KAKO SE DOGOVORITI SA HRVATSKOM: Crna Gora bez jasne stragije za Prevlaku  

Male su šanse da Hrvatska pristane na arbitražu oko granice na kopnu, pa bi prema mišljenjima stručnjaka Crna Gora trebalo da se koncentriše na razgraničenje na moru, gdje ima jake argumente 

Đurđa Radulović/Predrag Nikolić

Pitanje razgraničenja Prevlake na kopnu, i arbitraža kojom bi se odlučivalo o rtu Oštro, prema mišljenju stručnjaka, moguća je samo ukoliko na to pristane Hrvatska. Kako su male šanse da se to dogodi, treba se, u duhu održavanja dobrih odnosa sa susjedima, fokusirati na arbitražu na moru gdje bi Crna Gora ima jake aghumente.

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, početkom ovog mjeseca, ponovo je aktuelizovao pitanje Prevlake, izjavivši da "Rt Oštro treba da pripadne Crnoj Gori".

Odgovoreno mu je sa hrvatske strane - izjava da Rt Oštro pripada Crnoj Gori razumljivo se doživljava kao korak unazad, jer priziva retoriku iz vremena kada je teritorijalne aspiracije Crne Gore prema hrvatskom jugu pratio zveket tenkova, saopštila je Vanda Babić Galić, specijalna savjetnica ministra vanjskih i evropskih poslova Hrvatske Gordana Grlića Radmana.

"Očekivati podršku Hrvatske za put prema članstvu u Evropskoj uniji (EU), a istovremeno svojatati hrvatsku državnu teritoriju, u najmanju ruku je u kontradikciji s evropskim vrijednostima i time ne doprinosi evropskom putu Crne Gore", kazala je Babić Galić u intervjuu za list "Slobodna Dalmacija".

Penzionisani profesor međunarodnog prava na univerzitetu Kjušu u Japanu Časlav Pejović, koji je ranije bio član crnogorskog pregovaračkog tima oko Prevlake,   kaže u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) da je puno netačnih informacija  plasirano u javnosti u odnosu na Prevlaku. ,,Često se radi o populističkim izjavama koje nemaju veze s realnošću i međunarodnim pravom. U Crnoj Gori  je prisutan narativ da treba pregovarati sa Hrvatskom, pa ako ne bude dogovora onda će se ići na arbitraži. Nije baš tako’’, kaže Pejović.

Kako ističe Pejović, prilikom ovog razgovora za CIN-CG želi da objasni samo pravni aspekat „držeći se striktno pravila međunarodnog prava, i onoga što je po tim pravilima realno moguće, ne ulazeći u ocjenu onog što je najbolje s aspekta interesa Crne Gore. Kako navodi, to prepusta političarima koji donose odluke u Crnoj Gori. Svoju ulogu vidi samo u saopštavanju činjenica, a političari neka vide što s tim žele''.

,,Ako se držimo onog što je  moguće, Prevlaka može postati dio Crne Gore samo ako je Hrvatska dobrovoljno ustupi Crnoj Gori, ili ako međunarodna arbitraža donese odluku da Prevlaka pripada Crnoj Gori. Nijedno od to dvoje nije realno. Dok prvi scenario nije potrebno objašnjavati, zbog građana Crne Gore treba objasniti drugu varijantu, koja se odnosi na međunarodnu arbitražu'', navodi Pejović.

On ističe da je potreban pristanak Hrvatske, da bi se spor oko granice na Prevlaci mogao rješavati pred međunarodnom arbitražom. ,,Temeljni princip arbitraže, kao načina rješavanja sporova, jeste da se zasniva na arbitražnom sporazumu. Arbitražni postupak protiv druge države ne može se pokrenuti bez njene saglasnosti, budući da je arbitražni sporazum temelj cjelokupnog arbitražnog prava. Bez saglasnosti Hrvatske neće biti arbitraže. Koliko je realno da Hrvatska da saglasnost da međunarodna arbitraža odlučuje o granici na kopnu? Nimalo. Spremnost da se pregovara jedino o granici na moru  je nebrojeno puta ponovljen zvanični stav Hrvatske'', kaže Pejović.

