekli u ragovoru za CIN-CG, problem nije riješen.

Predstavnici Ministarstva su tom prilikom, na pitanje kakav uticaj ima preduzeće Boka pilot na nadležne državne organe, odgovorili da "trpe veliki pritisak zbog njega".

To se čuje na audio snimcima sa sastanka kojeg su predstavnici Luke dostavili CIN-CG navodeći da se Boka pilot nalazi u privilegovanom položaju.

Iz Ministarstva nijesu odgovorili na pitanje CIN-CG pod kakvim pritiskom su službenici tog resora u ovom slučaju.

Iz Luke Kotor su rekli da sumnjaju da neke interesne grupacije u Vladi žele da ih prodaju i da zbog toga ovo preduzeće, u vlasništvu države i Opštine Kotor, neko namjerno želi da oslabi.

Priča o privatizaciji Luke Kotor bila je aktuelna i 2015. godine, kada je ovo preduzeće nekoliko godina čekalo na produženje prvenstvene koncesije. Privatizaciji su se tada oštro usprotivile Socijaldemokratska partija (SDP) i Liberalna partija (LP), koje su sa Demokratskom partijom socijalista (DPS) činile vlast u Kotoru.

Kao potencijalni kupac Luke, tada se pominjala kompanija Royal Caribbean Cruises.

Iz Luke kažu da su interesantni i turskoj kompaniji Global Ports, koja je privatizovala dio Luke Bar - nekadašnje Kontejnerske terminale koje sada Vlada želi da otkupi i vrati državi.

Ni Royal Caribbean ni Global ports nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG da li su zainteresovani za kupovinu Luke Kotor i da li su o tome pregovarali sa Vladom.

Iz Boka pilota poručuju da je presudom Upravnog suda potvrđena tvrdnja o nezakonitosti tenderskog postupka za pilotažu: Luka - Foto: Biljana Matijašević

Da li se Boka pilot smio takmičiti na tenderu?

Viši sud u Podgorici je 27. februara 2015. godine osudio vlasnika Boka pilot Željka Malovića uslovno na kaznu zatvora od osam mjeseci zbog, kako je navedeno u presudi, teškog djela protiv bezbjednosti javnog saobraćaja.

Sud je odredio da se kazna neće izvršiti ako okrivljeni u roku od tri godine po pravosnažnosti presude ne učini novo krivično djelo.

U presudi je navedeno da je u novembru 2006. godine na plovnom putu Bar - Tivat upravljao brodom tipa remorker - tegljač "Polaris", kojim je tegljio ribaricu - koče "Rafaello 2", nepridržavajući se zakonskih odredbi, doveo u opasnost živote ljudi na koči "Rafaello 2" i imovinu većeg obima. Tom prilikom je jedna osoba smrtno stradala.

Na tu presudu punomoćnik kompanije Sea Pioneer ukazao je tokom rasprave po tužbi Željka Malovića pred Upravnim sudom u aprilu prošle godine. Naveo je upravo ono što pomenuo premijer - da presuda Malovića čini nepodobnim kao ponuđača u skladu sa članom 23 Zakona o koncesijama. To potvrđuje zapisnik dostavljen CIN-CG.

U odgovoru na pitanja CIN-CG da li je vlasnik Boka pilota bio osuđeno lice u vrijeme tendera, Malovićevi advokati navode da na tenderu za dodjelu koncesije 2018. godine nije učestvovalo fizičko lice, već privredno društvo Boka pilot "koje kao ni njegov izvršni direktor (Malović) ne prolazi kroz kroz izvode iz kaznene evidencije".

Što tačno piše u Zakonu o koncesijama?

Nepodobni da učestvuju na javnom nadmetanju za davanje koncesija su ponuđači koji, između ostalog, imaju obaveze po osnovu kazni izrečenih u krivičnom i prekršajnom postupku i čije je odgovorno lice odnosno njegov zakonski zastupnik pravosnažno osuđivan za krivično djelo.

Malovićev zastupnik tvrdi da je nastupila zakonska rehabilitacija osuđenog, a kada se to dogodi, ta osoba se više ne može smatrati osuđenikom. Dodao je da je to bio "pokušaj dovođenja sudskog vijeća u zabludu da je Željko Malović osuđivano lice".

Punomoćnik See Pioneer ukazao je na član 119 stav 2 tačka 2 Krivičnog zakonika koji propisuje da zakonska rehabilitacija kod uslovnih osuda nastupa nakon jedne godine po isteku roka provjeravanja.

"Prostim računanjem da se utvrditi da u momentu prijave na tender ovaj rok nije bio istekao", rekao je on u aprilu 2022. na ročištu.

Prema Krivičnom zakoniku, zakonska rehabilitacija se daje samo ranije neosuđivanim osobama.

"Zakonska rehabilitacija nastaje, ako lice kojem je izrečena uslovna osuda, u vrijeme provjeravanja i u roku od godinu dana po isteku roka provjeravanja, ne učini novo krivično djelo", piše u Krivičnom zakoniku.

Sudski sporovi traju već pet godina zbog vrijednog posla pilotaže (ilustracija) - Foto: Shutterstock

U Hrvatskoj se nadzire kako poslove pilotaže obavljaju oni koji su ih dobili na tenderu

Iz hrvatskog Ministarstva mora, prometa i infrastrukture za CIN-CG su kazali da se poslovi pilotaže u Hrvatskoj daju preduzećima koja pobijede na tenderu i zadovoljavaju propisane uslove.

Navode da su Pomorskim zakonikom i Pravilnikom o pomorskom peljarenju (pilotaži) utvrđeni stručni i tehnički uslovi koje 'peljarsko društvo' mora ispunjavati za obavljanje poslova pomorske pilotaže.

"Javni poziv za izdavanje odobrenja za obavljanje poslova peljarske službe raspisuje Ministarstvo i objavljuje u Narodnim novinama i internet stranicama Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, dok se odobrenje izdaje peljarskom društvu, koje zadovoljava propisane stručne i tehničke uslove. Komisija za pripremu i sprovođenje postupka javnog poziva za izbor ovlaštenog peljarskog društva za obavljanje poslova peljarske službe u obalnom i lučkom peljarenju, na osnovu zahtjeva nadležnoj lučkoj kapetaniji nalaže obavljanje nadzora peljarskog društva, kako bi se utvrdilo da li podnositelj zahtjeva zadovoljava propisane stručne i tehničke uslove", odgovorili su iz hrvatskog Ministarstva na pitanja CIN-CG.

Manja bi bila distanca u društvu da djeca imaju prilike da uče o romskoj kulturi

Andrea JELIĆ

          Pobjegla sam u Holandiju.
          Rodila sam deseto dijete.
          Jedanaesto dijete sam dobila u
          Švedskoj.
          Četrdeset mi je godina.
          Govorim romski (moj maternji
          jezik), ruski, slovački, rumunski,
          srpski, bosanski,
          hrvatski, talijanski, francuski,
          španski, njemački, holandski i malo
          engleski….

          Moja porodica je tako “Evropa u malom”.
          Ostarila sam…

 …

Hedina Tahirović Sijerčić - foto: Romanet

Ovo su odlomci pjesme „CV 1“, romološkinje, spisateljice i filološkinje Hedine Tahirović-Sijerčić iz Bosne i Hercegovine (BiH). Ovi stihovi o migraciji Roma i Romkinja, samo su dio njenog opusa. Ona je objavljivala bajke, poeziju, memoare, kao i razne narodne priče da bi očuvala romsku kulturu.

Nijedan nastavni predmet u Crnoj Gori ne bavi se romskim identitetom, porijeklom, tradicijiom, književnošću, jezikom… To je pokazalo istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Da djeca u našoj zemlji u školi više uče o bogatoj romskoj kulturi, etnička distanca i nerazumijevanje života Roma i Romkinja, kojih u Crnoj Gori prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011. ima oko šest hiljada, bili bi mnogo manji, smatraju sagovornici CIN-CG-a.

,,Tada bi se, na primjer, razgovaralo o tome zašto baš Romi pišu dvojezično ili zašto im je pjesnički izraz najprihvatljiviji. Međutim, kako da djeca saznaju bilo šta o kulturi svojih sugrađana, kada ne postoji nastavni kadar da ih obrazuje? Zbog toga je od velikog značaja da se uspostave studije romologije koje će iznjedriti taj kadar“, objašnjava za CIN-CG Tahirović-Sijerčić.

,,Od krvi je voda plića,
U njoj je zamrla pesma žića
Od krika i jauka mnogih bića”.

Ovu romsku narodnu pjesmu, u koju su Romi i Romkinje saželi svoja iskustva od Indije do Evrope, zabilježio je Rajko Đurić, jedan od najpoznatijih romologa sa ovih prostora. Đurić, koji je umro prije nekoliko godina, bio je i doktor sociologije.

On je govorio da je romskoj kulturi najvažnije da bude, a ne da ima, te da je najbolje opisuje romski jezik, u kom ne postoji glagol imati. Đurić je zapisao da će, da bi iskazali pojam posjedovanja, Romi i Romkinje umjesto “ja imam novac” reći man si love, što u slobodnom prevodu znači – “novac posjeduje mene”.

Da su učenici i učenice u Crnoj Gori imali priliku da čitaju neka od Đurićevih djela mogli su, recimo, da saznaju o egzodusima romskog naroda, prvom indijskom kralju Harši za koga se smatra da je imao romsko porijeklo, romskoj religiji i mitologiji, književnom stvaralaštvu ili o tome kako je riječ Cigan postala dijagnoza.

