TRAGIČNI SLUČAJEVI TROJE GRAĐANA CRNE GORE OTKRILI RUPE U SISTEMU KONTROLE LJEKARA: Operacije “uspješne”, pacijenti umrli

Sistem ne zna ko liječi pacijente, čak ni kada iza ljekara stoje presude, postupci i smrtni ishodi

Andrea PERIŠIĆ

Kada pacijent bira ljekara kojem će povjeriti svoj život, u Crnoj Gori teško može provjeriti da li je taj ljekar ranije pravosnažno osuđen zbog krivičnog djela protiv zdravlja ljudi, disciplinski kažnjavan ili da li se protiv njega vode postupci zbog smrti pacijenata.

Takvu cjelovitu informaciju često nemaju ni institucije koje ljekarima izdaju licence i zdravstvenim ustanovama odobravaju rad.

Ministarstvo zdravlja prilikom izdavanja dozvole privatnoj ustanovi ne provjerava profesionalnu istoriju njenog osnivača. Ljekarska komora Crne Gore (LJKCG) za pravosnažnu presudu protiv ljekara ne mora ni saznati ukoliko je ljekar sam ne prijavi. Ne postoji jedinstvena evidencija koja bi povezala sudske presude, disciplinske postupke, licence, prijave pacijenata i teške ishode liječenja.

Zbog takvih pukotina u sistemu, ljekar može da bude pravosnažno osuđen zbog teškog djela protiv zdravlja ljudi, da nastavi da radi sa važećom licencom i kasnije otvori sopstvenu privatnu zdravstvenu ustanovu, a da nijedna institucija prethodno ne sagleda njegovu kompletnu profesionalnu istoriju.

Upravo to pokazuju slučajevi smrti Mirsada Bošnjaka, Danke Komnenić i Petra, čije je pravo ime poznato redakciji Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), a izmijenjeno je na molbu porodice zbog uznemiravanja koje su već doživjeli. 

Petar je krajem novembra 2023. godine operisan u privatnoj Specijalnoj bolnici “Codra“ u Podgorici. Tamo su mu dr Miroslav Ilić i dr Eldin Lamežević uradili laparoskopsku operaciju želuca, tzv. sleeve gastrectomy, zahvat kojim se uklanja veliki dio želuca radi liječenja gojaznosti.

Ubrzo je otpušten iz bolnice, uz zakazanu kontrolu za dvije sedmice. Tu kontrolu nije dočekao. Preminuo je desetak dana nakon operacije, od sepse.

Petrova supruga za CIN-CG kaže da prije operacije nijesu znali da je Lamežević 2018. godine pravosnažno osuđen zbog teškog djela protiv zdravlja ljudi u slučaju smrti Mirsada Bošnjaka u Bijelom Polju, ali ni to da se protiv njega vodi još jedan postupak zbog smrti Danke Komnenić 2016. godine.

„Da smo to znali, sigurno bismo dobro razmislili i tražili drugo mišljenje ili drugog ljekara. Vjerovali smo da će Petra da liječe stručne osobe”, kaže ona.

Ona smatra da pacijenti prije operacije ili ozbiljnog liječenja imaju pravo da znaju da li je ljekar kojem povjeravaju život ranije bio pravosnažno osuđen zbog teškog djela protiv zdravlja ljudi i da li se protiv njega vode postupci zbog nesavjesnog liječenja.

Tek tada, smatra Petrova supruga, pacijent može stvarno donijeti informisanu odluku o liječenju.

„Ne tražim da neko bude unaprijed osuđen u javnosti, ali vjerujem da pacijenti imaju pravo da znaju činjenice koje mogu biti važne za odluku kome će povjeriti svoj život i zdravlje”, kaže ona.

Petar, međutim, nije jedini pacijent dr Miroslava Ilića koji je preminuo nakon ove vrste operacije. Krajem 2025. godine isti zahvat u “Codri“ kod Ilića je imao i Predrag Perović, koji je takođe preminuo, a čija je porodica u procesu skupljanja dokumentacije i planira da podnese krivičnu prijavu protiv dr Ilića. 

Dr Miroslav Ilić nije odgovorio ni na jedno pitanje CIN-CG-a o svom postupanju tokom operacija i liječenja pacijenata, niti o komplikacijama i ishodima tih zahvata. 

„Iznošenje bilo kakvih podataka vezanih za pojedinačne pacijente spada u domen obaveze ljekarske tajne. Vaša pitanja ukazuju mi na veoma lošu namjeru“, kazao je Ilić za CIN-CG.

Istakao je da se javnost sa njegovom hirurškom edukacijom, procesom liječenja i iskustvima pacijenata može upoznati na njegovim društvenim mrežama.

„Gojaznost je bolest. To ne treba zaboraviti nikad“, naveo je Ilić.

,,Niko od njih nije bio moj pacijent”, kaže za CIN-CG doktor Lamežević, odbacujući tvrdnje da je u Petrovom slučaju, ali i u slučajevima Bošnjak i Komnenić postupao nesavjesno. 

,,Ti smrtni ishodi, zbog kojih mi je veoma žao, bili su posljedica medicinskih komplikacija”, navodi on.  

Direktorica “Codre“ dr Dragica Perović-Ivanović za CIN-CG kaže da su sve operacije bile uspješne.