ODLUKA BADINTEROVE KOMISIJE I DALJE RELEVANTNA

Glavni sekretar Hrvatskog društva za pomorsko pravo, Igor Vio, koji je do odlaska u penziju bio profesor pomorskog prava na Pomorskom fakultetu Univerziteta u Rijeci, za CIN-CG objašnjava da čitava Prevlaka, uključujući rt Oštra predstavlja teritoriju Republike Hrvatske.

,,Kopnene granice bivših republika bile su određene u sastavu  SFRJ, te su raspadom federacije postale međudržavne granice zaštićene međunarodnim pravom. Ovo je potvrdila Arbitražna komisija Konferencije o Jugoslaviji (tzv. Badinterova komisija) 1992. godine, te vrijedi za sve granice na kopnu između novonastalih država, uključujući onu između Crne Gore i Hrvatske, koja izlazi na more u Boki Kotorskoj na rtu Konfin”, navodi Vio. 

Zbog toga treba zaključiti da između dviju država uopšte ne postoji otvoreno pitanje granica na kopnu. ,,Osim toga, treba imati u vidu da će nakon očekivanog ulaska Crne Gore u EU, kopnena granica između dvije države postati „mekana“ što će omogućiti veću prohodnost u cestovnom prometu, a višesatna čekanja na graničnim prelazima otići će u prošlost'', kaže Vio. "Naravno, ukoliko se ispostavi da te bilateralne sporazume nije moguće postići pregovorima ili posredovanjem treće strane, državama preostaju međunarodni sudovi ili arbitraže kao konačne instance za rješavanje sporova", pojašnjava Vio.

I Pejović se slaže da se pozicija Hrvatske oslanja na mišljenje Badinterove komisije, koju je formirao Savjet ministara Evropske unije (EU). Dakle, iza Badinterove komisije stoji autoritet EU, objašanjava Pejović.   ,,Badinterova komisija je u mišljenju br. 3 zauzela stav o granicama bivše Jugoslavije, prema kojem su republičke granice, kakve su bile u vrijeme raspada Jugoslavije, utvrđene kao granice novostvorenih država. Te granice su zaštićene međunarodnim pravom i mogu se mijenjati samo dogovorom između država. To piše u mišljenju Badinterove komisije. Svi zvaničnici Hrvatske se čvrsto drže tog stava''.

Na tvrdnje određenih međunarodnih stručnjaka da je u slučaju Kosova prekršeno pravilo Badinterove komisije, Pejović odgovara: ,,To što je u slučaju Kosova odstupljeno od mišljenja Badinterove komisije ne znači da se od tog mišljenja može odstupiti u slučaju Prevlake. Može, ako Hrvatska na to pristane. Ne mislim da je to realno. Da bi se odstupilo od stava Badineterove komisije, Crna Gora bi trebala biti u poziciji da može svoju volju nametati Hrvatskoj. Da je Crna Gora u EU, a Hrvatska nije, onda bi bilo prostora da pregovori idu drugačijim pravcem. Situacija je obrnuta. Nije realno očekivati teritorijalne ustupke od Hrvatske. Naročito ako se sjetimo nedavne istorije''.

Iz crnogorskog Ministarstva vanjskih poslova kazali su za CIN-CG da su Crna Gora i Hrvatska "identifikovale otvorena pitanja od zajedničkog interesa o kojima se razgovara u kontinuitetu, na različitim nivoima i u različitim formatima".

"Za pojedina pitanja, saglasnošću dvije strane, formirane su posebne komisije, odnosno obnovljen je rad postojećih komisija i odbora nakon višegodišnjeg zastoja. Razgovori se vode između dvije susjedne i savezničke države, u duhu međusobnog uvažavanja, poštovanja i partnerskih odnosa".

VEOMA SLOŽENO PITANJE

Mediji su prenijeli da je predsjednik Milatović predložio bivšeg diplomatu Miodraga Lekića za člana Komisiju za pregovore oko Prevlake.

Iz Ministarstva je taj predlog odbijen.

