Iako je ukupni potencijal planiranih malih elektrana zanemarljiv za energetski bilans i uprkos nemjerljivoj ekološkoj šteti, ne odustaje se od namjere da se subvencioniranom strujom, preko računa građana isisaju milioni eura 

Bajkovite pejzaže balkanskih zemalja, areala netaknute prirode, jezera, rijeka i bistrih planinskih potoka, ponegdje već smjenjuju slike suvih korita i nestalih životinjskih i biljnih vrsta. Bujaju samo novokomponovani bogati vlasnici malih hidroelektrana, na štetu prirode i o trošku građana. Ako se ostvari plan graditelja, bankara i vlada, da se od Slovenije do Albanije izgradi 3.000 malih hidroelektrana, Balkan bi mogao ostati bez jednog od najvrednijih resursa - vode i svega što (do)nosi.

Pod izgovorom korišćenja obnovljivih izvora energije, iako kapaciteti planiranih malih elektrana simbolično utiču na energetske bilanse, kroz subvencije isisava se novac iz državne kase. U Crnoj Gori je i većina ovih koncesionih poduhvata dostupna uglavnom ljudima bliskim vrhovima vlasti. Svojevrstan trougao u „antinatura koaliciji“ tvore – bankari. Rukopis je gotovo istovjetan u čitavom regionu.

Da je posljednji čas da se ovo zaustavi pokušava da ukaže organizacija Balkan River Defence (Odbrana balkanskih rijeka) organizujući, od početka ovog mjeseca pa sve do 8. Oktobra, Balkan Rivers Tour  tokom koje će obići  Albaniju,  Makedoniju, Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku i Sloveniju.

Oni ističu da je važnost balkanskih rijeka i u tome što su, zahvaljujući još slobodnim vodotocima, stanište za 69 životinjskih vrsta koje nigdje drugo ne postoje, te da u njima živi i 40 odsto evropskih puževa i školjki.

Slovenački biolog Rok Rozman, osnivač organizacije Odbrana balkanskih rijeka za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i Monitor kaže: „Na rijekama između Slovenije i Grčke predviđeno je 3.000 brana (velikih i malih). Ako se ovi planovi ostvare, ne samo lokalno stanovništvo, nego i Evropa će izgubiti posljednje netaknute i slobodne rijeke. Kontrast, da sjeverna i zapadna Evropa uklanjaju više od 3.000 brana, dok se u jugoistočnom djelu  pokušava izgraditi 3.000 novih, mnogo govori“.

On navodi da su hidroelektrane izgubile zeleni i obnovljivi status posljednjih godina, jer mnoge studije jasno pokazuju da je hidroenergetika krajnje destruktivna za okolinu, staništa i vrste, te kulturnu baštinu i održivi način života.

„Opšta slika je jasna: gradnjom brana ne planira se pomoći regionu da dobije više energije ili postane zelen u smislu proizvodnje, riječ je o pranju novca i korupciji. Međunarodni fondovi i velike hidro kompanije ne mogu graditi nove brane bilo gdje drugdje, pa su došli na Balkan, gdje zakonodavstvo EU još ne postoji i korupcija je i dalje široko rasprostranjena. Zbog toga se ne smije tolerisati gubitak posljednje divljine zbog dobiti već bogate manjine“, kaže Rozman.

Da je na teritoriji između Slovenije i Albanije planirana izgradnja gotovo 3.000 novih brana, objavljeno je i u studiji Finansiranje HE u zaštićenim područjima Jugoistične Evrope, koju su u martu prezentovale međunarodne organizacije EuroNatur i RiverWatch u saradnji sa lokalnim partnerima sa Balkana.

U studiji se navodi da su od 2005. godine Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD), Evropska investiciona banka (EIB) i Grupa Svjetske banke odobrile kredite i garancije od 727 miliona eura za 82 hidroelektrane na Balkanu. Ovo uključuje 37 projekata u zaštićenim područjima, kao što su nacionalni parkovi i Natura 2000 područja. Novac koji plasiraju komercijalne banke igra ključnu ulogu u omogućavanju kontroverznih projekata. Njihovo finansiranje je teže pratiti, ali autori studije su identifikovali 158 takvih slučajeva, od kojih su 55 u zaštićenim područjima. Najaktivnije komercijalne banke sa identifkovanim kreditima su austrijska Erste & Steiermaerkische banka i italijanska Unicredit grupa, od kojih je svaka finansirala po 28 projekata. U odjeljku Crna Gora pominje se i porodična Prva banka koja finansira posao familije Đukanović sa obnovljivim izvorima energije.

