POVRATNICI U ŠUMAMA,USLOVNE KAZNE U SUDNICAMA: Lijepa sela, lijepa sječa

Prema analizi Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), u crnogorskim sudnicama, od 2020.do kraja 2025, šumska krađa se najčešće završavala blagim kaznama, a nerijetko se vraćaju isti ljudi, koji su već osuđivani za isto krivično djelo

Tijana Lekić/Maja Boričić

Nijesam ni prvi, ni poslednji koji je ovo uradio, rekao je u sudnici muškarac, koji  je u Nacionalnom parku „Durmitor“ oborio tri suva stabla smrče, koja se u zaštićenoj zoni tretira kao teži oblik šumske krađe, sa predviđenom kaznom od tri mjeseca do tri godine zatvora i novčanom kaznom. Ipak, dobio je najblažu kaznu- uslovnu i da plati 200 eura.  

Prema analizi Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), u crnogorskim sudnicama, od 2020.do kraja 2025, šumska krađa se najčešće završavala ovakvim blagim kaznama. Na optuženičkoj klupi su nerijetko isti ljudi, koji su već osuđivani za isto krivično djelo.

U jednoj od presuda bjelopoljskog suda, višestrukom povratniku, šumska krađa počinje gotovo apsurdnom scenom: poslije ponoći, na snijegom pokrivenom šumskom putu, pored traktora, tri svježe oborena stabla bukve i motorne testere, a okrivljeni tvrdi da nije sjekao šumu, već da je samo mijenjao gumu. Iako je već dva puta ranije bio osuđivan za šumsku krađu, kazna je bila rad u javnom interesu i 200 eura.

Analiza presuda pokazuje da je, u ovom periodu bilo 186 presuda, koje se odnose na krađu u državnim šumama. Osuđeno je 200 odraslih lica, od čega su 86 ranije osuđivana lica. To znači da su povratnici činili 43 odsto osuđenih.

U ovih šest godina, najčešća sankcija bila je uslovna osuda. Sudovi su izrekli 118 uslovnih osuda, 38 zatvorskih kazni, 27 kazni kućnog zatvora, 16 kazni rada u javnom interesu i jednu novčanu kaznu. 

Zatvor se češće izricao u Beranama i Bijelom Polju, gdje je i najveći broj povratnika, ali i te zatvorske kazne kreću se od mjesec do najviše nekoliko mjeseci. Iako je gotovo svaki drugi osuđeni za šumsku krađu u državnoj šumi, već ranije osuđivan, većina njih, ni nakon ponovljenog djela, nije završio u zatvoru. Od 86 povratnika, 51 nije osuđen zatvorskom kaznom, njih 16 je dobilo uslovnu osudu, 26 kućni zatvor, osam rad u javnom interesu, a jedan povratnik samo novčanu kaznu. 

U predmetima u kojima je količina drveta bila navedena, iz državnih šuma je posječeno najmanje 1.601,18 kubnih metara drveta. To je više od 50 velikih kamiona drveta, ako se računa oko 30 kubika po kamionu. Međutim, podaci o količini posječene šume u nekim presudama sakriveni. 

Pored državnih šuma, analiza pokazuje da se šumska krađa javlja i u privatnim šumama, te da takođe dominiraju blaže sankcije. Od 25 osuđenih koji su krali stabla iz privatne šume, samo je jedna zatvorska kazna. Najčešće su uslovne osude, zatim kućni zatvor i rad u javnom interesu. Posječeno je najmanje 188,22 m³ privatne šume.

Iz Uprave za gazdovanje šumama i lovištima za CIN-CG kažu da su u više navrata godinama unazad apelovali na pooštravanje kaznene politike i na brže djelovanje.

“Jasno je da jedino jakim sistemskim i multisektorskim odgovorom na bespravne radnje u šumama i pooštrenom kaznenom politikom možemo smanjiti, a potom i spriječiti počinioce takvih krivičnih djela”, navode iz Uprave.

Oni tvrde da su bespravne sječe šume smanjene, te da je prošle godine bila znatno bolja situacija nego prethodnih godina.

Prema njihovim podacima, od 2020.do kraja 2025, posječeno je 21.154,97 metara kubnih, a najviše šume posječeno je 2022. - 4716,96, a najmanje 2025.godine - 2655,69 metara kubnih.