"Riječ je o složenim pitanjima koja imaju svoj istorijski kontekst i koja često nose dodatnu društvenu i emotivnu dimenziju. Upravo zato smatramo da se ona ne mogu i ne smiju rješavati putem medijskih istupa, posebno kada se iznose paušalne ocjene bez dovoljno poznavanja činjenica i ukupnog konteksta. Istovremeno, u potpunosti razumijemo interesovanje javnosti i pravo građana da budu informisani o pitanjima od državnog značaja. Međutim, jednako je važno razumjeti da diplomatija, po svojoj prirodi, podrazumijeva određeni stepen diskrecije. Ozbiljni pregovarački procesi ne vode se pred kamerama niti putem dnevnih medijskih reakcija. Njihov uspjeh često zavisi upravo od sposobnosti učesnika da razgovaraju otvoreno, odgovorno i bez pritiska javnog nadmetanja. Diskrecija u takvim okolnostima nije izraz netransparentnosti, već nužan preduslov za postizanje održivih i obostrano prihvatljivih rješenja'', naveli su iz Ministarstva vanjskih poslova.

Diskrecija za sada prati ovaj proces, pa nije bilo napisa o tome da je Vlada Crne Gore 12. marta 2026. donijela odluku o obrazovanju Komisije za obavljanje poslova razgraničenja i utvrđenje državne granice i za pripremu za zaključivanje međunarodnog ugovora o državnoj granici.

"Stavovi i pozicije naše države ne zavise od ličnih impresija, pojedinačnih mišljenja ili političkih interpretacija, već ih, u skladu sa Ustavom i zakonima, utvrđuju nadležne državne institucije, prije svega Vlada. Naš cilj ostaje postizanje obostrano prihvatljivih rješenja za pitanja koja već decenijama opterećuju odnose dvije susjedne i savezničke države. Posvećenost dobrosusjedskim odnosima, regionalnoj saradnji i evropskim vrijednostima predstavlja jedno od temeljnih opredjeljenja Crne Gore. Uvjereni smo da je odgovornost naše generacije da otvorena pitanja rješava dijalogom i na taj način budućim generacijama ostavi stabilniji, sigurniji i prosperitetniji region'', naveli su iz Ministarstva vanjskih poslova za CIN-CG.

ARGUMENTI ZA KOPNO IMAJU ODREĐENU UTEMELJENOST, ALI BI SE TEŠKO PRAVNO RIJEŠILI

Profesor Univerziteta u Bostonu i bivši crnogorski diplomata, Veselin Garčević, bio je 17 godina ispred Crne Gore na čelu pregovaračkog tima koji je sa hrvatskom stranom pokušao da nađe rješenje za Prevlaku.

Objašnjava da su 1999. godine pregovori sa Hrvatskom obnovljeni. U tadašnjoj zajedničkoj državi, vođeni su dvostruki pregovori razgraničenja. Srbija je vodila sa zvaničnim Zagrebom pregovore oko razgraničenja na Dunavu, a Crna Gora oko Prevlake.

"Tada smo uspjeli nakon godinu i po da uspostavimo privremeni režim na Prevlaci koji važi i danas. Punih 26 godina je na snazi. Ni jedna strana nije izjasnila nesaglasnost sa njim, on je podijelio jurisdikciju na Prevlaci na kopnu i vodi. Po principu kopno Hrvatima, a kontrola vode Crnoj Gori", kaže Garčević.

Bivši diplomata smatra da privremeni režim ne prejudicira finalno rješenje za Prevlaku:

"Ukoliko dvije strane žele da otvore pregovore, oni se otvaraju o cijelom setu pitanja, i o kopnu i o vodi. To je bilo sporno za Hrvatsku, oni su smatrali da arbitraža treba da obuhvati samo vodu. Htjeli su da prošire jurisdikciju na vodu i prostor na otvorenom moru, cijela ideja je da eksploatišu morsko dno, ukoliko postoje nalazišta gasa. Tada se nijesmo dogovorili oko toga i to je ostalo otvoreno pitanje", kaže Garčević.

Crna Gora je posjedovala valjane dokaze o dijelu spornog kopna, ističe Garčević:

"S tim dokazima mogli smo da pariramo hrvatskoj strani. Zato i ne žele da se to pitanje otvori na arbitraži jer bi možda izgubili, kao što su izgubili sa Slovenijom. Sada kada nam treba pristup EU, oni pritiskaju sa maksimalističkim zahtjevima".

