IZJAŠNJENJE I SAOPŠTENJE ZA JAVNOST Kompanije „CARINE” DOO Podgorica povodom teksta objavljenog u mediju „Vijesti” (CIN-CG) „Betoniranje mora stiglo i do Koreje”: SENZACIONALIZMOM DO NELEGITIMNOG I PRITISKA NA RAD DRŽAVNIH ORGANA

1. CEO TEKST JE SENZACIONALISTIČAN I JEDNOSTRAN — OD NASLOVA DO ZAKLJUČKA

Kompanija Carine mora javno da ukaže na to da je tekst objavljen u mediju Vijesti, oslonjen na materijal CIN-CG, u cjelini senzacionalistički i jednostran i to od samog naslova pa do zaključka. 

„Betoniranje mora stiglo i do Koreje”, pa sve do zaključnog dijela u kojem se navodi da će fokus međunarodnog nadzora biti na tome da li su lokacije vraćene u prvobitno stanje, odnosno da će biti potrebno dostavljati dokaze o vraćanju u prijašnje stanje.

Naglašavamo i pozivamo javnost da ovo sama provjeri upoređivanjem teksta sa dokumentom UNESCO-a i da dokument UNESCO-a, čiji se jedan pasus u tekstu i citira, ne sadrži ni riječ „betoniranje”, niti bilo koju sličnu formulaciju o „betoniranju mora”. Ovaj izraz je autorska, uređivačka kvalifikacija medija, a ne nalaz niti ocjena UNESCO-a. Isto važi i za kompletan narativ teksta: UNESCO se u citiranom pasusu ograničava na to da prenese šta je država članica saopštila Centru za svjetsku baštinu, dok cjelokupan senzacionalistički okvir i to naslov, ton, redosled činjenica i zaključak potiče isključivo od redakcije.

Ovakav pristup predstavlja tešku povredu Kodeksa novinara/novinarki Crne Gore. Podsjećamo na smjernicu 1.2 (b) Kodeksa, koja izričito propisuje:

Pravo javnosti da zna ne može biti opravdanje za senzacionalističko izvještavanje. Stoga, novinari/novinarke ne smiju iskrivljivati informacije pretjerivanjem, neadekvatnim naglašavanjem jednog aspekta priče ili jednostranim izvještavanjem. Novinari/novinarke moraju izbjegavati naslove ili reklamne slogane koji bi mogli navesti na pogrešan zaključak o suštini događaja ili pojave. Činjenice ne smiju biti iskrivljivane tako što će biti stavljene izvan konteksta u kome su se desile.

Naslov „Betoniranje mora stiglo i do Koreje” je upravo takav naslov koji „navodi na pogrešan zaključak o suštini događaja” i sugeriše da UNESCO raspravlja o „betoniranju mora” kada UNESCO o tome, u dokumentu koji se citira, ne govori ni jednom riječju. Ovo nije nijansa, ovo je suštinsko iskrivljavanje predmeta o kome dokument uopšte govori!

Podsjećamo i na smjernicu 1.2 (a) Kodeksa, prema kojoj novinari „ne smiju prećutkivati ili potiskivati suštinske informacije”. U cjelokupnom tekstu se ni jednom riječju ne pominje da kompanija Carine posjeduje pravosnažnu i punovažnu Građevinsku dozvolu broj 02-3-332-UPI-2993/2025, niti da su četiri nadležna inspekcijska organa koja su fizički izašla na teren utvrdila da su svi radovi izvedeni u skladu sa tom dozvolom. To je suštinska informacija bez koje čitalac ne može objektivno da sagleda predmet spora, a ona je u cjelosti izostavljena.

2. ŠTA DOKUMENT UNESCO-A ZAISTA SADRŽI, A ŠTA NE

Dokument UNESCO-a koji se u tekstu citira prenosi isključivo ono što mu je saopštio jedan državni organ Crne Gore, konkretno, Uprava za zaštitu kulturnih dobara, a ne sopstvenu ocjenu, istragu ili zaključak UNESCO-a o Baošićima. To je izričito naznačeno i samom formulacijom citiranog pasusa, u kojem se navodi da je „država članica obavijestila Centar za svjetsku baštinu” o navodnim neovlašćenim aktivnostima i o obustavi radova. Dakle, riječ je o prenošenju tvrdnji jedne domaće institucije, a ne o samostalnom nalazu UNESCO-a.

