Zakon o radu garantuje pravo na posebnu zaštitu na radu zaposlenim ženama. Žena i  mlađi od 18 godina života ne mogu da rade na mjestu na kojem se pretežno obavljaju naročito teški fizički poslovi. Zakon, međutim, u praksi – ne važi

U smislu neposredne opasnosti po život, žene su u Crnoj Gori  na poslu bezbjednije od muškaraca. Ali samo zbog toga što ne rade građevinske poslove na kojima muškarci najčešće stradaju. Ako se, međutim, bezbjednost posmatra kao skup uslova za rad koji obezbjeđuju prihode od kojih se može pristojno živjeti, radno vrijeme usklađeno sa zakonom, uredne sedmične i godišnje odmore, obavljanje ugovorenih, ne proizvoljno određenih poslova - daleko su od bezbjednosti.

Zakon o radu garantuje pravo na posebnu zaštitu na radu zaposlenim ženama. Decidno se navodi da  žene i  mlađi od 18 godina života ne mogu da rade na radnom mjestu na kojem se pretežno obavljaju naročito teški fizički poslovi, radovi pod zemljom ili pod vodom, niti na poslovima koji bi mogli štetno i s povećanim rizikom da utiču na njihovo zdravlje i život. Zakon, međutim, u praksi – ne važi.

U Uniji slobodnih sindikata objašnjavaju da je jedan od najvećih problema sa kojima se zaposleni u Crnoj Gori inače suočavaju neadekvatna primjena zakona i međunarodnih propisa u praksi. Uzalud nacionalno zakonodavstvo garantuje širok spektar prava i zaštite, a Ustav Crne Gore propisuje da se potvrđeni i objavljeni međunarodni ugovori i opšteprihvaćena pravila međunarodnog prava neposredno primjenjuju kada odnose uređuju drukčije od unutrašnjeg zakonodavstva.

,,Ako se zakoni ne primjenjuju, nije teško zaključiti koliko su bezbjedni, humani i dostojanstveni uslovi u kojima radi većina zaposlenih u Crnoj Gori, tim prije uslovi u kojima rade žene", kaže za Monitor/CIN CG Ivana Mihajlović, savjetnica za pravna pitanja u Uniji slobodnih sindikata Crne Gore.

Žene zaposlene u trgovini zbog toga ne mogu sebi priuštiti ni da razmišljaju  o uslovima za rad, niti o tome kako poslovi koje obavljaju utiču na njihovo zdravlje.

,,To što sam zaposlena kao kasirka, ne znači da radim samo taj posao. Po potrebi istovaram robu, vučem preteške pakete. Pada li kiša ili je u magacinu hladno, nikoga ne interesuje. Ako treba da se čisti - čistim. Radiš sve što ti šef kaže, strah od gubitka posla daleko je ispred svake pomisli na poštovanje ugovora. Ne znam ni šta piše u zakonu. Bojiš se da ne ostaneš bez posla i da ćeš time ugroziti svoju porodicu, svoju djecu", kaže Monitorova/CIN CG sagovornica, zaposlena u jednom od podgoričkih hipermarketa. Razgovor se, naravno, vodi pod uslovom da njeno, niti ime firme u kojoj radi ne bude pomenuto.

Prema Monstatovim podacima, u novembru 2018. u Crnoj Gori je bilo 199.555 zaposlenih. Najveći broj njih radi u sektoru: trgovina na veliko i malo -  46.300 zaposlenih , od čega je 26.100 žena i 20.100 muškaraca. No, prema nezvaničnim procjenama, u trgovini radi dvostruko više žena nego što kaže zvanična statistika - oko 50 hiljada. U novembru ove godine prosječna plata u trgovini iznosila je 366 eura. Po visini plata to je pretposljednje mjesto u državi.

,,Žene zaposlene u ovom sektoru, pored svojih osnovnih - prodavačica ili kasirka - dužne su da rade sve poslove. To podrazumijeva istovar robe, izlaganje, stajanje na nogama cijelo radno vrijeme, sve to, naravno, bez obezbijeđenih adekvatnih uslova za rad, preventivnih ljekarskih pregleda i svega drugog što podrazumijeva bezbjedan rad i zdravu radnu sredinu", upozorava Ivana Mihajlović iz Unije sindikata.

Osim što obavljaju teške fizičke poslove, a što zakon zabranjuje, one najčešće rade i praznicima, praktično bez odmora.

,,Žene u trgovini, po pravilu, rade duže od osam sati, pri čemu im prekovremeni rad nije plaćen. Često rade sa samo jednim slobodnim danom u toku mjeseca, sa samo jednim ili nijednim slobodnim danom za vrijeme državnih, vjerskih i dugih praznika. Za rad praznikom ne dobijaju naknadu predviđenu zakonom”, objašnjava Ivana Mihajlović.

,,Imam slobodnu svaku drugu nedjelju. To su uglavnom dva dana mjesečno, ponekad tri. Rad tokom praznika se podrazumijeva. Tad je najveća gužva, vratim se kući sa natečenim nogama, svaka kost me boli. Godišnji odmor nam je deset dana. Najčešće to bude pet radnih dana koji se spoje sa dva vikenda", kaže naša sagovornica, prodavačica. Zakon propisuje sedmični odmor u trajanju od najmanje 24 časa neprekidno i godišnji odmor od najmanje 20 radnih dana.

Dodatni problem su nesigurni ugovori. ,,Veliki broj njih radi pod nesigurnim ugovorima, poput ugovora o radu na određeno vrijeme, agencijskih ugovora, te za minimalnu zaradu od 193 eura,  bez prava na sindikalno organizovanje i udruživanje. Jasno je da u takvim okolnostima ne možemo govoriti o dostojanstvenom radu", kaže Ivana Mihajlović.

Postoji, međutim,  i izuzetak od ,,pravila", da je ženama goli život na poslu manje ugrožen nego muškarcima. Riječ je o novinarkama, ako rade u nepodobnim medijima i pišu o zabranjenim temama.

,,Ženama zaposlenim u medijima, prije svega novinarkama, ugrožena je fizička bezbjednost zbog prijetnji i fizičkih napada, ali trpe i nasilje na društvenim mrežama. Problem je i što se kod nas taj oblik nasilja još ne shvata ozbiljno, a trebao bi jer sva istraživanja rađena u regionu pokazuju da su žene znatno izloženije sajber maltretiranju u u odnosu na kolege muškarce. To se i kod nas primjećuje, naročito na društvenim mrežama i u komentarima ispod tekstova gdje su česte uvrede, ali i prijetnje po osnovu roda", kaže za Monitor/CIN CG Marijana Camović, predsjednica Sindikata medija Crne Gore.

Ona objašnjava da zaposlene u medijima često rade u lošim uslovima, imaju manje zarade i teže napreduju u poslu u odnosu na muškarce. ,,Česti su slučajevi da su samohrane majke angažovane kao honorarne saradnice, odnosno da rade na crno bez ugovora o radu. Prema podacima koje dobijamo od članstva najlošija situacija je u štamparijama, gdje su i inače najmanje zarade ali i najteži posao, koji se u najvećoj mjeri obavlja u trećoj smjeni", kaže Camovićeva.

Ona kaže da u Sindikatu medija nemaju informaciju da neki medij u Crnoj Gori ima akt o procjeni bezbjednosti na radu. ,,Samim tim je nemoguće pratiti da li su poslodavci preduzeli sve potrebene mjere kako bi stvorili bezbjednu radnu okolinu".

Situacija je posebno loša u slučaju žena koje rade na crno. Tu, pored ostalih, spadaju žene koje dobrostojećim sugrađanima čuvaju djecu i  čiste kuće. Zanimanje "kućna pomoćnica" praktično ne postoji. Zovu ih, prosto ,,žene". Plaćaju ih po dogovoru, ako čuvaju djecu, dužne su da budu na raspolaganju i van dogovorenog radnog vremena. Recimo, kad gazda sa suprugom ide u večernji izlazak i slično.

,,Ako ne pristanem, dobiću otkaz. Ima puno žena kojima treba bilo kakav posao, znam da začas mogu da me zamijene nekom dugom, pa pristajem. Jedino tako mogu da zaradim", kaže jedna od Monitorovih/CIN CG sagovornica.

Žene koje čiste po kućama jednako su nezaštićene. Jednoj od naših sagovornica dešavalo se da, kad završi poslove, ne dobije dogovoreni iznos novca. Dobiju obećanje da će ostatak biti sjutra,preksujutra, iduće sedmice, pa ne stigne nikad.

No, nijesu samo manje obrazovane žene u riziku od loših poslova.

,,Radila sam u dvije velike firme. U jednoj su me na intervjuu pitali da li imam momka i kada mislim da se udajem. Iako sam magistrirala pravo, moji zadaci uključivali su kuvanje kafa, čišćenje prostorija i sekretarske poslove. Sa jednog posla otpustili su me kada sam bila u bolnici zbog mononukleoze. Na drugom poslu radila sam šest dana nedjeljno. Godišnji odmor smo imali, ali ga nijesmo mogli koristiti ljeti, zbog povećanog obima posla. U prostorijama nije bilo dnevne svjetlosti, tople vode ni telefonskog dometa. Vjerujem da je bolje u zatvoru", objašnjava za Monitor/CIN CG mlada djevojka, kojoj se na kraju osmjehnula sreća pa je našla ,,državni" posao. Ovaj i slični primjeri pokazuju zašto su u Crnoj Gori mladima privlačniji poslovi u državnim firmama od onih u privatnim i onda kad su ovi drugi bolje plaćeni.

Da je ,,praksa'' propitivanja o porodičnim planovima uobičajena, kažu i u Uniji slobodnih sindikata. ,,Nerijetko se dešava da su koleginice koje konkurišu za posao doživljavale na intervjuima pitanja vezana za porodični i bračni status, te u vezi sa planiranjem porodice. Radi se o intervujima 'u četiri oka', pa takvi slučajevi ne mogu dobiti svoj epilog na sudu jer zbog nedostatka adekvatnih dokaza teško da se ijedna koleginica odlučuje za pokretanje postupka pred sudom", kaže Ivana Mihajlović.

U Uniji slobodnih sindikata kažu da se najveći broj pritužbi koje dobijaju, uglavnom i na nemogućnost napredovanja na poslu, koje je obično uslovljeno porodičnim statusom. Tu su i pritužbe zbog gubitka posla, raspoređivanja na poslove nižeg ranga i sa manjom zaradom nakon povratka sa porodiljskog bolovanja, kao i zbog nepoštovanje osnovnog principa ,,jednaka zarada za jednak rad''.

,,Žene na tržištu rada jesu ranjiva kategorija i svi društveni akteri moraju sa više senzibilnosti i volje da pristupe kreiranju politika koje će uspostaviti balnas između privatnog i poslovnog života, te omogućiti zaposlenim ženama dostojanstvene uslove rada i podršku u napredovanju u karijeri", kaže Ivana Mihajlović.

U Crnoj Gori studira više žena nego muškaraca, više ih je na postdiplomskim i specijalističkim studijama. Ipak, među 42 hiljade nezaposlenih u Crnoj Gori, 25 hiljada je žena. Sve dok je tako, važiće omiljena rečenica poslodavaca ,,Ako nećeš ti, ima ko hoće". I uslovi za rad na listi prioriteta biće ispod potrebe da se sačuva posao. Kakav - takav.

Miloš BAKIĆ

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) procjenjuje da se zbog neadekvatnog rukovanja medicinskim otpadom godišnje u svijetu samo hepatitisom B, C i HIV-om zarazi oko 20 miliona osoba. U Crnoj Gori nema podataka o tome, a više od hiljadu tona medicinskog otpada još je izvan nadzora

„Kada mi je majka umrla od kancera, nijesam znao šta da radim sa gomilom neiskorišćenih ljekova. Prijatelj mi je rekao da ih ubacim u kesu i pomiješam sa pastom za zube. Rastvorene, bacio sam ih u WC šolju. Nijesam htio da ih nosim u apoteku, da zarađuju na mojoj muci”, ispričao je za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) Podgoričanin koji je želio da ostane anoniman.

On je jedan od brojnih koji u svojim domovima imaju male, ali opasne deponije farmaceutskog i drugog medicinskog otpada - ljekove sa isteklim rokom trajanja, stare toplomjere, aparate za mjerenje pritiska sa živom kao i druge otrovne materije.

Medicinski otpad može izazvati ozbiljne posljedice po okolinu i zdravlje ljudi - infekcije, zaraze, povređivanje, trovanje, zagađenje zemljišta i podzemnih voda. Nadležne institucije u Crnoj Gori nijesu uradile dovoljno na podizanju svijesti građana o značaju pravilnog odlaganja, ne samo farmaceutskog, već svih opasnih vrsta medicinskog otpada, pokazalo je istraživanje CIN-CG.

Na to ukazuju i izvještaji  Ekološke inspekcije i nevladinih organizacija koje godinama registruju slučajeve miješanja medicinskog i komunalnog otpada. Dio civilnog sektora, upozorava i na netransparentnost i mogući kriminal.