Garčević objašnjava da je veoma važno u pregovaračkom timu imati eksperte za međunarodno pravo:

"Mi smo imali tada vrlo jak međunarodni pravni tim, na čelu je bio jedan od najjačih stručnjaka u svijetu kada je u pitanju međunardono pravo, koji nam je pomogao da uradimo neke pripremne postupke i budemo u nekoj prednosti nad Hrvatima".

Garčević ističe i da bi u arhivi Minsitarstva vanjskih poslova trebalo da bude obimna dokumentacija o svim ranijim pregovorima koji su vođeni do 2016. o Prevlaci i da bi to moglo značajno da pomogne Crnoj Gori prilikom obnove razgovora sa Hrvatskom oko ovog gorućeg pitanja u odnosima dviju država.

Sporazumom iz 2008. godine, koji su u Zagrebu postigli tadašnji premijeri Hrvatske i Crne Gore, Ivo Sanader i Milo Đukanović, dogovoreno je da se, ukoliko ne bude napretka sa pregovorima, arbitraža prepusti Međunarodnom sudu pravde u Hagu. 

Dogovoreno je da će se obije zemlje unaprijed obavezati da će odluku Suda prihvatiti te da će formirati zajedničku radnu grupu stručnjaka koja će pripremiti materijal za predaju Sudu.  Dogovor je uključivao da pravni okvir prije slanja u Hag potvrde Skupština Crne Gore i Hrvatski sabor.

Međutim, Pejović smatra da ovaj politički dogovor ne može poslužiti kao osnov za uspostavljanje nadležnosti Međunarodnog suda pravde, za što bi bila neophodna nova izričita saglasnost obje države, koja bi morala da precizira predmet spora, da li se u zadatak sudu daje samo razgraničenje na moru, ili i odluka o granici na kopnu. 

ULAZU U BOKU KAO STRATEGIJSKI ZNAČAJNA TAČKA, UPITNA U 21. VIJEKU?

Pejović objašnjava da je upitna sama ideja da ulaz u Boku ima srategijski i bezbjedenosni značaj za Crnu Goru. ,,U današnje vrijeme, ratovi se vode „na dugme“ iz komandne sobe, koja može biti „nakraj svijeta“, što čini besmislenom argumentaciju o bezbjedonosnim rizicima. Tvrđave, kao što je Mamula, imale su strategijski značaj u 19. vijeku. Danas se tamo nalazi, kako čujem, kazino. Što dovoljno govori o takvoj argumentaciji o „bezbjedonosnim rizicima“. Treba naglasiti da Hrvatska ne može sprečavati ulaz brodovima u Boku. Medjunarodno pravo garantuje pravo slobodne plovidbe, tako da bi Hrvatska kršila međunarodno pravo ako bi pokušala da spriječi slobodan ulaz brodova u Boku. Sem toga, s ulaskom u EU, sva ta priča o granicama bi  izgubila na značaju. Možda najbitnije dostignuće EU je upravo to da granice gube smisao. Time je uklonjen jedan od glavnih uzroka sukoba, sporova, pa i ratova između država'', kaže Pejović.

,,Zbog razvoja  savremene tehnologije ratovanja na daljinu (uz korištenje dalekometnih projektila i dronova), koju nažalost imamo prilike svakodnevno gledati na brojnim svjetskim ratištima, kontrola ulaska u zaliv kao što je Boka Kotorska s tvrđave na ulazu (poput ove koju je Austrija izgradila na rtu Oštra kako bi štitila svoju bazu ratne mornarice) imala svoj smisao u 19. vijeku dok je prevladavalo korištenje klasične artiljerije. Danas za to nema nikakvog racionalnog opravdanja, a uostalom Hrvatska je već prilikom potpisivanja Protokola o privremenom režimu prije 25 godina garantovala da će Prevlaka biti demilitarizirana zona, što je kroz proteklo razdoblje i potvrđeno, tako da se realno ne može govoriti o bilo kakvom strateškom bezbjedonosnom interesu Crne Gore u odnosu na rt Oštra'', ističe Pejović-

"Ovakve stare 'fortifikacijske lokalitete' bi u trećem milenijumu trebalo konačno prestati doživljavati kao mjesta s kojih će se ispaljivati granate, već im treba dati potpuno novu namjenu pa ih isključivo koristiti za organizaciju vrhunskih kulturnih događaja koje će promovisati te atraktivne destinacije u našim državama po cijelom svijetu", smatra Vio.