,,Pacijent je uspješno operisan prije tri godine. Prije otpusta iz bolnice urađene su sve kontrolne analize i snimanja koja su potvrdila da je operacija uspješno urađena i da nema nikakvih komplikacija“, kaže Perović-Ivanović odgovarajući na pitanja CIN-CG-a u vezi sa Petrovom smrću, tvrdeći da su se nakon toga javile komplikacije koje se dešavaju kod takvih pacijenta i operacija.

Ona objašnjava da se komplikacije u takvim slučajevima u svijetu događaju u od tri do pet odsto slučajeva, a u bolnici “Codra“ u ispod jedan odsto.

,,Kada je došlo do komplikacija, Petar se tada nije javio u našu bolnicu, niti je kod nas liječen. U postupanju ljekara i same bolnice 'Codra' nema nikakvog propusta, a kamoli greške, što je i utvrdilo vještačenje Sudsko-medicinskog odbora Medicinskog fakulteta u Beogradu, zbog čega nije ni pokrenut sudski postupak po službenoj dužnosti“, navodi dr Perović-Ivanović.

Međutim, advokat Dragoje Jović koji zastupa Petrovu porodicu za CIN-CG tvrdi da obdukcioni nalaz, mišljenje njemačkog medicinskog eksperta i pritužba Petrove porodice “ukazuju na moguće propuste u liječenju, ali i na protivrječnosti u vještačenjima na osnovu kojih je Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici odbacilo krivičnu prijavu“. 

Lamežević objašnjava da je u Petrovoj operaciji učestvovao samo kao asistent koji je “držao kameru“ i da ga je nakon operacije pregledao i utvrdio da nije imao tegobe koje su mogle biti alarmantne. To se, međutim, ne podudara sa navodima Petrove supruge. 

Vjerovao je bijelom mantilu

Petrovo stanje se nakon operacije nije popravljalo, a njegova supruga tvrdi da se obraćao nakon operacije ljekarima u “Codri”. Bio je, prema njenim riječima, malaksao, teško je disao, povraćao je, žalio se na bolove u grudima i stomaku. Porukama je pokušavala da objasni dr Iliću da se ne radi o normalnom oporavku nakon operacije.

On ih je, kako kaže, uputio kod dr Lameževića u “Codru”.

Očekivala je da će Petar biti detaljno pregledan, da će mu se uraditi krvna slika, dodatne analize i snimanja, kako bi se utvrdilo zašto se njegovo stanje pogoršava.

„Lamežević ga je samo pipnuo i rekao: ‘A ništa ti nije, normalno je to. Uradićemo ultrazvuk, ali bez brige budi’”, prisjeća se ova mlada žena koja je ostala bez muža.

„Toliko ubjedljivo je rekao da njemu nije ništa, da se Petar postidio što je uopšte došao na pregled. Rekao mi je: ‘Doktor zna, ovo je normalno. Ne znam ni zašto sam došao’”, priča ona.

Nakon toga je vraćen kući, a samo nekoliko dana kasnije je preminuo u Opštoj bolnici u Baru.

Ono što joj je, kaže, posebno ostalo u sjećanju jeste ponašanje ljekara tokom tog pregleda.

„Bio je neobično opušten i ljubazan, kao da se ne dešava ništa ozbiljno. U njegovom prisustvu imala sam veoma loš osjećaj i veliku nelagodu”, ističe Petrova supruga.

Upravo tada je, tvrdi ona, propuštena prilika da se posumnja na ozbiljnu postoperativnu komplikaciju i da se Petru uradi hitna dijagnostika. Međutim, Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici je u februaru 2026. odbacilo krivičnu prijavu protiv Ilića i Lameževića, pa je Petrova porodica protiv njih samostalno pokrenula krivični postupak.

U toj optužnici, u koju je CIN-CG imao uvid, navodi se da u Petrovoj situaciji nije bio dovoljan rutinski pregled, već da je bilo potrebno uraditi CT sa kontrastom ili endoskopski pregled.

Obdukcija je pokazala da je Petar preminuo usljed difuznog gnojnog zapaljenja trbušnice, nastalog zbog izlivanja sadržaja probavnog trakta u trbušnu duplju. Na mjestu gdje je želudac tokom operacije trebalo da bude zatvoren pronađen je razdvojen zid želuca i tri nesavijene metalne spajalice (klamfe) iz hirurškog staplera.

Za Petrovu porodicu to je jedan od ključnih dokaza da želudac tokom operacije uopšte nije bio adekvatno zatvoren.

Njemački medicinski ekspert Tomas Vitlinger, specijalista interne medicine, kardiologije, angiologije i intenzivne medicine, kojeg je angažovala Petrova porodica, ocijenio je u nalazu dostavljenom Osnovnom sudu u Podgorici da simptomi koje je Petar imao nakon operacije nijesu smjeli biti zanemareni.

Prema njegovom mišljenju, oni su mogli ukazivati na curenje sadržaja želuca i razvoj sepse, a hitni CT pregled mogao je na vrijeme otkriti problem.

Vitlinger je naveo i da se sepsa koja se razvijala sa velikom vjerovatnoćom mogla liječiti, te da je bila moguća revizija hirurškog mjesta, odnosno nova operativna provjera.

