Akcija pražnjenja kase EPCG izvedena je kroz kupoprodaju takozvanih emisionih kredita štetnih gasova, koje je Vlada prethodno besplatno dodijelila Kombinatu. Novi predsjednik Borda direktora EPCG Milutin Đukanović tvrdi da je riječ o skrivenoj državnoj pomoći, a Ministarstvo kapitalnih investicija potvrđuje da je ovaj posao zloupotreba

Bivša Vlada Crne Gore na čelu sa Duškom Markovićem, svojom uredbom i nerealnim procjenama o količinama štetnih gasova koje se emituju u vazduh, kreirala je ambijent u kojem je omogućeno da se iz kase Elektroprivrede (EPCG) prenese Kombinatu aluminijuma oko 17 miliona eura. To je urađeno u februaru, uoči promjene poslovodstva većinski državne energetske kompanije. 

Novo rukovodstvo EPCG traži od Vrhovnog tužilaštva da istraži ove finansijske operacije koje su se desile neposredno prije njihovog dolaska,.

Kao osnova za ovu transakciju, prema nalazima Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) bila je Vladina odluka o besplatnoj dodjeli takozvanih emisionih kredita, kojom je za EPCG, odnosno Termoelekranu Pljevlja (TE) i KAP određeno da mogu ispustiti gotovo iste količine ugljendioksida u atmosferu (CO2). EPCG je ispustio više štetnih gasova od visine kredita, a KAP manje, pa je „višak“ uz odobrenje bivše Vlade prodao kompaniji u većinskom državnom vlasništvu. 

Sagovornici CIN-CG-a tvrde da je količina emisionih kredita KAP-u bila nesrazmjerna i pravljena na projekcijama iz perioda 2005-2008. godine, kada je dostizana rekordna proizvodnja alumijuma, gotovo tri puta više nego sada, uz potrošnju ogromnih količina mazuta, koji je u međuvremenu zamijenjen plinom. 

Praktično, za 17 miliona eura EPCG je od KAP-a kupila - ništa   

I iz Ministarstva kapitalnih investicija su za CIN-CG ocijenili da je riječ o zloupotrebi prethodne vlasti, jer su emisije ugljendioksida iz KAP-a i EPCG, odnosno Termoelektrane Pljevlja (TE) procijenjene na osnovu potrošnje od prije 15 godina. 

Novi predsjednik Odbora direktora EPCG Milutin Đukanović u razgovoru za CIN-CG kaže da je riječ o skrivenoj državnoj pomoći KAP-u koji je u privatnom vlasništvu kompanije Uniprom Veselina Pejovića od 2014. godine.

Đukanović tvrdi da EPCG nije imala potrebe da daje novac KAP-u već je po osnovu veće potrošnje mogla da od države direktno dokupi nedostajuće kredite i uplati novoformiranom Eko fondu oko18 miliona eura, od čega bi se značajan dio vratio kroz finansiranje ekoloških projekata.

Usvajanjem Zakona o potvrđivanju Pariskog sporazuma 2017. godine i Nacionalnom strategijom o klimatskim promjenama, Crna Gora se obavezala da doprinese globalnom smanjenju emisija gasova s efektom staklene bašte tako što će smanjiti emisije za najmanje 30 odsto do 2030. godine u odnosu na baznu 1990. godinu. To je, prema nacionalnom izvještaju, postigla već 2013. godine.

Da bi ograničila emisije štetnih gasova iz najvećih zagađivača životne sredine (Termoelektrana, KAP i Željezara) bivša DPS vlast usvojila je u decembru 2019. godine Zakon o zaštiti od negativnih uticaja klimatskih promjena. U februaru prošle godine Vlada je donijela prvi podzakonski akt - Uredbu o aktivnostima odnosno djelatnostima koje emituju gasove sa efektom staklene bašte. Njome je definisano da će se ukupna dozvoljena emisija štetnih gasova, umanjivati 1,5 odsto godišnje, od 3.303.542 tone CO2 u 2021. godini do 2.840.155 tone 2030. godine.

Uredbom je ustanovljeno i dijeljenje besplatnih emisionih kredita do 2025. godine, do prelaska postrojenja na savremenije tehnologije. S obrazlooženjem da to rade »u cilju obezbjeđivanja eventualnog povratka nivoa aktivnosti postojećih postrojenja, na nivo iz perioda 2005-2008« KAP-u i TE dodijeljeno je kredita za po 1.020.840 tona emisije CO2, a  Željezari Tosčelik za 5.800 tona. 

Termoelektrani je u 2020. godini nedostajalo 307.000 tona emisionih kredita CO2, a isto toliko joj je bilo potrebno ako nastavi sa radom ove godine. KAP je uz ovakvu procjenu imao ogroman višak, pa je napravljena transakcija uz popust od pet odsto u odnosu na Uredbom utvrđenu cijenu (24 eura po toni), što je ukupno gotovo 17 miliona eura sa PDV-om.

Iz Vladine uredbe ne proizilazi striktna obaveza da EPCG kupuje od drugih kompanija nedostajuće emisione kredite, a najviše što je mogla da rizikuje, čak i ako ne uplati novac u državni Eko fond, bila je kazna do 40 hiljada eura. 

Povećanim emitovanjem iz TE, takođe, nijesu probijene granice koje je Crna Gora sama sebi postavila u odnosu na međunarodne sporazume. Crna Gora, pored toga, još nije ni član takozvanog Geteborškog protokola, pa i da je bilo emitovano više gasova od preuzetih obaveza ne bi rizikovala međunarodne sankcije. 

Sankcije u ovom trenutku prijete Crnoj Gori, jer je Termoelektrana prekoračila 20 hiljada radnih sati dozvoljenih za period do 2023. godine, pa za to može očekivati stroge kazne evropske Energetske zajednice. 

Iako je, zbog ovoga i zakašnjele rekostrukcije dalji rad Termoelektrane u ovoj godini neizvjestan, cifrom od 17 miliona eura kupovinom su obuhvaćeni i emisioni krediti KAP-a za 2021. godinu, što dodatno podgrijava sumnju da je riječ o ozbiljnoj aferi.  

Milutin Đukanović učesnike u ovom poslu naziva organizovanom kriminalnom grupom i podnio je krivičnu prijavu Vrhovnom državnom tužilaštvu. Njome su obuhvaćeni bivši premijer Duško Marković i ministarka ekonomije Dragica Sekulić, vlasnik Uniproma Veselin Pejović i direktor Eko fonda Jovan Martinović, kao i članovi bivšeg Odbora direktora EPCG. 

Većina od njih su posredno, ili direktno su odbacili navode iz prijave. 

Duško Marković je u reagovanju na Tviteru naveo da je lakše konstruisati afere i smišljati medijske nastupe nego raditi ozbiljno i posvećeno. 

»Uostalom, ne bi Milutin imao ni vremena, a ni resursa za senzacije - da mu nijesmo ostavili snažnu kompaniju u vlasništvu Crne Gore, i podebeo saldo na računima", napisao je Marković.

Kompanija Uniprom je u reagovanju potvrdila da je KAP svoje emisije u odnosu na baznu 1990. godinu višestruko smanjio i dao konkretan doprinos ispunjavanju međunarodnih obaveza.

Iz Uniprom KAP-a se pozivaju na »zakone i logiku« i tvrde da se nigdje u uređenom svijetu resursi ne dijele prema potrebama, nego prema tome koliko kome pripada u pravičnoj raspodjeli.

"Svaki do sada besplatno dodijeljeni emisioni kredit CO2 prema svim zakonima i logici, apsolutno pripada i Uniprom KAP-u i EPCG. A kome treba više, neka kupi«, poručili su iz Uniproma uz ocjenu da je »potpuna besmislica da je zakonskim rješenjem iz 2019. godine proizvodnja aluminijuma u Crnoj Gori na bilo koji način favorizovana u odnosu na bilo koga, a posebno u odnosu na proizvodnju električne energije iz uglja«.

I na sajtu Uniproma se nalazi posredan dokaz o nesrazmjernoj dodjeli emisionih kredita, jer se i sami hvale da su smanjili emisije štetnih gasova. Piše da su instalirali sve potrebne, ekološki potvrđene instalacije za tečni prirodni gas, a »gasna infrastruktura postavljena je kroz kompletan Uniprom KAP, tako da su svi negativni parametri u proizvodnji generisani starim načinom rada, a koji su predstavljali zatrovanost životne sredine smanjeni 70 odsto«. 

U Energetskom bilansu Vlade za 2020. godinu, ističe se da je KAP potpuno eliminisao potrošnju lož ulja i prešao na čistije gorivo.

Direktor Eko fonda Jovan Martinović, komentarišući krivičnu prijavu protiv njega, za CIN-CG kaže da je riječ o velikom nepoznavanju materije.

»Eko fond, odnosno Fond za zaštitu životne sredine je osnovan kao društvo sa ograničenom odgovornošću 3. marta 2020. godine i kao takvo nema javna ovlašćenja. Ovo je važno istaći, jer poslovanje i odlučivanje u okviru Eko fonda kao d.o.o. ne može imati bilo kakvog uticaja na raspodjelu besplatnih kredita CO2«, naveo je Martinović za CIN-CG.

On je istakao  da je uredba koja tretira kredite CO2 donešena nepunih mjesec prije same registracije Eko fonda i da je njom predviđeno da Eko fond vodi registar CO2 kredita.

»Uredbom je predviđeno da u slučaju da dođe do emisije CO2 kredita na javnoj  aukciji od strane Vlade, cjelokupni prihodi išli bi na račun Eko fonda za realizaciju projekata iz oblasti zaštite životne sredine u skladu sa odlukom Vlade. Kada je Uredba donešena imali smo informaciju da je prethodna Vlada imala namjeru da raspiše emisiju CO2 kredita koja bi se ponudila na javnoj aukciji«, kaže Martinović. 

Zbog toga su, kako dodaje, o toj mogućnosti informisali novu Vladu dopisima u decembru 2020. i januaru 2021. godine prema resornim ministarstvima kako bi uzeli ovu mogućnost u obzir. 

»Na taj način stvorila bi se mogućnost da se na osnovu prodatih CO2 kredita kroz Eko fond finansiraju kapitalni projekti od strateške važnosti za Crnu Goru. Zbog toga nas je još više začudila informacija da sam ja obuhvaćen krivičnom prijavom što doživljavam kao pokušaj diskreditacije na političkoj osnovi, materijalni dokazi i održani sastanci govore pak nešto potpuno suprotno tome, a to je da smo mi upravo bili inicijatori emisije i sugestije da to uđe u plan državnog budžeta za 2021. godinu«, kazao je Martinović.

Vladinom Uredbom je definisano da se krediti dodjeljuju putem javne aukcije.

Đukanović u prijavi, međutim, tvrdi da "Marković i Sekulić nikada nijesu formirali komisiju koja je trebalo da sprovede aukciju, a sve sa ciljem da omoguće Unipromu da stekne protivpravnu korist«.

Martinovićevu krivicu on vidi u tome što je, kako tvrdi, kupoprodaja emisionih kredita između EPCG i KAP-a obavljena na osnovu sporazuma između dvije kompanije i da to Eko fond nije smio da prihvati prilikom registracije emisije.

Prema registru Eko fonda, prenos emisionih kredita sa KAP-a na EPCG obavljen je 12. februara, mjesec prije smjene Borda direktora EPCG.

Đukanović: Uredbom pokriven već ugovoreni posao

Đukanović u izjavi za CIN-CG smatra da je posao sa KAP-om ranije dogovoren i bivša Vlada ga je samo »pokrila« Uredbom. 

U prijavi VDT-u, on navodi da je kroz Uredbu bivša Vlada za 2020. i 2021. za godinu opredijelila broj besplatnih emisionih kredita koji su pogodovali samo Unipromu, iako su bili svjesni da mu je realno nepotreban, »a sve kako bi Uniprom neiskorišćeni broj besplatnih emisionih kredita prenio uz enormnu naknadu na Elektroprivredu Crne Gore«.

Iz nevladine organizacije Eko tim za CIN-CG kažu da nije jasno kako i zašto je ista količina emisionih kredita dodijeljena Termoelektrani Pljevlja, niti za to postoji neko logično objašnjenje.  

»Takva raspodjela emisionih kredita omogućila je KAP-u da profitira i zaradi dodatna sredstava samo zbog toga što mu se u vrijeme pripreme Uredbe dodijelio značajno veći broj emisionih kredita koji ne odgovara trenutnoj proizvodnji KAP-a i emisiji CO2«, kazala je Diana Milev Čavor iz ove NVO.

Prema Vladinom Drugom dvogodišnjim ažuriranim izvještajem o klimatskim promjenama iz 2019. godine, ukupne emisije gasova koji izazivaju efekte staklene bašte (GHG) 1990. godine u KAP-u su iznosile više od 4.000 gigagrama (Gg ili jedan gigagram je jednako hiljadu tona), a 2015. ispod 2000 Gg.

 »Crna Gora je postavila ambiciozne ciljeve za smanjenje emisija GHG (gasovi sa efektom staklene bašte) u svom Nacionalno određenom doprinosu (NDC), 30 odsto smanjenja GHG emisija do 2030. godine (u odnosu na referentnu godinu 1990). Crna Gora je već 2013. godine postigla i izvršila ciljano smanjenje od 40 odsto u poređenju s nivoima iz 1990. godine. To je bilo rezultat smanjene ekonomske aktivnosti u  KAP-u i u poljoprivrednom sektoru, ali i opšteg pada u industrijskoj aktivnosti od 1990. godine, a kasnije i finansijske krize«, navodi se u tom drugom izvještaju o klimatskim promjenama, dok treći treba da bude urađen ove godine. 

Sati potrošeni, rekonstrukcija daleko

TE Pljevlja je krajem prošle godine potrošila 20 hiljada radnih sati, koji su joj odlukom Ministarskog savjeta Energetske zajednice iz 2016, bili dozvoljeni u periodu od 2018. do 2023, a projekat ekološke rekonstrukcije još nije realizovan.

TE Pljevlja odnosno njen jedini blok je jedan od deset u članicama Energetske zajednice – ostalih devet je u elektranama Kolubara A (Srbija), Kakanj (BiH), Tuzla (BiH), Morava (Srbija), koji su u okviru opt-out mehanizma. 

Taj mehanizam omogućava članicama da izuzmu pojedine elektrane na ugalj iz režima primjene EU Direktive o velikim ložištima, koja je stupila na snagu 1. januara 2018, a propisuje smanjenje emisije sumpor-dioksida i azota, kao i prašine i drugih materija štetnih po životnu sredinu.

Iz EZ su za CIN-CG kazali da je količina radnih sati u opt-out mehanizmu definisana tom Direktivom i odgovarajućom odlukom Ministarskog savjeta. 

»Bilo kakvu promjenu mogao je odobriti samo Ministarski savjet na osnovu predloga Evropske komisije. Sekretarijat ne može da produži opt-out period. S obzirom na potvrdu da pravila iz opt-auta nijesu poštovana, Sekretarijat trenutno priprema postupke za rješavanje sporova protiv Crne Gore«, kazali su iz EZ. 

Ako potpisnica Ugovora uporno ne ispunjava svoje obaveze, Ministarski savjet može suspendovati određena prava proistekla iz Ugovora, uključujući glasačka prava i pravo učešća na sastancima ili mehanizmima predviđenim Ugovorom, što se u januaru desilo Bosni i Hercegovini.

Iz EZ podsjećaju da su u Izvještaju za 2020. naveli da će TE Pljevlja potrošiti sate iz opt-out mehanizma do kraja 2020. i da su  zabrinuta da li će i pod kojim uslovima nastaviti da radi.

»Po isteku 20.000 sati, postrojenje može da ostane u pogonu samo ako ispunjava (strože) standarde Direktive o industrijskim emisijama. Da bi se postigao ovaj cilj, rekonstrukcija postrojenja je neizbježna«, poručili su iz EZ.

Posao ekološke rekonstrukcije TE Pljevlja od 54 miliona eura dobio je konzorcijum u kojem su kineski DEC international, Bemax, BB Solar Blaža Đukanovića (sina predsjednika države Mila Đukanovića) i podgorička firma Permonte. Ugovor je potpisan je 10. juna 2020. godine, ali je početak radova neizvjestan.

Ministarstvo kapitalnih investicija je početkom aprila dostavilo SDT-u informaciju zbog sumnje u zloupotrebe položaja u vezi sa potrošnjom radnih sati i pokrenutom ekološkom rekonstrukcijom postojećeg termo-bloka u Pljevljima.

Ministarstvo navodi i da je ugovor zaključen uz kršenje zakonske i tenderske procedure, tolerisano je kašnjenje u pripremnoj fazi realizacije ugovora i radovi još nijesu počeli, “što dovodi u pitanje da li će radovi uopšte biti završeni do kraja 2023. godine”.

Zbog rekonstrukcije TE krajem juna prošle godine krivičnu prijavu protiv Duška Markovića, Dragice Sekulić i potpredsjednika Vlade milutina Simovića, kao i tadašnjeg menadžmenta EPCG podnio je poslanik Pokreta za promjene, Branko Radulović.

„Osumnjičena lica nijesu poštovali Zakon o javnim nabavkama i pravilnike o izradi i kontroli tehničke dokumentacije, tenderske procedure, bilo da je u pitanju projektni zadatak, idejni projekat ili glavni projekat, revidenti, tako da nije obezbijeđena konkurentnost, ravnopravnost ili kriterijumi ekonomski najpovoljnije ponude i niti tehničke i tehnološke prednosti, što je osnov investicije“, naveo je Radulović u prijavu. 

Iz Tužilaštva nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG o tome šta su uradili povodom podnijete prijave.

Davali i Deripaski, šakom i KAP-om

KAP je i dok je bio u vlasništvu CEAC-a ruskog biznismena Olega Deripaske, od države dobio pomoć kroz garancije koje su morali na kraju da plate građani. Revizijom je utvrđeno da je Vlada, Ugovorom o poravnanju, dala 135 miliona eura garancija za kredite KAP-a, a odlukom o zaduživanju Crne Gore još 49,6 miliona, bez odgovarajućih kontragarancija i uz značajan rizik od aktiviranja. I taj slučaj garancija za KAP je u državnom tužilaštvu. 

Vlada je KAP-u u tom periodu dala i subvencije za struju.

Tako je 2009. godine subvencija bila 15 miliona, 2010. godine 20 miliona, a 2011. i 2012. ukupno 25 miliona eura. Vlada je zbog subvencija dobila upozorenje iz Evropske komisije.

U KAP-u je 2013. godine proglašen stečaj, da bi ga 2014. preuzeo Pejović.

Mazut se više ne troši

KAP je u periodu 2005-2008, na koji je bazirana raspodjela emisionih kredita, najveći potrošač mazuta u Crnoj Gori. Prema godišnjim izvještajima Monstata, ukupna potrošnja mazuta u 2005. godine u državi iznosila je 82 hiljade tona, 2006. godine 112 hiljada, 2007. godine 110 hiljada, a 2008. godine 115 hiljada tona. Potrošnja mazuta su Crnoj Gori se već 2009. godine smanjila na 40 hiljada tona, kada je KAP pogodila globalna ekonomska kriza.

Proizvodnja aluminijuma u ingotima, prema podacima Monstata, pala je 2009. godine na 63.960 tona, dok je od 2005. do 2009. bila iznad 100 hiljada tona.

U 2019. je evidentirana samo proizvodnja sirovog aluminijuma od 36.522 tone.

Biljana MATIJAŠEVIĆ

Ogroman kredit i iznenadne rastuće investicije mogu postati ozbiljan problem za malu zemlju u trenutku kada ne bude mogla da vraća dugove, upozoravaju EU, međunarodne organizacije i analitičari 

Svaki građanin Crne Gore duguje u prosjeku više od hiljadu eura Kini za do sada povučeni iznos kredita za auto put. Dug po ovom osnovu trenutno iznosi 640,54 miliona eura i pojedinačno zauzima drugo mjesto, odmah nakon euroobveznica. 

Ako Crna Gora ne uspije da vrati ovaj dug, može se desiti da Kina plijeni najvrjednije resurse, pa i teritoriju, predviđeno je ugovorom sa Exim bankom. 

Dug prema Kini će se još uvećati otprilike za 300 eura po građaninu, kada se povuče preostalih 144.095.162 miliona dolara kredita i podvuče crta ispod dodatnih troškova najveće crnogorske investicije. Zavisnost od Kine ne završava se samo kreditom za auto put, koji je građanima u nasljeđe ostavila decenijska vlast DPS-a. Tu je i kredit od oko 60 miliona eura za kupljene brodove, čiju je isplatu nova Vlada Crne Gore privremeno odložila. 

Na kineski dug i rastući uticaj te države u Crnoj Gori upozoravaju Evropska unija (EU) i međunarodne organizacije. 