Pored farmaceutskog, u opasne spadaju i infektivni, hemijski, patoanatomski, citotoksični i oštri medicinski otpad. Prema tumačenjima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), to su ljudski organi i tkiva, krv i tjelesne tečnosti, ekskreti i sekreti, ljekovi i ostali preparati, brisevi, gaze, zavoji, igle, skalperi, lancete i drugi oštri instrumenti, kao i ostaci poslije medicinske, stomatološke, farmaceutske ili slične prakse, istraživanja, obrade, zaštite i uzimanja krvi za transfuzije. Sve to može dovesti do inficiranja osobe koja sa ovim otpadom dođe u kontakt.

Čak 80 odsto opasnog medicinskog otpada u državnim zdravstvenim ustanovama čini infektivni. Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da se zbog neadekvatnog rukovanja medicinskim otpadom, godišnje u svijetu samo hepatitisom B, C i HIV-om zarazi oko 20 miliona osoba. U Crnoj Gori nema podataka o tome.

U Državnom planu upravljanja od 2015. do 2020. godine piše da je količina generisanog medicinskog otpada u Crnoj Gori 2.148 tone godišnje. Od toga je 874 tone opasnog, uglavnom infektivnog.

U istom dokumentu se, međutim, procjenjuje da je količina ukupnog otpada veća za 50 odsto, što znači da iznosi oko 3.300 tona. Izvan kontrole je praktično, više od hiljadu otpada koji nastaje u privatnim klinikama, stomatološkim ambulantama, staračkim domovima.

Iako je planom najavljeno da će do kraja ove godine utvrditi količine medicinskog otpada kod privatnih zdravstvenih ustanova, iz Ministarstva zdravlja nijesu odgovorili na pitanje da li su to i učinili. Oni tvrde da se medicinski otpad iz državnih zdravstvenih ustanova ne miješa sa komunalnim i da se odlaže na zakonom propisan način. Takođe dodaju i da je prvih šest mjeseci ove godine obrađeno je oko 180 tona medicinskog otpada iz državnih zdravstvenih ustanova, što odgovara i ranijim prosječnim godišnjim količinama od oko 400 tona.

Prema podacima iz Nacionalne strategije o upravljanju otpadom do 2020. godine Klinički centar Crne Gore je najveći generator sa 722 tone medicinskog otpada godišnje. Od toga, 182 tone je opasno.

Nedovoljni materijalni i ljudski resursi, nedostatak saznanja o zdravstvenim rizicima, slaba i neadekvatna skladišta i kontrola, najčešći su problemi u upravljanju medicinskim otpadom, piše u Državnom planu. „Obučenost osoblja za razvrstavanje otpada, iako je više puta sprovedena obuka i dostavljena pisana uputstva, nije na zadovoljavajućem nivou. Zbog toga je u narednom periodu potrebna dodatna obuka i postavljanje pisanih procedura na svakom mjestu nastanka opasnog otpada“, stoji u ovom planu.

Za razliku od sagovornika CIN-CG, građani ne bi  trebalo da medicinski otpad bacaju u smeće, ili kanalizaciju, već odnesu u najbližu apoteku, koja ne bi smjela da ih odbije. Iz Montefarma su CIN-CG-u kazali da je riječ o dobroj praksi, ali je Ministarstvo zdravlja nadležno da to predloži i kao zakonsku normu.

Mini istraživanje CIN-CG govori da se praksa u podgoričkim apotekama razlikuje. U Montefarmovoj (državnoj) apoteci su novinarki, kada je u svojstvu građanke pitala da li da kod njih donese ljekove koji joj nijesu potrebni, rekli da može, ali kada u smjeni bude šefica. U jednoj privatnoj apoteci u centru grada kategorično su odbili: „Ne, zašto biste nama donosili ljekove?". U susjednoj, takođe privatnoj, ljubazno su objasnili da trenutno nemaju gdje da skladište te ljekove, ali će to biti moguće od Nove godine. Samo u jednoj privatnoj apoteci su rekli da možemo donijeti ljekove, ali i savjetovali da ih, svakako, ne bacamo u smeće, već u WC šolju!

Rukovoditeljka skladišta za ljekove u Montefarmu Vera Dabanović je za CIN-CG objasnila da apoteke ne smiju da opet puste u prodaju ljekove koje im vrate građani. Ona kaže da bi i privatne apoteke morale da poštuju to pravilo. Montefarm ima 54 apoteke koje sakupljaju i čuvaju farmaceutski otpad do kraja godine. Dio se vraća dobavljačima, sa kojima imaju sporazume, prije ili nakon isteka roka upotrebe lijeka, a ostalo skladišti u privremenom depou.

Inspekcija piše prijave

Ekološka inspekcija je u posljednje tri godine pokrenula sedam prekršajnih postupaka. Uprava za inspekcijske poslove je odbila da dostavi zapisnike o nadzoru, tvrdeći da bi njihova objava prouzrokovala veću štetu od interesa javnosti da to zna, kao i da bi to bilo nezakonito, jer su „postupci još u toku “.

Iz odgovora Ekološke inspekcije se, međutim, može zaključiti da nije okončan samo jedan postupak: „Nadležni sudovi za prekršaje su u četiri postupka novčano kaznili pravna lica i odgovorne osobe, a za dva donijeli oslobađajuću presudu zbog nedostatka dokaza”.

Zakonom o upravljanju otpadom su predviđene novčane kazne za prekršaje, za odgovorne osobe od 30 do 2.000 eura, a za kompanije i ustanove od 1.000 do 40.000 eura. U Inspekciji navode da su prekršajne postupke pokrenuli, jer su zdravstvene institucije miješale medicinski sa komunalnim otpadom. Riječ je o jednoj privatnoj poliklinici, dvije privatne stomatološke ordinacije i jednoj državnoj bolnici. Šest prijava bilo je protiv privatnih i jedna protiv javne zdrastvene ustanove.

Inspektori, ipak, na terenu primjećuju da raste broj ustanova koje prihvataju i primjenjuju proces pravilnog odvajanja i pakovanja opasnog otpada. U toku 2017.godine, upoznali su ustanove sa propisanim načinom odlaganja proizvoda koji sadrže živu, kao i sa odredbom da će od 2020. godine njihov uvoz biti zabranjen.

U toku je izrada sistematizacije Uprave za inspekcijske poslove, u kojoj je planirano povećanje broja ekoloških inspektora. Od predviđenih 21, sada ima osam inspektora, dok ih je ranije bilo i manje.

Nikitović: Neki traže lažne potvrde

Najveći dio opasnog otpada preuzimaju Ekomedika DOO i „Hemosan„ iz Bara. Konzorcijum Ekomedika i OMPeco je 2011. godine dobio dozvolu od Vlade da 15 godina obrađuje oštri i infektivni medicinski otpad. Za MANS je ovaj monopol ukazivao na kršenje tenderske proceure i zakona, ali tužilaštvo je ocijenilo da nema osnova za postupak „zbog bilo kojeg krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti“.

U Crnoj Gori, kao ni na prostoru bivše Jugoslavije, ne postoji postrojenje za obradu farmaceutskog, hemijskog (živa) i nuklearnog otpada, već ga barska kompanija  „Hemosan" izvozi u zemlje EU, najčešće u Austriju. Za prethodne tri godine kompanija je izvezla oko 100 tona farmaceutskog i 38 tona hemijskog otpada.

I direktor „Hemosana” Zoran Nikitović upozorava da je sve što ima svojstvo lijeka opasan otpad:

„Država mora jasno da reguliše da je onaj ko je prodao aparat ili lijek, dužan i da ga prihvati. Cijena lijeka i aparata koje građanin plaća, uključuje i njegovo zbrinjavanje nakon korišćenja". On tvrdi da se ne isplati praviti centre za obradu takvog otpada u Crnoj Gori: „Mi smo mala zemlja, a filteri u spalionici kakvu ima Beč koštaju i do 15 miliona eura".

Nikitović priznaje da je bilo zahtjeva da neko baci otpad ko zna gdje, a od njih dobije potvrdu da im ga je predao, navodeći da tako nešto nikada nije, niti bi prihvatio. On, međutim, nije želio da precizira ko je to tražio od njega. Iako kaže da država ima povlašćene cijene u odnosu na ostale, ističe da nemaju uzvratnu pomoć.

„Ovakva firma vani dobija milionske sume od države da bi se razvijala i prerađivala otpad, a mi nijesmo dobili ni euro", kaže Nikitović. Cijene prihvata i izvoza, poslovna su tajna, ali to što plaća država, kako kaže „nijesu ozbiljne pare”.

„Montefarm nema velike količine, to je nekoliko tona, odnosno par desetina hiljada eura", naveo je on.

Centri za obradu infektivnog i oštrog otpada formirani su u Podgorici i Beranama. Za sada se neće formirati u drugim opštinama, jer su prikupljene količine još manje od projektovanih.

Ekomedika je, u toku 2017. sakupila i obradila 416,526,97 kilograma otpada. U prvih devet mjeseci bilo je oko 275 tona. Ugovorom su obavezani da ga sakupljaju, transportuju, obrađuju i sterilišu, nakon čega bi trebalo da nastaje materijal karakteristika miješanog komunalnog otpada, koji se odlaže na sanitarnu deponiju. Može se, navodno, koristiti i kao gorivo, ali u Crnoj Gori nema takvih primjera. Ugovorom o koncesiji je predviđeno da se konzorcijumu plaća 1,85 eura po kilogramu dok količine medicinskog otpada ne premaše 654 tone godišnje.

Ima razloga da se ispita postojanje ekokriminala

U analizi morfološkog sastava koju je uradila nevladina organizacija Ozon sa civilnim organizacijama regiona, na gradskim deponijama u Podgorici, Kotoru , Beranama i Pljevljima, u četiri sezonska mjerenja svaki put nađen je i medicinski otpad.

Direktor Ozona Aleksandar Perović za CIN-CG kaže da to ukazuje kako sistem nije kvalitetno zatvoren, jer je zakonom zabranjeno miješanje komunalnog sa drugim vrstama otpada, zato što se cijela smjesa pretvara u opasni.

„Još veći je problem što nema preciznih podataka o generisanim količinama na nivou države, što upućuje na sumnju u različite koruptivne i i druge nezakonite aktivnosti, pa ima prostora za ispitivanje elemenata organizovanog ekokriminala", istakao je on.

I zemlje regiona imaju slične probleme, ističe  Perović, mada neke od njih, poput Srbije, shodno veličini imaju i veći broj različitih postrojenja za tretman medicinskog otpada.

„Nažalost, čini se da se upravljanje medicinskim otpadom svuda radi uz određeni nivo tajnosti. To nije dobro upravljanje, niti odraz transparentnosti, što bi moralo biti obavezno u ovakvim poslovima“, naveo je on.

U Crnoj Gori nerijetko se, podsjeća Perović, ljekovi sa isteklim rokom odbacuju i u kontejnere za smeće. Dešava se da u naseljenim mjestima gori vatra iz njih, što govori o nerazumijevanju problema i opasnosti.

„Bilo bi očekivano da se institucije sistema ozbiljnije bave ovim problemom, da se građani uključuju u javne kampanje i uspostavi sistem prikupljanja i upravljanja medicinskim otpadom, ali jasno je da je lopta prebačena u dvorište koncesionara, koji bar kako mi to doživljavamo, nema kapacitet da zaokruži sistem na ozbiljan način“, zaključio je Perović.

EU: Nema napretka

U okviru poglavlja 27 pregovora sa Evropskom unijom koje je nedavno otvoreno, upravljanje otpadom prepoznato je kao jedan od najvećih ekoloških problema.

U izvještajima Evropske komisije (EK) se ne pominje posebno medicinski otpad. Ali, navodi se da je u oblasti upravljanja otpadom Crna Gora djelimično usklađena s pravnom tekovinom EU, te da u „izvještajnom periodu nije ostvaren napredak”.

Evropska komisija konstatuje da su potrebni “značajni napori” u sprovođenju nacionalnog plana i strategije, a opštine bi trebalo da riješe problem privremenih deponija.

„Potrebno je hitno djelovati da bi se uspostavila infrastruktura za odvojeno prikupljanje i reciklažu otpada i obezbijedili adekvatni finansijski i ljudski resursi, između ostalog i za aktivnosti inspekcije“, dodaje se u izvještaju, za period od oktobra 2016. godine do februara 2018. godine.

Živa, olovo , arsen…

Infektivni otpad je pribor iz mikrobioloških laboratorija, oprema i materijal koji je bio u kontaktu s krvlju i ostalim izlučevinama infektivnih pacijenata, uključujući hirurške zahvate i obdukciju, ostatke od dijalize, infuzije, transfuzije, izolacije bolesnika, rukavice i sve ostalo predvođeno za jednokratnu upotrebu.

Hemijski otpad sadrži toksične ili opasne hemikalije, uključujući i fiksir, razvijač i slično. Materijali sa visokom koncentracijom teških metala predstavljaju podkategoriju opasnog hemijskog otpada. U to se ubraja živa iz razbijene medicinske opreme, a u visokom procentu nalazi se i u otpadu stomatoloških ordinacija, zatim kadmijum iz baterija, olovo, arsen…

Oštri otpad su korišćene i potencijalno zaražene igle, lancete, štrcaljke i skalpeli.

Citotoksični otpad nastaje zbog primjene, proizvodnje i pripremanja ovih farmaceutskih preparata, uključujući primarnu ambalažu i pribor.

Farmaceutski otpad su svi ljekovi, uključujući i primarnu ambalažu i pomoćne materije, koji su postali neupotrebljivi zbog isteklog roka upotrebe, rasipanja ili neuslovnog čuvanja.

