RIJETKI SUDSKI POSTUPCI ZA NASILJE I GOVOR MRŽNJE PREMA LGBTIQ+: ravda na čekanju 

Crna Gora nema jedinstvenu evidenciju zločina iz mržnje prema LGBTIQ+ osobama, a većina prijavljenih slučajeva završava kao prekršaj ili bez sudskog epiloga. 

Đurđa Radulović

Od kada je Vrhovni državni tužilac (VDT) Crne Gore, Milorad Marković, u maju 2025. donio obavezujuće Uputstvo za postupanje u predmetima povodom krivičnih djela učinjenih iz mržnje, i u slučajevima govora mrženje, nijesu evidentirani predmeti koji se odnose na krivična djela učinjena na štetu LGBTIQ+ osoba.  

To je za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) potrvrđeno iz Višeg državnog tužilaštva (VDT). Iako je ovo uputstvo doneseno sa ciljem obezbjeđivanja efikasnijeg postupanja državnih tužilaštava, čini se da je sistem još uvijek neefikasan kada su LGBTIQ+ osobe u pitanju.  

,,Uputstvo je donijeto radi osiguravanja jednakog postupanja prema svim osobama i jačanja borbe protiv rasizma, ksenofobije, antisemitizma i drugih oblika netolerancije. Njime su propisani standardi postupanja u skladu sa preporukama Evropske komisije protiv rasizma i netolerancije (ECRI), Rabat planom akcije Ujedinjenih nacija i drugim međunarodnim standardima’’, kazali su iz VDT-a  za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). 

U tom periodu donijeta je jedna osuđujuća presuda kojom je izrečena kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca i mjera bezbjednosti, a koja se odnosi na događaj iz 2024. godine izvršen na štetu pripadnika LGBTQ zajednice, kazali su iz ovog tužilaštva. 

Iako je tokom 2025. prema podacima iz Godišnjeg izvještaja o radu sudova za prekšaje bilo 126 procesuiranih predmeta u kojima je bilo elemenata diskriminacije, samo 20 je procesuirano u skladu sa Zakonom o zabrani diskriminacije, a od toga se sedam odnose na ovo djelo učinjeno prema LGBITQ+ osobama: i to jedan slučaj za govor mržnje i dva za vrijeđanje, dok je u četri slučajeva nije navedeno djelo. 

,,Postupci se pokreću češće nego prije desetak godina, ali to još nije isto što i djelotvorna zaštita. Najveći dio prijavljenih slučajeva prema LGBTIQ osobama i dalje se usmjerava ka prekršajnom postupku, najčešće po Zakonu o javnom redu i miru, umjesto da se razmatra krivičnopravna dimenzija motiva mržnje. Savjet Evrope je takođe konstatovao da se većina prijavljenih slučajeva govora mržnje prema LGBTIQ osobama procesuira kao prekršaj’’, kaže za CIN-CGkoordinator za razvoj Centra za građansko obrazovanje (CGO), Miloš Knežević.

Ishod postupka je često nepovoljan po žrtve disrkiminacije, objašnjava Knežević. ,,Veliki broj predmeta se obustavi zbog zastare, postupci dugo traju ili se završavaju niskim novčanim kaznama. Žrtva formalno jeste dobila institucionalnu reakciju, ali teško može imati osjećaj da je dobila djelotvornu pravdu. Podaci za prvu polovinu 2025, prema kojima je 26 od 94 prekršajna predmeta za diskriminaciju obustavljeno zbog zastare, veoma dobro ilustruju taj problem’’, objašnjava Knežević. 

Naročit problem predstavljaju slučajevi koji nikada ne stignu do institucije, a kakvih je najveći broj, navodi Knežević. ,,Mnogo slučajeva nikada ne stigne do institucija jer žrtve procjenjuju da će postupak biti dug, da će morati više puta da ponavljaju traumatično iskustvo, da će njihov identitet biti izložen ili da sankcija neće biti srazmjerna težini napada’’, upozorava ovaj ekspert. 

Iako zakonodavni okvir prepoznaje govor mržnje i diskriminaciju LGBTIQ+ osoba, dostupni podaci pokazuju da ova djela uglavnom ostaju neproceusirana, a i kad se diskriminacija zakonski tretira, to je najčešće kao prekršaj, a ne kao krivično djelo. Iz Uprave policije (UP) nijesu odgovorili na pitanje CIN-CG koliko je u poslednjih dana bilo prekršajnih postupaka za govor mržnje prema LGBTIQ+ osobama. U tužilašđtvima pak, podaci za diskriminaciju prikazuju se zbirno, pa nije moguće znati koliko je djela počinjeno prema LGBTIQ+ osobama. 

