Strane direktne investicije u Crnoj Gori ne generišu razvoj: Sve bliže EU, ali ne i ulaganjima iz evropskih zemalja

Srbija ostaje najveći pojedinačni investitor u Crnoj Gori, dok ulaganja u domaća preduzeća i banke čine mali dio ukupnog priliva. Dosadašnje velike investicije u privredu uglavnom su bile kupovine postojećih kompanija, a ne otvaranje novih proizvodnih kapaciteta

Đurđa Radulović/Predrag Nikolić

Iako se Crna Gora približava članstvu u Evropskoj uniji (EU), struktura stranih direktnih investicija (SDI) ne pokazuje da taj proces zasad donosi snažniji zaokret ka ulaganjima u domaću proizvodnju i razvojne kapacitete.

U prvih osam mjeseci 2026. više od polovine ukupnog priliva stranih investicija odnosilo se na nekretnine, dok su ulaganja u domaća preduzeća i banke činila svega oko 14 odsto.

Istovremeno, Srbija je najveći pojedinačni investitor i u 2026, a među prvih pet zemalja po ukupnim ulaganjima našla se samo jedna članica EU, Njemačka.

Od januara do avgusta 2026. iz Srbije je evidentirano 121 milion eura ulaganja. Četiri članice EU koje su bile među deset najvećih investitora, Njemačka, Kipar, Češka i Italija, zajedno su uložile oko 102 miliona, što je za 19 miliona manje od Srbije.

Među deset najvećih investitora bile su i Turska (52 miliona), Sjedinjene Američke Države (43 miliona), Švajcarska (38 miliona), Ujedinjeni Arapski Emirati (49 miliona) i Bosna i Hercegovina (25 miliona).

Vlada, međutim, evropske integracije predstavlja kao oslonac budućeg investicionog razvoja. Na 135. sjednici, u julu 2026, evropska agenda predstavljena je kao centralni okvir ekonomske politike i važan pokretač rasta, investicija i reformi. Premijer Milojko Spajić je na Investicionoj konferenciji „EU – Crna Gora 2025“, održanoj uz prisustvo predsjednice Evropske komisije Ursule fon der Lajen, označio EU kao najvažnijeg strateškog partnera i najvećeg investitora u zemlji.

Sve zemlje EU zajedno imaju značajan udio u ulaganjima, odnosno oko 31 odsto u navedenom periodu, ali ipak nijesu dominantne u ukupnom prilivu.

Iz Crnogorske agencije za strane investicije (MIA) i Ministarstva ekonomskog razvoja kazali su za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) da nijesu nadležni da odgovore na niz pitanja u vezi sa tokovima i strukturom SDI koje im je CIN-CG postavio.

Iz Privredne komore Crne Gore (PKCG) objašnjavaju za CIN-CG da je udio SDI iz zemalja EU posljednjih godina opao u poređenju sa prvim četirima godinama nakon nezavisnosti Crne Gore 2006. godine. „Prosječan godišnji priliv iz EU iznosio je oko 504 miliona eura u periodu prve četiri godine od nezavisnosti Crne Gore (od 2006. do 2010.), uz učešće od približno 57 odsto u ukupnom prilivu. U periodu od 2021. do 2025. prosjek je iznosio oko 312 mil. eura, a učešće oko 32 odsto“, navode iz Privredne komore.

Kako navode, početni investicioni talas bio je podstaknut privatizacijom, otvaranjem tržišta i povjerenjem investitora, ali je globalna finansijska kriza donijela usporavanje. Ono je dodatno produbljeno pandemijom, ratom u Ukrajini i sukobima na Bliskom istoku, a na njega su uticale i lokalne političke promjene i izmjene poreskog sistema.

Ulaganje u preduzeća i banke opada

U odnosu na prve godine nakon nezavisnosti, značajno se promijenila i struktura SDI, pa se primjećuje znatan pad udjela ulaganja u domaća preduzeća i banke, dok su ulaganja u nekretnine već više godina dominantna. U prvih osam mjeseci 2026. udio ulaganja u nekretnine iznosio je oko 50 odsto, kao i 2025, 2024. i 2023. godine. Ulaganje u domaća preduzeća i banke bilježi kontinuiran pad od 2021. Tako su 2023. ulaganja u kompanije i preduzeća imala rekordno nizak udio od oko 11 odsto, a naredne dvije godine taj udio bio je oko 12 odsto, dok je do avgusta 2026. došlo do blagog porasta na 14,2 odsto.