U Crnoj Gori se trenutno, prema podacima Ministasrtva ekonomije, električna energija proizvodi u 20 malih hidroelektrana (mHE). Pet je u vlasništvu Elektroprivrede Crne Gore, dvije u zajedničkom vlasništvu EPCG i norveškog NTE-a, a 13 su izgradile privatne kompanije od početka primjene programa podsticanja proizvodnje iz obnovljivih izvora energije. Zaključenim ugovorima o koncesiji, planirana je izgradnja ukupno 53 male elektrane.

Upravo ove male HE, kojima u najvećem broju rukovode kompanije sa licima povezanim sa vlašću, su pod lupom javnosti. Građani Andrijevice, Plava, Berana, Bijelog Polja, Murina, Gusinja, sela Bukovica i Štitarica, tokom prošle i ove godine, organizovali su brojne proteste zbog nezadovoljstva gradnjom mHE. Pitali su Vladu kako mogu da žive bez vode i tražili da se uvede zabrana na gradnju novih postrojenja.

„Uzeta nam je čitava rijeka, korita skoro da nema, sva je ukroćena u cijevi. Od izvora do kraja mjesne zajednice sagrađene su četiri  centrale“, priča za CIN-CG/Monitor Vesko Davidović, predsjednik Mjesne zajednice Šekular kod Berana.

Sličan je pejzaž i u Plavu gdje je podignuta mala hidroelektrana na Babinopoljskoj, a druga na Hridskoj i Treskavičkoj rijeci. Mještani kažu da je ostala pustoš – korita suva, riblji fond uništen.

„Dva puta smo im osporili gradnju, ekološki elaborat je vraćen na doradu jer je bio nepismen“, kaže za CIN-CG/Monitor Nikola Vemić iz Ekološkog pokreta Donja Bukovica. On objašnjava da su na dva skupa, koja su organizovali, okupili nekoliko stotina ljudi. „Doveli smo stručnjake, profesore iz Novog Sada, Zagreba, Škotske koji su pobili njihove navode o tome da neće biti ekološke štete“, priča Vemić.

Crnogorska Vlada posao oko malih HE pravda Direktivom EU iz 2009. godine,  prema kojoj bi države članice do 2020. godine trebalo da troše bar 20 odsto energije iz obnovljivih izvora. Vlada je taj prag podigla na 33 odsto.

Na iskustvo zemalja EU često se pozivaju i vlasnici mHE. Citiraju da u Evropi postoji 24.000 malih elektrana, te da je Norveška iskoristila 100 odsto vodnih potencijala, Francuska i Italija 86 odsto, Njemačka i Austrija 88 odsto.

„Ne smijemo smetnuti s uma da nije isto podsticati izgradnju malih hidroelektrana u Zapadnoj Evropi i na Balkanu. Rijeke Zapadne Evrope nijesu više u prirodnom stanju, dok veliki broj na Balkanu jeste“, objašnjava biolog Vuk Iković iz Organizacije KOD. On navodi da su „rijeke na kojima se grade mHE u Crnoj Gori potoci naspram velikog broja evropskih rijeka“. Staviti malu rijeku u cijev dugu nekoliko kilometara je uzimanje života tom prostoru i ekološki zločin.

Milija Čabarkapa iz NVO Green Home, kaže da je teško, kada se govori o izgradnji mHE, definisati glavne ekološke probleme: „Populacije nekih vodenih vrsta se smanjuju (ribe, vodeni insekti, vodene grinje, pijavice...). Mnoge vrste moraju da migriraju i prilagode se novim uslovima. Ukoliko im to uspije, stabilne populacije formiraće tek poslije decenije ili kasnije. Pojedina staništa biće trajno izgubljena“.

On objašnjava da se izgradnjom vodozahvata sprječava uzvodna migracija ribe i drugih organizama. „Ribe se u pritokama mrijeste. Kako se mHE obično grade samo na pritokama velikih rijeka, onemogućava se mrijest ribe. S obzirom da je predviđena gradnja većeg broja mHE na svim većim pritokama velikih rijeka u Crnoj Gori, uništavanjem manjih mrestilišta smanjiće se populacija ribe u pritokama i u velikim rijekama“, kaže Čabarkapa.

Iz Koalicije 27,  koja okuplja nevladine organizacije Green Home, Centar za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP), Sjeverna zemlja, Društvo mladih ekologa Nikšić i Zelena akcija/Friends of the Earth iz Hrvatske, nedavno su apelovali da se sve procedure odobravanja projekata, dodjele ekoloških saglasnosti i energetskih dozvola za mHE bez odlaganja obustave i uradi revizija već učinjenog. Oni tvrde da je većina koncesija dodijeljena bez validnih osnova, vodnih i bioloških, uz nepostojanje odgovarajućih planskih dokumenata, strateških smjernica i preciznih podataka o uticaju na životnu sredinu.

