Evidencija do koje je došao CIN-CG pokazuje da je turski državljanin, uprkos invaliditetu i samopovređivanjima, stabilnog zdravstvenog stanja, kao i da nema uvjerljivih dokaza o političkom progonu u Turskoj, iako se tim razlozima pravda njegovo neizručivanje

Istraživački tim CIN-CG

Crvena potjernica za turskim državljaninom Binali Camgozom i dalje je na snazi, iako je ministar pravde u Vladi Crne Gore Andrej Milović odlučio da ne izruči Turskoj tog njenog državljanina. To je urađeno uprkos presudama četiri crnogorska suda, koji su zaključili da ga treba izručiti i odbiti njegov zahtjev za azil, i uprkos ranijem obećanju crnogorske strane turskoj o ekstradiciji kada budu iscrplena sva pravna sredstva koja je koristila Camgozova odbrana. Samo nekoliko sedmica ranije, nakon sastanka ministra Milovića sa turskim ambasadorom, u saopštenju Ministarstva pravde ističe se unapređenje saradnje sa Turskom, posebno kada je u pitanju ekstradicije.

Milović je svoju iznenadnu odluku obrazložio humanitarnim razlozima: mogućim progonom turskog državljanina zbog njegove etničke pripadnosti kurdskoj zajednici, ali i pitanjima vezanim za njegovo zdravlje, navodeći da u turskim zatvorima Camgoz ne bi imao adekvatno liječenje.

U Turskoj bolji uslovi za liječenje

Zatvori u Turskoj prema više međunarodnih izvještaja, imaju adekvatan sistem liječenja zatvorenika, a zdravstvena zaštita u toj zemlji na mnogo je višem nivou od one u Crnoj Gori, o čemu svjedoči činjenica da se brojni pacijenti iz naše države upućuju na liječenje u Istanbul i druge turske gradove.

Tačne su tvrdnje ministra Milovića da Camgoz ima ozbiljne zdravstvene probleme. On je 2008. godine ranjen vatrenim oružjem i od tada je nepokretan, ali njegovo ukupno stanje je stabilno, što potvrđuje medicinska dokumentacija do koje je došao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Zdravstvenim službama u Kliničkom centru Crne Gore (KCCG), Camgoz se javio 8. novembra 2022, nekoliko mjeseci nakon što je uhapšen zbog optužbi da je falsifikovao lična dokumenta. Razlog njegovog javljanja u Ortopedsko-traumatološku ambulantu Urgentnog centra bio je pad sa stolice prilikom kupanja u zatvoru, ali srećom povrede nijesu bile ozbiljne. Drugi put policijska pratnja dovodi ga u Hirušku ambulantu KCCG 10. jula 2023, zbog problema koji takođe nijesu zahtijevali ozbiljno liječenje. Dva dana kasnije, Camgoza opet dovode u KCCG, radi kontrole i otpušta se bez zadržavanja u KCCG.

Od tada do decembra prošle godine, Camgoz nije tražio medicinsku pomoć u KCCG. Međutim, krajem prošle godine i početkom ove, kada je donijeta pravosnažna odluka da mu se odbije azil i u jeku odlučivanja o ekstradiciji u kabinetima crnogorske Vlade, ovaj čovjek češće posjećuje KCCG.

On je 27. decembra primljen u Gastroenterološku ordinaciju KBCG, zbog bolova u stomaku. U medicinskoj dokumentaciji navodi se da pacijent štrajkuje glađu i da već duže vrijeme samovoljno odbija hranu. Tog dana odbio je i terapiju, koju mu je propisao specijalista interne medicine.

Desetak dana kasnije, 7. januara, pacijent je primljen u pratnji policije u Hirušku ambulantu Urgentnog centra KCCG radi, kako piše u dokumentaciji, samopovređivanja. Urađena je uspješno hitna intervencija, odstranjeno je strano tijelo iz želuca, a pacijent je dobio određenu terapiju.

Nedugo nakon ovog slučaja, pošto je izašao iz zatvora i nalazio se u Prihvatilištu za strance, preciznije 17. januara, pacijent je opet primljen u Hirušku ambulantu Urgentnog centra, u pratnji policije kao bezbjednosno interesantna osoba. I ovaj put radilo se o samopovređivanju. U dokumentaciji se kaže da je pacijent to uradio da bi naudio sebi. Pacijent u početku odbija intervenciju, ali na kraju ljekar specijalista za gastroskopiju uspješno vrši odstranjivanje stranog tijela i pacijentu se daje određena terapija. Istovremeno, Camgozu se nudi i psihijatrijska pomoć, međutim on je, kako piše u dokumentaciji, “rezulantno odbija”.

Sud: Azil tražio tek nakon hapšenja, nema straha od progona

Drugi razlog koji je motivisao ministra Milovića da odbije izručenje Camgoza je njegova pripadnost kurdskoj etničkoj zajednici i šiitskoj muslimanskoj religiji. Tvrdi se da je zbog toga politički progonjen i da su turski organi krivi za smrt Camgozovog maloljetnog sina.

Više međunarodnih organizacija ima obimnu dokumentaciju koja potvrđuje da Turska ima probleme sa ljudskim pravima, progonom kurdske zajednice, ali i političkih oponenata predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana. Stoga bi argumenti ministra Milovića mogli imati smisla, ali samo ako postoji dokumentacija koja potvrđuje ove nalaze, to jest da je Camgoz zaista progonjen zbog svog etničkog porijekla, religijske pripadnosti i političkih stavova.

Činjenica da Binali Camgoz nije podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu prilikom ulaska u Crnu Goru i da je zatražio azil tek nakon hapšenja, ponašanje je koje jasno ukazuje na nedostatak straha od progona ili na rizik od ozbiljnog progona.

Ovo je zaključak vijeća Upravnog suda koje je, krajem prošle godine, odbilo Camgozovu tužbu za dobijanje azila, čime je taj postupak pravosnažno okončan.

“Da je kod tužioca postojao opravdan strah od progona u državi porijekla, isti bi bez odlaganja izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za dobijanje međunarodne zaštite i to učinio prilikom ulaska u Crnu Goru”, piše u odluci Upravnog suda.

Camgoz, međutim, ne da nije zatražio azil prilikom ulaska u Crnu Goru, već je pokrenuo biznis, tako što je falsifikovanim pasošem pod lažnim imenom u Budvi osnovao kompaniju “LION DOO”, koja se, prema podacima Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS), bavi izgradnjom nekretnina.

Vijeće Upravnog suda Ane Perović Vojinović, Tatjane Krpović i Lidije Novović je pravosnažnu odluku o odbijanju azila donijelo nakon što je i Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) dva puta odbijalo Camgozov zahtjev za azil.

U presudi Upravnog suda se ističe da i činjenica da Binali Camgoz ne ispunjava uslove iz Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti stranaca, koje se odnose na smetnje iz razloga bezbjednosti (opasnost za nacionalnu bezbjednost ili javni poredak Crne Gore), predstavlja dovoljan razlog za odbijanje njegovog zahtjeva za dobijanje međunarodne zaštite.

U presudi piše da je Agencija za nacionalnu bezbjednost još u februaru 2023. godine dala mišljenje da za Crnu Goru postoji rizik za nacionalnu sigurnost, ukoliko se Binaliju odobri azil.

Prema tumačenju ministra Milovića, datom ranije dnevniku “Vijesti”, razlozi nacionalne bezbjednosti nijesu od odlučujućeg značaja prilikom odluka kadae u pitanju izručenje, te da bi izručenje ovog turskog građanina moglo skupo koštati Crnu Goru ako bi se on žalio Strazburu.

Međutim, praksa suda u Strazburu ne govori u prilog ovoj tvrdnji. U predmetu Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu (ECHR) “Saidani protiv Njemačke”, utvrđeno je da je odluka o protjerivanju Saidanija u Tunis zbog nacionalne bezbjednosti Njemačke opravdana, te da su prethodno njemačke vlasti od Tunisa dobile takozvano diplomatsko obezbjeđenje (diplomatic assurance) da se prema njemu neće izvršiti smrtna kazna na koju je bio osuđen u toj zemlji.

Prema informacijama koje posjeduje CIN-CG, crnogorske vlasti nijesu tražile diplomatsko obezbjeđenje protiv progona Camgoza, niti se oko toga razgovaralo sa turskom stranom.

Takođe, prije odluke Upravnog suda, u posebnom postupku za njegovo izručenje, donijete su i tri presude Višeg, Apelacionog i Ustavnog suda da ga treba izručiti Turskoj.

I odobrenje potjernice dokaz da nema političkog progona

Nijesu samo naši sudovi saglasni da Camgoza kući ne čeka politički progon. Sjedište Interpola u Lionu nastoji da nacionalne zahtjeve za međunarodne potjernice, u čijoj je osnovi politički progon, ne odobri. U Lionu je u isto vrijeme kada je Camgozova potjernica potvrđena, čak 800 zahtjeva za međunarodne potjernice od strane Turske odbačeno.

Prema izvorima CIN-CG, odluka ministra pravde je zatekla zvaničnu Ankaru i zbog toga što je samo nekoliko dana prije toga navodno sve bilo dogovoreno, a crnogorska strana je prema ovim izvorima čvrsto bila obećala Ankari da će izručiti Turčina kojeg u njegovoj zemlji terete za umiješanost u više ubistava, otmice, pljačku. Navodno, prema turskim organima gonjenja, Camgozova kriminalna grupa organizovala je u Istanbulu i izvršila ubistvo jednog od vođa škaljarskog klana Jovice Vukotića, u jesen 2022.

Upravo u vrijeme kada je došlo do ovog ubistva, Camgoz se zbog optužbi za falsifikovanje isprava nalazio u zatvoru u Spužu, sa pripadnicima kavačkog klana, koji se sumnjiče da su naručili Vukotićevu likvidaciju. Navodno je Camgoz poznavao Vukotića i bio sa njim u prijateljskim odnosima.

“Moglo bi se raditi o progonu na osnovu etničke i vjerske pripadnosti, jer je on pripadnik kurdske zajednice i šiitski musliman, čiji je sin preminuo usljed postupanja bezbjednosnih organa Turske, što je utvrđeno presudom tamošnjeg Ustavnog suda”, saopštilo je Ministarstvo pravde nakon donošenja odluke da se ne izruči.

Prema izvorima CIN-CG, turska strana podnijela je crnogorskoj i drugu obimnu dokumentaciju, koja potvrđuje da su tvrdnje Camgoza i njegovih advokata o političkom progonu neutemeljene.

I u interpretacijama našeg pravosuđa, kako se tvrdi odlukama Apelacionog i Ustavnog suda, piše da pred pravosudnim organima Turske nije dokazana bilo čija odgovornost za smrt Binalijevog sina, pa ni policijskih službenika koji su se teretili za njegovo ubistvo.

Camgoza Turska potražuje zbog optužbi za stvaranje kriminalne organizacije, nanošenja povreda, prijetnji, kršenja zakona o oružju, razbojničke krađe, pokušaja ubistva…

Camgoz je još u julu 2022. uhapšen u Crnoj Gori po potjernici Interpola.

Međutim, od tada traje kontroverzna priča o njegovom izručenju Turskoj, na koju je ministar pravde nedavno odlučio da stavi tačku.

Njegovi politički protivnici ga optužuju za korupciju, navodeći da je jedino objašnjenje za njegov postupak da je uzeo novac da ne izruči Comgoza Turskoj. Milović negira sve te tvrdnje i upire prst u bivšu Vladu Dritana Abozivića, koja je navodno uzimala novac u nekim drugim spornim slučajevima oko ekstradicije.

Specijalno državno tužilaštvo ispituje slučaj Camgoza.

Osnovno državno tužilaštvo ispituje i da li je Camgoz prijetio ministru javne uprave Marašu Dukaju. Policija je protiv Camgoza podnijela dvije krivične prijave zbog falsifikovanog pasoša.

Crna Gora “slobodna luka za kriminalce”

Turske vlasti sa crnogorskim organima pregovaraju već duže oko ekstradicije ne samo Camgoza. Pored njega, sa prošlom Vladom Dritana Abazovića, bila je intenzivna aktivnost i oko izručenja Volkana Recbera, koji se takođe potražuje zbog optužbi za kriminal. Međutim, izručenje Recbera je na kraju otpalo, pošto je Apelacioni sud Crne Gore donio presudu da nema uslova za to. A Abazovićeva Vlada se pravdala turskoj strani da nije mogla izručiti Camgoza, jer su sudski procesi u vezi sa njegovim slučajem još bili u toku, i čekali su se ishodi.

“Iako nam nije jasna odluka Apelacionog suda, mi smo razumjeli da Vlada Crne Gore nije mogla izručiti Recbera, jer nije mogla protiv odluke svog suda. Nije nam, međutim, jasno kako je došlo do ovoga da uprkos odlukama više sudova koji su odbili Camgozov zahtjev za azil, ministar pravde donosi odluku koja šalje poruku da je Crna Gora slobodna luka za kriminalce”, kaže za CIN-CG jedan izvor iz turske administracije, koji je želio da ostane anoniman.

Milatović: Turska zabrinuta, sastaću se s Erdoganom

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović saopštio je da je tokom razgovora sa ministrom vanjskih poslova Turske Hakanom Fidanom, turska strana izrazila zabrinutost zbog neizručenja Camgoza.

On je naveo i da je dogovorena njegova skora zvanična posjeta Ankari, na poziv predsjednika Turske Redžepa Tajipa Erdogana, kao i potpisivanje strateškog sporazuma o saradnji, što je “potvrda dobrih odnosa dvije zemlje”.

Iste interesne grupe i dalje kroje kulturnu scenu - mreža povezanih biznismena i zaposlenih u Opštini i Turističkoj organizaciji nastavlja da neadekvatno troši novac građana

Maja Boričić/Đurđa Radulović

Kulturno-umjetničke manifestacije u Budvi netransparentno se finansiraju i nakon smjene Demokratske partije socijalista (DPS), jer isti ljudi kulturom dominiraju više od dvije decenije.

U mnoge poslove opštinskih institucija i dalje je uključen budvanski biznismen Marko Kentera i sa njim povezana lica. Kenterini poslovni partneri i kompanije su tokom vladavine Svetozara Marovića i DPS-a zaradile milione učestvujući u organizaciji brojnih kulturnih događaja u Budvi. Neke od ovih poslova ispituje tužilaštvo.

Budvanska opština za ovu godinu budžetom je predvidjela transfere od preko četiri miliona eura za tri institucije - Muzeje i galerije, Biblioteku i Grad teatar Budva i druge manifestacije i projekte iz kulture.

Na festivale "Ćirilicom" i "Jadranske igre", prošle godine otišao je dobar dio opštinskog novca, a ključna figura tu je Kentera i sa njim povezana lica. Izvori Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) ističu da se ovim manifestacijama namjerava gurnuti na marginu Grad teatar, koji je prije više godina istisnuo Kenteru i iz poslova u ovoj manifestaciji, ali je on sa povezanim partnerima našao alternativne puteve da opet dominira kulturnom scenom i budžetima Budve.      

Kentera koordinator, selektor, autor izložbi, pisac

Opština iz više izvora finasira ovaj festival. Jedan izvor prihoda ide preko Turističke organizacije Budva. (TOB). Ona je za programe realizovane u 2023. izdvojila oko 368.000 eura da valorizuje kulturnu baštinu grada, po javnom konkursu. Od toga je samo za pozorišni dio festivala "Ćirilicom", koji je formalno sprovela Narodna biblioteka Budva, otišlo oko 54.000 eura.

Taj iznos dodijeljen je beogradskoj producentskoj firmi "Beoart", čiji je osnivač Boris Mišković, dugogodišnji saradnik Kentere i producent Grada teatra iz doba kada je o svemu u toj opštini odlučivao Svetozar Marović, kako se vidi iz dokumenta koje je CIN-CG dobio od biblioteke po slobodnom pristupu.

Festival "Ćirilicom" finansira se i iz drugih izvora. Tako je "Beoartu" Narodna biblioteka Budve dodijelila još 32.000 eura za organizaciju pozorišnog dijela festivala, a koordinator projekta je bio Marko Kentera. On je bio stvarni organizator, promoter, selektor, autor izložbi, dramskih predložaka i idejni tvorac predstava na festivalu. Prema ideji ovog diplomiranog ekonomiste i njegovim ''dramskim predlošcima'' realizovane su predstave: "Čovjek visine", "Brod", "Kosara i Vladimir" i "Zmaj sa Spasa", kao i plesni projekat "Zidanje Skadra".

U ugovoru se navodi da Kentera posao radio volonterski. Ali je kao volonter bio dužan da sačini narativni i finansijski izvještaj, a svaki pojedinac uključen u program morao je imati Kenterinu pisanu saglasnost.

Zatim, Opština je za ovaj festival finansirala dolazak nobelovke Olge Tokarčuk sa 60.000 eura. Ni ovaj posao nije obavila direktno Biblioteka, već izdavačka kuća ''Obodsko slovo'' na čijem je čelu Radomir Uljarević. On je i predsjednik ''Udruženja izdavača i knjižara Crne Gore''. U ugovoru se navodi da je ''Ćirilicom'' autorsko djelo ovog nevladinog udruženja.

Sa dugogodišnjom direktoricom Muzeja i galerija Budva, Lucijom Đurašković, Kentera je i priređivač nekih prošlogodišnjih izložbi prikazanih u okviru festivala "Ćirilicom". On je i ko-autor knjige, izdate na tom festivalu "Madona in Punta", ko-autor priče "Zmaj sa Spasa", koja je takođe objavljena u izdavačkoj ediciji programa "Ćirilicom", po kojoj je postavljena i predstava.

Kentera je, prošle godine, bio i autor drugih projekata koje je finansirao TOB, mimo festivala "Ćirilicom". On je koautor izložbe ''stalne virtuelne-digitalne postavke'', ponovo sa Đurašković, što je projekat za koji je TOB izdvojio 31.000 eura. Njih dvoje su i autori izložbe budvanskog muzeja ''Digitalno obogaćenih fresaka'', što je projekat koji je TOB finansirao sa 28.000 eura. U najavama za sve ove umjetničke projekte, navodi se da su nastali ''uz pomoć vještačke inteligencije''.

Kentera je, prošle godine, bio involviran i u festival "Jadranske igre", koji takođe finansira TOB, što potvrđuje na svom profilu na mreži Linkdin, ističući da je i tu volonterski angažovan kao stručni saradnik.

"Nerazumljivo je da ustanove koje osnuje država ili grad da nešto organizuju, angažuju privatne firme ili lica da rade posao umjesto njih, a da se u tim firmama vrte imena istih ljudi koji nisu eksperti", kaže za CIN-CG sagovornik dobro upućen u kulturna dešavanja u Budvi, koji je želio da ostane anoniman.

U takvim situacijama može se pretpostaviti da nije riječ o javnom interesu.

Kentera nije odgovorio na pitanja CIN-CG o poslovima sa budvanskim institucijama, ali ni da li smatra da je u konfliktu interesa s obzirom na to da mu se kum Nemanja Kuljača nalazi na čelu TOB-a.

Milo Božović poslovni saradnik Kuljače i Kentere

Direktor TOB-a Nemanja Kuljača, koji je prema sudskoj presudi nezakonito izabran na tu funkciju, Kenterin je dugogodišnji saradnik u većini spornih poslova. Njih dvojicu povezuju firme "Multimedia grupa", "Kopirajt" i "Patent", od kojih su neke i sada aktivne. Preko pomenutih firmi oni su gotovo dvije decenije vršili različite marketinške i organizacione usluge za opštinu, u višemilionskim iznosima.

Kuljačina žena Sonja je na čelu Sekretarijata za finansije Opštine Budva, a njegova sestra Jelena Savić vodi opštinski Sekretarijat za privredu. Oba sekretarijata su zadužena za nadzor i finansiranje TOB-a.

Sa Kenterom i Kuljačom je poslovno povezan i gradonačelnik Budve Milo Božović, iz redova nekadašnjeg Demokratskog fronta (DF), koji je trenutno u zatvoru zbog sumnji u umiješanost u organizovani šverc narkotika.

Prema podacima sa Poslovne mreže, još prije dvije decenije Kentera i Božović su vodili kompaniju Opštine Budva za upravljanje reklamnim prostorom "Mediteran reklame". Božović je bio član Upravnog odbora te kompanije, a obojica su bili zastupnici ove firme do 2005.

Božović je bio suvlasnik i zastupnik preduzeća "Patent" do februara 2010, a sada se u CRPS-u kao vlasnik tog preduzeća vodi Nemanja Kuljača.

Prema podacima iz srpskog registra privrednih subjekata, Božović i Marko Kentera su bili suvlasnici beogradskog preduzeća "Tipon", do decembra 2018. Sada je Kentera suvlasnik ove firme sa Petrom Milošem, javnosti poznatom po, do skoro, jedinoj trajno oduzetoj nekretnini u Crnoj Gori. Oduzimanje stana od 193 metra kvadratna od sina Svetozara Marovića, Miloša problematizovao je njegov bivši poslovni partner Petar Miloš, koji tvrdi da je mlađem Maroviću pozajmljivao novac, na osnovu kog je upisana hipoteka upravo na nekretninu koja je oduzeta.

Pored ovoga, prema podacima Poslovne mreže, Kentera je i suvlasnik budvanske firme "Agronom primorje". Dio vlasništva u toj kompaniji ima i Marko Radoman. Zanimljivo, Radoman je bio i izvršni direktor Kenterine "Multimedia grupe" do prije nekoliko mjeseci. On je bio i predstavnik konzorcijuma "Lovćen filma" i "Art Vista", koji su dobili sporni posao bioskopa u Budvi 2014, što sad ispituje tužilaštvo.

Radoman je inače mlađi brat Blaža Radomana, Kenterinog dugogodišnjeg poslovnog partnera, inače direktor Grad teatra iz doba Marovića.

"Kopirajt", "Multimedia grupa", "Tipon" i "Agronom-Primorje" su na Poslovnoj mreži predstavljene kao "sestre firme", što znači da su vlasnički povezane.

Prema srpskom registru, Kentera je poslovno povezan i sa sinom Svetozara Marovića, Milošem, preko firme "Family apple", koja se u Beogradu nalazi na lokaciji pored Kenterine kompanije "Tipon". Kenterin bliski rođak Mirko Kentera je od septembra 2021. suvlasnik preduzeća "Family Apple" sa Milošem Marovićem.

Obojica Marovića su u Beogradu, gdje su izmakli crnogorskom pravosuđu koje ih tereti za višemilionske malverzacije u Budvi.

Ne zna se kako je TOB trošio pare

Turistička organizacija Budve nije još predala finansijski izvještaj za 2022, te nije jasno kako su trošili sredstva od kada je Nemanja Kuljača došao na čelo ove institucije. Sud je u decembru 2023. i pravosnažno presudio da je Kuljača na tu funkciju nezakonito postavljen. Prije toga sud u Kotoru je utvrdio i da je bivša direktorka TOB-a Maja Liješević nezakonito razriješena. Međutim, Kuljača je nedavno opet izabran za direktora TOB-a.

