ODGOVOR CRNOGORSKOG PRAVOSUĐA NA EKOLOŠKI KRIMINAL: Mnogo devastacije, malo presuda

U posljednjih šest godina donijeto je svega nekoliko osuđujućih presuda za ekološki kriminal, dok ozbiljniji slučajevi najčešće ostaju bez sudskog epiloga ili zastarijevaju

Maja Boričić

Uslovna osuda i 200 eura novčane kazne- ovo je dosudio Osnovni sud u Bijelom Polju, u oktobru 2024. čovjeku koji je tokom ljeta iz korita rijeke Lim radnom mašinom pokupio rječni nanos u vrijednosti 1.000 eura. 

To je jedina presuda crnogorskog pravosuđa u posljednje gotovo tri godine za neovlašćenu eksploataciju riječnog nanosa. Za to krivično djelo predviđen je zatvor do tri godine i novčana kazna.

U evidenciji Sudskog savjeta o ekološkom kriminalu, od početka 2020. godine do polovine ove godine, nalazi se ukupno 815 pravosnažnih presuda. 

Čak 470 otpada na bespravnu gradnju, a 249 na šumsku krađu, što znači da ta dva djela zajedno čine oko 88 odsto svih presuda iz glave 25 Krivičnog zakonika, koji tretira krivična djela zaštite životne sredine i uređenja prostora.

Istovremeno, razmjere ekološke devastacije prouzrokovane nelegalnim vađenjem šljunka iz korita rijeka u Crnoj Gori, dosegle su nevjerovatne razmjere - dotle da su zamalo ugrozile pijaću vodu za pola stanovništva.

U junu ove godine, ministar ekologije Damjan Ćulafić rekao je da je izdašnost vodoizvorišta Bolje sestre, koje vodom snabdijeva cijelu crnogorsku obalu, smanjena je sa 2.090 litara u sekundi u 2010. 288 litara u sekundi, prvenstveno zbog dugogodišnje nelegalne eksploatacije šljunka iz korita rijeke Morače.

„Očigledno sistem još nije spreman da odgovori na izražene primjere eko kriminala“, kaže Aleksandar Perović, izvršni direktor ekološkog pokreta Ozon.

On upozorava da teža djela, poput zagađenja životne sredine, nedozvoljenog odlaganja otpada, paljenja guma, namjerno izazvanih požara i krivolova, uglavnom ne dobijaju sudski epilog sa zatvorskim kaznama. 

Ekološki aktivista Aleksandar Dragićević kaže da mali broj presuda „šalje poruku da se ova krivična djela ne doživljavaju dovoljno ozbiljno, kako bi postupci bili vođeni efikasno i u razumnim rokovima“. 

„Na taj način izostaje i važan efekat odvraćanja, kao i poruka javnosti da institucije funkcionišu i da se ekološki kriminal u Crnoj Gori neće tolerisati”, navodi Dragićević.

Presude Flourish

Svega nekoliko sudskih postupaka

Od 815 presuda, prema podacima dobijenim od Sudskog savjeta, na osnovu zahtjeva za slobodan pristup informacijama, samo 13 je donijeto za djela poput zagađenja životne sredine, uništenja zaštićenog prirodnog dobra ili pustošenja šuma.

Od sedam osuđujućih presuda za ekološki kriminal, pet je uslovnih kazni i dve kazne su rad u javnom interesu.

Nijedna od 815 presuda nije donijeta za djela kao što su zagađenje životne sredine otpadom, oštećenje ozonskog omotača, rad objekata i postrojenja koja zagađuju životnu sredinu ili izvoz i uvoz opasnih materija. 

Osim presude sa početka teksta, od 2020. donijete su još dvije uslovne presude za neovlašćenu eksploataciju šljunka, ali tretirane kroz krivično djelo krađe i sitne krađe. Obje kazne izrečene su takođe u Osnovnom sudu u Bijelom Polju.

Tek u izmjenama Krivičnog zakonika, krajem 2023.godine, unijeto je  krivično djelo neovlašćenog vršenja eksploatacije riječnog nanosa.