Dodaju da Upravi trenutno fali 116 zaposlenih.

“Bilo je dosta slučajeva tokom godina gdje su naši zaposleni bili izloženi kako prijetnjama, tako i fizičkim i verbalnim napadima od strane lica za koja se utvrdi da su izvršili bespravne radnje u šumama”, ističu iz Uprave.

Nijesu odgovorili koliko je njihovih zaposlenih disciplinski ili krivično gonjeno zbog eventualnog učestvovanja u bespravnoj sječi šuma, ali ni kolika je odšteta tražena i naplaćena od 2020. zbog šumske krađe.

Iz Vrhovnog suda nijesu odgovorili na brojna pitanja CIN-CG o sudskoj praksi u predmetima šumske krađe u Crnoj Gori.

Šuma kao roba: Kako se sječa pretvara u organizovani kriminal 

Zvanična Procjena opasnosti od teškog i organizovanog kriminala u Crnoj Gori (SOCTA), koju je izradio Biro za operativnu koordinaciju Vlade Crne Gore u avgustu 2024. godine, šumsku krađu smješta u širi okvir ekološkog kriminala.

U dokumentu se navodi da su kriminalne aktivnosti koje se odnose na šumsku krađu najzastupljenije u sjevernom regionu Crne Gore, u Beranama, Rožajama, Plavu, Andrijevici, Bijelom Polju, Mojkovcu i Pljevljima. Prema istoj procjeni, počinioci su najčešće ad hoc grupe od pet do šest članova, koje uz vlasnike lokalnih firmi iz drvne industrije djeluju u koruptivnoj sprezi sa državnim službenicima. 

SOCTA kao mete korupcije u ovoj oblasti navodi inspekcijske službe, carinu, policiju, sudstvo, javnu upravu i nadležna ministarstva. Novac se, prema dokumentu, koristi za izdavanje dozvola, izbjegavanje kontrola i istraga. 

Ekonomski motiv je jasan: potražnja za drvetom veća je od ponude, što podiže cijenu drveta i čini nelegalnu eksploataciju profitabilnom. Šteta se, prema procjeni, mjeri u stotinama miliona eura. 

Bijelo Polje i Berane: Veliki broj povratnika, kazne blage

Najveći broj predmeta presuđen je u Bijelom Polju. Analiza presuda tog suda pokazuje da je riječ o rasprostranjenom i ponavljajućem obliku kriminaliteta, koji se u najvećem broju slučajeva odnosi na državne šume. Okrivljeni su najčešće obarali bukvu, hrast, grab, smrču, javor i druge vrste drveta. 

U tom sudu gotovo polovina osuđenih su povratnici. Od 73 osuđena, 31 je i ranije bilo  osuđivano, a 21 od njih bili su specijalni povratnici, odnosno lica ranije osuđivana za isto krivično djelo. Bilo je samo 15 zatvorskih kazni i to po najviše nekoliko mjeseci zatvora.

U jednom predmetu višestruki povratnik, ranije osuđivan 11 puta, od čega jednom za šumsku krađu, dobio je samo novčanu kaznu od 1.000 eura. Međutim, Krivičnim zakonikom novčana kazna je predviđena samo kao sporedna kazna, pored predviđene zatvorske kazne.

Bjelopoljske presude pokazuju i da se ne radi samo o „sitnoj krađi drva za ogrijev“. U jednom predmetu oboreno je 129 bukovih stabala, a kazna je bila kućni zatvor i 800 eura. 

Ni gotovo cijeli kamion bukve iz državne šume nije bio dovoljan za zatvor za višestrukog povratnika. Čovjek koji je ranije bio šest puta osuđivan, od čega tri puta za šumsku krađu za isto krivično djelo, ponovo je osuđen,ovaj put jer je, radi krađe oborio 16 stabala bukve,što je teži stav ovog krivičnog djela. Kazna je, ipak, bila kućni zatvor i 400 eura.

U Beranama se ponavlja obrazac koji najbolje opisuje problem šumske krađe: ista lica, isti tereni, ista sela.

U predmetima Osnovnog suda u Beranama povratnici su činili više od polovine osuđenih - od 52 osuđena 32 su povratnika. Više od polovine je dobilo zatvorsku kaznu, ali po nekoliko mjeseci, a bilo je i 10 kućnih zatvora, dok su po dvoje dobili uslovnu osudu i rad u javnom interesu. 