Analitičari skreću pažnju da Kina jača svoju poziciju u Crnoj Gori i preko investicija, koje su počele iznenada da rastu. Od 2006. do kraja 2019. godine iznosile su svega oko deset miliona eura. Ali, samo u 2020. godini ova suma je bila 71,2 miliona eura i Kina je izbila na drugo mjesto, iza Rusije. Prema podacima Centralne banke Crne Gore (CBCG), doduše, od ukupnog iznosa, na interkompanijski dug (pozajmice između vlasnički povezanih kompanija) odnosi se najveći dio, oko 70 miliona. 

Ipak, Kina u Crnoj Gori još ne postaje veliki investitor kao u okruženju (Željezara, toplovod, pruga, Koridor 11, rudnik Bor u Srbiji, termoelektrane u BiH), ali je zato veliki zajmodavac i izvođač radova i značajno učestvuje u spoljnotrgovinskom bilansu.

Prema podacima Monstata, Crna Gora najviše robe pored Srbije i Njemačke, uvozi iz Kine. Prošle godine uvoz iz ove zemlje iznosio je gotovo 222 miliona ili deset odsto ukupnog, dok je izvoz bio svega 17,4 miliona eura. Kao i  za veliki dio svijeta, Kina je za Crnu Goru, pored visoke tehnologije, značajna i kao veliki isporučilac medicinske opreme u borbi sa pandemijom izazvanom COVID 19. Pored donacije od 30 hiljada vakcina Sinofarma, kojom se već č2imunizuje najugroženiji dio stanovništva, zdravstvene vlasti su objavile da su ugovorile isporuku još 150 hiljada doza. 

Ključni aranžman sa Exim bankom za potrebe izgradnje jedne dionice autoputa Bar-Boljare dužine 41 kilometar, u okviru je kineske inicijative Pojas i put (Belt and Road Initiative – BRI). Izvođač radova je kineska kompanija CRBC koja je u Crnoj Gori, prema ugovoru, oslobođena poreza. 

BRI je program politike i ulaganja čiji je cilj razvoj infrastrukture i ubrzanje ekonomske integracije zemalja duž rute istorijskog Puta svile, sa fokusom na države Azije, Istočne Afrike, Istočne Evrope i Srednjeg Istoka. Cilj pomorskog puta svile je da preko mora poveže Kinu sa jugoistočnom Azijom, Indonezijom, Indijom, Arapskim poluostrvom, Somalijom, Egiptom i Evropom.

U tom smislu je, kako se navodi u izvještajima međunarodnih organizacija, Kinezima interesantna i Luka Bar.

„Kina bi mogla nadograditi svoju saradnju s Crnom Gorom u Luci Bar kapitalizujući sve veće finansijske poteškoće vlasnika objekta, što bi moglo dovesti do primopredaje“, upozorio je Evropski savjet za međunarodne odnose (ECFR) u izvještaju iz februara ove godine.

Ekonomski uticaj se može preliti na politiku 

Izvršna direktorica Politikon mreže Jovana Marović ocjenjuje da kineski uticaj u zemlji brzo raste, što pokazuje i podatak CBCG o kineskim investicijama, ugovori o novim projektima koji su već zaključeni ili su u najavi, ali i nedavna donacija vakcina.

„Taj uticaj u budućnosti bi se mogao 'preliti' i na političku sferu, posebno ako Crna Gora ne pronađe rješenje za rastući javni dug, koji bi mogao pokrenuti garancije sadržane u ugovorima o autoputu, ako država ne bude mogla otplaćivati kredit od Exim banke“, rekla je Marović za CIN-CG.

Profesor u školi za globalne studije Frederik S. Pardi na Univerzitetu u Bostonu i bivši diplomata Vesko Garčević rekao je za CIN-CG da je bitan način na koji Crna Gora, ili države poput nje, u ekonomskim problemima, sa slabim institucijama i nerazvijenom demokratskom kulturom, ulaze u odnos sa Pekingom.

„Ovakav odnos može imati dugoročne loše posljedice po te države, a jedna od njih je nesrazmjerna zaduženost i finansijska zavisnost od Pekinga. To je upravo ono što se dogodilo Crnoj Gori“, kazao je Garčević.

Prema posljednjim podacima Ministarstva finansija, ukupan državni dug (bez depozita), 31. decembra 2020. godine, iznosio je 4,33 milijardi eura ili 103 odsto BDP-a, uključujući novo zaduženje emitovanim euroobveznicama krajem prošle godine (750 miliona). Od ukupnog duga se oko 14,5 odsto odnosi na kineski.

Ugovor sa kineskom Exim bankom za kreditiranje dionice autoputa od Podgorice do Kolašina sa 943,99 miliona dolara sklopljen je 30. oktobra 2014. godine, a otplata glavnice počinje ove godine. 

Iz Ministarstva kapitalnih investicija nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG-a o tome da li ih brine zajam prema Exim banci, postoji li opasnost da Kinezi u slučaju kašnjenja otplate uzmu Luku Bar i da li su planirani novi projekti sa njima. Uputili su na Ministarstvo finansija iz kojeg su za CIN-CG rekli da nema bojazni da obaveze prema Exim banci neće biti blagovremeno servisirane, jer je to omogućeno uspješnom emisija euroobveznica u decembru prošle godine.

Prva rata kredita za autoput dospijeva 21. jula, kada će biti plaćeno 36.608.708 dolara. Od toga se na glavnicu odnosi 28.567.726, a na kamatu 8.040.982 dolara.

„Preostali nepovučeni iznos iz kredita Exim banke za autoput, od ukupno ugovorenog iznosa od 943.991.500 dolara, iznosi 144.095.162,76 dolara. Planirano je da se preostala sredstva povuku do momenta završetka realizacije autoputa“, kazali su iz Ministarstva finansija.

Crna Gora kao Šri Lanka?

U ugovoru sa Exim bankom piše da se Crna Gora „odriče imuniteta po osnovu suverenosti ili na drugi način za sebe ili svoju imovinu, osim imovine koja se odnosi na diplomatsko-konzularna predstavništva i vojne imovine, u vezi sa bilo kojim arbitražnim postupakom u skladu sa ugovorom“. Arbitraža je u Pekingu.

Definisano je i da Kinezi mogu prestati da isplaćuju kredit ili odmah traže isplatu glavnice i kamate „bez daljih zahtjeva, obavještenja ili drugih pravnih formalnosti“, ako, između ostalog, Crna Gora ne plaća glavnicu, kamatu Exim banci ili „prema svojim povjeriocima uopšte“, koji nemaju veze sa Kinezima.

Njemački stručnjak za međunarodne odnose i Kinu Moritz Rudolf kaže za CIN-CG da takva klauzula u ugovoru o kreditu stvara mogućnost odnosa zavisnosti i da je sličan scenario bio u Šri Lanci koja nije uspjela da izmiri dug, pa je kineskim kompanijama bez naknade na upravljanje dala 85 odsto luke Hambantota na 99 godina. 

„Važno je postaviti pitanje da li je neophodno imati takvu klauzulu, jer može izazvati veliko negodovanje građana ako se pokrene. Bitno je napomenuti da Pojas i put nije dobrotvorna inicijativa, već su u pitanju ekonomski i politički interesi. Cijena za Crnu Goru mogla bi biti vrlo visoka ako ne ispuni zakonske obaveze sa kineskom stranom. To je kocka“, rekao je Rudolf.

U Ugovoru o projektovanju i izgradnji autoputa je navedeno da se u slučaju kašnjenja završetka radova do 90 dana obračunava naknada štete od 0,01 odsto ugovorenog iznosa dnevno, a nakon tog perioda 0,02 odsto. Ukupno obeštećenje zbog kašnjenja ne može da iznosi više od pet odsto. 

Prvi rok za završetak radova je bio maj 2019, ali je već nekoliko puta prolongiran, a penale kineski izvođač ne plaća, što ukazuje na inferioran odnos Crne Gore. 

Potpredsjednik Vlade Dritan Abazović je 17. marta, bez diplomatske uvijenosti, tražio pomoć EU da se kineski uticaj prekine.

“Dobili smo kredit od milijardu dolara, koji predstavlja jednu trećinu ukupnog duga koji je direktno povezan sa Kinezima. Molimo vas da nam pomognete da vratimo taj novac, da taj zajam zamijenimo za zajam kod neke evropske banke, da sklopimo saradnju sa nekom evropskom finansijskom institucijom i da prekinemo kineski uticaj”, rekao je Abazović u Briselu na na sjednici Odbora za spoljne poslove Evropskog parlamenta (AFET). 

U petak u crnogorskom parlamentu, on je korigovao svoj stav objašnjavajući da “nikakvog negativnog odnosa prema Kinezima, Rusima ili Amerikancima nije bilo”

“Mi smo donijeli zakon koji su pratile brojne kontroverze i koji može biti omča oko vrata finansijskom sistemu”, kazao je Abazović. 

I prvobitno ugovorena cijena za autoput od 809,6 miliona eura će biti prekoračena. Prema podacima MANS-a više od 100 miliona eura biće izdvojeno za dodatne i naknadne radove koji nijesu predviđeni ugovorom, a uključuju elektrifikaciju i vodosnabdijevanje autoputa, kao i priključne puteve i petlje Smokovac, Veruša i Mateševo. Ovaj propust se javno pripisuje tadašnjem ministru saobraćaja Ivanu Brajoviću, ali niko za sada ne odgovara.

Osim finansijskih, projekat autoputa izazvao je i ekološki problem. CRBC je osumnjičen za devastaciju korita rijeke Tare 2019. godine i nedavno je zbog toga Osnovno državno tužilaštvo u Kolašinu uputilo otpužni predlog Osnovnom sudu.

Povjerljivi podaci o kineskim ulaganjima

Pored interkompanijskog duga, u izvještaju Centralne banke navedeno je da se preostali dio investicija prošle godine odnosi na ulaganja u domaća preduzeća i banke i prodaju nepokretnosti u Crnoj Gori. To je označeno sa „C“, što znači da se radi o povjerljivim podacima koji se odnose na najviše tri strane kompanije, u ovom slučaju kineske.

 „Što se tiče kineskog ulaganja u Crnu Goru, preporučujemo da direktno kontaktirate izdavača podataka o ulaganju“, odgovorili su iz kineske Ambasade u Podgorici na pitanja CIN-CG-a o tome koje kineske kompanije su najveći investitori i koje su uložile ovaj iznos.

Prema podacima koje je CIN-CG dobio od Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS) u Crnoj Gori ima 179 firmi, čiji su vlasnici Kinezi. Većina se bavi prodajom na veliko i malo odjećom, za razliku od regiona gdje su već vlasnici ili koncesionari rudnika i željezara.

Od kompanija koje sa bave drugim djelatnostima, pored CRBC-a koji gradi autoput, izdvaja se i Dongfang electric international corporation (DEG), dio konzorijuma u kojem je i firma Blaža Đukanovića, sina predsjednika države. Oni bi trebalo da rade ekološku rekonstrukciju Termoelektrane Pljevlja, koja kasni i pod znakom je pitanja zbog promjene vlasti. Tu je i China Civil Engineering Construction Corporation (CCECC) Montenegro, koja dobija poslove na rekonstrukciji željeznice.

Kinezi su, preko povezanih firmi iz Crne Gore i Malte, većinski vlasnici Vjetroelektrane Možura, ali ta investicija u zvaničnim podacima nije direktno pripisana Kini. Na Malti je ubijena novinarka Dafne Karuana Galicija koja je istraživala korupciju prilikom promjene vlasništva vjetroelektrane. Zbog toga je mala malteška vlada i više osoba je procesuirano. Istraga o ovoj aferi u Crnoj Gori još kaska. 

Teorija Biserne ogrlice

Prema podacima Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD), do marta prošle godine 138 zemalja se pridružilo inicijativi Pojas i put potpisivanjem Memoranduma o razumijevanju sa Kinom.

Ipak, analitičari upozoravaju sa iza zvaničnog cilja povezivanja, stoji dublji motiv – da Kina ostvarivanjem ove inicijative postane globalna supersila i da ekonomski prestigne Evropsku uniju i SAD.

U izvještaju beogradskog Centra za međunarodnu javnu politiku se navodi da su SAD i dalje najmoćnija vojna sila u svijetu i zbog velikog broja nosača aviona (globalfirepower.com procenjuje da ih SAD ima 11) može da reaguje u bilo kojem dijelu svijeta u kome su narušeni njeni interesi veoma brzo i efikasno. Kina posjeduje samo dva.

SAD ima vojne baze širom svijeta, Kina nema. 

„Zbog toga je Kina razradila takozvanu teoriju biserne ogrlice koju možemo definisati kao lanac luka u Indijskom okeanu u kojima će kineska mornarica moći da usidri svoje brodove i na taj način zaštiti svoje intrese u državama novog puta svile. Svaka luka predstavlja jedan biser“, objašnjava se u izvještaju. 

Prema  izvještaju američkog Centra za strateške i međunarodne studije, u Africi kineske kompanije upravljaju sa 46 luka. 

Garčević navodi da je Kina već postala supersila mjereno ekonomskim, vojnim i drugim potencijalima u koje se može ubrojati i tzv. meka moć i da nema sumnje da je Pojas i put efikasno ekonomsko, političko, pa i kulturološko oruđe za širenje uticaja Pekinga, što nije drugačije od onoga što su druge velike sile radile.

Marović: Opasnost zbog loših ugovora 

Jovana Marović kaže da je projekat autoputa jedna od glavnih prijetnji finansijskoj održivosti i zbog loše ispregovaranih uslova može dovesti do još većih problema. 

Garčević navodi da projekti koji države sprovode sa Kinom nijesu unaprijed loši ili dobri, niti je ovdje riječ da ne treba sarađivati sa Pekingom. 

„Ovdje se radi o tome da države u demokratskoj tranziciji, ili hibridni režimi, prilikom saradnje sa Kinom jačaju određenu vrstu razvojnog modela ili modela upravljanja državnim i prirodnim resursima koji nijesu u skladu sa normama na kojima se zasniva demokratska, odgovorna uprava, a to je ono što su sve zemlje postavile kao cilj i što je, na kraju, povezano sa ispunjavanjem normi za članstvo u EU“, kazao je Garčević.

On podsjeća da je većina projekata sklopljenih sa kineskim partnerima obavijena velom tajne, a mogućnost kontrole ostalih državnih institucija (parlament) je svedena na minimum. 

„U mnogim slučajevima sklapanje projekata je povezano sa korupcijom. Ne poštuju se mjere zaštite životne sredine. Ovdje nije u pitanju samo Tara, već i drugi projekti na kojima su u regionu angažovane kineske kompanije. Na primjer, prije dva mjeseca, krajem januara, grupa od 25 poslanika Evropskog parlamenta je pisala EK upozoravajući na ekološke incidente u Srbiji koje su izazvale kompanije u kineskom vlasništvu“, rekao je Garčević.

Dugoročno, kako dodaje, ovako se jača poslovna kultura koja Crnu Goru čini neatraktivnom za ulagače iz država EU ili ostalih zapadnih zemalja i ostavlja Crnu Goru da bude evropska ekonomska i politička periferija.

Megaprojekti ugrožavaju stabilnost zemlje

U novom izvještaju američkog Centra za strateške i međunarodne studije, koji je objavljen u martu, ocijenjeno je da su kineske ekonomske aktivnosti na Zapadnom Balkanu pomogle da se učvrsti spoljna podrška kineskim vanjskopolitičkim ciljevima, uključujući prepoznavanje „politike jedinstvene Kine“ i odbranu kršenja ljudskih prava, međunarodnog prava i predatorskog ekonomskog ponašanja.

„Megaprojekti koji opterećuju poreske obveznike neodrživim dugom mogu ugroziti makroekonomsku stabilnost zemlje u slučaju nepredviđenih ekonomskih šokova, kao što to pokazuje slučaj crnogorskog autoputa Bar-Boljare“, piše u izvještaju pod nazivom Crvene zastave: isprobavanje kineskih projekata na Zapadnom Balkanu“.

Ovaj izveštaj, treći u nizu o kineskim ekonomskim aktivnostima na Zapadnom Balkanu, daje preporuke za odgovore na sve veći ekonomski i politički uticaj Kine u regionu i listu crvenih zastava koja pomaže u identifikaciji aktivnosti koje zahtevaju dalji nadzor.

Ukazuju na sklonost Kine da finansira vrlo vidljive megaprojekte sa podjednako visokim cijenama (npr. crnogorski projekat autoputa za povezivanje Srbije sa Lukom Bar). 

„Sam dug nije neto negativan, ali rizici se povećavaju kada projekti ograničavaju sposobnost neke države da servisira svoje dužničke obaveze ili ispuni svoje razvojne ciljeve javnom potrošnjom“, objašnjavaju iz američkog Centra. 

Kineski predsjednik Si Đinping je prilikom otvaranja Samita "17 plus 1" 9. februara ove godine rekao da je obim trgovine Kine sa 17 zemalja Centralne i Istočne Evrope dostigao je 103,15 milijardi dolara u 2020. godini, čime je prvi put premašena vrijednost od 100 milijardi dolara.

Samit (dio inicijative Pojas i put) se tradicionalno održava već devetu godinu, a na kraju je usvojena Pekinška lista aktivnosti za 2021. godinu kojom je definisana dalja saradnja Kine i zemalja Centralne i Istočne Evrope. Detalji nisu objavljeni.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, koji je učestvovao na Samitu, nije odgovorio na pitanja CIN-CG-a da li je bilo riječi o novim projektima, u kojima će Crna Gora sarađivati sa Kinom.

Đukanović je na samitu rekao da Crna Gora sa Kinom želi da „ojača saradnju u ekonomiji, energetici, saobraćajnoj povezanosti i turizmu“. 

On nije odgovorio ni na pitanje za CIN-CG da li strahuje od rastuće zavisnosti Crne Gore od Kine i da li vjeruje da će nova Vlada uspjeti da servisira obaveze prema Exim banci.

Uticaj preko regiona

Kineski uticaj na Crnu Goru može se ostvariti i preko Srbije jer je jedan od najvećih projekata, koji grade Kinezi, autoput Požega – Boljare, na koji treba da se nastavi crnogorski autoput  Bar-Boljare.

„Pet najvećih infrastrukturnih projekata u (Aleksandar) Vučićevom planu Srbija 2025: od rekonstrukcije pruga Beograd - Subotica i Beograd - Niš, preko auto-puta Požega - Boljare i beogradskog metroa, do najnovijeg projekta izgradnje kanalizacije, ukupno vrijednih skoro 12 milijardi eura – svi se finansiraju iz kineskih kredita i sve bez tendera grade kineske građevinske firme, pa će uskoro svako naše domaćinstvo Кini biti dužno 6.250 eura“, objavio je NIN.

U tekstu, koji potpisuje bivši državni sekretar u srpskom Ministarstvu finansija Dušan Nikezić, navodi se da je trgovinski odnos sa EU od 25 milijardi eura, prilično uravnotežen - pokrivenost uvoza izvozom je 89 odsto - razmjena sa Кinom je gotovo potpuno jednosmjerna, pošto izvoz pokriva samo 11,5 odsto kineskog uvoza. 

On upozorava i na nepovoljnu strukturu razmjene jer Srbija kupuje „skupu telekomunikacionu, računarsku, medicinsku i vojnu opremu” a izvozi bakar, čelik ili posječena stabla. Kineske građevinske firme, kaže Nikezić, bez tendera grade skoro sve velike infrastrukturne projekte, od puteva, mostova, pruga i metroa, do elektrana i sistema za nadzor, a za sve to se Srbija zadužuje kod kineskih banaka po uslovima lošijim od tržišnih i onih koje nude evropske finansijske institucije.

Peking ne odustaje od Hrvatske

Kineska kompanija CRBC pobijedila je 2018. godine na tenderu za izgradnju mosta Pelješac i pored negodovanja iz Brisela potpisan je ugovor vrijedan 2,08 milijardi kuna (bez PDV-a). Most finansira EU, a trebalo bi da bude završen do kraja ove godine.

CRBC se javio i na tender za gradnju drugog kolosijeka pruge Hrvatski Leskovac – Karlovac, a China Railway za gradnju obilaznice Novog Vinodolskog. Njihova ponuda nije prošla pa su uložili žalbe.

Hrvatski mediji pišu da Peking ne odustaje od Hrvatske koja mu je zanimljiva prije svega kao pomorska zemlja, jer „Luka Pirej u Grčkoj Kinezima više nije dovoljna pa traže nove lokacije“. 

Od kineskih investicije u BiH, najznačajniji je projekat Termoelektrana Stanari. Kineska razvojna banka odobrila je 350 miliona eura kredita za izgradnju. U zalog je dobila firmu Vuka Hamovića, EFT – Rudnik i Termoelektrana Stanari i pravo na koncesiju za ugljen, vodu i termoelektranu.

Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) iz BiH otkrio je da je Vlada Republike Srpske (RS) mijenjala zakonske akte i omogućila Kinezima da raspolažu koncesionim ugovorom u slučaju da EFT ne vraća kredit.