Iz TOB-a nijesu odgovorili na pitanja Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) zašto nijesu postupili po pravosnažnoj presudi i zašto je Kuljača još uvijek na funkciji. Nijesu odgovarali ni na druga pitanja u vezi sa poslovanjem tog budvanskog preduzeća, pa ni zbog čega nije podnijet finansijski izvještaj za 2022, kako bi bilo jasno gdje su išla sredstva.

TOB nije odgovorio ni na pitanja CIN-CG koliko je novca potrošeno za festival "Jadranske igre". Iz finansijskog plana za 2023. godinu se vidi da je za to bilo predviđeno gotovo 200.000 eura. Međutim, nema podataka kako je novac trošen, jer još nema izvještaja za 2023.

Finansijski izvještaj za 2022. je trebalo da bude gotov do kraja marta 2023, nakon čega je gradonačelnik Budve, koji je po funkciji i predsjednik Skupštine TOB-a, trebalo da sazove sjednicu, na kojoj bi se izvještaj usvojio. Božović je uhapšen u aprilu 2023.

Prema statutu TOB-a, redovna sjednica Skupštine ove organizacije održava se jednom godišnje. U posljednje tri godine održana je samo jedna sjednica, kazala je za CIN-CG direktorka Nacionalne turističke organizacije (NTO) Ana Tripković Marković. Prema statutu, Skupština je imala pravo da zakaže sjednicu i bez prisustva predsjednika.

Da je interesnim grupama u Budvi veoma važno ko je na čelu TOB-a, potvrdila je ranije i smijenjena direktorica ove organizacije. Liješević je nakon razrješenja tvrdila da je problem njeno nepristajanje na pritiske i poslovne kombinacije sa raznim grupama i povezanim licima, koji su htjeli da nenamjenski troše novac TOB-a.

Liješević je za CIN-CG pojasnila da je smijenjena jer nijesu mogli da upravljaju nekim ko profesionalno obavlja posao, te da nije dozvoljavala da prolaze projekti koji nijesu iz oblasti djelovanja turističke organizacije ili nijesu bili u programu i planu rada organizacije što je zakonom obavezujuće, ne precizirajući koji su to projekti. Ona je navela i da je na nju prvenstveno vršen politički pritisak od strane tadašnje, ujedno i sadašnje vladajuće političke grupacije u Budvi.

"Nijesam član nijedne političke partije i to je bio zasigurno veliki problem", istakla je ona.

Njen advokat Siniša Gazivoda je potvrdio da je, uprkos pravosnažnoj odluci suda, Kuljača opet izabran na čelo TOB-a, te da je podnio novu tužbu za poništenje te odluke jer ponovo nijesu razmatrane kompetencije i kvalifikacije kandidata.

Opstanak najstarijeg festivala pod znakom pitanja

Neadekvatno finansiranje manifestacija, od TOB-a i Opštine Budva, moglo bi ozbiljno ugroziti najpoznatiji festival u tom gradu "Grad teatar", koji se održava od davne 1987.

Iz "Grad teatra" za CIN-CG poručuju da bi bilo prirodno da se svi pozorišni programi objedine u taj festival. Većina projekata koji se prikazuju na novim festivalima se rade sa nekadašnjim saradnicima "Grad teatra", a mnogi učesnici sa strane su u zabludi i misle da je u pitanju isti festival, jer se koriste iste scene i prostori, navode oni.

"Ako se zaista želi unaprijediti kulturni život, onda za taj novac kojim se pojedinačno finansiraju ovi festivali treba napraviti pozorište ili makar salu koju Budva do danas nema", zaključuju iz "Grad teatra".

Za vrijeme DPS-a, Kuljača i Kentera su vršili i brojne poslove za "Grad teatar".

Kentera je sa "Kopirajtom" preuzeo i naplatu dugovanja budvanske kompanije "Patent" Nemanje Kuljače, koja je 2013. zaključila ugovor o tehničkoj realizaciji festivala sa "Grad teatrom". Kentera je preko "Multimedia grupe", od 2007. do 2012. godine, imao ugovor sa "Grad teatrom" za realizaciju dramskog programa, u iznosu od 460.000 eura godišnje.

Samo od 2009. do 2015, firme "Kopirajt" i "Multimedia" ostvarile su finansijsku dobit od preko šest miliona eura poslovanjem sa Opštinom Budva.

Ali je to izgleda bilo malo, pa je nakon promjene vlasti u Budvi 2017. krenuo sa serijom tužbi protiv Opštine za povredu autorskih prava i naplaćivanje mjenica i raznih drugih potraživanja. Samo sudskim presudama Kentera je dobio više stotina hiljada eura na račun ranije saradnje sa opštinom.

Tužilaštvo i dalje izviđa Lovćen film

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) već duže ispituje poslovanje Kenterinog "Lovćen filma" a u vezi sa budvanskim bioskopom Cadmus Cinneplex. Iz SDT-a su za CIN-CG rekli da je izviđaj još u toku.

"Nakon što su prikupljena obavještenja od Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS) i izvršen uvid u spise Privrednog suda, Specijalnom policijskom odjeljenju je podnijet zahtjev za prikupljanje dokaza, obavještenja i podataka potrebnih za odlučivanje", rekao je specijalni tužilac Vukas Radonjić.

Posljednja prijava, po kojoj postupa SDT, podnijeta je u septembru 2022, protiv više lica - bivšeg gradonačelnika Budve Lazara Rađenovića, sadašnjeg osnivača i izvršnog direktora "Lovćen filma" Marka Kentere, osnivača tog preduzeća Vladana Sretenovića, direktora ''Art Viste'' Zorana Cvetanovića, kao i protiv preduzeća "Lovćen film" i "Art Vista", zbog davanja u dvadesetogodišnji zakup vrijedne opštinske imovine za bioskop. Oni su, prema krivičnoj prijavi, iza konzorcijuma "Budva Cinneplex konzorcijum" bili jedini ponuđači 2013. na tenderu Opštine Budva za najam prostora od 2.000 metara kvadratnih, u svrhu otvaranja budvanskog bioskopa. U ovom konzorcijumu "Lovćen film" je imao 95 odsto udjela.

Prostor je ponuđen bez određivanja minimalne cijene, a Opština je, po ugovoru, imala obavezu da obezbijedi podršku ne veću od 200.000 eura godišnje.

Međutim, konzorcijum je Opštini tražio i dodatnih 180.000 godišnje za organizovanje filmskog festivala, što je Rađenović prihvatio i potpisao 2014. godine. Po tom osnovu, "Lovćen Film" je od Opštine Budva, samo od januara 2015. do aprila 2018. godine, naplatio oko milion i po eura.

U prijavi se dodaje da je Rađenović, suprotno tenderu i bez odobrenja Skupštine, nametnuo da građani Budve plaćaju zarade, parking, struju, odvoz smeća, ali i održavanje zgrade, te reklamni prostor. Samo ovi troškovi Opštinu koštaju oko šest miliona eura. U ugovoru se nigdje ne pominje ni kolika je cijena zakupa, dodaje se u prijavi.

Dalje se ističe i sumnjiva umiješanost Kentere u cijeli projekat, jer u vrijeme potpisivanja ugovora nije zvanično bio dio konzorcijuma, ali je u vezi sa ugovorom, 2013. održao sastanak sa Rađenovićem, predstavnikom konzorcijuma, Markom Radomanom i tadašnjom menadžerkom opštine Milenom Marović Bogdanović, kćerkom Svetozara Marovića. Kentera je tek 2021. postao većinski vlasnik "Lovćen filma" sa udjelom od 90 odsto.

"Involviranost Kentere od početka projekta, njegovo neposredno učestvovanje u pregovorima i zakulisnim dogovorima, davanje projekta konzorcijumu u kojem Lovćen film kao tek osnovano pravno lice bez bilo kakvog iskustva donosi apsolutno sve odluke, vodilo je upravo preuzimanju tog pravnog lica od strane Kentere", piše u prijavi.

Da se radilo o kriminalnom planu koji je za cilj imao "namještanje posla", zaključuje se prijavom, koju je podnio tadašnji sekretar za zaštitu imovine Nikola Plamenac, potvrđuje i činjenica da je samo godinu prije raspisivanja tendera, od preduzeća "Mega kom film" stigla ponuda za učešće u realizaciji projekta bioskop za mnogo manja izdvajanja iz budžeta. Ta ponuda nije prošla, već je Opština posao prepustila konzorcijumu, koji je u februaru prošle godine, zatvorio bioskop.

Vlasnik "Kopirajta" nije odgovarao za višemilionske pronevjere

Firma "Kopirajt", u vlasništvu Marka Kentere je 2016. nagodbom priznala da je preko poslova sa Opštinom Budva nezakonito pribavila korist od preko dva miliona eura.

Tadašnji izvršni direktor "Kopirajta" Aleksandar Armenko nagodio se da kao član Marovićeve kriminalne grupe, robija pola godine, a preduzeće "Kopirajt" je uslovno kažnjeno. Armenko, koji je prije toga bio zamjenik direktora TOB-a, i sada radi u toj organizaciji. Interesantno, tužilaštvo je tada utvrdilo da u svim malverzacijama Armenko nikada nije pribavio materijalnu korist za sebe.

Iako osnivač i vlasnik preduzeća, Kentera ni na koji način nije odgovarao za višemilionske pronevjere preduzeća.

Taksista, konobar i ugostitelj u Savjetu Muzeja

U Savjet Muzeja i galerija Budve imenovani su konobar, recepcioner, taksi prevoznik... Na posljednjoj sjednici lokalnog parlamenta, krajem decembra prošle godine, bila je predviđena rasprava o razrješenjima i novim imenovanjima ovog Savjeta. Prema sajtu Skupštine opštine Budva, bilo je predviđeno da gotovo svi članovi Savjeta obnove mandat, samo što se za novog predsjednika umjesto dosadašnjeg konobara, predlaže privatni ugostitelj.

Međutim, predsjednik Skupštine Nikola Jovanović je odlučio da preskoči imonovanje članova Savjeta, iako se više odbornika protivilo tome.

Odbornik Ujedinjene reformske akcije (URA) Ivan Ivanović je istakao na sjednici da od 2019. nije usvojen izvještaj o radu Muzeja i galerije:

"Mi svake godine dajemo preko milion eura za tu instituciju, a nismo nikad dobili na razmatranje izvještaj".

Ivanović je naveo da javašluk u tom preduzeću vlada već godinama i da direktorica Đurašković "radi na svoju ruku šta želi". Pomenuo je i da je u mnoge poslove uključen Kentera.

Za nekoliko mjeseci vođenja društvenih mreža 30.000 eura

Kao jedan primjer upitnog posla, pretjerane vrijednosti, jeste i ugovor koji je 2017. "Multimedija grupa" potpisala sa TOB-om, a tiče se "kampanje na društvenim mrežama". Kao ovlašćena lica za tu javnu nabavku vode se Kuljača i sadašnji izvršni direktor Kuljačinog "Patenta" Nikola Mitrović, dok je Kentera izvršni direktor, vidi se iz odluke o izboru ''Multimedia grupe'' kao najbolje ponude

Obaveze "Multimedija grupe" iz ovog ugovora su da za nešto manje od 30.000 eura obezbijedi usluge promocije TOB-a na društvenim mrežama, i to samo od maja do novembra te godine. U odluci o najboljoj ponudi navodi se da je razlog odabira "Multimedija grupe" za ovaj projekat to što je sarađivala sa brojnim svjetskim influenseruma na socijalnim mrežama koji imaju preko milion pratioca.

Međutim, i gotovo sedam godina kasnije, Instagram stranice TOB-a ima oko 16.000 pratilaca, a na Fejsbuku 33.000.

• Zloupotrebe prilikom automatske raspodjele sudskih predmeta, presudili sudstvu u Makedoniji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini
• Sudstvo je temelj svake pravne države, ali čini se da je taj temelj u zemljama regiona, izvan EU, uzdrman "zemljotresom" visokog stepena prema Rihterovoj skali.
• Katastrofu nijesu uspjeli da spriječe ni visoki iznosi strane pomoći i domaćih ulaganja u digitalizaciju i neutralizaciju uticaja tokom donošenja sudskih presuda.

Evropski ispit

Automatizovani sistem za upravljanje sudskim predmetima (AKMIS) se sada zloupotrebljava više nego u vrijeme Nikole Gruevskog, rekao je ministar za pravdu u Vladi Sjeverne Makedonije Krenar Loga, u novembru prošle godine. Ova ocjena kao da nije uznemirila nikoga u sudskom establišmentu zemlje. Prošla je kao i da se nije desila, zato što je ovakav vid zloupotrebe javna tajna. Isto kao što je javna tajna i da je stanje u sudstvu dramatično u skoro svim državama našeg regiona.

Crna Gora je potrošila zadnje četiri godine razvijajući sudski softver koji se pokazao kao neupotrebljiv. Pouzdanost statističkih podataka u pravosuđu problem je koji ni nakon više od decenije nije otklonjen,a “pravosuđe bez papira” još je daleki cilj.

Evropska komisija (EK) iz godine u godinu u svojim izvještajima ponavlja da Crna Gora nije u potpunosti primijenila sve instrukcije za prikupljanje statističkih podataka u skladu sa standardima EK za efikasnost pravosuđa (CEPEJ) i da bi trebalo da modernizuje Pravosudni informacioni sistem (PRIS). Izvještaj Evropske komisije (EK) za prošlu godinu ističe da ostaje izazov da se u potpunosti implementiraju uputstva za prikupljanje statističkih podataka u skladu sa smjernicama CEPEJ-a.

“Sudski informacioni sistem (PRIS) se mora modernizovati i naći alternativna rješenja, kako bi se unaprijedila sudska statistika i povećala efikasnost i transparentnost pravosudnog sistema”, navedeno je u izvještaju EK.

Izvještajima EK je i ranije upozoravano da PRIS nije u potpunosti funkcionalan i konstatovano da je predviđena zamjena PRIS-a sa novim IT sistemom. PRIS je,između ostalog, sistem u kome se informacije o sudskim predmetima elektronski evidentiraju, a omogućava i izbor sudije na tzv. slučajan  način, bez uticaja ljudskog faktora.

Osim toga, Crna Gora se suočava i sa ozbiljnim problemom neažurnosti i neefikasnosti sudova. I iz EU naglašavaju da su rezultati istraga i krivičnog gonjenja u visokoprofilisanim slučajevima poboljšani, ali da ih ne prate efikasna suđenja, te da epiloga tih slučajeva i osuđujućih presuda gotovo da i nema.

Nezavisnost i nepristrasnost sudstva još je pod znakom pitanja i u BiH i nema značajnih poboljšanja u odnosu na prošlu godinu.

U izveštaju za BiH za 2023. godinu, Evropska Komisija je navela da loše funkcionisanje sudskog sistema i dalje podriva uživanje prava građana i borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala. Dodatno, Skupština Republike Srpske donijela je veliki broj neustavnih zakona i legalizovala je neprimjenjivanje odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Evropska Komisija, između ostalog, još jednom je ukazala na neophodnost za sprovođenje hitnih mjera za jačanje integriteta i povratak poverenja javnosti u sudstvo. Jedini uočeni napredak odnosi se na usvajanje zakonskih promjena u Visokom sudskom i tužilačkom savetu (VSSK BiH) u vezi verifikacija finansijskih izveštaja sudija, tužioca i članova VSSK BiH.

Makedonsko sudstvo palo na evropskom ispitu

I Makedonija prethodne godine nije postigla nikakav napredak u ključnim oblastima – u sudstvu i borbi protiv korupcije. U zadnjem izvještaju, Evropska Komisija samo je potvrdila to što građani svakodnevno doživljavaju, korupcija buja, nekažnjivost guši svaku poru društva.

Najozbiljnije kritike dobio je Sudski savet, tijelo koje treba da bude čuvar integriteta svoje sopstvene profesije. I nakon jedne godine niko nije bio zainteresovan da dozna kakvi su politički pritisci prinudili eks-predsjednicu Sudskog savjeta Pavlinu Crvenkovsku da podnese neopozivu ostavku, a crveni alarm u Briselu bio je uključen i nakon kontraverznog razrešenja njene nasljednice Vesne Dameve.

Zajednički imenitelj za sve tri države je manipulacija sistemom za automatsku raspodjelu sudskih predmeta. Razlozi su jasni: Moćni akteri u sudskim postupcima imaju želju za određenim sudijama, odnosno da to bude onaj koji će im "dosuditi" pobjedu.

U Makedoniji, ovaj sistem je poznat kao AKMIS. Sedam godina nakon njegovog uvođenja, revizija je pokazala da skopski Krivični, Apelacijski i Vrhovni sud, nisu poštovali procedure AKMIS-a, odnosno umjesto kompjutera, predmete su dodeljivali predsjednici sudova. Osuđen je samo nekadašnji predsjednik skopskog Krivičnog suda Vladimir Pančevski. U 2020. godini, Pančevski je dobio tri i po godine zatvora, zato što je u periodu od 2013. do 2016. godine uspio da ručno podijeli oko 50 predmeta podobnim sudijama, od kojih dva predmeta i tadašnjem Specijalnom javnom tužilaštvu. Ali, i ova je presuda je šetala kroz sudske lavirinte. Apelacijski sud mu ja umanjio kaznu za jednu godinu, Vrhovni sud je ukinuo presudu Apelacijskog suda i vratio predmet na ponovno odlučivanje, ali i u ponovljenom postupku Pančevskom je bila dosuđena zatvorska kazna od dvije i po godine, koju je počeo da izdržava u julu prethodne godine.

Ovo je zasada jedina sudska presuda zbog zloupotrebe AKMIS-a, iako Pančevski nije jedini koji je našao način da "nadmudri" sistem. Sudska presuda vjerovatno nije uplašila njegovu nasljednicu Tatjanu Mihajlovu, koja je zbog zloupotrebe primjene AKMIS sistema ostala samo bez svoje funkcije. Sudski savet razriješio je Mihajlovu u 2021. godini.

Komisija za nadgledanje funkcionalnosti AKMIS-a prošlog ljeta, nakon kontrole, utvrdila je ozbiljne zloupotrebe i u Kumanovskom sudu, ali ovaj izvještaj nije bio smetnja da Sudski savjet, samo tri mjeseca kasnije, dodijeli novi mandat Snežani Manevoj kao predsjednici suda.

Ova mala ilustracija stanja u Makedoniji, poslužiće nam kao uvod pri opisivanju katastrofe u sudstvu, koja se dešava i u Crnoj Gori i u Bosni i Hercegovini. Katastrofu nijesu uspjeli da spriječe ni visoki iznosi strane pomoći u cilju neutralizovanja uticaja tokom donošenja sudskih presuda.

Zastoj u Crnoj Gori

Nakon usvajanja tri strategije od 2011. godine, Crna Gora je u 2019. godini započela izradu novog informacionog sistema za sudove u vrijednosti od gotovo dva milliona eura, da bi firma koja je angažovana za posao, odugovlačila i na kraju dostavila rješenje za koje se ispostavilo da je neupotrebljivo.

Razvoj PRIS-a, koji se koristi i danas, je započet 2000. godine, a ova tehnologija smatra se zastarjelom sa većim brojem bezbjedonosnih nedostataka.

Novi jedinstveni informacioni sistem pravosuđa (ISP) treba da poveže četiri podsistema-Ministarstva pravde, sudova, Državnog tužilaštva i Uprave za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS). Bilo je planirano da su uloži nešto preko sedam miliona eura u posljednje tri godine u taj sistem.

Iz Ministarstva pravde Crne Gore tvrde da nemaju tačan podatak koliko je novca potrošeno, ali da je dosad potrošeno oko polovine tog novca.

Podsistem za sudove trebao je da bude završen prošle godine. U izvještaju

Sudskog savjeta (SS) za 2022. piše da je proteklu godinu je obilježio zastoj na projektu uvođenja novog informacionog sistema za sudove (ISP) do kojeg je došlo zbog neispunjavanja obaveza od strane partnera na realizaciji projekta.

“Projekat je zaustavljen zbog nedovoljnih kapaciteta razvojnog tima izvođača”, piše u izvještaju.

Iz Ministarstva pravde Crne Gore  za "Samo prašaj" tvrde da je angažovana firma praktično odradila samo poslovnu analizu za godinu dana, a trebalo je cijeli posao da završi za dvije godine.

"Projekat je propao. Ugovor je istekao, moguća je arbitraža. Svakako, u narednih pet-šest godina možemo očekivati stabilnost sistema i povezivanje sa drugim institucijama",izjavio je Dražen Radonjić, direktor Direktorata za informacione tehnologije u Ministarstvu pravde.

Sada je u planu nadogradnja postojećeg PRIS-a, koja bi trebala da se završi u toku ove godine,kako navodi Radonjić, čime bi mogli dobiti sistem koji će ispuniti i zahtjeve Evropske Unije (EU).

Novac je potrošen, reforme ne postoje

Značajna finansijska sredstva su investirana i u Bosni i Hercegovini. Prema podacima Godišnjeg izvještaja za 2022. godinu, u periodu od 2004. do 2022. godine, u BiH je bilo obezbijeđeno 120 miliona KM (oko 61 milion evra) za realizaciju projektnih aktivnosti u pravosudnim institucijama na svim nivoima vlasti. Najveći donator je EU sa 64,4 miliona KM (33 miliona evra). Novac je potrošen za nabavku kompjuterske opreme, softvera i drugu opremu za potrebe kompjuterizacije sudstva na svim nivoima vlasti, kao i za rekonstrukciju i opremanje zgrada pravosudnih institucija. Nakon toga, Kraljevina Norveška sa 15,8 miliona KM (8 miliona evra) i Kraljevina Švedska sa 10,4 miliona (5,3 miliona evra) i drugi donatori.

Iz budžeta institucija BiH, za navedeni period bili su izdvojeni 20,9 KM (10,6 miliona evra) za nabavljanje kompjuterske opreme, softvera i druge opreme u okviru Projekta za informatizaciju i pojačanje kapaciteta pravosudnih institucija u BiH, a radi održavanja sudskog informacionog sistema i drugih tekućih troškova za potrebe sudstva.

U odnosu na prvobitnu verziju Automatizovanog sistema za upravljanje predmetima u sudovima (CMS) i Automatizovanog sistema za upravljanje predmetima u tužilaštvima (TCMS), ona je bila razvijena iz projekta USAID-a. Ova je verzija bila donirana Visokom sudskom i tužilačkom savetu (VSKK) na kraju 2006. godine, od tada on nju razvija, održava i poboljšava koristeći svoje sopstvene resurse.