Da udio ulaganja u banke i preduzeća pokazuje trend pada, vidi se kroz poređenje sa prethodnim periodom. Od 2006. do 2010. udio ulaganja u banke i preduzeća bio je 46 odsto, dok je od 2021. do 2025. taj udio iznosio svega oko 16 odsto.

Od ukupno 89,06 miliona eura uloženih u domaća preduzeća i banke u prvih osam mjeseci 2026. godine, iz Srbije je stiglo oko 28,8 miliona eura, odnosno 32,36 odsto ukupnih ulaganja u ovoj kategoriji.

Među deset najvećih investitora našlo se pet članica Evropske unije: Češka, Italija, Austrija, Njemačka i Malta. Ovih pet zemalja zajedno uložilo je oko 30,06 miliona eura, odnosno svega 1,26 miliona više nego Srbija.

Prema pojedinačno evidentiranim državama, zemlje Evropske unije učestvovale su sa približno 41 odsto u ukupnim ulaganjima u domaća preduzeća i banke, odnosno sa oko 36,48 miliona eura. Pritom je koncentracija ulaganja bila izrazita: od preostalih 19 pojedinačno prikazanih članica EU, čak 18 je investiralo manje od milion eura.

Od 2022. do kraja 2025. iz Rusije, koja se od prošle godine povlači, zbirno je uloženo najviše novca u domaće kompanije i preduzeća, dok se Srbija nalazi na drugom mjestu. Među prvih deset zemalja ulagača u domaće kompanije i preduzeća bilo je pet zemalja EU: Kipar, Njemačka, Austrija, Češka i Slovenija.

Iz zemalja EU u tom periodu zbirno je stiglo 40 odsto ukupnih ulaganja u domaće banke i preduzeća, što EU, posmatranu kao jedinstven izvor investicionih priliva, čini najvećim izvorom stranog kapitala uloženog u ovaj segment crnogorske privrede.

Potreban predvidiv razvojni ambijent

„U Crnoj Gori se stvara jedno nestabilno i nepredvidivo okruženje, gdje je rizično ulagati, što je naročito izazvano najavljenim povećanjem zarada Vladinim programom Euro Model“, smatra Mirza Krnić, ekonomista iz Pokreta Preokret.

„Domaći proizvodi će zbog rasta troškova postati nekonkurentni i teško da mogu privući investicije. Rast zarada mora da bude praćen rastom produktivnosti i stvaranjem nove vrijednosti. Zarade ne mogu dugoročno rasti samo na osnovu odluka države, bez odgovarajuće osnove u privredi, jer u krajnjem samo povećanje biva obezvrijeđeno“, izjavio je Krnić za CIN-CG.

„Neophodno je da se investicioni razvoj oslanja na snažne i transparentne institucije, jasna pravila i dosljednu primjenu principa vladavine prava. Za održiv i stabilan investicioni ambijent, ključno je obezbijediti predvidivost i transparentnost, što podrazumijeva jasne zakonske procedure i institucije koje dosljedno primjenjuju pravila i pružaju sigurnost svim investitorima“, kažu za CIN-CG iz Američke privredne komore.

Iz Američke privredne komore pozdravljaju usvajanje Predloga za uspostavljanje efikasnog mehanizma provjere stranih direktnih investicija, koji je Vlada Crne Gore usvojila 30. jula 2026, s ciljem zaštite strateških interesa države i usklađivanja sa evropskim standardima. Ipak, ističu da je važno da takvi mehanizmi ne postanu dodatna prepreka: „Cilj treba da bude uspostavljanje ravnoteže između zaštite nacionalnih interesa i stvaranja stabilnog, otvorenog i konkurentnog poslovnog ambijenta.“

Nekretnine dominiraju

Najveći dio novca ulaže se u nekretnine. Srbija je istovremeno vodeći pojedinačni ulagač i u ovoj kategoriji, pa je tokom prvih osam mjeseci 2026. iz te zemlje uloženo 78,7 miliona eura, što je gotovo četvrtina ukupnih ulaganja u nekretnine do septembra ove godine. Sve zemlje EU zajedno uložile su oko 89 miliona, što je oko 28 odsto ukupnih ulaganja u nekretnine.