„Najveći problem je što nema procjene ekosistemske vrijednosti vodotokova koji se daju na koncesiju za takve projekte“, kaže za CIN-CG/Monitor Aleksandar Perović, direktor Ekološkog pokreta Ozon. On objašnjava da nije prepoznat značaj rijeka za život ljudi i lokalnu zajednicu, kao i potencijal za druge svrhe, kao što su vodosnabdijevanje, navodnjavanje, razvoj ribolovnog i drugih vidova turizma...

„Bez osnovne analize nadležni proglase da je javni interes da se grade mHE, što je apsurd, naročito ako je riječ o rijekama sa pitkom vodom, što je u svijetu prepoznato kao najvažniji prirodni resurs“, ističe Perović.

I biolog Iković ističe da je glavni problem to što Crna Gora nikad nije uradila studiju kojom se ocjenjuje stepen uticaja planiranih malih hidoelektrana na životnu sredinu i zdravlje građana. „Male HE su isplanirane u skladu sa interesima povezanih i uz to privilegovanih pojedinaca čime je interes građana sasvim zanemaren. Koncesionaru se izdaje na korišćenje čitavo slivno područje jednog toka tako da on sam bira na kojem će mjestu vršiti zahvat, a standardi zaštite životne sredine, upravljanja prostorom i poljoprivredom se usaglašavaju sa zahtjevima investitora“, kaže Iković.

On objašnjava da se definisanje ekoloških posljedica doživljava kao puka forma. „Stvarna, suštinska primjena standarda zaštite životne sredine je često okarakterisana 'anti-državnim gestom' jer su male hidroelektrane posao od 'javnog interesa', a povlašćeni investitor je već uložio novac pa 'nema smisla' da se odustane bez obzira na to što će to da uzrokuje nepovratnu štetu za građane i prirodu. Na ovaj način rukovodioci ustanova, svjesno ili ne, služe povlašćenim investitorima“, tvrdi Iković.

Iz Agencije za zaštitu prirode i životne sredine objasnili su da se postupak procjene uticaja sastoji od tri faze: odlučivanje o potrebi procjene uticaja, određivanje obima i sadržaja elaborata (faza koja nije obavezna), te davanje saglasnosti na elaborat procjene uticaja na životnu sredinu. Na pitanje da li su nekog odbili, navode slučaj mHE Đurička 1 u Plavu, nosioca projekta Plava Hidro Power iz Ulcinja, jer nije definisana zona sanitarne zaštite, pa se nije moglo utvrditi da li ima direktnog uticaja na vodoizvorište Jaseničke rijeke.

Očigledno da ekološka saglasnost do sada nije bila prepreka investitorima za gradnju. Uglavnom se ponavljalo „da nema negativnih uticaja na životnu sredinu i biodiverzitet“. Ekolozi i mještani godinama protestuju, jer se to pokazalo netačnim.

Iz Ministarstva ekonomije su kazali da planom za ovu godinu nije predviđeno izdavanje energetskih dozvola u oblasti hidroenergije, „osim za rekonstrukcije postojećih i izgradnju objekata na vodovodnim sistemima – dakle u oblastima koje apsolutno ne mogu biti dovedene u pitanje sa aspekta životne sredine“.

„Aktivnosti u prethodnom periodu sprovođene su u skladu sa važećim propisima, tako da ne postoji razlog za vanrednu reviziju“, navode iz Ministarstva uz najavu da će moratorijum biti na snazi i tokom 2019. godine.

Pored ekoloških problema, sve se više ističe i finansijska opravdanost mHE za državu i građane. Prema Zakonu o energetici, građani su dužni da plaćaju porez na nove obnovljive izvore energije u sklopu svojih računa za struju. Početkom 2017. ovi porezi su učetvorostručeni. Kompanije koje proizvode energiju iz obnovljivih izvora imaju podsticajne cijene i garantuje im se otkup proizvodnje tokom 12 godina. Izmjenama zakona prošle godine ukinut je i PDV na isporuku proizvoda i usluga za izgradnju električnih postrojenja za proizvodnju električne energije sa instaliranom snagom od 10MW, gdje vrijednost investicije premašuje pola miliona eura.

„Primjer biznisa mHE je među najboljim pokazateljima 'zarobljene države' u sektoru energetike - kada javne politike kreirate tako da budu u privatnom, a ne javnom interesu“, kaže za CIN-CG/Monitor Ines Mrdović iz MANS-a. Ona ukazuje na to da građani finansiraju profit privatnim investitorima, u zemlji u kojoj nema dovoljno bolnica, vrtića, škola, dnevnih centara...