Lamežević za CIN-CG ocjenjuje da nalaz inostranog ljekara nema punu stručnu težinu za ovaj slučaj, jer, kako ističe, “nije riječ o stručnjaku iz ove oblasti, već o kardiologu“.

Neosnovano odbacili krivičnu prijavu?

Krivičnu prijavu protiv Ilića i Lameževića Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici je odbacilo u februaru 2026. Tužilac Marko Mugoša zaključio je da nema dokaza da su ovi ljekari učinili krivično djelo. Više državno tužilaštvo u Podgorici kasnije je ocijenilo da je takva odluka bila zakonita.

Advokat Jović za CIN-CG tvrdi da je problematično to što je tužilaštvo odbacilo krivičnu prijavu, jer je bilo dovoljno razloga da se slučaj dalje ispita.

On je, u pritužbi Višem državnom tužilaštvu u Podgorici, u koju je CIN-CG imao uvid, ukazao na to da su obdukcioni nalaz i nalaz Sudsko-medicinskog odbora potpuno drugačiji u pogledu mjesta i uzroka curenja sadržaja iz želuca, što je ključno da bi se kasnije utvrdilo šta je tačno uzrokovalo Petrovu smrt.

Prema Jovićevoj pritužbi, obdukcioni nalaz i nalaz Sudsko-medicinskog odbora nijesu se međusobno potvrdili, kako je to predstavljeno u tužilačkoj odluci, već su u najvažnijem dijelu bili suprotstavljeni: obducent je curenje vezao za područje tri nesavijene klamfe, dok su vještaci Sudsko-medicinskog odbora uzrok opisali kao “nezarastanje” šavne linije.

Razlika je ključna: tri nesavijene klamfe mogle bi ukazivati na to da želudac tokom operacije nije pravilno zatvoren, odnosno na moguću ljekarsku grešku, dok “nezarastanje“ šavne linije znači komplikaciju koja se može javiti i kada je zahvat tehnički izveden pravilno.

,,Tužilac je, dakle, na potpuno nerazumljiv način prihvatio oba nalaza kao usaglašena“, smatra Jović.

Lamežević tvrdi da hirurški stapler postavlja tri reda sa po više desetina, i do stotinu, klamfica, te da to što se tri klamfice nijesu zatvorile ne znači da je popustila cijela šavna linija, već da je riječ o “legitimnoj medicinskoj komplikaciji u samo jednom od redova”. On se poziva na nalaz Sudsko-medicinskog odbora Medicinskog fakulteta u Beogradu šestorice stručnjaka, koji pokazuje da tri klamfe pronađene u stomaku nijesu dokaz hirurške greške, već moguća komplikacija operacije. „Nastanak komplikacije i smrtni ishod ne može se dovesti u uzročno-posljedičnu vezu sa postupajućim ljekarima“, citira Lamežević zaključak vještaka.

Jović smatra da država i njene institucije ne smiju ignorisati smrt mlade osobe kada postoji niz ozbiljnih dokaza koji ukazuju na to da je nešto pošlo po zlu. Odbacivanje krivične prijave u takvim okolnostima, smatra on, dodatno produbljuje nepovjerenje u sistem.

,,Ovaj slučaj je veoma važan za pitanje odgovornosti u zdravstvenom sistemu. Izviđaj je sproveden neefikasno, pristrasno i nepotpuno, uz proceduralne povrede, ne samo domaćih propisa, već i Evropske konvencije o ljudskim pravima, koja državi nameće obavezu djelotvorne istrage kada je posljedica smrt neke osobe. Predmeti u kojima je posljedica smrt zahtijevaju ‘stvarnu, nezavisnu i djelotvornu istragu ili izviđaj’, posebno kada postoje indicije o mogućoj profesionalnoj grešci u zdravstvenom sistemu”, kaže Jović.

Iz Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) u Podgorici nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG-a.

Za Petrovu suprugu je odbacivanje krivične prijave bio jedan od najtežih trenutaka nakon smrti supruga.

„Bila sam veoma razočarana i počela sam da sumnjam da li će institucije zaista utvrditi šta se dogodilo i da li će pravda ikada biti zadovoljena. Uprkos svemu, ne želim da odustanem, jer vjerujem da Petar zaslužuje da se utvrdi istina”, kaže ona.

Od suda danas očekuje da postupak vodi brzo, nepristrasno i bez pritisaka. Posebno insistira na tome da se novo medicinsko vještačenje povjeri potpuno nezavisnoj i međunarodno priznatoj ustanovi van Crne Gore.

„Tražim samo istinu, odgovornost i pravično suđenje. Ako je napravljena ljekarska greška koja je koštala mog supruga života, onda za to mora postojati odgovornost”, kaže Petrova supruga.

Ona ističe da ovaj slučaj nije važan samo zbog njenog supruga, već zbog svakog budućeg pacijenta koji ulazi u operacionu salu vjerujući da je njegov život u sigurnim rukama.

Advokat Jović za CIN-CG potvrđuje da je pred Osnovnim sudom u Podgorici 21. jula završeno ročište za kontrolu i potvrđivanje optužnice protiv Ilića i Lameževića i da se odluka suda uskoro očekuje. 

Od Bijelog Polja do “Codre“: slučajevi koji su pratili Lameževića

Skoro 10 godina prije Petrove smrti, u avgustu 2013. godine, Mirsad Bošnjak pao je sa tri metra visine, sa terase porodične kuće u Nedakusima, u Bijelom Polju. Nakon pada primljen je u bjelopoljsku bolnicu, a tamo ga je, tada kao pripravni ljekar, pregledao Eldin Lamežević.