Dominacija nekretnina je dugogodišnji trend u strukturi SDI u Crnoj Gori. „Kupovina stana može donijeti prihod vlasniku i određene poreske prihode državi, ali ne stvara se dodatna vrijednost, proizvodni pogon, ne razvija se nova tehnologija i ne otvara značajan broj novih radnih mjesta, osim eventualno u manjem obimu u agencijama za nekretnine“, ističe Krnić.

Takva ulaganja doprinijela su razvoju turizma, građevinarstva i pratećih djelatnosti, ali je za dugoročnu održivost ekonomskog rasta nužno da privlačimo više kapitala u sektore koji stvaraju veću dodatu vrijednost, kažu za CIN-CG iz Savjeta stranih investitora.

„Tu prije svega mislimo na energetiku, održivi turizam, ICT sektor i proizvodnju hrane. Posebno u energetici već imamo dobre primjere ulaganja sa značajnim dugoročnim razvojnim potencijalom“, ocjenjuju iz tog Savjeta.

Evropske integracije nijesu dovoljne

„Približavanje EU može povećati povjerenje investitora, ali samo po sebi ne mijenja računicu onih koji razmatraju pokretanje proizvodnje“, smatra Krnić. „Investitori gledaju pravnu sigurnost, produktivnost, veličinu tržišta, infrastrukturu, radnu snagu i izvozne mogućnosti. Dugoročno ulaganje zahtijeva predvidiva poreska pravila i troškove poslovanja, a ne samo političku poruku da zemlja napreduje u pregovorima.“

Prema njegovoj ocjeni, Crna Gora nije izgradila dovoljno stabilan ambijent za ulaganja u realnu ekonomiju, dok postojeći uslovi podstiču ulaganje u nekretnine više nego u proizvodnju. Krnić upozorava i na moguće rizike promjena ekonomske politike, uključujući očekivanja u vezi sa troškovima rada i porezima.

„Komparativna analiza pokazuje da evropska integracija otvara mogućnost za produktivnija ulaganja, ali da rezultati zavise od domaćih reformi i razvojnih kapaciteta. Poljska je uspješno povezala strani kapital sa proizvodnjom, izvozom i domaćim dobavljačima, oslanjajući se na infrastrukturu, kadrove, veliko tržište i industrijsku bazu. U Bugarskoj se pomjeranje prema IT sektoru, poslovnim uslugama i proizvodnji komponenti odvijalo postepeno, dok su u Hrvatskoj turizam i nekretnine zadržali važnu ulogu. Članstvo, dakle, ne garantuje automatski ni veći priliv ni brzu promjenu njegove strukture“, kaže za CIN-CG ekonomski analitičar Mirza Mulešković.

Mulešković posebno upozorava da ni ulaganje evidentirano u kategoriji preduzeća i banaka ne znači automatski stvaranje novih kapaciteta, već može predstavljati kupovinu postojećeg vlasništva.

Međunarodni monetarni fond je u izvještaju za Crnu Goru iz 2025. ukazao na potrebu jasnije strategije za unapređenje produktivnosti, jačanje tržišta rada i privlačenje investicija u širi krug djelatnosti, izvan turizma, građevinarstva i nekretnina. Među oblastima sa potencijalom izdvojeni su poljoprivreda, čista energija, digitalne usluge i specijalizovani oblici turizma.

„Ako rast pretežno dolazi iz tri zemlje, to pokazuje i koncentraciju priliva, odnosno zavisnost od ograničenog broja investicionih odluka“, objašnjava Mulešković. „Takva koncentracija povećava osjetljivost ukupnih priliva na odluke malog broja investitora. O trajnijoj promjeni mogli bismo govoriti ako bi se rast nastavio tokom više godina i proširio na veći broj investitora i sektora.“

Rusija se skoro izgubila iz statistike, ali to ne znači da nema ulaganja

Promjene u poretku investitora posebno se vide na primjeru Rusije. Njena ulaganja su do 2024. bila stabilno među najvećima: 2021. činila su gotovo petinu ukupnog priliva SDI, a 2024. tek oko 11 odsto. Te godine Rusija je bila treća po ukupnom prilivu i druga po ulaganjima u preduzeća i banke, sa oko 18 odsto te kategorije, odmah iza Srbije.

Preokret je uslijedio 2025, kada su ruska ulaganja pala za približno 66 odsto u odnosu na prethodnu godinu, a zemlja je sa trećeg pala na osmo mjesto. U ulaganjima u preduzeća i banke bila je peta. U podacima Centralne banke Crne Gore (CBCG) za prvih sedam mjeseci 2026. Rusija je bila trinaesta po ukupnim ulaganjima, sa oko dva odsto priliva, a tek 21. po ulaganjima u preduzeća i banke, sa oko 0,5 odsto te kategorije.