Kompanija Carine je upravo iz tog razloga, 17. jula 2026. godine, uputila zvaničan dopis Centru za svjetsku baštinu UNESCO-a, u kojem osporava tačnost informacija koje je Crna Gora dostavila za potrebe izvještaja o stanju očuvanosti dobra. U tom dopisu, u dijelu posvećenom netačnosti dostavljenih podataka, kompanija Carine navodi:

All works undertaken by CARINE DOO on the aforementioned plots were carried out on the basis of a valid construction permit, issued by the competent authorities of Montenegro under reference number 02-3-332-UPI-2993/2025, dated 13.1.2026. […] CARINE DOO respectfully submits that the description of the activities as "unauthorized" does not accurately reflect the permitting status and legal basis upon which the works were undertaken.

Drugim riječima, kompanija Carine je formalno osporila pred UNESCO tačnost kvalifikacije aktivnosti u Baošićima kao „neovlašćenih”, kvalifikacije koju je Crna Gora, odnosno Uprava za zaštitu kulturnih dobara, dostavila Centru za svjetsku baštinu, a koju je potom bez ikakve provjere preuzeo i medijski tekst. Ni tekst objavljen u Vijestima, ni sam dokument UNESCO-a, ne pominju postojanje pravosnažne građevinske dozvole niti postojanje četiri inspekcijska zapisnika koji potvrđuju da su radovi izvedeni u skladu sa tom dozvolom.

Posebno je važno da UNESCO u navedenom dokumentu ne iznosi sopstveni stav o Baošićima, pozitivan ili negativan, već isključivo prenosi ono što je dobio kao informaciju od Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Dakle od organa sa kojim kompanija Carine trenutno vodi sudske postupke pred Upravnim sudom i Vrhovnim sudom Crne Gore, i čije rješenje o obustavi radova i vraćanju u prvobitno stanje kompanija Carine osporava kao nezakonito. Prikazivati navode tog organa kao da predstavljaju nalaz ili ocjenu UNESCO-a jeste dodatno zamagljivanje činjeničnog stanja pred javnošću.

3. PITANJA KOJA TEKST NAMJERNO IZBJEGAVA — LIŠENJE SLOBODE ČEDOMIRA POPOVIĆA

Tekst navodi da je zbog radova u Baošićima Čedomir Popović, vlasnik kompanije Carine, lišen slobode krajem marta 2026. godine i da je u pritvoru proveo vrijeme do 22. aprila. Tekst, međutim, ni jednom riječju ne pominje da je kompanija Carine radove izvodila na osnovu pravosnažne građevinske dozvole i strogo u skladu sa tom dozvolom, što potvrđuju četiri nezavisna inspekcijska zapisnika.

Ostaje otvoreno i, u tekstu, potpuno nepostavljeno pitanje: kako investitor koji gradi u svemu u skladu sa važećom i pravosnažnom građevinskom dozvolom uopšte može biti lišen slobode? Ko snosi odgovornost za takvo lišenje slobode, ukoliko se pokaže da je zasnovano na netačnoj kvalifikaciji radova kao „neovlašćenih”? Ova pitanja nijesu postavljena, niti je činjenica postojanja građevinske dozvole i uredno sprovedenih inspekcijskih kontrola i pomenuta. To je, po našoj ocjeni, dokaz da tekst nije imao za cilj da objektivno informiše javnost.

Ostavljamo javnosti da sama procijeni čemu je tekst zaista služio. Naša ocjena je da se radi o nedozvoljenom pritisku na rad državnih organa u vrijeme kada su pred Upravnim sudom i Vrhovnim sudom Crne Gore u toku postupci u kojima kompanija Carine osporava zakonitost postupanja Uprave za zaštitu kulturnih dobara.

4. ZAKLJUČAK

Cjelokupan tekst objavljen u Vijestima, oslonjen na CIN-CG materijal, pisan je senzacionalistički i jednostrano, sa polu-informacijama koje čitaocu onemogućavaju da stekne objektivnu sliku o predmetu spora. Naslov sugeriše nešto što dokument UNESCO-a ne sadrži; tekst prešućuje postojanje pravosnažne građevinske dozvole i nalaze četiri inspekcijska organa; tekst ne postavlja logično pitanje o osnovu za lišenje slobode investitora koji gradi po dozvoli; i tekst navode jednog domaćeg organa, sa kojim je kompanija Carine u sudskom sporu, predstavlja kao da su nalaz ili stav samog UNESCO-a, što oni nijesu.

Kompanija Carine zadržava sva zakonska prava u cilju zaštite svojih prava i interesa u skladu sa Zakonom o medijima Crne Gore, uključujući pravo na pokretanje odgovarajućih sudskih postupaka radi naknade učinjene štete i zaštite ugleda i interesa kompanije. Pozivamo redakciju da ubuduće, prije objave tekstova koji se tiču ovog projekta, sačeka i objektivno predstavi odgovor kompanije Carine.

U Podgorici, jula 2026. godine