Kuda sa djelovima tijela

Evidencije medicinskog otpada nije zadovoljavajuća, a nema adekvatnog prostora za odlaganje oko šest tona patoanatomskog otpada, piše u oktobarskom izvještaju o realizaciji državnog plana za prošlu godinu. Patoanatomski otpad su dijelovi tijela, amputati, tkiva i organi odstranjeni tokom hirurških zahvata, tkiva uzeta u dijagnostičke svrhe, placente...

U Izvještaju MORT-a ističe se da su sa obrađenih oko 400 tona medicinskog otpada godišnje obuhvaćene samo državni domovi zdravlja, opšte bolnice, KBC CG, Zavod za hitnu medicinsku zaštitu, Zavod za transfuziju krvi, Institut za javno zdravlje i „Montefarm“. „Nijesu uzete u obzir količine otpada koje se proizvode i sakupe iz privatnih zdravstvenih ustanova, apotekarskih ustanova, staračkih domova i dr.“

Koncesionari prilikom preuzimanja primijećuju da ambalaža  za  infektivni  otpad  većinom  nije  zadovoljavajućeg  kvaliteta,  privremena  skladišta infektivnog otpada nijesu adekvatna, a pojedine ustanove ne mjere količine koje predaju.

Ministarstvo  najavljuje jednobrazna uputstava za razvrstavanje otpada, dodatnu edukaciju na svim nivoima zdravstvene zaštite, a razmotriće i mogućnost reciklaže.

Maja BORIČIĆ

U projektima u koje je uloženo više od 70 miliona eura nije zaokružen tehnološki proces prečišćavanja vode, niti predviđeno takozvano zbrinjavanje mulja. Lokalnim vlastima je lakše da ga presele u Albaniju, a troškove u iznosu stotina hiljada eura preko cijena komunalnih usluga prevale na građane. U ovom poslu Kotor, Tivat i Budva imaju istog partnera, državljanina Albanije koji je firmu registrovao u Crnoj Gori.

Četiri crnogorske opštine na primorju u izgradnju prečistača za otpadne vode uložile su do sada više od 70 miliona eura, ali ni u jednom slučaju tehnološki proces nije zaokružen. Projektima nije predviđeno  ni takozvano zbrinjavanje mulja. Lokalne vlasti mulj transportuju u Albaniju, a troškove koji dostižu stotine hiljada eura, preko cijena komunalnih usluga  prevaljuju na građane.

U Albaniju je, prema zvaničnim podacima do kojih je došao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), tokom prošle i ove godine  izvezeno oko 12 hiljada tona mulja, preostalog nakon prečišćavanja kanalizacione vode u novoizgrađenim postrojenjima u Budvi, Kotoru i Tivtu. Hercegnovski nezavršeni sistem prečišćavanja zbog malih količina za sada samo puni svoje tankove. Jedine dvije propisne deponije u Podgorici i Baru u izdatim dozvolama nemaju kanalizacioni mulj u popisu materijala koji mogu da primaju.

U ovom poslu Budva, Kotor i Tivat imaju istog partnera, firmu “Montelea” registrovanu u Crnoj Gori, čiji je jedini osnivač i izvršni direktor albanski državljanin Florian Borši iz Skadra, koji transport naplaćuje oko 65 eura po toni. Novinari CIN-CG-a nisu uspjeli da dođu do Boršija jer na adresi u Poslovnom centru Čelebić u Podgorici, navedenoj u Centralnom privrednom registru, nema oznake te firme na fasadi, niti na poštanskom sandučićima i spisku stanara, a za nju nijesu čuli ni vlasnici okolnih poslovnih prostora.

Prema saznanjima CIN-CG-a, materijal koji se u Evropi koristi od poljoprivrede do građevinarstva, se poslije izvoza iz Crne Gore ne prerađuje i takođe završava na deponiji. „Deponija za odvezeni mulj se nalazi u Albaniji“, kratko su odgovorili iz preduzeća Komunalno- Budva. Bez tačnije lokacije. kao krajnjeg odredišta, deponiju u ovoj zemlji pominju u svojim odgovorima i komunalci iz Tivta i Kotora.

Kako je samo iz budvanskog postrojenja, prema ugovorima za prošlu i ovu godinu, izvezeno više od deset hiljada tona mulja, dok je tivatsko-kotorski prečišćivač proizveo najmanje još šest hiljada tona, podaci komunalnih preduzeća ne poklapaju se sa onima kojim raspolažu carinici, pa postoji mogućnost da je dio mulja završio negdje u crnogorskim vrtačama ili jednostavno – u moru.

Iz Ministarstva održivog razvoja i turizma (MORT) su za CIN-CG kazali da nemaju informaciju da je bilo nelegalnog odlaganja kanalizacionog mulja sa primorja u brdsko-planinsko zaleđe Boke, po jamama u „kamenom moru“ Cuca i Krivošija, o čemu se špekuliše u javnosti, ali će „o tome svakako obavijestiti inspekciju“.

Oni podsjećaju na zakonske odredbe da  „proizvođač otpada može obradu da vrši samostalno ili da povjeri trgovcu ili privrednom društvu, odnosno preduzetniku koji vrši sakupljanje ili obradu“. Iz toga je, prema njihovom mišljenju jasno da su „privredna društva koja upravljaju PPOV dužna da se staraju o otpadu“ .

Iz vrha budvanske opštine, u prepisci sa CIN-CG-om, uz  priznanje da nijedan od postrojenja za prečišćavanje u Crnoj Gori nije tehnološki zaokružen, te da takozvano zbrinjavanje mulja nije ni predviđeno, potvrđuju da je sa firmom Floriana Borša 2017. godine ugovoren odvoz 4.100 tona mulja u Albaniju po cijeni 64,5 eura po toni. U tu cijenu uračunat je i PDV i ukupno je plaćeno 264.441,80 eura. Tokom 2018. ugovoren je odvoz 6.000 tona po cijeni 65,95 (PDV povećan sa 19 na 21 odsto) što je na godišnjem nivou trošak od 395.670 eura.

Budva već duže vodi bitku sa njemačkom kompanijom WTE koja insistira da joj se isplati ugovorenih 58,5 miliona eura za izgradnju ovih postrojenja. Lokalne vlasti odbijaju da plate fakture za drugu i treću fazu gradnje postrojenja, jer smatraju da nijesu ni započete. Slovenački ekspert dr Jože Duhovnik i njegova kompanija,  koju su angažovali Budvani,  opširnim elaboratom dokazuje da je završeno tek 69,2 odsto objekata u odnosu na obaveze Njemaca po investicionom ugovoru, a koji je predviđao izgradnju sistema prečišćavanja otpadnih voda kapaciteta ekvivalentnog za 130.000 stanovnika. Posao je inače obilježen i korupcijom koju istražuje tužilaštvo, jer je, navodno, jedan od direktora WTE priznao da je platio tri miliona eura nekom iz prethodne lokalne vlasti, ali se za sada ne zna kome.

Prema tabeli iz Duhovnikove revizije, u projektu otpadnih voda u Budvi upotrebnu dozvolu trenutno ima samo glavno postrojenje na brdu Vještica, a u režimu probnog rada je desetak pumpnih stanica. Projektom je predviđena i izgradnja postrojenja za prečišćavanje za Buljarice i Petrovac, potisni i graviticaoni cjevovodi i pumpne stanice u tom dijelu opštine, te sekundarna kanalizaciona mreža gotovo na čitavoj teritoriji. Sa odvozom kanalizacionog mulja u ovoj opštini bilo je problema naročito kada je bio neredovan i kada je na suvu tvar na odlagalištu na brdu Vještica pala kiša što je uzrokovalo širenje nesnosnog smrada do bečićkih hotela na obali.

Mulj iz PPOV Tivat-Kotor tokom 2017. izvožen je za Albaniju, po jednogodišnjem ugovoru, koji je sa firmom Montelea potpisan 6. juna prošle godine. Posao je sklopilo i platilo preduzeće “Vodovod i kanalizacija” Tivat,  jer zajednička firma dvije opštine za upravljanje postrojenjem nije bila osnovana. Ugovor vrijedan 39.496 eura sklopljen je za odvoz i zbrinjavanje ukupno 500 tona mulja, ali je izvezeno manje.

“U ugovorenom periodu pomenuto preduzeće je u ukupno 12 tura, prema carinskim deklaracijama, izvezlo iz Crne Gore 247.930 kilograma mulja na deponiju u Albaniji”- kazao je za CIN-CG izvršni direktor tivatskog “Vodovoda i kanalizacije” Alen Krivokapić. U “Vodovodu”, tvrdi on,  nemaju saznanja da je u međuvremenu mulj iz PPOV Tivat-Kotor deponovan bilo gdje u Crnoj Gori van kruga tog postrojenja.

Kompanija „Monetelea“ je mulj iz Tivta u početku preuzimala na nekadašnjem poljoprivrednom dobru „Montepranzo“, preko puta tivatskog aerodroma gdje je iz PPOV koje se nalazi u Krtolima, dovožen manjim kamionima. Na prostoru ranije predviđenom za golf teren, mulj je istresan na ledinu, a potom prekrcavan u zatvorene kontejnere većeg kapaciteta kojima su ga „Monteleaini“ kamioni odvozili u Albaniju. To je otkriveno početkom oktobra prošle godine kada su se brojni putnici i radnici Aerodroma Tivat požalili zbog nesnosnog smrada. Dio radnika Službe bezbjednosti vazdušne luke na svoju ruku otišao je na nekadašnje vinograde i zatekao gomile mulja. Tivatsko Komunalno preduzeće koristi dio prostora „Montepranza“ za smještaj mehanizacije i obavljanje dijela svojih aktivnosti, pa su tu lokaciju nadležni vidjeli i kao pogodnu za prekrcaj mulja. Od ove prakse se odustalo kada je priča dospjela u medije, jer se više nije mogao sakriti uzrok smrada koji se danima osjećao.

Prema fakturama do kojih je došao CIN-CG, Montele je prvu turu od 12.700 kilograma mulja iz Tivta preko graničnog prelaza Božaj izvezla 4. jula prošle godine, a posljednju težine 24.800 kilograma, 10 oktobra 2017. Cijena usluge po toni je bila 66,38 eura plus PDV.

Radom PPOV Tivat-Kotor od otvaranja u julu 2016. preko crnogorske kćerke-firme iz Budve, rukovodi, takođe njemačka kompanija WTE koja je i sagradila to postrojenje. Ona je trebala da prepusti  upravljanje novoosnovanoj zajedničkoj kotorsko-tivatskoj firmi 31.avgusta, ali se kasnilo sa osnivanjem i zapošljavanjem kadrova koje je WTE trebalo da obuči. Opštine smatraju da su Njemci zato u obavezi da do zvanične primopredaje rješavaju i problem kanalizacionog mulja koji se nagomilava u tri bazena za prečišćavanje. Prema nezvaničnim, ali pouzdanim informacijama, otkad  je “zatvorena” neformalna prekrcajna stanica za mulj na nekadašnjem poljoprivrednom dobru, u par navrata to je “rješavano” ispumpavanjem mulja direktno u more kroz podmorski ispust u zalivu Trašte, kroz koji inače redovno otiče prečišćena voda. U jednom navratu veću fleku mrke boje u moru primijetili su i posjetioci obližnjeg turističkog rizorta Luštica bay, napravili snimke i požalili se lokalnim vlastima. Da se nešto “čudno” dešava sa ispustom voda prerađenih u 10,265 miliona eura vrijednom PPOV, registrovala je i Agencije za zaštitu prirode Crne Gore.

„Rezultati fizičko-hemijske analize otpadnih voda uzorkovanih na glavnim kanalizacionim ispustima u gradovima koji imaju postrojenja za prečišćevanje komunalnih voda (Budva, Kotor, Tivat) pokazali su da i nakon prečišćavanja u komunalnim vodama (Tivat-Kotor) postoji povećan sadržaj suspendovanih materija i biološke potrošnje kiseonika, koji su izvan uslova predviđenih Pravilnikom o kvalitetu i sanitarno-tehničkim uslovima za ispuštanje otpadnih voda u recipijent i javnu kanalizaciju, načinu i postupku ispitivanja kvaliteta otpadnih voda, minimalnom broju ispitivanja i sadržaju izvještaja o utrvrđenom kvalitetu otpadnih voda, dok komunalne vode iz Budve odgovaraju uslovima iz Pravilnika“ – stoji u Informaciji o stanju životne sredine za 2017.godinu u poglavlju „Unos efluentima“.

Izvršni direktor i za sada jedini zaposleni u zajedničkoj firmi“PPOV Tivat-Kotor” Srećko Tripović, nije želio da za CIN-CG govori o rješavanju problema kanalizacionog mulja. Kapaciteti PPOV su takvi da se on u krugu i tankovima samog postrojenja može akumulirati maksimalno do godinu dana. O tome nije želio da govori ni predsjednik Upravnog odbora “PPOV Tivat-Kotor” Danilo Cvijović. Iz zajedničkog koordinacionog društva za izgradnju vodovodne i kanalizacione infrastrukture Crnogorskog primorja – firme „Vodacom“ iz Tivta, kažu da je tokom ove i prošle godine „u procesu probnog rada PPOV Tivat-Kotor proizvedeno približno šest do sedam hiljada kubika mulja“.