Lamežević je tokom postupka tvrdio da je pacijenta pregledao savjesno i po pravilima struke, da je konstatovao životno ugrožavajuću povredu glave, zbog čega je Bošnjaka uputio u Podgoricu, te da rascjep slezine nije uočio i da je, po njegovom mišljenju, mogao nastati kasnije tokom reanimacije.

Vještaci Sudsko-medicinskog odbora iz Novog Sada, angažovani u ovom slučaju, 2018. godine su utvrdili drugačije: zbrinjavanje Mirsada Bošnjaka nije bilo izvedeno u skladu sa principima medicinske struke i dobre kliničke prakse, a uzrok smrti nije bila povreda glave, već unutrašnje krvarenje izazvano rupturom slezine, koje ljekar koji ga je pregledao nije prepoznao.

U presudi Višeg suda u Bijelom Polju iz 2018. godine navodi se da povrede utvrđene obdukcijom nijesu bile konstatovane u medicinskim izvještajima, niti je bilo upisano kako je pregled pacijenta izvršen i šta je tom prilikom zapaženo.

„Sam taj pregled i kako je obavljen, govori da je izvršen površno… I samo nevođenje medicinske dokumentacije predstavlja propust u zbrinjavanju pacijenta”, piše u presudi.

Viši sud u Bijelom Polju je tada preinačio presudu Osnovnog suda u Bijelom Polju, kojom je Lamežević prvobitno bio osuđen na šest mjeseci zatvora. Umjesto zatvorske kazne, određeno mu je šest mjeseci kućnog zatvora zbog krivičnog djela teško djelo protiv zdravlja ljudi.

Lamežević i danas osporava medicinski zaključak na kojem je presuda zasnovana. Tvrdi da je klinička slika ukazivala na tešku povredu mozga i da smrt nije nastupila zbog neprepoznate rupture slezine. 

Porodici Bošnjak takav epilog nije donio mir. Mirsadova supruga Selma Bošnjak presudu je tada nazvala sramnom, a posebno ju je pogodilo obrazloženje suda da je Lamežević pokazao iskreno kajanje. Ona je tvrdila suprotno: da za pet godina, koliko je trajao postupak, nikada nije pokazao žaljenje, niti minimum poštovanja prema porodici čovjeka koji je, prema nalazu vještaka, umro od povrede koju je ljekar morao prepoznati.

Dok se vraća u 2013. godinu, Lamežević naglašava da te kobne noći fizički nije ni bio u bolnici, već je pozvan od kuće da bi zatekao pacijenta sa lobanjom “puklom na 100 strana“ nakon pada sa terase. Iako je optužnica fokus stavila na slezinu, on smatra da je Hačinsonova zenica bila jasan, nijemi svjedok fatalne povrede mozga: „Ja sam njima medicinski dokazao sve... on nije imao unutrašnja krvarenja, jer kad neko krvari, pritisak polako pada, a on je cijelo vrijeme bio stabilan“. 

Ipak, nakon godina sudskog procesa i preinačenih presuda, Lamežević objašnjava da je odlučio da se povuče bez daljih žalbi, između ostalog, kazavši kako je vrijeme u kućnom zatvoru iskoristio kako bi završio doktorske studije.

Nakon što je odslužio kaznu, Lamežević je nastavio da radi u privatnom zdravstvu. Na Instagram stranici gdje reklamira svoju bolnicu sa poliklinikom “Hirurgija Dr Eli”, u njegovoj biografiji se navodi da je iskustvo gradio najprije u bjelopoljskoj bolnici do 2013. godine, a zatim u Specijalnoj bolnici “Codra”, gdje je radio do 2025. godine.

Pravosnažna presuda dr Eldinu Lameževiću, kaže za CIN-CG direktorica “Codre“ dr Dragica Perović-Ivanović, odnosila se na slučaj iz druge bolnice i nije uključivala zabranu obavljanja ljekarske djelatnosti. „Da je pravio stručne propuste, ne bi kod nas nastavio rad. Više nije kod nas zaposlen, ali tome nijesu razlog bilo kakvi stručni propusti“, kaže ona.

Upravo u “Codri” dogodio se i slučaj mlade majke, Danke Komnenić, gdje je Lamežević opet optužen, ovog puta zbog nesavjesnog liječenja.

Komnenić je preminula 2016. godine, nakon što joj je u toj bolnici odstranjena slezina. Više državno tužilaštvo u Podgorici kasnije je, osim Lameževića, optužilo i još dva druga ljekara za nesavjestan rad. U optužnici se navodi da ni pacijentkinja, niti njena porodica nijesu bili obaviješteni da nakon uklanjanja slezine mora primiti vakcinu, niti je ta obaveza bila navedena u otpusnoj listi.

Osobe bez slezine postaju posebno ranjive na pneumokoknu infekciju, bakteriju koja, ukoliko pacijent nije imunizovan, može dovesti do smrtonosne sepse. Vještačenjem je utvrđeno da je u slučaju Danke Komnenić imunizacija bila obavezna.