U Makedoniji, pak, rijetko koja institucija će vam dati odgovor – koliko novca je potrošeno za reformu sudstva. Prema podacima koje smo dobili iz Sudskog savjeta, u prethodne tri godine izdvojeno je 5 miliona evra, novac koji je u najvećoj mjeri bio namijenjen digitalizaciji, za nabavljanje novih servera radi besprekornog funkcionisanja AKMIS sistema, za renoviranje sudskih zgrada.

Ipak, ako napravimo kratko poređenje, ovaj novac je daleko manji od onog koji sudstvo dobija kao donacije.

Vjerovatno i zbog toga javnost ima utisak da reforme žive samo od donacija stranih ambasada, a ambasadori su najglasniji kritičari. Prije 17 godina, sa evropskim novcem bila je formirana Akademija sudija i javnih tužilaca, koja je trebala da podigne kvalitet sudstva.

"U prethodnim godinama, EU je potrošila milione za vladavinu prava u Makedoniji, ali razočarali ste nas", poručio je ambasador EU Dejvid Gir.

U naredne tri i po godine, ambasada EU uložiće i 10 miliona evra, kao podršku vladavini prava i pravosudnih institucija.

Ali, stanje u makedonskom sudstvu dovelo je i do ne toliko diplomatskih izjava i poteza od strane diplomata i stranih partnera. Holandija je stavila u stanje mirovanja milionski projekat za poboljšanje efikasnosti Sudskog savjeta, nakon otkrivanja serije skandala u najvišem sudskom tijelu u zemlji. Razočaranost ne kriju ni SAD, odakle Makedonija dobija najveću pomoć u sudskim reformama.

Zahvaljujući Ambasadi SAD, svih 25 sudnica u skopskom Krivičnom sudu imaju opremu za snimanje suđenja, renovirane su sudnice, kabineti sudija, sale za sastanke u više sudova u državi.

"U zadnjih 30 godina, SAD su investirale pola milijarde dolara za obuku sudskih službenika i tužilaca, a u Makedoniji postoji epidemija korupcije", konstatovala je nedavno ambasadorka Andžela Ageler.

Sa donacijom SAD, svih 34 suda u državi su u 2010. godini dobili i automatizovani sistem za raspodjelu sudskih predmeta, poznat kao AKMIS. Ali ovaj sistem, koji je trebalo da isključi ljudski faktor i da riješi problem "namještenih predmeta", dosad je izigran više puta. Neki od aktera u ovim prevarama, kao što smo rekli na početku, dobili su zatvorske kazne, neki su prošli nekažnjeno, ali niko ne može da garantuje da se predmeti dodjeljuju bez subjektivnog uticaja.

Penzija "spasila" predsjednika suda u Brčkom

Takvi potresi desili su se i u sudstvu Bosne i Hercegovine. Izvršna direktorica Transparensi Internešenela BiH Ivana Korajlić, podsjeća da je Transparensi Internešenel BiH podnio prijavu protiv aktuelnog glavnog tužioca BiH Milanka Kajganića, zbog manipulacija sa automatskom raspodjelom predmeta. Ipak, još nije poznato jesu li pokrenuti neki postupci u vezi ovog slučaja.

"Aplikaciju smo podnijeli na osnovu informacija iz Tužilaštva BiH o broju predmeta dodeljenih izvan sistema za automatsku raspodjelu. Taj broj je ipak veoma značajan u odnos na ukupan broj predmeta u Tužilaštvu BiH, a to stvara indikator da uopšte nije prestala praksa samovoljnog dodjeljivanja predmeta",izjavio je Korajlić za Fokus.

Korajlić, takođe, ukazuje ka selektivnom pristupu u procesuiranju slučajeva visoke korupcije, veoma jasnih političkih pritisaka i korupcijskih afera u samom sudstvu, gde su ključni ljudi povezani sa organizovanim kriminalom i korupcijom.

"Sve je to dio jedne veoma loše slike koja se šalje građanima, a zbog toga oni imaju sve manje povjerenja u rad sudstva",kaže Korajlić.

Ovakva percepcija građana je pod uticajem i zloupotrebe sistema automatskog upravljanja predmetima (CMS/TCMS), na način koji predmete dodeljuje "podobnim" sudijama i tužiocima, a to dovodi u pitanje samu nepristranost. I Evropska komisija je identifikovala ovaj problem, a nekoliko visokih lica iz sudstva su bili sankcionisani zbog odstupanja od slučajne raspodjele predmeta.

Sudija Osnovnog suda okruga Brčko u Bosni i Hercegovini Nedeljko Tabaković, detaljno opisuje kako "zaobići" sistem, sa ciljem da predmeti budu podeljeni "podobnim" sudijama. O manipulacijama je svjedočio prije tri godine pred Privremenom istražnom komisijom Parlamenta BiH, ali postupak protiv predsjednika suda u Brčku Jadranka Grčevića, nije imao epilog, zato što se on penzionisao. Kao što kaže Tabaković, postupak je bio odugovlačen bez razloga, sve do trenutka kada se Grčević penzionirao.

"Sistem je dobro osmišljen radi izvođenja automatske elektronske distribucije predmeta bez ikakvog spoljašnjeg uticaja. Ali, postoje i zloupotrebe. Oni su urađeni na način da IT-tehničari povezuju samo sudiju kome žele da dodijele predmet, a sve druge sudije isključuju iz sistema. Nakon toga, oni ponovo uključuju sve sudije. Znači, slučaj dobija samo sudija koji je bio povezan",objašnjava Tabaković.

On ukazuje i na sporne slučajeve preraspodjele predmeta. Iako je precizno propisano u kakvim situacijama i pod kojim uslovima je moguće da se radi to, iskustva našeg sagovornika govore o sasvim različitoj praksi.

"Predsjednik suda mora da da razloge za svaku preraspodjelu predmeta. Ja, na primer, u jednom sam predmetu donio odluku, međutim, postupak je bio ponovljen i predmet je bio preraspodeljen drugom sudiji, bez obrazloženja. Nakon toga, predmet je bio ponovo poslat meni. I ovog puta bez obrazloženja i bez naredbe o preraspodjeli. Samo sam dobio papirić na fascikli na kojem je pisalo 'dokumenta za sudiju Tabakovića'", kaže on.

U oktobru 2021. godine, glavna tužiteljica Bosne i Hercegovine Gordana Tadić bila je disciplinski sankcionisana i premještena sa ove funkcije na poziciju tužiteljice, zbog manipulacija sa raspodjelom predmeta. Zbog istog prekršaja, Visoki sudski i tužilački savet prebacio je Mahmuta Švraku sa funkcije glavnog tužioca na funkciju tužioca Javnog tužilaštva Republike Srpske. Utvrđena je i disciplinska odgovornost glavnog tužioca Kantonalnog tužilaštva Bosansko-podrinskog kantona (BPK) Mirsada Bilajca, te je zbog toga premješten na funkciju tužioca.

Ne može bilo ko da sudi Vesni Medenici

U Crnoj Gori je bilo dosta sumnji u zloupotrebu softvera,ali još nije pokrenut nijedan postupak.

Ekspertkinja Evropske Unije (EU) Maja Grubišin je još 2017. pripremila izvještaj u kome navodi da je usljed stare tehnologije, nedokumentovanih promjena  baze podataka i strukture podataka „bilo nemoguće da se sprovede bilo kakav savremeni alat Poslovne inteligencije (PI)”:

„Crna Gora u rukama imala jedan od najboljih alata PI koji su raspoloživi na tržištu i uprkos tome, nije bila u mogućnosti da ga poveže sa PRIS bazom podataka, usljed velikih nedokumentovanih promjena koje su izvršene tokom određenog vremenskog perioda…”

Algoritam za dodjelu predmeta koristi se već duže od sedam godina. U praksi su se više puta dešavale sumnje u zloupotrebu slučajne dodjele predmeta. Pravosudna inspekcija MP je prije više od godinu dana izvršila vanredni inspekcijski nadzor u Višem sudu u Podgorici,koji sudi za najteža krivična djela, i provjerom je zaključeno da je slučajna raspodjela predmeta dovedena u pitanje uvođenjem prakse da predsjednik suda odlučuje o sastavu sudskog vijeća.

Ovi zapisnici inspekcije završili su u Specijalnom državnom tužilaštvu(SDT), ali nije poznato da li je tužilaštvo pokrenulo postupak provjere ovih sumnji.

Iz MP kažu da nemaju informacije šta je uradilo tužilaštvo, a iz SDT-a ne odgovaraju na naša pitanja da li je pokrenut izviđaj i u kojoj je fazi postupak.

Iz MP su prilikom nadzora ustanovili da je predsjednik suda izdavao usmene naloge svom stručnom saradniku koji je administrator PRIS-a, a koji na osnovu naloga ažurira plan raspodjele, što utiče na algoritam slučajne raspodjele.

Ministarstvo ističe da ovakav način ažuriranja plana raspodjele na osnovu naloga predsjednika suda, ostavlja mogućnost da se utiče na izbor određenog sudije ili da neki predmet ne bude dodijeljen određenom sudiji.

„Jedna od mogućih zloupotreba, odnosno primjer kada je isključena slučajna dodjela odnosi se i na formiranje vijeća u predmetu u kom je optužena bivša predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica”, istakli su tada iz MP.

Bivšoj predsjednici Vrhovnog suda, ali i dugogodišnjoj šefici Tužilaštva Vesni Medenici sudi se zbog optužbi da je posredovala da se predmeti pred sudovima završe u korist privatnih firmi, te da je za to primala mito.

Izvještaj pravosudne inspekcije tada je dostavljen Vrhovnom sudu, koji je

konstatovao da propusta nije bilo. I predsjednik Višeg suda Boris Savić je negirao optužbe za zloupotrebu slučajne dodjele predmeta navodeći da je u pitanju nepoznavanje načina rada i funkcionisanja pravosudnog informacionog sistema.

Stručnjaci, međutim, već godinama tvrde da se ovaj sistem može zloupotrijebiti, između ostalog, i tako što se pojedini predmeti iz tužilaštva ne dostavljaju sudu onog dana kada je “nepoželjni” sudija prvi po redosljedu da zaduži predmet, ali i da se redosljed prispjeća predmeta može zamijeniti u sudu.Takođe, neki tvrde i da je ključ u izmjeni sudskog poslovnika, jer se time sužava mogućnost manipulacije.

Koordinator informacionog sistema Sudskog savjeta (SS) Nemanja Zvicer ocjenjuje da će se nadogradnjom PRIS-a konačno ispuniti zahtjevi međunarodnih partnera u pristupanju EU.

“Sudski savjet (SS) je u februaru prošle godine donio odluku da se radi na rješenju koje će dati rezultate i zadovoljiti sve što traži CEPEJ i EK,u poglavljima 23 i 24 u smislu kvaliteta podataka”, ističe Zvicer.

On u naredne dvije godine očekuje da sve bude završeno i sistem funkcionalan.

Neuspešna Pribeova misija

Javnosti u Makedoniji i u Bosni i Hercegovini dobro je poznato ime nekadašnjeg njemačkog sudije i nezavisnog eksperta Evropske komisije Rajnharda Pribea. On je prva ličnost koja je javno progovorila o namještanju sudskih predmeta u Makedoniji. U prvom izveštaju u 2015. godini, Pribeova grupa otvorila je pitanje o nepoštovanju AKMIS-a, sa upozorenjem da su makedonske sudije našle način kako da zaobiđu sistem. U drugom izveštaju iz 2017. godine, Pribe je pošao korak dalje, slikovito je objasnio i kako su "nepodobne" sudije prebacivali u različita odjeljenja. Pritom, on je preporučio duboku reviziju sistema.

Izveštaj sa crvenim alarmom, potpisan od strane Pribea, dobila je i BiH u 2019. godini. Izveštaj Pribea istraživao je različite aspekte vladavine prava u BiH, uključujući sudstvo, korupciju, borbu protiv organizovanog kriminala i druge relevantne sektore. Sa obzirom na specifičnost izveštaja, preporuke i zaključci mogli su da imaju značajan uticaj na reforme u sudskom sistemu i drugim oblastima ključnim za vladavinu prava u BiH. "Ovo nije ništa drugo osim propala mogućnost da bude postignut napredak", komentarisao je on dvije godine kasnije, u intervju za bosanski Fokus.

Ali, i domaći eksperti ne štede riječi da ukažu da je sudstvo odavno prešlo crvenu liniju. Nakon šamara koje je makedonsko sudstvo dobilo u najnovijem izvještaju Evropske komisije, Darko Avramovski iz Koalicije "Svi za pravedno suđenje" kaže da je 2023. godina bila jedna od najlošijih godina za makedonsko pravosuđe.

"Nijedan sistem nije savršen i moći ćete da ga zloupotrijebite ukoliko pođete sa intencijom da ga zloupotrebljavate. U našem sudstvu često susrećemo kadar koji umjesto da popunjava zakonske praznine sa dobrom praksom, eksploatišu ih i zloupotrebljavaju. Tačno je da AKMIS sistem bio uveden, ali moramo da imamo u vidu da se radi o kompjuterskom programu, a kompjuterska tehnologija ide naprijed geometrijskom progresijom koju ne možemo ni da shvatimo u datim trenucima, zato je neophodno da taj sistem bude održavan, da bude nadograđivan, čak – ako postoji potreba – da bude potpuno promijenjen, kako bi mogao da odgovara realnim stanjima i potrebama u praksi", kaže on.

U Makedoniji kruži sarkastični komentar da se "u zatvoru leži samo zbog ukradenih ćevapčića, a ako ukradete milione iz budžeta, veoma je vjerovatno da će vam država za to platiti i odštetu". Komentar potpuno korespondira sa povjerenjem koju javnost gaji prema makedonskom pravosuđu. U anketi američkog instituta IRI iz 2021. godini, samo 23 posto su izrazili povjerenje u pravosuđe, dok su sudije i javni tužioci prošlu godinu počeli sa povjerenjem od osam posto, a završili sa povjerenjem od četiri posto. Strmoglavi pad produžen je i ove godine. Najnovija anketa IRI-ja u julu je poražavajuća – pravosudnom sistemu vjeruje samo jedan posto građana. Makedonija može slobodno da ponese neslavni "trofej" u regionu, za zemlju sa potpuno urušenim sudstvom.

Zadnje istraživanje sprovedeno od Transparensi Internešenela u BiH, predstavljeno sredinom decembra na konferenciji koja je u Sarajevu bila održana povodom Međunarodnog dana za borbu protiv korupcije, pokazala je da tamošnji građani najviše vide korupciju u zdravstvu (53,9 posto) i u policiji (43,1 posto). Na trećem mjestu je sudstvo, sa procentom od 40,7 posto. Predsednik Visokog sudskog i tužilačkog saveta Bosne i Hercegovine Halil Lagumdžija, govoreći na ovoj konferenciji, ocijenio je da je "korupcija zlo koje je postalo model ponašanja u društvu Bosne i Hercegovine".

U Crnoj Gori,prema posljednjim istraživanjima javnog mnjenja, podrška sudstvu opada,dok raste podrška tužilačkoj organizaciji. Povjerenje u pravosudni sistem ima manje od polovine punoljetnih građana, ali je taj broj u porastu u odnosu na raniji period, pokazalo je istraživanje Centra za monitoring i istraživanje (CeMI), urađeno prošle godine. Međutim, ovaj porast se suštinski odnosi na porast povjerenja u tužilaštvo, koje je zadobilo veću podršku javnosti nakon izbora glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića. U njegovom mandatu, pokrenuto je više postupaka protiv visokih funkcionera u pravosuđu, ali su svi ovi postupci pred sudom ili na početku ili suđenje nije ni počelo.

Sudstvo je temelj svake pravne države, ali izgleda da je, u zemljama regiona, koje nisu u EU, taj temelj uzdrman "zemljotresom" visokog stepena prema Rihterovoj skali. Nade građana su da će približavanje ka Evropskoj Uniji umanjiti cunami od političkih i drugih uticaja ka sudstvu.

Ovu sadržinu izradio je Institut za komunikacijske studije.
Novinari: Sonja Kramarska, Despina Todorovska (Tv Sitel), Maja Boričić (CIN-CG), Dinko Dundić, Sanela Karaica (Fokus)
Snimatelj: Slaven Tomović
Montaža: Fani Goševska Živković

Terapija za liječenje heroinske zavisnosti godinama se preprodaje naročito onima koji su u krizi, jer ima slično dejstvo kao heroin i drugi opijati. Mnogi zbog stigme neće da se liječe, pa kupuju ovaj lijek na crno od onih koji ga primaju na recept

Đurđa Radulović

U vrijeme kada se terapija za bolesti zavisnosti dijeli pacijenitima, prostor ispred Kliničkog centra Crne Gore (KCCG) i nekih domova zdravlja postaju lokacije najvećeg ''open scene-a'' u Crnoj Gori, odnosno mjesta gdje se slobodno vrši kupoprodaja i konzumiranje droga.

U zaturenom ćošku dvorišta KCCG svakog dana u određenom terminu, grupa ljudi čeka nervozno da od osoba koje se liječe od zavisnosti i koje dobijaju ljekove na recept, kupi dozu ovih medikamenata i ublaži krizu. Slično je i pred Domom zdravlja (DZ) na Koniku, ali i u ustanovama u drugim gradovima Crne Gore u kojima se izdaje na recept lijek buprenorfin i drugi medikamenti.

"Pokupi se mnogo ljudi koji pate od bolesti zavisnosti i trguje se baš opušteno. Pored buprenorfina, ljudi nude ksalol, dijazepam, heroin'', opisuje za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Petar (ime izmijenjeno zbog zaštite identiteta), koji je dugo patio od bolesti zavisnosti, uobičajenu situaciju ispred zdravstvenih ustanova u kojima se dijeli terapija za bolest zavisnosti - buprenorfin.

Atmosfera je napeta. "Većina onih koji dođu su u krizi i onda je mnogo nervoze, koja se prenosi i na osoblje", kaže Petar. Korisnici terapije čim izađu viču ''osmica'' ili ''dvojka'' u zavisnosti od gramaže lijeka koju primaju, objašnjava on. Petar je i sam kupovao, a kasnije i preprodavao buprenorfin na ovim lokacijama.

Lijek buprenorfin je tip opoidne supstitucione terapije (OST), koji je u crnogorskom zdravstvenom sistemu prisutan od 2017. Pored buprenorfina, u Crnoj Gori se kao vid OST-a daje i metadon od 2005. Međutim, mnogo je veći broj korisnika buprenorfina.

Crno tržište buprenorfina datira iz perioda kada ga u zvaničnoj upotrebi u Crnoj Gori nije ni bilo, objašnjava Petar. "I prije nego što se pojavio kao lijek, buprenorfin se mogao nabaviti pod imenom suboteks. Švercovali su ga iz Hrvatske'', kaže. On ga je nabavljao još prije deset godina po cijeni 50 eura po tableti. "Kupimo nas dvoje troje i podijelimo'', prisjeća se Petar.

Ljudi koji su bili u problemu sa opijatima, koristili su suboteks ''na svoju ruku'', neki nadajući se magičnom izliječenju, objašnjava sagovornik. "Davalo nam je lažnu sliku da ćemo se lako skinuti sa heroina i da će bolest zavisnosti samo nestati''.

Kada je 2016. godine buprenorfin uveden u zdravstveni sistem Crne Gore, počela je i šira upotreba ovog lijeka ''na crno''. "Tada sam počeo da ga uzimam od dilera, najčešće od ljudi koji su bili na listi zdravstva kao korisnici buprenorfina, a zapravo su ga preprodavali'', kaže Petar. Cijena je bila znatno niža, 10 eura, što se smatralo povoljnim''.

Iz Crnogorske mreže za smanjenje štete LINK kažu da određeni broj korisnika buprenorfinske terapije preprodaje ovaj lijek na crnom tržištu. "Nije tajna da neki od korisnika buprenorfinske terapije koji su u zdravstvenom sistemu Crne Gore ne koristi ovaj lijek adekvatno, odnosno isključivo u terapijske svrhe", kažu za CIN-CG iz LINK-a. Većina lijek preprodaje se osobama koje su korisnici droga, uglavnom heroina, ali i samog buprenorfina, a nijesu na terapiji.

Od 2017. do 2021. broj korisnika terapije buprenorfinom je rastao iz godine u godinu. Broj korisnika 2017. bio je 819 da bi 2021. bio 1.390. Prvi put je 2022. broj korisnika pao na 1.191. Međutim broj izdatih miligrama nije značajno pao i obje godine bio je oko 550.000 miligrama, što se održalo i tokom 2023.

U ATMOSFERI DILOVANJA, TEŠKO DRŽATI SE TERAPIJE

Petar se nadao da će redovnom kupovinom buprenorfina na crnom tržištu uspjeti da se izliječi od bolesti zavisnosti, ali tako da ne bude evidentiran u zdravstvenom sistemu, objašnjava on.

Međutim, kada je shvatio da mu ne ide, prijavio se na program liječenja u Centru za mentalno zdravlje, DZ Podgorica, nadajući se makar redovnoj psihoterapiji. Ponuđen mu je samo buprenorfin, uz povremene konsultacije sa psihijatrom. "Bio sam očajan, pristao sam, ali nijesam vjerovao da mi mogu pomoći bez psihoterapije i ostalih elemenata oporavka, kao što su radna terapija i program resocijalizacije'', kaže on.

Naglašava da je ''pijaca droge'' ispred zdravstvenih ustanova jako nepovoljno okruženje za one koji hoće da održe disciplinu sa terapijom. "Tu se nudi bukvalno sve''. Ubrzo je i sam počeo da preprodaje buprenorfin, na svega par metara udaljenosti od mjesta gdje je uzimao terapiju. Novac je, kako kaže, koristio da kupi heroin, ili jednostavno da dobije ''deset eura dnevno''.

"Nijesam tražio veću dozu, ali iz priče drugih sam čuo da je dovoljno da se požališ da nije dovoljno, da se loše osjećaš da bi ti ljekar povećaju dozu. Mnogi to zloupotrebljavaju da bi prodali i zaradili više'', kaže Petar.

Upućeni izvor koji je želio da ostane anoniman kaže za CIN-CG da se na ovom crnom tržištu odvijaju stvari kao na berzi. "Buprenorfin je toliko tražen da je cijena ispred ustanova gdje se dijeli, u vrijeme dijeljenja četvrostruko manja nego par sati kasnije, uveče'', kaže on.

I ljudi koji nikad u životu nisu imali problem sa drogom, koriste sistem i vode se na terapiji bup-om, da bi ga preprodavali, kaže on. ''Za neke ljude postoji priča da im se i baba vodi na terapiji. Moguće da je šala, ali pokazuje koliko je pojava zloupotrebe zastupljena'', kaže ovaj izvor.

U publikaciji ''Zadovoljstvo korisnika/ica OST programima u Crnoj Gori'' (2022) LINK-a i navodi se da su korisnici uvjereni da zdravstveno osoblje vidi problem, ali da ne postoji zainteresovanost da se riješi.