„Šema koju Vlada sprovodi pod izgovorom dostizanja ciljeva u obnovljivim izvorima energije, pokazuje da se radi o biznisu privilegovanih pojedinaca, koji su bliski lideru DPS-a Milu Đukanoviću i vrhu te partije. Do sada se pokazalo da su samo privilegovani u tom biznisu, a primjer kompanije Hidroenergija Montenegro je veoma slikovit. Ta firma je imala studije o gradnji mHE u Beranama godinu prije nego je pokrenut tender za dodjelu koncesija, na kojem je pobijedila. U kasnijim godinama Vlada je firmi pomjerala rokove za ispunjavanje obaveza iz koncesionog ugovora, a nakon što su sagrađene mHE pokazalo se da je izostala bilo koja značajnija korist za lokalnu i ukupnu društvenu zajednicu. Štaviše, mHE su sagrađene tako da je mještanima bukvalno oteta voda iz rijeka, čime im je ugrozen život na tim područjima“, ističe Mrdović.

Prema podacima koje je MANS iznio na Regionalnoj konferenciji u julu, subvencije koje plaćaju građani čine više od polovine ukupnih prihoda vlasnika mHE. U periodu od 2014. do 2017, te firme su državi platile 12 puta manje za koncesije u odnosu na subvencije koje su platili potrošači. Ukupan prihod vlasnika malih HE bio je više od devet miliona eura, a od toga su subvencije građana 4,7 miliona. Troškovi koje su ove kompanije isplatile državi na ime koncesija iznose samo 430.000 eura.

Pozivajući se na Nacionalni akcioni plan korišćenja energije iz obnovljivih izvora, iz MANS-a su izračunali da će do 2020. naknada koju građani plaćaju za struju proizvedenu u mHE dostići iznos od gotovo 27 miliona eura.

Iz Ministarstva ekonomije su nam odgovorili da se „u ovim kvazianalizama veoma često prenebregava vrijednost investicija, koja je u ovih 13 objekata iznosila preko 40 miliona eura, da ukupan prihod ne predstavlja profit investitora, već da iz njega treba da pokrije i troškove amortizacije i operativne troškove, plati koncesionu naknadu“.

„Koncesiona naknada jeste bitan, ali nije najvažniji element eksploatacije prirodnih dobara jednog društva.  U navedenih dvije i po godine tih 4,7 miliona eura supstituisalo je uvoz električne energije u vrijednosti od oko tri miliona eura, omogućilo preko 80 radnih mjesta u zemlji, podiglo privrednu aktivnost u lokalnim zajednicama i stvorilo preduslove za dalji infrastruktirni razvoj tih krajeva“, ističu iz ministarstva.

Zanimljiva je računica ministarstva po kojoj potrošači u Grnoj Gori, godišnje preuzmu električne energije u vrijednosti od oko dvjesta miliona eura: „Za dvije i po godine, to odgovara iznosu od oko pola milijarde eura, pa navedenih 4,7 miliona vrijednosti iz malih hidroelektrana čini manje od  jednog procenta ukupne fakture. Istovremeno, u ovim postrojenjima proizvedeno je nešto više od jedan odsto ukupne energije u zemlji“.

Problem je što te milione za privatne mHE plaćaju građani, a njihov udio u projektovanom Vladinom cilju o 33 odsto energije iz obnovljivih izvora do 2020. godine skoro je zanemarljiv.

Iz Ministarstva tek sada najavljuju promjenu politike: „Izdavanje energetskih dozvola je stopirano s obzirom na činjenicu da je Crna Gora veoma blizu ispunjenja zadatog nacionalnog cilja od 33 odsto OIE u ukupnoj finalnoj potrošnjii energije, ali i kako bi preispitala neophodnost daljeg finansijskog podsticanja izgradnje objekata za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora energije“.

„Vlada ne planira da ubuduće finansijski podstiče izgradnju objekata za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora. Vlada će u narednom periodu nastojati da privlači investitore spremne da preuzmu tržišni rizik“, kažu iz Ministarstva ekonomije.

Lijepo sročeno, ali ne objašnjava do kada će trajati uspostavljeni harač miljenika vlasti preko subvencija. Na drugoj strani, potraga za novim investitorima i nove poreske olakšice alarm su da se sprema novi napad na ekosistem.

Rijeka Tara sa svojim kanjonom, slatkovodni sistemi Morače, Skadarskog jezera i Bojane su među najočuvanijim funkcionalnim ekosistemima u cijeloj Europi, ističe Rozman. „Kada vidite da veliki novac i lobiji napadaju ovaj raj, teško je ne djelovati. Ne znam jesu li građani Crne Gore svjesni toga što imaju, kakav potencijal za održivi turizam, sport... Veliki novac gura sve i vidi samo jednu stranu - gradi velike resurse i infrastrukturu kako bi zaradio više novca. No, postoje brojni dokazi da dugoročno to nije korisno za zajednicu, niti održivo“.