U pojedinim predmetima ista lica pojavljuju se više puta. Jedan čovjek se, prema analizi, pojavljuje u četiri predmeta i ima sedam ranijih osuda, od čega najmanje tri za šumsku krađu. Drugi je sjekao šumu dok je izdržavao kućni pritvor za prethodnu šumsku krađu. 

Jedan od najeksplicitnijih primjera prikrivanja dokaza desio se u tom gradu kada je okrivljeni, nakon sječe, stavio kamionsku gumu na panj i zapalio je kako bi uništio trag sječe. 

Najčešće uslovne osude i novčane kazne od par stotina eura

U Nikšiću je osuđeno 14 lica, od čega je čak 11 dobilo uslovnu osudu, a samo troje zatvor. Među njima je bilo sedam povratnika, od čega dva specijalna povratnika. 

Najupadljiviji su predmeti u kojima su količine bile izuzetno velike. U jednom slučaju tokom više godina posječeno je 120 m³ bukovog drveta, a u drugom 105 m³. U oba predmeta okrivljeni su dobili uslovne osude. Međutim, u predmetu u kome je posječena neznatno manja količina drveta novčana kazna je bila 200 eura, a u drugom 1.200 eura. 

U Kolašinu je od 18 lica, 16 dobilo uslovnu osudu, jedno kućni zatvor, a jedno rad u javnom interesu. Nijednom okrivljenom nije izrečena kazna zatvora. 

Povratnika je bilo pet. Od njih je jedan bio specijalni povratnik, a četiri su bila ranije osuđivana za druga krivična djela. Među povratnicima, troje je dobilo uslovnu osudu, jedno rad u javnom interesu, a jedno kućni zatvor. 

Za više desetina oborenih stabala bukve kazne su bile uslovne osude i par stotina eura. 

U jednom slučaju, okrivljeni sa čak šest ranijih osuda, nagodio se sa tužilaštvom, da za obaranje 11 bukovih stabala dobije rad u javnom interesu i novčanu kaznu od 200 eura. Objašnjenje koje je dao lugaru koji ga je zatekao, je da drva siječe jer, kako je rekao, nema od čega da živi.

Čovjek koji je uhvaćen kako po drugi put tovari drva porijeklom iz državne šume, dobio je tri mjeseca kućnog zatvora, uz novčanu kaznu od 600 eura. U obrazloženju je sud izričito naveo da je ranija osuđivanost za identično krivično djelo cijenjena kao otežavajuća okolnost, dok je odbrana okrivljenog, da je samo utovarao drva koja je posjekao neko drugi ocijenjena kao neutemeljena.

U Kolašinu je čest izgovor bio da su sjekli na granici privatne i državne šume, međutim, sudovi su uspijevali da utvrde da je sječa ipak bila u državnoj šumi.

U malim sudovima sve sankcije alternativne

U jednom predmetu u Rožajama su otac i sin, državljani Srbije, sjekli u državnoj šumi na samoj granici i drvo vukli traktorom prema Srbiji. Uhvatila ih je Granična policija Republike Srbije. Prekršajno su kažnjeni u Srbiji zbog prevoza nečekiranih trupaca, ali su oslobođeni za samu sječu, dok su u Crnoj Gori osuđeni uslovno i da plate po 200 eura.

U Rožajama je bilo devet osuđenih, a takođe nije bilo zatvorskih kazni: šestoro je dobilo uslovnu osudu, a troje kućni zatvor. Zanimljivo je da su sva tri povratnika u Rožajama dobila kućni zatvor.

U Pljevljima je bilo samo petoro osuđenih za šumsku krađu, takođe svi uslovno. U Baru takođe samo uslovne kazne.

U Kotoru je okrivljeni, specijalni povratnik, u dva navrata oborio 20 hrastovih stabala, uz namjeru da ih prodaje Dobio je uslovnu osudu i 250 eura. U Danilovgradu je specijalni povratnik posjekao dva stabla bukve i pokušao da prikrije bespravnu sječu premještanjem starih doznačnih pločica i farbanjem panjeva. Kazna je bila pet mjeseci kućnog zatvora i 500 eura. 

Ovi primjeri pokazuju da se i tamo gdje nema velikog broja predmeta, ponavlja isti model: državna šuma se siječe, dok se zatvor izriče rijetko.