„Dio mulja se stabilizuje u rezervoarima za odlaganje viška, odnosno rezervoarima za aerobnu stabilizaciju mulja u okviru tehnološkog procesa, a dio se odvozi.“- rekao je za CIN-CG direktor „Vodacoma“ Dragan Roganović. WTE je za transport mulja iz PPOV do prekrcajne stanice isporučio i dva otvorena kontejnera-kištre kapaciteta po sedam kubika, te specijalno vozilo-autopodizač. Novi kamion, međutim, nije zvanično predat opštinskoj firmi, jer nije registrovan te se ne može koristiti za transport do privremenog odlagališta na Vještici iznad Budve, gdje bi ga, zajedno sa muljem iz budvanskog postrojenja, preuzimala firma koja ga izvozi za Albaniju.

Prema nezvaničnim informacijama, tivatski, odnosno kotorski “Vodovod” sada razmišljaju o kupovini dva veća specijalna zatvorena kontejnera kojima bi albanskom partneru omogućili sukcesivni odvoz ekonomski opravdane veće količine mulja u jednoj turi, direktno iz postrojenja  u Krtolima.

Resor kojim rukovodi ministar Pavle Radulović na sve ovo uzvraća ocjenom da je crnogorska legislativa u vezi kanalizacionog mulja 95 odsto usaglašena sa evropskom. Odredbe EU Direktive 86/278 o zaštiti životne sredine, a posebno zemljišta, pri korišćenju kanalizacionog mulja u poljoprivredi, kako kažu, prenešene su kroz Zakon o upravljanju otpadom kao i pravilnikom o uslovima, količini, obimu, učestalosti i metodama analize komunalnog kanalizacionog mulja za dozvoljene namjene, kao  i o uslovima koje treba da ispunjava zemljište planirano za njegovu primjenu. MORT naglašava da je dosta urađeno i u implementaciji Master plana odvođenja i prečišćavanja otpadnih voda Crnogorskog primorja i opštine Cetinje iz 2005.

„Izdvajamo izgradnju preko 150 km kanalizacione mreže u skoro svim opštinama, izgradnju postrojenja za prečišćavanje komunalnih otpadnih voda u Herceg Novom, Budvi, Kotoru/Tivtu, te izradu neophodne projektne i tehničke dokumentacije, kao pripremu za buduće projekte (širenje kanalizacione mreže i izgradnja PPOV-a).“- kažu iz Ministarstva.

https://youtube.com/watch?v=cUv1HxqB_sM%3Fecver%3D1

Novljane tek čeka problem

Problem sa muljem (još uvijek) nemaju Novljani jer, kako je za CIN-CG rekla Jelena Đakonović, v.d. direktorica opštinskog Društva za izgradnju kanalizacione i vodovodne infrastrukture, njihovo postrojenje u Meljinama je tek u fazi funkcionalnih ispitivanja. Zbog nezavršenih radova na kolektorima, u njega trenutno dolaze samo kanalizacione vode iz zapadnog dijela Herceg Novog koje zavisno od doba godine, variraju od 20 do 40 odsto projektovanih količina. PPOV u Herceg Novom gradio je turski konzorcijum MASS/Gintas. Kolektor gradi kompanija Celtikcioglu, takođe iz Turske.

Opštinama se svašta nudi

Iz MORT-a naglašavaju da „stabilizovan“ kanalizacioni mulj, „spada u neopasne i da se, adekvatno obrađen, može koristiti u poljoprivredi; na zelenim površinama i parkovima; za rekultivaciju zemljišta, pošumljavanje goleti; na deponijama kao prekrivni sloj; za zemljišta za posebne namjene, povrat energije spaljivanjem i/ili suspaljivanjem...“

Kao pozitivan primjer navode Mojkovac gdje je u krugu PPOV izgrađen sistem po uzoru na Dansku, koji tretman mulja obavlja na trščanim poljima. Sličan sistem postoji i na Žabljaku.

“Glavni grad Podgorica planirao je da prilikom izgradnje novog postrojenja za prečišćavanje komunalnih otpadnih voda izgradi sistem za termičku obradu mulja, dok je za opštine primorskog regiona u studijama koje su izrađene uz podršku KfW banke, predloženo sistemsko rješenje, a na opštinama je da izaberu najprihvatljiviju opciju. Za prelazni period zakonom je omogućeno privremeno odlaganje mulja uz poštovanje propisanih normi ,,izvoz i odlaganje.”- kažu u MORT-u, ne navodeći koje je to ,,sistemsko riješenje”.

Mišljenja stručnjaka oko spaljivanje kanalizacionog mulja su podijeljena zbog aerozagađenja i ostatka pepela koji je u tom slučaju opasan materijal, a spalionice ,,ne voli” ni EU. Predstavnicima opština, razna manje ili više oprobana, ali i neka rješenja koja se uopšte ne primjenjuju u EU, nude brojne firme i domaći i strani eksperti. Svi ih, po pravilu, ubjeđuju da su upravo ona njihova ,,najbolja i najekološkija”.

“Vodacom” je u međuvremenu, sa konsultantima razradio model primjene djelimično isušenog mulja iz PPOV Tivat-Kotor kao građevinskog materijala rekultivaciju neuređenog bivšeg smetlišta Sinjarevo i deponije Lovanja. Mulj isušen 25 odsto miješao bi se u omjeru 30:70 odsto sa zemljom i koristio za rekultivaciju te dvije deponije, za što bi mogao da se upotrebljava do 2030. godine. Sve bi koštalo nešto preko million eura, što bi se finansiralo iz kredita njemačke KfW banke. Opština Tivat je tu inicijativu i uvrstila je u svoj lokalni plan upravljanja otpadom, ali se čeka da bude usvojen i u kotorskom parlamentu.

Carina: Izvoz po zakonu

Iz Uprave carina za CIN-CG su saopštili da je  periodu od 1.januara 2016. do 30.septembra 2018. iz Crne Gore izvezeno 11.972.735 kg robe –,,stabilizovanog mulja koji je pogodan za upotrebu kao đubrivo, iz tarifne oznake 3101 00 00.”

,,Uprava carina ne vrši evidentiranje izvoza i uvoza robe po opštinama, već na nivou cijelog carinskog područja, odnosno države. Predmetna roba je izvezena u Albaniju. Shodno članu 16 Carinskog zakona i članu 101 Zakona o carinskoj službi, pojedinačni podaci o fizičkim i pravnim licima sadržani u carinskim deklaracijama, smatraju se službenom tajnom i ne smiju se od strane carinskog organa dalje saopštavati bez izričite saglasnost lica ili ovlašćenih organa koji su ih dali.”- kazali su za CIN-CG iz Uprave carina. Oni su istakli i da je taj materijal, po međunarodnim propisima mogao biti izvezen, jer se smatra “neopasnim otpadom”.

Siniša LUKOVIĆ

Koristeći pravne praznine, Ministarstvo odbrane nabavlja i prodaje putničke automobile čiju opremu krije pozivajući se na povjerljivi postupak

Skrivajući broj vozila i tehničke specifikacije, Ministarstvo odbrane je krajem oktobra potrošilo oko 90 hiljada eura za kupovinu putničkih automobila marke “hjundai”. Prije nekoliko dana kupili su i tri luksuzna vozila od zastupnika “tojote” i “leksusa” za 136 hiljada eura, sa preciznim tehničkim karakteristikama, ali je zato proglašena tajnom oprema četiri stara vozila koja su data prodavcu po principu “staro za novo”. Oba puta se na tender javio samo po jedan ponuđač.

Povjerljive nabavke podrazumijevaju nabavku robe, usluga i radova, poput oružja, municije i druge specijalne opreme koja se koristi za zaštitu i bezbjednost države i građana.  Iako Ministarstvo odbrane tvrdi da je sve u vezi sa kupovinom ovih automobila zakonito, iz Instututa alternativa, koji se kontinuirano bavi sistemom javnih nabavki, uključujući i povjerljive, smatraju da je riječ o nastavku loše prakse i korišćenja pravne praznine.

Sredinom jula Ministarstvo odbrane objavilo je otvoreni postupak javne nabavke putničkih motornih vozila. Tehničke specifikacije automobila bile su sakrivene od javnosti, kao i broj traženih vozila. Na tender je pristigla samo ponuda, firme “Jadran auto”, ovlašćenog zastupnika vozila marke “hyundai”, sa kojom je potpisan ugovor vrijedan 89.430 eura. Na pitanje Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) iz Ministarstva odbrane su rekli da su tehničke specifikacije automobila zaštitili “zbog specifičnosti poslova koje obavlja organizaciona jedinica za koju je izvršena nabavka”. Za to, kažu, imaju uporište i u članu 10 Zakona o javnim nabavkama, kojim je propisano da naručilac može da zahtijeva zaštitu tajnosti podataka u tenderskoj dokumentaciji. Istakli su i da je poziv zainteresovanim ponuđačima bio javan.

Ministarstvo se pozvalo i na član 116 a. Zakona o javnim nabavkama koji predviđa da se pod nabavkama u oblasti odbrane i bezbjednosti podrazumijeva vojna i bezbjednosno osjetljiva oprema, roba, usluge i radovi koji su direktno povezani sa tom opremom, usluge i radovi izričito za vojne namjene, kao i bezbjednosno osjetljive usluge i radovi.

Istraživačica javnih politika u Institutu alternativa  (IA) Ana Đurnić, međutim tvrdi da otvoreni postupak javne nabavke, podrazumijeva potpunu javnost onoga što organi vlasti nabavljaju, uključujući tehničke specifikacije, kao i pod kojim uslovima to čine.

“Ovakva praksa Ministarstva odbrane nije nužno nezakonita, ali ukazuje na veći problem, a to je činjenica da su u našoj zemlji nabavke za bezbjednost i odbranu, takozvane povjerljive nabavke, već godinama u pravnom vakuumu i da se tome ne nazire kraj”, ocijenila je Đurnić.

Novim tenderom objavljenim 8. oktobra, za nabavku tri putnička vozila, procijenjene vrijednosti 136.000 eura Ministarstvo odbrane, nije sakrilo specifikacije novih vozila, ali jesu tehničke karakteristike starih koje su ponudili u zamjenu uz procjenu da vrijede 22.700 eura. Iz tog resora ponovo su se pozvali na član 10 Zakona o javnim nabavkama.

“Lice koje raspolaže podacima iz stava 1 člana 10 ZJN dužno je da ih čuva i štiti, bez obzira na stepen tajnosti, zbog specifičnosti poslova koje obavlja organizaciona jedinica za koju je izvršena nabavka. Iz istih razloga tehničke karakteristike postupka pokrenutog prethodnog mjeseca stepenovane su stepenom tajnosti”, piše u odgovoru Ministarstva odbrane.

Novi vlasnik jedino može stara vozila da preproda na otvorenom tržištu, ili da ih rastavi, što je manje vjerovatno, pa je teško razumjeti smisao ove tajnosti.

Ministarstvo odbrane je ovim tenderom tražilo novo terensko vozilo, sa po pet vrata i sjedišta, snage motora između 120 i 140 KW, šestostepenim manuelnim mjenjačem, manuelnim klima uređajem, putnim računarom... Drugo vozilo trebalo je da bude sličnih karakteristika, crne boje, sa kamerom za vožnju unazad, stalnim pogonom na četiri točka, “pametnim” ključem, alarmom, pokretanjem motora pritiskom na dugme, dodatno zatamnjenim staklima. Oba vozila trebalo je da imaju zapreminu rezervoara minimum 80 litara. Treće vozilo, moralo je da bude crne boje, zapremine prtljažnika 500 litara i rezervoar od 50 litara, uz motor elektro/benzin (hibrid), vazdušne jastuke naprijed, bočno i za koljena vozača, kao i bočne vazdušne zavjese naprijed i pozadi.

Na tender se ponovo javio jedan ponuđač, ovoga puta “Efel motors” sa Cetinja. Sa tom firmom je 21. novembra potpisan ugovor.

Đurnić kaže da su povjerljive nabavke sada skoro u potpunosti neregulisane - Zakon im je posvetio svega dva člana, podzakonska akta nijesu usvojena, iako su rokovi za to istekli prije skoro godinu, a sprovode se i novac za njih se troši bez ikakve kontrole i daleko od očiju javnosti. Ona je ocijenila da je ironično što su u periodu od 2010. do 2015. povjerljive nabavke bile mnogo bolje uređene nego sada, kada smo se “primakli” članstvu u EU i kada je naša zemlja postala članica NATO. Podsjetila je da su do prije tri godine ove nabavke bile uređene Uredbom o spoljnoj trgovini sredstvima za posebne namjene.

“Ta uredba detaljno je propisivala šta su sredstva za posebne namjene, kako se ona nabavljaju, kojim procedurama, koji su kriterijumi i podkriterijumi za vrednovanje ponuda, sistem planiranja i izvještavanja o ovim povjerljivim nabavkama... Dakle, sve ono što važeće zakonodavstvo ne propisuje”, ocijenila je Đurnić.

U članu Zakona o javnim nabavkama iz 2017. godine, 116 a, definisano je i da se vrste postupaka povjerljivih nabavki i način njihovog sprovođenja urede propisom Vlade, dakle podzakonskim  aktom.  To se još nije desilo, iako je rok za usvajanje te uredbe bio decembar 2017. godine.