Makedoniji je Kina dala kredit 580 miliona eura za gradnju puteva od Skoplja do Štipa i od Kičeva do Ohrida. Zbog problema u izgradnji, autoput Kičevo-Ohrid, kao i crnogorsku dionicu Smokovac- Mateševo, zapadni mediji su nazvali „put za nigdje“.

Kineska naftna kompanija Geo-Jade Petroleum kupila je kontrolna prava na dva albanska naftna polja koja su tada bila pod kontrolom kanadskog Banker's Petroleum-a za  442,3 miliona dolara. 

Garčević: Upliv zbog loše politike EU

Njemački stručnjak za međunarodne odnose i Kinu Moritz Rudolf smatra da bi kineski uticaj mogao stvoriti podsticaj za približavanje Crne Gore Evropskoj uniji, kako bi se uravnotežio kineski uticaj u regionu. 

„Ako, međutim, kineski uticaj u Crnoj Gori dostigne određenu tačku, to bi moglo postati prepreka i za Crnu Goru (na primjer, ako bi Crna Gora počela da glasa zajedno sa Kinom na međunarodnim forumima o pitanjima ljudskih prava)“, objašnjava Rudolf.

Garčević smatra da, iako bilo utopijski očekivati da Crna Gora ili neka država u regionu bude ravnopravan partner sa Kinom, sigurno da postoje načini na koji se mogu zaštiti nacionalni interesi. 

„Imam utisak da mi ne koristimo mehanizme zaštite koji proizilaze iz naše saradnje sa EU i drugim zapadnim partnerima. Naprotiv, regionalni lideri i mediji u regionu uticaj Brisela umanjuju kako bi u prvi plan izašli odnosi sa Kinom“, kaže Garčević.

Međutim,kako dodaje, nije sve crno-bijelo, jer je EU lošom politikom prema regionu posljednjih godina omogućila da drugi akteri, poput Kine ili Rusije, igraju značajniju ulogu u političkom životu. 

„Pogledajte samo ovaj nered u EU oko vakcinacije protiv korone i uporedite to sa politikom koju sprovodi Kina. Zar treba Peking kriviti zato što je Brisel neorganizovan?“, pita Garčević.

On smatra da saradnja sa Pekingom sama po sebi nije kočnica za ulazak u EU, jer je sasvim logično da želite da imate trgovinsku, ekonomsku i političku saradnju sa jednom od najznačajnijih država na svijetu. 

„Ali, saradnja na način kako se to čini u regionu i u Crnoj Gori može biti kočnica na putu ka EU“, zaključio je Garčević.

Biljana MATIJAŠEVIĆ

„Čak i da sada, nakon odluke Ustavnog suda, eventualno, dođe do preinačavanja odluke u korist Regionalnog vodovoda, postoji neizvjesnost da li će jednom isplaćena naknada Štrabagu biti vraćena Regionalnom vodovodu“, ocijenio je stručnjak za međunarodno pravo Časlav Pejović

Ukoliko bi Vrhovni sud Crne Gore, u ponovljenom postupku na vrhuncu desetogodišnjeg spora Regionalnog vodovoda i austrijske kompanije Štrabag, promijenio svoju raniju odluku, mogućnosti da se tako povrati i 12 miliona eura skinutih sa računa crnogorskog preduzeća ostale bi neizvjesne.

Ustavni sud je krajem januara, prihvatajući argumente Regionalnog vodovoda, po drugi put vratio ovaj predmet Vrhovnom sudu na ponovno odlučivanje.

„Čak i da sada, nakon odluke Ustavnog suda, eventualno, dođe do preinačavanja odluke u korist Regionalnog vodovoda, postoji neizvjesnost da li će jednom isplaćena naknada Štrabagu biti vraćena Regionalnom vodovodu“, ocijenio je stručnjak za međunarodno pravo Časlav Pejović u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), navodeći da to pitanje nije samo pravno, nego i političko.

Za razliku od međunarodne arbitraže o ovom sporu, u kojoj je i sam učestvovao kao jedan od tri arbitra, ovaj profesor na japanskom univerzitetu ističe da ne postoji međunarodna konvencija koja bi omogućila izvršenje presuda nacionalnih sudova u drugim državama.

On je ukazao da, međutim, postoji Bilateralni sporazum o uzajamnom priznanju i izvršenju sudskih presuda zaključen između Austrije i FNR Jugoslavije zaključen 1960. godine, pa bi „trebalo provjeriti da li je na snazi između Austrije i Crne Gore“.

„Osim toga, Štrabag posjeduje imovinu u Crnoj Gori, ali ne treba izgubiti iz vida da se radi o jednoj od najvećih austrijskih kompanija. U ovakvim situacijama međunarodna politika zna da se umiješa, a znamo da tu pozicija Crne Gore nije jaka," kazao je Pejović. On smatra da je rano sada govoriti o izvršenju presude koja nije ni donijeta, niti se zna kakva će biti, tako da to pitanje „sada ne treba otvarati“.

Crnogorska državna kompanija je sa austrijskom kompanijom od 2010. godine u sporu koji je pokrenut nakon raskida ugovora o izgradnji kontinentalnog kraka vodovoda iz decembra 2009. godine.

Razlog za to je, kako je CIN-CG ranije pisao, kašnjenje radova na 35 kilometara dugačkoj trasi gradilišta, za koje su se dvije kompanije međusobno optuživale. Ugovor je Regionalni vodovod raskinuo uz saglasnost Vlade, udaljio Štrabag sa gradilišta, a posao su završile kompanije koje su angažovane kao podizvođači. Vodovod je počeo sa radom u ljeto 2010. godine.

Štrabag je nekoliko mjeseci ranije pokrenuo arbitražni postupak kod Međunarodne trgovinske komore (MTK) u Parizu, čije odluke Regionalni vodovod nije priznao, tvrdeći da ta institucija nije ugovorena kao mjesto odlučivanja o sporu. To je bio i stav profesora Pejovića, koji je kao jedan od tri arbitra u sporu iznio svoje mišljenje u Parizu, ističući da je odluka tog tribunala neodrživa.

Privredni sud je donio ukupno četiri prvostepena rješenja u tom predmetu i u svakom od njih je odbio da prizna odluke MTK. Apelacioni sud je prva tri prvostepena rješenja Privrednog suda ukinuo, a četvrto rješenje je preinačio, priznajući odluku arbitraže u Parizu.

Zbog isplate austrijskoj kompaniji, Regionalnom vodovodovu je oko devet mjeseci, do prve polovine maja 2019. godine, bio blokiran račun. Kako bi izašli iz blokade, zbog toga su uz garancije Vlade uzeli kredit od 10 miliona eura od konzorcijuma Erste banke i Prve banke.

Profesor Pejović navodi da je Apelacioni sud „donio pogrešnu odluku priznajući arbitražnu odluku MTK, budući da ta arbitraža nije bila valjano ugovorena".

Dvije strane su, objašnjava on, propustile da ugovore arbitražu. Rubrika u ugovoru u kojoj je trebalo da navedu konkretnu arbitražu ostala je prazna. U takvoj situaciji, prema njegovom mišljenju, kad je došlo do spora, Štrabag je trebalo da pokuša da se sa Regionalnim vodovodom dogovori oko toga koji arbitražni tribunal treba da rješava spor. Štrabag to nije uradio. Druga mogućnost koju je imao na raspolaganju, objašnjava Pejović, bila je da iskoristi mehanizam Evropske konvencije za međunarodnu trgovačku arbitražu iz 1961. godine, kojim se utvrđuje rješenje za slučaj propusta stranaka da ugovore arbitražu. Štrabag, napominje sagovornik CIN-CG-a, nije ni to uradio.

„Za valjan arbitražni sporazum neophodno je da volja stranaka bude jasno i nedvosmisleno izražena kako bi se sa sigurnošću  utvrdila namjera stranaka. Umjesto takvog standarda, Apelacioni sud je donio odluku zasnovanu na hipotetičkim pretpotstavkama „što bi bilo kad bi bilo“ o tome što je mogla biti namjera stranaka. Nijedna od hipotetičkih pretpotstavki na kojima je Apelacioni sud zasnovao svoju odluku ne zadovoljava standarde koji su neophodni za uspostavljanje valjanog arbitražnog sporazuma. Nijedna od njih ne uspostavlja jasnu, nedvosmislenu i nespornu namjeru stranaka da spor bude riješen MTK arbitražom", kazao je Pejović.

Regionalni vodovod je protiv rješenja Apelacionog suda podnio zahtjev za reviziju Vrhovnom sudu, koji ga je odbacio kao neosnovanog 13. juna 2018. godine.

Ustavni sud je, međutim, u januaru 2019. godine usvojio ustavnu žalbu Regionalnog vodovoda i vratio predmet Vrhovnom sudu na ponovni postupak i odlučivanje. Vrhovni sud u osporenom rješenju nije dao, kako se navodi u odluci Ustavnog suda, dovoljne i relevantne razloge kojima bi ubjedljivo pokazao da u pravnom poretku Crne Gore, utemeljenom na vladavini prava, priznanje stranih arbitražnih odluka ne može biti predmet revizionog postupka.

„U okolnostima konkretnog slučaja koji je predmet ovog ustavno sudskog postupka, a u kojem je Apelacioni sud tri puta ukidao, a četvrti put preinačio prvostepeno rješenje Privrednog suda, očigledno postoji važan javni interes da Vrhovni sud, kao najviši sud u zemlji, meritorno odgovori na sporna pravna pitanja u ovom predmetu i na taj način obezbijedi jedinstvenu primjenu zakona od strane sudova, u svim budućim slučajevima u kojima će se ta pravna pitanja pojavljivati," navodi se u odluci.

Vrhovni sud je, zatim, još jednom odbacio zahtjev za reviziju odluke Apelacionog suda u ovom sporu. U novoj odluci Ustavnog suda koju potpisuje predsjednik  Budimir Šćepanović, naglašava se da je Vrhovni sud, u ponovljenom postupku donio novo rješenje, koje je sadržinski slično prethodnom koje je Ustavni sud ukinuo.

„Pritom, zanemarujući naloge Ustavnog suda date u odluci od 29. januara 2019. godine, to Ustavni sud smatra bitnim za ukazati da je imperativnim odredbama Ustava i Zakona o Ustavnom sudu propisana obaveza poštovanja i izvršenja odluka Ustavnog suda," navodi Šćepanović.

Profesor Pejović smatra da bi, zbog uspostavljanja pravne sigurnosti i vraćanja povjerenja u crnogorsko pravosuđe, bilo važno da se donese ispravna odluka koja bi bila u skladu s međunarodnim standardima.

„Kako god da se završi, ovaj slučaj će ostati mrlja na crnogorskom pravosuđu," zaključuje profesor Pejović.

Regionalni vodovod se nada novcu

Izvršavanje odluke uticalo je ne samo na blokadu računa državne kompanije, nego i na privremeno zaustavljanje projekata Regionalnog vodovoda poput izgradnje fabrike vode i hladnih čajeva.

„Vjerujući u pravni sistem Crne Gore, očekujemo pozitivan konačan ishod odluka sudskih institucija Crne Gore, nakon kojih će Regionalnom vodovodu biti vraćen novac u gore navedenom iznosu, kako bi se nastavila realizacija planiranih razvojnih projekata od interesa ne samo za finansijsku stabilnost preduzeća, već i za otvaranje novih radnih mjesta," navodi se u dokumentu državne kompanije Vizija razvoja 2030.

Odbor direktora RV će ove sedmice, kako su saopštili za CIN-CG iz kompanije, razmatrati situaciju nakon nove odluke Ustavnog suda..

Miloš RUDOVIĆ
foto: Boris PEJOVIĆ

Pad izdašnosti vodoizvorišta od 80 odsto mogao bi da se direktno odrazi na turizam. Regionalni vodovod koji je koštao 107 miliona eura, pored klimatskih promjena, u opasnosti je zbog vađenja ogromne količine šljunka i produbljivanja korita rijeke, tvrde stručnjaci

Izdašnost izvorišta Bolje sestre iz kojeg se snabdijevaju vodom šest primorskih opština za deceniju i po smanjena je za više od 80 odsto, sa 2.660 litara u sekundi 2005. na istorijski minimum od svega 334 litra početkom septembra prošle godine. To je znatno ispod projektovanog kapaciteta vodovoda od 1.100 litara i predstavlja ozbiljnu opasnost da bi u turističkoj sezoni primorje moglo biti bez dovoljno vode.

Zbog drastičnog pada izdašnosti direktor Uprave za vode (UzV) Damir Gutić obustavio je radove na regulaciji rijeke Morače, dok se utvrde uzroci zbog kojih bi slavine na Crnogorskom primorju mogle ostati suve.

Odluka je donijeta poslije višegodišnjih upozorenja državne kompanije Regionalni vodovod (RV), zasnovanih na analizama stručnjaka, o tome da je izvorište ugroženo vađenjem ogromne količine pijeska i šljunka iz korita rijeke i obalnog područja.

Iz korita donjeg toka Morače u Skadarsko jezero, prema podacima do kojih je došao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), kroz koncesione radove regulacije toka izvađeno je više od sto hiljada kubika šljunka. Koncesije je imala kompanija Bemaks, na koju se odnosi decembarska odluka o obustavi radova, a ranije i Cijevna komerc i Beton gradnja.

Ogromne količine materijala iz korita rijeke i sa poljoprivrednog zemljišta na obali izvadili su i nelegalni eksploatatori kojima inspekcije uglavnom ne uspijevaju da uđu u trag.

Korito rijeke produbljeno je znatno ispod 10,5 metara nadmorske visine, koje se smatra najnižom dozvoljenom kotom, ispod koje, kako tvrde u RV, uticaj na kretanje vode ostavlja posljedice i na izvorišta.

Regionalni vodovod u koji je uloženo oko 107 miliona eura pušten je u rad 2010. godine, kada su na njega priključeni Budva, Kotor i Tivat. Godinu kasnije je priključen Bar, a 2012. godine Ulcinj. Od 2013. godine kroz tivatski vodovodni sistem 40-50 litara u sekundi dobijao je Herceg Novi za dio opštine, a prošle godine su počeli radovi na potpunom povezivanju na regionalni vodovod.

Regionalnim vodovodom riješen je dugogodišnji problem, kada su pojedini gradovi u sezoni, poput Budve, bili bez dovoljno vode, dok se Herceg Novi, uz višesatne restrikcije, dijelom snabdijevao iz Hrvatske.

U periodu turističkih rekorda na primorju je iz ovog vodovoda zabilježena višednevna potrošnja od 750 litara u sekundi.

"Kada bi se desila situacija sa godinom koja je u smislu izdašnosti izvorišta Bolje sestre u desetogodišnjem minimumu (što je bio slučaj 2020. godine) i godina sa rekordnom isporukom vode (na nivou 2019. godine), izazov urednog snabdijevanja potrošača na Crnogorskom primorju bi bio realan", kazao je za CIN-CG direktor RV Goran Jevrić.

Crna Gora je, prema   zvaničnim podacima, 2019. godine zabilježila najbolju turističku sezonu u istoriji, sa više od 2,6 miliona turista, više od 14,5 miliona noćenja i 1,1 milijardu eura prihoda. Primorskim opštinama je te godine isporučeno više od devet miliona metara kubnih vode – oko 5,7 miliona kubika samo od juna do septembra.

Jevrić, ipak, odbija pomisao na najgori scenario, da na kraju ostane samo mogućnost isporučivanja tehničke vode gradovima na primorju. Sa lokalnim vodovodnim kompanijama RV ima ugovore o minimalnoj količini koju mora da isporuči, a oni se, kaže, dodatno snabdijevaju i sa lokalnih izvorišta.

Izmjerena izdašnost, kako objašnjavaju u RV, predstavlja vrijednosti protoka na prelivu, a moguće je zahvatiti i veće količine.

„U periodu kada je, recimo, protok na prelivu bio svega 334 l/s (05.09.2020. godine), vršena je kontinualna isporuka vode opštinama na crnogorskom primorju od 680 l/s (spuštanjem nivoa vode u vodozahvatu je moguće zahvatiti i veću količinu vode od navedenih 680 l/s),“ navode iz RV.

Predstavnik Zavoda za hidro-meteorologiju i seizmologiju Golub Ćulafić, koji je za potrebe RV još 2016. i 2018. godine analizirao ovaj problem, upozorio je prije nekoliko godina na negativne trendove pada izdašnosti, da je potrebno preduzeti mjere na zaštiti izvorišta ali i da je neophodno "ući u pronalaženje eventualnog dodatnog izvorišta kao alternativu za ljetnje mjesece, kada je potrošnja najveća, a prihranjivanje u slivu minimalno“.

Ćulafić je ukazao i na posljedice klimatskih promjena, navodeći da prihranjivanje karstnih  (krečnjačkih) izvorišta kakvo je Bolje sestre direktno zavisi od količine padavina, te da projekcije govore da će temperature rasti, a padavina biti sve manje. On je konstatovao i posljedice nelegalne eksploatacije pijeska i šljunka na ovo vodoizvorište, koje se od 2017. godine nalazi na UNESCO-ovoj mapi 150 najznačajnijih izvora karsta.

„Posebno se treba obratiti pažnja na institucionalnu zabranu eksploatacije pijeska i šljunka iz pomenute zone, kao i dati smjernice za uređivanje postojećih eksploatacionih majdana, kako bi se spriječilo vještačko mjenjanje pravca toka Morače u ovom dijelu, kao i eventualno otvaranje novih ponorskih voda u krečnjacima“, zaključio je tada Ćulafić.

Opomene iz RV o ugrožavanju izvorišta, prema dokumentima koje ima CIN-CG, prethodne Vlade su dobijale u izvještajima o radu i planovima kompanije, koji su uredno usvajani.

„Imajući u vidu drastičan pad izdašnosti izvorišta Bolje sestre od cca 30 odsto samo u 2020. godini, ne može se sa sigurnošću garantovati redovnost isporuke vode tokom turističke sezone 2021. ", upozorio je predsjednik Odbora direktora RV Budimir Šaranović u septembru prošle godine tadašnjeg potpredsjednika Vlade i ministra poljoprivrede Milutina Simovića.

I direktor Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju Luka Mitrović je na sjednici Odbora direktora 29. septembra prošle godine konstatovao da nelegalna eksploatacija oko izvorišta najvećim dijelom utiče na pad izdašnosti, te da je, dodatno, i pomjeranje korita Morače još jedan od uzroka ovakvog stanja.

Desetine prijava koje je RV posljednjih godina uputio Inspekciji za vode Uprave za inspekcijske poslove (UIP) zbog eksploatacije šljunka uglavnom su bile bez većih rezultata, a zaposleni koji su ih prijavljivali suočavali su se i sa prijetnjama prilikom snimanja situacije na terenu, kažu u ovoj kompaniji.

CIN-CG imao je uvid u više od 20 zahtjeva RV za inspekcijski nadzor, upućenih UIP-u od 2016. do kraja prošle godine.

U zahtjevu od 25. jula 2017. godine, na primjer, Jevrić navodi da “nelegalna eksploatacija izgleda, bez obzira na moratorijum, ponovo ‘uzima maha’.”

“Prethodnih dana na lokalitetu Mahale je primijećena građevinska mehanizacija. Stoga Vam prosljeđujemo uz zahtjev za vršenje inspekcijske kontrole fotografije sa lica mjesta…”.

Odbor direktora RV jula 2019. godine je konstatovao da, o kakvoj organizovanoj aktivnosti je riječ najbolje govori činjenica da se do dolaska nadležnih organa na lice mjesta uklanja sva mehanizacija, a u kasnim popodnevnim i večernjim časovima nastavlja sa eksploatacijom, kao i tokom kišnih dana i praznika, kada se ne očekuju aktivnosti inspekcijskih organa.

"Ove aktivnosti direktno utiču na korito rijeke Morače i zakonom definisane kote koje ne bi trebalo da budu niže od 10,5 metara nadmorske visine, dok podaci sa terena ukazuju da su stvarne kote značajno niže, što ukazuje na visok stepen ugroženosti vodoizvorišta Bolje sestre," navodi se u zapisniku sa sjednice Odbora direktora 31. jula 2019. godine. U drugim dokumentima se navodi da su kote dna rijeke niže od dva do četiri metra.

Iz Uprave za vode za CIN-CG su kazali da se može reći da je nelegalna eksploatacija iz korita Morače znatno smanjena i svedena na najnižu mjeru, ali da ostaje problem vađenja materijala sa poljoprivrednog i nepoljoprivrednog zemljišta van rječnog toka, a negdje i na kilometar od rijeke.

Od 2016. godine, prema tvrdnjama UIP, Inspekcija za vode izdala je veći broj prekršajnih naloga i podnijela više prekršajnih prijava protiv počinilaca prekršaja. Podnijeta je, ističu, i jedna krivična prijava protiv NN lica.