I rijeke u mreži DPS-a

Vlasnička struktura kompanija koje se bave obnovljivom energijom i grade male HE pokazuje da je znatan dio povezan sa predsjednikom Milom Đukanovićem i DPS-om, prezentovao je MANS.

Kompanija Đukanovićevog sina Blaža, BB Hidro, vlasnik je dvije koncesije za male HE. njegov brat od ujaka Milovan Maksimović gradiće još dvije, a kum Vuk Rajković dobio je koncesiju za četiri HE.

U poslu sa malim HE je i građevinski investitor Tomislav Čelebić. Konzorcijum u kome su Oleg Obradović, Ranko Ubović i Aleksandar Mijajlović iz takozvane ekipe Granda, već je sagradio šest malih HE, a dobili su koncesije za još 13.

Kompanija Kronor, iza koje stoje Žarko Burić, Željko Mišković i Predrag Bajović, zet bivšeg premijera Igora Lukšića, otvorili su HE sredinom prošle godine.

Fudbalski reprezentativac Stefan Savić, član konzorcijuma Hydro Bjelojević, takođe je u ovom poslu. Igor Mašović, član Opštinskog odbora DPS-a Andrijevice i brat gradonačelnika potkomovske varošice ima dvije male HE.

Dvije HE rade pod okriljem firme MN Power koja je u vlasništvu supruge Nenada Mićunovića, sinovca Branislava Brana Mićunovića.

Rijeka zarobljena u cijevima

Na rijeci Šekular kod Berana izgrađene su čak četiri male HE i voda bukvalno okovana cijevima.

Vesko Davidović, predsjednik Mjesne zajednice Šekular, prisjeća se kako je koncesionar obećao da će asfaltirati puteve. Kaže da su zaista asfaltirali, ali su ga i uništili mehanizacijom. Od miliona eura koje kompanija Hidroenergija zarađuje u Šekularu, mještani nemaju velike vajde, kaže Davidović. Kao pozitivno ističe što je dvadesetak radnika zapošljeno, uglavnom kao stražari i u službi održavanja. U međuvremenu, poslije brojnih protesta, ugrađen je mjerač koji pušta minimum vode u korito, pa je stanje bolje. Investitor najavljuje da će poribiti to što je ostalo od rijeke.

Davidović se prisjeća da su mještani 2012. kada je ugovor potpisan sa kompanijom Hidroenergija Montenegro, koja je izgradila četiri mHE u ovom mjestu, naivno povjerovali obećanjima prethodne DPS vlasti.

„Moj savjet mještanima u selima gdje se namjerava gradnja centrala jeste da sve preciziraju ugovorom. Možda i ne bi bilo strašno da je sagrađena samo jedna centrala, ali sa četiri cijelu rijeku su nam zarobili“.

Manastirska centrala ne kroti izvor

Prvu protočnu malu HE izgradila je Mitropolija crnogorsko-primorska, odnosno manastir Morača. U njoj se struja dobija na ekološki način slobodnim tokom i padom vode na turbinu. Otvorena je 2009. godine, kada su je u rad pustili tadašnji predsjednik Crne Gore Filip Vujanović i mitropolit Amfilohije.

„Koristimo vodu sa izvora koje je na imanju manastira. Centrala je od 12 kW i koristimo je za potrebe manastira“, kaže iguman Rafailo. Imali su, ističe, potrebne dozvole od države, ali su centralu izgradili sopstvenim novcem i ne dobijaju subvencije.

„Tu ispod sadašnje centrale i vodenice, za koju kažu da je starija od manastira, izgrađena je tokom Drugog svjetskog rata centrala. Tada je tu bio partizanski štab sa Pekom Dapčevićem. Radila je do poslije rata, a turbina se još nalazi u školi“.

Mala HE koja, kako kaže iguman, godišnje proizvodi 60.000 kW povezana je na energetsku mrežu. Na kraju godine sa računa manastira se odbija iznos struje koju su prebacili na mrežu.

Nedavno je objavljena vijest da će Mitropolija kod manastira Morače graditi i drugu malu centralu. Iguman Rafailo kaže da su to „samo razmišljanja“, jer nemaju novca.

Srpska buna protiv novih dahija

Stanovnici područja oko Stare planine u Srbiji, protekle sedmice podigli su pravu bunu protiv namjere da se gradi čak 50 elektrana na ovom području. Talas pobune zahvatio je i područja Lima, Rzava i drugih krajeva. Mediji pod kontrolom vlasti su to prigušili vijestima o „istorijskoj“ posjeti predsjednika Aleksandra Vučića Kosovu.