"...Subota ujutru, ispred stoje korisnici/e terapije koji nude terapiju...neko traži da kupi, znači, odvija se otvorena i slobodna kupoprodaja terapije koju sestre, pa čak i doktorica moraju da primijete...Nekoliko puta sam se osjećao neprijatno jer sam pomislio kako je morala da me čuje sestra kako dogovaram prodaju 'bupova', ali oni jednostavno ignorišu takve stari'', navodi jedan od intervjuisanih korinika u publikaciji LINK-a i Juventasa.

Korisnici tolerisanje situacije od strane osoblja doživljavaju kao ''vid nebrige prema korisnicima/ama koji poštuju pravila, smatraju da zbog cijele situacije oni ''stradaju nevini''.

Najveći broj ispitanika navodi da bi za promjene nabolje bila najvažnija veća zainteresovanost zdravstvenog i socijalnog osoblja, jača kontrola programa OST, uvođenje discipline. Najveći broj predloga odnosi se na usluge pshiloška podrška, okupaciona terapija i pomoć pri zapošljavanju.

LJEKARI NEZAINTERESOVANI ZA RAD U OST PROGRAMU

"Trenutno je na buprenorfinskom programu u Domu zdravlja na Koniku preko 300 pacijenata od kojih njih 160 liječe tri psihijatra Centra za mentalno zdravlje, a 140 liječi dva psihijatra zaposlena u KCCG'', objašnjavaju za CIN-CG iz DZ Podgorica.

Osim pacijenata domova zdravlja, psihijatri KCCG-a su zaduženi za oko još 100 pacijenata koji lijek primaju u toj ustanovi.

Iz LINK-a objašnjavaju da u cijelom programu postoji otpor ljekara da rade u buprenorfinskom programu. U publikaciji LINK-a i Juventasa osoblje – ljekari, pshiholozi i socijalni radnici, koje radi sa ovim pacijentima izjasnilo se da ih ne odbija vrsta patologije, već uslovi rada. Smatraju da je potrebno osoblje na odgovorajući način stimulisati "ne samo materijalnim nadoknadama, već i drugim vrstama stimulacija - beneficirani radni staž, studijska putovanja, stručna usavršavanja i razmjena iskustava sa drugim programima'', navodi se u publikaciji.

Iz Centra za mentalno zdravlje pri DZ Podgorica navode da je buprenorfinski program od početka praćen mnogobrojnim problemima. "U prvoj fazi ljekari iz Doma zdravlja Podgorica nisu htjeli da rade taj program, tamo se vršilo samo izdavanje lijeka, a sa pacijentima su radili psihijatri iz KCCG-a''. Kažu da je dobro što više nije tako i što su se prije više od godinu uključila i tri ljekara iz Centra za mentalno zdravlje.

Iz KCCG-a su kazali za CIN-CG da su zdravstveni radnici svakodnevno suočeni sa velikim pritiskom, često verbalnim, a nije izuzetak ni fizički napad, od strane korisnika OST. Zbog toga je obavezno prisustvo obezbjeđenja, koji su po zakonu dužni da prijave i zloupotrebe kada primijete.

Zdravstveni radnici koje smo kontaktirali smatraju da bi trebalo izmjestiti odjeljenja za dodjelu buprenorfina iz ovih institucija i sve premjestiti u jedinstveni centar. Iz KCCG-a su već pokrenuli inicijativu da se ovaj način izdavanja terapije izmjesti iz te ustanove.

"Trajno rješenje bi bilo dislociranje prostora gdje se vrši distribucija buprenorfina van Dom zdravlja Konik. To bi bila cjelina koja bi bila dovoljno udaljena od škola i naselja, a u isto vrijeme adekvatno povezana sa javnim prevozom, kako bi pacijeni mogli uredno dobijati svoju terapiju. Odgovarajući pregovori su već obavljeni na ovu temu između menadžmenta Doma zdravlja Glavnog grada'', kazali su iz DZ Podgorica.

Iz zdravstvenih ustanova smatraju da je pojava crnog tržišta buprenorfina kompleksan problem, koji mora uključiti i druge relevantne državne institucije, kao što je Ministarstvo unutrašnjih poslova radi rješavanja bezbjedonosnih problema.

"Buprenorfinski program je vrlo zahtjevan, podrazumijeva postojanje kvalitetnih prostornih uslova kao i adekvatna kadrovska rješenja'', kazali su za CIN-CG iz DZ Podgorica.

ZLOUPOTREBA KONTROLNIH TESTOVA

Kontrola jednom mjesečno kod psihijatra sa negativnim testom je praksa koja omogućava pacijentima da ostanu u programu. Međutim, zloupotrebljavaju se i testovima.

Kada se uđe kod ljekara trebalo bi da se pokaže negativan test na droge i baci, ali pacijenti često proslijeđuju jedan drugom jedan pozitivni test, objašnjava jedan od intervjuisanih korinika u publikaciji LINK-a i Juventasa. "Testovi na droge se takođe prodaju, kupuju, dodaju, rade se razne malverzacije...uzme se jedan test pa se vrti pet, šest kontrola'', kaže.

Petru je poznata ova kako kaže ''kolegijalnost'' među pacijentima koji pate od zavisnosti. Test se radi u toaletu ustanove, pa se dešava da jedna osoba koja je čista na dan kad se rade kontrole ostavi u toaletu uzorke drugima. "Onda svi radimo test na taj uzorak i pokažemo negativan test", objašnjava Petar.

Navodi se u publikaciji Juventasa i da su mnogi pacijenti vratili upotrebi droga tokom pandemije, zbog manjka testiranja. "Ljudi mogu istovremeno da se drogiraju i podižu terapiju'', navodi jedan od korisnika. To naravno ima loše efekte kada je liječenje u pitanju.

STIGMATIZACIJA - GLAVNI UZROK CRNOG TRŽIŠTA BUPRENORFINA

Crno tržište razvilo se najprije zahvaljujući tome što postoji potražnja - odnosno potreba za buprenorfinom, ali i strah od stigme ukoliko osoba ''uđe u sistem'' kao pacijent. Međutim, i oni koji prodaju ovaj lijek su uglavnom socio-ekonomski ugrožene osobe, dakle žrtve sistema, objašnjavaju iz LINK-a.

"Jedan od razloga što ljudi prodaju buprenorfin je to što su korisnici droga teško zapošljiva kategorija'', kažu iz LINK-a. Prema podacima istraživanja "Zadovoljstvo korinika OSTprograma u Crnoj Gori'' iz 2022. svega 26,5 odsto korisnika imalo je neki vid radnog angažmana, najčešće nestalni ili sezonski posao. Mnogi korisnici intervjuisani u ovoj publikaciji LINK-a i Juventasa naveli su da je zapošljavanje važan preduslov za održavanje apstinencije i oporavka, te da im je potrebna pomoć u domenu resocijalizacije nakon ulaska u program.

Problem predstavlja i to što se buprenorfin dijeli obično tokom radnog vremena, kažu iz LINK-a. "Malo koji poslodavac će pristati da pusti pacijente da svaki dan izađu bez objašnjenja, nekad i na dva sata, u zavisnosti od reda čekanja na terapiju'', kažu iz LINK-a.

Zato je mnogim korisnicima intervjuisanim u publikaciji laknulo kada je počela epidemija i izdavanje lijeka prešlo sa svakodnevnog na dva puta nedjeljno. "Kažeš odoh u grad da završim nešto, ali bogami svaki dan - ne može'', kazao je jedan od intervjuisanih.

Iz LINK-a objašnjavaju da je strah od stigme i gubitka posla realan, te da je Crna Gora puna predrasuda, većina poslodavaca ne želi zaposlene sa problemom zavisnosti. Zato oni koji su na zvaničnoj listi zdravstvenog sistema često kriju od poslodavaca situaciju, i primorani su da nalaze izgovore za izostanak sa posla za vrijeme primanja terapije.

Dok god bude tako, buprenorfina ''na crno'' neće faliti.

IZOSTAJE SARADNJA ZDRAVSTVA SA USTANOVOM ZA REHABILITACIJU

"Ja sam u jednom momentu odlučio da budem bez droga, bez 'bupova'. Međutim moja psihijatrica nije to podržavala. Smatrala je da ću se, ako napustim program, vrlo brzo vratiti opijatima'', kaže Petar.

To ga je bacalo u očaj. "Nijesam imao osjećaj da postoji alternativa. Sistem ne radi na tome da se ti jednoga dana skineš'', kaže on.

Na kraju odlučio se na tretman oporavka u ustanovu za rehabilitaciju Kakaricka gora, gdje se ne uzima ni supstituciona terapija.

"Jedan od uslova prijema i početka tretmana jeste negativan test na prisustvo psihoaktivnih supstanci, uključujući buprenorfin ili bilo koju drugu terapiju'', kažu za CIN-CG iz Kakaricke gore."Apsolutno nam je poznato koliko je to zahtjevno za kandidate s toga uvijek sugerišemo da u komunikaciji sa psihijatrom koji izdaje supstitucionu terapiju idu na koncept smanjenja doza, a potom i ukidanja kao pripremu za početak tretmana'', navode.

Iz ove ustanove pokrenuli su više inicijativa ka zdravstvenim ustanovama koje rade sa bolestima zavisnosti. Navode da imaju Sporazum o saradnji sa bolnicom u Dobroti, koji omogućava upućivanje kandidata za detoksikaciju kao i pripremu i ukidanje supstitucione terapije za pacijente koji pokažu interesovanje za rehabilitacijom.

Ističu da se konsultuju sa psihijatrima o spremnosti potencijalnih kandidata za boravak u ustanovi, ali da to nije formalizovano, jer JU Kakaricka gora nije dio zdravstvenog sistema. "Ustanova je više puta inicirala sastanke sa Ministarstvom zdravlja kako bi dogovorili eventualnu podršku, ali još nemamo definisanih pomaka", kažu iz Kakaricke gore.

Prema planovima premijera Spajića, Crna Gora bi mogla biti raj za kripto zajednicu. Najavljuje se čak i uvođenje hidro obveznica, koje bi mogle da ugroze naše rijeke i prirodu
Tim CIN-CG


U Crnoj Gori nešto više od jedan odsto stanovništva posjeduje kriptovalute, njih 7053 prema podacima Triple-A, privatne kompanije za procjenu broja imalaca kriptovaluta na globalnom nivou.

Najpoznatiji vlasnik kriptovaluta u zemlji je premijer Milojko Spajić. On je u imovinskom kartonu, još dok je bio ministar finansija i socijalnog staranja u 42. Vladi, naveo da posjeduje bitkoin. U posljednjem izvještaju, nakon što je preuzeo najznačajniju funkciju u državi, Spajić je prijavio da pored bitkoina posjeduje i druge kriptovalute – ETH (ethereum), BNB (binance), USDT (tether) i još neke kojima ne navodi naziv. Ni u jednom izvještaju nije precizirao kolika je vrijednost ovog digitalnog novca. Za razliku od njega, aktuelni ministar pravde Andrej Milović naveo je da njegove kriptovalute vrijede 30 hiljada eura, iako ne ističe koje su tačno.

Neke od valuta koje ima Spajić postale su ključni alati za pranje novca, upozorava Kancelarija za droge i kriminal Ujedinjenih nacija (UNODC). Ističu da je tether postao omiljeno sredstvo za prevare širom istočne i jugoistočne Azije.

Kriptovalutama su se navodno bavila još neka imena koja se pominju ovih dana u javnosti. Tako je bivši operativac Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Duško Golubović, nakon što je MANS objavio istraživanje o višemilionskoj imovini njegove porodice, obznanio da je do dijela tih sredstava došao rudareći bitkoine. Tu su i Bojan i Dejan Petričević, graditelji sporne Lamele C, na Zabjelu, koja se trenutno ruši po nalogu ministra urbanizma, prostornog planiranja i državne imovine Janka Odovića. Petričevići su zbog rudarenja kriptovaluta bili i uhapšeni 2020. godine. Oni su osumnjičeni da su nelegalno napajali strujom čak 252 računara, preko kojih su dolazili do digitalnog novca. Za proces dolaženja do kriptovaluta, to jest rudarenja, neophodno je mnogo električne energije za napajanje specijalnih kompjutera, konstruisanih za ove poslove.

Nedavno je na graničnom prelazu sa Srbijom, Dobrakovo, državljaninu Srbije zaplijenjena neprijavljena oprema za rudarenje kriptovaluta, vrijedna skoro sedam hiljada eura.

Crna Gora bi, prema nekim ranijim izjavama premijera Spajića, trebalo bi da postane raj za kripto zajednicu. Tvrdio je da bi u industriji kriptovaluta u Crnoj Gori posao moglo da nađe desetak hiljada ljudi. Tokom 42. Vlade, pri Ministarstvu finasija i socijalnog staranja bio je formiran i Direktorat za blokčejn i kriptovalute, na čijem je čelu bio Andrej Milović. Direktorat je ukinut 2022, kada su smijenjeni Spajić i Milović, pošto je Građanski pokret URA ušao u savez sa Demokratskom partijom socijalista (DPS) i dobio manjinsku podršku te partije za formiranje Vlade.

Dok je bio ministar finansija i socijalnog staranja, Spajić je u Crnu Goru doveo jednog od najpoznatijih imena iz kripto svijeta - Vitalika Buterina, kanadsko-ruskog biznismena koji je napravio ogromno bogtstvo poslujući sa digitalnim novcem. Buterin je dobio i crnogorski pasoš, koji mu je dodijelio tadašnji premijer Zdravko Krivokapić, na inicijativu Spajića. Od tada je ovaj kanadski državljanin više puta boravio u Crnoj Gori, pa i nedavno, nakon što je Spajić preuzeo ključnu funkciju u državi.

Zanimljivo je da je u junu 2023. u Tivtu pronađen kriptomat (bankomat za kriptovalute gdje se one mogu zamijeniti za eure ili neku drugu digitalnu valutu) iako takva vrsta trgovine u Crnoj Gori još nije zakonski regulisana. Tadašnji ministar finansija Aleksandar Damjanović je, nakon sjednice Vijeća za nacionalnu bezbjednost, saopštio da se kriptomat povezuje sa Džordžom Kotrelom, britanskim finansijerom i osuđivanim kriminalcem. Kotrel je, inače, pod istragom američkih istražnih organa. On je boravio u Crnoj Gori, i 2020. godine u Tivtu je osnovao kompaniju Private family office. Ratko Pantović, Kotrelov advokat, saopštio je da kriptomat nije njegovog klijenta, već vlasništvo kompanije Global Trust Limited čiji je osnivač Hon Kong Yong.

Da bi Crna Gora postala atraktivna za kripto zajednicu trebalo bi ispuni brojne preduslove. Prije svega legislativu, jer Evropska unija (EU) upozorava da se ova industrija mora urediti striktnim zakonskim rješenjima, da se ne bi dešavali ekonomski lomovi, zbog mogućih špekulacija i nesigurnosti valuta, ali i prevara kojih je do sada bilo mnogo. Pored toga, da bi se razvila ova industrija treba obezbijediti značajne količine električne energije, ali i vode.

Procjenjuje se, piše Forbes, da rudarenje samo bitkoina godišnje troši oko 127 teravat-sati struje, što je više od godišnje potrošnje električne energije u Norveškoj.

U tekstu Bitcoin's growing water footprint, objavljenom krajem prošle godine u časopisu Cell Reports Sustainability, finansijski ekspert Alex de Vries napisao je da bi rudarenje kriptovaluta moglo da utiče na količinu pitke vode u svijetu, ukoliko se sa tim nastavi bez mjera nadzora. De Vries navodi da se velika količina vode koristi za hlađenje termoelektrana na ugalj i plin koje daju energiju za rad računara u velikim data centrima. On procjenjuje da je rudarenje bitkoina 2021. godine potrošilo preko 1 600 gigalitara vode širom svijeta. Svaka transakcija, piše de Vries, na bitkoin blokčejnu koristi prosječno 16 hiljada litara vode, dovoljno da se napuni bazen.

Jedan od prvih sastanaka, nakon što je zauzeo poziciju prvog u Vladi, Spajić je imao u decembru prošle godine sa Ben Van Holom i Samsonon Mouom iz kompanije JAN3. Sastanku je prisustvovao i princ Filip Karađorđević. Oni su govorili o saradnji i mogućem uvođenju bitkoin hidro obveznica u Crnoj Gori.

Jedan od proklamovanih ciljeva kompanije JAN3 je da bitkoin postane službeno sredstvo plaćanja u različitim državama. Kao start up ova firma je bila aktivna u Salvadoru, koji je prvi u svijetu 2021. uveo kriptovalute kao zvanično sredstvo plaćanja. Tada je vrijednost jednog bitkoina bila preko 60 hiljada američkih dolara. Međutim, salvadorski eksperiment doživio je krah. Kriza usljed rata u Ukrajini, porast inflacije, odluke Federalnih rezervi SAD-a da povećaju kamatne stope, ali i prevare u kripto zajednici, uslovile su pad vrijednosti najpopularnije kriptovalute na svijetu, pa je bitkoin izgubio više od 50 odsto vrijednosti u 2022. godini. To je Salvador gurnulo u ekonomske probleme. Ranija upozorenja međunarodnih finasijskih institucija, prije svega Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i Svjetske banke (SB), predsjedniku Salvadora Najibu Bukeleu, da će odluka o bitkoinu kao zvaničnoj valuti uticati na ionako nestabilne javne finansije, nijesu prihvatana, zbog čega je kasnije zemlja platila visoku cijenu, od koje se još nije oporavila, iako je vrijednost bitkoina u međuvremenu počela da se oporavlja.  

U Salvadoru su, uz dolar koji je je zvanična valuta, svi morali da prihvate i bitkoin. Predsjednik Bukele je tvrdio kako se, između ostalog, odlučio na uvođenje kriptovalute u platni promet zemlje, da bi Salvadorcima koji žive u inostranstvu omogućio da šalju digitalni novac kući bez provizije. Doznake iseljenika čine oko 20 odsto bruto domaćeg proizvoda te države. Predstavnici više međunarodnih finansijskih organizacija navodili su da bi baš zbog transakcija iz inostranstva bitkoin mogao da postane privlačna valuta siromašnijim zemljama, koje imaju brojnu dijasporu.

Pored Salvadora, kompanija JAN3 djelovala je i u zemljama Južne Amerike. Stručnjaci sa zapada upozoravaju da neke kompanije koje se bave poslovima vezanim za kriptovalute obično imaju strategiju da uđu u zemlje koje nemaju razvijene institucije i regulative, jer na neregulisanom tržištu mogu lakše da se “prodaju” mnogi nesigurni projekti.

Bitkoin hidro obveznice

Kako su iz kompanije JAN3 naveli na njihovom oficijalnom sajtu, premijer Spajić je sa predstavnicima te firme i princem Karađorđevićem razgovarao o mogućnosti da se putem hidro obveznica iskoriste bogati hidroenergetski resursi Crne Gore za rudarenje bitkoina, što bi, kako su još istakli, bili novi izvori prihoda za državu. ,,Premijer je ukazao na obilje rijeka u zemlji, ističući hidroelektrični potencijal…  Ideja o izdavanju hidro obveznica pokazala je inovativno razmišljanje koje bi moglo da otvori nove puteve za ekonomski rast“, piše još na sajtu JAN3.

Šta bi to podrazumijevalo, kako bi to uticalo na prirodu, rijeke, kakve bi se elektro postrojenja gradila i gdje, to nije objašnjeno nakon sastanka. 

Prema pojašnjenju na sajtu Bitcoin News, hidro obveznice bi se vezale za mrežu rijeka u Crnoj Gori, izgradnju hidroelektrana i prozvodnju električne energije. Na taj način, navodi se na ovom specijalizovanom sajtu nova energija bila bi upotrijebljena za stvaranje nove vrijednosti bitkoina.

I na sajtu Be in Crypto pisalo se o ovom slučaju. ,,Bitkoin obveznice zasnovane na obnovljivoj energiji mogle bi da budu sljedeća velika mašina za održiva ulaganja. Štaviše, Crna Gora bi mogla biti sljedeća zemlja koja će početi da ih izdaje“, navodi se na ovom portalu.

Zanimljivo, ovakav projekat je aktuelan u Salvadoru. U toj državi se, posredstvom JAN3, planiraju vulkanske obveznice kojima bi se za rudarenje bitkoina koristila energija iz vulkana Končagva, u čijem podnožju se planira i izgradnja bitkoin grada. Te obveznice bi trebalo da se izdaju početkom ove godine, a odobrene su krajem prošle, uprkos protestima zbog ove namjere u toj zemlji.

Kriptovalute su na udaru zelenih aktivista i regulatora i zbog povećavanja emisija ugljen dikosida. Ukupna emisija ugljen dioksida u globalnoj industriji bitkoina porasla je na 60 miliona tona, prema izvještaju Bank of America, što je jednako količini izduvnih gasova koje proizvede oko devet miliona automobila.

Finansijski savjetnik i bivši saradnik u Direktoratu za blokčejn i kriptovalute Novak Svrkota za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) ističe da rudarenje bitkoina nema ozbiljnog uticaja na zagađivanje životne okoline. ,,Troši se samo električna energija. Najekološkije je na Islandu, na primjer, gdje se ona izvodi iz geotermalnih izvora. Nema nekih klasičnih zagađenja, osim onih koja idu na izradu same opreme“, navodi on.

Svrkota ističe da je Crnoj Gori neophodna jedna opširna analiza prije pokretanja ozbiljnih projekata. ,,Rudarenje bitkoina zasnovano na hidropotencijalu koji imamo treba da prođe  detaljnu analizu. Potrebe za električnom energijom će eksponencijalno da rastu. Više je uzroka. Prije svega, povećana je upotreba baterija, ne samo u automobilskoj industriji, nego se dešava eksplozija broja svih uređaja koji koriste baterije. Električna energija je nova nafta, praktično. Tu je i pitanje vještačke inteligencije i super kompjutera, digitalizacije država. Sve to troši ogromnu količinu električne energije. To će biti resurs koji je potreban svima. Treba vidjeti i potencijal solarnih elektrana, šta ćemo sa tim viškom električne energije raditi, da li ćemo ga dati bitkoinu… Sve treba staviti na papir i uzeti u obzir“, kaže Svrkota.

Premijer Spajić je govorio o mogućnosti osnivanja bitkoin zajednice u zemlji, slično zajednicama kao što su Bitcoin Beach u Salvadoru i Jungle i Lake.