U jednom od dopisa, koje je inspektor za vode 5. oktobra 2018. godine dostavio RV, ističe se da  je tokom nadzora u mjestu Botun zatečen utovarivač (rovokopač) žuto-plave boje, oznake “Gisslens” bez registarskih oznaka i teretno motorno vozilo žuto-plave boje marke FAP bez registarskih oznaka i montiranim sitom. U trenutku pregleda prosijavan je pijesak iz korita Morače.

“Na licu mjesta zatečeno je lice S.A. po čijoj izjavi isti je vlasnik mehanizacije. Tokom nadzora na licu mjesta utvrđeno je da se radi o nelegalnoj eksploataciji šljunka i pijeska”, navodi se u obavještenju. Protiv S.A. podnijet je zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, a mehanizacija je uklonjena uz prisustvo inspektora.

Iz UIP-a, međutim, ističu da se veliki broj inicijativa RV-a odnosio na mehanizaciju izvođača radova koji su imali potpisane ugovore sa Upravom za vode o radovima na regulaciji Morače, koje izvodi „Bemaks“.

Tehnički direktor RV Ivan Špadijer, na zajedničkom sastanku sa predstavnicima UzV o zaštiti vodoizvorišta Bolje sestre prije godinu i po, kazao je da nije samo riječ o klimatskim promjenama "a u prilog tome govori činjenica da je ova problematika nezabilježena na ostalim izvorištima u Crnoj Gori". Špadijer je rekao i da su oni od 2014. godine negodovali i zbog radova na regulaciji rijeke Morače, jer su i tada smatrali da mogu imati negativan uticaj.

Više članova Odbora direktora RV, na nekoliko sjednica 2017. godine, u čije zapisnike je CIN-CG imao uvid, izrazilo je sumnju u ispravnost projekta regulacije rijeke i istaklo da se prilikom ranijeg sprovođenja regulacije nivo podzemnih voda spustio oko dva metra.

O vodoizvorištu je u januaru 2019. godine održan okrugli sto, kojem su prisustvovali direktori RV i UzV. Jedan od zaključaka stručnjaka bio je da se radovi na regulaciji Morače moraju zaustaviti sve do momenta dok se konačno utvrdi da li eksploatacija materijala iz korita – legalna ili nelegalna – utiče na izdašnost izvorišta.

Direktor UzV je na sastanku sa predstavnicima RV u septembru iste godine kazao da ukoliko „glavni problem funkcionisanja RV i izdašnosti izvorišta Bolje sestre zavisi od projekta regulacije, onda je problem lako rješiv“.

Odluku o privremenom obustavljanju radova na regulaciji donio je, međutim, godinu i tri mjeseca kasnije, čemu su prethodile razmjene optužbi sa predstavnicima RV o odgovornosti za stanje.

Na nezadovoljstvo saradnjom sa UzV, o kojem su u oktobru prošle godine Jevrić i Šaranović obavijestili Milutina Simovića, uzvratio je Gutić ocjenama da se RV nije bavio uzrocima, već samo posljedicama smanjenja izdašnosti. On je ocijenio neozbiljnim “pokušaj (RV) skretanja pažnje sa svojih obaveza na druge institucije”.

Izvršna direktorica nevladine organizacije Green Home Nataša Kovačević kazala je za CIN-CG da UzV nije uradila istraživanja kapaciteta i kvaliteta vode izvorišta Bolje sestre i utvrdila konkretan uticaj regulacije Morače, ili nelegalne eksploatacije šljunka i pijeska iz korita, kao i iz poljoprivrednog zemljišta.

Ona je istakla da se slika devastiranog donjeg toka Morače u drugoj i trećoj zaštitnoj zoni vodoizvorišta teško može podvesti u većem dijelu pod klimatski uticaj.

„Ali je razumljivo da onima koji zarađuju na račun eksploatacije šljunka i sa druge strane eksploatacije voda, ovakvo opravdanje može da odgovara... Propise krše, kako koncesionari tako i nadležne institucije, naočigled laičke i stručne javnosti, ostvarujući prihode, a zanemarujući aspekte bezbjednosti kvaliteta i zaštite voda, kao i životne sredine," kazala je Kovačević.

Gutićevom odlukom zaustavljeni su radovi na projektu regulacije Morače na dionici tri, od ušća rijeke Sitnice po Ponara, koje je izvodio Bemaks, a nadzirao podgorički Sistem-MNE.

"Razlog privremene obustave regulacije jeste upravo moguće ugrožavanje snabdijevanja vodom crnogorskog primorja, iako nedoređivanjem treće zone sanitarne zaštite nije dokazan uticaj vodotoka i regulacionih radova na izdašnost vodoizvorišta," kazao je on za CIN-CG.

Gutić je rekao da dodatno otežava situaciju na Morači eksploatacija materijala sa zemljišta koje se tretira kao poljoprivredno.

"Dešavanja koja nijesu u potpunosti pod kontrolom dovode do toga da se izvođenje projekta ne dešava onom dinamikom kojim bi željeli, ali odstupanja od projektnog rješenja nije bilo", kazao je on.

Iz Bemaks-a su rekli za  CIN-CG da su od 2015. do 2019. godine Upravi za vode uplatili 156.780 eura, a da su za kubni metar izvađenog materijala plaćali od 2,5 do tri eura. To znači da su iz korita rijeke izvadili najmanje 52 hiljade kubika. Na pitanje, o tome da li su imali prijava i upozorenja zbog produbljivanja korita, kazali su da nije bilo „nikakvih primjedbi na rad”.

UzV je prethodno imala ugovore i o regulaciji drugih dionica rijeke i sa Cijevnom Komerc i Beton Montenegro. Visina naknade za otkup viška materijala, kako su iz Uprave ranije rekli za CIN-CG bila je za Cijevnu 2,75 eura po kubiku, za Beton Montenegro – 2,76 eura.

Kompanija Cijevna Komerc je potpisala ugovor o regulaciji korita rijeke Morače na dionici od 3.267 metara, nizvodno od Vukovačkog mosta. Završeno je 70 odsto radova.

“Zaustavljeni su 2018. godine zbog neusaglašenosti nove projektne dokumentacije sa stvarnim stanjem na terenu, a drugim dijelom osporeno je izvođenje zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa,” kazali su iz kompanije Cijevna Komerc za CIN-CG. Oni su, tvrde, kroz regulaciju vadili sirovinu za dalju obradu i platili 187.606 eura.

“Shodno navedenom količina izvađenog materijala iznosi cca 68.000 metara kubnih”, navedeno je u odgovoru na pitanje CIN-CG-a.

Iz kompanije Beton Montenegro nisu odgovorili na pitanja CIN-CG-a.

Da klimatske promjene ne mogu biti uzrok velikog pada izvorišta saglasan je i direktor Direktorata za vodoprivredu Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Momčilo Blagojević, ali je poručio da "konkretni uticaji moraju biti stručno dokazani".

"…što je moralo biti urađeno do sada od strane upravljača izvorištem, uzimajući u obzir linearni pad izdašnosti izvorišta od 2005. godine do danas, a što je mjereno i validovano od strane Zavoda“, tvrdi Blagojević. Navodi u Viziji razvoja RV, o tome da je uticaj promjene temperature doveo do smanjenja izdašnosti izvorišta, kako ocjenjuje Blagojević, nijesu relevantni, jer „…trend padavina na godišnjem nivou je ostao skoro nepromijenjen“.

Početkom ove godine počela su i dva projekta, od kojih će se jednim, uz podršku Evropske banke za obnovu i razvoj nastojati da se na naučnoj osnovi utvrde uzroci, ali i predlože mjere za zaštitu izvorišta i povećanje kapaciteta. Nalaz se očekuje do početka juna.

Ćulafić: I mještani produbljuju bunare

„Pretpostavljamo da je jedan od uticaja na smanjenje režima izdašnosti vodoizvorišta Bolje sestre i antropogeni tj. čovjek svojim činjenjem. Prvenstveno se misli u ovom slučaju na vađenje šljunka i pijeska ('regulacija') iz Morače u zoni Grbavaca, koje je možda dovelo do ubrzavanja kretanja vode (opadanja nivoa i/ili širine toka) i smanjenog prihranjivanja obalne aluvijalne izdani, sa kojom je izvorište vjerovatno dijelom povezano“ kazao je Golub Ćulafić za CIN-CG, pozivajući se i na rezultate najnovije analize, koju je nedavno završio međunarodni tim stručnjaka, čiji je on bio član.

U toj analizi se konstatuje da je neophodno preduzeti mjere i aktivnosti prilagođavanja na savremene klimatske procese, ali i na uticaj ljudskih aktivnosti.

„Ako je produbljivanjem korita Morače skinut glinoviti sloj, koji je predstavljao povratnu barijeru za vode karstne izdani, teorijski je moglo doći do presijecanja podzemnih tokova i omogućavanja isticanja karstnih voda duž korita Morače, a dalje i do smanjenja izdašnosti izvorišta. Najmanja dubina do karstne izdani je na područjima gdje se Morača primiče krečnjačkom obodu ravnice, a takav je slučaj na tri mjesta: nizvodno od Lekića, nizvodno od Grbavaca (padine brda Jež) i uzvodno od Gornjih Vukovića (padine brda Orlovina). Na sve tri lokacije je vršena regulacija toka, ili eksploatacija šljunka“, rekao je Ćulafić.

Da je došlo do opadanja nivoa podzemnih voda na ovom prostoru svjedoče, kako je rekao, i mještani sela Grbavaca, koji su morali da produbljuju bunare na svojim imanjima.

U moguće uzroke kolebanja i pada izdašnosti, posebno u ljetnjim mjesecima, Ćulafić je ubrojio i korišćenje podzemne vode iz zetske ravnice, ukazujući da su najveći korisnici Plantaže za navodnjavanja svojih poljoprivrednih površina, dio Podgorice se snabdijeva vodom iz Ćemovskog polja, a raste i broj seoskih domaćinstava koja koriste podzemne vode za navodnjavanje.

Iz Plantaža, koje iz 24 crpne bušotine, sa dubine od 50 do 90 metara za navodnjavanje 2.300 hektara pod vinogradima i voćnjacima utroše dva miliona kubika vode, i povodom ranijih sličnih tvrdnji iz RV, rekli su za CIN-CG da ne proizvode posljedice, jer se svaki izvučeni litar vrati u zemlju.

Ukazujući i da su objašnjenja iz nove analize opterećena brojnim pretpostavkama, Ćulafić ocjenjuje da su neophodna hidrogeološka i hidrološka istraživanja, koja će u narednom periodu biti sprovedena u užoj i široj zoni vodoizvorišta.

U planu i fabrika

U planovima Regionalnog vodovoda je i izgradnja fabrike za vode, a direktor Goran Jevrić tvrdi da pad izdašnosti neće ugroziti taj projekat.

“Proizvodni kapacitet planirane fabrike flaširane vode na izvorištu Bolje sestre je 1-5 litara u sekundi, pa taj projekat ne može biti ugrožen padom izdašnosti izvorišta,” kazao je on za CIN-CG.

O projektu izgradnje fabrike za flaširanje vode i proizvodnju piva i hladnih čajeva, u dokumentu RV Vizija razvoja 2030 se navodi da su preduslovi za njegovu realizaciju “realni, dok je neophodno da se okonča procedura u Skupštini Crne Gore, koja treba da usvoji planske pretpostavke za područje Skadarskog jezera, kako bi RV bio u prilici da dobije urbanističko tehničke  uslove za početak izgradnje fabrike vode”.

Regionalni vodovod je izradio idejni projekat, kao i elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu, čime su eventualnom investitoru, kako tvrde u RV, stvoreni preduslovi da počne investiciju od više miliona eura.

Miloš RUDOVIĆ

Osim što je to zvanično najopasnija djelatnost sa 40 odsto od ukupnog broja povreda na radnom mjestu i 55 odsto od ukupno poginulih, rad u građevinarstvu izaziva i mnoge profesionalne bolesti, ali je zvaničan broj oboljelih u Crnoj Gori – nula. Razlog za to je što se već treću deceniju niko ne bavi evidencijom, analizom i prevencijom profesionalnih oboljenja

Formiranje samostalnog zavoda za medicinu rada, ili posebna služba u okviru Instituta za javno zdravlje (IJZ) trebalo bi da popuni višedecenijsku prazninu u oblasti zaštite i zdravlja na radu. I lista profesionalnih oboljenja će biti usklađena sa evropskim standardima, najavili su iz Instituta za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Ove obaveze, čija realizacija bi trebalo da olakša položaj zaposlenih, poboljša zaštitu i omogući da ostvare svoja prava, bila su dio i prethodne petogodišnje Strategije za unapređenje zaštite i zdravlja na radu, ali su istekom u decembru još jednom ostale mrtvo slovo na papiru.

Iz IJZ, koji je sa Ministarstvom zdravlja i u prethodnoj petoljetki trebalo da kordinira ove aktivnosti, kazali su da će to biti prioriteti i u novoj strategiji 2021-2025, na kojoj je rad usporen zbog izbijanja pandemije COVID-19.

Prilikom nedavne posjete Udruženju zaštite na radu, ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, čijem je resoru iz ranijeg Ministrstva rada i socijalnog staranja pripojen i Direktorat zaštite na radu, rekao je da će unapređenje ove oblasti biti prioritet.

Ukoliko konačno dođe do napretka, to bi, prije svih, trebalo da osjete radnici u građevinarstvu. Osim što je to zvanično najopasnija djelatnost sa 40 odsto od ukupnog broja povreda na radnom mjestu i 55 odsto od ukupno poginulih, rad u građevinarstvu izaziva i mnoge profesionalne bolesti, ali je zvaničan broj oboljelih u Crnoj Gori – nula. 

Razlog za to je što se niko već treću deceniju ne bavi evidencijom, analizom i prevencijom profesionalnih oboljenja ni u jednoj djelatnosti, pa ni u ovoj.

Specijalista medicine rada u Domu zdravlja u Podgorici dr Milanka Uščumlić, kaže za CIN-CG, da postoji veliki broj problema u evidenciji i prevenciji profesionalnih oboljenja zbog zanemarenosti medicine rada koja traje još od devedesetih godina prošlog vijeka.

Ključni problemi su, prema njenim riječima, što ne postoji zavod za zdravstvenu zaštitu radnika, koji se godinama najavljuje, zatim zastarjela lista profesionalnih oboljenja, ali i stalno smanjenje broja ljekara medicine rada čija je prosječna starost preko pedeset godina. Poseban problem, bitan i za zaštitu na radu u građevinarstvu, kako ističe, jeste to što u izradi akta procjene rizika na radnom mjestu, koji mora da obuhvati i rizik od dobijanja profesionalnih oboljenja, ne učestvuju ljekari već samo inženjeri zaštite na radu, ili drugih tehničkih zanimanja.

Koliko se u ozbiljnim državama posvećuje pažnja analizama i prevenciji profesionalnih oboljenja pokazuju podaci hrvatskog Centra medicine rada koji svake godine objavljuje detaljne izvještaje sa novim podacima, analizama i preporukama. Sve to se radi, kako je navedeno, da bi se smanjio broj oboljelih kojima će osim zdravlja biti ugrožen i socijalno-materijalni položaj njih i njihovih porodica, a time i smanjili troškovi Fonda za zdravstveno osiguranje i javnih finansija. 

U Hrvatskoj je u 2019. godini utvrđeno deset profesionalnih oboljenja kod građevinskih radnika i svima je uzrok bio kontakt sa azbestom, vrlo kancerogenom materijom koja je bila vrlo značajan građevinski izolacioni materijal sve do prije 20 godina. U 2018. godini bilo je šest utvrđenih profesionalnih oboljenja kod građevinskih radnika.

Analiza hrvatskog Centra o uticaju profesionalnih oboljenja na dužinu trajanja bolovanja, pokazuju da takva bolovanja najduže traju kod građevinskih radnika. Prosječno bolovanje (privremena radna nesposobnost) u Hrvatskoj traje 15,4 dana, dok prosječno bolovanje usljed profesionalnih oboljenja traje gotovo 100 dana. Kod građevinskih radnika bolovanje usljed profesionalnih oboljenja traje čak 279 dana.

Ovaj Centar, koji je dio Hrvatskog zavoda za javno zdravlje, upozorava da loši radni uslovi stvaraju „poremećaje zdravlja koji bitno narušavaju, ne samo radnu sposobnost već i kvalitet života radnika i time utiču i na kvalitet života čitave porodice”, kao i da „profesionalne bolesti generišu trošak u vidu liječenja i bolovanja čak i dugo godina nakon priznavanja statusa profesionalnog oboljenja.”

Doktorica Uščumlić kaže da se u Crnoj Gori niko ne bavi registrovanjem profesionalnih oboljenja, a time ni uticajima na radne sposobnosti, socijalni položaj porodica tih radnika, kao i da bi Fond zdravstva trebalo da ima podatke o troškovima. 

Za CIN-CG su iz Fonda zdravstva, međutim, saopštili da oni nemaju te podatke. Nikakve podatke o profesionalnim oboljenjima nema ni Institut za javno zdravlje, kao ni bilo koja druga institucija, jer je dosadašnjim strategijama taj posao trebalo da bude u nadležnosti zavoda za medicinu rada, koji nikako da se osnuje.

Predsjednik Sindikata građevinarstva i industrije građevinskog materijala Nenad Marković kazao je za CIN-CG da postoje veliki problemi u zaštiti od mogućih profesionalnih oboljenja, jer na zastarjeloj listi nema ni nekih novih materijala koji potencijalno mogu biti opasni, kao ni zdravstvenih problema čiji je uzrok stres na poslu.

„Ako oboljenja nema na spisku, nema ga ni u aktima o procjeni rizika, odnosno ni zaštite od njega. Zavod za medicinu rada nikako da se osnuje, pa oni koji imaju zdravstvene probleme i koji sumnjaju da je uzrok problema u njihom radnom okruženju moraju da idu na Institut u Beograd da bi to pokušali da dokažu. U praksi imamo slučajeva da iako se u Beogradu dokaže postojanje profesionalne bolesti, da to domaće institucije ne priznaju”, naveo je Marković.

On predlaže da bi privremeno rješenje, dok se ne formira zavod medicine rada sa svim potrebnim kadrovima i ne usvoji nova lista profesionalnih oboljenja, bilo da se sa Srbijom potpiše međudržavni sporazum kojim bi se definisao način priznavanja profesionalnih oboljenja pred Institutom u Beogradu.

Što se tiče verifikacije profesionalnih oboljenja utvrđenih na Institutu u Beogradu, Uščumlić je kazala da se u praksi to veoma teško sprovodi, jer ta ustanova radi u okviru pravnog i regulacionog sistema druge države i njegova rješenja ne moraju biti prihvaćena od crnogorskih institucija.

Prema Strategiji iz 2015, podsjeća dr Uščumlić, zavod za medicinu rada trebalo je da počne sa radom 2016. godine.

„Pravilnik o profesionalnim oboljenjima iz 2004. godine je zastario i ima svega 56 priznatih oboljenja. Hrvatski ima mnogo više i kod njih postoji takozvani otvoreni dio gdje se svako novo oboljenje, za koje se utvrdi da je nastalo usljed loših uslova rada, uvrsti na listu. Na našoj listi nema takozvanih profesionalnih bolesti 21. vijeka, koje nastaju usljed stresa i mobinga na radnom mjestu. Njih ima i u građevinarstvu, jer je značajan broj radnika angažovan na crno, ili po ugovorima na mjesec ili dva uz osiguranje na minimalac. Pod stalnim su strahom od poslodavca, koji gledaju da štede na svemu, što utiče i na njihovo zdravlje, koncentraciju, a time i na greške što izaziva i nesreće“, navela je Uščumlić.

Ona vjeruje i da je broj povreda u građevinarstvu mnogo veći od onog što se u javnosti registruje, jer se zbog velikog broja radnika na crno, ali i uticaja i prijetnji poslodavaca, mnoge ne prijavljuju.

„A tek koliko je teško usljed svih ovih razloga utvrditi postojanje profesionalnih oboljenja“, kazala je Uščumlić. 

U prethodnoj strategiji je objašnjeno zbog čega je zaštita na radu od velikog javnog značaja.

„Zdrava, motivisana i zadovoljna radna snaga je važna za socijalnu i ekonomsku dobrobit svake države. Zaštita i zdravlje na radu doprinose većem zadovoljstvu zaposlenih, većoj produktivnosti i većoj zainteresovanosti za ostvarivanje organizacionih ciljeva i interesa. Nizak nivo zaštite i zdravlja na radu utiče na: sniženje motivacije, smanjenje radnog učinka, povećanje fluktuacije, povećanje broja povreda na radu, povećanje stope bolovanja i povećanje stope invaliditeta. Povrede na radu, profesionalne bolesti i bolesti u vezi sa radom smanjuju bruto domaći proizvod i smanjuju dobrobit države i drugih subjekata”.

Kreatori dosadašnje politike su, očigledno, razumjeli problem, ali nisu pokušali da ga riješe. Na potezu je nova vlast. 

Stradaju pluća, zglobovi i kičma

Najteže, a po podacima iz Hrvatske, i najčešće profesionalno oboljenje u građevinarstvu je azbestoza pluća, koja je priznata i na crnogorskoj listi.