Iz Ministarstva odbrane, na čijem je čelu Predrag Bošković, odgovorili su CIN-CG-u da se sa donošenjem podzakonskog akta sačekalo, jer “bi u ovoj godini trebalo da stupi na snagu novi zakon o javnim nabavkama”.

“Članovi radnog tima u čijem sastavu su bili predstavnici Ministarstva odbrane, Ministarstva unutrašnjih poslova, Ministarstva finansija, ANB-a, Uprave za javne nabavke kao i međunarodni eksperti, pripremili su u zakonski predviđenom roku prijedlog Uredbe iz oblasti odbrane i bezbjednosti, sa čijim se donošenjem sačekalo iz razloga stupanja na snagu novog zakona o javnim nabavkama, čije je donošenje predviđeno za 2018. godinu. S obzirom da još nije usvojena uredba, Ministarstvo odbrane sve postupke predvidjene planom javnih nabavki, pa i one koje se odnose na oblast odbrane i bezbjedosti sprovodi po postupcima definisanim u Zakonu o javnim nabavkama, najvećim dijelom u otvorenim postupcima, odnosno na način dostupan javnosti”, odgovorili su iz Ministarstva odbrane.

U Institutu alternativa ocjenjuju  da je ovakvo obrazloženje potpuno neutemeljeno.

“Mijenjati Zakon o javnim nabavkama u junu 2017. godine bez podzakonskih akata, a onda skoro dvije godine čekati novi kako bi se uredile nabavke za sektor bezbjednosti ne može biti izgovor za održavanje pravnog vakuuma u kome se ove nabavke nalaze. Dok se, sa druge strane, nabavke sprovode i novac troši bez bilo kakve kontrole”, zaključila je Đurnić.

Od auto guma do avionskih karata

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore je ranije objavio da su Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) i Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) od 2013. do 2017. godine na povjerljive nabavke potrošili više od osam miliona eura. Ministarstvo odbrane saopštilo je da su u prošloj godini na ime povjerljivih nabavki potrošili 893.972 eura, ali da su to postupci pokrenuti prije maja 2015. godine. Državna revizorska instiitucija pronašla je da je pod povjerljivim nabavkama ANB kupovala i automobile, štampače i računare, MUP je nabavljao kombi vozila i auto gume, a Ministsrstvo odbrane je plaćalo avionske karte i prevoz zaposlenih na gradskim i međugradskim relacijama.

Uredba neće prije 2020. godine

Ana Đurnić je kazala da najnovije informacije govore o tome da će novi zakon o javnim nabavkama biti u Skupštini do kraja ove godine, a da će se uredba o nabavkama u sektoru bezbjednosti i odbrane primjenjivati od 2020. godine.

“To nam obećava još cijelu godinu netransparentne potrošnje u sektoru bezbjednosti, bez kontrole. Kada se tome dodaju i prethodne četiri otkad je prestala da važi Uredba o spoljnoj trgovini sredstvima za posebne namjene, dobijamo cijelih pet godina sprovođenja ovih nabavki mimo ili na marginama zakona i pravila koja propisuju direktive Evropske unije”, ocijenila je Đurnić.

Ana Komatina

Ostavka umjetničkog direktora CNP Branimira Popovića bila je iznuđen čin, jer je Ministarstvo kulture tražilo od Vlade da ga smijeni zbog kršenja antikoruptivnih propisa

Profesor na Fakultetu dramskih umjetnosti (FDU) i poznati glumac Branimir Popović, podnio je ostavku na funkciju umjetničkog direktora nacionalnog pozorišta, kako bi preduprijedio izjašnjavanje Vlade o zahtjevu Ministarstva kulture da bude smijenjen.Resor na čijem je čelu Aleksandar Bogdanović smjenu Popovića tražio je nakon što im je Agencija za sprječavanje korupcije (ASK) dostavila odluku iz juna, o tome da je on kršio antikoruptivne propise, jer nadležnima nije dostavio godišnji izvještaj o prihodima i imovini.

To su iz ASK saopštili Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). Tačnost i potpunost podataka iz naknadno dostavljenog izvještaja, kako su rekli, provjeriće do kraja godine.

Podaci do kojih je došao CIN-CG pokazuju, međutim, da Popović ranije Agenciji i javnosti nije prikazivao svoje prave prihode, kako zakon nalaže, tvrdeći, na primjer, da mimo profesorske plate dodatno zarađuje samo 234 eura i da ima samo jedan stan u Podgorici.Pored obavještenja o prihvatanju ostavke, Vlada u svom saopštenju javnosti nije ponudila bilo kakvo obrazloženje. Bivši umjetnički direktor Crnogorskog narodnog pozorišta (CNP) u telefonskom razgovoru  odbio je da odgovara na pitanja CIN-CG o ovom slučaju.

Popović je za umjetničkog direktora imenovan na sjednici Vlade 10. marta 2016. godine. U izvještaju o prihodima i imovini za tu godinu, dostavljenom ASK, on je tvrdio da mjesečno kao umjetnički direktor zarađuje 1.250 eura i da nema drugih prihoda.

Međutim, on je u toj instituciji kao funkcioner na dopunskom radu primao mjesečno 1.000 eura. Paralelno, naredne dvije i po godine, do podnošenja ostavke u CNP, radio je i kao univerzitetski profesor na FDU.

Prema nezvaničnim saznanjima, bivša rektorka Radmila Vojvodić upozoravala ga je tokom 2016. i 2017. godine da je potrebno da reguliše pravni status u skladu sa zakonom, jer sa Univerzitetom ima zaključen ugovor o radu.Vojvodićeva je pisanim putem, početkom 2017. godine, Popovića obavijestila da je jedna od zakonskih mogućnosti i „zamrzavanje“ prava i obaveza na Univerzitetu.

Poznati glumac je, međutim, zaključio ugovor sa CNP o dopunskom radu, na koji je saglasnost u aprilu 2017. godine dalo Ministarstvo kulture. CIN-CG imao je uvid u taj dokument, u kojem piše da su saglasni da Popović dopunski radi kao umjetnički direktor CNP i da za desetočasovni nedjeljni angažman prima mjesečnu naknadu od 1.000 eura.

Zakon o radu, precizira da direktor, ugovorom o radu može zasnovati radni odnos na određeno ili neodređeno vrijeme. Ministarstvo kulture je ocijenilo da su „poslovi umjetničkog direktora specifične prirode i mogu se obavljati dopunskim radom“. Godinu kasnije, međutim, Ministarstvo rada i socijalnog staranja, neposredno prije Popovićeve ostavke, dalo je mišljenje da nema zakonskog osnova da se funkcija direktora obavlja dopunskim radom.

Popović  je u izvještaju o prihodima i imovini za 2017. godinu obavijestio ASK da je kao umjetnički direktor zarađivao 234 eura, a kao profesor na FDU 1.050 eura.(PDF Izvještaj ASK 2017)

U nevladinoj organizaciji Centar za građansko obrazovanje (CGO) tvrde da Popović kao zaposleni na Univerzitetu, prema njihovim informacijama, nije tražio niti dobio saglasnost rukovodstva da može da zaključi dopunski ugovor sa CNP, gdje je bio umjetnički direktor.

„Na taj način prekršio je Statut UCG, ali i Zakon o radu koji obavezuje zaposlenog da prilikom zaključivanja više ugovora o radu pribavi sporazumnu saglasnost poslodavaca“, kazala je Željka Ćetković, saradnica na programima u CGO.

Popović je, sa pozicije umjetničkog direktora, ubirao i dodatne prihode na osnovu predstava u kojima je igrao u CNP. On ASK-u nije dostavio podatke o honorarima koje je dobijao kao glumac. Dobro obaviješteni izvori, bliski Popoviću, tvrde da je za predstavu „Samoubica“, u kojoj tumači lik Oca - Jelpidija, prošle godine zaradio 3.000 eura. Dodatnih 150 eura dobijao je po svakom izvođenju predstave. Samo u maju 2017. godine, prema repertoaru dostupnom na internetu, predstava „Samoubica“ igrana je tri puta.

U Popovićevim izvještajima o prihodima i imovini nema podataka ni za ostale predstave koje je igrao. Sagovornici bliski Popovićutvrde da je on dobio 5.000 eura za lik Prospera u predstavi „Bura“, kao i 2.500 eura za lik Bilježnika u predstavi „Učene žene“, ali ni tih cifara nema u izvještajima ASK. ( PDF Izvještaj ASK 2016)

„Imajući u vidu da umjetnički direktor predlaže repertoar, izbor reditelja i drugih umjetničkih saradnika, problematično je sa stanovišta borbe protiv korupcije, da Popović sebe dominantno uključuje u repertoar, čime pribavlja dodatni profit koristeći javnu funkciju“, ocijenila je Željka Ćetković iz CGO.

Ona ocjenjuje „istinski nelogičnim i fizički nemogućim“ da neko istovremeno bude redovni profesor u stalnom radnom odnosu na FDU na Cetinju, umjetnički direktor u dopunskom angažmanu u CNP u Podgorici i jedan od najangažovanijih glumaca na repertoaru pozorišta.

CGO: ASK nije žurila da ga kazni

U CGO smatraju da ASK u slučaju Popovića nije blagovremeno utvrdila činjenično stanje. U toj NVO sumnjaju da je on prekršio Zakon o sprječavanju korupcije, u dijelu ažurnosti, tačnosti i potpunosti podataka u izvještajima o prihodima i imovini za prethodne dvije godine.

Ukazali su i na moguće postojanje sukoba interesa prilikom obavljanja javne funkcije - umjetničkog direktora CNP i drugih angažmana. Iz CGO su istakli da na sajtu ASK još nema njegovog izvještaja, koji svaki rukovodilac po odlasku sa javne funkcije mora da podnese.

„Na sajtu ASK još ne postoji njegov cjelovit imovinski karton... ASK nije požurila da kazni Popovića što nije podnio izvještaj 30 dana nakon prestanka funkcije, kao što je to, na primjer, napravljeno u slučaju bivše generalne direktorke RTCG, što ukazuje na selektivnost pristupa ASK-a“, kazala je Ćetković.

CGO je početkom ove godine objavio da je bivši ministar evropskih poslova, Aleksandar Andrija Pejović, protivno Ustavu istovremeno imao status ambasadora. Ta NVO tražila je od premijera Duška Markovića da razriješi Pejovića, dok su ASK uputili zahtjev da pokrenu postupak protiv Pejovića.

ASK je u februaru utvrdila da je Pejović, kao javni funkcioner prekršio Zakon o sprječavanju korupcije, jer je suprotno Ustavu istovremeno imao status ambasadora.

Pejović je nakon toga podnio ostavku, kako je tvrdio, iz moralnih razloga.

Odluka Vlade da nekog smijeni ne proizvodi  iste posljedice kao kada prihvati nečiju ostavku, tretirajući to kao lični čin. Zakon o sprječavanju korupcije predviđa da funkcioner, kojeg nadležni organ razriješi zbog kršenja tog propisa, u naredne četiri godine ne može obavljati javnu funkciju, odnosno poslove državnog službenika.

U katastru bila dva stana, u kartonu jedan

Popović nije prijavio ASK-u da je u prethodnom periodu bio vlasnik još jednog stana u Podgorici. U njegovim imovinskim kartonima piše da je vlasnik stana od 97 kvadrata u Podgorici, koji je kupio, kao i dijela naslijeđene kuće. Međutim, stvarno stanje u katastru, u koji je novinar imao uvid, izgledalo je drugačije. Popović je tada, prema katastarskim podacima, pored stana od 97 kvadrata koji je prijavio, bio vlasnik i još jednog od 98 kvadrata. Na jučerašnji datum, Popović je u katastarskim podacima vlasnik samo stana od 98 kvadrata, ali ne  i onog od 97 kvadrata koji je prijavljen ASK.

Dokumenta:

• Saglasnost Ministarstva kulture na ugovor o dopunskom radu
• Dopis rektorke UCG Popoviću
• Izvod iz Zakona o radu

Ana KOMATINA

Postoje i pravilnici u kojim piše da žena tokom radnog vremena ne smije ručno da prenese više od - četiri tone. Ali, čak i od toga, gora je nesigurnost na poslu, to što su primorane da rade na crno, odlažu stvaranje porodice, da prihvataju nehumane uslove, u stalnom strahu od otkaza. Rad pod stresom izaziva brojna oboljenja, što je u Crnoj Gori praktično nemoguće dokazati 

„Šef me obično uveče obavijesti u koje vrijeme bi sjutra trebalo da dođem na posao. Nikada ne znam unaprijed kada ću završiti sa poslom. Rijetko je to samo osam sati. Ugovor o radu je na tri mjeseca i ne znam da li će i kada biti produžen. Mijenjala sam do sada četiri posla. O planiranju porodice mogu da mislim tek kada nađem boljeg poslodavca, jer se bojim da će mi ovaj dati otkaz“, ispričala  je za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) 24-godišnja djevojka zaposlena kod podgoričkog trgovca.

Predstavnice crnogorskih sindikata kažu da svakodnevno imaju ovakve primjere izrabljivanja, naročito u sektorima trgovine i ugostiteljstva, gdje žene čine 70 do 80 odsto ukupnog broja zaposlenih. Sve to, kako kažu, utiče na to da njihovo radno mjesto nije bezbjedno ni zdravo. Izloženi su stalnom stresu što izaziva depresiju, ali i mnoga druga oboljenja.