Nacionalni parkovi: Uslovne i za sječu zaštićenog područja

Analiza presuda iz Plava, Gusinja i Žabljaka pokazuje da se sječa dešava i u granicama nacionalnih parkova „Prokletije“ i „Durmitor“, te da ni to nije bio razlog za ozbiljniju kaznu.

U Plavu je u predmetima državne šume, uključujući i šumu u zoni Nacionalnog parka „Prokletije“, bilo 16 osuđenih. Najčešće su sječena stabla smrče, jele, bukve i zaštićene molike. Uslovnu osudu je dobilo njih 11, troje kućni zatvor, a jedno rad u javnom interesu. Povratnika je bilo sedam, od čega su četiri specijalni povratnici. Samo je jedan osuđen zatvorskom kaznom od tri mjeseca.

Za teži stav ovog krivičnog djela i velike količine posječene šume, okrivljeni su dobijali uslovne osude i po par stotina eura novčane kazne.

U Žabljaku je od pet osuđenih, četvoro dobilo uslovne osude, a jedno rad u javnom interesu. 

U Plavu su dva povratnika, koja su sjekla u zaštićenoj šumi i nacionalnom parku “Prokletije”, dobili kućne zatvore i da plate po 200eura.

U jednom predmetu su čak zaštićena stable molike iskorišćena kao stubovi za bespravnu izgradnju kolibe na državnom zemljištu. 

Poseban problem predstavlja i takozvana vjetroizvala - drvo koje je vjetar sam oborio, a onda ga neko ukrade. Na prvi pogled, uzimanje palog drveta može djelovati manje štetno od sječe zdravog stabla. Ali u prirodnoj šumi, naročito u starim sastojinama poput onih na Durmitoru, oboreno drvo nije otpad. Njegovo truljenje vraća hranljive materije u zemljište, postaje stanište za insekte, gljive i mahovine, zadržava vlagu i pomaže obnovu šume. Zbog toga se, iz ekološkog ugla, uklanjanjem takvog drveta ne odnosi samo „palo stablo“, već dio mehanizma kojim se šuma sama regeneriše.

Državna šuma kao socijalni ventil

Skoro u svim sudovima pojavljuje se isti tip odbrane: okrivljeni su se pozivali na nuždu, nejasne granice, vjetroizvale ili pogrešno uvjerenje da sijeku u privatnoj šumi. Sudovi su te okolnosti najčešće cijenili kao olakšavajuće i davali uslovne osude, pa i za veće količine posječenih stabala. 

Ove presude pokazuju da šumska krađa često nastaje na presjeku siromaštva, neuređenih granica, slabe kontrole i dostupnog tržišta drveta. Međutim, kada se isti ljudi vraćaju pred sud, teško je govoriti samo o jednokratnoj socijalnoj nuždi.

"Špijune polomiću te, umljeću te kao repu, ti meni ne možeš da braniš šumu da siječem, ja imam para koliko hoćeš", ovim riječima je čovjek iz Petnjice, dvostruki povratnik za šumsku krađu, zaprijetio lugaru u decembru 2020, sat vremena nakon što ga je lugar zatekao kako u državnoj šumi obara četiri smrčeva stabla, sa motornom testerom u rukama.

Nakon što je pobjegao vozilom, okrivljeni se vratio na mjesto gdje je lugar čekao kolegu i, prolazeći kraj njega, uputio mu prijetnju a, potom, izašao iz vozila i ponovio: "Umljeću te kao repu." Sud ga je oglasio krivim za šumsku krađu i ugrožavanje sigurnosti, izrekavši mu kućni zatvor i novčanu kaznu čije trajanje i visina su, međutim, u presudi anonimizirani. Iako je lugaru poručio "ja imam para koliko hoćeš" pred sudom je, ipak, vođen kao lice lošeg imovnog stanja, a upravo tu okolnost, uz činjenicu da je nezaposlen i otac troje djece, sud mu je uzeo kao olakšavajuću pri odmjeravanju kazne. 

U Podgorici su svi osuđeni dobili uslovne osude. I tamo se ponavlja obrazac pozivanja na granicu privatne i državne šume, kao i na socijalne razloge. 