U 2025. ukupna ulaganja iz Rusije bila su oko 82 odsto manja nego 2021, ulaganja u preduzeća oko 91 odsto manja, a ulaganja u nekretnine oko 70 odsto manja. Krnić smatra da su sankcije uticale na pad ruskog kapitala.

„Teško da možemo očekivati da će se taj kapital vratiti. U svakom slučaju, dugoročno ne smijemo svoju razvojnu politiku zasnivati na tome da li će kapital iz pojedine zemlje doći ili otići“, kaže Krnić.

„Statistika zemlje iz koje je novac evidentiran ne otkriva uvijek ko je krajnji vlasnik kapitala“, upozorava Mulešković.

„Pad priliva evidentiranog iz Rusije ne mora značiti i jednak pad ulaganja ruskih vlasnika. Statistika koju analiziramo razvrstava prilive prema zemlji iz koje je novac uplaćen, a ne nužno prema krajnjem porijeklu kapitala. Istovremeni pad priliva iz Rusije i rast priliva iz Srbije otvaraju pitanje mogućeg preusmjeravanja dijela ulaganja, ali sami po sebi ne dokazuju takvu vezu“, objašnjava Mulešković.

Usklađivanje vizne politike Crne Gore sa pravilima EU dodatno otvara pitanje budućih ekonomskih odnosa sa pojedinim zemljama koje su bile značajni investitori. Odluka Vlade o ukidanju bezviznog režima za državljane Rusije, Bjelorusije, Turske, Kine i Saudijske Arabije u okviru usklađivanja sa viznom politikom Evropske unije i mjera iz Poglavlja 24 dovela je do toga da od 1. novembra građani ovih zemalja neće moći da borave u Crnoj Gori bez vize.

Turska i UAE: veliki udio u pozajmicama, mali u privredi

Dok se u javnosti najčešće govori o ukupnom iznosu stranih investicija, približno trećinu priliva posljednjih godina čini interkompanijski dug, odnosno pozajmice koje strane kompanije daju povezanim firmama u Crnoj Gori.

U prvih osam mjeseci 2026. priliv po osnovu interkompanijskih pozajmica činio je oko 32,2 odsto ukupnog priliva SDI, što je približno njihovom udjelu i prethodnih godina.

Međutim, dio tog pozajmljenog novca se vraća, što se u statistici bilježi kao odliv. Tokom prethodne tri godine odliv po osnovu vraćanja interkompanijskih pozajmica iznosio je između 57 i 60 odsto priliva po istom osnovu, dok je u prvih osam mjeseci 2026. taj procenat porastao na 74,4 odsto.

Među najvećim izvorima priliva interkompanijskih pozajmica izdvajaju se Turska i Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE). Na ove dvije zemlje otpadalo je oko 30 odsto ukupnog priliva po ovom osnovu u 2025, kao i u prvih osam mjeseci 2026.

„Interkompanijski dug može finansirati veoma produktivne aktivnosti: nabavku opreme, izgradnju pogona, razvoj proizvoda ili proširenje poslovanja. Njegov razvojni efekat zavisi od namjene sredstava. Zbog toga ga u svojim analizama posmatram kao finansijski tok čiju produktivnu namjenu ne možemo neposredno utvrditi iz zbirne statistike, već se mora posmatrati na nivou preduzeća“, smatra Mulešković.

„Ako kompanija primi zajam, a onda ga vrati, to ne mora predstavljati novo ulaganje u proizvodne kapacitete. Interkompanijski dug nije uvijek povezan sa rastom produktivnosti, osim ako se radi o investicijama kojima su se poboljšale performanse u nekom preduzeću i stimulisao rast“, smatra Krnić.

Iz Savjeta stranih investitora tvrde da je ključno da se razvojni efekti kapitala mjere konkretnim rezultatima: novim kapacitetima, rastom produktivnosti, zaposlenosti, izvoza i dodate vrijednosti. Ni visok priliv kapitala nije sam po sebi pokazatelj uspješne investicione politike, niti je visok odliv dokaz izostanka razvojnih efekata.

Crnoj Gori nedostaju investicije u privredu

Mulešković kao prioritete za privlačenje investicija navodi pravnu sigurnost, efikasnije izdavanje dozvola, pripremljene poslovne zone i razvoj kadrova.