Đurić je pisao i o fenomenu koji je tek počeo da se naučno istražuje – Romi su u svim državama gdje žive – bilingvalni, odnosno govore dva jezika.

Na pitanje o kojem bi romskom autoru ili autorki djeca mogla i trebalo da uče u školama, iz JU Centar za razvoj i očuvanje kulture manjina za CIN-CG kažu: ,,O Ruždiji Rusu Sejdoviću, autoru nekoliko knjiga i zbirki priča – ‘Eremit’, koju smo izdali 2011. godine i radi se o prvoj knjizi u Crnoj Gori na standardizovanom romskom jeziku, te ‘Svjetlost u ponoć’ i ‘Kosovo Karusel’”. 

Generalni direktor Direktorata za opšte, srednje, stručno i cjeloživotno obrazovanje, inače profesor istorije i geografije, Slobodan Savović za CIN-CG objašnjava zašto se u srednjim školama ne uči ništa o romskoj istoriji. ,,Jedan od problema je i taj što su časovi istorije svedeni na minimum… Sa tako malim fondom časova ne možemo govoriti o nekom ozbiljnijem analiziranju ili proučavanju bilo kog sadržaja vezanog za etničke karakteristike ili kulturni i privredni život bilo koje zajednice, pa ni romske. Sve je u nastavnim sadržajima svedeno na manje-više nivo prepoznavanja”.

Elvis Beriša - foto: Luka Zeković

Drugi problem, ističe Savović, leži u tome što je glavni akcenat u okviru ovog predmeta na političkoj istoriji. ,,S obzirom na to da Romi u prošlosti nijesu bitnije uticali na političku istoriju Crne Gore, logično je o zašto se o njima, u tom smislu, ništa ne uči”, navodi on.

Do sada iz NVO Romska organizacija mladih Koračajte sa nama - Phiren amenca nijesu primijetili da se u okviru crnogorskog obrazovnog sistema uči o romskoj kulturi kroz nastavna sredstva. ,,Romska istorija, običaji, književna djela, jezik i dalje su potpuna nepoznanica. To je ujedno i jedan od razloga zbog čega se trend porasta etničke distance ne mijenja”, objašnjava za CIN-CG izvršni direktor ove NVO Elvis Beriša.

Ubjedljiva većina podgoričkih srednjoškolaca ne zna ništa o romskom identitetu, istoriji, kulturi

Ubjedljiva većina podgoričkih srednjoškolaca ne zna gotovo ništa o identitetu, istoriji i kulturi Roma, pokazuje istraživanje Upoznatost podgoričkih srednjoškolaca/ki sa istorijom, jezikom i kulturom Roma Berišine NVO iz 2020. godine.

Odakle potiču Romi? U kojem vijeku su došli u Evropu? Od kada žive u Crnoj Gori i koje grupe postoje? Koje su slave u romskoj kulturi i tradiciji? Ovo su neka od pitanja postavljena učenicima srednjih škola u Podgorici.

Čak oko 77 odsto anketiranih nema ideju odakle su Romi, dok je ostatak u nedoumici – da li potiču iz Indije ili Egipta. Devet od deset srednjoškolaca/ki ne zna kada su došli u Evropu. Onih koji raspolažu informacijom koliko dugo Romi žive u Crnoj Gori ima tek toliko da se mogu prebrojati prstima na obje ruke.

Gotovo apsolutna većina, 98,2 odsto, ne zna ni koje sve grupe Roma žive u Crnoj Gori. Tek malo manje od pet odsto srednjoškolaca zna da je “Đelem, đelem” romska himna.

Podgorički učenici srednjih škola ne poznaju ni značenje termina Cigan. Najviše njih, čak 62,7 odsto, kazalo je da ne zna šta to znači, dok onih koji su odgovorili da je to sinonim za Roma ima 21,8 odsto. Ostatak se podijelio između opcija pogrdan naziv za Rome, crn, prljav, nedodirljiv, siromašan, onaj koji nema stalno mjesto boravka, lopov i nekulturan. Oko 87 odsto učenika ne zna koliko je Roma stradalo tokom Drugog svjetskog rata i zbog čega.

Zabrinjavajuće je da preko 75 odsto ispitanika kaže da bi bili protiv da im pripadnik/ca romske populacije bude bračni partner/ka ili član porodice. Većini je, pak, u redu da im Rom/kinja bude komšija/nica, prijatelj/ica, šef/ica, profesor/ka ili predsjednik/ca države.

Više od polovine anketiranih, oko 56 odsto, mišljenja je da se u udžbenicima ne tretira dovoljno kultura i tradicija Roma. Nešto manje od polovine srednjoškolaca/ki, oko 45 odsto, navelo je da se u toku školovanja susrelo sa nekim tekstom/sadržajem o Romima. Njih 42 odsto izjavilo je da su zainteresovani da se kroz školski program informišu o romskoj kulturi i tradiciji.

,,Nivo neobaviještenosti podgoričkih srednjoškolaca/ki o jeziku, istoriji i kulturi Roma je izrazito visok - od 50,8 do 98,5 odsto. Takav rezultat ukazuje na nerazvijenost svijesti o višestrukim identitetima i znatno nepoštovanje različitosti”, navodi se u zaključku ovog istraživanja.

Nastavni sadržaji nedovoljno raznovrsni

Da se slična istraživanja sprovedu i u drugim opštinama u Crnoj Gori, rezulati vjerovatno ne bi bili mnogo drugačiji. Oni su, prema mišljenju autora iz NVO Romska organizacija mladih Phiren amenca, posljedica nedovoljnog nastavnog sadržaja u pogledu različitih kultura.

Da se o romskoj kulturi u obrazovnim ustanovama u Crnoj Gori ne uči, CIN-CG-u su potvrdili i iz Zavoda za školstvo. ,,Naš kurikulum je takav da postoji slobodan dio u koji mogu da se ubace i sadržaji o romskoj kulturi”, ukazuju iz ove državne institucije.

Zakonom o osnovnom obrazovanju i vaspitanju predviđen je i slobodni nastavni plan i program u okviru kog nastavnici/e treba da, u saradnji sa lokalnom zajednicom, mrežom roditelja i djecom, problematizuju ona pitanja koja su socijalno osjetljiva.

Sagovornici CIN-CG-a, ipak, upozoravaju da od nečega što nije zakonom jasno definisano ne možemo ni očekivati rezultate.

,,Nemoguće je natjerati nastavno osoblje da u nastavni plan i program uvrste sadržaj koji se tiče učenja o romskom identitetu. Nastavnici imaju slobodu da sami biraju kako će tih 20 odsto gradiva planirati. S obzirom na to da i sami skoro da nemaju nikakva znanja o istoriji, kulturi i jeziku Roma onda ne možemo ni očekivati da će znati na koji način to planirati”, navodi Beriša.

Zato je, po njegovom mišljenju, važno da u toku osnovnih studija na Filozofskom fakultetu studenti uče i o nekom segmentu romske kulture. ,,Na taj način će sami steći znanja”. Ova barijera može da se otkloni i ukoliko se nastavno osoblje potrudi da angažuje nekoga iz romske zajednice ko će kroz kreativne radionice djeci približiti malo istoriju, jezik i kulturu Roma, priča još Beriša.

U Zavodu za školstvo, međutim kažu da nastavne sadržaje kreiraju stručnjaci. ,,Nikada nijesmo etničke ili nacionalne grupe uključivali kao takve, nego samo stručna i referentna lica učestvuju u kreiranju programskih sadržaja u koje ulaze ishodi koji imaju naučni, drzavni i lokalni značaj”.

Iz Ministarstva prosvjete (MP) za CIN-CG ističu da, pored slobodnog dijela kurikuluma, u osnovnim i srednjim školama postoji međupredmetna oblast: “Obrazovanje za i o ljudskim pravima”, koja je obavezna. ,,To podrazumijeva da se učenici upoznaju se sa svim principima socijalnog, građanskog, mulltikulturalnog i mirovnog obrazovanja, pa i da, između ostalog, razumiju način funkcionisanja demokratskog društva”, navode iz ovog Vladinog resora.

Prema riječima Beriše, u procesu poboljšavanja nastavnih programa i sadržaja ključnu ulogu ima i Romski savjet.

,,Međutim, zbog nepostojanja kapaciteta među članovima Romskog savjeta ili nedovoljnog zagovaranja kod Ministarstva prosvjete svi sadržaji do sada izrađeni nemaju predviđen program o romskoj kulturi, istoriji ili jeziku ni u jednom dijelu”, objašnjava on.

CIN-CG je kontaktirao Romski savjet i uputio niz pitanja. Do objavljivanja ovog teksta nijesmo dobili odgovore.

Romologija na Institutu za strane jezike 

Od prije nekoliko godina studije romologije (nauke o životu Roma i Romkinja), kao i romistike, posebne akademske discipline u okviru romologije koja se bavi izučavanjem romskog jezika, postoje u Hrvatskoj, gdje živi manje Roma i Romkinja nego, na primjer, u Srbiji. Međutim, odziv studenata je slab.

Sličnih je inicijativa bilo i u Srbiji i Bosni i Hercegovini, ali one nijesu zaživjele.

I u Italiji se, na primjer, romski jezik i romologija slabo izučavaju. Univerziteti uglavnom nemaju usmjerenja, a sudovi se bore da pronađu prevodioce. Žive, međutim, dobre inicijative pojedinaca. Italijan romskog porijekla, poznati muzičar i profesor Santino Spineli, uz podršku Unije romskih zajednica u Italiji (UCRI) pokrenuo je 2021. Romsku nacionalnu akademiju (ANR). Ona se nalazi u gradu Kjeti, gdje je Spineli na Univerzitetu D'Annunzio od 2008. radio kao profesor romskog jezika i kulture. Ta akademija danas okuplja stručnjake, objavljuje istraživačke radove i drži kurseve romologije.