On navodi da bi ključni državni interes Crne Gore mogao biti proglašenje isključive ekonomske zone (EEZ) na temelju Konvencije UN o pravu mora iz 1982. godine, jer bi to otvorilo mogućnost ostvarivanja suverenih prava u odnosu na prirodne resurse mora, te jurisdikcije na puno širem području mora u odnosu na teritorijalno more Crne Gore (koje se proteže do 12 morskih milja od polaznih crta)

"Treba naglasiti da je došlo pravo vrijeme za to, jer je nakon višegodišnjeg protivljenja Italije i Evropske unije proglašavanju EEZ u području Mediterana (s čime se suočavala Hrvatska u periodu prije pristupanja EU), u novije vrijeme došlo do potpune promjene paradigme, pa su konačno svoje pojaseve proglasile Italija, Grčka i Hrvatska, te bilo za očekivati da će to uskoro učiniti i Crna Gora i Albanija".

ARBITRAŽA OKO GRANICE NA KOPNU

„Član dva Protokola o privremenom režimu potpisan 2002. godine između Hrvatske i SR Jugoslavije nije odstupio od stava Badinterove komisije, otvarajući mogućnost pregovora. Crna Gora se svakako u pregovorima sa Hrvatskom može pozvati na član dva, što jeste mogućnost da se pregovara o granici na kopnu. Treba pokušati. Čuda se dešavaju, a neke procjene se mogu pokazati pogrešnim. Pitanje je šta može uraditi Crna Gora ako Hrvatska odbije da pregovara o granici na kopnu? Da se produži privremeni režim prema kojem je Prevlaka u granicama Hrvatske? Vrijeme radi u korist Hrvatske. Nije realno očekivati da se pitanje granica može riješiti bilateralnim pregovorima. Političari nijesu skloni da preuzimaju rizike po svoje karijere, a granice su zapaljiva tema'', navodi Pejović.

On dalje kaže da postoji mogućnost iznošenja spora pred Međunarodni sud pravde u Hagu (ili, eventualno, pred Međunarodni sud za pravo mora u Hamburgu). Međutim, slično kao u slučaju međunarodne arbitraže, postupak protiv druge države pred međunarodnim sudovima nije moguće sprovesti bez njene izričite saglasnosti. Saglasnost država predstavlja temeljni uslov za zasnivanje nadležnosti i postupanje međunarodnog suda. U slučaju da jedna država pokrene postupak pred međunarodnim sudom bez pristanka druge države, međunarodni sud bi se, po pravilu, proglasio nenadležnim, objašnjava Pejović.

Svoj stav ilustruje slučajem Kontinentalni pojas Egejskog mora (Grčka protiv Turske) u kojem je Grčka 1976. godine pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu pokrenula spor protiv Turske, vezano za epikonetntalni pojas u Egejskom moru. Turska je odbila da učestvuje u sporu osporavajući nadležnost suda. Međunarodni sud pravde je odbacio zahtjev Grčke proglašavajući se nenadležnim, budući da nije postojao izričiti pristanak Turske, kao uslov za postojanje nadležnosti. Sud je zauzeo stav da zajednička deklaracaija iz 1975. godine, kojom su premijeri Turske i Grčke izrazili spremnost da spor riješe mirno, a ako je potrebno pred Međunarodnim sudom pravde, po mišljenju suda nije bila valjan osnov za uspostavljanje nadležnosti, bez izričite saglasnosti obje države.

RAZGRANIČENJE NA MORU

Stvarni predmet spora će na kraju najvjerovatnije biti razgraničenje na moru, odnosno razgraničenje teritorijalnog mora i epikontinentalnog pojasa, smatra Pejović. ,,Treba dogovoriti graničnu crtu na ulazu u Boku, te vani prema pučini do 12 morskih milja (teritorijalno more) i dalje do crte granice epikontientalnog pojasa Italije (prema Rimskom sporazumu o razgraničenju epikontinentalnog pojasa iz 1968. godine). Pregovore o granicama na moru trebalo bi vremenski ograničiti i dogovoriti se da nakon proteka tog roka spor treba da ide na rješavanje na Međunarodni sud u Hagu. Obje države su članice Konvencije o pravu mora (UNCLOS) i presuda Međunarodnog suda pravde bi na najbolji način riješila ovo pitanje na dobrobit obiju država'', ističe Pejović.