Tokom 2013. godine u Srbiji je 120 kompanija dobilo lokacije za izgradnju malih hidroelektrana, a katastrom MHE je određeno oko 870 potencijalnih lokacija, sa ukupnim potencijalom manjim od jednog procenta energetskog bilansa.

Dekan Šumarskog fakulteta Univerziteta u Beogradu dr Ratko Ristić je početkom godine, u otvorenom pismu gradu Pirotu na čijoj teritoriji se planira gradnja malih HE, upozorio: „Ozbiljne diskusije o celishodnosti korščenja mHE, pogotovu u zaštićenim brdsko-planinskim područjima, se vode u Evropskom parlamentu zbog izraženih negativnih, ekoloških efekata, pogotovo u alpskim oblastima Austrije, Nemačke, Francuske i Italije. Najviše primedbi se odnosi na degradaciju ekosistema, smanjenje biodiverziteta, fragmentaciju staništa riba i pojačanu eroziju. Evropska komisija je Rumuniji dala obavezujući nalog da ispita održivost koncepta mHE, jer su u jako kratkom periodu podigli preko 500 objekata i značajno narušili kvalitet akvatičnih ekosistema u svojim brdsko-planinskim područjima. Predlaže se ukidanje stimulativnih tarifa za energiju proizvedenu u mHE, kako bi se obezbijedili jednaki uslovi za sve učesnike na tržištu energije, pri čemu se naglašava da mHE daju malu energetsku korist, a nanose nesrazmerno velike ekološke štete“.

Povodom najnovijih protesta profesor Ristić je u izjavi NIN-u podsjetio da su međunarodne studije ustanovile da je izgradnja osam mHE u Albaniji, Hrvatskoj i Makedoniji dovela do nestanka ili ugrožavanja endemskih ili zaštićenih vrsta riba, ugrožavanja vodosnabdijevanja lokalnih zajednica i intenzivne erozije na pristupnim putevima. On je napomenuo da izgradnja mHe donosi korist jedino pojedincima i interesnim grupama, investitorima, proizvođačima opreme i korumpiranim državnim službenicima.

Listu investitora u Srbiji, kako je to običaj u regionu, predvode ljudi bliski režimu, među kojima se ističe ime Nikole Petrovića, kuma predsjednika Aleksandra Vučića.

Predrag NIKOLIĆ

 Izloženost suncu glavni je uzrok najsmrtonosnijeg oblika raka kože, malignog melanoma. Najčešći tip ove bolesti najlakše je izbjeći – 90 odsto svih smrtnih slučajeva moglo se preduprijediti da je izlaganje suncu bilo kontrolisano. Pravilnik je donesen prije tri godine, ali odredbe o inspekcijskom nadzoru stupile su na snagu tek krajem jula, a u avgustu nijedan poslodavac nije kažnjen

Hiljade radnika u Crnoj Gori i prethodnih vrelih mjeseci radeći na otvorenom, nastojalo je da sebi i svojim porodicama obezbijedi pristojan život, nerijetko po cijenu zdravlja. Račun kroz profesionalna oboljenja, obično, stiže kasno, a statistika to uglavnom prećuti.

Koliko zaposlenih u Crnoj Gori oboli od karcinoma kože zbog pretjeranog izlaganja suncu tokom obavljanja radnih obaveza, nije poznato, jer niko o tome ne vodi statistiku. U Crnoj Gori ne postoji institut medicine rada koji bi se time bavio, niti postoji registar profesionalnih oboljenja. Ovaj institut trebalo je da bude osnovan prije dvije godine. Iz Ministarstva zdravlja Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i Vijestima već dva mjeseca ne odgovaraju na pitanje o tome zašto se to nije desilo i kada bi institut mogao da proradi.

U znatno manje osunčanoj Velikoj Britaniji, na primjer, prema podacima njihovog instituta zaštite na radu, godišnje umre 60 zaposlenih od posljedica karcinoma kože izazvanog pretjeranim izlaganjem zračenju sunca tokom rada. Svake godine se otkrije oko hiljadu i po novih slučajeva te bolesti kod radnika.

Udruženje zaštite i zdravlja na radu Crne Gore već dvije godine učestvuje u kampanji Instituta za zaštitu i zdravlje na radu iz Velike Britanije (IOSH) pod nazivom „No Time To Lose” (Nema vremena za gubljenje), koja, između ostalog, upozorava na štetnost solarnog zračenja. Đina Janković iz crnogorskog udruženja kaže da su u saradnji sa kolegama iz Britanije pripremili i preveli brošure o opasnostima izlaganja suncu i distribuirali ih jednom broju gradilišta u Crnoj Gori.