Da li bi Komnenić, koja se tada tek bila porodila, bila živa da je na vrijeme znala ono što joj je moralo biti rečeno? Sudski vještaci su, kako CIN-CG saznaje, tvrdili da bi pravovremena vakcinacija pružila oko 80 odsto zaštite od pneumokokne infekcije i znatno smanjila rizik od obolijevanja.

Ljekari koji su liječili Danku Komnenić prvostepeno su oslobođeni 2025. godine, ali je Apelacioni sud u januaru 2026. ukinuo tu presudu i predmet vratio na ponovno suđenje. CIN-CG saznaje da je u ponovljenom postupku Viši sud u Podgorici 5. maja 2026. ponovo donio oslobađajuću presudu.

,,Apelacioni sud prethodno je ukinuo prvu oslobađajuću presudu, smatrajući da prvobitno obrazloženje nije bilo dovoljno detaljno, nakon čega je sutkinja Milena Matović u ponovljenom postupku potvrdila nevinost ljekara”, kaže Lamežević, pozivajući se na obrazloženje te odluke, da “vakcinacija ne predstavlja apsolutnu zaštitu od infekcije“. 

On objašnjava da vakcina ne obuhvata sve sojeve pneumokoka i da infekcija može nastati i kod vakcinisanih osoba, posebno kod pacijenata sa oslabljenim imunitetom.

,,Ja mirno spavam”, kaže on.

Komnenić je, kaže za CIN-CG direktorica “Codre”, prije 10 godina uspješno operisana minimalno invazivnim, laparoskopskim putem, a operacija, postoperativni tok i oporavak protekli su bez komplikacija, što su, kako tvrdi, potvrdila i naknadna medicinska vještačenja.

„Smrt pacijentkinje nastupila je mnogo vremena nakon što je završen uspješan oporavak od operacije, zbog sasvim drugog zdravstvenog problema, koji nije ni tretiran u ‘Codri’“, navodi dr Perović-Ivanović, tvrdeći da zbog obaveze čuvanja ljekarske tajne ne mogu iznijeti više detalja.

,,Sa njenom smrću ni bolnica, niti njeni ljekari nemaju nikakve veze, a ponajmanje krivice“, smatra ona.

Takvu tvrdnju, međutim, demantuje drugostepena presuda Višeg suda u Podgorici od 13. maja 2026. godine, donijeta u parničnom postupku koji su protiv “Codre“ vodili suprug i maloljetna kćerka Danke Komnenić, a u koju je CIN-CG imao uvid.

Taj sud je potvrdio odgovornost bolnice i utvrdio uzročno-posljedičnu vezu između stručnog propusta i smrti pacijentkinje: nakon odstranjivanja slezine nije joj preporučena obavezna vakcinacija, niti je upoznata sa posebnim režimom zaštite, što je suprotno standardu dužne stručne pažnje.

U presudi se naglašava da “nije riječ o sporednoj preporuci, već o informaciji od suštinskog značaja za dalje liječenje i očuvanje života i zdravlja pacijenta“. Sud je posebno odbacio pokušaj da se dio odgovornosti pripiše samoj pacijentkinji zbog bolesti zbog koje je zatražila liječenje. U presudi se navodi i da bi takav stav vodio “nedopuštenom prebacivanju rizika bolesti sa zdravstvene ustanove na pacijenta“ i praktično značio da svaki pacijent koji se obrati ljekaru samim tim doprinosi štetnim posljedicama liječenja.

Podgorički Viši sud je utvrdio odgovornost “Codre“, preinačio prvostepenu presudu u dijelu u kojem je odgovornost bolnice bila umanjena za 30 odsto i obavezao je da porodici isplati naknadu štete.

Slučaj Perović

Sa radom dr Ilića povezana je i druga porodična tragedija o kojoj za CIN-CG govori Mirjana Perović. Njen suprug Predrag godinama je imao problem sa gojaznošću, zbog čega se krajem 2025. odlučio za istu vrstu operacije kao i Petar, gastric sleeve, opet u “Codri”, kod dr Miroslava Ilića.

Mirjana kaže da im prije zahvata niko nije jasno objasnio moguće rizike operacije. Tek nakon što su nastupile komplikacije, tvrdi ona, porodici je rečeno da zahvat nosi ozbiljan rizik.

Desetog dana nakon operacije Predrag je dobio temperaturu. U bolnici su im, prema njenim riječima, rekli da to može biti normalno usljed smanjenog unosa tečnosti. Porodica se, ipak, nije oslonila na to objašnjenje. Na svoju ruku su uradili laboratorijske nalaze koji su pokazali CRP veći od 300, što je ukazivalo na ozbiljnu upalu.

Uradili su i skener, ali pošto nijesu znali da protumače nalaz, poslali su opis stanja Iliću. On im je, kaže Mirjana, rekao da hitno dođu u “Codru”.

U “Codri” ga je, prema njenim riječima, primila doktorica koja je odmah shvatila ozbiljnost stanja.

„Govorila je samo: ‘Da ga izvučemo iz ovoga, on je polumrtav čovjek’”, prisjeća se Mirjana.

Narednog dana, tvrdi ona, u “Codru” je došao Ilić.