Igor Lakić - foto: Univerzitet Crne Gore

Program romologije pokrenut je i u Crnoj Gori, prošle godine na Institutu za strane jezike. Kroz četiri modula izučavaju se: “Identitet Roma i dileme identiteta“, “Kultura Roma“, “Jezik i kultura Roma“ i “Književnost Roma“. Nastava se odvija u večernjim časovima. Pokretači programa su dekan Filološkog fakulteta Igor Lakić i Hedina Tahirović-Sijerčić.

,,Cilj nam je da se pomogne državi da pokrene aktivnosti u oblasti romskog jezika, kulture, književnosti, ali i da se podigne svijest javnosti o Romima“, objašnjava Lakić.

Institut je do sada realizovao dva modula koje je završilo po četrnaest kandidata. ,,Učesnici su bili Romi, aktivisti u raznim organizacijama vezanim za romske inicijative, kao i ljudi iz šire populacije. S obzirom na to da se ovakvi programi organizuju prvi put, zadovoljni smo brojem polaznika, ali se nadamo da će ubuduće još više ljudi biti zainteresovano“, navodi Lakić.

Jedan prioriteta je uvođenje studija romologije na Filološkom fakultetu, kaže još Lakić. ,,To bi omogućilo da obrazujemo nastavnike koji bi u školama predavali romski jezik kad on bude uveden u treći ciklus obrazovanja u osnovnim školama, što je, prema mojim saznanjima, u pripremi. Na ovaj način bi bilo moguće i obrazovanje neopodno za rad u oblasti novinarastva gdje nam takođe nedostaju obrazovani Romi, ali i u drugim oblastima. O ovome sam vodio neke preliminarne razgovore sa kolegama iz nadležnih ministarstava. Svakako, inicijativa ne može da zaživi bez uključivanja i romske zajednice“.

Romski jezik umire, a malo ko pitazbog čega

Tahirović-Sijerčić kaže da romski jezik umire, a malo se ko pita - zbog čega.

,,Romi se stide da govore romski na javnim mjestima jer drugi zaziru od njih i sklanjaju im se s puta kao od virusa… Strah za budućnost dovela je do toga da mladi ne žele da uče svoj maternji jezik. Diskriminacija je doprinijela izumiranju jezika, ali i izumiranju naroda, što pokazuje sve češće namjerno i svjesno gubljenje identiteta izjašnjavanjem Roma drugom nacionalnom pripadnošću”, piše Tahirović-Sijerčić u knjizi “Romani Čhib: Posebni osvrti na jezik i kulturu Roma“.

U Bosni i Hercegovini, gdje su Romi najbrojnija nacionalna manjina, u 2022. godini u Tuzlanskom kantonu gdje škole pohađa oko 750 učenika romske nacionalnosti, otpočeo je proces uvođenja nastavnog predmeta romski jezik sa elementima nacionalne kulture u osnovne škole. Planirano je da to bude izborni predmet. Međutim, ne zna se kada će u škole biti i zvanično uveden, jer, prema pisanjima tamošnjih medija, veliki problem predstavlja nedostatak kadrova, odnosno nastavnika romskog jezika.

Iako je Crna Gora još 2006. godine ratifikovala Evropsku povelju o regionalnim ili manjinskih jezicima Savjeta Evrope, koja štiti manjinske jezike i predviđa zaštitu romskog jezika, inicijativa poput ove u BiH još nema.

Iz Ministarstva prosvjete navode da svake godine objavljuju konkurs za dodijelu stipendija studentima koji se obrazuju za deficitarna zanimanja. Za proučavanje romskog jezika svake godine opredjeljuju dvije stipedije. Kažu da do sada nije bilo prijavljenih.

Prema riječima Tahirović-Sijerčić, nije mnogo drugačije ni u ostalim državama bivše Jugoslavije. ,,Koliko mi je poznato, nigdje se u regionu ne uči u školama o Romima”, navodi ona.

"CV 1", pjesma Hedine Tahirović-Sijerčić o realnosti života Roma i Romkinja

Romsko porijeklo nije smetalo Čarliju Čaplinu, Sonji Kovaljevskoj, Pablu Pikasu, Roniju Vudu…

Tokom školovanja, u okviru predmeta likovno obrazovanje uči se o jednom od najvažnijih svjetskih slikara, vajara, crtača i grafičara Pablu Pikasu i njegovom uticaju na osnivanje likovnog pravca kubizam. Rijetko će se, međutim, spomenuti njegovo romsko porijeklo, koje je on s ponosom isticao.

Čarli Čaplin, čovjek svijeta, najveća zvijezda nijemog filma u Holivudu, bio je Rom.

Rita Hejvort bila je Romkinja. I jedna od najpoznatijih glumica 20. vijeka.

Engleski pisac Džon Banjan, čije je djelo Hodočasnikova putovanja, poslije Biblije, jedno od najprevođenijih, takođe je bio Rom. Dombrovski Juri, romski književnik iz Moskve, autor je više romana od kojih je najpoznatiji Čuvar starina. U doba staljinizma prognan je u Sibir i tamo je više godina bio u logoru. Njegova svjedočenja danas su od velikog značaja za istraživanje staljinokratije.

Rom je i Roni Vud, gitarista legendarnih Roling Stonsa.

To što je Romkinja nije smetalo Sonji Kovaljevskoj, prvoj velikoj ruskoj matematičarki, prvoj profesorki Sjeverne Evrope i prvoj urednici jednog naučnog časopisa da osvoji visine u nauci.

Helio Gomez, grafičar i slikar, bio je Rom i najpoznatiji politički grafičar Španije.

Danas je u vrhovima likovne umjetnosti i Selma Selman, Romkinja iz Bosne i Hercegovine.

Za romsko porijeklo ovih ljudi mnogi ne znaju. Njihov doprinos svjetskoj kulturi je nemjerljiv.

Legenda o romskoj boginji Bibi
Legenda o Bibi (tetki), jednoj od važnih romskih boginja, kaže da je na zemlji harala opaka bolest, koju su jedni zvali čuma, a drugi kolera. Mnogi su umirali.

U neko doba, pojavila se Bibi. Padala je kiša i bilo je veoma hladno. Pješačila je kilometrima, sa svoja dva jagnjeta. Promrzla, zakucala je na vrata mnogih kuća u selu. Niko nije htio da joj otvori. U jednom trenutku, na kraju sela primijetila je nekoliko usamljenih, neuglednih kuća. Pokušala je ponovo da oproba svoju sreću. Zakucala je na vrata, a iznutra se čuo dječji plač i muški i ženski glas. Ukućani su otvorili. Oko ognjišta na slami ležalo je šestoro djece, svako bolesno od kolere. Iako siromašna i uplašena, ova porodica sažalila se na Bibi i dozvolila joj da tu prenoći.  

Pred zoru, tetka je htjela da nastavi put. Muškarac je upitao što ne ostane još malo kod njih, da se ugrije, a Bibi mu je odgovorila: ,,Hvala ti dobri čovječe. Došla sam da vidim da li svijet živi po božjim savjetima. Ova bolest je božja kazna. Ti si mene sinoć lijepo ugostio, onako kako si mogao, i tvoja će djeca da ozdrave. I reci svim Romima, neka nikad ne otjeraju od svojih vrata putnika koji traži prenoćište, a svakome ko moli za parče hleba da daju svoj poslednji komad. Zauzvrat, ja ću se brinuti o vašoj deci. I slavite svake godine moj dan, i volite me i spominjete me“.

Nakon što mu je to rekla, nestala je.

Danas Romi širom svijeta slave praznik Bibi i smatraju je zaštitnicom porodice i zdravlja djece.

Sličnih legendi ima i u brojnim drugim kulturama, samo njima ne prijeti zaborav.

Tijela koja nadziru rad vještaka blaga su prema njihovim greškama, iako od nalaza i mišljenja te karike pravosuđa često zavisi ishod sudskog postupka

Maja BORIČIĆ

 

Ministarstvo pravde (MP) je u posljednjih šest godina razriješilo samo jednog sudskog vještaka, iako je, prema relevantnim međunarodnim izvještajima, upravo neprofesionalan odnos pojedinaca ove značajne karike u pravosudnom sistemu, jedan od razloga prolongiranja sudskih procesa i upitnih presuda.

Vještak mašinske struke Goran Dedić razriješen je u februaru 2022, jer duže od dvije godine nije dostavio nalaz i mišljenje u postupku pred Privrednim sudom. Ignorisao je i zahtjeve Suda da vrati spise predmeta, ali i predujam od 1.400 eura. Nije platio ni novčanu kaznu od 500 eura.

To su podaci do kojih su slobodnim pristupom informacijama došli Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i Centar za građanske slobode (CEGAS).

Komisija za vještake Ministarstva pravde je Dedića razriješila zato što od decembra 2018, kada je angažovan u predmetu, do maja 2021, kada je pokrenuta inicijativa za njegovo razrješenje, nije dostavio nalaz i mišljenje, ali ni postupao po drugim nalozima i urgencijama Suda. Zbog toga su se ročišta odlagala svakog mjeseca. Sutkinja tog suda, sadašnja vršiteljka dužnosti predsjednice suda, Dijana Raičković, nije bila u mogućnosti da angažuje drugog vještaka, dok Dedić ne vrati spise predmeta.