Međutim, i do tada je postojao način da ovo djelo u nekim slučajevima bude procesuirano kao mnogo teže krivično djelo od krađe - krađa zaštićenog kulturnog dobra, za koje je predviđena kazna od jedne do šest godina, odnosno od pet do petnaest godina za teži oblik djela.

CIN-CG je ranije pisao da je bilo još nekoliko simboličnih kazni za nelegalnu eksploataciju šljunka, dvije novčane i jedna uslovna, ali takođe tretirane kroz lakša krivična djela.

U Osnovnom sudu u Plavu, uslovnom kaznom kažnjen je čovjek koji je oborio više stotina stabala kako bi proširio stazu u Nacionalnom parku Prokletije. Sud je procijenio da je djelo oštećenje životne sredine učinio iz nehata, te je predviđena novčana kazna ili zatvor do jedne godine. Za osnovni oblik ovog djela zakonom je predviđena kazna zatvora do tri godine.

U danilovgradskom Osnovnom sudu za dva krivična djela - bespravnu gradnju i pustošenje šuma - čovjek je takođe dobio uslovnu osudu. Samo za pustošenje šuma zakonom je predviđena novčana kazna i zatvor do tri godine.

Rad u javnom interesu dosuđen je u dva slučaja uništavanja spomenika prirode. U jednom je okrivljeni - povratnik u vršenju krivičnih djela - uklesao kamenom inicijale u Đalovića pećini, a u drugom čovjek nogom polomio pećinski nakit u Ledenoj pećini, u okviru Nacionalnog parka Durmitor.

Za krivično djelo uništenje i oštećenje zaštićenog prirodnog dobra je predviđen zatvor od tri mjeseca do pet godina. 

Oslobađajuće presude za zagađenje životne sredine

Jedina dva postupka koja su vođena za krivično djelo „zagađenje životne sredine“ završena su oslobađajućom i odbijajućom presudom. 

Obje se odnose na ispuštanje otpadnih voda - jedna iz fabrike u Bijelom Polju, druga sa deponije u Pljevljima. 

U Osnovnom sudu u Bijelom Polju oslobođeni su optužbi, odgovorni u fabrikama „Mesopromet Franca“ i „Milka MDK“, da su 2019. godine ispustili otpadne vode i zagadili Lim, izazvali veliki pomor ribe u rijeci i time izazvali štetu od preko 70.000 eura.

U Osnovnom sudu u Pljevljima oslobođena je Elektroprivreda Crne Gore i četvorica rukovodilaca u Termoelektrani Pljevlja, nakon što je tužilac odustao od optužbe za pomor velike količine ribe u rijeci Vezišnici i Ćehotini. Optuženi su se teretili i za nepreduzimanje mjera zaštite životne sredine. 

U oba slučaja vještaci izjasnili da uzorci zagađene vode nijesu uzeti adekvatno i u skladu sa standardima, te da se ne može sa sigurnošću utvrditi uzrok pomora ribe, jer se ne može isključiti kumulativni uticaj drugih zagađivača.

Oslobođena je i kineska kompanija CRBC, koja je gradila autoput u Crnoj Gori, i njen direktor, koje je tužilaštvo teretilo za uništenje i oštećenje zaštićenog prirodnog dobra.

Oni su bili optuženi da su prilikom izvođenja radova na regulaciji korita rijeke Tare produbili riječno korito zaštićene rijeke suprotno Zakonu o vodama i bez saglasnosti. 

U kolašinskom Osnovnom sudu je zaključeno da nema dokaza za ove optužbe, pozivajući se, između ostalog, i na mišljenje vještaka da je „došlo do narušavanja biodiverziteta lokalnog karaktera u manjoj mjeri, ali da većih posledica po biodiverzitet i kvalitet voda usljed predmetnih aktivnosti nije bilo“.