„Investitorima bi trebalo ponuditi konkretne projekte u energetici, preradi hrane, proizvodnji i digitalnim uslugama, uz povezivanje sa domaćim dobavljačima“, ističe Mulešković.

Podrška investitorima, prema njegovoj ocjeni, trebalo bi da zavisi od mjerljivih rezultata: novih radnih mjesta, prenosa tehnologije, izvoza i dodatne vrijednosti. „To bi omogućilo da se razlika između kapitala koji samo mijenja vlasnika i kapitala koji širi ekonomsku aktivnost vidi i u javnoj politici, a ne samo u naknadnim analizama.“

Krnić takođe smatra da Vlada mora odrediti oblasti u kojima želi produktivna ulaganja i obezbijediti predvidiva pravila, uz poštovanje zakona i zaštitu životne sredine. Posebno ukazuje na mogućnost razvoja industrije na sjeveru, gdje bi nova radna mjesta mogla ublažiti iseljavanje, kao i na potrebu povezivanja obrazovanja sa budućim potrebama privrede.

„Među neiskorišćenim mogućnostima su poljoprivreda, povezivanje proizvođača i razvoj prepoznatljivih domaćih proizvoda, kao i veća prerada u drvnoj industriji umjesto izvoza sirovina. U turizmu se treba fokusirati na razvoj ruralnih, kulturnih, kongresnih i drugih specijalizovanih sadržaja koji bi više koristili domaće proizvode i usluge. Uz to, infrastruktura i jednostavnija, digitalizovana administracija važni su i za domaće firme, ne samo za strane investitore“, smatra Krnić.

„Investicije u proizvodne i druge poslovne kapacitete podrazumijevaju složenije i dugoročnije planiranje, zbog čega investitori posebnu pažnju posvećuju pravnoj sigurnosti, predvidivosti propisa, efikasnosti administracije, kvalitetu infrastrukture i dostupnosti kvalifikovane radne snage“, kažu iz Savjeta stranih investitora Crne Gore.

U tom Savjetu ocjenjuju da se promjena investicione strukture ne može postići samo otklanjanjem postojećih prepreka, već je neophodna aktivna investiciona politika, sa jasno definisanim razvojnim prioritetima, infrastrukturom i kadrovima koji odgovaraju potrebama investitora.

„Prioritet su pravna sigurnost, predvidivi uslovi poslovanja i efikasna administracija. U kratkom roku potrebno je pojednostaviti procedure, posebno za dozvole i pristup zemljištu, uz jasne rokove, odgovornost nadležnih organa i digitalno praćenje predmeta. Jednako su važni djelotvornija zaštita ugovora i brže rješavanje sporova, stabilniji poreski okvir i priprema propisa uz blagovremene konsultacije sa privredom“, kažu iz Privredne komore.

PKCG ističe važnost unapređenja kadrova, što podrazumijeva i unapređenje sistema obrazovanja: „Ciljanu podršku treba usmjeravati prema projektima koji donose veću dodatu vrijednost, kvalitetna radna mjesta i izvoz, naročito u energetici, ICT-u i prerađivačkoj industriji, posebno prehrambenoj povezanoj sa turizmom.“

Šta su bila velika ulaganja u crnogorsku privredu

Najprepoznatljivije strane investicije u privredu prethodnih decenija bile su povezane sa privatizacijom državnih preduzeća, promjenom vlasništva u bankarstvu i telekomunikacijama, kao i pojedinim infrastrukturnim projektima. To su bile velike transakcije, ali nijesu sve značile stvaranje novih kompanija ili proizvodnih kapaciteta.

Među značajnim primjerima bili su ulazak italijanske A2A u Elektroprivredu Crne Gore 2009. godine, preuzimanje Crnogorskog Telekoma od mađarskog Matava, u vlasništvu njemačkog Deutsche Telekoma, za 114 miliona eura 2005, kao i kupovina Crnogorske komercijalne banke od mađarske OTP grupe. Ruski kapital ušao je u industriju privatizacijom Kombinata aluminijuma Podgorica i Rudnika boksita, dok je grčki Hellenic Petroleum preuzeo Jugopetrol.

Krnić ističe da je važno pitanje koliko su ti projekti zaista bili razvojni, a koliko su se svodili na preuzimanje postojeće imovine i promjenu vlasništva bez stvaranja nove vrijednosti.