„Urađeni su svi pregledi i nijesu komentarisali da je želudac šupalj, nego samo da ima hematom i kako njega treba sanirati. Ilić je probao da ga aspirira, ali mu je tokom te intervencije oštetio plućno krilo i to na kraju nije urađeno. On je nakon toga otišao i ostavio ga na milost i nemilost. Nakon 11 dana uspjeli su da mu CRP sa 435 svedu na osam. Liječenje su nam naplatili, iako nije bila naša greška”, priča Mirjana.

Nakon novog pogoršanja i ponovne temperature, Predrag je ponovo završio u “Codri”. Mirjana tvrdi da im je ljekarski tim samo jednog jutra rekao da on mora biti prebačen negdje drugo, jer će tu umrijeti.

Porodica ga je iz “Codre” odvela sa, tvrdi Mirjana, neispravnom dokumentacijom, jer se CD sa snimkom skenera nije mogao pročitati. Nakon jedne privatne klinike koja je, prema njenim riječima, tražila 40 hiljada eura za hitnu operaciju bez garancije da će preživjeti, otišli su u Klinički centar Srbije.

Tamo, objašnjava ona, nijesu smjeli odmah da ga operišu jer je imao visok CRP, pa su ga danima pripremali za operaciju. U tom periodu porodica je, ističe Mirjana, prvi put dobila jasna objašnjenja da želudac propušta sadržaj i da se zbog toga mora obustaviti unos hrane i vode.

„Za svih 11 dana primio je bezbroj flaša i uradio nekoliko snimaka koji su pokazivali da je želudac šupalj i da propušta svu hranu koju unosi. Ljekari sa Kliničkog u Srbiji su mi rekli da moj suprug nije prvi kojeg ‘krpe’ nakon Ilićevih intervencija”, tvrdi ona.

Dan prije planirane operacije Predraga je pregledao kardiolog i dao je saglasnost. Ipak, u večernjim satima on je preminuo.

U obdukcijskom nalazu, koji je, prema Mirjaninim riječima, porodica dobila tek nakon šest mjeseci, navodi se da je smrt nastupila od posljedica operacije.

Nakon sahrane, kaže, obratila se inspektoru u Ministarstvu zdravlja. On joj je, prema njenim riječima, savjetovao da nakon dobijanja obdukcijskog nalaza pronađe advokata i pokrene postupak, jer bi inspekcija, na osnovu njihove priče, mogla izreći samo neku manju kaznu.

Posebno joj je ostala urezana jedna scena iz noći kada je supruga ostavila u “Codri”, pred operaciju. U lift je, kaže, ušao jedan ljekar koji ju je pitao zbog čega je tu. Kada mu je objasnila, odgovorio joj je kratko da je on protiv te operacije.

Danas tu rečenicu pamti kao upozorenje koje nije razumjela na vrijeme.

Direktorica “Codre” dr Perović-Ivanović navodi da su Predragova operacija, neposredni postoperativni tok i kontrolni nalazi prije otpusta protekli bez problema i da tada nije bilo ranih komplikacija. Kasnije je, kaže, dijagnostikovana komplikacija poznata za ovu vrstu operacije, ali je liječenje teklo zadovoljavajuće sve dok Predrag, uprkos protivljenju ljekara, nije na sopstveni zahtjev napustio “Codru“ i otišao u drugu ustanovu van Crne Gore.

„Posebno nam je žao, jer vjerujemo da bi ishod bio drugačiji da je ostao kod nas“, kaže dr Perović-Ivanović.

Ona ističe da je dr Miroslav Ilić, koji je operisao i Predraga i Petra, međunarodno priznati stručnjak za barijatrijsku hirurgiju. Kaže da saosjećaju sa porodicama preminulih pacijenata, ali odbacuju svaku odgovornost bolnice i ljekara.

„Bolnica ‘Codra’ i njeni ljekari uradili su sve visoko stručno i profesionalno, po svim pravilima struke i ni u jednom slučaju nema ni greške ni krivice, što su potvrdile nadležne instance“, navodi ona.

Lamežević otvorio privatnu bolnicu

“Hirurgija Dr Eli” registrovana je 2025. godine za djelatnost “specijalistička medicinska praksa”, a njen osnivač, vlasnik i direktor je dr Eldin Lamežević.

Predstavlja je kao privatnu bolnicu sa poliklinikom, a na sajtu ove klinike Lamežević je naveden kao specijalista opšte hirurgije, osnivač bolnice sa poliklinikom i ljekar posvećen svom pozivu.

CIN-CG-u je od Ministarstva zdravlja potvrđeno da je zdravstvena inspektorka, u okviru Direktorata za zdravstveno-sanitarnu inspekciju, podnijela Sudu za prekršaje u Podgorici zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka protiv “Hirurgije dr Eli“ kao pravnog lica, kao i protiv Eldina Lameževića, u svojstvu odgovornog lica.

,,Imajući u vidu da je predmetni prekršajni postupak u toku, Ministarstvo zdravlja nije u mogućnosti da saopšti više informacija, budući da se, u skladu sa važećim propisima, javnost isključuje iz postupka radi zaštite zakonom utvrđenih interesa”, naveli su iz iz resora kojim rukovodi Vojislav Šimun.

Doktor Lamežević objašnjava da je prekršajni postupak pokrenut jer zdravstvena inspekcija tokom nadzora u njegovoj klinici nije zatekla doktorku ginekološkinju na radnom mjestu. 