Azbest je izolacioni materijal, veoma krhak i koji se i samim dodirom mrvi u mikro vlakna. Udisanjem tih vlakana, kako je navedeno u opisu na listi, dolazi do poremećaja plućne ventilacije. Uščumlić navodi da Svjetska zdravstvena organizacija azbest tretira kao jednog od čestih izazivača kancera.

„Taj materijal više ne smije da se koristi, ali ga ima u starim zgradama gdje radnici prilikom njihovog rušenja ili rekonstrukcije mogu doći u kontakt sa njim. Ako postoje i sumnje da ga ima, radnici bi morali da nose posebne maske, dok bi sam azbest morao da se na zakonom pripisan način skladišti i uništi“, kazala je Uščumlić.

Ona navodi da profesionalna oboljenja na spisku nijesu navedena prema djelatnosti, već prema opasnostima od određenih štetnih dejstava.

„Građevinski radnici mogu biti u dužem periodu u kontaktu sa nekim hemijskim jedinjenjima ili prašinom u kojoj se nalaze štetne materije što izaziva trovanja i oštećenja krvi, krvotoka, nervnog sistema, disajnih organa, bubrega... Mogu biti dugo izloženi radu pod bukom i vibracijama. Sve to u dužem vremenskom periodu izaziva određene zdravstvene probleme. Usljed čestog i dugotrajnog nošenja tereta ili prilikom dugotrajnog rada u nepravilnom položaju što je prisutno kod keramičara i parketara može doći do oštećenja zglobova, kičme...“, istakla je Uščumlić.

U Beograd po dijagnozu

U Strategiji za unapređenje medicine rada za period 2015-2020, je navedeno da je u 2014. bilo ukupno 476 invalidskih penzionera od čega zbog profesionalnih bolesti na radu penziju primaju 43 korisnika. Njihova prosječna penzija je 325 eura, što Fond godišnje košta 168 hiljada eura. Iako je ova strategija istekla nova još nije napravljena, pa nema ni svježih podataka.

Ne postoje ni podaci u kojim djelatnostima su oni dobili to profesionalno oboljenje. Navedeno je i da je od početka 2011. do kraja 2015. godine utvrđeno svega pet profesionalnih oboljenja, a da je dvoje radnika za tih pet godina otišlo u penziju usljed utvrđivanja profesionalnog oboljenja.

U ovoj strategiji se priznaje da se verifikovanja profesionalnih bolesti zaposlenih iz Crne Gore ostvaruje u Institutu za medicinu rada i radiološku zaštitu u Beogradu, da postoji manjak ljekara iz medicine rada i da je lista profesionalnih bolesti nedovoljna i zastarjela. I pored toga nijedan od ovih problema nije riješen u proteklih pet godina.

Goran KAPOR

Milioni komada baterija koje se koriste u domaćinstvu, umjesto izvoza i reciklaže, završe u smeću. ,,Kada alkalne baterije odložite u kontejner sa običnim, komunalnim otpadom, čitav sadržaj poprima karakteristike opasnog. Ovo povećava rizik od zagađenja i povećava cijenu upravljanja otpadom'', upozorava biolog Vuk Iković

Majkl Bader se prije 14 godina iz Njemačke doselio u Crnu Goru. Otvorio je apartmane u uvali Utjeha između Bara i Ulcinja. Od Evropske unije (EU)  2012. godine, prvi je od ukupno 12 osoba u Crnoj Gori dobio sertifikat Ecolabel , kao ekspert koji je upućen i sprovodi ekološke standarde. 

Bader je primijetio je da gosti ostavljaju za sobom veliki broj potrošenih baterija, pa se, s obzirom da je riječ o opasnom otpadu i vođen iskustvom iz Njemačke obratio Komunalnom preduzeću u Baru, pitajući gdje da ih donese. Rekli su mu da nemaju uslova za to. 

,,Kako ne postoji sistem odlaganja i reciklaže baterija stavio sam kutiju u koju ih gosti i ja odlažemo. Navikle su se na to i komšije, pa umjesto da ih bacaju, ostavljaju baterije kod mene'', kaže Bader u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i Monitor. 

Nekoliko puta godišnje on je odlazio u Njemačku i tamo nosio baterije. 

,,Tamo, u svakom gradu postoji reciklažni centar za opasni otpad – gume, kompjutere, baterije, bijelu tehniku i drugo. Tamo se takav otpad besplatno preuzima. Organizovan je sistem da u prodavnicama preuzimaju upotrebljene baterije'', priča Bader. 

Osam godina kasnije, na ponovljeno Baderovo pitanje, CIN-CG/Monitora od barskih komunalaca stigao je sličan odgovor: ,,U Pravilniku o klasifikaciji otpada i katalogu otpada - akumulatori i otpadne baterije su klasifikovani kao opasni otpad i s obzirom da nijesmo registrovani za obavljanje takve vrste djelatnosti, nemamo uslove za sakupljanje i dalji tretman''.

Iako u Crnu Goru godišnje uđe i utroši se oko 50 tona baterija, svega nekoliko stotina kilograma preko ovlašćenih kompanija vrati se u inostranstvo na reciklažu ili bezbjedno odlaganje. 

Najveći dio završi u komunalnom otpadu, što predstavlja  ogroman rizik po životnu sredinu i zdravlje ljudi. Distributeri i prodavci, uprkos zakonskoj obavezi prepisanoj iz Evropske unije, uglavnom ne preuzimaju istrošene baterije na mjestima gdje se nabavljaju nove, a rijetki su i reciklažni centri koji to rade - pokazalo je istraživanje CIN-CG/Monitora.

Kao i u EU zakonodavstvu tako i u domaćem, baterije se tretiraju kao opasni otpad. One mogu da sadrže opasne materije – olovo, kadmijum i živu. Teški metali imaju dalekosežne negativne efekte na životnu sredinu i zdravlje ljudi. Procesom raspadanja i razgradnje teški metali odlaze u zemlju, ali i u podzemne vode, i potom u lanac ishrane. Sa druge strane, ukoliko se spale, teški metali dospijevaju u vazduh u vidu sitnih čestica, a dalje opet u zemljište i vode.

Baterije, akumulatori, čađ, otpad od boja, lakova i ljepila, motorna ulja, pecticidi..., neki su od opasnih otpada sa kojima smo često u kontaktu, podsjeća biolog Vuk Iković iz Organizacije KOD.

,,Kod nas nije organizovano razdvajanje otpada. Tako, često dolazi do miješanja opasnog sa neopasnim otpadom. Kada alkalne baterije ili ambalažu od motornog ulja odložite u kontejner sa običnim, komunalnim otpadom, čitav sadržaj tog kontejnera poprima karakteristike opasnog. Ovo povećava rizik od zagađenja i povećava cijenu upravljanja otpadom'', kaže Iković za CIN-CG/Monitor.

On podsjeća da se kazne za miješanje otpada i nepravilno odlaganje kreću od 1.000 do 40.000 eura. Ekološka inspekcija, međutim, nema precizne podatke o izrečenim kaznama, koje se, sudeći prema odgovoru na pitanja CIN-CG/Monitor, uglavnom odnose na nezakonito prikupljanje i postupanje sa akumulatorima za motorna vozila i druge namjene.  

,,Ekološka inspekcija shodno Zakonu o upravljanju otpadom pokreće prekršajne postupke. I u prethodnom periodu je bilo prekršajnih postupaka koji su se odnosili, između ostalih vrsta otpada, i na nezakonito upravljanje otpadnim baterijama-akumulatorima (sakupljanje bez dozvole, predaja otpada neovlašćenom sakupljaču, nepropisno skladištenje na lokaciji sakupljanja itd.), ali evidencija se ne vodi na način da bismo mogli da izdvojimo broj postupaka posebno po vrstama otpadama'', kazala je za CIN-CG/Monitor Veselinka Zarubica, glavna ekološka inspektorka Odsjeka za ekološku inspekciju Uprave za inspekcijske poslove.

Tokom 2018. i 2019. godine, prema podacima Uprave carina (UC), uvezeno je više od 1,3 miliona primarnih baterija. Razlika između primarnih i sekundarnih baterija je što sekundarne baterije mogu da se dopune, dok je primarnim znatno kraći rok upotrebe. Podaci Monstata se donekle razlikuju od UC i govore da je 2018. uvezeno više od 700.000 primarnih baterija, 2019. godine 875 hiljada, a od januara do novembra prošle godine 716 hiljada. Akumulatora za motorna vozila i druge namjene se uveze znatno više: 2018. – 4,7 miliona, 2019. – 4,4 miliona, a od početka do novembra protekle godine 3,5 miliona. 

Izvjesno je da dio baterija namijenjenih domaćinstvu stiže i mimo carinske procedure i prodaje se izvan zvaničnih tokova na pijacama i buvljacima. Monstat nema podatke, niti procjenu o tome koliko jednokratnih baterija godišnje potroši jedno domaćinstvo, kao ni o količini baterija i akumulatora koji završe na otpadu, saopštili su za CIN-CG/Monitor. Zato je moguće samo poređenje. Specijalizovani portal Balkan Green Energy News, koji prati teme održivog razvoja i ekologije, navodi statističke podatke koji pokazuju da u Srbiji četvoročlano domaćinstvo godišnje potroši 20 baterija. 

U Crnoj Gori sa gotovo 200.000 domaćinstava to bi moglo da znači da godišnje na otpadu završi oko četiri miliona baterija s opasnim materijama, ili oko 50 tona. 

Vasilije Seferović, izvršni direktor DOO Čistoća Herceg Novi, kazao je za CIN-CG/Monitor da godišnje sakupe oko 330 kilograma baterija. Ali, preciziraju, to su isključivo baterije koje iskoristi Čistoća u procesu rada. Selekciju baterija iz ukupne količine otpada koja se prikuplja ne obavljaju, a nisu za to ni registrovani.

Da svijest o odlaganju opasnog otpada nije dovoljno razvijena pokazuju i podaci Odjeljenja za upravljanje otpadom Čistoće d.o.o. Podgorica. Od januara do kraja oktobra prošle godine, na šest reciklažnih dvorišta kojima gazduju, odloženo je svega 62 kilograma baterija. 

„Privremeno se skladište na  reciklažnim dvorištima, u posudama koje su specijalno namijenjene za ove vrste otpada. Nakon popunjavanja kapaciteta, predaju se firmama koje imaju licencu za upravljanje ovom vrstom otpada, od resornog ministarstava”, rekli su iz podgoričke Čistoće za CIN-CG/Monitor. 

Iz barske firme Hemosan koja se bavi sakupljanjem opasnog otpada, kažu da je u 2020. godini preuzeto 291 kilogram baterija. One se privremeno skladište, a potom izvoze u zemlje EU. 

,,U akciji koju smo organizovali zajedno sa trgovinskim lancem Idea i Fakultetom za poslovnu ekonomiju i pravo (iz Bara), sakupljali smo stare baterije 2019. a prošle godine sa distributerom S plus'', kaže direktor Hemosana Zoran Nikitović. 

U ovoj kompaniji nemaju tačnu cijenu izvoza, jer su baterije otpremljene sa ostalim opasnim otpadom. Procjenjuju, ipak, da bi se na nivou Crne Gore moglo sakupiti 15 tona baterija, a izvoz bi koštao do 20.000 eura. 

,,U Austriji baterije uništavaju, dok ih u Njemačkoj recikliraju'', kaže Nikitović.

Na tržište EU nekoliko stotina hiljada tona industrijskih i prenosnih baterija dospije svake godine. Približno - 800 hiljada tona automobilskih, 190 hiljada tona industrijskih i 160 hiljada tona potrošačkih baterija.

U slučaju da ne postoji održivo krajnje tržište za proizvode recikliranja, ili ako detaljna procjena uticaja na okolinu, poljoprivredu i društvo utvrdi da recikliranje nije najbolje rješenje, države EU mogu da odlažu otpadne prenosne baterije koje sadrže kadmijum, živu ili olovo, na odlagališta ili u podzemna skladišta. 

Upravljanje ovom vrstom otpada u Crnoj Gori uređeno je Zakonom o upravljanju otpadom.  

,,Po zakonu, otpadne baterije i akumulatori koji, u skladu sa katalogom otpada, nisu komunalni otpad, predaju se privrednom društvu ili preduzetniku koji obavlja djelatnost sakupljanja, prerade ili zbrinjavanja posebnih vrsta otpada. Otpadne baterije i akumulatori koje čine komunalni otpad, predaju se na mjesta koja su predviđena za ovu vrstu otpada u okviru odvojenog sakupljanja komunalnog otpada , ili na mjesta predviđena za sakupljanje ovih vrsta otpada kod distributera”, objašnjava glavna ekološka inspektorka Zarubica.

Prema riječima Zarubice, u praksi, samo sakupljanje otpadnih akumulatora funkcioniše. 

,,Većina akumulatora se kroz otkup sekundarnih sirovina vrati na reciklažu. Takođe, značajna količina otpadnih akumulatora se sakupi preko akcija distributera akumulatora koji daju određeni popust prilikom kupovine novog akumulatora ukoliko se vrati stari”, napominje glavna ekološka inspektorka. 

To što se korišteni akumulatori, predaju prodavcu, pri čemu se dobija popust na kupljeni novi i za Seferovića je jedan od dobrih primjera sprovođenja reciklaže.

Zarubica potvrđuje da sakupljanje baterija koje se koriste u električnim i elektronskim uređajima nije značajno unaprijeđeno.

,,Razlog je je prevashodno to što se ova vrsta otpada stvara u malim količinama koje nisu interesantne sakupljačima sekundarnih sirovina. Određene količine sakupe se kroz sistem za selektivno sakupljanje otpada koji su uspostavila neka privredna društva”. 

Dozvolu za izvoz opasnog otpada je u ovoj godini za sada dobio samo Hemosan, prema podacima sa sajta Agencije za zaštitu životne sredine. Tokom prošle godine, pored ove kompanije, dozvole su imale Valgo Montenegro (za izvoz zemljišta i kamena koji sadrži opasne supstance), Matej – Cetinje (za otpadna mineralna ulja) i SS Alga Nikšić (za otpadne olovne baterije punjene kisjelinom).

,,U toku prošle godine izdate su dozvole za izvoz 3.000 tona akumulatora i baterija'', kaže za CIN-CG/Monitor Bojan Bašanović iz Agencije za zaštitu životne sredine. Najčešće, otpadni akumulatori izvoze se u Austriju, Sloveniju, Srbiju,  Bugarsku i Republiku Češku. Prema aktuelnoj klasifikaciji ni Agencija nema podatak koliko se odnosi na baterije za domaćinstvo. 

Iz Agencije napominju da u Crnoj Gori zvanično ne postoji nijedna firma koja se bavi obradom (preradom) akumulatora i olovnih baterija. Iz Hemosana objašnjavaju da postupak reciklaže podrazumijeva fizički proces tretmana istrošenih baterija i obično se sastoji iz „sortiranja, magnetne separacije, rastavljanja i mljevenja (drobljenja)“. Metalni ostaci mogu da se prerade različitim procesima, pirometalurškim ili hidrometalurškim. Proizvodi ovih procesa su legure metala ili rastvori koji sadrže jone metala.

U Nacionalnoj strategiji za implementaciju i primjenu pravne tekovine EU u oblasti životne sredine 2016-2020. ističe se da ,,u sistemu upravljanja otpadom, u Crnoj Gori još nijesu u potpunosti primijenjeni osnovni principi na kojima se zasniva upravljanje otpadom u EU, iako su integrisani u Nacionalnu 25. strategiju upravljanja otpadom i Nacionalni plan za upravljanje otpadom''. 

U ovom dokumentu navodi se da nijesu poštovani zahtjevi utvrđeni Direktivom 93/86/EEZ (označavanje baterija) iz 1993. godine, a djelimično jesu Direktivom 2006/66/EZ (baterije i akumulatori) iz 2006. 

Najvažniji cilj direktive iz 2006. godine je da ,,države članice, s obzirom na uticaj na okolinu, preduzimaju potrebne mjere kako bi se, što je više moguće, vršilo odvojeno sakupljanje otpadnih baterija i akumulatora i kako bi se smanjilo odlaganje baterija i akumulatora kao miješanog komunalnog otpada s ciljem postizanja visokog nivoa recikliranja svih otpadnih baterija i akumulatora''. Propisane su i najniže stope sakupljanja koje treba da postignu države članice: 25 odsto do 26. septembra 2012, 45 odsto do 2016. godine. 

Crna Gora praktično još nije ni počela. Da bi hitno trebalo da se nešto preduzme, govore i podaci koje je u decembru prošle godine Ministarstvo održivog razvoja i turizma objavilo u Nacionalnom planu implementacije Minimatske konvencije o živi za period 2021-2025. U njemu se navodi da je glavni izvor ispuštanja žive nezakonito odlaganje komunalnog otpada (940 kg žive godišnje) i odlaganje otpada (692 kg žive godišnje).

Uredbom o načinu i postupku osnivanja sistema preuzimanja, sakupljanja i obrade opasnih baterija i akumulatora, iz juna 2012. godine distributeri imaju brojne obaveze koje očigledno ne poštuju. Na prodajnom mjestu trebalo bi da besplatno preuzimaju otpadne prenosive baterije i akumulatore, bez obzira na njihovo porijeklo i bez uslovljavanja kupovinom nove prenosive baterije ili akumulatora. Posude za odvojeno sakupljanje i privremeno skladištenje preuzetih otpadnih prenosivih baterija i akumulatora morale bi da budu postavljene i vidno označene.

 ,,Zakonom o upravljanju otpadom, propisana je obaveza za uvoznike/proizvođače proizvoda od kojih nastaju posebne vrste otpada da se uključe u organizovani sistem preuzimanja, sakupljanja i obrade. Nažalost, ovi sistemi nijesu organizovani'', kaže Zarubica. 

,,Pojma ti mi nemamo o tome'', začudili su se u Idea prodavnici u Podgorici kada smo ih pitali možemo li kod njih da ostavimo istrošene baterije. U prodavnici Voli su rekli da moramo pričati sa menadžmentom, pa su onda uputili na njihov Upravni odbor. Odgovori na pitanja CIN-CG/Monitor nisu stigli. 

U toku prošle godine, istraživanje velika švedske kompanije IKEA pokazalo je da, ako se baterije ne unište na pravi način, imaju nemjerljiv i dugoročan uticaj na okolinu zbog sadržaja koji posjeduju. Odlučeno je da se do oktobra 2021. iz upotrebe i prodaje uklone sve alkalne baterije i zamjene onima na punjenje, koje su znatno manje štetne po životnu sredinu. 

I Bader sve manje baterija nosi u Njemačku. 

,,U kući i apartmanima zamijenio sam sve baterijama na punjenje. Jeste da je investicija, ali se vremenom isplati. A tako čuvamo prirodu i zdravlje''. 

U Hrvatskoj dolaze na poziv 

I regulativa u Srbiji predviđa da se u prodajnom objektu od krajnjeg korisnika preuzimaju istrošene baterije i akumulatori, a dalje ih trgovac predaje sakupljaču ili nekom drugom ko obavlja skladištenje i tretman. 

,,Treba da znate da je za baterije kao velike zagađivače, država propisala ekološku taksu koja je uključena u cijenu novih baterija, tako da svaki put kada kupite nove baterije, dio cijene koju ste platili za te baterije, bude namijenjen sakupljanju, odlaganju i reciklaži tih istih baterija kada jednog dana postanu otpad”, upozoreno je sa sajta koji se bavi i online prodajom baterija u Srbiji.

U pojedinim prodavnicama široke potrošnje se organizuju akcije prikupljanja, a to sporadično čine i neke lokalne samouprave. Najširu mrežu sakupljanja istrošenih baterija organizuje kompanija Delhaize, a u više od 70 maloprodajnih objekata Maxi i Tempo širom Srbije se mogu predati baterije. Samo prošle godine su prikupili 1,4 tone.

U Hrvatskoj je na snazi je direktiva kojom se zabranjuje plasiranje na tržište određenih baterija ili akumulatora sa sadržajem žive ili kadmijuma iznad utvrđenog praga. Cilj je smanjenje količine opasnih materija koje završe u prirodi. Na području Hrvatske postoji više mogućnosti kako se građani mogu osloboditi iskorišćenih baterija. Mogu ih sami donijeti u reciklažna dvorišta, odnosno na specijalizovana mjesta ovlašćenih sakupljača (trgovine, servisi, trgovački centri…). Omogućen je besplatan odvoz, nakon poziva na besplatan broj, SMS poruke, elektronske pošte ili unosom naloga na internetskim stranicama ovlašćenih sakupljača otpada.

U slučaju da procuri, čuvajte kožu i oči

U slučaju da baterija procuri, preduzmite mjere da tečnost iz baterije ne dođe u kontakt sa kožom ili sa očima. U suprotnom moraćete da zatražite ljekarsku pomoć, upozorenje je sa jednog od sajtova iz Srbije za online prodaju baterija. Baterije, kako se navodi, u sebi sadrže različite hemikalije od kojih neke mogu biti agresivne, ili opasne po zdravlje. 