Iz Centralne banke Crne Gore (CBCG) su, dok je na njenom čelu bio Radoje Žugić, upozoravali investitore na rizike ulaganja u kriptoimovinu, jer još nema odgovarajuće zakonske regulative. Ti rizici odnose se na špekulativna ulaganja i činjenicu da neke kriptovalute nemaju pokriće. Pored toga, isticali su da uloženi iznos investicije nije osiguran, da ne pripada sistemu zaštite potrošača i da nije obuhvaćen sistemom osiguranja depozita. Navodili su i da nema ni nadležne institucije koja štiti od gubitaka uzrokovanih ulaganjem u kriptoimovinu.

Zemlje sa najvećim brojem vlasnika kriptovaluta su Indija (šest odsto od ukupne populacije), SAD (14 odsto), Vijetnam (21 odsto) i Pakistan (oko sedam odsto). Visoko se kotiraju i Rusija (sa oko šest odsto), Turska (pet odsto) i Ukrajina (10 odsto) – države iz kojih u posljednjih nekoliko godina brojni investitori borave u Crnoj Gori.

Kripto prevare: Amerika, Estonija, Velika Britanija, Srbija…

Jedna od poznatijih prevara u kripto svijetu je ona koju su počinile FTX i Celsius Network, kompanije čija su sjedišta bila na of šor rajevima - na Bahamima i Nju Džerziju. Osnivači ovih firmi, Sem Benkman-Frid i Aleks Mašinski su se 2022. našli pred američkim tužilaštvom zbog obmane klijenata. Benkman-Frid je osumnjičen da je pljačkao depozite klijenata FTX-a, kako bi platio dugove svog hedž investicionog fonda Alameda Research, te da je od tih novaca kupovao i nekretnine i donirao milione dolara za kampanje demokrata i republikanaca. Mašinski je optužen da je prevario investitore za milijarde dolara.

Policija u Estoniji uhapsila je 2022. Sergeja Potapenka i Ivana Turogina, zbog sumnje da su prevarili stotine hiljade ljudi, za oko 575 miliona dolara. Ova dvojica 37-godišnjaka navodila su klijente da ulože u lažno rudarenje kriptovalute HašFler i lažnu virtuelnu banku Polibijus.

Zanimljiv je i slučaj Ruže Ignjatove, 42-godišnjakinje Bugarke koju potražuje FBI zbog navodne umiješanosti u organizovanje i prevaru kriptovalutom po imenu OneCoin. Ignjatova se predstavljala kao izumiteljka kriptovalute ravne bitkoinu i ubijedila je ljude, mahom u Velikoj Britaniji, da ulože novac. Ispostavilo se da je OneCoin lažna valuta, te da nikada nije ni bila zaštićena blokčejn tehnologijom kao druge. U suštini, Ignjatova je koristila klasičnu piramidalnu šemu, pa je tako prevarila mnoge, za više od četiri milijarde dolara.

I u našem regionu bilo je prevara. Početkom januara 2023. godine, u Srbiji je uhapšeno 14 ljudi koji su osumnjičeni da su putem interneta obamanuli strane državljane i pričinili im štetu veću od dva miliona eura. U akciji je učestvovao i EUROPOL, kao i pravosudni organi Bugarske, Njemačke i Kipra. ,,Osumnjičeni su reklamama na društvenim mrežama mamili žrtve na sajtove kojima su tajno upravljali, i nudili naizgled izuzetne mogućnosti ulaganja u kriptovalute. Žrtve, uglavnom iz Njemačke, prvo bi uložile niske, trocifrene sume, a zatim su ih ubjeđivali da izvrše transfere većih iznosa”, naveli su tada iz EUROPOLA.

Slučaj Do Kvon

Jedan od najpoznatijih ljudi iz kripto svijeta, suosnivač singapurske laboratorije Terraform Labs, Južnokorejac Do Kvon, čije je puno ime Kvon do Hjung, trenutno je u pritvoru u Crnoj Gori. Njegovo izručenje su tražile Južna Koreja, kao i Amerika, gdje mu u Njujorku 25. marta ove godine slijedi suđenje koje je inicirala američka Komisija za hartije od vrijednosti (SEC). On se tereti za više krivičnih djela kao što su zavjera u cilju prevare “teške” 40 milijardi američkih dolara u vezi sa kupovinom, prodajom i manipulacijom kriptovalutama, to jest hartijama od vrijednosti, kao i za elektronsku prevaru.

Do Kvon je, prema pisanju portala Forkast, završio jednu od najprestižnijih privatnih srednjih škola u Južnoj Koreji, Daevon, u Seulu, a 2015. godine je diplomirao na čuvenom kalifornijskom Univerzitetu Stanford. Dobitnik je i Tjuringovih nagrada, za koju kažu da je kao Nobelova nagrada u računarstvu. U 2012. je proveo tri mjeseca na stažiranju za softversko inženjerstvo u kompaniji Apple Inc, a u 2015. još tri mjeseca u Microsoft Corp. Osnovao je 2016. telekomunikacionu kompaniju Anifi Inc.

Terraform Labs je pokrenuo u Singapuru 2018. sa Danijelom Šinom, takođe Južnokorejcem iz poznate porodice sa jakim političkim i biznis vezama. Njihova kompanija je u godini nakon osnivanja predstavila dvije digitalne valute - terraUSD (UST) i luna. Kasnije su iz Singapura sjedište firme prebacili u domovinu. Do aprila 2022. već su imali oko 230 hiljada štediša, pa je firma Terraform Labs tada vrijedila preko 40 milijardi dolara.

Međutim, u 2022. dogodila su se masovna povlačenja digitalnog novca iz njihovog protokola Anchor-a, što je destabilizovalo valute terraUSD i lunu koje su postale bezvrijedne, i firma koja je vrijedila desetine milijardi potpuno je propala.

Pravosuđe će tek utvrditi šta je prouzrokavalo ovaj lom i masovna povlačenja i kakva je uloga osumnjičenih osnivača bila u svemu tome, da li su oni povukli taj novac. Iz Terraform Labs-a su pokušali da se pravdaju da su žrtva napada konkurencije, ali nikada nijesu identifikovali koje, niti su predočili jasne dokaze za te tvrdnje.

Do Kvon i njegov patner su, prema pisanju Forkast portala, uništili stotine hiljada ljudi, od kojih su mnogi izgubili svoju životnu ušteđevinu. Policija u Južnoj Koreji je i neke slučajeve samoubistva povezala sa ovim kolapsom i procijenila da je ovaj slučaj prouzrokovao štetu u vrijednosti od 58 milijardi dolara za 280 hiljada ljudi u toj zemlji.

Slom Do Kvonovog Terraform Labs-a doveo je do krize na globalnom kriptotržištu i pada vrijednosti i drugih kriptovaluta. Tako su krajem 2022, i neki od najvećih i najpouzdanijih kripto projekata počeli da propadaju, a najpoznatija kriptovaluta - bitkoin je značajno izgubila na vrijednosti.

Kvon je u septembru 2022. u Južnoj Koreji optužen za prevaru i kršenje Zakona o tržištu kapitala. Tada je i INTERPOL za njim izdao crvenu potjernicu na zahtjev južnokorejskih vlasti. U oktobru iste godine, Do Kvon se pojavio u podcastu Unchained koji vodi novinarka specijalizovana za kriptovalute Laura Šin i kazao je da su neke greške napravljene, ali da se ne radi o prevari ili piramidalnoj šemi.

Ministarstvo spoljnih poslova Južne Koreje je u oktobru 2022. mislilo da se Kvon nalazi u Singapuru. Međutim, ubrzo su južnokorejski tužioci potvrdili da je on otišao u Evropu preko Dubaija. Prvo se sumnjalo da se naselio u Srbiju, jer je tu prijavio adresu. Onda je u martu 2023. uhapšen na podgoričkom aerodromu, odakle je, navodno, sa lažnim pasošem pokušao da se vrati za Dubai. Nije poznato kako je i zbog čega Do Kvon završio u Crnoj Gori.

Slučaj Do Kvon je, samo nekoliko dana prije parlamentarnih izbora 2023, tresao izbornu kampanju. Nakon što je uhapšen, Do Kvon je na više adresa crnogorskih zvaničnika poslao pismo u kom je navodno naveo da mu je Spajić tražio da se da se uključi u finansiranje njegove kampanje. On je navodno još tvrdio i da Spajića poznaje od 2018. Ovaj slučaj je u političke svrhe pokušao da iskoristi tadašnji premijer Dritan Abazović, sumnjičeći Spajića za veze sa Do Kvonom. Prema procjenama analitičara, ovo je donekle oštetilo izborni rezultat Pokreta Evropa sad (PES), ali još više samog Abazovića, koji je postao neprihvaljiv partner Spajićevoj partiji, koja je ipak dobila najviše glasova.

Spajić je demantovao sve optužbe. Naveo je da je Do Kvon uhapšen zahvaljujući njemu. ,,Do Kvon je prevarant koji je prevario milione ljudi, uključujući i moje prijatelje i kompaniju u kojoj sam radio, kada smo još rane 2018. investirali u projekat, zbog čega smo imali i posebnu satisfakciju da ga prijavimo čim smo saznali da se krije u Crnoj Gori, a da ga privatni avion čeka da ide u Dubai”, rekao je Spajić tada Vijestima. Kazao je i da se sa Do Kvonom sreo 2022, ali da tada nije mogao znati da li je na potjernici.

Do Kvonova firma Terraform Labs je nedavno podnijela zahtjev za zaštitu od bankrota na američkom sudu za stečaje u Delaveru. U zahtjevu se navodi da će prijava stečaja omogućiti kompaniji da “izvrši poslovni plan dok je u pravnim postupcima koji su u toku“.

Kakva je zakonska regulativa kripto industrije u svijetu

Zbog ovakvih i sličnih slučajeva, u brojnim razvijenim zemljama donešeni su zakoni kojima se nastoji regulisati oblast kriptovaluta. Iako države trenutno nemaju uticaj na samo tržište kriptovaluta, one mogu da uvedu porez na ovaj digitalni novac, a svjetska fiskalna struka pokušava da nađe načine da to učini. U Singapuru se, recimo, kriptovalute definišu kao usluga, u SAD-u kao kapitalno dobro, a u Njemačkoj kao privatni novac.

U junu 2022. su u EU uvedeni zakoni kojima se osigurava idenfitikacija i praćenje kriptoimovine kako bi se spriječila razna krivična djela. Na EU prostoru važi Uredba Evropskog parlamenta i Vijeća o tržištima kriptoimovine - EU Markets in Crypto-Assets Act (MICA). Takođe, važeća je i 6AMLD Direktiva koja uređuje ovo pitanje sa stanovišta pranja novca i finansiranja terorizma. Tako se od firmi koje žele da se bave kriptovalutama zahtijeva ispunjavanje određenih uslova i dobijanje licenci.

U Hrvatskoj Zakon o porezu na dohodak kriptovalute tretira kao oblik investicije, a ovaj novac se definiše kao dohodak od kapitala. Ne oporezuje se posjedovanje kriptovaluta, već zarada ostvarena prodajom te imovine.

U Srbiji je 2021. stupio Zakon o digitalnoj imovini, kojim se, između ostalog, definišu pojmovi kao što su virutelne valute, digitalni tokeni, kriptomati. Osim što definiše ove osnovne pojmove, zakonom se uređuju oblast izdavanja, trgovine i pružanja usluga povezanih sa digitalnom imovinom. Nadzorni organi za kriptovalute su Narodna banka Srbije i Komisija za hartije od vrednosti.

I u Crnoj Gori je u 2022. sličan zakon bio u pripremi tadašnjeg Direktorata za blokčejn i kriptovalute pri Ministarstvu finansija i socijalnog staranja. Međutim, taj predlog zakona nikada nije usvojen.

U pojedinim medijima navodili su da se planira donošenje zakonskog okvira za kriptovalute tokom ove godine. Iz Ministarstva finansija, do objavljivanja ovog teksta, nijesmo uspjeli da dobijemo odgovor oko zakonskog okvira.

U zemljama koje su pod sankcijama kriptovalute sve popularnije

EU je 2022, pooštravajući sankcije Rusiji zbog rata u Ukrajini, zabranila Rusima pružanje usluga kriptovalutama i blokčejn transakcije. ,,Postojeća ograničenja za kriptoimovinu su pooštrena zabranom svih novčanika za čuvanje kriptoimovine, računa ili kastodi usluga, bez obzira na iznos sredstava u novčaniku”, piše u saopštenju za javnost koje je objavila Evropska komisija (EK).

To se dogodilo jer su kriptovalute, nakon što su gotovo sve ruske banke isključene iz najvećeg međunarodnog bankarskog sistema transfera SWIFT, a kompanije Visa i MasterCard napustile rusko tržište, Rusima postale jedan od najpopularnijih načina za vršenje transakcija.

Pitanje da li se kriptovalute mogu zloupotrijebiti i za zaobilaženje sankcija nametnulo se i zbog Irana, kada je 2022. visoki iranski zvaničnik Alireza Pejman-Pak na mreži X objavio da je Teheran prvi put koristio neidentifikovanu kriptovalutu da plati 10 miliona dolara za uvoznu robu jednom trgovinskom partneru čije ime nije navedeno. Najavio je i da će upotreba kriptovaluta povećati u spoljnoj trgovini. To je u EU shvaćeno kao poruka Irana da je pronašao način da zaobiđe međunarodne sankcije.

Šta su i kako su nastale kriptovalute i blokčejn

Iako ne postoji zvanično prihvaćena definicija, kriptovalute su alternativne digitalne valute nastale uz pomoć veoma složenih kodnih sistema koji pružaju bezbjednost prilikom transakcija, anonimnost i kontrolu.

Evropsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) kriptovalute definiše kao digitalni prikaz vrijednosti koji nije povezan s konvencionalnim novcem, ali ga fizička i pravna lica prihvataju kao sredstvo razmjene. Mogu se prenositi, čuvati i njima se može trgovati elektronskim putem, a njihova vrijednost se mjeri ponudom i potražnjom.

Vjeruje se da je Satoši Nakamoto 2008. razvio bitkoin, jednu od najpoznatijih kriptovaluta. Nakamoto je pseudonim osobe ili grupe osoba, a ni danas nije poznato ko stoji iza tog imena.

Vrijednost jednog bitkoina mijenja se na dnevnom nivou. U početku je vrijedio manje od eura, a u vrijeme kada je ovaj tekst nastao - 43. 047, 40 eura. Bitkoin je dostigao najveću vrijednost 2021, tokom karantina izazvanog pandemijom.

Glavni razlozi rasta vrijednosti bitkoina je što je broj ove valute ograničen - postoji samo 21 milion bitkoina i nikada neće postojati više, dok se količina ostalih valuta mijenja. Takođe, da bi neko rudario bitkoine mora da koristi ogromne količine električne energije i skupu opremu.

Porastu cijene bitkoina u prošlosti, piše magazin Moneyweb, doprinosio je i rizik od ekonomskog kraha izazvanog pandemijom COVID-19, kada su širom svijeta centralne banke masovno štampale novac.

Nakamoto je osmislio i prvu blokčejn bazu podataka koja sadrži informacije o svim transakcijama koje su ikada izvedene i ta baza ima ulogu “posrednika”, odnosno da obezbijedi sigurnost transakcije. Nju čine manje baze (blokovi) koji su međusobno digitalno povezani, a sadrže sve informacije o raznim digitalnim transakcijama – podatke iz knjige rođenih, vlasničke listove, ugovore… Kada se u blokčejn unese neki podatak, on se više ne može mijenjati.

I pored blokčejna, kada je jednom poslat, novac se više ne može vratiti, jer nema centralne institucije ili kompanije koja nadzire transakcije. Posljedica ovako uređenog sistema može biti prostor za brojne prevare.

Ovaj tekst kreiran je u okviru projekta ,,Ekološke mreže - ključ razvoja na temeljima očuvane prirode" koji realizuje NVO Crnogorsko društvo ekologa. Projekat je podržan je od strane Centra za građansko obrazovanje (CGO), u okviru programa „OCD u Crnoj Gori – od osnovnih usluga do oblikovanja politika – M’BASE“ koji finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave. Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost NVO Crnogorsko društvo ekologa i ne odražava nužno stavove CGO-a, Evropske unije ili Ministarstva javne uprave.

Za samo pola godine nikšićki biznismen zaradio je više od milion eura od prodaje upravne zgrade i zemljišta nekadašnjeg rudarskog giganta, koji mu je gotovo poklonila stečajna uprava. Radnici podnijeli krivičnu prijavu, a novca za isplatu zarada koje potražuju - nema

Biljana Matijašević

Nikšićka kompanija Roaming Montenegro, koja je iz stečaja kupila upravnu zgradu i zemljište nikšićkih Rudnika boksita za 872 hiljade eura, tu imovinu je samo koji mjesec kasnije prodala njemačkom lancu trgovina Lidl za oko dva miliona eura, saznaje CIN-CG.

Roaming Montenegro, u vlasništvu nikšićkog biznismena Dalibora Milovića, krajem 2021. godine kupio je upravnu zgradu Boksita površine 1.652 kvadratna metra i dvorište i građevinske parcele od oko 5,9 hiljada kvadrata. Imovinu Boksita, uz svoje parcele u blizini (oko 2,7 hiljada kvadrata), Milović je u julu 2022. prodao Lidlu, za ukupno 2,4 miliona eura, odnosno po cijeni od 278,42 eura po kvadratu, piše u kupoprodajnom ugovoru u koji CIN-CG ima uvid.

To bi, ako se izuzmu Milovićeve parcele, značilo da je nikšićki biznismen za imovinu Boksita dobio oko dva miliona eura, skoro dva i po puta više nego što je platio i da je za pola godine, sa ovom transakcijom zaradio više od miliona.

U ugovoru piše i da je ukupna cijena umanjena za troškove koji se odnose na ispunjenje uslova za primopredaju nepokretnosti.

Roaming Montenegro je u registru upisan kao preduzeće čija je djelatnost nespecijalizovana trgovina na veliko, ali je proširila biznis na građevinarstvo. Tako je u Nikšiću 2019. godine ta firma dobila posao rekonstrukcije zgrade Opštine Nikšić, a godinu ranije za izgradnju zgrade za zaposlene u Vodovodu Podgorica na Bulevaru Stanka Radonjića.

U centar pažnje javnosti ta firma je došla 2018. kada joj je sa poslovnog računa organizovana grupa na osnovu falsifikovane dokumentacije skinula oko 1,6 miliona eura.

Milović je sa predstavnicima bivše Vlade u oktobru prošle godine potpisao ugovor vrijedan skoro 1,8 miliona eura za adaptaciju pet zdravstvenih ustanova u Crnoj Gori.

U vrijeme prodaje upravne zgrade na čelu Privrednog suda bio je Blažo Jovanić, kojem se sudi po optužbi Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) za kriminalno udruživanje i malverzacije u stečajnim postupcima.

Privredni sud uveo je stečaj u Rudnike boksita Nikšić krajem 2013. godine, na zahtjev Crnogorske komercijalne banke (CKB), zbog duga od 1,59 miliona eura. Do tada je nikšićkom kompanijom upravljala Centralno-evropska aluminijumska kompanija (CEAC), u vlasništvu ruskog oligarha Olega Deripaske. Dio imovine Boksita iz stečaja je kupio Uniprom Veselina Pejovića 2015, nakon preuzimanja Kombinata aluminijuma Podgorica (KAP).

IMOVINA BOKSITA PRODATA ISPOD TRŽIŠNE VRIJEDNOSTI

Preostala imovina Boksita, zgrada i zemljište, prodata je na licitaciji u decembru 2021. godine kompaniji biznismena Milovića iz desetog puta, jer na prethodnim oglasima nije bilo zainteresovanih kupaca.

Na prvom oglasu u maju 2019. cijena te imovine bila je 1,55 miliona eura. Stečajni upravnik shodno Zakonu o stečaju, svaku sljedeću javnu prodaju može (ali ne mora) da sprovede sa umanjenjem najniže prodajne cijene. Stečajni upravnik Boksita tada je bio Mladen Marković, a stečajni sudija Blažo Jovanić.

Na prvom oglasu zemljište Boksita je bilo ponuđeno po 77,4 eura po kvadratu, a poslovna zgrada po cijeni nešto višoj od 662 eura po kvadratu.

Nepokretnosti su nakon devet neuspjelih pokušaja prodate ispod tržišne vrijednosti.

Prema podacima Monstata, prosječna cijena kvadrata zemljišta u središnjoj regiji kojoj pripada Nikšić je 2021. godine (kada je imovina prodata Miloviću za 870 hiljada) bila 42 eura, što znači da je na tržištu zemljište Boksita vrijedjelo oko 250 hiljada eura, a upravna zgrada barem milion eura, s obzirom na to da je prosječna cijena kvadrata stana u tom periodu bila oko 620 eura (Monstat), a u centru grada i duplo viša.

Milović je dobro naplatio imovinu Boksita od Lidla i uspio ono što stečajna uprava preduzeća nije - postigao je tržišnu cijenu za upravnu zgradu i zemljište Boksita i odlično zaradio.

Na deseti oglas ponudu je bio dostavio i mađarski povjerilac Vagonimpex, ali je stečajni upravnik odbio kao neispravnu jer, kako je obrazložio, nije sadržala dokaz o uplati depozita, dokaz o registraciji pravnog lica sa ovjerenim prevodom na crnogorski jezik i u skladu sa zakonom ovjereno punomoćje za podnošenje ponude. Vagonimpex je ponudio 800.000 eura.

"Navodi iz ponude da dokaz o uplati depozita u stvari predstavlja potraživanje koje ima ponuđač prema stečajnom dužniku u iznosu od 800.281,54 eura ne mogu se prihvatiti kao validan dokaz o uplati depozita jer takav vid prebijanja potraživanja u postupku prodaje imovine stečajnog dužnika nije dozvoljen i nije propisan Zakonom o stečaju", napisao je Marković u obrazloženju.

OD TREĆEG DO PRVOG ISPLATNOG REDA I NAZAD

Bivši radnici od uvođenja stečaja traže isplatu zaostalih potraživanja (zarade i druge naknade) od ukupno 2,1 milion eura. To obuhvata 15 zarađenih plata prije stečaja za oko 240 zaposlenih, odnosno razliku od minimalne zarade od 190 eura, koliko im je tada isplaćeno, do pune plate.

Oni su u martu 2021. godine uvršteni u prvi isplatni red, dok je na čelu Privrednog suda bio Jovanić, ali i pored toga nijesu dobili novac, jer su u drugom sudskom postupku vraćeni u treći isplatni red.

Kako je došlo do toga objasnio je Privredni sud koji je u aprilu prošle godine dobio novog predsjednika Mladena Grdinića, odgovarajući na pitanja CIN-CG.

"Novčanim sredstvima koja je uplatio Roaming Montenegro, po osnovu Ugovora o kupovini poslovne zgrade, namireno je potraživanje stečajnog povjerioca Vagonimpex KFT iz Budimpešte, utvrđeno pravosnažnom presudom Privrednog suda Crne Gore od 20. jula 2018. godine", navedeno je u odgovoru.