„Poslovi na kojima su zaposleni najviše izloženi solarnom zračenju, osim građevinarstva, su i poljoprivreda, brodska i pomorska industrija, telekomunikacije, kontrola saobraćaja, željeznica i sve ostale vrste poslova koje se obavljaju na otvorenom. Izloženost suncu glavni je uzrok najsmrtonosnijeg oblika raka kože, malignog melanoma. Najčešći tip ove bolesti u svijetu, takođe, najlakše je izbjeći – 90 odsto svih smrtnih slučajeva moglo bi se spriječiti ukoliko bi izlaganje suncu bilo kontrolisano“, kazala je Janković.

Prema najnovijim istraživanjima koje je britanski IOSH sproveo o izloženosti suncu na radnom mjestu u toj državi, zabilježen je porast broja oboljelih od malignog melanoma, a većina pogođenih su muškarci, mlađi od 65 godina.

„Iz profesionalne perspektive, teško je imati tačne podatke o broju ljudi izloženih sunčevom zračenju na radnom mjestu u Crnoj Gori. Budući da se u Crnoj Gori radovi na otvorenom obavljaju pri veoma visokim temperaturama, kada je UV indeks veoma visok, neophodno je podizanje svijesti o problemima sunčevog zračenja kroz predavanja i treninge. Osim poslodavaca, neophodno je i da zaposleni bolje razumiju neophodnost izbjegavanja ili smanjivanja izloženosti direktnoj sunčevoj svjetlosti i preuzmu odgovornost za svoje zdravlje“, navela je Janković.

Ona je kazala da je neophodno da poslodavac izvrši raspodjelu radnih zadataka među zaposlenima, kako bi mogao omogućiti da svi radnici u ekipi provedu neko vrijeme u hladu, kao i da im obezbijede pauze u zatvorenom prostoru ili tamo gdje nema sunca.

„Neophodno je, osim toga, da zaposleni imaju adekvatnu radnu odjeću, kape širokog oboda koje zaklanjaju lice, uši i vrat, a u nekim slučajevima i naočare za sunce sa UV zaštitom. Neophodno bi bilo i da ljekari medicine rada, prilikom redovnih i periodičnih pregleda, provjere da li zaposleni pate od fotosenzitivnosti, gdje oči i koža postaju neuobičajeno osjetljivi na UV zračenje. Fotosenzitivnost bi trebalo redovno kontrolisati, jer može biti uzrokovana nizom supstanci, uključujući i neke industrijske hemikalije, biljke i ljekove“, kazala je Janković.

Iz Inspekcije za zaštitu na radu upozoravaju da zaposleni izloženi dužem radu na visokim ljetnjim temperaturama i zračenju sunca mogu da dožive sunčanicu. Simptomi se razvijaju postepeno nakon šest do 12 sati od maksimalne izloženosti glave suncu, a posljedice su malaksalost, ošamućenost, vrtoglavica, jaka glavobolja, mučnina, povraćanje koje ne donosi olakšanje, teško disanje, ubrzan puls i nesvjestica.

Druga opasnost je toplotna iscrpljenost, nakon dužeg boravka na visokim temperaturama. Znojenjem se značajno gubi tečnost i elektroliti, pa ukoliko se ne nadoknade, nastupa iscrpljenost praćena mučninom, glavoboljom, vrtoglavicom, drhtavicom i grčevima, dok je koža vlažna od znoja i hladna. Zaposleni mogu dobiti i toplotni udar, koji je najozbiljniji od ovih poremećaja, kada dolazi do otkazivanja mehanizama u organizmu koji regulišu tjelesnu temperaturu. Zbog toga tjelesna temperatura raste do 40 stepeni Celzijusa i više. Karakteristična je crvena, vruća i suva koža zbog prestanka znojenja, čime je blokirano odavanje viška toplote iz organizma. Ostali simptomi su slični kao kod sunčanice, samo jače izraženi.

Glavni inspektor zaštite i zdravlja na radu Zlatko Popović kaže da je Zakonom o zaštiti i zdravlju na radu i Pravilnikom o mjerama zaštite na radnom mjestu propisano da radovi na otvorenom prostoru, pri ekstremno visokim spoljnim temperaturama, iznad 36 stepeni Celzijusa, ne treba da se obavljaju, osim u slučajevima ozbiljne, neposredne i neizbježne opasnosti, kada su ugroženi ljudski životi i materijalna dobra od društvenog značaja.

„Radovi na otvorenom prostoru na visokim spoljnim temperaturama treba da se obavljaju u skladu sa propisima, standardima, aktom o procjeni rizika, posebnim uputstvima za bezbjedan rad na radnom mjestu i preporukama izdatim od organa državne uprave nadležnog za poslove rada ili organa državne uprave nadležnog za poslove zdravlja. Preporuke za rad na visokim temperaturama se izdaju svake godine“, kazao je Popović.