,,Držite ih dalje od djece, čime ćete otkloniti opasnost da ih progutaju i da dođe do trovanja. Nemojte baterije stavljati u vatru. Neke baterije pri sagorijevanju mogu da proizvedu toksične gasove i isparenja. Nemojte puniti baterije koje nisu predviđene za punjenje. Nemojte baterije otvarati ili rastavljati, neke od supstanci kojima su baterije napunjene (na pr. litijum) mogu da budu eksplozivne pri kontaktu sa vazduhom”, navodi se u upozorenju.

Na pitanje šta da se radi sa potrošenim baterijama, sa ovog sajta preporučuju da se ne bacaju sa ostalim smećem, jer u sebi sadrže teške metale koji u velikoj meri mogu da zagade zemljište i vodu, a na taj način dospiju i u hranu i ugroze zdravlje. 

“Istrošene baterije, bez obzira koje su vrste ili namjene, odnesite u neku od specijalizovanih prodavnica. Većina takvih prodavnica ima ovlašćenje da sakuplja istrošene baterije i da ih predaje u reciklažne centre”, upozoravaju na ovom sajtu.

Predrag NIKOLIĆ
Andrea JELIĆ

Transakcijama španskih, crnogorskih, malteških i offshore firmi, uz učešće osoba povezanih i sa Azerbejdžanom vodi zamršeni put do sadašnjih kineskih većinskih vlasnika vjetrolektrane. Specijalno državno tužilaštvo „bez žurbe“, a Ministarstvo kapitalnih investicija preko svog tima najavljuje potragu za dokazima o korupciji  

Sin ubijene novinarke sa Malte Dafne Karuana Galicia, koja je istraživala korupciju prilikom kupoprodaje Vjetroelektrane Možura na istoimenom brdu između Bara i Ulcinja, zatražio je od nove Vlade Crne Gore dokumente kako bi se ova afera, kojom se bavi i Europol, dodatno rasvijetlila.

„Pisali smo premijeru da zatražimo da nova Vlada deblokira prenos kritično važnih dokaza iz Crne Gore na Maltu“, rekao je Metju Karuana Galicia za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

On smatra da su u Crnoj Gori važni dokazi o postojanju višemilionske korupcije u projektu koji će državu, dodatno, kroz ugovor o subvencionisanoj struji za 12 godina koštati 115 miliona eura i koji je nakon niza transakcija sada u većinskom vlasništvu kineskog kapitala.

Metjuova majka ubijena je 2017. godine, kada je u njenom automobilu eksplodirala podmetnuta bomba. Ona je istraživala slučaj sporne isplate na Malti povezane sa kompanijama Enemalta i Cifidex i preduzeća 17 Black malteškog biznismena Jorgena Feneka, optuženog da je organizovao ubistvo novinarke.

Malteška policija je na sudu saopštila da Karuana Galicia nije ubijena zbog nečega što je do tada napisala, nego zbog onoga što je još istraživala.

Od španske Ferse i crnogorske firme Čelebić u vlasništvu Tomislava Čelebića, prijatelja i poslovnog partnera aktuelnog predsjednika države Mila Đukanovića, Cifidex je pod sumnjivim okolnostima kupio akcije preduzeća Možura Wind Park koje upravlja projektom vjetroelektrane i prodao ih malteškoj kompaniji Enemalta. U Crnoj Gori je prikazana kupoprodajna cijena od 3,5 miliona, a istragom na Malti utvrđeno je da je stvarna 11,3 miliona eura.

Istražitelji sa Malte razliku između prikazane i stvarne kupoprodajne cijene od 7,8 miliona smatraju sumom za korupciju zvaničnika na Malti i u Crnoj Gori, što je dovelo do pada ostrvske vlade.

Rojters je ranije objavio da je Cifidex, za isplatu Ferse i Čelebića dobio tri miliona eura od 17 Black kompanije iz Dubaija čiji je vlasnik Fenek. Nakon što je transakcija obavljena Cifidex je vratio tri miliona firmi 17 Black i još 4,6 miliona takozvanog „akcijskog profita”. Galicia je tvrdila da je 17 Black služila kao kanal za plaćanje korupcije zvaničnicima na Malti.

Tužilaštvo ne žuri

Iz Europola nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG-a da li su utvrdili gdje je preostalih 3,7 miliona od stvarne kupoprodajne sume, da li su tražili pomoć crnogorske policije i da li, osim Možure, istražuju još neke firme u Crnoj Gori.

Iz crnogorskog Specijalnog državnog tužilaštva kazali su da su u slučaju Možura formirana tri predmeta i prikupljeni su dokazi i obavještenja u tom slučaju, a u toku su vještačenja.

„…U svakom slučaju kad budu završena vještačenja, a nemamo potrebu za žurbom, mi ćemo donijeti odluku”, kazao je 28. januara na konferenciji za novinare specijalni državni tužilac, Milivoje Katnić.

Podaci do kojih je došao CIN-CG ukazuju i da su pojedinci, vlasnički povezani sa Možurom, bili angažovani i u crnogorskoj Univerzal kapital banci (UCB) i kompanijama Azmont investment i SOCAR iz Azerbejdžana.

Tako je Jurij Daneu, povezan sa firmom Vestigo Clean Energy (jednim od vlasnika Možure čiji osnivači su povezani sa SOCAR-om), bio u odboru direktora Univerzal banke, kao i Nasrulla Babayev, jedan od vlasnika NER Holdinga sa Malte. NER je bio značajniji akcionar UCB od 2016. do 2018, a i vlasnički povezan sa Adriatic Capital Advisory kojeg SDT istražuje u jednom kraku afere Možura, zbog sumnjivih konsultantskih ugovora.

Članovi novoformiranog Tima za borbu protiv korupcije Ministarstva kapitalnih investicija Ines Mrdović i Milorad Milošević rekli su za CIN-CG, da će analizirati raspoloživu dokumentaciju nekadašnjeg Ministarstva ekonomije, ali da strahuju da je bilo 'uklanjanja tragova', pa će se obratiti i međunarodnim adresama.

Prethodna Vlada Crne Gore je godinama skrivala od javnosti da je offshore kompanija sa Sejšelskih ostrva Cifidex Ltd na nekoliko mjeseci preuzela projekat izgradnje vjetroelektrana na brdu Možura, iako je u Centralnom registru privrednih subjekata (CRPS) evidentirana kao vlasnik 9. decembra 2015.

Cifidex je od februara do decembra 2015. godine pregovarao, potpisao ugovor i mijenjao ga nekoliko puta sa Fersom i firmom Čelebić, oko stoprocentnog preuzimanja akcija Možure i koncesionih prava. Za to vrijeme zvaničnici bivše vlade u javnosti su tvrdili da pregovaraju direktno s malteškom Vladom i kompanijom Enemalta u većinskom vlasništvu malteške države. Vlasnik 33 odsto Enemalte već tada je bila kineska Shangai Electric Power Company (SEP), sa 33 odsto koje je kupila 2014. godine za 320 miliona eura.

Bivša vlada je 3. septembra 2015. dala saglasnost o prenosu Ugovora o zakupu zemljišta i izgradnji vjetroelektrane na novog zakupca, Enemaltu, i ovlastila tadašnjeg ministra ekonomije Vladimira Kavarića da ga potpiše. Cifidex nije pomenut.

Mrdović i Milošević kažu da je bivša Vlada morala dati saglasnost i na prethodni ugovor sa Cifidexom, iako se Ministarstvo ekonomije pravdalo da je ugovor zaključen na osnovu Zakona o državnoj imovini.

„Ugovor jeste zaključen na osnovu Zakona o državnoj imovini, ali je u njemu jasno naznačeno da se može prenijeti na treće lice isključivo uz saglasnost Vlade i ona je morala biti upoznata kome se prenosi projekat. Sve drugo je pokušaj odricanja od odgovornosti i vrijeđanje inteligencije crnogorskih građana, na čiji je teret (kroz plaćanje enormnih subvencija za struju) dogovoren ovaj izuzetno štetan ugovor. Upravo će štetnost ugovora biti jedan od fokusa rada Tima za borbu protiv korupcije u slučaju VE Možura“, kazali su Mrdović i Milošević.

Vlada je sebe posredno demantovala, kada je u junu 2016. godine odbila zahtjev Enemalta da vlasništvo u potpunosti prenese na kompaniju Malta Montenegro Wind Power JV Ltd. Tada su naveli da to „shodno odredbama Ugovora o prenosu nije bilo dozvoljeno“.

Zahtjevu je na kraju, Vlada tadašnjeg premijera Mila Đukanovića ipak udovoljila.

„... Novim zahtjevom zatražena je izmjena vlasničke strukture zavisne kompanije Možura Wind Park doo, na način da se u zavisnu kompaniju uključi nova kompanija Malta Montenegro Wind Power JV Ltd preuzimanjem 90 odsto vlasništva“, piše u Vladinoj Informaciji od 31. avgusta 2017. kojom je, na kraju, data saglasnost na ovu transakciju.

Dozvolom Vlade, tako je VE Možura, od španskih, crnogorskih i malteških kompanija, prešla u ruke većinskog kineskog kapitala.

Prema podacima iz CRPS, sadašnji vlasnici VE Možura, odnosno kompanije koja njome upravlja Možura Wind Park, su Enemalta PLC sa deset odsto i offshore kompanija takođe sa Malte, Malta Montenegro Wind Power JV Limited (JVco), 90 odsto.

Iza JVco su offshore kompanije, gdje 70 odsto, ima International Renewable Energy Development ltd (IRED), čiji su osnivači SEP Holding LTD (70 odsto) i Enemalta 30 odsto. SEP Holding je podružnica kineskog državnog preduzeća Shangai Electric Power and Energy Development. Envision Energy International ltd iz Hong Konga ima deset odsto JVco, a Vestigo Clean Energy sa ostrva Gernzi 20 odsto. Imena koja stoje iza firmi u ovom lavirintu za sada ostaju tajna.

Metju Karuana Galicia rekao je ranije u intervjuu Vijestima da je crnogorska Univerzal kapital banka (UCB) grčkog biznismena Petrosa Statisa umiješana u slučaj Možura koji je istraživala njegova majka, ali nije iznio detalje.

Statis u javnosti, kao što je CIN-CG već objavio, važi za bliskog prijatelja predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića. Pored UCB, on posjeduje turističke komplekse i medije, a odbjegli biznismen Duško Knežević označio ga je kao fiktivnog vlasnika i nazvao,,čuvarem Đukanovićevog blaga”.

Prema podacima do kojih je došao CIN-CG, u ugovoru sa Cifidexom, UCB je navedena kao escrow banka, sa prelaznim računom za kupoprodajni iznos od 3,5 miliona eura.

Iz SDT-a nijesu precizno odgovorili na pitanja CIN-CG-a da li je Univerzal banka povezana sa aferom Možura, da li i nju provjeravaju, jer je izviđaj u toku pa „više informacija i podataka nije moguće saopštiti radi zaštite interesa postupka“.

Fersa i Čelebićev procenat

Prvi ugovor o zakupu zemljišta površine 502.858 kvadrata na Možuri i izgradnji vjetroelektrane instalisane snage 46 MW potpisan je 5. jula 2010. sa konzorcijumom koji su činili španska kompanija Fersa Energias Renovables i Čelebić iz Podgorice. Definisan je period zakupa od 20 godina, sa mogućnošću produženja za 10 godina.  Cijena godišnjeg zakupa zemljišta je 37 centi po kvadratu.

Ugovor je potpisao tadašnji ministar ekonomije Branko Vujović.

Projektom je upravljala kompanija Fersa Montenegro koja je registrovana u julu 2008. a u decembru 2010. promijenila ime u Možura Wind Park (MWP). Njen direktor tada je bila Milena Popović, ćerka Danila Popovića dugogodišnjeg predsjednika Saveza sindikata Crne Gore. Udio Ferse u tom preduzeću iznosio je 99, a Čelebića jedan odsto.

Iako su iz Ferse najavili da će VE izgraditi do kraja 2012, projekat je kasnio, pa je Ministarstvo ekonomije 2013. potpisivalo anekse kojim se odlažu obaveze, a građevinska dozvola je izdata u decembru 2014. godine.

 Fersa u februaru 2015. saopštava da je prodala svoj dio u projektu kompaniji Cifidex za 2,9 miliona eura. U saopštenju Ferse, kojeg su prenijeli španski mediji, navodi se da je Cifidex filijala Vestigo Capitala,  sa kojim je povezan Jurij Daneu. Kasnije su iz Ferse kazali da su napravili grešku i da Vestigo nije vlasnik Cifidexa.

Čelebić je, istovremeno, svojih jedan odsto Cifidexu prodao za 400 hiljada eura, plus 250.000, jer nije izabran za izvođača radova - ukupno 650 hiljada eura.

Vlada o promjeni vlasnika javnost obavještava tek 3. septembra 2015. kada je na sjednici usvojila Informaciju o prenosu Ugovora o zakupu zemljišta i izgradnji vjetroelektrane na novog zakupca s Predlogom ugovora, ali ne pominje Cifidex koji je kasnije, u decembru, upisan u CRPS kao vlasnik, već maltešku državnu kompaniju.

„Kompanija na koju je predloženo prenošenje Ugovora je kompanija Enemalta corporation sa Malte koja je dopisom izrazila spremnost da uđe u projekat preuzimajući svih obaveza iz istog“, piše u Informaciji. Navodi se da je većinski vlasnik Enemalte Vlada Malte, pa je Ministarstvu dostavljen dopis malteškog ministra energetike i zdravlja Kondrada Micija kojim je zvanično iskazana podrška Vlade Malte da se prihvati zahtjev za prenos Ugovora.

„S tim u vezi Kondrad Mici je bio u više zvaničnih posjeta Ministarstvu na kojima je potvrđena spremnost Vlade Republike Malte da se projekat izgradnje vjetroelektrane realizuje“, piše u informaciji iz septembra 2015. godine.

Mici je izbačen iz parlamentarne grupe vladajuće Laburističke partije zbog uloge koju je imao u kupovini vjetroelektrane. Ostavku je podnio u novembru 2019. nakon protesta građana.

Tadašnji predsjednik Vlade Crne Gore Milo Đukanović, u maju 2016. posjetio je Maltu. Dva premijera su prema saopštenju ocijenili dobrom dobru sinergiju između dvije zemlje „o čemu svjedoči projekat Možura”.

Mici i bivša crnogorska ministarka ekonomije Dragica Sekulić pustili su 18. novembra 2019. u rad VE Možura. Ceremoniji su prisustvovali i premijeri Malte i Crne Gore, Muskat i Duško Marković.

SDT je prvi put u avgustu prošle godine, u šemi transakcija, tokom višegodišnjeg izviđaja afere Možura, pomenulo Cifidex Ltd.

Iz EU su poručili da očekuju da se u Crnoj Gori sprovede kredibilna, nezavisna i efikasna istraga u vezi s optužbama za korupciju.

Bivši predsjednik Skupštine Crne Gore Ivan Brajović odbio je 23. juna prošle godine da parlamenta raspravlja o formiranju odbora za parlamentarnu istragu u vezi afere Možura.

Jedan od lidera Demokratskog fronta Milan Knežević najavio je da će donošenjem zakona o parlamentarnoj istrazi biti stvoreni uslovi za formiranje anketnih odbora, koji će se, između ostalog, zalagati da se otkriju poslovne veze između Đukanovića i bivšeg premijera Malte. U tome ga podržavaju i iz Građanskog pokreta URA, navodeći da je posao sa Maltom „najblaže rečeno sporan, prvenstveno zbog činjenice da je tadašnja Vlada Crne Gore obavljala sve pregovore daleko od očiju javnosti“.

Budvanin Vladimir Popović i Španac Carlas Coll Palua su u oktobru 2012. godine podnijeli tužbu protiv Ferse i konsultantske firme BWP Montenegro, jer traže proviziju za to što je posao dobila kompanija sa Pirinejskog poluostrva. Ovaj spor pred podgoričkim Osnovnim sudom još traje.

Od Možure do Kumbora i natrag

Poslovni put Nasrulle Babayeva i Jurija Daneua, pored učešća u Univerzal banci ukazuje na veze kompanija u projektima na zapadu i istoku crnogorske obale, pokazuju podaci CIN-CG-a.

„Babayev i Daneu bili su predloženi i izabrani u Odbor direktora Univerzal kapital banke kao predstavnici NER holding Limited, tadašnjeg drugog po veličini akcionara banke sa 24,9 odsto akcija“, odgovorili su iz UCB na pitanja CIN-CG-a, o ulozi ovih osoba.

NER holding je, kako su objavili mediji, kupio akcije UCB u junu 2015, za 2,14 miliona eura. Tada se vlasnički udio kompanije Petrosa Statisa Sigma Delta holdings smanjio sa 75,13 odsto na 54,13 odsto. Ostali akcionari bili su Statisova Sigma Delta investments sa 14,3 odsto, njegov saradnik Pairaktaridis Emmanouil sa 2,84 odsto, a 3,44 odsto je skriveno iza UCB kastodi računa.

Prema podacima iz malteškog registra do kojih je došao CIN-CG, NER su u martu 2015. osnovali Babayev i Azerbejdžanac Elchin Abdulov, a jedan od akcionara tokom 2015. bila je i offshore firma Spartans Global Holding INC sa Sejšelskih ostrva. Ta je kompanija je, prema podacima CRPS, vlasnik Adriatic Capital Advisory. Spartans Globals je, kako piše u jednoj od odluka skupštine akcionara, u NER holdingu zastupao Natig Ganiyev.

NER je iz vlasničke strukture Univerzal banke izašao 2018. godine. Od tada su Statisove kompanije Sigma Deta holdings i Sigma delta Investments

U odobrenju Centralne banke Crne Gore za imenovanje Daneua za člana borda direktora UCB 2015. godine navedeno je da je on „saradnik za investicije u Vestigo Capital Advisors LLP“, u kojem, prema britanskom registru, značajan udio ima Natig Ganiyev, član borda kompanije Malta Montenegro Wind Power. Za Babayeva piše da je, između ostalog, radio u Azerbaijan International Bank i Turn East Capital.

Prema podacima do kojih je došao CIN-CG, Vestigo Capital Advisors LLP je osnovan u martu 2014. godine pod imenom Triangle Equity partners, da bi u junu 2014. promijenio ime. Osnivači Triangle Equity partners su, kako piše u britanskom registru, Ganiyev i Tunc Guven koji je povezan sa azerbejdžanskim Azmont investmentom.

Daneu, koji je u bordu direktora Univerzal banke bio 2015, 2016. i 2017. godine,  prema dokumentaciji iz CRPS, radio je i u kompaniji Triangle investments and development, čiji su vlasnici tada bili Gafar Gurbanov i Metin Guvener. Triangle je za naftnu kompaniju Azerbejdžana SOCAR, otkupio tendersku dokumentaciju za kasarnu u Kumboru gdje sada kompanija Azmont investments razvija jedan od najvećih turističkih kompleksa Portonovi, čije su krajnje vlasnice, kako je CIN-CG ranije objavio, ćerke predsjednika Azerbejdžana Ilhama Aliyeva, Arzu i Leyla.

Gurbanov je bio izvršni direktor Azmonta od 2012. do 2014. godine, a Guven ovlašćeni zastupnik 2013. godine, Prema podacima iz CRPS, Metin Guvener bio je član borda direktora Azmonta 2015. godine.

Rojters je kao osnivača Cifidex-a označio Turaba Musajeva, jednog od direktora SOCAR-a. I Fondacija Dafne Karuane Galicie je okrila mejlove koje Musajeva povezuju sa Cifidexom i Možurom.

Uloga ministra Gvozdenovića i rođaka

Prema izvodu sa računa Bank of China, koji je dostupan u dokumentaciji koju je CIN-CG dobio od CRPS po zahtjevu o slobodnom pristupu informacijama, kompaniji Adriatic Capital Advisory je uplaćeno 508.200 eura 2018. godine. Ta kompanija je pružala konsultantske usluge firmi Možura Wind Park i SDT je izuzelo njenu dokumentaciju. U ugovoru se navodi da je za usluge Adriaticu predviđena mjesečna naknada od 40.000 eura.

Stvarni vlasnik Adriatic capital advisory se krije iza offshore firme Spartans Global Holding. Tužilaštvo je ranije saopštilo da je Adriatic Capital Advisory za konsultantske usluge uzela 1,4 miliona eura. Sa tom firmom povezan je Marko Vujović rođak bivšeg ministra održivog razvoja i turizma Branimira Gvozdenovića, dok je drugi rođak Bojan Vujović, prema dokumentaciji iz CRPS, bio punomoćnik Cifidexa. Oni su bivši službenici resora kojeg je vodio Gvozdenović i 2012. godine, kao ministar održivog razvoja i turizma, izdao ključne dozvole koje su pokrenule projekat Možura.