Kako su objasnili, nakon što je Roaming Montenegro uplatio novac, stečajni upravnik Mladen Marković je 21. januara 2022. godine donio odluku o deponovanju novca na račun Privrednog suda, do donošenja odluke Ustavnog suda po njegovoj žalbi iz 2019. protiv presude u korist mađarske firme.

Protiv te odluke stečajnog upravnika, Vagonimpex je izjavio prigovor, koji je odbijen, nakon čega se mađarska kompanija žalila Apelacionom sudu. Taj sud je 13. aprila 2022. godine ukinuo rješenje Privrednog i vratio predmet na ponovni postupak i odlučivanje.

"U ponovnom postupku Privredni sud je 21. januara 2022. godine usvojio prigovor Vagonimpexa i naložio stečajnom upravniku da u cjelosti izmiri potraživanje ovog povjerioca. Shodno tome, stečajni upravnik je 20. aprila 2022. godine donio odluku o namirenju stečajnog povjerioca Vagonimpex", objasnili su iz suda.

Privredni sud je nakon toga 15. juna 2023. godine donio rješenje o ispravci konačne liste priznatih i osporenih potraživanja, tako što je potraživanja svih stečajnih povjerilaca - radnika, utvrđena kao potraživanja trećeg isplatnog reda, po osnovu neisplaćenih neto zarada, svrstao ponovo u prvi isplatni red - ali tada je novac već isplaćen mađarskoj firmi.

"Dakle, u momentu raspodjele sredstava ostvarenih prodajom upravne zgrade, zaposleni, kao stečajni povjerioci, nalazili su se u trećem isplatnom redu", pojašnjeno je.

Predstavnik bivših radnika Rašo Čivović je zbog prodaje upravne zgrade podnio krivičnu prijavu SDT-u.

"Čekamo poziv i prijem kod nove tužiteljke Nataše Bošković koja je zadužila predmet", rekao je Čivović za CIN-CG.

Bivši radnici Boksita su očekivali da će zaostale plate i druge naknade naplatiti prodajom upravne zgrade, koja je bila jedina preostala imovina preduzeća u koje je uveden stečaj prije deset godina.

Čivović smatra da je sve oko prodaje upravne zgrade "režirano", kako bi se "isplatili Mađari".

Mađarska kompanija je tužila Rudnike boksita tražeći naknadu izgubljene dobiti od 891 hiljadu eura sa kamatama, zbog jednostranog raskida ugovora o kupovini rude. Ugovor o kupovini rude je potpisan nekoliko mjeseci prije uvođenja stečaja u Boksite 2013, a raskinut nakon uvođenja stečaja.

Vagonimpex je registrovan u Mađarskoj 2006. godine kao preduzeće za prodaju raznih dobara. Ima jednog zaposlenog, direktora Andraša Racka, piše u mađarskim registrima.

Čivović kaže da je Privredni sud trebalo da isplati radnike 2021. godine, kada je donio rješenja o njihovom vraćanju u prvi isplatni red.

Prema njegovim riječima problem je što na rješenjima nema pečata koji potvrđuje pravosnažnost (klauzula pravosnažnosti), što, kako tvrdi, dokazuje da je sve bila igra kako bi novac pripao "izvjesnima Mađarima".

JOVANIĆ PUŠTEN IZ PRITVORA

Bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić, odlukom Apelacionog suda, pušten je početkom godine iz pritvora da se brani sa slobode. On je u pritvoru bio od maja 2022. godine.

Sud je 29. decembra prošle godine prihvatio predlog njegovog advokata Predraga Đolevića i potvrdio odluku Višeg suda u Podgorici o prihvatanju jemstva od 768.000 eura u nekretninama koje je ponudila njegova porodica.

Jovaniću se, između ostalog, stavlja na teret da je tokom 2015. godine organizovao kriminalnu organizaciju koja je djelovala na teritoriji Crne Gore sve do aprila 2022. godine, a čiji članovi su postali ostala okrivljena fizička i pravna lica i više drugih, zasada nepoznatih osoba čiji je cilj bilo "vršenje krivičnih djela zloupotreba službenog položaja, radi sticanja nezakonite dobiti, a djelovanje kriminalne organizacije je planirano za neograničeni vremenski period i zasnovano na primjeni određenih pravila unutrašnje kontrole i discipline članova".

Po ovoj optužnici Jovaniću i ostalim okrivljenim sudi se pred Višim sudom u Podgorici. Sudski proces je počeo u junu 2023.

Kao predsjednik Privrednog suda Jovanić je istovremeno bio i stečajni sudija za najveća crnogorska preduzeća - Kombinat aluminijuma Podgorica, Rudnike boksita Nikšić, Radoje Dakić, Vektra Boka, Brodogradilište Bijela, Onogošt, Bjelasica Rada i dr.

SDT sumnjiči Jovanića da je koristeći funkciju predsjednika Privrednog suda, kao i sudijsku funkciju, nezakonito povećavao troškove stečajnog postupka u čemu su mu pomagali određeni stečajni upravnici.

"Protivpravna imovinska korist se pribavljala tako što su se određena sredstva po nalogu Jovanića sa računa Privrednog suda avansirala na račun stečajnog dužnika, a navodno u cilju vođenja stečajnog postupka, a potom se taj novac prebacivao na račune članova ove kriminalne grupe prije zaključenja stečajnog postupka", navodi se u rješenju o određivanju pritvora dijelu ove grupe.

LIDL: UVIJEK SE PRIDRŽAVAMO VAŽEĆEG ZAKONA

Iz centrale Lidla u Njemačkoj nijesu željeli da komentarišu situaciju sa bivšim radnicima Boksita, poručujući da se u svim poslovnim aktivnostima uvijek pridržavaju važećeg zakona.

Nijesu odgovorili ni kada će otvoriti prodavnice u Crnoj Gori.

"Crna Gora je maloprodajno tržište na kojem Lidlov koncept ponude visokokvalitetne robe po najboljoj cijeni nailazi na visoku saglasnost potrošača. Stoga Lidl investira u moguće lokacije prodavnica i skladišta u Crnoj Gori. Molimo vas za razumijevanje, jer u ovom trenutku ne možemo da komentarišemo obim naših aktivnosti, moguće lokacije ili moguće datume otvaranja", kazali su za CIN-CG.

U Lidlu, kako su dodali, cijene transparentnu i pouzdanu komunikaciju i obavještavaće zaposlene i zainteresovane strane o narednim koracima.

U ugovoru koji je Roaming Montenegro potpisao sa Lidlom piše da se prodavac obavezao da u periodu od tri godine od zaključenja ugovora na svojim nepokretnostima u Nikšiću koja se nalaze u radijusu od 1 km od nepokretnosti neće izgraditi, obavljati djelatnost ili upravljati objektima trgovine prehrambenim proizvodima, supermarketa, samoposluga ili sličnih trgovina sa površinom prodajnog dijela preko 500 m2, niti će na predmetnim nepokretnostima dozvoliti trećim licima njihovu izgradnju, obavljanje takve djelatnosti ili upravljanje navedenim objektima.

"U slučaju povrede ove obaveze prodavac se obavezuje da kupcu isplati ugovorenu kaznu od 100.000 eura za svaku povredu pojedinačno i to ne isključuje pravo kupca na naknadu štete, uključujući i izgubljenu dobit", piše u ugovoru koji je CIN-CG dobio po osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama (SPI) putem MANS-ove platforme.

GDJE JE ZAVRŠILO DERIPASKINIH 17 MILIONA?

Rašo Čivović godinama kod državnih institucija pokušava da utvrdi gdje je završilo Deripaskinih 17 miliona eura, koje je navodno pozajmio Rudnicima boksita prije deceniju i koje sada ruski oligarh traži u sudskom postupku.

Čivović za CIN-CG kaže da je taj novac ušao u Rudnike boksita preduzeće ne bi bilo u stečaju, jer bi bilo novca za vraćanje duga CKB.

On je ovu informaciju tražio krajem godine od nove guvernerke Centralne banke (CBCG) Irene Radović. Međutim, CBCG je odbila njegov zahtjev, obrazlažući da su ovi podaci poslovna tajna.

Skupo zdanje u centru Podgorice kupljeno u posljednjim mjesecima Markovićeve Vlade za potrebe Monstata zjapi prazno. Istražitelji sumnjaju da je neko zloupotrijebio službeni položaj

Nemanja Živaljević

Specijalno policijsko odjeljenje (SPO) provjerava sumnjivi ugovor vrijedan skoro devet miliona eura koji je nekadašnja Uprava za imovinu, na čijem je čelu bio Blažo Šaranović, u ljeto 2020. potpisala sa kompanijom Koti nekretnine. Prostor je kupljen, između ostalog, i za potrebe Uprave za statistiku (Monstat) iako ne ispunjava standarde neophodne za tu instituciju, koja je još na staroj adresi.

Nekoliko mjeseci prije nego je prodat državi, krajnji vlasnik tih 5.600 metara kvadratnih u centru Podgorice bila je poznata firma Volvox, uključena u brojne građevinske poslove u zemlji. Pored Monstata, u zdanje koje još stoji prazno trebalo je da se useli i Ministarstvo za ljudska i manjinska prava (MLJMP) i Kancelarija zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) saznaje da SPO od ljeta provjerava da li je prilikom ove transakcije zloupotrijebljen službeni položaj. Istražitelji SPO-a tim povodom posjetili su Upravu za katastar i državnu imovinu (UKDI), Monstata i Kancelariju zaštitinika i iz tih institucija preuzeli dokumentaciju o spornom poslu.

Izvori CIN-CG tvrde da se provjerava cjelokupna tenderska dokumentacija koja je prethodila sklapanju višemilionskog aranžmana i da istražitelji sumnjaju da je neko zloupotrijebio službeni položaj.

Iz Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) ni nakon više od dvije sedmice nijesmo dobili odgovore na pitanja da li su pokrenuli postupak, u kojoj je fazi i za koja krivična djela.

Bivši direktor Uprave za imovinu Blažo Šaranović za CIN-CG tvrdi da je tada sklopljen dobar posao za državu, iako je realizovan u vrijeme ekonomske krize uzrokovane pandemijom koronavirusa, u posljednjim mjesecima Vlade Duška Markovića.

"Mislim da je napravljen dobar posao za državu. Da su kupili prostor koji je u tom trenutku bio sigurno povoljan u odnosu na tržišne cijene", kazao je on.

Zgrada ne ispunjava neophodne tehničko-bezbjednosne uslove

No, iako su milionski računi plaćeni, u zgradi nijesu završeni ni unutrašnji radovi, a objekat ne zadovoljava stroge evropske standarde neophodne Monstatu, pa se Uprava za statistiku, kako saznaje CIN-CG, vjerovatno nikada neće ni useliti u nju.

Zgrada ne ispunjava neophodne tehničko-bezbjednosne uslove potrebne za ključnu instituciju za statistiku u državi, koja i dalje funkcioniše u neuslovnim prostorijima koje dijeli sa Privrednim sudom.

Kako nezvanično saznaje CIN-CG, u Upravi za katastar i državnu imovinu smatraju da kupljeni poslovni prostori ne odgovaraju specifikaciji koju je ta ustanova dostavila tadašnjoj Upravi za imovinu. Prema njihovim riječima, nema dovoljno prirodnog osvjetljenja, niti je moguće organizovati kancelarije, a da ne budu "open space" tipa.

Monstat je još 2015. godine tražio od Uprave za imovinu da im se obezbijedi odgovarajući prostor. Zahtjev su obrazložili, između ostalog, i tvrdnjom da im je to neophodno "kako bi obezbijedili uslove za čuvanje ličnih i povjerljivih podataka". Precizirali su da objekat mora da zadovoljava sve tehničko-bezbjednosne standarde EU za institucije ovog tipa.

Uprava za statistiku je tada Upravi za imovinu dostavila analizu kojom je utvrđeno, između ostalog, da je za 200 radnih mjesta u Monstatu neophodno obezbijediti 72 kancelarije na 2.500 metara kvadratnih. Precizirano je i da "kancelarije ne mogu biti karaktera 'open space' zbog rada sa ličnim podacima" i da moraju da imaju "prirodno osvjetljenje". Kasnije, 2018. godine, dopunom analize precizirano je da objekat može imati i do 3.500 kvadrata.

I u izvještajima Evropske komisije (EK) o napretku Crne Gore naglašavana je potreba da se Monstatu obezbijede odgovarajući uslovi za rad.

Sumnjivi tender

Prvi tender raspisan tek 2018. je propao, a onda u junu 2020, u jeku krize koju je izazvala pandemija koronavirusa, Markovićeva Vlada usvaja informaciju Uprave za imovinu o kupovini prostora za Monstat. Ubrzanom procedurom, 26. juna te godine, se raspisuje tender. Njime se traži prostor od 5.600 kvadratnih metara, a procijenjena vrijednost može biti do devet miliona eura.

Ranijim tenderom za novu zgradu Monstata tražen je znatno manji i mnogo jeftiniji prostor: 2.000 kvadrata, bez tehničkih prostorija i garaža, vrijednosti do 3.300.000 eura. Dakle, gotovo tri puta manje novca nego u tenderu iz 2020.

Zanimljivo je da se u tekstu o pokretanju postupka javne nabavke 2020. naglašava da bi posao za potrebe Monstata trebalo brzo sklopiti: "Zbog neophodnosti rješavanja pitanja smještaja za potrebe Uprave za statistiku i prilagođavanja objekta njihovim potrebama najkasnije do kraja budžetske godine...".

Manje od dvije sedmice nakon objave tendera, napravljene su izmjene u dokumentaciji. Dodatno se precizira da je potreban prostor od 5.600 do 6.000 kvadratnih metara "sa zemljištem ispod objekta". Da "dio poslovnih prostora namijenjen za kancelarijsko poslovanje mora biti u tzv. 'sivoj fazi", te da on iznosi od 4.300 do 4.600 metara kvadratnih neto, a garažni i tehnički prostor 1.300 – 1.400 kvadrata (sa minimum 75 parking mjesta). Čak od prodavca "nije zahtijevano da se dostavi upotrebna dozvola s obzirom da je u pitanju prostor u 'sivoj fazi".

Na tako izmijenjeni tender su se javile dvije kompanije – The Old bakery Budva i Koti nekretnine. Obje povezane sa firmom Volvox.

Firme The Old bakery Budva koja je dio grupacije Volvox ponudila je za devet miliona eura objekat na Pobrežju u Podgorici, ali nije dostavila tenderskim pravilima tražena dokumenta: dokaz da ispunjava sve poreske obaveze prema državi; dokaz o vlasništvu; garanciju... Zato je njihova ponuda proglašena neispravnom.

Drugu ponudu dostavila je kompanija Koti nekretnine koja se do 13. maja 2020. godine zvala Poslovni centar Volvox. Ponudila je baš ono što se traži, kao da je tender pisan za njih: dio zgrade koja ima 4 313 kvadrata poslovnog prostora i 1.303 kvadrata garažnog i prostora za tehničke prostorije sa 80 parking mjesta. U tom trenutku zgrada nije imala upotrebnu dozvolu i bila je u "sivoj fazi". Dakle, osim prostornih kapaciteta, tenderskim zahtjevima su odgovarali i tehnički uslovi, pa je ponuda kompanije Koti nekretnine, vrijedna 8.735.100 eura prihvaćena mjesec dana nakon što je konkurs raspisan - 27. jula 2020.

Stručnjaci za javne nabavke koje je kontaktirao CIN-CG ističu da je tender morao biti poništen, jer su u toku procesa značajno mijenjani uslovi.

"Javni poziv tadašnje Uprave za imovinu, nedugo nakon objave, drastično je promijenjen, što je po tadašnjem Zakonu o javnim nabavkama predstavljalo osnov za obustavu kompletnog procesa i raspisivanje novog tendera", ocjenjuje Lazar Grdinić iz Istraživačkog centra Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS).

"Pored toga, tehnička specifikacija prostora koji je država planirala da otkupi prilagođena je upravo karakteristikama zgrade koja je kasnije kupljena, i to se analizom ponude kompanije Koti nekretnine i pokazalo", kaže Grdinić.

Šaranović tvrdi da posao nije namješten

Tadašnji direktor Uprave za imovinu Blažo Šaranović za CIN-CG kaže da nije tačno da je promjena na tenderu odgovarala kompaniji koja je dobila posao. Tvrdi da je u prvom tekstu tenderska komisija napravila grešku, koja je ubrzo ispravljena i da je sve urađeno u skladu sa zakonom.

"U pitanju je bila tehnička greška tenderske komisije koja je u dokumentaciju stavila 'sa sistemom ključ u ruke'. Ispoštovana je i zakonska procedura u kom roku se može mijenjati tenderska dokumentacija. Izmijenjena je u tom dijelu da se traži objekat u sivoj zoni", pojašnjava Šaranović.

Grdinić, sa druge strane, ukazuje na još jedan sporni momenat u cijelom procesu. Tvrdi da je drugi učesnik na tenderu – firma The Old Bakery morala da bude svjesna proceduralnih propusta, koje je učinila prilikom podnošenja dokumentacije.

"Ta firma je jasno, kroz kompleksnu osnivačku strukturu, povezana sa pobjednikom na tenderu, a obje firme su u mreži kompanija povezanih sa firmom i vlasnicima Novog Volvoxa. Sve navedeno jasno ukazuje da je kompletan proces bio osmišljen i pažljivo isplaniran", tvrdi Grdinić.

Šaranović i ove tvrdnje negira. Kaže je da je sve urađeno po propisima, odbacivši da je bilo kome namješten posao.

"Nema to nikakve veze. Ne može biti namješten, jer je u pitanju bio otvoreni postupak", naglašava za CIN-CG bivši direktor Uprave za imovinu.

Na kraju je taj postupak finalizovan, tako što je plaćen iz tri rate, od kojih je prvu ratu platila Vlada Duška Markovića 2020, a druge dvije nove vlasti, posljednju ratu 2022.

Sagovornik iz Uprave za katastar i državnu imovinu dodaje da kupljeni prostor nije funkcionalan i da ga je teško preurediti u operativan prostor. Zgrada ima ukupno 11 etaža od kojih je pet podrumskih, gdje je smješten parking prostor. Da bi se taj parking mogao koristiti neophodna je upotreba dva teretna lifta za automobile, što naš sagovornik problematizuje zbog nemogućnosti da zaposleni za kratko vrijeme parkiraju svoja vozila.

Pare potrošene usred krize izazvane pandemijom

Postupak kupovine zgrade za Monstat počeo je da se sprovodi u zemlji koja je dan ranije proglasila nove restriktivne mjere zbog koronavirusa i koja je ekonomski bila uzdrmana. Ali to nije spriječilo Markovićevu Vladu da uloži ogromni novac u zgradu koja ne ispunjava elementare uslove neophodne Monstatu.

U MANS-a smatraju da je zbog ugovorenog posla moralo da reaguje Tužilaštvo.

Grdinić pojašnjava da čak i ako bi Tužilaštvo reagovalo povodom kupovine poslovnih prostora da bi osumnjičene moglo da tereti samo za zloupotrebu službenog položaja, jer u Krivičnom zakoniku, kada je obavljen taj posao, nije postojalo krivično djelo zloupotreba u vezi sa javnom nabavkom.

Tužilaštvo je, dodaje Grdinić, svakako raspolagalo sa dovoljno dokaza da po službenoj dužnosti otvori istragu i jasno locira odgovorne.

"Za to što je Uprava za imovinu, za vrijeme ekonomske krize izazvane tadašnjom pandemijom, kupila zgradu za čak 8,7 miliona eura – koja zjapi prazna tri i po godine, i za koju će biti potrebna dodatna izdvajanja da bi se osposobila i u neko skorije vrijeme stavila u funkciju", podsjeća Grdinić.

Prema saznanjima CIN-CG, u taj će se prostor na kraju useliti jedino Ministarstvo pravde (MP), za koje se trenutno adaptira dio objekta.

Država kupila zgradu, ne i zemljište ispod nje

Zanimljivo da u listu nepokretnosti za kupljenu zgradu u centru Podgorice i dalje piše da je u vlasništvu kompanija Koti nekretnine.

Iz Kancelarije zaštitnice imovinsko-pravnih interesa Crne Gore pojašnjavaju da je Uprava za imovinu 2020. godine dala skoro devet miliona eura samo za objekat, ali ne i za zemljište.

Tako da ispada da je država Crna Gora vlasnik izgrađenih poslovnih prostora, a Koti nekretnine vlasnik zemljišta na kom se zgrada nalazi.

Zbog promjena na svjetskom tržištu i smanjivanja proizvodnje heroina u Avganistanu, sve je više novih psihoaktvnih supstanci, koje nastaju po laboratorijama gotovo svakodnevno, a mogu imati opasne posljedice. Crna Gora treba da bude spremna da se bori protiv novih droga, a predoziranja su ozbiljan problem

Andrea PERIŠIĆ
Tijana LEKIĆ

 ,,U Crnoj Gori se nove sintetičke droge prodaju pod drugim imenom, tako da je osoba često u zabludi da konzumira neke njoj poznate supstance“, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) momak koji je već nekoliko godina u procesu oporavka od upotrebe droga, a sada se aktivno bori sa ovim problemom i nastoji da pomogne zajednici. 

Prema njegovim riječima, nove psihoaktivne supstance (NPS) u Crnu Goru za sada slabije dolaze, ali ih ima. Radi se o drogama čiji je hemijski sastav izmijenjen, tako da oponašaju efekte onih čije je korišćenje ilegalno, kao što su herion, kokain, marihuana… Osobe koje koriste droge (OKD) mogu biti izložene većem riziku od štetnih zdravstvenih ishoda zbog novih supstanci. Zbog nekad i nesvjesnog konzumiranja supstanci sa većom potentnošću ili mješavine supstanci posljedice mogu biti opasne - trovanje i smrt. 

Pa ipak, NPS mogu postati ozbiljan problem, ukoliko država ne prepozna opasnost i ne uvede mjere u odnosu na posljedice do kojih može doći ukoliko ovo pitanje ostane neriješeno.

Svjetsko crno tržište droga se razvija i mijenja, a do ekspanzije ovih supstanci došlo je i zbog odluke vlasti u Kabulu iz 2022. godine da drastično smanje proizvodnju maka u Avganistanu. Pored toga je i rat u Ukrajini, kako se navodi u Svjetskom izvještaju o drogama (SID) za 2023. godinu, koji radi Kancelarija Ujedinjenih nacija za droge i kriminal (UNODC), poremetio rute trgovine heroinom i kokainom.  

Prema ranijem istraživanju UNODC-a, Avganistan je 2020. godine proizvodio čak do 85 odsto opijuma u svijetu, snabdijevajući oko 25 miliona osoba koje koriste droge globalno, što je 80 odsto svih onih koji koriste heroin i druge opijate. 