Radi se o postupku koji se vodi u Privrednom sudu po tužbi hercegnovske firme “Glečer” protiv firme “Vektra Jakić” Dragana Brkovića. Firma “Vektra Jakić” je bila glavni eksploatator crnogorskih šuma godinama, a protiv nje se vodi više postupaka pod sumnjom da je državu oštetila za milione eura.

Iako je postupak protiv Dedića bio jedini koji se vodio protiv nekog vještaka u posljednjih šest godina, nije usamljen slučaj da vještaci neopravdano odugovlače sudske predmete i ne postupaju po naredbama sudova i tužilaštava.

Analiza Svjetske banke (SB) o ulozi vještaka u sudskim sistemima Zapadnog Balkana, koja je objavljena polovinom 2019. godine, kao ključne nedostatke navodi nejednaku raspodjelu posla među vještacima, odgađanja suđenja zbog nepoštovanja rokova, često nedovoljno precizna i jasna uputstva koja se daju sudskim vještacima, kao i nedjelotvorne mehanizme nadzora nad radom vještaka.

”Čini se da su tijela koja nadziru i prate rad sudskih vještaka blaga i ne razrješavaju sudske vještake zbog neurednog, nesavjesnog ili nestručnog rada”, ističe se u Analizi.

Tim eksperata Svjetske banke je, između ostalog, pregledao oko 1.100 predmeta u regionu, među kojima su i predmeti tri suda u Crnoj Gori – Osnovnog i Privrednog suda u Podgorici, te Osnovnog suda u Kotoru.

U Analizi se naglašava da u registrima postoji dovoljan broj vještaka, ili čak i veći od neophodnog, dok u praksi fali dobrih i iskusnih vještaka.

Malobrojni iskusni vještaci, dodaje se, stalno su angažovani i preopterećeni poslom. Zbog velikog obima posla, zaključuje se u Analizi, sudski vještaci odbijaju predmete ili kasne sa dostavljanjem nalaza i mišljenja koja je često potrebno mijenjati, dopunjavati ili ispravljati, što dovodi do odugovlačenja sudskog postupka.

Sudije i tužioci, ističe se, ne koriste raspoložive mehanizme za upravljanje radom sudskih vještaka u cilju unapređenja procesne efikasnosti.

”Čini se da u svakoj od zemalja nagrada koja se plaća vještaku zavisi od slobodne ocjene sudije ili tužioca. To može dovesti do velikih razlika u nagradama koje se plaćaju vještacima za istu vrstu vještačenja, što povećava rizik od korupcije i negativno utiče na nezavisnost sudskih vještaka”, ocjenjuje se u Analizi.

Generalna percepcija je da se sudski vještaci angažuju češće nego što je to potrebno, a ta praksa samo vodi odugovlačenju postupka i povećava troškove suđenja.

U BiH i Crnoj Gori sudski vještaci se ponekad pozivaju da daju mišljenje o činjenicama za koje nije potrebno stručno znanje, tvrdi se takođe.

 

Vještak angažovan da pročita član iz kolektivnog ugovora o radu

”U Osnovnom sudu u Kotoru angažovan je sudski vještak da utvrdi je li iznos od 980 eura niži od iznosa utvrđenog u kolektivnom ugovoru o radu, iako je to sam sudija mogao lako utvrditi. Angažovanje vještaka za jednostavne zadatke produžava postupak i dovodi do nepotrebnih troškova za stranke”, još je jedna kritika autora Analize.

U Crnoj Gori nema dovoljno vještaka iz nekih oblasti, dok ih u drugim ima previše, dodaje se u Analizi, uz konstataciju da su zbog toga neki preopterećeni što utiče na kvalitet rada.

U jednom radnom sporu sud je poništio rješenje o angažovanju sudskog vještaka jer je on već bio angažovan u 24 druga sudska predmeta.

”Po mišljenju 52,9 odsto sudija i 69,5 odsto tužilaca nedostatak kvalifikovanih vještaka iz određenih oblasti negativno utiče na kvalitet i efikasnost suđenja”, navodi se u Analizi.

Sudovi imaju tendenciju da budu preblagi prema vještacima na koje se najviše oslanjaju, te oklijevaju izreći sankcije za kašnjenja.

Autori Analize to komentarišu ovako: “Nedostatak adekvatne raspodjele predmeta među vještacima može izazvati zabrinutost u pogledu transparentnosti, budući da to ostavlja prostor za favoriziovanje i korupciju.”

Interesantno je da je od svih analiziranih zemalja najviše u Crnoj Gori tražena dopuna mišljenja vještaka, čak u 27 odsto predmeta.

Sudovi u Crnoj Gori, ali i u Srbiji te BiH, često prihvataju mišljenje vještaka onako kakvo je, bez njegovog kritičkog preispitivanja.

”Taj nedostatak preispitivanja od strane sudova u suprotnosti je sa smjernicama Evropske komisije za efikasnost pravosuđa (CEPEJ), u kojima je navedeno da mišljenje vještaka nije obavezujuće za sud ili za stranke. Sud ga slobodno ocjenjuje. Sud mora provjeriti i utvrditi je li mišljenje vještaka ubjedljivo”, upozorava se u Analizi.

U Crnoj Gori je zabilježen i najveći procenat žalbi na presude koje su usvojene zbog problema sa nalazom vještaka - preko 19 odsto.

”Presude u više predmeta u Crnoj Gori bile su poništene isključivo zbog toga što je mišljenje vještaka bilo neadekvatno, a prvostepeni sud nije adekvatno ocenio nalaz i mišljenje i naložio otklanjanje ustanovljenih nedostataka”, piše u Analizi.

Izostanak sudskih vještaka sa ročišta doveo je do odlaganja suđenja u čak 60 odsto analiziranih predmeta!

 

U 70 odsto prekoračenja rokova nema reakcije suda

U Crnoj Gori je uobičajeno da se sudski vještaci ne pojave na ročištu uprkos pozivu suda, a analiza SB je pokazala da sudovi nisu izrekli nijednu novčanu kaznu sudskim vještacima u posmatranom trogodišnjem razdoblju.

Međutim, ističe se da neadekvatno upravljanje sudskim postupkom od strane sudija dovodi do narušavanja procesne discipline, te brojnih odlaganja i kašnjenja u jednakoj mjeri, ako ne i više nego neefikasnost sudskih vještaka.

”Kršenje roka za dostavljanje nalaza i mišljenja vještaka rezultiralo je odlaganjima u čak 45 odsto pregledanih predmeta u Crnoj Gori”, ističe se u Analizi.

U Crnoj Gori su rješenja o određivanju vještačenja često kratka i sadrže samo ime i prezime sudskog vještaka i opis potrebnog vještačenja. U većini analiziranih predmeta nije bio preciziran rok za dostavljanje nalaza i mišljenja vještaka, već je sudskom vještaku bilo naloženo da izradi izvještaj čim prije (iako crnogorski ZPP predviđa da se rok treba odrediti u svakom predmetu).

Ako vještaci prekorače rokove u 70 odsto slučajeva, u Crnoj Gori nema reakcije suda.

”Opomene i novčane kazne izriču se samo za teška i više puta ponovljena kašnjenja, ali se često ne izvršavaju”, napominje se. Mišljenja i nalazi novih i neiskusnih vještaka ponekad su nekvalitetna i od male ili nikakve vrijednosti za sud.

”U Crnoj Gori je saopšteno da su neka mišljenja vještaka toliko složena i nejasna da ih sudovi i stranke ne mogu ni preispitati”, ističe se u Analizi.

U svim analiziranim državama, čak i ako je propisana, kontinuirana obuka za sudske vještake se organizuje rijetko ili nikad.

Nije neuobičajeno da vještaci daju pravne kvalifikacije, zadirući tako u ingerencije sudije, a ta praksa je u suprotnosti s međunarodno priznatim standardima.

 

Vještake sudovi “mole” za nalaz i mišljenje

Direktorka CEGAS-a Marija Popović Kalezić za CIN-CG ističe da je nedopustivo da sudovi i tužilaštva vještake angažuju po sopstvenom nahođenju, a onda ih “mole” za nalaz i mišljenje.

”Vještaci se moraju birati na način da svi dobiju mogućnost jednakog upošljenja, kada su vještaci iste struke u pitanju. Ako sudije i tužioci sumnjaju u stručnost pojedinih vještaka, imaju pravo na pokretanje inicijative za njihovo razrješenje”, naglašava direktorka CEGAS-a.

Ona dodaje i da moraju postojati jasni rokovi u kojima se nalaz i mišljenje mora dostaviti.

”U protivnom, imamo postupke koji mogu trajati prilično dugo, pa se postavlja pitanje ugrožavanja vladavine prava u zemlji”, ocjenjuje Popović Kalezić.

Iz jedine pokrenute inicijative se jasno vidi, ocjenjuje ona, da nemamo razrađen pravni mehanizam za odabir sudskih vještaka i da su sankcije niske (500 eura za neopravdano nedostavljanje nalaza i mišljenja u roku), a sud može ostati bez spisa predmeta i time biti onemogućen da angažuje drugog vještaka.

”Ovim se baca sjenka na ispravnost cjelokupnog pravosudnog sistema i nameće pitanje: Kome odgovara odlaganje ročišta?”, ističe direktorka CEGAS-a.

Marija Popović - Kalezić

Popović Kalezić kaže da kad nema kadra, nekad mogu da se angažuju i vještaci iz drugih zemalja, što može da utiče pozitivno i da motiviše struku da se usavršava u svim oblastima.