Marko Vujović je prvo preko firme Management consulting Montenegro, kako su mediji objavili, pružao usluge „razvoja projekta” od 2015. do 2017. nakon čega je ta firma ugašena, a zatim je postao izvršni menadžer Adriatic capital advisory.

Bojan Vujović je kazao medijima da je u navedenom poslu bio angažovan samo kao advokat.

Već plaćeno šest miliona eura subvencija

Isplata subvencija (razlika između tržišne i garantovane cijene) počela je kada je VE Možura dobila status povlašćenog proizvođača struje nakon početka rada, krajem 2019. godine. Prema podacima koje je CIN-CG dobio od Crnogorskog operatera tržišta električne energije (COTEE), ukupno je za električnu energiju proizvedenu iz VE Možura po osnovu ugovora o otkupu zaključno sa decembrom 2020. godine, isplaćeno 12.191.138 eura, a polovina tog iznosa su subvencije, odnosno ukupno oko šest miliona eura.

Ugovorom za Možuru država se obavezala da u narednih 12 godina godišnje otkupljuje cjelokupnu proizvodnju po garantovanoj cijeni od 96 eura po megavatu, ili ukupno oko 115 miliona eura, a nakon tog perioda cijena struje trebalo bi da bude tržišna.

Biljana MATIJAŠEVIĆ

Opštine i zdravstvene ustanove traže pooštravanje mjera i kontrole, kao i medicinski kadar. Drugu sedmicu zaredom Crna Gora bilježi najviše novozaraženih na 100.000 stanovnika među 45 evropskih zemalja

Vapaji iz više opština i zdravstvenih ustanova da se mjere protiv koronavirusa pooštre, a njima upute medicinski timovi kao ispomoć, juče nisu izazvali hitniju reakciju Vlade i ministarke zdravlja Jelene Borovinić Bojović.

Ministarka zdravlja i Vlada juče se nisu oglašavali povodom alarmantne epidemiološke situacije, iako su juče prema zvaničnoj najavi zasjedali Komisija i Savjet za borbu protiv kovida-19 i razmatrali predlog radne grupe da se uvedu restriktivnije mjere.

Nezvanično je saopšteno da će nove mjere da budu predstavljene danas, iako je i ranije najavljeno da aktuelne svakako važe do 10. februara.

Hitna reakcija nadležnih je izostala i uprkos zvaničnoj statistici - Crna Gora se već dvije sedmice nalazi na prvom mjestu u Evropi po broju novih slučajeva koronavirusa na 100.000 stanovnika, među 45 zemalja.

Tokom prošle sedmice u našoj zemlji zabilježeno je 573,3 novoinficiranih na 100.000 stanovnika, a među prvih deset zemalja sa najlošijom epidemiološkom situacijom nema niti jedne susjedne države.

U Meljinama radi samo jedan ljekar

Epidemiološka situacija u Herceg Novom je alarmantna, u opštoj bolnici Meljine juče je radio samo jedan ljekar, a rukovodstvo lokalne samouprave apelovalo je na Borovinić Bojović da pošalje medicinski kadar u tu primorsku opštinu.

Potpredsjednica Opštine Herceg Novi Vesna Samardžić “Vijestima” je kazala da je epidemiološka situacija u tom gradu prilično alarmantna i da imaju oko 350 inficiranih koronavirusom i više od 500 osoba kojima je izrečena mjera samoizolacije, kao i da je zaražen veliki broj medicinskih radnika što otežava funkcionisanje zdravstvenog sistema.

“Iz opšte bolnice Meljine i Doma zdravlja su nas obavijestili da su kapaciteti svedeni na nužni minimum i da su zdravstveni radnici opterećeni i iscrpljeni. U vojnoj bolnici radi samo jedan ljekar...”, saopštila je Samardžić.

Ona je kazala da je Dom zdravlja bio prinuđen da zatvori ambulantu u Igalu, a da se građani boje da bi se isto moglo desiti sa zdravstvenom stanicom u Bijeloj.

Samardžić je rekla da su prekjuče uputili dopis ministarki zdravlja i predložili da se medicinski radnici iz Instituta za javno zdravlje ili drugih opština upute u bolnicu Meljine i Dom zdravlja kao ispomoć.

Ona je istakla i da imaju saznanja da se osobe kojima je propisana mjera samoizolacije slobodno kreću gradom, zbog čega je apelovala na institucije da povedu računa o tome i da kontrola bude stroža.

Samardžić je pojasnila da Komunalna policija kontroliše pooštovanje mjera.

Apelovala je na sugrađane da ostanu kod kuće i poštuju mjere protiv koronavirusa, kako bi svi dali doprinos da se epidemija stavi pod kontrolu.

Predsjednik Opštine Budva Marko Carević ponovo je juče pozvao građane i institucije na odgovornost. On je za agenciju Mediabiro kazao da da je veoma važno spasiti turističku sezonu.

“Za dva, tri mjeseca počinje turistička sezona. Ako mi ne vratimo broj oboljelih na normalnu mjeru izgubićemo sezonu”, kazao je Carević. Opštinski Tim za zaštitu i spasavanje prekjuče je održao sastanak na kom je konstatovano da je neophodno pod hitno preduzeti mjere za zaštitu stanovništva od virusa, a Carević je zbog toga zatražio od Vlade da se uvede totalno zatvaranje u tom gradu. On je juče ocijenio da je taj scenario najbolji za budvu i da žali zbog zakašnjele reakcije.

Virusom se zarazila 82 korisnika Doma starih

Infekcija novim koronavirusom potvrđena je kod 82 korisnika i 22 zaposlenih Doma za stare u Bijelom Polju, a od 26. januara od posljedica kovida-19 preminulo je deset štićenika.

To su saopštili iz Instituta za javno zdravlje (IJZ) i istakli da je u Opštoj bolnici Bijelo Polje hospitalizovano devet korisnika Doma.

Iz IJZ-a su rekli da će, zajedno sa higijensko-epidemiološkom službom bjelopoljskog Doma zdravlja, a u cilju suzbijanja epidemije koronavirusa u Domu za stare u Bijelom Polju, nastaviti da pružaju svu neophodnu podršku i pomoć.

Novi koronavirus registrovan je juče kod još 577 osoba, dok je od posljedica infekcije preminulo deset pacijenata.

Iz IJZ je juče saopšteno da je iz Podgorice 218 novozaraženih, Nikšića 74, Budve 73, Tivta 34, Herceg Novog 28, Cetinja 25, Kotora 22, Bijelog Polja 21, Ulcinja 18, Danilovgrada 14, Berana, Bara i Pljevlja po 8, Plava i Andrijevice po 6, Petnjice 5, Tuzi i Kolašina po 2, dok je u Rožajama, Mojkovcu, Plužinama, Gusinju i Žabljaku registrovan po 1 novi slučaj koronavirusa.

„Od jučerašnjeg presjeka Institutu je prijavljeno deset smrtna ishoda povezanih sa kovid-19, i to kod pacijenata iz Bijelog Polja (3), Nikšića (2), Budve (2), Plava (1), Podgorice (1) i Žabljaka (1) od kojih je najmlađi imao 52, a najstariji 90 godina starosti", saopšteno je juče iz IJZ.

Opozicija traži ostavku ministarke

Demokratska partija socijalista (DPS) zatražila je od premijera Zdravka Krivokapića da smijeni ministarku zdravlja, zbog, kako su saopštili, niza neodgovornih i nestručnih postupaka koji su doveli do katastrofalne epidemiološke situacije i prijete da potpuno uruše zdravstveni sistem.

Iz Socijaldemokratske partije (SDP) ocijenili su da nesnalaženje predstavnika Vlade u borbi protiv koronavirusa ovih dana doživljava kulminaciju i da je najbolje da Borovinić Bojović podnese ostavku.

Predsjednik Socijaldemokrata (SD) Ivan Brajović kazao je da je činjenica da je situacija u Budvi i Herceg Novom alarmantna, što su potvrdili predsjednici tih opština, ali da je slična i u čitavoj državi.

Rekao je da dramatična zdravstvena situacija nameće potrebu da se svi, a posebno trenutna vlast, izdignu iznad dnevne politike i doprinesu njenom urgentnom rješavanju.

Ostavku ministarke zatražili su i iz Liberalne partije.

Ana KOMATINA

Nezvanični sagovornici "Vijesti" tvrde da se Crna Gora oslonila na COVAX, zanemarivši diplomatske veze i lična poznanstva u borbi sa kovidom Borovinić Bojović kazala je za “Vijesti” da Vlada nije odbila donaciju u vidu 10.000 doza kineske vakcine, već da je uvažila stav Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) u vezi sa donacijama. Šefica SZO u Crnoj Gori Mina Brajović juče nije odgovorila da li je ova preporuka na snazi

Srbija je u evropskom i svjetskom vrhu po broju vakcinisanih, Slovenija i Hrvatska žale se na nedovoljne količine vakcina, a Crna Gora sa Kosovom i Sjevernom Makedonijom čeka prve doze i ne zna ni tačan datum njihovog dolaska.

Srbija je na drugom mjestu u Evropi i sedmom u svijetu, sa više od pola miliona vakcinisanih građana, a njeni državljani trenutno mogu da biraju između tri proizvođača - Fajzer/Bajontek, Sputnjik V I Sinofarm.

Susjedna Albanija je jedina pored Srbije započela imunizaciju protiv koronavirusa zahvaljujući bilateralnim pregovorima. Premijer Edi Rama kazao je da su od proizvođača Fajzer/Bajontek naručili pola miliona doza, a prvih 975 doza stiglo je kao donacija jedne od zamalja Evropske unije (EU).

“Da smo čekali COVAX, i dalje bismo čekali i niko ne zna koliko bi to trajalo“, kazao je Rama.

Za BiH i Sjevernu Makedoniju ne postoje zvanični podaci o početku pregovora sa proizvođačima, dok je nova ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović u decembru saopštila da je tek nova Vlada započela pregovore - navodno, sa svim proizvođačima. Borovinić-Bojović je prošle nedjelje saopštila da su sve države regiona pregovarale o vakcinama u ljetnjim mjesecima, što nije demantovano ni u jednoj u nizu reakcija na tvrdnje koje je iznijela u emisiji "Reflektor" na TV Vijesti.

Sagovornici “Vijesti” tvrde se Crna Gora, zajedno sa pojedinim zemljama Zapadnog Balkana, oslonila samo na COVAX mehanizam, koji za cilj ima da siromašnim zemljama omogući jednak, brz i ravnopravan pristup vakcinama, dok se malo pažnje pridavalo značaju diplomatskih odnosa i ličnih poznanstava u borbi protiv koronavirusa. Kroz COVAX mehanizam, do sada, niti jedna zemlja okruženja nije dobila prve doze.

Ministar zdravlja Srbije Zlatibor Lončar juče nije “Vijestima” odgovorio kada je Republika Srbija otpočela pregovore, sa kojim proizvođačima i koliko su trajali, kao i u kojoj mjeri su lične veze državnika, članova Vlade i predsjednika Aleksandra Vučića, uticale na to da građani na vrijeme dobiju više vrsta vakcina u dovoljnim količinama. On je ranije kazao da je ugovor sa Fajzerom potpisan tokom ljeta 2020, te da su to učinili među prvim zemljama svijeta.

I dalje nije poznato kada će prve vakcine stići u Crnu Goru, a očekuje se da to bude Sputnjik V i to u prvoj isporuci pet hiljada doza od 50.000 koliko je za sada dogovoreno za prvi kvartal i još 50.000 u drugom kvartalu. Ministarstvo zdravlja je najavilo da bi Fajzerove vakcine trebalo da stignu početkom marta i da je zatraženo 150.000 doza, a ista količina se očekuje i od kineskog Sinofarma i potencijalni rok isporuke bi trebalo da bude kraj februara ili početak marta.

Bivša Vlada neće o pregovorima
Bivši ministar zdravlja Kenan Hrapović nije odgovorio na pitanja “Vijesti” koje aktivnosti je preduzeo u vezi sa nabavkom vakcina protiv koronavirusa, kao ni da li je kao prvi čovjek resora zdravstva i u ime Nacionalnog koordinacionog tijela za zarazne bolesti pregovarao sa proizvođačima, kada i sa kojim.

On je u ime Crne Gore početkom oktobra potpisao sporazum, prema kojem bi zemlja trebalo da dobije zagarantovane doze preko Covax mehanizma.

Iz Vlade je tada saopšteno da je predviđena cijena po dozi 8,84 eura i da je Crna Gora u potvrdi o namjeri za učešće u Covax mehanizmu iskazala potrebu za 248.800 komada, koliko je dovoljno za imunizaciju 20 odsto stanovništva.

“Ja sam upravo potpisao Sporazum, a danas će biti uplaćen avans u iznosu od 771.280 dolara, odnosno 646.000 eura”, kazao je Hrapović tada. Po dolasku na funkciju ministarke zdravlja, Jelena Borovinić Bojović krajem kazala je da je razlog čekanja na vakcine u Crnoj Gori taj što prethodna Vlada nije vodila nikakve bilateralne pregovore sa proizvođačima, osim što je potpisana COVAX inicijativa, koja je takođe bila ugrožena.

Borovinić Bojović za “Vijesti” je u petak saopštila da je finansijska garancija od 99,520 dolara bila druga obaveza koja je morala biti ispunjena kako bi se potvrdilo učešće u program COVAX i ponovila da nije na vrijeme uplaćena, čime je u pitanje doveden Memorandum.

“Novi saziv resora zdravlja od 4. decembra 2020. godine, odmah po stupanju na dužnost, uz pomoć Ministarstva vanjskih poslova brzo je odreagovao i državna garancija je uplaćena 15. decembra, praktično pred sam kraj roka koji je bio predviđen ugovorom. Dakle, garancija je bila neophodan uslov da bi se vakcina preko COVAX mehanizma adekvatno obezbijedila”, saopštila je ona.

Hrapović je ranije tvrdio da su postojale zakonske prepreke kada je u pitanju izdavanje garancije za podjelu rizika. Kazao je da je, nakon više upita i učestale komunikacije sa predstavnicima Globalne alijanse za vakcine (GAVI) Crnoj Gori tek 10. decembra omogućeno da uplati garanciju u gotovini. Crnoj Gori je putem Covax programa odobreno 84.000 vakcina AstraZeneka.

Isporuka 25 do 35 odsto vakcina očekuje u prvom kvartalu, a ostatak u drugom kvartalu.

"Do kraja marta trebalo bi da bude isporučeno od 21.000 do 29.000 doza, a ostalo do juna", rekao je "Vijestima" ranije državni sekretar Ministarstva zdravlja Borko Bajić.

Članice EU neće kinesku i rusku vakcinu

Za razliku od zemalja Zapadnog Balkana, članice EU nisu mogle direktno da pregovaraju sa proizvođačima vakcina.

Hrvatska je prije dvije sedmice čak obustavila imunizaciju, a juče je krenula vakcinacija jer je počela distribucija 25.200 doza vakcine od kojih je većina proizvođača Astra Zeneka, a ostatak Moderne.

“Ugovor kaže da ne možemo bilateralno ući u pregovore, dok EU pregovara. Što se tiče ruskih i kineskih proizvođača cjepiva, one traže posebno registraciju. Koliko znam, Kinezi nisu pokazali želju da idu prema EU”, rekao je Krunoslav Capak, direktor hrvatskog Zavoda za javno zdravlje i dodao da Hrvatska ne planira da uđe u pregovore sa Rusijom i Kinom.

Ministar vanjskih i evropskih poslova Hrvatske Gordan Grlić Radman, za Večernji.hr kazao je da je pravovremena i pravedna distribucija vakcine na dobrobit ne samo građana EU, već cijele međunarodne zajednice.

“U borbi protiv kovid-19 bitno je zadržati jedinstvo i solidarnost unutar Unije, koje smo pokazali i u prethodnoj fazi kada je EU uložio 2,7 milijardi eura u istraživanja i razvoj cjepiva protiv koronavirusa i pravodobno dogovorio zajednički pristup nabavci cjepiva, te njegovu brzu i razmjernu dostavu svim državama članicama”, kazao je on na pitanje hoće li EU da zadrži jedinstvo ili će poput Mađarske pokušati da nabavi vakcinu sama.

I premijer Slovenije Janez Janša kazao je da je sistem zajedničke nabavke i distribucije vakcine za članice EU preko Evropske komisije dobar i ravnopravan, makar izazivao nezadovoljstvo u nekim državama, posebno većim, s obzirom na količine koje su do sada dobile.

Članice su u prvim pošiljkama dobile jednak broj doza, pa je istu količinu dobila Njemačka koja ima 80 miliona stanovnika i Slovenija sa dva miliona stanovnika, kazao je Janša u razgovoru za Slovensku televiziju. On je istakao da su neke članice krenule i u bilateralne pregovore, “što je upitno s obzirom na ograničenu proizvodnju I veliku potražnju”. Janša je rekao i da “zna za neke države u Evropi koje su naručile vakcinu kineskih i ruskih proizvođača, ali da ne zna ni jednu koja njima stvarno vakciniše stanovništvo”.

Ministarka: SZO ne prepoznaje donacije

Borovinić Bojović kazala je za “Vijesti” da Vlada nije odbila donaciju Petrosa Statisa u vidu 10.000 doza kineske vakcine, ali je, navodno, uvažila stav Svjetske zdravstvene organizacije (SZO).

“Što se tiče donacije gospodina Petrosa Statisa Vlada nije odbila donaciju, već je po preporukama i smjernicama SZO uvažila mišljenje o neprepoznavanju donacije od strane fizičkog lica kada je u pitanju vakcina protiv SarsCov2 bilo gdje u svijetu, posebno imajući u vidu specifičnost vakcina, posebne uslove koji se odnose na njihov transport i čuvanje”, odgovorila je ona “Vijestima”. Ona je ranije kazala i da su upozoreni da bi moglo doći do ugrožavanja pregovora.

Šefica SZO u Crnoj Gori Mina Brajović juče nije odgovorila da li je ova preporuka na snazi. Sagovornici “Vijesti”, koji su insistirali na anonimnosti, tvrde da ona nije obavezujuća i da Vlada može da nađe mehanizam da donirane vakcine stignu u Crnu Goru.

Državni sekretar u Ministarstvu zdravlja Borko Bajić je 15. januara kazao da je ugovoren sasvim dovoljan broj vakcina da se pokriju prioritetne grupe i da “nema potrebe da se bilo šta donira u tom smislu”. Ministarka je, dan kasnije, saopštila da je Vlada već imala „i drugih ponuda za ovakve vrste nabavke vakcina“ ali da su se u interesu javnog zdravlja „opredijelili da vakcine isključivo dolaze u Crnu Goru direktnim konekcijama i međunarodnim bilateralnim ugovorima“. Objasnila je da bi Crna Gora u slučaju donacije svakako provjerila njen kvalitet.

Nakon petnaestak dana Borovinić Bojović predložila je Statisu da vakcinu ustupi Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE), koji će izvršiti kontrolu kvaliteta, a potom je donirati Crnoj Gori. Iz Statisove kompanije Adriatic Properties kazali su da UAE nije distributer i donator i da se to od njih ne može zahtijevati. Istakli su da je jedina obaveza Statisa da plati i rezerviše vakcine i pojasnili su da je G42 zvanični distributer, koji očekuje kontakt zvaničnih predstavnika Crne Gore.

Dogovor sa Poljskom još nije postignut

Ministarka zdravlja nije mogla da kaže “Vijestima” kada će i koju količinu vakcine Astra Zeneka Poljska ustupiti Crnoj Gori.

“U prijateljskim i bilateralnim razgovorima sa predstavnicima Poljske dobili smo pozitivan odgovor o njihovoj volji i namjeri da nam ustupe višak vakcina AstraZeneka koje stignu u Poljsku preko COVAX inicijative, ali o detaljima i količinama ne možemo govoriti u svjetlu činjenice da se globalno i svakodnevno dešavaju izazovi sa proizvodnjom i distribucijom vakcina na svim nivoima. Ukoliko se i kada postigne dogovor, javnost će biti obaviještena”, istakla je ona. Borovinić Bojović je prethodno optužila Hrapovića da je odgovorio samo na prvi mejl poljske ambasade, 18. avgusta prošle godine, kada su ponudili Crnoj Gori otkup vakcina. Ona je tvrdila da je nakon čega poljska ambasada poslala novi mejl sa dodatnim objašnjenjem i pitanjima, 20. avgusta, na koji bivši ministar, kako kaže, nije smatrao da je neophodno odgovoriti. Hrapović je saopštio da su očekivali povratnu informaciju po kojoj cijeni bi Crna Gora mogla da kupi vakcine i koje količine, ali da do kraja mandata prethodne Vlade nisu dobili odgovor.

Izabrani doktori procjenjuju ko prima koju vakcinu

Iako je sredinom prošlog mjeseca saopšteno da će se potruditi da građani biraju vakcinu, početkom februara predstavnici zdravstvenog sistema saopštili su da to ipak nije moguće.