Kako je većina heroina koji se konzumirao u Evropi poticala od opijumskog maka koji se uzgajao u Avganistanu, Evropa, upozoravaju stručnjaci, mora biti spremna na moguće posljedice zabrane uzgoja opijumskog maka i ekspanziju novih supstanci. 

,,Prethodna kratkotrajna zabrana proizvodnje opijuma u Avganistanu dovela je do nestašica heroina u Evropi, što je u nekim zemljama bilo povezano s dugoročnim promjenama obrazaca konzumacije opioida”, kaže za CIN-CG psihološkinja Instituta za javno zdravlje Crne Gore (IJZ) Tatijana Đurišić. 

Ove nove droge, ističe Đurišić, globalni su problem. Zakonska regulativa, registri, sistemi podrške, kao ni međunarodna kontrola nijesu dovoljno učinkoviti da isprate trendove, pa se neke nove psihoaktivne supstance legalno proizvode i koriste u brojnim zemljama. 

Crna Gora se još bori sa starim problemima i kod nas za sada ne postoje mehanizmi kojim se upotreba novih droga može prvo detektovati, a potom i regulisati. 

Nova psihoaktivna supstanca se, prema godišnjim svjetskim izvještajima o drogama UNODC, pojavljuje na tržištu gotovo svake nedjelje. U 2021. su, putem Evropskog sistema ranog upozoravanja (EWS) prvi put izvijestili o 52 nove droge, a ukupan broj NPS koje je tada pratio Evropski centar za monitoring droga i bolesti zavisnosti (EMCDDA) bio je 880.

Jedna od mogućih posljedica manjka dostupnosti heroina, navodi još Đurišić, mogla bi biti povećanje potražnje za sintetskim opioidima, kao i potražnja za liječenjem problema povezanih sa opioidima.  

Više od 60 odsto pacijenata koji primaju terapiju opioidnim agonistima sada ima 40 ili više godina, navodi još Đurišić, dok je manje od 10 odsto mlađe od 30 godina. ,,To znači da usluge moraju odgovoriti na složen skup potreba za zdravstvenom njegom u populaciji koja postaje sve ranjivija”, ističe Đurišić.  

U Crnoj Gori se već godinama koriste droge koje zvanično nijesu registrovane, jer samo Forenzički centar može da analizira sastav supstanci i sve dok on ne objavi da je u okviru analiza pronađena neka nova supstanca, ona zvanično i ne postoji u Crnoj Gori. CIN-CG je pisao o ovom problemu. Test na droge i iz urina u našoj zemlji može da pokaže prisustvo oko 10 supstanci – marihuane, benzodizepina, amfetamina, metilenedioksimetamfetamina, barbiturata, metamfetamina, metadona, kokaina, opijata, tricikličnih antidepresiva. Nove supstance se ne mogu detektovati na taj način kod nas, pa se može održavati zabluda da neko ne koristi droge.

,,Na sreću, Crna Gora još nije zemlja gdje su ove supstance dostupne u velikim količinama, već se povremeno pojave na tržištu. Da bi neka država bila ‘spremna’ na dolazak NPS, mora da ima potpuno razvijen i efikasan sistem ranog prepoznavanja i upozoravanja, koji uključuje sve one organizacije i institucije koje u ovoj oblasti djeluju, odnosno kvalitetnu i pravovremenu međuinstitucionalnu saradnju i komunikaciju”, kaze za CIN-CG Marija Mijović iz NVO Juventas, koji godinama pomaže OKD kroz Program direktne podrške osobama u riziku od socijalne isključenosti i socijalno isključenima pruža usluge osobama koje koriste droge.. 

Prema njenim riječima, ovaj sistem postoji u Crnoj Gori, ali nije dovoljno funkcionalan. ,,On ima za cilj da prilikom dolaska neke NPS kod nas, alarmira sve uključene subjekte kako bi se adekvatno odgovorilo, prilagodili servisi koji se pružaju, kao i informacije koje se daju direktno osobama koje koriste droge, ali i široj javnosti. U Crnoj Gori to nije slučaj”. 

Mijović upozorava da se na tome mora raditi, “budući da su NPS prisutne u državama regiona, pa je pitanje vremena kada neka od njih može doći i u Crnu Goru”. 

Do objavljivanja ovog teksta CIN-CG nije uspio da dobije odgovore od Ministarstva zdravlja na brojna pitanja vezana za ovaj problem. 

NPS značajan izazov za javno zdravlje 

Đurišić upozorava da su nove psihoaktivne supstance i globalni izazov za javno zdravlje. ,,Sve je više sintetskih droga, pojavljuju se nove supstance i proizvodne prakse na tržištu droga, a mnoge štetne posljedice konzumacije droge pogoršane su interakcijama droga koje se svjesno ili nesvjesno konzumiraju zajedno. Tržište danas karakteriše dostupnost šireg spektra droga, koje su često visokog stepena potentnosti ili čistoće“. 

Evropa je, kako još ističe ona, i dalje važno proizvodno područje za neke supstance, posebno sintetičke droge i kanabis. ,,Potrošači su izloženi većem broju psihoaktivnih supstanci, a između ostalog i novim sintetskim drogama za koje je znanje o zdravstvenim rizicima često ograničeno”. 

Crna Gora ne vodi statistiku o broju preminulih usljed predoziranja. CIN-CG je i o tome pisao. Samo u posljednjih mjesec dana, prema podacima NVO Juventas, od predoziranja su preminule najmanje četiri osobe. Precizni podaci bili bi značajni za razumijevanje razmjera problema i za uspostavljanje kvalitetnijih sistema podrške. 

Đurišić i navodi i da postoje naznake da su dostupnost i proizvodnja sintetskih katinona u porastu u Evropi. Radi se o zamjenama za droge kao što su amfetamin i MDMA. Ti katinoni su sve dostupniji u ovom dijelu svijeta i mogli bi imati sve veću ulogu na tržištu.

I aktuelni problemi sa drogama u Sjevernoj Americi primjer su kako promjene u dostupnosti i upotrebe opioida mogu imati užasne posljedice. Potentni derivati fentanila u velikoj mjeri istisnuli su opioide koji se izdaju na recept i heroin i tako postali glavni uzrok epidemije smrtnih slučajeva izazvanih opioidima. 

Crna Gora je, ističe Mijović, država koja se nalazi na tranzitnoj ruti trgovine drogama, te su supstance kao što su heroin i kokain izuzetno zastupljene. ,,Može doći do upliva drugih supstanci na tržište droga, kao što su sintetičke droge, koje bi potencijalno mogle biti dostupnije, potentnije i mogle bi se pronaći po povoljnijoj cijeni u odnosu na ono što je u ovom trenutku na tržištu dostupno. To znači da servisi koji se pružaju treba da budu prilagođeni situaciji na tržištu i potrebama osoba koje koriste droge”, kaže ona. 

Sve raznolikiji i opasniji proizvodi od kanabisa

Mala količina novih droga često je dovoljna za pripremu velikog broja uobičajenih doza. To može povećati rizik od trovanja. 

Đurišić kaže da su na evropskom kontinentu sve raznolikiji i proizvodi od kanabisa, kao i da se kontinuirano otkrivaju novi sintetski kanabinoidi u biljnom materijalu. Izgledaju kao prirodni kanabis i konzumentima koji ne sumnjaju u ono što kupuju mogu se lažno prodavati kao kanabis.

,,Pojedini sintetski kanabinoidi izuzetno su potentni i povezani sa predoziranjima sa smrtnim ishodom ili bez smrtnog ishoda”, navodi Đurišić. 

Raznolikost na tržištu kanabisa dodatno se povećala u maju 2022. kada je utvrđeno da je prvi polusintetski kanabinoid, heksahidrokanabinol (HHC), dostupan u Evropi. HHC je hemijski sličan kanabisu i uglavnom ima identinčne učinke. Međutim, ni farmakologija ni toksikologija HHC-a kod ljudi nijesu detaljno ispitane. Tokom 2022. HHC se prodavao kao “legalna” alternativa kanabisu, u e-cigaretama i prehrambenim proizvodima. 

,,Nakon njegove pojave otkriveni su i drugi polusintetski kanabinoidi, što upućuje na činjenicu da postoji komercijalni interes na tom području. Novitet ovih oblika kanabisa i nedostatak empirijskih dokaza znače da postoji znatna neizvjesnost u pogledu mogućeg učinka tih supstanci na zdravlje”, upozorava Đurišić.

Posljednja nacionalna strategija za borbu protiv droga rađena prije deceniju 

I dok se sve ovo dešava, Crna Gora još nema ni novu Nacionalnu strategiju za borbu protiv droga. Posljednja je rađena 2013. godine. 

U odnosu na vrijeme kada je prethodna strategija pisana, Mijović ističe da ima pomaka kada je koordinacija nadležnih institucija i civilnog sektora u pitanju, ali da ona svakako još nije na zadovoljavajućem nivou. ,,Ne postoje mehanizmi niti procedure koje su obavezujuće, a dobar dio komunikacije svodi se na lična poznanstva i aktivnosti posvećenih pojedinaca u ovoj oblasti. Buduća strategija bi svakako trebalo da sadrži i određene preporuke o izradi protokola, određenih mehanizama i procedura djelovanja, kako bi se na sistemskom nivou koordinacija među subjektima na polju politika o drogama lakše uspostavila i bila svrsishodna”. 

Strategija je predviđala obezbjeđivanje uslova za dalju edukaciju u oblasti bolesti zavisnosti i rehabilitacije, kao i izgradnju kapaciteta za stručnjake koji rade u oblasti liječenja osoba koje koriste droge, na svim nivoima zdravstvene i socijalne zaštite. 

U strategiji je još pisalo i da treba detaljno definisati zadatke izabranog doktora u liječenju OKD i izraditi stručne protokole na nivou primarne zdravstvene zaštite. 

Mijović ističe da, prema saznanjima NVO Juventas, ovakvi protokoli ne postoje. ,,Osobe koje koriste drogu čak percepiraju da najveći stepen stigme doživljavaju u okviru zdrastvenog sistema, što su pokazala naša ranija istraživanja. Ova ideja zahtijeva uspostavljanje jasnog standardizovanog sistema rada i protokola, kao i unapređenje znanja u okviru primarne zdravstvene zaštite o radu sa osobama koje koriste droge”. 

Ipak, iako Crna Gora kasni u tome da isprati trendove, Đurišić smatra da je povoljna okolnost ta što naša država ima mogućnost da uči na iskustvima drugih država koje su se sa ovim problemom, nažalost, već suočile. 

Osobe koje koriste droge rijetko prioritet donosiocima odluka

U Nacionalnoj strategiji za borbu protiv droga za period od 2013. do 2020. godine, navodi se da treba ojačanti kapacitete za uspostavljanje registra i sistema izvještavanja o drogama. Registar je uspostavljen, ali podaci nijesu sveobuhvatni i ne predstavljaju realno stanje u državi, kaže Mijović.

Prema podacima iz Registra u 2022. godini prvi zahtjev za liječenje od bolesti zavisnosti od opioida uputilo je 76 osoba, od kanabisa pet, a od kokaina tri. Prethodno je na tretmanu liječenja od upotrebe opoida bilo 79 osoba, a od kokaina i kanabisa po jedna. Nije bilo osoba koje su se prvi put javile za liječenje od drugih stimulansa, hipnotika i sedative, halucinogena i isparljivih susptanci. Najviše onih koji su se prvi put javili za liječenje od upotrebe opioida u periodu od 2016. do 2022. bilo je u 2020. godini – njih 198. 

Ovi podaci ne odslikavaju realno stanje, niti se na osnovu njih mogu donijeti zaključci o trendovima upotrebe droga u Crnoj Gori. 

Đurišić, koja je inače i voditeljka Registra, objašnjava da je broj prijavljenih potražilaca tretmana u evidenciji nizak iz godine u godinu, što ne odgovara realnosti. 

Osobe koje koriste droge rijetko su prioritet donosiocima odluka u našoj zemlji, kaže još Mijović. 

,,Neophodno je jačati dostupnost servisa i usluga, posebno u ruralnim područjima gdje je stepen stigme veći, obezbjediti bolji pristup uslugama ženama koje koriste droge i stvoriti uslove za uvođenje usluga i servisa podrške za mlade osobe koje koriste droge. Posebno za maloljetne osobe za koje trenutno usluge izostaju…”

Spisak koraka za unapređenje položaja osoba koje koriste droge je dug, a državne institucije bi, zbog svega što se dešava na tržištu droga u Crnoj Gori, ali i svijetu, morale da se probude i shvate ozbiljnost problema, da ne bismo nespremno dočekali izazove koje nose pojave novih supstanci. 

Neophodne promjene u vođenju Registra

Proces vođenja i funkcionisanja Registra droga, kaže Đurišić, pokazao se veoma izazovnim iz više razloga. 

Među najznačajnijima su nedovoljna svjest o zakonskoj obavezi slanja prijava u registar od strane većine pružalaca podataka (novo osoblje u zdravstvenim ustanovama ne biva upoznato o zakonskoj obavezi izvještavanja u Registar od strane nadležnih), nedostatak jasnih i efikasnih mehanizama kontrole i primjene zakonskih posljedica u slučajevima nepoštovanja ove obaveze, kao i nemogućnost identifikacije svih zahtjeva za tretmanom u izvještajnoj godini (najčešće, zdravstvene ustanove klijentov obrazac za prijavu će, ukoliko ga pošalju uopšte, poslati samo jednom, bez obaveznog ažuriranja prijave u novoj kalendarskoj godini). 

Pored ovih, tu je i problem zastarelosti softvera registra i zakonodavstva koje se na njega odnosi, nezadovoljavajućeg kvaliteta podnešenih prijava u određenom broju slučajeva, kao i značajne preopterećenosti pojedinih centara i doktora koji učestvuju u tretmanu osoba koje koriste droge (OKD), posebno onih u institucijama koje su ujedno i najveći izvori podataka. 

Poteškoće predstavlja i činjenica da registar trenutno pokrivaju samo javne zdravstvene ustanove. Pored ovog, mnogi pacijenti nijesu voljni da budu prijavljeni u registar. Osim što je i dalje razlog za veliku diskriminaciju, upotreba droge je i zakonom kažnjiva aktivnost.

Ćemovsko polje, Kanjon Mrtvice, Šasko jezero, Ada Bojana, Rumija, Dolina Lima i Dolina Ćehotine, Ljubišnja, Golija i Ledenica, Visitor sa Zeletinom, Sinjajevina i Hajla nemaju nikakav stepen zaštite... 

Tijana LEKIĆ

Nijedno od 32 područja od posebnog svjetskog značaja, koje je Crna Gora kandidovala za Emerald prije 12 godina, još nije postalo dio najveće ekološke mreže, jer naša država nije ispunila neophodne uslove.

Crna Gora se još 2009, ratifikovanjem Bernske konvencije, obavezala da zaštiti područja od posebnog biodiverzitetskog značaja i da njena najvrednija prirodna staništa tako postanu dio međunarodne Emerald mreže. 

Vlasti Crne Gore odredile su lokacije Emerald mreže još 2011. godine i ta područja su prošla preliminarnu procjenu, navode iz Komiteta Bernske konvencije za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). 

Tada su za Emerald predložena područja: Kotorsko-Risanski zaliv, Platamuni, Ostrvo Katič sa Donkovom i Veljom sekom, Tivatska solila, Buljarica, Brdo Spas, Plaža Perčin, Orjen, Lovćen, Rumija, Velika plaža i ulcinjska solana, Šasko jezero, Rijeka Bojana, Knete, Ada Bojana, Skadarsko jezero, Ćemovsko polje, Pećina u Đalovića klisuri, Rijeka i kanjon Cijevne, Kanjon Male rijeke, Kanjon Mrtvice, Komarnica, Ostatak kanjona Pive, Golija i Ledenica, Komovi, Durmitor, Bjelasica, Visitor sa Zeletinom, Prokletije, Hajla, Sinjajevina, Bioč, Maglić i Volujak, Ljubišnja, Dolina Lima i Dolina Ćehotine. 

Od tih područja, većina ima neku vrstu zaštite, međutim, Ćemovsko polje, Kanjon Mrtvice, Šasko jezero, Ada Bojana, Rumija, Dolina Lima i Dolina Ćehotine, Ljubišnja, Golija i Ledenica, Visitor sa Zeletinom, Sinjajevina i Hajla nemaju nikakav stepen zaštite. 

Priključivanje evropskim ekološkim mrežama zahtijeva usklađivanje propisa na lokalnom, nacionalnom i međunarodnom nivou. Crna Gora uveliko kasni. I nakon 12 godina, njena najvrijednija prirodna područja i dalje su samo kandidati za Emerald. 

Biološkinja Jelena Popović iz Crnogorskog društva ekologa(CDE) ističe da Evropa nije pokrenula proces uspostavljanja ekoloških mreža samo radi zaštite biljnih staništa ili vrsta, već je veliki akcenat stavila i na poboljšanje kvaliteta života lokalnog stanovništva, koje živi u blizini najvrijednijih prirodnih cjelina. 

„Posljednjih nekoliko decenija ogroman broj ljudi odustaje od života na selu. Drastično je smanjen intenzitet ispaše i kosidbe pašnjaka. Zato se pojavljuju invazivne vrste, veći je broj požara, smanjena je koncentracija hranjivih materija, a sve to dovodi do nestanka različitih biljnih i životinjskih vrsta“, kaže Popović.

 U izvještaju Svjetskog fonda za prirodu (WWF) za 2021. godinu navodi se da je izumiranje biljnih i životinjskih vrsta ubrzano od sto do hiljadu puta. Među uzrocima su povećanje ljudske populacije, uništavanje prirodnih staništa, krčenje šuma, požari, krivolov, trgovina divljim životinjama, intenzivna poljoprivreda, pretjerana upotreba pesticida i razni oblici zagađenja. Tu su i  klimatske promjene- period od 2015. do 2022. bio je najtopliji od kada su vršena mjerenja temperature, prekomjerna eksploatacija životinjskih populacija i erozija zemljišta. Sve navedeno je međusobno povezano i vodi ka gubitku biodiverziteta. WWF upozorava da se ne radi o prolaznoj krizi, već o intenzivnom i kontinuiranom izumiranju. 

Međunarodna unija za zaštitu prirode (IUCN) procjenjuje da u Evropi prijeti izumiranje brojnim vrstama i to15 odsto sisara, 13 odsto ptica, 37 odsto slatkovodnih riba i 23 odsto vodozemaca. Prema IUCN analizama oko 42 odsto vrsta evropskog drveća i 57 odsto biljaka su ugroženi.  

Šta su Emerald i Natura 2000 ekološke mreže 

Emerald mreža obuhvata prostor od Turske do Laponije, kao i od Kanarskih ostrva do Kavkaza. Cilj mreže je očuvanje divljih vrsta biljaka i životinja i njihovih prirodnih staništa, sa posebnim naglaskom na zaštitu ugroženih područja i osjetljivih vrsta, uključujući i migratorne vrste. 

Evropska unija (EU) je, pored Emerald mreže, definisala još veći stepen odgovornosti i napravila mrežu u mreži – Natura 2000. Obje mreže imaju uglavnom iste ciljeve i pravila, ali je uslov za uspostavljanje Natura 2000 članstvo u EU.  U isto vrijeme pripreme zemalja članica za Naturu 2000 jedno do najvažnijih mjerila u okviru poglavlja 27, koje obuhvata životnu sredinu. 

Zemlje članice EU odgovaraju pred Evropskim sudom pravde zbog moguće krivice, ukoliko dođe do kršenja propisa u ovim ekološkim područjima. Uspostavljena je sudska praksa u vezi sa upravljanjem Natura 2000 područjima. Standardi i prakse Evropskog suda pravde obavezujući  su i za nacionalna pravosuđa zemalja EU. 

Zakonodavni temelji za izradu mreže Natura 2000 su Direktiva o zaštiti ptica i Direktiva o zaštiti prirodnih staništa divlje flore i faune. Te dvije direktive predstavljaju važnu prekretnicu u evoluciji evropskih politika za očuvanje prirode. Njima su po prvi put definisana jasna pravila za zaštitu životinjskog i biljnog biodiverziteta, kao i za očuvanje prirodnih staništa.

Dokle se stiglo

Iz CDE podsjećaju da je, u proteklom periodu, veliki broj vrijednih prirodnih bogatstava izgubljen, a brojnima prijeti velika opasnost od nestanka. „Neusaglašenost prostornog planiranja i načela zaštite životne sredine, te decenijsko davanje prioriteta kratkotročnim finansijskim dobitima u odnosu na dugoročni održivi princip, za koji imamo sve predispozicije, nas je izgleda dovela u ovu situaciju“, kažu iz CDE. 

Brojni kandidati za Emerald područja su pod ozbiljnim pritiskom lošeg upravljanja i potpune devastacije, jer njihova kandidatura trenutno ništa ne znači u kontekstu planiranja prostora. Neka od njih su: Komarnica, Komovi, Sinjajevina. 

Popović upozorava da dugo čekanje Crne Gore na ulazak u EU, kao i na priključenje mreži Natura 2000, moglo da košta našu zemlju gubitka najvrijednijih prirodnih područja:“Iz tog razloga neophodno je uspostavljanje Emerald mreže, kako bi ta područja bila zaštićena na međunarodnom nivou do momenta ulaska u EU, kada bi ova područja postala dio Natura 2000 mreže“.

,,Crna Gora se obavezala da će uspostaviti ekološku mrežu širom zemlje. Sve pravne okvire koji omogućavaju bolju i prvenstveno adekvatniju zaštitu naše prirode, smatramo korisnim i neophodnim. Zaštita vrijednih područja i uopšte zaštita prirode Crne Gore, nova je mogućnost za razvoj”, istakli su ranije za CIN-CG iz tadašnjeg Ministarstva ekologije prostornog planiranja i urbanizma (MEPPU). Međutim, nijesu pojašnjavali zašto ni jedno od područja za njihovog mandata nije postalo dio mreže.

Iz Agencije za zaštitu životne sredine Crne Gore (EPA) su za CIN-CG saopštili da je identifikacija područja odrađena na osnovu ekspertske procjene, koje su tada bile dostupne. Te procjene su se svodile na podatke iz literature i vrlo malo na podatke terenskih istraživanja. Iz EPA su za CIN-CG potvrdili da je neophodno sprovesti intenzivna terenska istraživanja, da bi na osnovu toga bili prikupljeni podaci rasprostranjenosti staništa i vrsta, i tako upotpunile baze podataka za Emerald i Natura 2000 područja. Podaci sprovedenih analiza potom treba da budu uvršteni u zajedničku bazu podatka Evropske Agencije za životnu sredinu, kao što rade zemlje članice EU. 