”Kada bi postojali jasni rokovi, u kojima vještak mora donijeti nalaz i mišljenje, sud bi u kraćem vremenskom periodu imao mogućnost zamjene vještaka, pa se ročišta ne bi odlagala u nedogled”, upozorava ona.

Popović Kalezić smatra da bi vještaci više vodili računa ukoliko bi kazne za neprofesionalan rad bile značajno veće.

”Ako bi se recimo zbog nepoštovanja rokova koja nijesu opravdana pokretale inicijative za razrješenje, imali bismo veći oprez kao i veće povjerenje u stručnost i nepristrasnost sudskih vještaka”, dodaje direktorka CEGAS-a.

Ona zaključuje da bi bilo manje sumnji u eventualnu korupciju onih koji čine ovaj značajan dio pravosudnog sistema ako bi se izbor vještaka zaista vršio na način kako je propisano Zakonom. To znači kad bi se vodilo računa da vještaci iste struke budu ravnomjerno raspoređeni u predmetima, a oni koji nestručno i neodgovorno obavljaju taj posao bili novčano kažnjeni i razriješeni.

 

Ministarstvo pravde: Treba pažljivo mijenjati Zakon

Zakon o sudskim vještacima propisuje da će se vještak razriješiti ako neuredno ili nestručno vrši vještačenje, neopravdano odbija da vještači, ne odaziva se na pozive suda, tužilaštva ili drugog organa koji vodi postupak, ne obavi vještačenje u roku koji je određen…Osim toga, po Zakonu je vještak dužan da, ukoliko iz objektivnih razloga ne može da završi vještačenje u roku, osam dana prije obavijesti i da kratak prikaz rezultata dotadašnjeg rada. U složenijim predmetima vještak je dužan da kratak izvještaj o rezultatima svog rada daje jednom mjesečno.

Iz MP za CIN-CG podsjećaju da, prema Zakonu, oni mogu da preispituju samo one inicijative za razrješenje koje podnesu predsjednik suda, rukovodilac tužilaštva, starješina drugog organa koji vodi postupak ili sudija i državni tužilac u čijem predmetu je postupao vještak.

”U svim dosadašnjim postupcima reizbora sudskih vještaka Komisija je utvrdila da su mišljenja dostavljena od strane nadležnih pravosudnih organa bila pozitivna”, dodaju iz MP.

Oni ističu i da je Ministarstvo pravde u Strategiji reforme pravosuđa 2019-2022. prepoznalo nedostatke u primjeni propisa koji se odnose na rad sudskih vještaka i definisalo aktivnosti za unapređenje stanja, ne navodeći koje su to aktivnosti.

Iz MP dodaju da srazmjerna zastupljenost vještaka nije obaveza, budući da je angažovanje vještaka uslovljeno brojem vještaka na određenom području, njihovim stručnim kvalifikacijama, složenošću predmeta i drugim okolnostima…

”Ministarstvo pravde smatra da postoji prostor za unapređenje zakonskih odredbi. Međutim, izmjenama treba pristupiti pažljivo, uz prethodno pribavljanje mišljenja vještaka, njihovih strukovnih udruženja i organa pred kojima oni postupaju”, poručili su iz MP za CIN CG.

Prema evidenciji MP, u Crnoj Gori je 781 sudski vještak, a prema podacima Udruženja sudskih vještaka tek njih polovina su i članovi te organizacije.

Iz Udruženja sudskih vještaka za CIN-CG kažu da se preko 90 odsto primjedbi na rad vještaka koje dobiju odnosi na vještake koji nijesu članovi Udruženja. Potpredsjednik tog Udruženja Marko Lakić objašnjava da je članstvo u Udruženju dobrovoljno, te da njihovi članovi imaju obaveze prisustva sastancima, edukacijama i dužni su da se pridržavaju Statuta i Etičkog kodeksa Udruženja.

Od ukupnog broja vještaka, njih oko 10 odsto su bili članovi Udruženja do prije dvije godine, a kako pojašnjava Lakić, tek od prošle godine se taj broj povećao, pa ih je sada oko 50 odsto.

”Neophodno je izmijeniti Zakon da svaki vještak mora biti član Udruženja i pridržavati se Statuta, Etičkog kodeksa i drugih dokumenata”, naglašava on.

Lakić dodaje da su više puta tražili od Ministarstva pravde pokretanje procedure izmjene Zakona, ali da do sada nijesu dobili podršku i potvrdan odgovor.

On ističe da je osnovni cilj Udruženja unapređenje rada, kvaliteta i statusa sudskih vještaka i vještačenja, te da je neophodno izmijeniti Zakon, za koji cijene da nije dobar.

”Dok god je ovakav Zakon, Udruženje nije obavezujuće i zavisi od dobrovoljnosti i volonterizma njegovih članova, nije realno očekivati unapredjenje odgovornosti vještaka”, zaključuje Lakić.

Reforma u ovoj oblasti jedna je od ključnih za bolje funkcionisanje pravosuđa. Od nalaza vještaka često zavisi ishod postupka i zbog toga bi bilo značajno da vještaci rade po jasnim pravilima i da snose odgovornost za nestručan rad.

 

Razriješen jer je neopravdano odugovlačio postupak

 

Vještak Dedić je podnio tužbu Upravnom sudu (US), tražeći da se poništi rješenje o razrješenju. On je tvrdio da je vještačenje povjereno privrednom društvu “Anzas”, a ne njemu lično, da nema dokaza da su urgencije suda stigle do njega, da nije obaviješten o obavezi vraćanja predmeta, te da je dostavio medicinsku dokumentaciju da mu je bilo narušeno zdravlje.

Međutim, Upravni sud je odbio tužbu navodeći da je upravo Dedić izvršni direktor u privrednom društvu “Anzas”, koje se bavi vještačenjem kao i da je komunikaciju sa sudijom imao on, te da je lično primao sve dopise i dokumenta iz suda. Iz US dodaju i da medicinskom dokumentacijom koju je dostavio vještak nije opravdao svoje neodazivanje pozivima suda jer se, između ostalog, većina te dokumentacije odnosi na period kada je postupak za razrješenje već bio u toku.

”Osim toga, tužilac uz zahtjev za odlaganje ročišta nikada nije dostavio medicinsku dokumentaciju kojom bi potvrdio da ima zdravstvene probleme…Sud zaključuje da je tužilac neuredno vršio povjereno vještačenje jer nikada nije dostavio sudu izvještaj o rezultatima izvršenih radnji, nije se odazivao pozivima suda, nije postupao po nalozima suda i dostavio nalaz i mišljenje u roku koji mu je određen…”, zaključuje se u obrazloženju odluke Upravnog suda.

 

Pojačati odgovornost vještaka i nadzor nad njihovim radom

 

U Analizi su, između ostalog, date i preporuke za jačanje odgovornosti vještaka za Crnoj Gori, koje se odnose na izmjene Zakona u pravcu uvođenja nadležnosti sudova da vode postupke protiv vještaka i čak da ih razrješavaju. Preporučuje se da se zakonski precizira da stranke mogu prijaviti prestupe sudskih vještaka svim nadležnim tijelima (sudovima, Komisiji, Ministarstvu pravde). Zatim se navode i postupci za podnošenje tužbe za naknadu štete protiv sudskih vještaka. Traži se i da nadzor nad radom vještaka od strane Komisije bude bolji, ali i da se uradi elektronski registar pritužbi i postupaka razrješenja.

Preporučuje se i da državno tužilaštvo usvoji pravila kojima bi se definisao način izbora vještaka u krivičnim predmetima, kao i da usvoji podzakonske akte koji bi propisali obavezu urednog vođenja spisa predmeta u krivičnom predistražnom postupku.

Ističe se i da je potreno da se u planove obuke sudija i tužilaca uključe i tehnike za dobro upravljanje suđenjima.

Vođenje registra novčanih kazni izrečenih vještacima bi, po njihovom mišljenju, takođe bilo korisno, ali dostavljanje elektronskih kopija dokumentacije predmeta. “Sudsko osoblje osposobiti da vrši uvid u spise predmeta izvan ročišta i upozorava sudije na moguća kašnjenja”, zaključuje se u Analizi.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) želi da čuje glas žena koje su imale iskustvo abortusa.
Upitnik je u potpunosti anoniman, a odgovori će biti iskorišćeni isključivo u svrhe istraživanja CIN-CG -a. Na osnovu rezultata ovog upitnika, tim CIN-CG će uputiti pitanja relevantnim sagovornicima/ama i institucijama i uraditi priču na ovu temu.

 
 

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) poziva zainteresovane da u tekstu ne dužem od 4500 karaktera bez proreda, audio ili video prilogu do tri minuta, ilustraciji, postu u carussel formi ili reels-u reaguju protiv govora mržnje u medijima, na društvenim mrežama, u izjavama donosioca/teljki odluka, javnih ličnosti ili građana/ki. 

Neophodno je da priloženi radovi budu originalni, da ranije nijesu objavljivani. 

Govor mržnje negativno utiče na ukupne prilike u Crnoj Gori, podstiče polarizaciju i stigmu, često i nasilje, a usmjeren je obično prema neistomišljenicima, manjinskim grupama, ženama, političkim oponentima... Ukazivanjem na ovaj problem, namjeravamo da utičemo na odgovorne da sistemski rješavaju opasne izlive mržnje, koji često ostaju bez odgovora instititucija.  

Tri najbolja rada biće objavljena na sajtu CIN-CG-a i društvenim mrežama i nagrađena honorarom od 500, 300 i 200 eura u bruto iznosu. 

Selekciju radova izvršiće Komisija od tri člana.  