Borovinić Bojović je u petak odgovorila da će građani dobijati vakcinu u skladu sa stručnom preporukom, u odnosu na specifikacije vakcina koje budu na raspolaganju, a na osnovu stručne procjene izabranog doktora o zdravstvenom stanju pacijenta.

“Naša intencija i namjera je da obezbijedimo što veći broj vakcina različitih proizvođača, posebno uvažavajuću efikasnost, kvalitet i bezbjednost, ali takođe moramo imati u vidu činjenicu da smo dio globalne zajednice koja se suočava sa izazovima u distribuciji i proizvodnji i mi se moramo prilagoditi datim okolnostima”, kazala je ona.

Ana KOMATINA

U zemljama EU, radnici ne bi smjeli da provedu više od četiri sata stojeći, a prodavačice u Crnoj Gori moraju i duplo duže. Poslodavci rijetko poštuju pravila o zaštitnoj opremi i prekovremenom radu. Zbog straha od otkaza izostaje i radnička solidarnost. 

Bivša radnica u prodaji Telenora Crna Gora 41-godišnja S.O. pokušava da se doškoluje i potraži drugi posao. Zbog hroničnog oboljenja vena, uzrokovanog dugim stajanjem u poslovnici, uz povredu na radu, koju je zadobila padom niz nedovoljno obezbijeđene stepenice postala je teško zapošljiva u trgovini, ali i u drugim sektorima.

 „Ne mogu više dugo da stojim, ni da sjedim. Niko ne želi takvog radnika“, kaže ona u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).  

Njena životna priča u značajnoj mjeri ukazuje na uslove i probleme sa kojima se suočava oko 20 hiljada žena koje, prema podacima Sindikata trgovine Crne Gore (STCG), čine oko 80 odsto zaposlenih u ovom sektoru. Ona potvrđuje i ocjenu specijalistkinje medicine rada dr Milanke Vraneš-Grujičić o tome da „rad u trgovini u uslovima u Crnoj Gori predstavlja vrstu posla značajne težine za ženu“. 

Poslije samo nekoliko godina rada u prodaji, S.O. je 2007. godine morala da se podvrgne operaciji vena.  

„Nakon te operacije nisam smjela da stojim, tokom cijelog radnom vremena, ali tada smo imali stolice u objektima. Situacija se promijenila 2009. godine, kada su iz poslovnica Telenora izbačene sve stolice“, kaže S.O.

Kako je stajanje i po 10-12 sati dnevno bila visoko rizična opcija za nju, tražila je, kaže, premještaj tamo gdje bi mogla da sjedi. Molbe nisu uslišene, kao ni peticije zaposlenih za vraćanje stolica u radni prostor. Ni izvještaj Doma zdravlja Podgorica, prema kojem je „radnica zdravstveno sposobna za navedene poslove (agent prodaje), ali ne i za duže stajanje“, nije promijenilo situaciju.

 „Provela sam narednih šest godina na istom radnom mjestu, bez pošteda - stojeći i cirkulišući između radnje i magacina, do kojeg su vodile veoma strme stepenice bez adekvatnog rukohvata“, tvrdi ona. 

Zaposleni su, kaže, godinama bezuspješno upozoravali na rizik od stepenica. Jednog dana, 2015. godine, spuštajući se niz njih, S. O. je pala i zadobila tešku povredu – lom trtične kosti i trajno oštećenje diskusa. Uz status invalida, postala je definitivno nesposobna za dugo stajanje na poslu. 

U Telenoru su, kako tvrdi S.O. postavili rukohvat neposredno pred dolazak inspekcije, a jedna radnica, da bi ublažila odgovornost kompanije, izjavila je na sudu da su stepenice „kao kod nje kući“.  

U nalazu vještaka u koji je CIN-CG imao uvid, ipak je ukazano na više propusta kompanije u vezi sa zaštitom i zdravljem na radu: neadekvatne stepenice (uske, a visoke), nedostatak rukohvata, bez akta o procjeni rizika, nebriga za S.O. koja nije smjela da provodi radni dan na nogama i kojoj je morala biti obezbijeđena posebna obuća. 

Kako nije dobila premještaj ni nakon nalaza vještaka, S.O. je pristala na sporazumni otkaz. 

Iz Telenora su odbili da za CIN-CG komentarišu ovaj slučaj „zbog zaštite podataka bivših i sadašnjih zaposlenih.“. Na pitanje, zašto je u poslovnicama nemoguće sjesti, odgovorili su da je prostor uređen kao „adekvatan uslužni ambijent za korisnike“.  

Iz druga dva crnogorska operatera, Mtel-a i Telekoma, na pitanje o uslovima rada za prodavce u poslovnicama, odgovorili su da su zaposlenima obezbijeđene stolice koje koriste. 

Najgore je stajati nepomično 

Radni dan proveden na nogama, kako kaže dr Vraneš-Grujičić, neminovno ostavlja posljedice.

„Iz godine u godinu primjetno je kod ovih radnica spuštanje svoda stopala i slabljenje cijelog skeletno-mišićnog sistema, kao i problemi sa venama koji mogu imati različite stepene komplikacija“, tvrdi dr Vraneš-Grujičić.

O broju i vrsti profesionalnih oboljenja i povreda, međutim, nema precizne statistike. Institut medicine rada ne postoji, kao ni revidirani indeks profesionalnih bolesti. 

Evropska agencije za zaštitu na radu EU-OSHA, ocjenjuje veoma štetnim stajanje na poslu duže od četiri sata, kao i stajanje u periodu dužem od jednog sata bez pauze. U Crnoj Gori zaposleni u većem dijelu sektora maloprodaje radno vrijeme provode na nogama, čak i kad nema mušterija u objektu. U super-marketima, kao ni u drugim brojnim radnjama, nema stolica. 

 „Poslodavci u Crnoj Gori zahtijevaju od radnika da stoje skoro sve vrijeme. To je za njih samo stvar lijepog vaspitanja.“, kaže za CIN-CG Sonja Knežević, predsjednica STCG. 

Stajanje na poslu više od  četiri sata, prema upozorenju EU-OSHA može izazvati bolesti vena i srca, artritisa kuka i koljena, ali i specifične ženske probleme - spontani pobačaj i prijevremeni porođaj. Osim toga, tu je i svakodnevni bol.

Naročito je opasno statično stajanje - ili stajanje u mjestu, poput rada za kasom.   

„Statično stajanje, nije prirodna aktivnost tijela. Vene gube sposobnost da pumpaju krv ka srcu, što je kobno za stanje cijelog organizma“, kaže dr Vraneš-Grujičić.

Iz sindikata su apelovali su da se uvedu stolice za kasirke, kaže Sonja Knežević, ali se one za sada mogu vidjeti tek u nekim trgovačkim lancima (Voli, Dama), dok kod drugih kasirke i dalje stoje (Bonela, Aroma). O stolicama za ostale radnike za sada nema naznaka.  

Na pitanje CIN-CG-a o tome da li registruju ovaj problem, iz Inspekcije za zaštitu i zdravlje na radu ( IZZR) odgovorili su da je poslodavac dužan da obezbijedi udobne i bezbjedne uslove za rad:

„Kod većine trgovinskih lanaca u aktu o procjeni rizika i/ili uputstvima za bezbjedan i zdrav rad navedena je neophodnost postojanje stolice, ili rad u sjedećem položaju, naročito kada se radi o mjerama zaštite i zdravlja na radu, o radu pri korišćenju opreme sa ekranima, pa su inspektori i obezbjedili postojanje tih uslova.“  

Na pitanje CIN-CG-a, zašto samo neke kompanije imaju stolice za kasirke, a druge ne, nisu odgovorili.

Iz renomiranih prodajnih kuća Voli, Bonela, Aroma i Idea nisu odgovorili na pitanje CIN-CG-a, o tome da li prepoznaju problem stajanja i nedostatka stolica, i šta planiraju da urade povodom toga. Iz kompanije Franca su izjavili da kasirke imaju stolice.

„Sve moje koleginice i ja patimo od hroničnih bolova u nogama i leđima i imamo probleme sa venama. To je dio posla“, svjedoči naša sagovornica, prodavačica u prehrambenoj prodavnici koja pripada poznatom lancu, a koja je insistirala na anonimnosti. 

Radnice, kaže ona, često nemaju vremena ni za obaveznu polučasovnu pauzu:„ Nemam kome da ostavim sektor, jer nema dovoljno radnika. Pojedemo i popijemo nešto „s nogu“. Do toaleta otrčimo“. 

Nadređeni ne vole da vide radnike da odmaraju i sjede, čak ni nakratko, kaže ova radnica. „Ni za praznike, kad nema posla, ne smije nam pasti na pamet da odmorimo od stajanja. Šefovi odmah reaguju i nalaze nam posao, koliko god bio nepotreban.“ 

Glavne mjere za zaštitu od stajanja koje su poslodavci dužni da uvedu su stolice, obavezno korištenje pauze, kao i specijalne podloge koje ublažavaju zamor, navodi se u standardima EU- OSHA.

Prekovremeno ide gazdi 

Uvođenje neradne nedjelje, iziskuje prekovremeni rad subotom, koji često ostaje neplaćen. Satnica na papiru, ne podudara se sa onom koju trpe noge. „Redovno upisujemo manju satnicu- šefica nas zamoli da ostanemo duže, i niko se ne buni naglas iako je neplaćeno…Nemam vremena da se posvetim djeci, niti doprinosim kućnom budžetu.“, kaže sagovornica za CIN-CG.

Iz Uprave za inspekcijske poslove (UZIP) potvrđuju da su prijave u vezi sa neplaćenim prekovremenim radom česte. „Inspekcija rada uspješno je djelovala u mnogim slučajevima (kada je to bilo moguće utvrditi iz relevantne dokumentacije o prisusustvu na radu i ostvarenim časovima rada).“

Sagovornica CIN-CG-a ističe da je zbog nedostatka adekvatne uniforme, rad zimi naročito težak. „Nemamo zimsku i ljetnju uniformu. Daju nam prsluke, koji ništa ne pomažu, dok se prehlade i bolesti nižu.“

I dr Vraneš-Grujičić upozorava da su najveći izvori hladnoće u supermarketima hladnjače, naročito u magacinima, te da uniforma sa grijačima predstavlja jedinu pravu zaštitu. 

„Temperaturne promjene između magacina i radnog prostora mogu dostići i 20 stepeni, a svaka promjena viša od šest stepeni veoma je štetna.“, tvrdi ona. 

Prema riječima dr Vraneš- Grujičić, radnice treba da imaju i obaveznu obuku i procjenu rizika za podizanje tereta, na šta upućuju i pravilnici iz razvijenih zemalja. 

„Jedan nagli pokret može izazvati trajne posljedice, poput diskus hernije.“, kaže dr Vraneš- Grujičić.

Prema Zakonu o zaštiti na radu, limit za žene od 19 do 45 godina je podizanje 15 kilograma odjednom, a za akumulativni teret čak četiri tone dnevno. Iz Uprave za inspekcijske poslove kažu da se koriste međunarodnim ISO standardom.

Britanska Agencija za zdravlje i zaštitu na radu (HSE) oštro je kritikovala ovaj standard, navodeći da nije utemeljen na medicinskoj studiji. 

Svaka članica Evropske unije, kako piše na sajtu EU-OSHA, dužna je da kreira sopstvena pravila za podizanje tereta. Tako je limit nekih razvijenih zemalja za žene i do 7.500 kilograma u smjeni, ali su testiranje, procjena rizika i obuka obavezne stavke. 

„Svjesni smo da zbog nedostataka muških radnika, žene u trgovini često obavljaju poslove koje nisu prikladni njihovom sklopu, a ponajmanje tokom trudnoće, pa vodimo računa da dobiju bolovanje na vrijeme “, kaže dr Milovan Jovanović, načelnik ginekoloških odjeljenja Domova zdravlja (DZ) Podgorice.  

Podizanje teškog tereta, kako ističe dr Jovanović, rizično je za žene svih dobi, najviše zbog spuštanja materice.

Strah od otkaza jači od solidarnosti

„Dok ne dođe do ozbiljnih posljedica, radnice iz trgovine se ne žale. Zovu jedino kada je šteta nepopravljiva“, kaže za CIN-CG Đina Janković, koordinatorka Udruženja za zaštitu na radu.  

Najveći broj prijava dolazi od radnika na mesoreznici - na desetine prijava mjesečno, uglavnom,  nakon što sebi trajno oštete ruku.

Ona navodi skorašnji slučaj radnice Volija, koja je mesorezačem, zbog nedostatka zaštitne opreme odsjekla sebi prst. Ipak, njena prijava nije procesuirana.

 „Za procesuiranje ovakve žalbe, neophodan je iskaz svjedoka. Iako su u trenutku povrede bile prisutne najmanje četiri koleginice, svaka je izjavila da nije vidjela kad i kako se povreda dogodila“, tvrdi Janković. 

„Ovakva sabotaža dolazi ponekad od samog nadređenog, ali radnice to rade i iz straha da će ostati bez posla“, ističe ona. 

Iz Volija nisu odgovorili na zahtjev CIN-CG-a da prokomentarišu ovaj slučaj, kao ni na pitanje o tome da li su radnicima obezbijeđene obuka i oprema. Na isto pitanje nisu odgovorili ni iz Arome, Bonele, dok su iz France izjavili da radnice prolaze obuku. 

Iz UZIP, međutim, tvrde da su u posljednjih pet godina, prijavljene tek tri povrede na sredstvima za rad u trgovinskoj djelatnosti (mesoreznica, klipserica i nož).  

Poslodavac je, kažu iz inspekcije, zakonski dužan da obezbijedi zaposlenom sredstva za rad i opremu lične zaštite, a zaposleni podliježe odgovornosti u slučaju nepridržavanja propisanih mjera, Opomene i kazne kreću se od toga da „inspektor ukaže poslodavcu da otkloni nepravilnost“, preko novčanih kazni od 500 eura za pravno i 30 eura za odgovorno lice, do pokretanja prekršajnog postupka. 

„Prilikom potpisivanja ugovora, (poslodavci) znaju da podmetnu budućim radnicima izjavu u kojoj se tvrdi da su prošli obuku za dato mjesto i dobili opremu za ličnu zaštitu. Međutim, oni ne dobiju ni rukavice niti graničnik koji sprečava da dođe do povrede“, tvrdi Janković.

Rukavice od pletenog čelika su, prema tvrdnji dr Vraneš Grujičić, obavezna zaština oprema na mesorezaču širom svijeta, ali se na rukama radnica u Crnoj  Gori rijetko mogu vidjeti. 

Iz UZIP kažu da je u toku 2020. godine 10 inspektora rada za oblast zaštite i zdravlja na radu obavilo ukupno 2.662 nadzora, od čega je 324 bilo u trgovinskoj djelatnosti. Nisu specifikovali brojke, niti vrste nepravilnosti koje se odnose na oblast trgovine. 

Našli su ukupno 2004 nepravilnosti, izdato je 446 prekršajnih naloga iznosu od oko 150.000 eura, podnijeto šest zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, 27 rješenja o privremenoj zabrani rada, 10 zaključaka o novčanom kažnjavanju „u ukupnom iznosu od 6.000 eura u postupku administrativnog izvršenja rješenja“.

MEĐUNASLOV: Bez medicine rada nema ni zaštite

Iz inspekciie navode da su načešće nepravilnosti u oblasti zaštite zdravlja na radu nedostatak bezbjednih sredstava za rad i zaštitne opreme, kao i ljekarskih uvjerenja o sposobnosti za rad na rizičnim mjestima, nevođenje evidencije iz oblasti zaštite zdravlja na radu, nedostatak prve pomoći, akta o procjeni rizika i zaštite od požara. 

Ključni nedostatak u ovoj oblasti je što ne postoji efikasna služba medicine rada, niti Institut medicine rada, tvrdi dr Vraneš-Grujičić.

„Medicina rada urušena je reformom 2008. godine. Situacija je alarmantna. Nema dovoljno ljekara, a malo ko i koristi usluge medicine rada“, kaže ona.

Revidirani indeks profesionalnih bolesti u Crnoj Gori ne postoji, pa ni u trgovini, koja je u svijetu poznata kao oblast sa značajnim rizikom od niza bolesti skeletno-mišićnog sistema.

Kao primjer na koji se treba ugledati, dr Vraneš- Grujičić navodi hrvatski model medicine rada,  koji ide ka tome da svi zaposleni postanu dio sistema, a vodi se precizna godišnja evidencija slučajeva bolesti i povreda, u svakoj branši. 

„Radnice su prepuštene same sebi i uplašene. Članstvo u sindikatu im zabranjuju poslodavci. Da su pametniji znali bi da je sindikat njihov saveznik i da je zadovoljan radnik i njima u interesu“, tvrdi Sonja Knežević. 

Na pitanje o sindikalnom organizovanju, sa adrese renomiranih trgovačkih kuća, CIN-CG nije dobio odgovor. 

Posljedice dugogodišnjeg ignorisanja sindikata su pogubne, naročito za mlade generacije radnika, tvrdi Knežević. „Mladi ne poznaju značenje riječi sindikat. Ni ne slute da postoji pravno tijelo preko kojeg mogu steći veću zaštitu.“

Svi očekuju rješenja spolja

Specijalista kliničke psihologije i konsultant za ljudske resurse dr Nevenka Pavličić, kaže za CIN-CG da se u specifičnom radnom okruženju trgovine, nerijetko stvara solidarnost i kolegijalnost, te da takva atmosferu poslodavci ne vide kao pogodnu za sebe.

„Oni iz predostrožnosti, vrlo često mijenjaju zaposlene, umjesto da se bave unapređenjem uslova u kojima rade. Nedostatak međusobnog poštovanja zaposlenih i poslodavaca, i nedostatak odlučnosti zaposlenih da otvoreno zastupaju svoja prava pogoduje razvoju problema koji utiču na sve njih, ali i na profit. Svi očekuju neka rješenja spolja, bilo od poslovnih udruženja kojima pripadaju ili od sindikata, što je u redu, ali je nekada sporo“, kaže dr Pavličić.   

Ona ističe da je najvažniji odnos između poslodavca i radnika. Poslodavac je dužan da radi na očvršćivanju tog odnosa, i da svojim djelovanjem poruči radniku: značajan si mi, vrednujem te, ulažem u tebe.

Daleko je Francuska

„Stolice za kasirke su obavezne, ali u trgovačkim lancima odjeće nema mjesta za sjedenje. Ipak, one rade sedam sati, a na tri i po sata imaju sat pauze, koji moraju iskoristiti. Takođe, imaju obavezna dva slobodna dana nedjeljno i pet sedmica godišnjeg odmora.“

Ovako o svom iskustvu za CIN-CG svjedoči crnogorska državljanka J.P. koja je u u Parizu dvije decenije, radila u poznatim lancima trgovine Etam i Un jour ailleurs na pozicijama menadžera i takozvanog direktora regije, što je posao komunikatora između prodavaca i nadređenih. 

U trgovini, kako objašnjava, postoje dvije vrste punog radnog vremena - od 35 i 39 sati sedmično, što znači da radnice provode znatno manje sati radeći nego u Crnoj Gori, a većina radnika je na ugovoru o polu - radnom vremenu. 

Služba medicine rada je obavezna stanica za svakog ko počinje radni staž.

„Ukoliko radnica ima bilo kakav zdravstveni problem, neće početi sa radom, već je država dužna da obezbijedi prikladan posao u što kraćem roku, a svako nezaposleno lice na birou dobija odgovarajući socijalni dohodak. Ako radnica zbog prirode posla dobije profesionalno oboljenje, kompanija je dužna da obezbijedi olakšice, do prvog prikladnog otvorenog mjesta“.

Jednom, kada osoba nađe stalno mjesto obavezan je psiho-fizički pregled na dvije godine, ukoliko nema potrebe za češćim. 

„Specijalisti medicine rada dužni su da detaljno ispitaju stanje radnika. Ako posumnjaju da radnik, na primjer, u strahu ne prijavljuje sve, dužni su da obavijeste službe koje će kontrolisati poslodavca.“

Službe zaštite u Francuskoj prilično su jake, i čuvaju leđa radniku, a kazne za poslodavce uključuju i prestanak rada na određeno vrijeme, pa niko ne rizikuje. 

Sindikat se takođe podrazumijeva, a Francuska ima veliki broj sindikalnih udruženja, koja  zajedno sa svim branšama formiraju takozvane „kolektivne konvencije“, koje služe da u okviru zakona obezbijede radniku najveću moguću slobodu i beneficije. 

Posao prodavca, kako kaže sagovornica CIN-CG-a, u Francuskoj se znatno manje tretira kao prisilna karijera, već prije kao privremena situacija. Kompanija je dužna da na dvije godine ispita radnike o želji za napredovanjem, ili promjenom karijere, i u skladu sa njegovim stremljenjima obezbijedi odgovarajuće uslove.  

Đurđa RADULOVIĆ