,,Pokrenula sam više postupaka za govor mržnje i diskriminaciju prema meni, ali ni jedno nike doživjelo okonačnje ili su odbačeni’’, kaže za CIN-CG Ida Marković, pripadnica LGBTIQ+ zajednice. Ona ne zna šta se dešava sa postupcima koje je pokrenula, jer se odvijaju sporo i ročišta se rijetko zakazuju. Kako kaže, navikla je da živi sa stalnim rizikom od fizičkog nasilja i diskriminatornog govora zbog svoje rodne pripadnosti. 

Slučaj Ide Marković tokom je ilustrativan primjer slabosti sistema, objašnjava Knežević. ,, Taj slučaj je pokazao koliko se brzo govor mržnje iz online prostora može preliti u fizičko nasilje. Ovome se, nažalost, može dodati i pomenuti dvostruki napad u Podgorici u januaru 2025, koji je posebno indikativan zato što nije riječ o jednom incidentu, već o ponovljenom, planiranom targetiranju istih osoba u razmaku od svega nekoliko dana, sa maloljetnicima kao počiniocima. To govori i o tome da se problem homofobičnog nasilja prenosi i na najmlađu populaciju, što otvara pitanje obrazovnog sistema kao mjesta prevencije, ne samo pravosuđa kao mjesta reakcije’’, navodi Knežević. 

Ne postoji jedinstvena baza podataka o djelima iz mržnje prema LGBTIQ+

,,Nedostatak sveobuhvatne i jedinstvene baze podataka o krivičnim djelima i prekršajima počinjenim iz mržnje prema LGBTIQ osobama predstavlja ozbiljnu prepreku u sagledavanju stvarnog obima nasilja i diskriminacije, pa je shodno prednjem nužno uspostavljanje transparentnog sistema za praćenje incidenata motivisanih mržnjom’’, kažu za CIN-CG iz kancelarije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne  Gore (Zaštitnik). 

Govor mržnje i dalje ostaje u zabrinjavajućoj mjeri prisutan u javnom diskursu Crne Gore, a brojne aktivnosti, koje se sprovode i dalje ne daju željene rezultate, navode iz ove kancelarije. 

Zaštitnik nije imao postupke koje se odnose na govor mržnje  prema LGBTIQ+ osobama u 2025. i 2024. Godini.,  dok je u 2023. godini je bio jedan predmet. 

U Crnoj Gori je gotovo nemoguće procijeniti koliko je pravosuđe efikasno u djelima diskriminacije prema LGBTIQ+ osobama, objašnjava Knežević. ,,Međunarodna tijela godinama ukazuju da Crna Gora nema dovoljno jasan i ujednačen sistem prikupljanja podataka. Bez toga ne možemo ozbiljno procijeniti ni rasprostranjenost problema ni efikasnost institucija’’, kaže Knežević. 

OEBS/ODIHR navodi da je policija u Crnoj Gori tokom 2024. evidentirala samo tri zločina iz mržnje, bez procesuiranih slučajeva, ali istovremeno upozorava da crnogorski sistem evidentiranja ne razlikuje dovoljno zločine iz mržnje od drugih krivičnih djela i da je broj procesuiranih predmeta izuzetno nizak. Ti podaci nijesu razvrstani tako da se vidi koliko se slučajeva odnosi na LGBTIQ osobe, navodi Knežević. 

Evropska komisija navodi da su tokom 2024. tužilaštva procesuirala 24 predmeta rasizma i govora mržnje protiv 38 osoba, u poređenju sa 16 predmeta protiv 19 osoba tokom 2023. Međutim, ni ti podaci nijesu javno razloženi prema motivu, pa nije moguće znati koliko se predmeta odnosilo na seksualnu orijentaciju ili rodni identitet. 

Obzirom na neusklađenost podataka neophodno je uspostaviti jedinstvenu evidenciju, ističe Knežević. ,,Ona bi morala povezivati policiju, tužilaštva, prekršajne i redovne sudove i sadržati podatke o zaštićenom ličnom svojstvu, vrsti incidenta, kvalifikaciji djela, prepoznatom motivu mržnje, trajanju postupka i konačnom ishodu’’, navodi Knežević. 