U jednoj presudi za oštećenje životne sredine, sud je zaključio da to što je čovjek gradio na iznajmljenom zemljištu i izdavao ležaljke, nije krivično djelo.

Jedno pustošenje šuma za koje je bio optužen višestruki povratnik u vršenju krivičnih djela, zastarjelo je, jer je kasno podnijet optužni prijedlog.

Iz Vrhovnog suda kažu da brojna djela iz ove oblasti imaju složenu dokaznu strukturu, koja često podrazumijeva stručna vještačenja i dokazivanje uzročno-posljedične veze između radnje i štetne posljedice po životnu sredinu, zdravlje ljudi, biljni i životinjski svijet. 

Oni navode da to što je broj presuda za krivična djela protiv životne sredine veoma mali ili ih nema, pokazuje da se ekološki kriminal mora posmatrati kroz rad svih institucija nadležnih za njegovo otkrivanje, dokazivanje, gonjenje i suđenje. 

„Zaštita životne sredine predstavlja vrijednost od posebnog javnog interesa i ustavnog značaja. Zbog toga je važno da krivičnopravna reakcija na najteže oblike ugrožavanja životne sredine bude djelotvorna i da doprinosi ostvarivanju svrhe kažnjavanja, uključujući generalnu i specijalnu prevenciju“, poručuju iz Vrhovnog suda.

Zastare i predmeti u izviđaju

Godinama je ekološka inspekcija podnosila krivične prijave protiv kompanije Weg Kolektor, u čijem vlasništvu su dva bazena toksičnog crvenog mulja, otpada iz nekadašnjeg Kombinata Aluminijuma Podgorica.

Zbog visokog sadržaja alkalnih materija, deponija je klasifikovana kao opasni otpad. Sistem za navodnjavanje koji je trebalo da održava bazene vlažnim ne radi godinama, a inspekcija je registrovala da je pod udarima vjetra crvena prašina sa suvih površina bazena padala na okolna sela i zasipala imovinu mještana.

Inspekcija bilježi i da vlasnik tvrdi da nema finansijskih mogućnosti da obezbijedi vodu za orošavanje.

Slučaj je završen bez optuženja, jer je tužilaštvo utvrdilo da je nastupila zastarjelost, a u januaru ove godine, Vlada Crne Gore je najavila da će vratiti bazene u državno vlasništvo, kako bi sami riješili problem.

Slično je u Pljevljima gde je inspekcija donijela rješenje kojim se javnoj kotlarnici „Grijanje“ zabranjuje proizvodnja i isporuka toplotne energije dok se emisije praškaste materije, azotne okside, sumpor-dioksid i arsen ne svedu na propisane granice.

Međutim,  rok za izvršenje mjere je produžen, a nova mjerenja iz 2025. ponovo su pokazala prekoračenja, dok je inspektor u službenoj zabilješci konstatovao da je kotlovsko postrojenje i dalje u radu. Tužilaštvo je otvorilo predmet, ali je i dalje u izviđaju.

Isto je i u slučaju rušenja fabrike protvigradnih raketa „19. decembar”, u čijem podizanju su korišćene veće količine azbesta. Postrojenje se nalazilo u blizini igrališta, osnovne škole i dva vrtića, a inspekcija je utvrdila da je objekat, na kom su bili azbestni krovovi, rušen bez jasnog plana za zbrinjavanje otpada. Predmet je formiran i u fazi izviđaja. 

Na primorju, po inicijativi Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom, ekološka inspekcija konstatovala je i bespravno nasipanje kamenog i pjeskovitog materijala i formiranje kupališta dimenzija oko 150 puta četiri metra, u bafer zoni kotorskog UNESCO područja. I u ovom slučaju je predmet i dalje u izviđaju. 

Ni predmet Karuč, odnosno slučaj dva plutajuća bungalova na Skadarskom jezeru, nije završio kao ekološko krivično djelo. 

Osnovno državno tužilaštvo u Cetinju je podiglo optužni akt, ali ne za neko djelo protiv životne sredine, već za samovlašće u produženom trajanju. 