Pravo apliciranja imaju: novinari/ke, civilni aktivisti/kinje, umjetnici/e, studenti/kinje iz Crne Gore. 

Zainteresovani/e kandidati/kinje treba da pošalju radove do 15. marta 2023. na e-mail: redakcijacincg@gmail.com, sa naznakom: Konkurs - Protiv govora mržnje. Rezultati konkursa biće objavljeni najkasnije do 31. marta 2023. 

Ukoliko imate dodatnih pitanja, molimo Vas da nas kontaktirate na sljedeći e-mail: redakcijacincg@gmail.com.

Javni poziv je dio višegodišnjeg projekta: „Reporting Diversity Network 2.0“, koji sprovodi Media Diversty Institute iz Londona sa partnerima iz regiona, uz podršku Evropske unije. CIN-CG je partner na projektu.

Iako zakoni zabranjuju ilegalno iskopavanje i trgovinu artefaktima, niko do sada nije odgovarao zbog zločina koji se decenijama nesmetano odvijaju u našoj državi

Andrea JELIĆ

Duž zaraslog puta od podnožja do vrha brežuljka Samobor, kod naselja Podhum u Opštini Tuzi, razbacana je keramika iz antičkog doba. U blizini su ostaci starih kamenih utvrđenja iz tog vremena. Vidljivi su i skoriji tragovi kopanja, ali i prekrivanja iskopina zemljom. Na ponekom većem kamenu uredno su poslagani djelovi lončarskih keramičkih predmeta - ćupova, amfora i drugih posuda, koji bi se u sređenim zemljama nalazili ili u muzeju ili zaštićeni na lokalitetu.

Svako ko hoće može tu da kopa i nekažnjeno otuđuje arheološko blago, koje bi trebalo da bude pod zaštitom države.

Samobor je, prema nekim istorijskim izvorima, jedna od gradina u Crnoj Gori gdje su i danas vidljive kamene humke. Te gradine jedini su preostali monumentalni spomenici koji su Ilirima služili u vojno-odbrambene svrhe, dok su se u humkama sahranjivali ljudi.

”Ova kotlina, kao i uostalom čitava Crna Gora, predstavljala je bogatu spomeničku ‘zlatnu žicu’ na koju smo nagazili, ali ne samo što je nijesmo eksploatisali, nego smo je bezrasudno prepustili stihiji razaranja i uništavanja”, pisao je o ovom području jedan od najboljih poznavalaca, istoričar i akademik Crnogorske akademije nauka i umjetnosti (CANU) Pavle Mijović u referatu “O istraživanju spomenika kulture u bazenu Skadarskog jezera” iz 1983. godine.

Iz Polimskog muzeja u Beranama za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) objašnjavaju da su 2016. godine, u okviru projekta “Putevi kontinuiteta”, za Narodni muzej Crne Gore (NMCG) sprovodili prva sistemska arheološka istraživanja na Samoboru.

”Lokalitet je potom ostavljen u propisanom stanju. Tragično je što je neko odmah uletio sa detektorom metala i uništio područje”, kaže arheolog Polimskog muzeja Predrag Lutovac.

Na Samoboru je, prema njegovim riječima, pronađeno mnogo amfora koje su, osim kao ambalaža za robu kojom je trgovano, služile za nivelaciju terena i kao neka vrsta hidroizolacije.

”Svašta smo nalazili na toj lokaciji. Stari novac, strelice, fibule (kopče), razno oruđe, predmete za ribolov… Crna Gora ni ne zna šta ima od kulturnog nasljeđa, posebno iz doba antike. Iz nekog razloga taj period naše naučnike manje interesuje. Generalno je kulturna baština posljednja stvar o kojoj naša država brine”, kaže za CIN-CG jedan sagovornik, koji je htio da ostane anoniman, a koji iskopava arheološke artefakte.

Samobor je tek jedno od mnogih mjesta u Crnoj Gori gdje su vidljivi tragovi ilegalnog iskopavanja arheoloških artefakata.

Registar kulturnih dobara nije javno dostupan

Ilirske minđuše i razno oruđe - arheološki artefaki koji datiraju iz antičkog perioda i iskopani su u Crnoj Gori

CIN-CG-ov anonimni sagovornik iskopavao je artefakte na području čitave Zete, Martinića, nekih djelova Morače, Smokovca, Možure, brda iznad Risna i Petrovca…

”Na mnogim mjestima na sjeveru države isto ima zanimljivih lokaliteta. Mnogi, širom države su oštećeni. Recimo, na Možuri, tumuli koji se tamo nalaze su skoro potpuno devastirani”, priča on.

Prema njegovim saznanjima, trenutno postoji najmanje 15 lovaca na blago u Crnoj Gori.

Nije svaki arheološki artefakt i kulturno dobro, jer njih proglašavaju nadležne državne institucije. Međutim, mnogi - mogu da budu. Kada neko svjesno iskopava kulturna dobra na ilegalan način, on time uništava ostatke kulturne baštine, koja za naučnike opisuje jedno vrijeme, kulturu, narod.

Prema riječima arheologa NMCG-a Gorana Pajovića, Crna Gora ima na hiljade lokaliteta od arheološkog i kulturnog značaja. Mnogi od njih nijesu poznati javnosti, što, kaže Pajović, svojevrsno doprinosi njihovom očuvanju od pohare onih koji ilegalno iskopavaju arheološke lokalitete.

Registar kulturnih dobara Crne Gore nije javno dostupan, a upućeni sagovornici CIN-CG-a smatraju da bi njegovo objelodanjivanje “nacrtalo metu” brojnim lokalitetima u državi, koje institucije očito nijesu kadre da brane.

Prema podacima Uprave za zaštitu kulturnih dobara (UZKD) iz 2019. godine, u Crnoj Gori je bilo 817 primjera nepokretnih i 630 pokretnih kulturnih dobara, 19 nematerijalnih kulturnih dobara, kao i 579 komemorativnih spomenika koji su pod režimom zaštite.

”Postoje dvije vrste ‘detonaša’ (lovaca na blago). Kolekcionari i ljubitelji starina, u koje ubrajam sebe, i oni koji isključivo žele materijalnu korist. Do sada nikada ništa nijesam prodao, jer nema cijene po kojoj bi ti predmeti mogli da se kupe”, objašnjava CIN-CG-ov anonimni sagovornik koji ilegalno kopa arheološko blago.

Arheolog Pajović upozorava da u oba slučaja, i kolekcionari i prepodavci - prave veliku štetu.

Skrinšotovi iz Izvještaja Ministarstva kulture o
zaplijenjenom arheološkom materijalu i antikvitetima iz 2018. godine

Arheološke artefakte prodaju preko oglasa, foruma, društvenih mreža…

Samo na neregistrovanom portalu crna.gora.me, novinarka CIN-CG-a pronašla je više oglasa na kojima se nude predmeti koji bi mogli da budu kulturna dobra.

”Kamena sjekira iz doba neolita, pronađena u koritu rijeke Bojane na izvoru iz Skadarskog jezera. Unikat”, glasi jedan od oglasa koji datira iz 2017. godine.

Na istoj platformi prodaju se stari novac, šljemovi i bajoneti, bodeži…

Ni nakon više nedjelja čekanja, CIN-CG nije dobio odgovore od portala crna.gora.me na pitanja da li i kako kontrolišu oglase koje objavljuju i zbog čega nijesu registrovani u skladu sa Zakonom o medijima.

”Baš je rjetkost da se nešto samo od sebe pojavi u koritu bilo koje rijeke, a često ćete onlajn vidjeti oglase u kojima se to navodi. To je interna ‘fora’ među lovcima na blago, kako bi se zaštitili”, kaže za CIN-CG anonimni “kopač” starina.

”Preselio sam se u Crnu Goru, i ovdje sam već godinu. Nudim onima koji žele usluge organizacije izleta uz traženje metala. Puno obećavajućih mjesta. Nema problema oko transporta detektora metala. Po želji, mogu dati i svoj e-kamion. Tu su stare tvrđave, manastiri, sela, rimske ceste i slično”, piše 2016. jedan od korisnika platforme ReviewDetector.ru, ruskom forumu za lovce na blago.

Na ovoj platformi ima još nekolicina ovakvih objava koje se odnose na Crnu Goru.

Forumi slični ovom ruskom funkcionišu i u regionu. Takav je, na primjer, skrivenoblago.com, gdje korisnici, između ostalog, navode razna mjesta na području Crne Gore pogodna za iskopavanje arheoloških artefakata. Po pravilu ovi forumi su zatvoreni za komunikaciju, imaju strogu selekciju korisnika koji prolaze kroz komplikovani proces registracije i kontrole. Koriste kodna imena, a često se ne zna ko stoji iza ovih platformi.

Lovci na arheološko blago najčešće se služe detektorima metala. U Crnoj Gori nije zakonski uređeno pitanje korišćenja ove sprave, a cijene detektora kreću se od par desetina, do par stotina eura.

Na forumima se mogu pronaći i oglasi o prodaji detektora metala.

”Službenici Sektora za borbu protiv kriminala kontinuirano vrše provjere na internetu i drugim oglasima koji se odnose na ovu problematiku. U toku 2022. godine nijesmo registrovali slučajeve ilegalnog iskopavanja i procesuiranja osoba ovim povodom”, kazali su CIN-CG-u iz Uprave policije.

Nijesu, međutim, odgovorili na pitanja na koji način vrše ove kontrole, niti da li su ranije nailazili na ovakve pojave.

Arheološkinja i pomoćnica direktora za Sektor za sprovođenje mjera zaštite kulturnih dobara Uprave za zaštitu kulturnih dobara Petra Zdravković za CIN-CG ističe da je vrlo teško registrovati ove nelegalne aktivnosti.