Prema podacima Monstata, u crnogorskim trgovinama radi 36 hiljada zaposlenih, a u ugostiteljstvu 16 hiljada. U ovim oblastima su i najniže prosječne neto zarade - u trgovini 350, a u ugostiteljstvu 380 eura. U Crnoj Gori ukupno ima 185 hiljada zaposlenih, a prosječna zarada je 512 eura.

U Crnoj Gori nema pravno definisanog spiska profesionalnih oboljenja, nedostaje i institut medicine rada, pa je praktično nemoguće dokazati da je neko obolio zbog stresa na poslu.

Đina Janković iz Udruženja zaštite na radu u Crnoj Gori podsjeća da je hronični stres uzrok mnogih bolesti među kojima su „povećan krvni pritisak, čir na želucu, bolesti štitne žljezde, povišen šećer, promjene u probavnom sistemu, sve do razvoja ulceroznog kolitisa i kronove bolesti“.

„Veliki broj naučnih i medicinskih radova dokazao je da nedostatak sigurnosti u zaposlenje dovodi do pada psihološkog blagostanja radnika, nezadovoljstva poslom, anksioznosti, učestalijih psihosomatskih oboljenja, veće učestalosti bolesti srca i povišenog krvnog pritiska. Ako se svemu tome doda prirodna zabrinutost za svoju i egzistenciju porodice, jasno je kolike i kakve posljedice stres prouzrokovan ovim uzrocima, može ostaviti na zdravlje zaposlene“, kaže Ivona Mihajlović iz Unije slobodnih sindikata.

Najčešći problem sa kojim se žene u Crnoj Gori susreću na tržištu rada, prema njenim riječima, jeste nejednakost zarada, odnosno nepoštovanje principa „jednaka zarada za jednak rad“, što je garantovano Zakonom o radu, ali i brojnim međunarodnim pravnim aktima. Prema istraživanju „Socijalno-ekonomski položaj žena u Crnoj Gori“, koje je prije nekoliko godina uradila grupa NVO na čelu sa Evropskim pokretom, prosječna plata žena je za 13 odsto niža nego kod muškaraca, a u nekim oblastima poput industrije i za 30 odsto. U trgovini i ugostiteljstvu žene su 14 odsto slabije plaćene.

„Javna je tajna da se veliki broj žena u Crnoj Gori suočava sa nekim vidom diskriminacije u pogledu nemogućnosti zasnivanja stabilnog radnog odnosa zbog činjenice da su u reproduktivnom dobu, te da žele proširenje porodice, ili imaju malu djecu, što po poslodavcima podrazumijeva češće odsustvo sa posla. Ovo je posebno izražen slučaj na razgovorima za posao. Problem je veoma težak, odnosno nemoguć za dokazivanje pred nadležnim institucijama, s obzirom da se razgovori za posao vode iza zatvorenih vrata i u četiri oka“, kazala je Mihajlović.

Ljubica Nikolić iz Saveza sindikata navodi da zna primjere da zaposlene žene, često prije odlaska na posao piju tablete za smirenje, kako bi se pripremile za razne izazove kojima su izložene.

„Rad na crno ili sa ugovorom na određeno vrijeme koji potpišu, ali čiji primjerak im se ne uruči, tako ni one ne znaju tačno što su potpisale, po ugovoru o djelu, kojim se ne reguliše radni odnos, samo su neki primjeri postupanja poslodavaca koje zaposlene žene trpe. Prilikom zaključivanja ugovora o radu na neodređeno vrijeme, gotovo da postaje pravilo da zaposleni potpisuje i izjavu o otkazu. Poslodavac, ako mu zatreba, naknadno unese datum i tako prikaže ’slobodno izraženu volju zaposlene žene’ kojom otkazuje dalji rad. U razgovorima za posao, takođe, često se postavljaju pitanja o bračnom statusu, planovima za potomstvo i slično, što zakon zabranjuje“, kazala je Nikolić. Ona ističe da sindikat nastoji da pruži pravnu pomoć svima koji im se obrate sa ovim problemima.

Studija „Žene i muškarci u Crnoj Gori“, koju je uradio Monstat prije dvije godine, pokazuje da među rukovodiocima i funkcionerima ima svega 22 odsto žena.

„Žene rjeđe učestvuju u donošenju važnijih odluka i redovno moraju da izaberu između posla i rađanja, ili bar da odgode proširenje porodice sve dok žele bilo kakvu karijeru. Izloženost  ovakvim uslovima čini da je zdravlje žena veoma ugroženo i da posljedice mogu biti višestruke“, smatra Nikolić.

Zakon o zaštiti na radu više se bavi tehničkom zaštitom žena i zaposlenih maloljetnika. Tako je propisano da je poslodavac dužan da obezbijedi posebnu zaštitu i zdravlje na radu zaposlenih žena za vrijeme trudnoće, zaposlenima mlađim od 18 godina, kao i zaposlenima sa invaliditetom. Maloljetnici ne mogu biti izloženi poslovima sa velikim fizičkim naporima i gdje mogu doći u kontakt sa biološkim i hemijskim štetnim materijama. Trudnice, porodilje i dojilje ne smiju biti izložene štetnim materijama, radnim postupcima i uslovima ako iz procjene rizika proizilazi rizik za njeno zdravlje i zdravlje djeteta. Prema podacima inspekcije, nije bilo kazni za kršenje ovih propisa.

Poseban pravilnik o mjerama zaštite reguliše ručno prenošenja tereta, kojim se štite žene i maloljetnici. Žene mlađe od 19 godina ne smiju da nose teret teži od 10 kilograma, a muškarci iste dobi mogu da nose duplo teži. Kod uzrasta od 19 do 45 godina, muškarci na poslu mogu da nose ručni teret do 25 kilograma, a granica kod žena je deset kilograma niža. Muškarci stariji od 45 godina mogu da nose do 20 kilograma, a žene u toj dobi upola manje.

Postoje i norme koje su više za rubriku „Vjerovali ili ne“, ili su rezultat nekritičkog prepisivanja: „Kumulativna masa tereta koji podižu i nose žene ne smije da bude veća od 4.000 kilograma u toku osmočasovnog radnog vremena“.

Poslodavac bi trebalo da, u slučaju kada ručno prenošenje tereta ne može da se izbjegne, organizuje obavljanje rada tako da trudnice, porodilje i dojilje izbjegnu ovaj posao“, saopšteno je iz Inspekcije za zaštitu i zdravlje na radu. Oni navode da do sada nijesu imali prijava za nepoštovanja propisa o nošenju tereta, ali da preventivno upozoraju poslodavce i traže od njih da uputstva za bezbjedan rad pri ručnom prenošenju tereta postave na vidna mjesta, naročito u proizvodnim pogonima, magacinima i objektima, gdje to zahtijeva priroda procesa rada. Za kršenje ovih propisa nije bilo ni kazni, samo šest ukazivanja poslodavcima da otklone nepravilnosti.

Kod ostalih poslova ne postoje posebne norme zaštite za žene i maloljetnike, osim ako samim aktom o procjeni rizika za to radno mjesto nijesu navedena neka ograničenja i posebne mjere. Propisi koji se odnose na zaštitu i zdravlje na radu žena i maloljetnika su 2015. godine usklađeni sa aktima EU. Novi Zakon o radu je u procesu usklađivanja sa relevantnim propisima EU i konvencijama Međunarodne organizacije rada.

Prema podacima inspekcije, u nezgodama na radnom mjestu značajno je manje žena nego muškaraca, a nijesu imali slučajeve povrede maloljetnika.

Tako je u periodu od 2013. do 2017. godine, u Crnoj Gori u svim djelatnostima ukupno bilo 181 povreda na radu, od čega 30 smrtnih slučajeva, 144 teških povreda na radu i sedam kolektivnih povreda. Od tog broja na žene se odnosio jedan smrtni slučaj, koji se desio 2015. u fabrici oružja Tara u Mojkovcu, kao i četiri teške povrede.

Strah od gazde

Ivona Mihajlović kaže da je teško dokazati postojanje diskriminacije u radnim odnosima, prvenstveno one „prikrivene“ koja postoji kako u oglasima, tako na razgovorima za posao, ali i u samom radnom procesu.

„Iz tog razloga naše koleginice se veoma teško ili u zanemarljivo malom broju slučajeva odlučuju da pokrenu postupke pred nadležnim organima. Ovakvom stanju u prilog ide i činjenica da se nalazimo u situaciji u kojoj postoji ogromna nezaposlenost i sveopšta fleksibilizacija radnih odnosa, te da su time radnici, pa samim tim i radnice, prinuđeni da prihvataju gotovo sve uslove koji im se nude, kako bi makar donekle unaprijedili svoj ekonomski položaj“, kazala je Mihajlović.

Ona navodi da ipak postoji napredak u odnosu na prethodne godine i da ima žena koje se usuđuju da iniciraju inspekcijske kontrole, pa čak i pokrenu sudske sporove u vezi sa ostvarivanjem prava na jednaku zaradu, zaštitom na radu i mobingom.

„Kod mobinga, nažalost, nemali broj koleginica odustaje u konačnom od sudskog postupka, shvatajući da je to veoma teško dokazati, s obzirom na nepostojanje dovoljno čvrstih dokaza koji se kao takvi zahtijevaju, ali i nedovoljnog senzibiliteta sudova u ovoj vrsti sporova“, navodi Mihajlović.

O maloljetnicima nema podataka

Ugovor o radu, kako se navodi u zakonu, može se zaključiti sa osobom mlađom od 18 godina života, uz pisanu saglasnost roditelja, usvojitelja ili staraoca, ako takav rad ne ugrožava njegovo zdravlje, moral i obrazovanje, odnosno ako nije zabranjen zakonom. Obavezan je i nalaz ljekara kojim se utvrđuje njegova sposobnost za obavljanje poslova za koje zaključuje ugovor o radu i da takvi poslovi nijesu štetni za njegovo zdravlje.

„Zaposleni  mlađi od 18 godina života ne mogu da rade na radnom mjestu na kojem se pretežno obavljaju naročito teški fizički poslovi, radovi pod zemljom ili pod vodom, niti na poslovima koji bi mogli štetno i s povećanim rizikom da utiču na njihovo zdravlje i život. Ne može im se odrediti da rade duže od punog radnog vremena, niti noću, već se kolektivnim ugovorom kod poslodavca može utvrditi radno vrijeme kraće od punog radnog vremena. Savez sindikata ne raspolaže podatkom koliko je maloljetnika u Crnoj Gori radno angažovano, kao i da li kod njih ima rada na crno“, kazala je Nikolić.

Ni Unija slobodnih sindikata ne raspolaže egzaktnim podacima o broju radno angažovanih maloljetnika. Ivona Mihajlović, ipak, navodi da taj broj nije zanemarljiv.

„Prema podacima UN, 13 odsto djece u Crnoj Gori obavlja razne fizičke poslove među kojima i one opasne, a taj problem naročito je izražen na selu i u socijalno najugroženijim porodicama. Prosjačenje ostaje najdominantniji oblik teškog dječijeg rada u Crnoj Gori, posebno među romskom populacijom. Nažalost, nije nam poznato da Direktorat za rad vodi evidenciju u vezi sa radom maloljetnika“, kazala je Mihajlović.

Umjesto podataka Direktorata zato je dostupno istraživanje UNICEF-a iz 2013. godine prema kojem je u Crnoj Gori šest odsto djece starosti od pet do 17 godina bilo  uključeno u poslove opasne po zdravlje.

Đina Janković podsjeća na podatke iz Velike Britanije gdje su se u 80 odsto slučajeva povrede na radu desile kod mladih radnika starosti od 16 do 24 godine. Slična je situacija i u ostalim zemljama EU, gdje o tome postoje precizni podaci.

„Podaci u Crnoj Gori pokazuju potpuno drugačiju situaciju, gdje do povrede dolazi kod iskusnih radnika, starosti 40-45 godina. Pitanje je koliko su ovi podaci relevantni, budući da se ne prijavljuju i ne evidentiraju sve povrede, a prećutkuju se one koje se dešavaju zaposlenima na crno“, kazala je Janković.

Goran KAPOR

Iako je Predlog odluke o Prostornom planu posebne namjene Nacionalnog parka Skadarsko jezero, gdje je predviđena gradnja turističkog kompleksa Porto Skadar Lejk, bio na dnevnom redu sjednice crnogorskog parlamenta krajem septembra, poslanici nisu dobili priliku da se izjasne o tom dokumentu. U Ministarstvu održivog razvoja kažu da su odlučili da povuku taj predlog jer su prethodno produžili rok za donošenje izmjena zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata.

"Da bi se pružila prilika poslanicima Skupštine da se detaljnije upoznaju sa Predlogom planskog dokumenta i daju konstruktivne sugestije i eventualno predlože amandmane, odlučeno je da se razmatranje planskog dokumenta odloži u redovnoj proceduri na nekom od narednih zasijedanja parlamenta", saopšteno je iz Ministarstva održivog razvoja i turizma.

I dok u Ministarstvu očekuju da ovaj planski dokument bude uvršten u dnevni red neke od narednih sjednica, u MANS-u tvrde da je građevinska dozvola za projekat Porto Skadar Lejk izdata nezakonito, jer nema saglasnosti Elektrodistribucije Cetinje. Zbog toga su i podnijeli inicijativu nadležnoj inspekciji da je poništi.