,,U tom trenutku u klinici nije bilo pacijenata, ali je inspektorka podnijela prijavu, jer ljekar po propisima mora biti fizički prisutan tokom čitavog radnog vremena”, objašnjava Lamežević, ističući da se radi o situacijama koje u privatnom zdravstvenom sistemu nijesu rijetke.

CIN-CG je pitao Ministarstvo zdravlja da li je, prilikom izdavanja odobrenja za rad privatnoj zdravstvenoj ustanovi “Hirurgija Dr Eli”, provjeravalo činjenicu da je njen osnivač i direktor ranije pravosnažno osuđen zbog krivičnog djela teško djelo protiv zdravlja ljudi, kao i to da se protiv njega vode postupci u vezi sa smrću pacijenata.

Iz odgovora Ministarstva zdravlja proizlazi da takva provjera nije dio postupka za izdavanje odobrenja za rad zdravstvene ustanove.

„Provjera tih činjenica nije predviđena kao sastavni dio zakonom propisanog postupka za izdavanje rješenja o ispunjenosti uslova za obavljanje zdravstvene djelatnosti”, naveli su iz Ministarstva zdravlja za CIN-CG.

Objasnili su da u tom postupku ocjenjuju ispunjenost uslova koji se odnose na prostor, medicinsku opremu i stručni kadar, na osnovu dokumentacije propisane zakonom i podzakonskim aktima.

CIN-CG je pitao Ministarstvo zdravlja i da li ima mehanizam kojim se prije izdavanja odobrenja za rad privatnoj zdravstvenoj ustanovi provjerava profesionalna istorija osnivača, direktora i ljekara koji u njoj rade, uključujući pravosnažne presude, disciplinske postupke, optužnice, prijave pacijenata i teške ishode liječenja. Objasnili su da postoji saradnja institucija u okviru zakonskih nadležnosti, ali i priznali da ne postoji jedinstveni sistem koji objedinjuje takve podatke.

U razvijenijim evropskim sistemima krivični, parnični i disciplinski postupci protiv ljekara teku odvojeno, a njihovo okončanje ne isključuje poseban postupak pred regulatornim ili strukovnim tijelom, koje procjenjuje da li je ljekar i dalje sposoban i podoban za rad i da li predstavlja rizik za pacijente.

U Ujedinjenom Kraljevstvu, na primjer, ljekar mora prijaviti regulatoru krivične optužbe i osude, a relevantne osude uzimaju se u obzir u postupcima procjene njegove sposobnosti za obavljanje profesije.

U Francuskoj je disciplinska odgovornost pred Ljekarskom komorom nezavisna od građanske i krivične odgovornosti, pa ljekar zbog istog događaja može odgovarati i pred sudom i pred profesionalnim tijelom. Sankcije mogu uključivati upozorenje, privremenu zabranu rada ili brisanje iz registra.

U Njemačkoj nadležni pokrajinski organ može povući ili suspendovati odobrenje za rad kada ponašanje ljekara pokaže da je nedostojan ili nepouzdan da obavlja ljekarski posao.

,,Sistem se zasniva na podjeli nadležnosti između institucija. Ministarstvo zdravlja utvrđuje da li zdravstvena ustanova ispunjava uslove za rad, dok su pitanja licenciranja i profesionalne odgovornosti ljekara u nadležnosti strukovnih komora i drugih organa”, navode iz Ministarstva zdravlja.

Međutim, upravo ta podjela nadležnosti pokazuje jednu od najvećih slabosti sistema: Ministarstvo zdravlja ne provjerava profesionalnu istoriju ljekara prilikom izdavanja odobrenja za rad ustanovi, već polazi od činjenice da ljekar ima važeću licencu. Ljekarska komora Crne Gore (LJKCG), s druge strane, ne mora imati podatak o presudi, ako je ljekar sam ne prijavi.

Ljekarska komora nije znala da je Lamežević pravosnažno osuđen zbog teškog djela protiv zdravlja ljudi

Lamežević je, prema Statutu Ljekarske komore Crne Gore (LJKCG), kao član te komore bio dužan da joj prijavi postojanje pravosnažne sudske odluke kojom je oglašen krivim za krivično djelo.

Iz odgovora koje je LJKCG dostavila CIN-CG-u, međutim, proizlazi da on to nije učinio.

„Ne postoji nijedan dokument, akt, zapis, službena zabilješka niti drugi dokument da je Komora bila upoznata sa presudom iz 2018. godine. Ne postoji ni dokument da je dr Eldin Lamežević Komori prijavio ili na drugi način saopštio činjenicu da je pravosnažno osuđen za navedeno krivično djelo”, naveli su iz LJKCG.

Na pitanje zbog čega o presudi nije obavijestio LJKCG, Lamežević odgovara neodređeno. Kaže da se sve desilo jako davno i da je komora, kako se sjeća, “nešto raspravljala o njegovom slučaju“.

Važeći Statut LJKCG, donijet u decembru 2024, propisuje da ljekar mora bez odlaganja prijaviti pravosnažnu osudu ili izrečenu mjeru zabrane.

„Neispunjavanje ove obaveze predstavlja povredu članskih obaveza propisanih Statutom i može predstavljati osnov za pokretanje disciplinskog postupka pred Sudom časti Ljekarske komore Crne Gore“, naveli su iz LJKCG. 