Hrvatska za nekoliko godina završila posao

Hrvatska je 2011. zvanično kandidovala svoja ekološka staništa za Emerald. Ta zemlja je za svega nekoliko godina uradila tako dobro posao prikupljanja podataka i analiza za kandidovana područja, da su, kada je Hrvatska 2014. postala članica EU, ta područja odmah obuhvaćena i mrežom Natura 2000. Trenutno nešto više 29 odsto ukupne površine Hrvatske predstavlja zaštićenu zonu. 

Da bi Crna Gora ispunila zadatke i izvršila sva neophodna istraživanja na područjima koja su kandidovana, trebalo je izdvojiti značajna finansijska sredstva, navode iz EPA. ,,Ovdje je 2016. pokrenut IPA Projekat – Uspostavljanje Natura 2000 u Crnoj Gori. Od tada se sprovodi intenzivan terenski rad, kako bi shodno metodologiji Direktive o staništima i Direktive o pticama bila identifikovana potencijalna područja Natura 2000, što će ujedno do pristupanja Crne Gore EU poslužiti za ažuriranje baze podataka za Emerald područja”, kažu iz EPA. 

Sve sporo teče

Preciziraju i da terenski rad na prikupljanju podataka napreduje i da je za očekivati da će do kraja ove godine biti analizirano 60 odsto kopnene teritorije Crne Gore. 

Iz EPA su takođe istakli da je, na osnovu dosadašnjih istraživanja, u Crnoj Gori prepoznato oko 90 staništa iz Direktive o staništima i oko 95 vrsta divlje flore i faune, a iz Direktive o pticama prisutno oko 87 vrsta.

Iz MEPPU su ranije za CIN-CG kazali da je u proteklih šest godina postignut značajan napredak u mapiranju staništa, vrsta i ptica, koji su navedeni u odgovarajućim aneksima EU direktiva. ,,U planu je da se odlučno krene u sprovođenje kompleksnog postupka uspostavljanja Emerald mreže, čemu će prethoditi aktivna komunikacija sa javnošću u cilju boljeg razumijevanja značaja ove ekološke mreže“, kazali su iz ovog Vladinog resora, dok je njim upravljala. 

I pored svih smjernica i obaveza koje je preuzela, Crna Gora i dalje ima mnogo ekoloških problema, a proces zatvaranja Poglavlja 27 sporo ide. U skoro svim godišnjim izvještajima Evropske komisije (EK) najčešće se za ovo poglavlje spominje ,,ograničeni napredak”. Da bi zatvorila Poglavlje 27, definisana je 251 obaveza,od kojih zaštita prirode zahtijeva najveći broj - čak 71. 

Evropska komisija i u izvještaju za 2022. ističe da napredak nije dovoljan.Traži se da Crna Gora posebno obrati pažnju na ubrzanje ispunjenja obaveza u vezi sa vodama, finalizovanje zakona i Nacionalnog plana o upravljanju otpadom, usvajanje i primjenu Nacionalnog energetskog i klimatskog plana na transparentan način i u skladu sa zelenom tranzicijom EU, kao i na zaštitu prirode i sektor klimatskih promjena. 

Iz Koalicije 27 smatraju da i dalje ostaju izazovi kao što su neadekvatni administrativni kapaciteti na državnom i lokalnom nivou, inspekcijskim organima, a problem je i nedovoljna međuinstitucionalna koordinacija. Ističu da je bitno usvojiti što prije izmjene i dopune Zakona o zaštiti prirode.  

Upozoravaju i da je većina zaštićenih područja proglašenih u posljednjih pet godina, zaštićena samo na papiru.

Kakva nas budućnost očekuje

Iz MEPPU za CIN-CG kažu da je Direktorat za zaštitu prirode u okviru Ministarstva predložio da zvanično nominovani kandidati za Emerald područja uđu u Prostorni Plan Crne Gore (PPCG) do 2040. godine, koji je u izradi. 

Iz ovog ministarstva su istakli da pri izradi ovog prostornog plana posebno uzimaju u obzir nominovana Emerald područja, kao i sva ostala prirodno vrijedna područja. ,, Svjesni velikog pritiska na status i očuvanje biodiverziteta i vrijednih staništa, kao i kroz ostale zakonske mehanizme iz oblasti zaštite prirode i uopšte zaštite životne sredine (procjene uticaja na životnu sredinu), poseban akcenat se stavlja na obavezu zaštite navedenih područja”, navode iz Ministarstva. 

Nacrt PPCG, međutim, ne ide u prilog tim tvrdnjama, jer se njime predviđa mogućnost izgradnje hidroelektrane Komarnica, vrijednog kandidata za Emerald područje. Zato je od velikog značaja da se ubrza proces uspostavljanja Emerald mreže u Crnoj Gori. CIN-CG je i ranije pisao o ovom problemu. 

Evropska strategija za zaštitu biodiverziteta do 2030. godine predviđa da će područja zaštićena u mreži Natura 2000 obuhvatiti makar 30 odsto kopnene i isto toliko morske površine EU. Za realizovanje te strategije predviđen je fond od 20 milijardi eura godišnje za zaštitu i promociju biodiverziteta preko nacionalnih i privatnih finansiranja. 

Međutim, samo u posljednjih nekoliko godina, umjesto da napreduje i ispunjava obaveze koje je preuzela, Crna Gora je bila pogođena razornim požarima, devastacijom šuma, krijumčarenjem divljih životinja, eksploatacijom šljunka u koritu Morače, krivolovom, kao i ogromnim broju divljih deponija...  

Princip razvoja Crne Gore kao ekološke države velika je i emancipatorska ideja koja treba da ostane jedna od osnovnih vodilja daljeg napretka naše države, ali se državne institucije, kao i ostatak društva moraju aktivnije uključiti u ovaj proces, čiji su Emerald i Natura 2000 važan dio.  

Ekološke mreže šansa za razvoj

Iz CDE upozoravaju da ekološke mreže ne mogu da postoje i da budu održavane bez uključivanja lokalnog stanovništva. „Ovo je upravo i razlog zašto neka staništa koja su pod konstantnim uticajem čovjeka (tradicionalnim) treba da budu uključena u ekološke mreže. Takvo jedno stanište su livade košanice, koje predstavljaju dom za razne vrste biljaka, koje su se prilagodile i uživaju u uslovima čestog košenja. Slično funkcionišu i pašnjaci – za održavanje njihovog biodiverziteta neophodna je ispaša. 

Ovo su neki od primjera koji pokazuju da ekološke mreže očekuju i zavise od čovjekovog maksimalnog uključivanja u proces praćenja i održavanja ovih zaštićenih područja, za uzvrat podržavajući razvoj ekonomije lokalne zajednice na temeljima očuvane prirode.

Danas smo svjedoci, ističu iz CDE,  da je priroda najočuvanija u ekološkim mrežama, ali i da su lokalna ekonomija i ruralni turizam upravo najrazvijeniji u selima, koja su postala dio ekološke mreže. 

“Takvi primjeri pokazuju koliko je učinkovito kada lokalni domaći proizvodi nose oznaku porijekla iz zaštićenog područja. Suština ekoloških mreža je kreiranje novog ekonomskog ambijenta koji ide u prilog i čovjeku i prirodi, odnosno održava balans između prirode i njenog neodvojivog dijela – čovjeka”, zaključuju iz CDE.

Ovaj tekst kreiran je u okviru projekta ,,Ekološke mreže - ključ razvoja na temeljima očuvane prirode" koji realizuje NVO Crnogorsko društvo ekologa. Projekat je podržan je od strane Centra za građansko obrazovanje (CGO), u okviru programa „OCD u Crnoj Gori – od osnovnih usluga do oblikovanja politika – M’BASE“ koji finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave. Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost NVO Crnogorsko društvo ekologa i ne odražava nužno stavove CGO-a, Evropske unije ili Ministarstva javne uprave.

Firma biznismena Dejana Pejovića dobila je za Hard Rock Cafe prostor od 600 kvadrata, na tenderu čiji su uslovi mijenjani mimo pravila tokom trajanja, zbog čega su diskvalifikovani ponuđači koji su nudili i po nekoliko puta više za zakup, dok je prvorangirani ponuđač, inače  Pejovićev poslovni partner - odustao od posla. Na sličan način ranije je Pejović za simboličan novac došao i do zakupa dijela plaže Kamenovo    

Andrea PERIŠIĆ

Firma DOO Podcafe F&B dobila je po vrlo povoljnim uslovima prostor od oko 600 kvadratnih metara u srcu Podgorice, na Trgu nezavisnosti, od bivše uprave Glavnog grada, odnosno JU Narodna biblioteka Radosav Ljumović. Na tom prostoru, u zgradi biblioteke koja gleda na trg, smješten je sada lokal Hard Rock Cafe (HRC). 

Posao je sklopljen 2022, u posljednjim mjesecima vlasti tadašnjeg gradonačelnika Podgorice Ivana Vukovića i Demokratske partije socijaliste  (DPS). Firma Podcafe F&B, čiji su vlasnici Dejan Pejović i Mladen Brnović, ugovorom o zakupu, dobila je na korišćenje prostor na jednoj od najboljih lokacija u gradu, za svega 3 684 eura mjesečno, na 10 godina, sa mogućnošću produžetka na još 10!  

Ali i ovako mala suma za rentu, mogla bi biti još manja. Naime, u ugovoru, u koji je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) imao uvid, zakupodavac se obavezuje da će zakupcu odbiti od kirije sredstva uložena u adaptaciju lokala, nakon procijene o investiciji Komisije imenovane od strane gradonačelnika. 

Koliko je uloženo u Hard Rock Cafe i koliku kiriju Pejovićeva firma plaća? CIN-CG nije uspio da dođe do tih podataka, ali prema procjenama stručnjaka u ovaj luksuzni objekat potrošeno je više stotina hiljada eura. Tako bi se moglo desiti da Glavni grad dobija samo simboličan iznos za ovaj izuzetan prostor.  

CIN-CG-u su iz JU Narodna biblioteka Radosav Ljumović, u čijoj je zgradi HRC kazali da trenutno nemaju saznanja o tome koliko je ova firma uložila u Hard Rock Cafe i koliko zapravo iznosi zakupnina, budući da se, po proceduri, taj novac sliva direktno u budžet Glavnog grada. 

Prema dokumentaciji koju CIN-CG posjeduje, naplata zakupnine za Hard Rock Cafe trebalo je da počne 1. novembra 2022. godine, ali je prvo bilo neophodno da se utvrdi vrijednost uloženih sredstva za adaptaciju objekta. 

Prvi sastanak Komisije za procjenu uloženih sredstava, koju je bivši gradonačelnik Vuković imenovao u septembru 2022. godine, održan je sredinom novembra prošle godine. Ali, Komisija nije donijela procjenu. U zaključku u koji je CIN-CG imao uvid, navodi se da “bez izvještaja stručnog nadzora nad izvođenjem radova neće biti u mogućnosti da donese Zaključak o ukupnoj vrijednosti izvedenih radova, isporučenih i ugrađenih uređaja, opreme i ostalih dobara i radova“. Zanimljivo je da zaključak Komisije, nema ni potpise ni pečate. Inače, predsjednica te komisije bila je Sanja Vojinović, tadašnja pomoćnica direktora Biblioteke.

Iz Glavnog grada za CIN-CG su kazali da je 11. maja 2023. iz Biblioteke poslat zahtjev Službi gradonačelnice Olivere Injac da se donese rješenje o imenovanju nove Komisije, jer dva člana prethodne Filip Aleksić i Filip Lalić više nijesu zaposleni u Glavnom gradu. Nijesu, međutim pojasnili da li je Komisija formirana i da li su sačinjene procjene. 

Do objavljivanja ovog teksta, CIN-CG nije uspio ni da od vlasnika firme Podcafe F&B Dejana Pejovića dobije odgovore na pitanja koliko je potrošeno na adaptaciju Hard Rock Cafe-a i da li plaćaju zakup. 

Da je u lokal uloženo mnogo vidi se čim se uđe. Enterijer je u prepoznatljivom stilu ovog lanca, sa velikim šankom, visokim stropovima, luksuznom rasvjetom i podovima... Tu je i prodavnica u kojoj se mogu kupiti proizvodi ovog brenda.  

Prvorangirani ponuđač, Pejovićev poslovni partner, nije se pojavio na otvaranju ponuda 

Na Javni poziv za davanje u zakup ovog prostora koji je JU Narodna biblioteka Radosav Ljumović raspisala u januaru 2022. godine javilo se pet ponuđača: Bip hotels d.o.o, DOO Podcafe F&B, Tabacco&drinks d.o.o, I&S Team d.o.o i Dejan Labović, kao fizičko lice. Tenderom je bilo predviđeno i da budući zakupac organizuje kulturne aktivnosti u skladu sa smjernicama Glavnog grada. 

Najbolju ponudu dala je firma Bip hotels- za zakupi 11 408 eura mjesečno, uz preuzimanje obaveze da organizuje 43 kulturna događaja. 

Firma Tabacco&drinks ponudila je za zakup 10 060 eura mjesečno i organizaciju 12 kulturnih događaja, dok je kompanija I&S Team za zakup prostora dala nešto nižu ponudu od 7 800, uz 12 kulturnih događaja. 

Dejan Labović je za zakup ponudio 7 050 eura i naveo da će organizovati 12 aktivnosti na polju kulture. 

Najmanju ponudu za zakup dao je pobjednik na tenderu - Podcafe F&B - svega 3 684 eura, malo više od minimuma predviđenog tenderom. Ova je firma, međutim, dala najbolju ponudu kada su u pitanju kulturni događaji, ponudila je čak 80. 

Kako je moguće da je firma koja je ponudila najmanje za zakup dobila tender? U sred tenderske procedure, mjesec dana nakon raspisivanja konkursa, promijenjeni su kriterijumi, na osnovu čega su diskvalifikovane tri ponude – komanija Tabacco&drinks i I&S Team i ona Dejana Labovića. Labović i kompanija Tabacco&drinks žalili su se pred Upravnim sudom i poslali su prigovore na odluku komisije naručiocu. Prvorangirana firma Bip Hotels nije se pojavila i odustala je od posla. Tako se posrećilo onom koji je ponudio najmanje za zakup.   

Ovo nije prvi put da se suvlasniku firme Podcafe F&B Dejanu Pejoviću posreći na tenderu, iako mu ponuda nije najbolja. Njegovoj kompaniji Kamenovo beach je prije nekoliko godina, 2016, na zakup ustupljen dio plaže Kamenovo, iako je Pejović ponudio svega tri eura više od minimalne cijene predviđene pozivom. Tako je ovaj vrijedni prostor, poznat po organizaciji studentskih žurki, dobio za svega 26 475 eura na period od godinu dana. 

Kao i u slučaju prostora u kojem je sada Hard Rock Cafe, i na tenderu za Kamenovo prvorangirani je odustao, a bio je ponudio ogromnu svotu, čak pola miliona eura. Prvorangirani je bio Vaso Dedivanović, koji je, što je posebno zanimljivo, nakon što je Pejović preuzeo plažu, radio kao generalni menadžer kod Pejovića, na Kamenovu.   

I tada su se drugi učesnici tendera bunili i upozoravali da se plaže izdaju za male pare na prevaru – neka kompanija ponudi ogromnu sumu za zakup dijela obale kako bi isključila druge ponuđače, a onda druga firma ponudi malo više para od početne ponude i dobije zakup nakon što prvorangirani ponuđač odustane. 

Pejoviću je bio izdat i prostor nekadašnjeg studentskog bifea u zgradi Tehničkih fakulteta u Podgorici za lokal Desetka, u vrijeme kada je na funkciji Univerzitetskog sportsko-kulturnog centra bio Miloš Pavićević, inače Pejovićev blizak rođak. O tome su ranije pisale Vijesti i drugi mediji.

Da je sve u ovoj priči povezano i da se radi o svojevrsnoj mreži, pokazuje i podatak da se firma Bip Hotels, koja je dala najbolju ponudu za prostor na Trgu, pa odustala, vodila kao vlasnik nekadašnjeg Pejovićevog lokala Desetka. Takođe, u Centralnom registru privrednih subjekata (CRPS) se, kao jedan od osnivača kompanije Bip Hotels 2015. vodio Stanko Vidaković, koji je danas, kako CIN-CG saznaje, vlasnik te firme. Vidaković je Pejovićev poslovni partner preko firme Montenegro Beach koja je sestra firma nekadašnje Pejovićeve firme Kamenovo beach. Vidaković je, kako CIN-CG nezvanično saznaje, i Pejovićev kum. Interesantno je da je u firmi Bip Hotels i Vaso Dedivanović bio zaposlen kao menadžer. 

Inače, adresa firme Bip Hotels nalazi se u Studentskoj ulici BB lamela 7, gdje posluju i neke druge Pejovićeve firme, poput Montenegro Tourist Service. Na društvenoj mreži LinkedIn, na profilu Stanka Vidakovića piše i da je radio kao menadžer prodaje u Montenegro Tourist Service firmi.  

Diskvalifikovani ponuđači pokrenuli tužbe 

Da se vratimo na tender: mjesec dana nakon raspisivanja JU Narodna biblioteka Radosav Ljumović donosi Izmjene i dopune Javnog poziva kojima mijenja određene tačke. 

Od ponuđača se, ovim izmjenama i dopunama, tražilo da posjeduju sertifikat o uspostavljenom sistemu upravljanja zaštitom životne sredine prema standardu “MEST EN ISO 14001:2016”, koji izdaje akreditovano sertifikaciono tijelo. U prvobitnom pozivu od ponuđača se samo tražilo da ne koriste proizvode od plastike za jednokratku upotrebu, u skladu sa Međunarodnim sertifikatom “ISO 14001:2016”. 

Takođe, izmijenjena je i bodovna procedura u vezi sa organizacijom kulturnih događaja. 

Tako je tender faktički prilagođen Pejoviću i njegovoj kompaniji. Tri ponuđača su diskvalifikovana zato što nijesu imali sertifikat, koji nije tražen kada je raspisan konkurs. Komisija je njihovu eliminiaciju obrazložila “neurednom, nepravilno dostavljenom dokumentacijom“. Tako su u igri ostali samo - Pejović i njegov kum.

Ponuđači koji su se žalili, Dejan Labović i Tabacco&drinks d.o.o, tvde da su izmjene javnog poziva promijenile uslove koji su bili od uticaja na odlučivanje, što je, kako kažu, bilo protivno proceduri i očekivanju ponuđača. Primjedbe su se odnosile na sertifikat o uspostavljenom sistemu upravljanja zaštitom životne sredine, plan i predlog kulturnih aktivnosti, kao i neobjavljivanje poziva u javnim medijima. 

,,Obavještenje obiluje neutemeljenim i netačnim navodima u nedostatku tačno utvrđenog činjeničnog stanja i u suprotnosti je sa onim što je zahtijevano. Postavlja se i pitanje legitimiteta Komisije, jer nije utvrdila činjenice koje su relevatne za rješavanje konkretne upravne stvari, a koje proističu iz odgovarajućih materijalnih propisa“, navodi se u prigovoru Labovića. 

U prigovoru firme Tabacco&drinks d.o.o piše da “navodi naručioca nijesu tačni i da se zasnivaju na paušalnim navodima i neutvrđenim činjenicama“. 

Krajem aprila 2022. i Labović i Tabacco&drinks d.o.o pokrenuli su pred Upravnim sudom sporove, a advokat Saša Vukotić je u ovim tužbama, kako saznaje CIN-CG, konstatovao da izdavanje sertifikata koje je dopunom traženo zahtijevalo duži vremenski period i da takva vrsta sertifikata nije obavezujuća, odnosno da, ako se ponuđač ne bavi proizvodnim aktivnostima, sertifikat nije ni potreban.  

Iz firme Tabacco&drinks d.o.o u prigovoru navode i da je prvorangirana firma Bip hotels d.o.o registrovana za obavljanje djelatnosti “hoteli i sličan smještaj“, a ne za “djelatnosti restorana i pokretnih ugostiteljskih objekata“. 

U kom je interesu Glavnom gradu, dok je njim rukovodio Ivan Vuković, bilo da ovaj ekskluzivni prostor izda Pejoviću, ostaje na novim vlastima da utvrde. Do tada ovaj privilegovani biznismen gospodari javnim dobrima, koja su mu data u bescijenje. 

U centru zakupi znatno skuplji 

Oglasi iz 2022, kako se može vidjeti sa sajta Estitor, pokazuju da su se u to vrijeme i manji poslovni prostori u centru Podgorice izdavali za više novca. 

Tada se poslovni prostor od svega 260 kvadratnih metara u “Hilton-u” izdavao se za 4 160 eura, a 600 kvadrata u kojima je sada Hard Rock Cafe izdato je za nešto više od tri i po hiljade eura.  

Prostor od 502 kvadratnih metra u centru, ali na znatno lošijoj lokaciji od one koju je dobila firma Podcafe F&B, izdavao se za pet hiljada eura. Poslovni prostor u Bokeškoj ulici od samo 120 kvadrata izdavao se za 2 500 eura, a drugi, od 90 kvadrata u Njegoševoj za 1 400 eura. 

Građani tražili nove turističke vrijednosti u centru glavnog grada 

Hard Rock Cafe je lanac tematskih restorana, a prvi je otvoren prije više od 50 godina,  u Londonu. Posao se proširio i na kafee, hotele i kazine, pa danas postoji na preko dvjesta lokacija širom svijeta. Prvi put je 2015. otvoren u Crnoj Gori, u okviru Atlas Capital plaza kompleksa i to je bio prvi objekat ove franšize u regionu. Prostirao se na 800 kvadratnih metara, a u okviru njega nalazili su se kafe i restoran sa preko 150 mjesta, prostrana terasa, bina, kao i Rock Shop gdje su se prodavali različiti proizvodi, kao što su majice, kape, dukserice i slično… 

Međutim, lokal je zatvoren. Loše je poslovao, naročito tokom pandemije virusa COVID-19. Portal Investitor pisao je da je lokal od početka poslovao u minusu, a da su akumulirani gubici na kraju 2018. godine iznosili preko milion eura. Tada je, prema pisanju crnogorskih medija, ovim lokalom gazdovala firma sličnog naziva, Padcafe, koja je bila u vlasništvu kompanije EE F&B HOLDING LIMITED sa Kajmanskih ostrva, dok je vlasnik franšize bila Abu Dhabi Financial Group (ADFG).  

Ponovno otvaranje ovog objekta, međutim, izazvalo je više reakcija. Na javnoj Fejsbuk grupi Oči Podgorice, građani i građanke su mahom ostavljali nepovoljne komentare što se tako atraktivna lokacija dodjeljuje ovom lancu. Upozoravali su da ne znaju koji će to turista odlučiti da dođe u Podgoricu zbog lanaca kao što je HRC, koji je dobio najbolji prostor u gradu. 

Građani su tvrdili da bi na tom mjestu, u zgradi jedne od najvažnijih institucija u gradu, Biblioteke, trebalo otvoriti mjesto koje će biti prepoznato po kulturnom i umjetničkom sadržaju.