On je uvjeren da Crna Gora ima jake argumente da se dođe do povoljnog razgraničenja na moru. ,,Postoji čitav niz tzv. “specijalnih okolnosti'' na koje se Crna Gora može sa puno argumenata pozvati u procesu razgraničenja, čime se može postići odstupanje od srednje linije u korist Crne Gore (npr. istorijski i ekonomski faktori, očuvanje plovnih puteva itd.) Treba naći, koliko je to moguće, pravično rješenje. Da se smanji prostor za nezadovoljstvo, koje može biti teret za odnos država u budućnosti'', navodi Pejović.

Garčević smatra da je postojeći privremeni režim možda najbolja opcija:

"Na kraju, prećutno smo shvatili da je postojeće rješenje najbolje jer ne otvara prostor za sukobe. Zbog razlika u pristupu, u mnogim drugim sličnim slučajevima, ti privremeni režimi postaju trajno rješenje sa kojima se živi. Za 26 godine nije bilo pritužbe ni Hrvatske ni Crne Gore, tako da postoji režim kojeg se obje zemlje pridržavaju".

I GAS I NAFTA SU U IGRI
Penzionisani profesor međunarodnog prava Nebojša Vučinić i nekadašnji šef Ekspertske grupe crnogorske Vlade za pregovore oko spora na poluostrvu Prevlaka kazao je u razgovoru za CIN-CG 2022. godine da su centralni problem nalazišta nafte i gasa, iako to možda države neće javno da kažu.

Istraživanja nafte i gasa, vršena još u bivšoj Jugoslaviji, nagovijestila su da bi vrijednih nalazišta moglo biti upravo na morskoj teritoriji oko koje se spore Crna Gora i Hrvatska - između rta Oštro i ostrva Mamule, neposredno na ulazu u zaliv, objasnio je tada Vučinić.

"Iako sama morska granica između Crne Gore i Hrvatske nije definisana, veliki broj kompanija, koje su htjele da istražuju naftu i gas u Crnoj Gori, pokazale su interesovanje i za blokove u blizini Prevlake, upravo zbog istraživanja koja su rađena za vrijeme SFRJ, kada je pronađen naftni sloj širine oko 20-ak metara. Ukoliko se ispostavi da postoje ekonomski isplative količine nafte i gasa, dvije zemlje bi se dogovorile da li da zajedno vrše eksploataciju i odnose količine nafte i gasa koje im pripadaju", kazali su tada iz Vlade Crne Gore za CIN-CG.

U julu 2015. godine konzorcijum naftnih kompanija Marathon Oil i OMV odustao je od istraživanja i eksploatacije nafte i gasa u Jadranu zbog spora između Hrvatske i Crne Gore oko Prevlake, nakon čega je hrvatska Vlada najavila raspisivanje novog tendera za istraživanja na tom području.

Dvije kompanije trebalo je da potpišu ugovore sa hrvatskom Vladom, ali su odustale jer, kako je tada izjavila predsjednica Hrvatske agencije za ugljovodonike Barbara Dorić, garancije koje je Hrvatska u tom trenutku mogla da pruži u vezi sa mogućim graničnim sporom sa Crnom Gorom nijesu bile dovoljne.

Tadašnji ministar vanjskih poslova i evropskih integracija Crne Gore Igor Lukšić saopštio je u martu 2015. godine da je Crna Gora uputila notu Odjeljenju Ujedinjenih nacija za okeanska pitanja i pravo mora zbog toga što je Hrvatska raspisala tender za istraživanje i eksploataciju ugljovodonika na području Prevlake. On je naveo i da su crnogorske diplomate upoznale kompanije koje su se prijavile na tender sa mogućim problemima na koje bi mogle naići, te da su note dostavljene i državama iz kojih te kompanije dolaze.