Bespravna sječa ubrzava eroziju i ugrožava izvore

Global Forest Goals Report 2026 Ujedinjenih nacija u izvještaju navodi da INTERPOL procjenjuje da nezakonita sječa i trgovina drvetom čine 15 do 30 odsto globalne trgovine drvnim sortimentima, vrijedne između 51 i 152 milijarde dolara godišnje, a direktno je povezuje sa pranjem novca, korupcijom, utajom poreza i nasiljem. 

Izvještaj takođe navodi da je između 2015. i 2025. godine izgubljeno više od 40 miliona hektara šuma globalno, uključujući 16 miliona hektara prašuma - ekosistema od posebnog značaja za biodiverzitet čiji se gubitak, za razliku od drugih tipova šuma, ne može nadoknaditi pošumljavanjem u razumnom roku. Cilj UN-a da se do 2030. godine globalna šumska površina poveća za tri odsto ocijenjen je kao potpuno neispunjen ("off track"), pri čemu se kao ključni uzroci navode slabo upravljanje, nedovoljno finansirani sistemi provođenja zakona i nesposobnost institucija da prate finansijske tokove povezane sa nezakonitom sječom.

Prema ovom izvještaju, Crna Gora nije dostavila dobrovoljni nacionalni izvještaj (VNR) ni u aktuelnom ciklusu (2024–2026), ni u prethodnom (2019–2020). Nijedna zemlja regiona Zapadnog Balkana nije među 48 zemalja koje su podnijele izvještaj za ovaj ciklus.

Nauka je odavno saglasna da bespravna sječa šuma ubrzava eroziju tla, ugrožava izvore pijaće vode, doprinosi klimatskim promjenama kroz oslobađanje ugljen-dioksida i narušava biodiverzitet, uništavajući staništa brojnih ugroženih vrsta. 

Radi se o sistemskom problemu u kojem se spajaju slaba kontrola, ekonomski interes, nedovoljna oprema terenskih službi i kazne koje najčešće ne odvraćaju počinioce. Šuma se, kako pokazuju presude, ne siječe samo jednom. A odgovornost se mjeri sa par stotina eura i uslovnom osudom.

Lugari bez mehanizacije, drva nestaju preko noći

Kroz veći broj predmeta ponavlja se isti problem: lugari i nadzornici nemaju ni dovoljno ovlašćenja, ni mehanizaciju da fizički zaplijene drvnu masu na licu mjesta. Kada zapljenu sprovede granična policija u okviru redovne kontrole, ona uspijeva. Kada je prepuštena lugarima, bez podrške i opreme, drva često ostaju kod počinioca krivičnog djela ili nestaju. 

U jednom predmetu nadzornici NP „Prokletije“ zatekli su dva napuštena vozila natovarena bukovim trupcima, ali su drva već narednog dana nestala, jer nadzornici nijesu imali pravo da ih odmah oduzmu. Sličan obrazac zabilježen je i na Durmitoru, gdje su trupci odvezeni kamionom prije nego što je lugar uspio da ih pronađe i zaplijeni. 

Tako šumska krađa ne završava u sudnici, već dokazi nestaju prije nego što ih službe mogu obezbijediti.

DRI: Država nema potpunu sliku o razmjerama sječe

Nalazi iz sudskih presuda poklapaju se sa zaključcima Državne revizorske institucije, koja je u izvještaju iz 2025. ocijenila da je institucionalni odgovor na bespravnu sječu šuma fragmentaran, bez jasnih mehanizama kontrole, izvještavanja i koordinacije.

DRI upozorava da Nacionalna šumarska politika nije ažurirana od 2008. godine, da nova strategija razvoja šumarstva nije usvojena do okončanja revizije, a da je Akcioni plan za borbu protiv bespravnih aktivnosti u šumarstvu istekao još 2021. godine.

Istovremeno, revizija je pokazala i ozbiljan jaz između satelitski detektovanog smanjenja šumskog pokrivača i zvaničnih evidencija sječe: za period 2021-2024. satelitski monitoring je smanjenje šumskog pokrivača procijenio na 9,39 miliona kubika drvne mase, dok su zvanični podaci Uprave za šume 2,11 miliona kubika.

DRI je posebno ukazala i na slab odvraćajući efekat sankcija. Prema podacima koje je analizirala, za krivično djelo šumske krađe,ističu, dominiraju novčane kazne i uslovne osude. Prosječan iznos novčane kazne bio svega 261,76 eura.