”Evidentiramo samo izvoz predmeta od istorijskog ili kulturnog značaja, kada se vrši procedura provjere. U posljednjih 10 godina, od kada je formirana Uprava, imali smo svega par prijava da je nešto iskopano, ali se sve završava time što podnesemo prijavu inspekciji, a zatim ona podnosi krivičnu prijavu protiv NN lica i nema nikakvog epiloga”.

Prema riječima Zdravković, ne postoji nikakva informacija o crnom tržištu u vezi sa prodajom arheoloških artefakata i kulturnih dobara.

”Takve evidencije se ne vode. Time bi se svakako moralo pozabaviti na sistemski način”, kaže ona, uz napomenu da u pojedinim državama postoje posebna odjeljenja pri policiji, specijalizovana za ovu problematiku.

Zakonska rješenja dobra, ali fale ljudi koji bi ih sprovodili

Krivični zakonik Crne Gore predviđa kaznu zatvora od jedne do osam godina onome ko ošteti, uništi ili učini neupotrebljivim kulturno dobro. Zatvorom do tri godine kazniće se onaj ko bez dozvole nadležnog organa unese ili iznese iz Crne Gore kulturno dobro.

To su samo mrtva slova na papiru, jer, kako kaže Zdravković, “nikada niko nije procesuiran u Crnoj Gori zbog ovih djela”.

Prema Zakonu o zaštiti kulturnih dobara zabranjeno je vršenje bilo koje radnje kojom se može oštetiti, prisvojiti, kupiti, primiti u zalog ili na drugi način pribaviti, prikriti ili staviti u promet kulturno dobro za koje se zna ili se može znati da je stečeno na nezakonit način. Isti zakon propisuje kazne od 500 do 9.000 eura za one koji prilikom izvođenja bilo kakvih radova ili aktivnosti naiđu na nalaze od arheološkog značaja, a to ne prijave UZKD-u, policiji ili organu nadležnom za poslove sigurnosti na moru.

Semjuel Endru Hardi - Privatna arhiva

Jedan od svjetskih stručnjaka za trgovanje kulturnom baštinom, pravnik i arheolog Semjuel Endru Hardi za CIN-CG ističe da je među ključnim problemima nedostatak ljudi koji bi sprovodili zakone.

”Fale specijalističke jedinice u policiji, obuke za službenike kako bi imali veće šanse da prepoznaju zaštićena kulturna dobra (i svijest da bi mogli da ih pronađu dok traže npr. drogu), kao i uspostavljanje protokola tako da prikupljaju forenzičke dokaze kada uhvate osumnjičenog ili pronađu sumnjive predmete”, objašnjava on.

Problem je i u tome što sudije i porote često ne razumiju zločin, čak iako policija pronađe dokaze, a tužilac uspije da izgradi slučaj, kaže Hardi.

I Zdravković ističe da nema dovoljno stručnog kadra ni na jednom nivou zaštite kulturnih dobara.

U istraživanju NVO Expeditio i Fakulteta umjetnosti u Nišu iz 2022. ispitanici ističu problem nezainteresovanosti društva za kulturnu baštinu, kao i nedostatak broja zaposlenih i angažovanih ljudi u ovoj sferi. I u zvaničnim vladinim dokumentima navodi se problem kadra.

Samo dva inspektora za zaštitu kulturne baštine

Crna Gora, prema zvaničnim podacima Uprave za inspekcijske poslove (UIP), trenutno ima samo dva inspektora za zaštitu kulturne baštine.

CIN-CG je od ove Uprave tražio statistiku izlazaka na teren povodom ilegalnog iskopavanja u periodu od 2010. do 2023. godine, kao i informacije o kojim se lokalitetima radilo. Dobili smo podatke koji se tiču samo dva slučaja, oba iz 2018. godine i do danas nijesu riješeni.

Inspekcijskim pregledom izvršenim u aprilu 2018. utvrđeno je da je oštećen arheološki lokalitet Municipijum S, nekadašnji rimski grad koji se nalazi na teritoriji Opštine Pljevlja. Tada je, kako su naveli iz UIP-a, konstatovano da je već pokrenut postupak kod Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) u Pljevljima, pa inspektor za kulturna dobra dalje nije preduzimao mjere iz svoje nadležnosti.

”Uputili smo više urgencija Centru bezbjednosti u Pljevljima za preduzimanje odgovarajućih mjera i radnji kako bi se otkrio izvršilac krivičnog djela, ali je on do sada ostao nepoznat”, kazali su iz ODT-a u Pljevljima CIN-CG-u.

U junu 2018. inspektori za zaštitu kulturnih dobara podnijeli su krivičnu prijavu ODT-u u Podgorici protiv NN počionioca zbog toga što je, tokom noći, između 28. i 29. maja te godine oštetećen arheološki lokalitet Duklja.

Duklja i Municipijum S su među najvrednijim arheološkim nalazištima u Crnoj Gori. Na tim lokalitetima, međutim, nema aspolutno nikakve zaštite, kamera, čuvara. Arheološka blaga sa ovih područja raznošena su i uništavana, a niko nikada nije odgovarao.

Arheolog Stanko Roganović o Duklji piše:

”Jedan od nekadašnjih najznačajnijih gradova na Balkanu danas više liči na deponiju kamenja nego na ostatke najvažnijeg urbanog centra Prevalisa. Istina, gradovi nastaju, rastu, traju, stare - ali i umiru, a ovaj naš je nestao na najsuroviji i najprimitivniji način”.

Iz UZKD su 2015. godine zabilježili slučaj nelegalnog kopanja i na južnom dijelu tvrđave Žabljak Crnojevića. Tom su prilikom, zaključili su stručnjaci ove uprave, zauvijek uništene strukture arheološkog karaktera.

”Podnijeta je krivična prijava protiv NN lica ODT-u na Cetinju, ali nikada nijesmo dobili povratnu informaciju”, navodi za CIN-CG Zdravković.

I na području starih konaka manastira “Đurđevi stupovi” ilegalno se iskopavalo, što se vidi iz Predloga programa zaštite i očuvanja kulturnih dobara za 2022. godinu Ministarstva kulture i medija.

Crna Gora ima istoriju otuđivanja kulturnih dragocjenosti

”Nalazio sam crkvišta, ostatke antičkih naselja, ćupove, olovo, amfore, nakit, razno oruđe (mačeve, noževe, bodeže, svakakve figurice), kao i razne vrste novca, sa različitih područja koje su ovdje donosili Iliri iz Libije, Sirakuze...”, priča još CIN-CG-ov anonimni sagovornik.

Roganović navodi da je teritorija današnje Crne Gore bila bogata arheološkim spomenicima kulture, počev od praistorije do kasnog srednjeg vijeka. Prema njegovom pisanju, Budva je bila svjetski numizmatički centar po nalazima srebrnog novca iz rimskog perioda, a najbogatija crnogorska riznica kulturnog nasljeđa je Boka. I Budva i Boka često su bile na meti pljačkaša koji su ilegalno vršili i podzemna i podvodna iskopavanja. Ovaj arheolog podsjeća i na otuđivanje arheoloških nalaza iz pećine Koronine kod Cetinja.

Poznat je slučaj iz 2015, kada je jedan od osnivača NVO Crnogorski pokret i potpredsjednik Savjeta Mitropolije Crnogorske pravoslavne crkve Stevo Vučinić za 20.000 eura prodao ilirski mač i šljem Narodnom muzeju na Cetinju. “Vijesti” su tada objavile da je Vučinić predmete uzeo sa zaštićenih arheoloških lokaliteta, zbog čega nije smio da ih proda, već vrati državi. Vučinić je negirao te optužbe, tvrdivši da je i mač i šljem nabavio na drugi način...

Ima i primjera dobrih praksi. Iz Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore (CKA) godinama su upozoravali na važnost arheoloških istraživanja na lokalitetu Brskovo, kod Mojkovca, gdje je još u srednjem vijeku bio rudnik u kojem su radili i njemački rudari, poznatiji kao Sasi.

”Uprkos tome što je Brskovo jedan od najvažnijih srednjovjekovnih lokaliteta na tlu Crne Gore, sistematski je uništavano više od 20 godina, savremenom eksploatacijom rude”, navodi se u Godišnjaku CKA-a iz 2018. godine.

Ovoj državnoj instituciji, međutim, kompanija “Brskovo Mine”, koja na ovom području planira gradnju rudnika, odobrila je 2021. finansijsku podršku za potrebe arheoloških istraživanja na Brskovu.

Hardi je 2021. godine sproveo istraživanje za potrebe studije “Nije nezakonito ako te niko ne vidi: Organizacija lova na artefakte u bivšoj Jugoslaviji onlajn”, u kojoj opisuje i aktivnosti tri osobe koje u Crnoj Gori ilegalno iskopavaju.

Hardijeva studija pokazuje kako lovci na blago brižljivo planiraju svoje aktivnosti, kako bi prošli nekažnjeno. Jedan od ilegalnih trgovaca kulturnom baštinom iz Crne Gore u Hardijevom istraživanju naveo je da “preferira da posluje u zimskom periodu u toku godine, kako bi izbjegao zmijske ujede i toplotne udare”.

Ovako trenutno izgleda
informaciona tabla na prilazu Samoboru. foto: Andrea Jelić

Trgovina antikvitetima sve opasniji problem  po nauku

”Trgovina antikvitetima nije nov problem, ali je postao opasniji, sa značajnim posljedicama po nauku”, piše u jednom od tekstova na sajtu američke obrazovne organizacije “Project Archeology: Discover the past, shape the future”.