“Ukoliko pritisak međunarodne i domaće javnosti bude dovoljno jak, već u narednoj verziji plan, ako on dođe do kraja godine u Skupštinu, Vlada sasvim slobodno može zabraniti dalju gradnju tako što će promijeniti namjenu prostora i ukinuti građevinsku dozvolu koja je sada na snazi. Ono što se postavlja kao pitanje – ko će platiti penale zbog čega je jednom investitoru dozvoljeno da uopšte dobije građevinsku dozvolu da počne da gradi to što gradi na skadarskom jezeru”, kazao je Dejan Milovac iz MANS-a.

Investitor, sa druge strane, pribavlja dozvola za  skoru gradnju pristupnih puteva.

"Dobili smo saglasnost Opštine Cetinje za izgradnju puta, kao i saglasnost vlasnika čije zemljište prolazi preko jezera i ministra turizma. Završavamo ugovor sa opštinom i vlasnicima zemljišta nakon čega ćemo krajem oktobra početi izgradnju puta. To će trajati šest mjeseci, a onda ćemo da gradimo ovaj kompleks", navodi Lionel Sonigo, investitor Porto Skadar Lejka.

Podsjetimo predstavnici Bernske i Ramsarske konvencije, čija je Crna Gora potpisnica, u junu su posjetili lokalitet Skadarskog jezera i još tada upozorili do čega može dovesti pretjerana gradnja na području Nacionalnog parka nesumnjive ljepote.

“Mogu jedino da ga poredim sa mjestima na Tajlandu. Ako se nastavi gradnja oko jezera, onda će uskoro izgledati kao bilo gdje drugo – kao u Španiji, Južnoj Francuskoj I turisti se možda neće vraćati”, kazao je Tobias Salate na  Ramsarskoj konvenciji 12. juna ove godine.

Misija Bernske i Ramsarske nije još objavila konačan izvještaj, ali se u Nacrtu, koji je predstavila  nevladina organizacija Grin houm, zahtijeva obustavljanje dalje izrade Plana, gradnje Porto Skadar Lejka, turističkog naselja “Mihailovići” i izgradnje u području Biškog repa uopšte.

“Od Vlade se očekuje da njihovo mišljenje uvaži+ Sam prostorni plan, kada ga pročitate, stvarno zvuči kao jedan poligon za inžinjering ”, kazao je Bojan Zeković iz CZIP-a.

Iz Centra za zaštitu ptica tvrde i da će gradnja dovesti  do izumiranja jedinstvenog živog svijeta na području NP Skadarsko jezero.

“Te vrste neće opstati tu obzirom da tako veliki projekti sa sobom donose veliku aktivnost, samim tim i brodove, ljude, a same te vrste zahtijevaju mir”, dodaje Zeković.

Zbog najavljene gradnje na području ovog Nacionalnog parka ogorčeni su i u neformalnom udruženju građana Virpazara ,Oni su  ranije najvišim državnim adresama predali  peticiju sa oko 13 i po hiljada potpisa  kojom traže sprječavanje gradnje.

Tijana PRAVILOVIĆ

Prostorno urbanističkih planom iz 2014. godine parcela pored podgoričke Osnovne škole "Savo Pejanović“ namijenjena je za kulturni sadržaj.

Ipak, firma "Industriaimport – Industriaimpex" je prošle godine, u skladu sa važećim DUP-om Drač-Vatrogasni dom zona A, dobila urbanističko tehničke uslove da na ovoj lokaciji gradi poslovno-stambenu zgradu sa podzemnom garažom.

"Mi smo do danas sve uradili u skladu sa zakonom i sa propisima naše zemlje. Ta neusaglašenost urbanističkog projekta i pup-a i nije naš problem, jer mi sve vrijeme radimo po planskom dokumentu koji je na snazi odnosno urbanističkom projektu“, kazala je Jelena Radovanić projekt menadžerka u Industriaimport – Industriaimpex

I glavni državni arhitekta Dušan Vuksanović dao je saglasnost na to idejno rješenje.

S druge strane, nakon što je prošle godine završen nacrt izmjena DUP-a za ovo područje, Savjet za reviziju planskih dokumenata u Ministarstvu održivog razvoja je u februaru ove godine  konstatovao da treba preispitati planiranje objekata u ovoj zoni.

"U sklopu Mišljenja na Nacrt DUP-a Drač - Vatrogasni dom od 7.03.2018. koje je dalo ovo Ministarstvo navodi se, između ostalog, da je potrebno postupiti po primjedbama Savjeta za reviziju, te da se treba voditi računa o namjenama definisanim PUP-om Glavnog grada Podgorica", saopšteno je iz MORT.

Ipak, većina članova Savjeta za reviziju planskih dokumenata nije htjela da govori za "TV Vijesti" i pojasni nedoumice i spekulacije izazvane najavljenom gradnjom na ovoj lokaciji,

I nezavisni stručnjaci sugerisu da je formalno pravno, investitor radio po zakonu, ali i sumnjaju da je po ko zna koji put novac bio glavni faktor za određivanje namjene i funkcije jedne od najekskluzivnijih lokacija u samom centru grada.

"Planom višeg reda je predviđena mnogo manja izgrađenost i potpuno druga namjena, čitav blok kod škole savo pejanović je namijenjen samo za kulturu, a ne za stanovanje”, kazala je Milica Vujošević iz NVO KANA.

Čija je greška to što Plan višeg reda nije usklađen sa DUP-om?

“Vjerovatno su razni interesi u pitanju. Javni interes je potpuno potisnut, privatni interes je zaista na prvom mjestu uvijek".

"Planovi višeg reda nisu usklađeni sa planovima nižeg reda  i obratno. Vjerovatno je PUP u trenutku kada je donijet 2014. godine trebalo je da uvaži postojeću plansku dokumentaciju, znači plan iz 2010", tvrdi arhitekta Borislav Vukićević.

U Savjetu za reviziju takođe problematizuju gradnju objekta  neposredno uz školu sa aspekta ambijentalnih vrijednosti i kvaliteta života.

Smatraju da će, ukoliko dođe do gradnje, unutrašnje dvorište biti zatvoreno susjednim objektima u vidu bloka, te da postoji realna opasnost da neće moći da zadovolji minimalne sanitarno – higijenske uslove.

Investitori to demantuju.

"Mi smo tu isplanirali jedno potpuno savremeno dvorište, ne samo sa sportskim terenima i sa terenima za đake nižih razreda, već i sa dosta zelenila sa nekim dvorištima i njivicama za nastavu biologije”, tvrdi Radovanić.

Zbog nastalog haosa, investitori pozivaju na dogovor i nalaženje kompromisa. Kako nezvanično saznajemo izgradnja počinje već u novembru, pa je pitanje koliko je više išta moguće promijeniti?

Tijana PRAVILOVIĆ

Sedam mjeseci nakon podnošenja inicijative Skupštini Glavnog grada za raspisivanjem referenduma o zabrani gradnje poslovnih i stambenih zgrada na prostoru bivše kasarne Morača, odbornik URE Luka Rakčević obaviješten je da njegova inicijativa nije prihvaćena. Iz Skupštine Glavnog grada navode da su inicijativu dostavili Ministarstvu unutrašnjih poslova da provjeri da li je prikupljen dovoljan broj potpisa mještana mjesne zajednice Nova varoš.

"Resorno Ministarstvo je, na zahtjev Skupštine Glavnog grada, dostavilo odgovor u kojem navode da se registar prebivališta vodi u skladu sa Zakonom o registru prebivališta i boravišta kojim nije propisano da registar sadrži podatke po mjesnim zajednicama, tako ni sa područja mjesne zajednice „Nova Varoš“, pa stoga Ministarstvo unutrašnjih poslova nije moglo da se izjasni da li je inicijativa za raspisivanje referenduma uredna", saopšteno je iz Skupštine Glavnog grada.

Rakčević ocjenjuje da je riječ o pravnom apsurdu, te dodaje da je u inicijativi naveo granice ove mjesne zajednice, u skladu sa odredbama odluke o mjesnim zajednicama.

„Glavni grad zaista je pribjegao jednom rastegljivom pravnom tumačenju kako bi samo izvukao neki razlog da odbije našu inicijativu i ne omogući građanima da se izjasne na referendumu da li ovdje žele stotine hiljada kvadrata betona i stambene blokove, ili žele jedan funkcionalan park, jedan dio grada koji bi bio prava oaza”, kazao je Rakčević.

Ovakav postupak Skupštine Rakčević vidi i kao jedinstven primjer nepoštovanja Arhuske konvencije, čija je Crna Gora potpisnica, a kojom je regulisano pravo građana da učestvuju u procesima odlučivanja o pitanjima životne sredine.

„Došli smo u jedan veliki pravni apsurd i na neki način napravili veoma opasan presedan“, kazao je Rakčević

To što MUP nema zvaničan registar podataka o boravištu i prebivalištu na nivou mjesnih zajednica, u nevladinom sektoru vide kao sistemsku grešku u funkcionisanju administrativnog aparata.

“Građanima nije omogućeno, nije im obezbjeđeno da učestvuju u procesima donošenja odluka. Ovo nama govori jedino da primjena Arhunske konvencije u cg nije na zadovoljavjaućem nivou i da država nije obezbijedila mehanizme", kazala je Milica Kandić iz NVO Green home.

Prema prvobitnom Nacrt Urbanističkog plana, na ovom području planirana je izgradnja poslovnih i stambenih objekata i nestajanje gotovo 75 odsto postojećeg zelenila. Potom je Republički zavod za urbanizam i projektovanje uradio predlog po kojem će ovdje biti podignuta samo zgrada opere. Ipak, Rakčević sumnja da će se to i dogoditi zbog čega traži zabranu stambene i poslovne gradnje.

Rakčević je zato, uz podršku svih opozicionih odborničkih klubova, podnio zahtjev Skupštini Glavnog grada za sazivanje vanredne sjednice na kojoj bi to bila jedina tačka dnevnog reda, a koja mora biti zakazana najkasnije do petka 12. oktobra.

Tijana PRAVILOVIĆ

Strani investitori donose novu kulturu rada i poslovanja, ali svijest domaćih poslodavaca još nije na nivou da razumije kako zadovoljan i zdrav zaposleni predstavlja prioritet, odnosno najznačajniji kapital i preduslov uspješnosti, kažu u Udruženju zaštite na radu

Nesnosna toplota koja usijava kosti, nezdravo zračenje, dim i prašina što se kroz mnogo filtera probija do nozdrva i očiju, posebno su neprijatni za one koji se prvi put zateknu u pogonu elektrolize Kombinata aluminijuma.

Radnici kažu da su navikli. Na drugi tas, sa mjesta odakle su nekada počinjale reportaže o hljebu sa sedam kora, oni stavljaju platu dva puta veću od prosjeka koju nose porodicama. I bolju zaštitnu opremu.

Pokriven je svaki dio tijela. Imaju zaštitne cipele i kombinezone, maske protiv prašine i gasova, rukavice, šljemove iz kojih se nastavljaju zaštitne naočare. U susjednoj livnici, radnici nose i dodatne termoizolacione štitnike na nogama i veliki vizir na šljemu.

„ Proizvodnja aluminijuma svugdje je prljava industrija štetna po zdravlje. Imamo potrebnu zaštitnu opremu i to umanjuje negativne efekte. Plate jesu veće od prosjeka, ali upravo zbog tih napora i uslova rada. Imamo i skraćeno radno vrijeme i beneficirani radni staž”, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i Vijesti predsjednik Sindikalne organizacije AD KAP u stečaju Radoman Minić.

Zvanično, ovdje već duže nijesu otkriveni novi slučajevi oboljenja koja nastaju kao posljedica rada. To, međutim, i u slučaju ovoga nekada rekordera po broju invalida rada samo nastavlja priču koja Crnu Goru stavlja na crnu listu. Ustanova koje se bave medicinom rada i otkrivanjem profesionalnih oboljenja u zemlji naprosto - nema. Tako su iz statistike iščezli oni čija su pluća trajno oboljela na poslovima kojima se udiše metalna prašina (pneumikonoze, fibroze, pneumonitisi, astme), radnici sa malignim bolestima, za koje je u svijetu naučno dokazano da su u vezi sa opasnim materijama i mnogi drugi koji nijesu imali prilike da uživaju u prijevremenim penzijama.

Rad u industriji, naročito ako je tehnologija starija od pola vijeka, poput Kombinata aluminijuma i Željezare, nosi za zaposlene veliki rizik ugrožavanja zdravlja i povreda.

Dodatni problem je ako takva fabrika ode u stečaj, jer po zakonu prestaju da važe svi akti pa čak i o procjeni rizika na radnom mjestu. Inspekcija zaštite na radu tada nema nadležnost da kontroliše, a stečajna uprava nema obavezu da organizuje ni ljekarske preglede. Interesi povjerilaca su na prvom mjestu.

U takvoj situaciji sada se nalaze Kombinat aluminijuma i Rudnici boksita Nikšić. Kompanija Uniprom je u julu 2014. godine, započela preuzimanje Kombinata. Zbog problema koji su se naknadno pojavili u vezi sa nekoliko lokacija, prenos imovine na novog vlasnika još nije okončan, a time ni stečaj. Uniprom upravlja proizvodnjom, uz kontrolu stečajnog upravnika i Privrednog suda, tako da još važi zakon o stečaju.