LGBTIQ prava su dio pregovaračkih poglavlja 23 i 24 u pristupnom procesu Crne Gore Evropskoj uniji. Evropska komisija u svom najnovijem izvještaju konstatuje da napredak postoji, ali da obaveze u ovim poglavljima ostaju otvorene upravo zbog ovakvih kašnjenja u primjeni. To znači da poboljšanje evidencije i procesuiranja djela iz mržnje prema LGBTIQ osobama nije samo pitanje unutrašnje politike, već i jedno od mjerljla na putu Crne Gore ka članstvu, što civilnom društvu i medijima daje dodatnu polugu za zagovaranje.

Sam izvještaj Evropske komisije za Crnu Goru za 2025. godinu, navodi da su najranjivije grupe u društvu, uključujući Rome i Egipćane, osobe sa invaliditetom i LGBTIQ, i dalje bile izložene diskriminaciji, govoru mržnje i zločinima iz mržnje. Formulacija je gotovo identična onoj iz izvještaja za 2024. godinu, što govori da Komisija iz godine u godinu ne primjećuje suštinski pomak na ovom pitanju, uprkos zakonodavnim izmjenama. Isti izvještaj konstatuje i da Skupština Crne Gore još uvijek nije usvojila novi Zakon o zabrani diskriminacije usklađen sa pravnom tekovinom Evropske unije.

Izvještaj takođe navodi da se piše novi zakon o Zaštitniku, kako bi se ta institucija u potpunosti uskladila sa Pariskim principima i dobila unapređenu akreditaciju sa statusom A kao nacionalna institucija za ljudska prava. Jača i nezavisnija institucija Zaštitnika trebalo bi, u teoriji, da poboljša i evidenciju i procesuiranje predmeta diskriminacije, uključujući one koji se tiču LGBTIQ osoba.

Sama Evropska komisija u istom izvještaju navodi i da je proces zakonodavnog usklađivanja na pojedinim pregovaračkim poglavljima usporen početkom 2025. godine, konkretno na poglavljima 23 i 24, zbog unutrašnjih političkih izazova. To pomjera objašnjenje sa teze da su institucije jednostavno spore, na precizniju tezu da je usporavanje direktno povezano sa političkom nestabilnošću u zemlji.

,,Pokušala sam…’’

Pripadnici LGBTIQ+ populacije rijetko koriste fomralne mehanizme zaštite, upkos njihovoj insitucionalnoj dostupnosti, pokazalo je istraživanje koje je sprovela NVO Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM), 2026, čiji su rezultati objavljeni u publikaciji ,,Odnosi LGBT osoba i insitucija sistema’’. Učesnici u istraživanju, pripadnici LGBTIQ+ zajednice kaži da uglavnom nemaju povjerenja u crnogorske institucije, a kada se odvaže da traže pomoć, uglavnog nakon ponovljenog zlostavljanja, njihovo iskustvo je razočaravajuće. 

„Pokušala sam… nikad veći cirkus nijesam priredila sebi… dobićete apsolutno ništa’’, riječi su jedne od učesnica istraživanja. Druga pak kaže: „Imala sam iskustvo. Nije bilo zadovoljavajuće i obeshrabrivalo me je da ubuduće reagujem putem zvaničnih mehanizama.“ 

Većina učesnika tvrde da od crnogorskih insitucija ne mogu očekivati adekvatnu reakciju,  i konkretan ishod. U publikaciji CEDEM-a objašnjava se da ova negativna očekivanja služe kao preventivni mehanizam odustajanja, a sistem, sa druge strane ostaje isti. 

Ovaj vid insitucionalnog nasilja ne podrazumijeva nužno uvrede, govor mržnje i napade, već je mnogo suptilniji, ali i opasniji, jer dolazi od onih koji bi trebalo da štite. Fenomen nevidljivog nasilja obuhvata stalno izlaganje dodatnim proceduralnim zahtjevima,  potrebu za višestrukim dokazivanjem identiteta,  produženo čekanje i odlaganje usluga, kao i kumulativni efekat „malih“ nepravilnosti u tretmanu.  ,,To nasilje često nije vidljivo na prvi pogled… ogleda se u odlaganju, odbijanju, neinformisanosti ili ponižavajućem odnosu… i upravo zato je opasno jer postaje normalizovano…’’, riječi su još jednog od učesnika u istraživanju CEDEM-a. 