Komentarišući veliki broj predmeta koji u tužilaštvima ostaju u izviđaju, Perović ocjenjuje da se takva praksa s razlogom može tumačiti kao način da se problem formalno registruje, ali ne i riješi. 

„Izostanak ozbiljnih kazni zapravo djeluje podsticajno na one koji se bave ekokriminalom“, upozorava on, dodajući da često iste organizovane grupa ponavljaju ista krivična djela na istim lokacijama. 

Dragićević kaže da su mnogo puta na terenu zatekli radnje koje su, prema Krivičnom zakoniku Crne Gore, predstavljale obilježja krivičnih djela iz oblasti ekološkog kriminala, ali da je tužilaštvo zaključivalo da nema elemenata krivičnog djela.

„Sa takvom praksom mora se prestati ukoliko zaista želimo da se ozbiljno i sistemski suprotstavimo ekološkom kriminalu u Crnoj Gori“, ocjenjuje on.

Formiranje operativnog tima 

U septembru 2025, pod Vrhovnim državnim tužilaštvom je formiran Operativni tim za borbu protiv ekološkog kriminala. Iz ovog tima tvrde da su za svega nekoliko mjeseci rada unaprijedili koordinaciju institucija i ostvarili „mjerljive rezultate“, prije svega u predmetima nelegalne eksploatacije šljunka i uklanjanja plutajućih objekata na Skadarskom jezeru.

U izvještaju za prvi kvartal Tima za 2026. navodi se da su formirani predmeti protiv 118 lica, da je za 88 lica postupak bio u fazi izviđaja, da je protiv 16 lica podnijet optužni predlog, dok finansijskih istraga nije bilo.

Ipak, u odgovoru navode da su od osnivanja održana svega tri sastanka i da sistem hronično pati od manjka inspektora, policajaca i tehničkih uslova.

Kada je u pitanju jedan od većih problema - neovlašćena eksploatacija riječnog nanosa -Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici podiglo je tri optužna predloga za vađenje šljunka na području Podgorice i Zete. Ipak, iz ovog tužilaštva priznaju da nije formiran poseban predmet za direktnu štetu nanijetu vodoizvorištu Bolje sestre. 

Iz Delegacije EU u Crnoj Gori kažu da država nastavlja da napreduje u okviru Poglavlja 27, koje se odnosi na životnu sredinu i klimatske promjene, i da je preduzela korake ka jačanju sistema, uključujući specijalizovanu policijsku jedinicu za borbu protiv ekološkog kriminala, operativni koordinacioni tim, obuke za tužioce i sudije i dalje usklađivanje sa evropskim pravilima. 

Ipak, poruka iz Brisela je jasna: odgovor pravosuđa na slučajeve poput nelegalne eksploatacije šljunka, zagađenja, otpada i radova u zaštićenim područjima važan je dio ukupne procjene spremnosti Crne Gore za zatvaranje ovog poglavlja, jer EU u toj oblasti ne mjeri samo usvojene zakone, već i konkretne rezultate njihove primjene.

Iz Delegacije objašnjavaju da je za Brisel važan čitav lanac primjene zakona, od inspekcija i policije do tužilaštva i sudova, te da veliki broj predmeta koji ostaju u izviđaju ili ne dobijaju pravosnažan epilog može ukazivati na probleme u kapacitetima, koordinaciji i operativnoj efikasnosti.

Iz Agencije za zaštitu životne sredine, institucije koja bi trebalo da ima pregled nad obimom ekološke štete, načinom njenog evidentiranja, prijavama policiji, inspekciji i tužilaštvima, kao i o podacima o tome da li je država naplatila štetu, naredila sanaciju ili vraćanje u prvobitno stanje, nijesu odgovorili na pitanja CIN CG.

Ovaj tekst je nastao u okviru projekta MOST - Media Organisations for Stronger Transnational Journalism, novinarskog partnerstva finansiranog iz programa Creative Europe, koji podržava nezavisne medije specijalizovane za međunarodno izvještavanje.