U Komisiji nema baš eksperata

Komisije za obavljanje poslova razgraničenja i utvrđenje državne granice i za pripremu za zaključivanje međunarodnog ugovora o državnoj granici formirana je u martu ove godine i ima 27 članova, od kojih nema istaknutih imena u oblasti međunarodnog i pomorskog prava, pa ni onih sa iskustvom u pregovaranju. Njih 12 zaposleno je u Ministarstvu vanjskih poslova, ostali su iz ministarstava unutrašnjih poslova, pomorstva, odbrane, saobraćaja, Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju, Uprave za nekretninu, Uprave carina, Uprave za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove, kao i tri člana sa Univerziteta Crne Gore.

Predsjednik komisije je Periša Kastratović, državni sekretar u Minsitarstvu vanjskih poslova. Sekretarka komisije je Dragana Konjević, takođe iz Ministarstva vanjskih poslova.

Mandat komisije traje četiri godine, tokom kojih primaju zaradu u iznosu od 50 odsto prosječne zarade u Crnoj Gori za predsjednika, dok je predviđeno 40 odsto za članove komisije. Dakle, samo za prvu godinu mandata predsjednik će primiti oko 6.000 eura, a članovi nešto malo manje od 5.000.

U novoformiranoj komisiji se za sada ne nalaze priznati eksperti i oni koji su se ranije bavili ovim pitanjem.

Kako CIN-CG saznaje, u ranijim pregovorima učestvovali su i brojni međunarodni pravnici, koji su vrhunski stručnjaci u oblasti pomorskog prava i međunarodnih odnosa.

Ministarstvo vanjskih poslova je bez ikakvog obrazloženja odbilo predlog Milatovića da Miodrag Lekić bude član komisije. Lekić je kao ministar vanjskih poslova učestvovao u pregovorima oko Prevalke i bavio se tim pitanjem još od devedesetih godina prošlog vijeka.

CIN-CG saznaje da su na sastanku sa predsjednikom Milatovićem povodom Prevlake, ove nedjelje, bili bivši ministar vanjskih poslova Nebojša Kaluđerović i profesori Nebojša Vučinić i Časlav Pejović.

Veselin Garčević je nedavno dobio poziv za sastanak sa Minsitarstvom vanjskih poslova povodom Prevlake, koji će se vjerovatno održati u julu.

Šta sve traži Hrvatska

Hrvatska je krajem 2024. godine blokirala zatvaranje Poglavlja 31 (Spoljna, bezbjednosna i odbrambena politika) u pregovorima Crne Gore sa Evropskom unijom. Iako se blokada temelji na dugogodišnjim otvorenim pitanjima između dviju država, tada je došlo do dodatnog zaoštravanja odnosa nakon što je u Skupštini Crne Gore izglasana Rezolucija o genocidu u sistemu logora Jasenovac i logorima Dahauu i Mauthauzenu. Kao odgovor na samu rezoluciju, Hrvatska je trojicu crnogorskih zvaničnika - Aleksu Bečića, Andriju Mandića i Milana Kneževića - proglasila nepoželjnima (persona non grata) i zabranila im ulazak na njenu teritoriju.

Premijer Hrvatske Andrej Plenković početkom juna ove godine na Samitu EU- Zapadni Balkan nakon susreta s crnogorskim premijerom Milojkom Spajićem izjavio da je zvanična Podgorica spremna da vrlo ozbiljno radi na otvorenim pitanjima između dvije zemlje.

Plenković je i u Tivtu ponovi set zahtjeva - da Hrvatska očekuje rješenje pitanja obeštećenja logoraša i pronalaska 14 nestalih iz Domovinskog rata, te da Podgorica nastavi s procesuiranjem ratnih zločina.

Istaknuo je da Zagreb želi i rješenje imovinsko-pravnih pitanja hrvatskih porodica koje su u Crnoj Gori ostale bez imovine, a čiji su sudski procesi u zastoju.

Premijer Hrvatske naveo je i pitanje spomen-ploče na bivšem logoru Morinj, kao i neophodnost promjene ime bazena u Kotoru koji nosi ime čuvara tog logora. Hrvatska traži i razgovore o granici, kao i povratak školskog broda "Jadran".