Jedna od učesnica ocijenila je reagovanja insitucija isključivo kao ,,performativna’’, sa ,,procedurama koje zahtijevaju i iscijede i posljednji atom snage…’’

Osim što loša iskustva obeshrabruju ponovno obraćanje, ona dodatno delegitimišu institucionalne kanale zaštite.

,,Preventivni efekat ne nastaje samo zbog visine kazne, već zbog izvjesnosti reakcije. Ako se jedna osoba sankcioniše, a desetine sličnih slučajeva ostanu bez odgovora, šalje se neujednačena poruka. Potrebni su dosljedno postupanje policije i tužilaštva, razumno trajanje postupaka, podrška žrtvi, odgovorno ponašanje javnih funkcionera, moderacija medijskih platformi i obrazovanje’’, navodi Knežević. 

U Crnoj Gori je doneseno nekoliko dobro obrazloženih, pravosnažnih i javno vidljivih presuda što bi moglo imati preventivni efekat, naročito prema osobama koje vjeruju da je online prostor zona bez odgovornosti, kaže Knežević. 

,,Ipak, nekoliko presuda samo po sebi nije dovoljno, i to nažalost potvrđuju i najsvježiji podaci sa terena.  U jjanuaru te godine u Podgorici su se dogodila dva napada na LGBTIQ osobe: grupa od oko petnaestoro mladih ljudi kamenicama i staklenim bocama napala je dvoje ljudi na ulici, uz homofobične uvrede, a nekoliko dana kasnije iste osobe su ponovo napadnute ispred iznajmljenog stana, kada ih je grupa maloljetnika naoružana metalnim šipkama i kamenjem opkolila u taksiju. Ovaj slučaj pokazuje da postojanje zakonskog okvira i institucionalnih mehanizama samo po sebi ne sprečava fizičko nasilje, i da je pitanje preventivnog efekta pravosuđa još uvijek otvoreno’’, navodi Knežević. 

Formalno bolje zaštićene, ali ne i bezbjednije

,,LGBTIQ osobe danas pravno vidljivije i formalno zaštićenije, ali ne nužno i dovoljno bezbjednije nego prije 10, 15 godina. Napredak postoji, ali je raskorak između propisa i životnog iskustva zajednice i dalje velik, i taj raskorak se, sudeći po dostupnim pokazateljima za 2025. godinu, još nije počeo smanjivati’’, kaže Knežević. 

Postoji širi antidiskriminacioni i krivičnopravni okvir, životno partnerstvo osoba istog pola, specijalizovane policijske kontakt-tačke, više obuka, veća vidljivost zajednice i više spremnosti da se incidenti prijave.

Tokom protekle godine i Evropska komisija i Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore upozoravali su da su LGBTIQ+ osobe u Crnoj Gori i dalje izložene govoru mržnje, naročito u onlajn prostoru, te da institucionalni odgovor nije dovoljno efikasan. U Izvještaju Evropske komisije za Crnu Goru za 2025. godinu navodi se da su LGBTIQ+ osobe i dalje suočene sa diskriminacijom, govorom mržnje i zločinima iz mržnje, uz poziv vlastima da unaprijede sprovođenje antidiskriminacionog zakonodavstva i obezbijede djelotvorniju zaštitu žrtava. Istovremeno, Ombudsman je u svom radu konstatovao kontinuirane slučajeve diskriminacije i govora mržnje prema LGBTIQ+ zajednici, naglašavajući da je digitalni prostor postao jedno od glavnih mjesta ispoljavanja homofobije i transfobije, te pozvao nadležne institucije da dosljednije procesuiraju takve slučajeve i unaprijede prevenciju.

Formalni napredak kada je u pitanju zakonodavni okvir ne znači da je svakodnevna sigurnost LGBTIQ+ osoba proporcionalno poboljšanja, objašnajva Knežević. ,,Mržnja se djelimično transformisala. Prije desetak godina bila je češće otvorena, direktna i vezana za samu vidljivost LGBTIQ osoba i Prajda. Danas je često predstavljena kao ‘zaštita porodice’, „zaštita djece", „biološka činjenica", humor, politički stav ili protivljenje takozvanoj rodnoj ideologiji. To je čini društveno prihvatljivijom i ponekad težom za pravno prepoznavanje’’, kaže Knežević. 