Iz uprave Kombinata aluminijuma, koja je ekipi CIN-CG/ Vijesti otvorila vrata elektrolize koja se rekonstruišu i gradilišta nove fabrike za proizvodnju legura, tvrde, da iako zbog stečaja nemaju obavezu, primjenjuju propise o zaštiti na radu.

„U sistem zaštite na radu nastavljeno je da se ulaže i nakon stečaja 2013. godine. Prošle godine smo imali četiri povrede na radu. U odnosu na deceniju ranije zaposlenih je tek jedna četvrtina, ali je broj povreda smanjen 32 puta. Stopa povređivanja, koja je odnos broja zaposlenih i povreda, 2007. godine je iznosila 6,12 a prošle je bila 0,81. Svjetska norma za ovu industriju je tri”, kazala je šefica KAP-ovog Centra za zaštitu na radu Sanja Dujović. Ovakav rezultat ona pripisuje obuci i nabavci kvalitetne zaštitne opreme. Uradili su 40 upustava za bezbjedan rad u raznim sektorima KAP-u, kao i 130 detaljnih instrukcija “korak po korak” za bezbjedno izvođenje svih radnih operacija, na osnovu kojih obučavaju zaposlene, tako da se ne osjeti da je ukinut akt o procjeni rizika.

Najčešći uzroci povreda, prema njenim riječima  su nedovoljna pažnja prilikom izvođenju radne operacije, veoma rijetko je to zbog nekorišćenja ili nepravilne upotrebe zaštitne opreme. Posljednji smrtni slučaj zabilježen je u nekadašnjem gigantu 2004. godine.

„U Kombinatu se već deset godina sprovodi postupak rekonstrukcije situacije kako je došlo do povrede na radu, nedvosmisleno se utvrđuju činjenice i okolnosti i preduzimaju mjere da se slično ne ponovi. Izvještaji se ističu na oglasnim tablama, da bi se svima ukazalo šta se desilo i kako se moglo izbjeći”, navela je Dujović.

Šefica sektora za kadrovske i pravne poslove u KAP-u Borjanka Čobeljić kazala je da radnici imaju ugovore o privremenom angažovanju, što po zakonu o stečaju, osim zarade isključuje druga prava iz Zakona o radu. Umjesto godišnjeg odmora, na koji, prema njenim riječima, nemaju pravo, radnici koriste veći broj slobodnih plaćenih dana, a imaju skraćeno radno vijeme kroz petobrigadni sistem (tri dana rade, dva su slobodna). Iako je drugačije nekada bilo nezamislivo, sada se u vrline poslodavca stavlja i to što se redovno isplaćuju zarade, porezi i doprinosi, kao i svaki prekovremeni sat.

“Radno angažovana lica su osigurana za slučaj nezgode; obezbijeđeno im je pružanje primarne zdravstvene zaštite u novoj ambulanti, dok se za slučaj privremene spriječenosti za rad, što takođe nije obaveza Uniproma po Zakonu o stečaju, radnicima isplaćuje zarada po osnovu bolovanja. Koriste plaćena odsustva za dane državnih i vjerskih praznika, njege člana porodice, rođenja djeteta, smrti člana porodice… Imaju obezbijeđen redovan prevoz i topli obrok u novom restoranu, a sve to takođe nije obaveza Uniproma”, kazala je Čobeljić.

Nova ambulanta u fabričkom krugu, odmah pored glavne kapije, otvorena je krajem maja i radi u sistemu podgoričkog Doma zdravlja. Osim zaposlenih, koriste je i bivši radnici i penzioneri KAP-a kao i stanovnici okolnih naselja Dajbaba, Dahne, Cijevne, Srpske. Ljekar Bogdan Zogović je tako “izabrani” za 1.800 pacijenata .

Pored kvalitetnijeg praćenja zdravlja zaposlenih, tvrdi on, omogućeno je efikasnije zbrinjavanje kod povreda na radu. “Ambulanta je u funkciji 24 sata dnevno. Posjedujemo ambulantno vozilo opremljeno za transport, novi EKG, inhalator i drugu potrebnu opremu”, naveo je Zogović.

Sindikat ne gleda blagonaklono na sva objašnjenja uprave o nepostojanju obaveze prema radničkim pravima.

“Ne slažemo se sa tumačenjem da radnici u stečaju nemaju pravo na godišnji odmor. U prve dvije godine nijesmo imali nikakve dodatne slobodne dane. Prošle godine smo dobili šest dodatnih slobodnih dana, ove godine su povećali na dvanaest”, kazao je Minić.

Kraj imovinsko pravne zavrzlame u KAP-u, ističe on, radnici ipak očekuju sa zebnjom.

„Imali bismo dugoročnije ugovore o radu i nesporna radnička prava, ali mnogi strahuju da li će ostati na radnom mjestu nakon završetka stečaja”, kazao je Minić

Šezdesetak kilometara dalje, u Boksitima, Uniprom je angažovao nekoliko podizvođačkih firmi koje su zaposlile radnike i obavljaju većinu poslova u Rudniku. Inženjeri zaštite na radu u tim firmama ponovili su za „CIN-CG/Vijesti” sličnu priču, o tome da sprovode sve mjere i radnje kao da Rudnik nije u stečaju, te da posjeduju potrebnu zaštitnu opremu.

To je u razgovoru za CIN-CG/Vijesti potvrdio i jedan od zaposlenih Nikola Žugić. On kaže, kako  nije čuo da je u posljednje vrijeme bilo povrijeđenih radnika. I rudarska inspekcija zna da u posljednjih pet godina nije bilo težih incidenata i smrtnih slučajeva. Ona po zakonu o rudarstvu, kontroliše mjere zaštite na radu u ovoj oblasti, ali ne i u Boksitima, dok traje stečaj.

Đina Janković iz Udruženja zaštite na radu ocjenjuje da najveći broj poslodavca iz industrije posljednjih godina veću pažnju posvećuju zaštiti i zdravlju svojih zaposlenih.

“Smatramo da su strani investitori donijeli tu novu kulturu rada i poslovanja. Međutim, svijest domaćih poslodavaca još nije na nivou na kojem bi razumjeli da zadovoljan i zdrav zaposleni predstavlja prioritet, odnosno najznačajniji kapital i preduslov uspješnosti” kazala je Janković.

Podsjećajući,  da  broj povreda u ovim kompanijama u posljednjih pet godina u kontinuiranom padu, ona preporučuje da “poslodavci redovno prate i analiziraju mjere zaštite, prilagođene svakom radnom mjestu pojedinačno, uzimajući u obzir sve njegove specifičnosti, kako bi se moguće povrede i rizici od profesionalnih oboljenja sveli na minimum”. Neophodno je, naglašava, da i zaposleni prolaze kroz kontinuiranu edukaciju.

Iz inspekcija zaštite na radu ocjenjuju da su najčešći uzroci povređivanja u crnogorskoj industriji neispravna sredstva za rad, ili nepravilno rukovanje, kao i pad sa visine. U posljednje vrijeme, rjeđi uzroci su da poslodavci nijesu obezbijedili zaštitnu opremu, a češći da je radnici ne koriste.

“Evidentno je da se sada poslodavci više pridržavaju propisa nego u nekom ranijem periodu”, naveli su iz Inspekcije.

Za kršenje zakona propisane su novčane kazne za poslodavca od 500 eura do 15.000 eura, za odgovorno lice od 30 eura do 1.000 eura, a ako je poslodavac preduzetnik kazne su od 250 eura do 10.000 eura.

U Željezari - ćute

Iz nikšićke Željezare, kojom sada upravlja turska Tosjali grupa, nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG/Vijesti o tome kako se realizuje zaštita na radu u ovoj kompaniji.

Inspekcija za zaštitu na radu podsjeća da je u Željezari, u proteklih pet godina, bio jedan smrtni slučaj i tri teške povrede.

Zaposleni u ovoj kompaniji potvrdili su za CIN-CG/Vijesti da su sada uslovi bolji nego prije tri godine kada se desio najveći broj nezgoda.

„Tada su nas tjerali da radimo i po 14 sati dnevno u vrlo teškim uslovima na ionako opasnim radnim mjestima. Zbog umora radnici nijesu mogli da zadrže koncentraciju i dešavale su se greške zbog kojih je dolazilo do nesreća. Nakon toga smo organizovali proteste, a kolege koje su dobile otkaz jer su odbile da rade u takvim uslovima sud je vratio na posao. Nakon toga situacija se popravila, ali i dalje zbog stare tehnologije i neulaganja vlasnika radimo u teškim uslovima za plate od 350 do 400 eura”, kazao je jedan radnik Željezare.

Tara nosi žrtve

Ni iz fabrike oružja i municije Tara iz Mojkovca, u vlasništvi švajcarskog biznismena Hajnriha Tometa,  nijesu odgovorili na pitanja u vezi organizovanja zaštite na radu. U proteklih pet godina, prema statistici inspekcije, tamo su se desile jedna teška i dvije kolektivne povrede na radu. Iza stručnog rječnika je surovi bilans - troje mrtvih i mnogo povrijeđenih.

„U jednoj kolektivnoj povredi je jedan zaposleni smrtni stradao i bilo je sedam lakše i teže povrijeđenih, a u drugoj kolektivnoj dva zaposlena su bila teško povrijeđena i kod njih su nastupile smrtne posljedice. U fabrici Tara je za šest nepravilnosti ukazano poslodavcu i dat primjeren rok za njihovo otklanjanje, za dvije nepravilnosti je donijeto rješenje o otklanjanju nepravilnosti, a za četiri nepravilnosti izdati prekršajni nalozi u ukupnom iznosu od 1.000 eura za pravno lice i 60 eura za odgovorno lice”, navedeno je iz Inspekcije.

Tužilaštvo je u slučaju Tare, kada su u januaru ove godine poginula dva radnika, konstatovalo da nema osnova za pokretanje krivičnog postupka protiv bilo kojeg lica. Samo će jedna nesreća, iz oktobra 2014. godine, dobiti sudski epilog. Zbog nje je optužen pukovnik u penziji Dragoslav Negoicić, koji je i sam bio jedan od šest povrijeđenih radnika. On je optužen za teško djelo protiv opšte sigurnosti i suđenje je u toku u bjelopoljskom Osnovnom sudu.

U Rudniku i pas zna da ujede

Prema podacima rudarske inspekcije, u proteklih pet godine bile su dvije teže povrede u Rudniku uglja Pljevlja. Oni su obavezni da jednom godišnje izvrše inspekcijski nadzor kod koncesionara, a tokom prethodne godine i tokom ove nije izrečena ni jedna kazna kompaniji.

„Uzroci teških povreda na radu bili su nesprovođenje mjera zaštite na radu od zaposlenih. U jednom slučaju nije bilo osugurano sredstvo za rad koje je palo na nogu radnika, a u drugom je greškom radnika došlo do strujnog udara u kojem je zadobio opekotine”, naveli su iz rudarske inspekcije.

Iz kompanije kažu da imaju službu zaštite na radu sa šest zaposlenih, da je urađen akt o procjeni rizika,  a svi zaposleni prošli obuku za bezbjedan rad, kao i da imaju potrebnu opremu. Prošle godine u Rudniku je bilo 19 povreda zaposlenih, a ove godine do 14. septembra još 12.

„Nije bilo povreda sa smrtnim ishodom. Ovaj broj povreda je manji u odnosu na prethodne godine. Uzroci povreda su: klizanje i pad na zaleđenoj ili mokroj podlozi (15); udar radnim alatom (8); posjekotine (3);  udar struje-voltin luk–opekotine (1); ujed psa (1);  iskretanje skočnog zgloba (1);  priklještenje prstiju (2). Karakterišu ih otežani uslovi rada i klimatski faktor, nepoštovanje procedura i nepažnja”, naveli su iz kompanije.

Više od saplitanja, nego od struje

Nekadašnja Elektroprivreda sada je podijeljena u tri različite firme - EPCG, CGES i CEDIS a svaka ima svoju službu zaštite na radu i akt o procjeni rizika. I sve ističu da u proteklih godina nije bilo tragedija na poslu.

„Stalno praćenje i neprekidna analiza mjera bezbednosti i zaštite zdravlja ljudi doprinosi da se u CGES-u sve manje suočavamo sa ozbiljnim povredama na radu, što za rezultat imamo smanjenje troškova usljed povreda, bolovanja ili profesionalnih oboljenja zaposlenih”, naveli su iz ove kompanije. Ove i prošle godine registrovali su po dvije manje povrede radnika, navodeći kao uzroke kretanje i rad po neravnom i nepristupačnom terenu.

U EPCG su prošle godine imala 16 povreda na radu, a ove osam. Kao uzroke navode klizanje ili spoticanje uslijed uslova u kojima se poslovi obavljaju, a zatim neopreznost i pad koncentracije.

Tokom prošle i ove godine u CEDIS-u je registrovano 39 povreda na radu, a posebno ističu da su imali 1.145 zdravstvenih pregleda za zaposlene koji obavljaju poslove sa povećanim rizikom, te da su obuku za bezbjedan rad prošla 732 radnika, lekcije iz  prve pomoći savladalo je 295, a iz zaštite od požara 61 zaposleni.

Goran KAPOR