Iz LJKCG su objasnili da ne vode posebnu evidenciju o ljekarima protiv kojih su vođeni ili se vode krivični ili parnični postupci u vezi sa smrću pacijenata, navodnim nesavjesnim liječenjem ili drugim teškim ishodima liječenja.

,,Razlog za to leži u činjenici da samo pokretanje ili vođenje određenog postupka ne predstavlja dokaz odgovornosti, niti podrazumijeva da je osoba protiv koje se postupak vodi učinila djelo koje joj se stavlja na teret”, kazali su iz LJKCG za CIN-CG.

Ipak, priznali su i ono što je suština ove priče: pravo pacijenta na bezbjednu i kvalitetnu zdravstvenu zaštitu podrazumijeva i pravo na pristup informacijama koje mogu biti značajne za procjenu potencijalnih rizika povezanih sa izborom ljekara.

,,Pravosnažna osuda za krivično djelo protiv zdravlja ljudi predstavlja činjenicu od nesumnjivog značaja za pacijenta, budući da objektivno može uticati na stepen povjerenja koje pacijent ima prema ljekaru. Takva okolnost ne može se smatrati pravno ili etički irelevantnom za ostvarivanje prava pacijenata, naročito imajući u vidu da je odnos povjerenja između ljekara i pacijenta jedan od temeljnih preduslova uspješnog liječenja i kvalitetne zdravstvene zaštite”, kazali su iz LJKCG CIN-CG-u.

Istakli su i da bi pravo građana na informacije o pravosnažnim osudama ljekara za krivična djela protiv zdravlja ljudi doprinijelo jačanju profesionalne odgovornosti u zdravstvenom sistemu, unapređenju povjerenja javnosti u zdravstvene ustanove i osnaživanju prava pacijenata da donose informisane odluke o svom liječenju.

Lameževiću je, kako navode iz LJKCG, licenca izdata 29. oktobra 2018. godine, a sada je u postupku relicenciranja.

Prema članu 138 važećeg Zakona o zdravstvenoj zaštiti, licenca se može privremeno oduzeti, između ostalog, kada je ljekaru izrečena privremena zabrana rada, kada obavlja djelatnost bez odgovarajuće licence, kada je utvrđen teži stručni propust, kada mu je izrečena mjera bezbjednosti ili zabrana obavljanja poziva zbog koje ne može raditi, ili kada prekrši Kodeks zdravstvene etike. Privremeno oduzimanje može trajati od tri mjeseca do pet godina, odnosno do isteka sudske mjere.

Član 139 predviđa trajno oduzimanje licence ako je zdravstveni radnik pravosnažno osuđen na kaznu zatvora za krivična djela protiv zdravlja ljudi ili protiv čovječnosti i drugih dobara zaštićenih međunarodnim pravom, ako je lišen poslovne sposobnosti ili ako je osuđen za teško krivično djelo koje ga čini nedostojnim za profesiju. Postupak vodi nadležna komora.

„Eventualna neusklađenost Statuta sa Zakonom ne utiče na neposrednu primjenu zakonskih odredaba“, naglasili su iz LJKCG, objašnjavajući da u slučaju nesaglasnosti mora biti primijenjen zakon kao akt više pravne snage.

Odgovori LJKCG tako otvaraju dodatno pitanje koje tek treba pravno razjasniti: da li je kućni zatvor izrečen Lameževiću 2018. predstavljao “kaznu zatvora“ u smislu propisa koji su tada uređivali licencu i, ako jeste, zbog čega postupak njenog oduzimanja nije pokrenut. Iz LJKCG su za CIN-CG kazali da je za takvu procjenu potrebno utvrditi kada je presuda postala pravosnažna i koji su propisi u tom trenutku važili, jer su se pravila o izdavanju i oduzimanju licenci mijenjala. 

Krivični zakonik Crne Gore (KZCG), međutim, kaznu kućnog zatvora označava kao “kaznu zatvora koja se izvršava u prostorijama za stanovanje“. Član 36a KZCG-a propisuje da sud, kada izrekne kaznu zatvora do šest mjeseci, može odrediti da se ona izvršava u prostorijama u kojima osuđeni stanuje, “ukoliko se, s obzirom na ličnost učinioca, njegov raniji život, njegovo držanje poslije učinjenog djela, stepen krivice i druge okolnosti pod kojima je djelo učinio, može očekivati da će se i na taj način ostvariti svrha kažnjavanja”. 

Dr Perović-Ivanović za CIN-CG navodi, između ostalog, da je, kada je vidjela mejl sa novinarskim pitanjima, “naivno pomislila“ da ćemo se interesovati za prve robotski asistirane operacije, 25 godina rada “Codre“, njenu ulogu tokom pandemije i desetine hiljada uspješnih zahvata.

„Od svega toga, izabrali ste da nas pitate za tri pacijenta koja su, na žalost, umrla“, kaže dr Perović- Ivanović.

U slučajevima Mirsada Bošnjaka, Danke Komnenić, Petra i supruga Mirjane Perović ponavlja se isti obrazac: porodice nakon smrti najbližih ostaju same da traže dokumentaciju, vještačenja, odgovore i pravdu. Ljekari u međuvremenu nastavljaju da rade, mijenjaju ustanove ili otvaraju privatne ordinacije i bolnice, dok javnost rijetko dobije objašnjenje šta su institucije preduzele nakon najtežih ishoda liječenja.