Istovremeno, internet je omogućio da jedna poruka u kratkom periodu proizvede masovno targetiranje, prijetnje, objavljivanje privatnih podataka i dugotrajan digitalni trag. Evropska komisija i dalje ocjenjuje anti-LGBTIQ govor mržnje i političku retoriku kao ozbiljan problem, a događaji poput januarskih napada u Podgorici 2025. pokazuju da se, uprkos formalnom napretku, fizičko nasilje motivisano mržnjom prema LGBTIQ osobama nije zaustavilo, niti je izgubilo na intenzitetu.

Evropski parlament u martu 2025. usvojio sopstvenu rezoluciju o izvještajima Evropske komisije za 2023. i 2024. godinu. U njoj se osuđuje sav govor mržnje, uključujući onaj na internetu i rodno zasnovan govor mržnje, kao i zločini iz mržnje, uz pozdrav kriminalizaciji rasizma i govora mržnje u zakonodavstvu. To pokazuje da temu prate i institucije Evropske unije van same Komisije, što civilnom društvu i medijima u Crnoj Gori daje dodatnu polugu za zagovaranje.

Zaštitnik: Najviše govora mržnje u mjesecu Prajda

Zaštitnika je za period jul- decembar u saradnji sa UNDP-ijem izrazdio Izvještaj o online praćenju govora mržnje u Crnoj Gori za period jul–decembar 2025. godine. U tom periodu navedeno je između 330 i 450 hiljada komentara, od čega je visok broj sadržao elemente govora mržnje, a tokom oktobra 2025. Bilo je najviše govora mržnje. ,,Ovaj mjesec obilježava istovremeno djelovanje više okidača, uključujući održavanje Parade ponosa u Podgorici i bezbjednosni incident u naselju Zabjelo. Kombinacija različitih tipova događaja dovela je do raznovrsnijih i intenzivnijih oblika govora mržnje, uključujući homofobne, mizogine, ksenofobne i nasilne narative’’, navode iz kancelarije Zaštitnika. 

Iako je usvajanje Zakona o životnom partnerstvu lica istog pola u Crnoj Gori označilo je veliki iskorak u pravnom prepoznavanju LGBTIQ osoba, iz kancelarije Zaštitinika kažu da to nije doprijelo smanjenju diskriminacije. ,,Diskriminacija je promijenila oblik, te sa zabrinutešću možemo primijetiti da se prošiliral u domen administrativnih i pravnih barijera, koje direktno pogađaju  svakodnevni život LGBTIQ+  partnera, iz razloga što nije došlo do usklađivanja ovog zakona sa drugima.

Trenutni nedostaci u zakonodavnom okviru, praćeni neujednačenom i često neefikasnom primjenom postojećih normi, šalju poruku sistemske nesigurnosti, kažu iz ove insitucije. ,,Posebno zabrinjava blaga kaznena politika u slučajevima diskriminacije, govora mržnje i nasilja motivisanog mržnjom, što u praksi može rezultirati osjećajem nekažnjivosti za počinioce i dodatnim obeshrabrivanjem žrtava da prijave povrede prava’’, navode u dopisu za CIN-CG. 

,,Stoga, zaokruživanje pravnog okvira mora biti praćeno snažnim jačanjem kapaciteta pravosudnih organa i organa reda, kako bi se kroz odlučnu kaznenu praksu uspostavio standard nulte tolerancije na svaki oblik nasilja i diskriminacije’’, objašnjavaju iz kancelarije Zaštitnika. 

Nezadovoljavajući stepen društvenog prihvatanja LGBTIQ osoba u Crnoj Gori ne predstavlja samo izolovan sociološki fenomen, već duboki strukturni izazov koji direktno podriva principe univerzalnosti ljudskih prava i socijalne kohezij,  kažu iz kancelarije Zaštitinika.

Prema njihovim riječima krivac za ovakvu situaciju su i generacijama taloženi stereotipi, i predrasude, koje, kako navode ,,kreiraju ambijent u kojem je marginalizacija često normalizovana, čime se sužava prostor za puno ostvarivanje osnovnih prava ove zajednice’’. 

,,Samo sinergijom edukativnih mjera i efikasnog represivnog odgovora države može se preći put od formalne ka stvarnoj, suštinskoj jednakosti. Dodatan i izuzetno ozbiljan razlog za zabrinutost predstavlja neusvajanje Zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja’’, kažu iz insitucije Zaštitnike.