„Veliki dio preduzeća kroz privatizaciju nije donio istinska, produktivna ulaganja koja su se dugoročno isplatila građanima Crne Gore, već se često sveo na preuzimanje već postojeće imovine, monopolskih pozicija i kasniju preprodaju, dok su pojedine fabrike ugašene. Suštinsko pitanje nije koliko je novca formalno ušlo u Crnu Goru, već šta je ostalo iza njega, odnosno da li su povećani proizvodnja, izvoz, produktivnost i broj kvalitetnih radnih mjesta“, kaže Krnić.

Tu je i ulaganje Terne u podmorsku elektroenergetsku vezu između Crne Gore i Italije, što je dovelo do stvaranja nove infrastrukture.

Među važnim ulaganjima iz Srbije izdvaja se osnivanje telekomunikacione kompanije Mtel 2007. godine, iza koje stoji Telekom Srbija, kao i poslovanje drugih kompanija sa srpskim kapitalom u trgovini, uslugama i bankarskom sektoru. No, najnoviji podaci pokazuju da se najveći dio sadašnjeg priliva iz Srbije ne odnosi na takve poslovne poduhvate, već na nekretnine.

Iskustvo Albanije

Albanija je tokom posljednjih pet godina privukla preko sedam milijardi eura stranih direktnih investicija (SDI). Najviše se ulaže u nekretnine, energetiku, rudarstvo, finansijske usluge i industriju. Među najvažnijim zemljama investitorima su Holandija (ulaganja u energetiku), Švajcarska (energetika i infrastruktura), Italija (usluge, proizvodnja, turizam), Turska (bankarstvo, energetika, građevinarstvo, turizam), Kanada (rudarstvo) i Kosovo (nekretnine, građevinarstvo, trgovina).

Prošle godine Albanija je uspjela da privuče 1,6 milijardi eura stranih investicija. Od toga je 34 odsto otišlo u nekretnine, 17 odsto u finansije i osiguranje, 9,9 odsto u trgovinu, 10 odsto u rudarstvo, 8,2 odsto u energetiku…

U petogodišnjem periodu najvažnija promjena je rast ulaganja u nekretnine sa 18,5 odsto u 2021. godini na 34,3 odsto u prošloj.

U periodu od 2011. do 2020. ukupan priliv SDI iznosio je oko 8,9 milijardi eura. Za razliku od posljednjih pet godina, u toj deceniji su dominirali veliki infrastrukturni i energetski projekti, posebno Transjadranski gasovod (TAP), hidroenergetika i eksploatacija nafte, dok su u posljednjih pet godina mnogo značajnije postale nekretnine, turizam i finansijske usluge.

Promjena strategije ulaganja ogleda se i u investicijama od preko 3,5 milijardi eura koje su najavili Mohamed Alabar iz Ujedinjenih Arapskih Emirata i Džared Kušner iz SAD.

Alabar je najavio ulaganje od preko dvije milijarde eura u preuređenje prostora postojeće luke u Draču u luksuzno stambeno-turističko naselje sa marinom, apartmanima, hotelima i komercijalnim sadržajima. Ugovor sa Alabarovom kompanijom Eagle Hills, koji bi, kako je najavljeno, Drač trebalo da pretvori u novi Dubaj, Vlada Albanije potpisala je u januaru 2023. Vlada je ovaj projekat predstavila kao put za modernizaciju Drača, razvoj turizma i otvaranje radnih mjesta. S druge strane, opozicione partije i dio civilnog društva kritikovali su projekat kao potencijalno nepovoljan aranžman za državu.

Kušnerova kompanija Affinity Partners dobila je odobrenje za projekat na ostrvu Sazan, sa najavljenom vrijednošću od 1,4 milijarde eura. Pored ovog posla, najavljen je investicioni aranžman za obalni kompleks kod Zverneca i lagune Vjosa–Narta, koji se povezuje sa Kušnerom i Ivankom Tramp, uz učešće katarskih investitora Al-Khayyat.

Pripremni radovi i dolazak građevinske mehanizacije kod Zverneca, na prostoru zaštićene lagune, staništa ptica, među kojima su i flamingosi, krajem maja ove godine izazvali su proteste. Pobuna, koja je ubrzo nazvana Revolucija flamingosa, proširila se na Tiranu i druge gradove, a zaštita prirode postala je dio šireg zahtjeva za transparentnošću, istragama korupcije i političkom odgovornošću.