Zabilježeni su slučajevi muzeja u kojima se ispostavilo da su djelovi kolekcija pribavljeni u ilegalnoj trgovini artefaktima. Iz “Muzeja Biblije” u Vašingtonu tako su otkrili da je nekoliko hiljada glinenih ploča i fragmenata papirusa u njihovom posjedu sakupljeno ilegalno.

U 2019. godini otkriveno je da je Fejsbuk imao 95 različitih grupa sa skoro dva miliona članova koji su se bavili prodajom kulturnih dobara. Više od trećine artefakata iz ovih grupa vuklo je porijeklo iz zemalja zahvaćenih ratovima.

Iz Organizacije “Project Archeology” upozoravaju da kupovina artefakata sa Bliskog istoka može da doprinese i terorističkim organizacijama.

Hardi u svojoj studiji upozorava i da krijumčarenje antikvitetima i artefaktima može imati i političke posljedice. On je podsjetio na slučaj u javnosti poznat kao “Ikona”. Aktuelni predsjednik entiteta Bosne i Hercegovine (BiH) Republike Srpske Milorad Dodik je u decembru 2020. godine ruskom šefu diplomatije Sergeju Lavrovu, tokom posjete BiH, poklonio ikonu Svetog Nikole. Rusija je, međutim, vratila ikonu Ambasadi BiH u Moskvi, nakon što je izražena sumnja da se radi o nestalom ukrajinskom nacionalnom blagu. Zbog ovoga, Dodik je u februaru 2021. saslušan u Tužilaštvu BiH, odakle je saopšteno da se ispituju i svjedoci.

CIN-CG-ov anonimni sagovornik objašnjava da na Fejsbuku postoje grupe u kojima djeluju i lovci na blago iz Crne Gore.

”To su uglavnom regionalne grupe, gdje se dogovara prodaja”, objasnio nam je on.

CIN-CG je pokušao da dođe do ovih grupa na društvenim mrežama, ali je pristup onemogućen zbog toga što anonimni administratori selektivno dozvoljavaju članstvo.

Tragovi ilegalnog iskopavanja na
Samoboru i razbacana keramika iz antičkog perioda

Samo u jednoj zapljeni pronađeno oko 3.000 artefakata

U mnogim zemljama zaplijenjen je velik broj ilegalno iskopanih i preprodanih arheoloških predmeta u ukupnom iznosi od više stotina miliona dolara.

CIN-CG-u su iz Uprave prihoda i carina kazali da u periodu od 2010. do 2023. godine u Crnoj Gori nije bilo slučajeva nelegalnog prometa, niti zapljene artefakata.

”To je utvrđeno nakon provjere u svim PJ carinarnica”, navodi se u odgovoru.

Ipak, dokumentacija koju su iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara proslijedili CIN-CG-u pokazuje da je ipak bilo zapljena.

U 2009. godini u PJ Carinarnica Kotor zaplijenjeno je šest odlikovanja koja se mogu smatrati dijelom kulturne baštine Crne Gore. Među njima su se našle medalje za hrabrost (medalje Miloša Obilića) iz 1913. godine, Spomenica za oslobođeno Kosovo, Spomenica rata za oslobođenje i ujedinjenje (1914 - 1918), Spomen krst (1913), Albanska spomenica (1915), kao i njemačko odlikovanje - pruski Gvozdeni ili Željezni krst (1914).

U 2018. godini, prema izvještaju o zaplijenjenom arheološkom materijalu i antikvitetima tadašnjeg Ministarstva kulture, u PJ carinarnica Podgorica oduzet je veliki broj predmeta koje je firma “Montenegro Coins” poštom htjela da pošalje jednoj aukcijskoj kući u Engleskoj, čije se ime ne navodi u ovom izvještaju. Prema mišljenju radnog tima koje je ovim povodom sačinilo ondašnje Ministarstvo kulture, firma nije postupila u skladu za zakonskim propisima, zbog čega su predmeti i oduzeti.

Radilo se o ogromnom broju artefakata - njih 2.828, raspoređenih u devet paketa. Među njima su se našla kamena đulad, vrhovi kopalja i strijela, razne sjekire, bronzani šiljci, postolja svijećnjaka, krstovi, nakiti, brojne figure i medicinski alat, bodeži i drugo oružje, keramički pečat, posude, raznorazni ukrasi… Mnogi od ovih predmeta datiraju iz bronzanog i gvozdenog doba, kao i rimskog perioda, a neki potiču i sa drugih prostora izvan Crne Gore.

Iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara za CIN-CG, međutim, ističu da do danas ne znaju šta je bio rezultat ovih zapljena.

”Niko nema predstavu koliko je toga otišlo u susjedne države, pa i dalje. Baš nedavno, jedna figurica Zevsa, pronađena na brdima iznad Risna, ‘otišla’ je za Grčku”, priča CIN-CG-ov anonimni sagovornik.

”Da bismo sačuvali ono što su nam prethodne generacije ostavile u nasljeđe, škole treba više da se povezuju sa lokalnom zajednicom. Vodimo djecu na eskurzije po inostranstvu, a ne posjete neke od najznačajnijih lokaliteta u sopstvenoj zemlji… Kako onda da se kod njih razvije svijest o potrebi očuvanja kulturne baštine?”, kaže za CIN-CG Jasminka Milošević iz Udruženja profesora filozofije.

Prema podacima Eurostata iz 2020. godine, neke države u Evropi izdvajaju i oko tri odsto budžeta za ove potrebe. Zakonom o budžetu za 2023. godinu, izdvajanja Crne Gore za kulturu iznose tek 0,9 odsto.

Crna Gora nema Nacionalnu strategiju za zaštitu kulturne baštine

 

Naša zemlja je ratifikovala i gotovo sve važne međunarodne konvencije koje se odnose na ovu oblast. Među njima je i Uneskova konvencija o mjerama za zabranu i sprečavanje uvoza, izvoza i prenosa svojine kulturnih dobara iz 1970. godine. Države potpisnice su dužne da osnuju jednu ili više nacionalnih službi za zaštitu kulturne baštine, da izrade zakone o prevenciji nedozvoljenog uvoza, izvoza i prenosa vlasništva kulturnih dobara, uspostave organizaciju nadzora arheoloških iskopavanja i zaštite arheoloških nalazišta…

Crna Gora, međutim, još nema Nacionalnu strategiju za zaštitu kulturne baštine.

 

Ilegalno iskopani artefakti prodaju se onlajn

 

Opljačkanim antikvitetima trguje se na mnogo načina, od sastanaka uživo, preko onlajn foruma, Fejsbuka, platformi za prodaju poput Ibeja, OLX-a ili specijalizovanih platformi kao što je Vcoins, pojašnjava Hardi za CIN-CG.

Neke države su ipak pronašle način da se donekle bore sa ilegalnom onlajn trgovinom kulturnim dobrima. Švajcarska je jedna od prvih zemalja koja je potpisala sporazum sa platformom Ibej. Korisnici ove onlajn prodavnice iz Švajcarske moraju imati dokaz o legalnosti predmeta koji prodaju.

U Srbiji, prema Hardijevim podacima, lovci na blago godišnje na Ibeju prodaju antikviteta u vrijednosti od više desetina hiljada dolara.

Jedan od lovaca na artefakte iz Hrvatske okarakterisao je, u Hardijevom istraživanju, detekciju metala kao “profitabilan hobi”.

Centar za građanske slobode (CEGAS) i Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), upozoravaju na moguće posledice izigravanja i kreativnog tumačenja pravnih normi prilikom izbora više države tužiteljke i doskorašnje članice Tužilačkog savjeta, Tatjane Begović, na funkciju v.d. VDT-a. 

Ne ulazeći u nesporne reference tužitelje Begović, smatramo da ovakvi pravni presedani i izigravanje normi, koji su suprotni odredbama Zakona o državnom tužilaštvu, a koji zabranjuje da se članovi Tužilačkog savjeta biraju za rukovodioce tokom trajanja mandata, otvara prostor i stvara praksa, koja će dati istu mogućnost nekom novom sastavu Tužilačkog savjeta, da na isti način predlažu i biraju kandidate, koji ne ispunjavaju uslove propisane zakonom. 

Cijenimo da se izborom Begović, na način da je podnijela ostavku na članstvo u Savjetu svega pola sata prije izbora i na taj način direktno izigrala jasno propisanu normu Zakona o državnom tužilaštvu, nepotrebno bacilo negativno svjetlo na početak v.d. VDT mandata tužiteljke Begović. Takođe, osnovano se otvorilo pitanje njenog zakonitog postupanja i spremnosti da zakonito i principijelno primjenjuje važeće pravne propise, imajući u vidu da je i sama pristala na izigravanje precizne norme, kako bi bila birana na ovu funkciju. 

Da bi se ubuduće spriječile moguće zlopotrebe, kreativna tumačenja i zaustavilo ovakvo postupanje, pozivamo članove Tužilačkog savjeta da u što hitnijem roku, predlože izmjene i dopune Zakona o državnom tužilaštvu, kojim bi se uz brojne promjene, koje trebaju ovom zakonu,  dodatno precizirali rokovi i propisao precizan postupak za predlaganja i izbora članova za rukovodeće pozicije u tužilaštvu, tokom trajanja njihovog mandata u Tužilačkom savjetu.

Tim CEGAS-a i CIN CG
https://cegas.me/2023/02/10/izigravanje-i-kreativno-tumacenje-pravnih-normi-u-tuzilackom-savjetu/