Ministarstvo rada i socijalnog staranja, u okviru kojeg djeluje i Direktorat za zaštitu na radu, u saradnji sa Ministarstvom zdravlja i Upravom za inspekcijske poslove dao je sredinom jula preporuke poslodavcima da zaposleni na otvorenom prostoru ne borave od 11 do 16 sati ukoliko proces rada to dozvoljava. Ako nije moguće prekinuti rad, nalažu da se preduzmu sve mjere zaštite na radu. Preporučuju da se rad organizuje po smjenama, da se uvede dodatna radna snaga, prave češće pauze uz obezbjeđivanje velike količine vode i bezalkoholnih napitaka. Zatražili su i da se osposobe zaposleni za pružanje prve pomoći, kao i da se svi upoznaju sa simptomima bolesti prouzrokovanih visokim temperaturama. Zaposleni moraju biti upoznati o rizicima po zdravlje i život pri izlaganju visokim temperaturama, kao i sa opasnostima uzimanja ljekova koji onemogućavaju ili usporavaju aklimatizaciju.

Poslodavci su dužni da zaposlenima obezbijede odgovarajući prostor, gdje mogu da se sklone od sunca i odmore, kao i da im se omogući da tokom pauze mogu skinuti sredstva i opremu za ličnu zaštitu na radu. Zaposlenima bi trebalo obezbijediti da nose laganu, svijetlu i komfornu odjeću od prirodnih materijala, kape, marame ili lagane šešire širokog oboda za glavu koji prekriva i vrat, ukoliko nijesu obavezni da nose sredstva i opremu za ličnu zaštitu glave. Preporučeno je poslodavcima da obezbijede i zaštitne kreme za sunce, kao i odgovarajuću hranu i osvježenje.

Nastojeći da provjeri kako se poštuju ove preporuke, novinar CIN-CG/Vijesti pokušao je da posjeti Plantaže i gradilišta nekih od najvećih građevinskih kompanija - Bemaxa, Zetagradnje i Čelebića, ali na zahtjeve da mu se to odobri nije dobio odgovore iz uprava tih kompanija.

Pravilnikom o mjerama zaštite na radnom mjestu iz jula 2015. godine propisano je da dio normi koji se odnosi na rad na otvorenom prostoru pri ekstremno visokim spoljnim temperaturama, ima odloženu primjenu na period od tri godine, pa je počeo da se primjenjuje tek od 24. jula ove godine. Njime je predviđeno da se dio inspekcijskog nadzora posveti kontroli uslova rada na otvorenom pri visokim temperaturama.

„Tokom prethodnih godina poslodavcima je ukazivano da bi trebalo da donesu odluke o načinu primjene mjera zaštite i zdravlja na radu pri radu na visokim temperaturima, kako bi se pripremili za primjenu navedenog propisa. Izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti i zdravlju na radu, usvojenim u julu, predviđene su novčane kazne za ovu vrstu prekršaja, a važećim propisima je za neprimjenjivanje opštepriznatih mjera zaštite, predviđena mjera zabrane rada“, naveli su iz Inspekcije.

U Upravi za inspekcijske poslove vjeruju da je znatan broj poslodavaca kroz informisanje i preventivno djelovanje inspekcije prilagodio svoje aktivnosti. „Poslodavci od početka primjene izmjena Zakona o zaštiti i zdravlju na radu i navedenog pravilnika koji je donesen u julu ove godine nijesu kažnjavani po osnovu nepravilnosti iz ovog pravilnika, nego je kroz mjeru ukazivanja dat rok za njihovo otklanjanje. Prema inspekciji nije bilo inicijativa od strane zaposlenih u vezi sa radom na otvorenom na visokim temperaturama“, naveli su iz ove uprave.

Novčane kazne iznose od 500 do 15 hiljada eura. Inspektor novčanu kaznu na licu mjesta može izreći izdavanjem prekršajnog naloga, samo u minimalnom iznosu od 500 eura za pravno lice, 30 eura za odgovorno lice i 250 eura za preduzetnika, a ako želi da poslodavca kazni novčanom kaznom većom od minimalne mora da podnese zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka kod suda za prekršaje.

Ministarstvo preporučuje ribu i morske plodove

Građevinski radnici u pauzama od poslodavaca najčešće dobijaju vodu za piće, a od hrane najzastupljenije je pola hljeba sa salamom ili sirom i ponekad neki gulaš. Međutim, ministarstvo tokom vrućina preporučuje drugačija pića i hranu.

U preporukama se navodi da je, ako fizička aktivnost traje kraće od 60 minuta, dovoljno piti običnu vodu da se nadoknadi izgubljena tečnost. Ako traje duže, nije dovoljna obična voda, pa se zbog obilnog znojenja preporučuju pića sa dodatkom ugljenih hidrata i elektrolita. Ističe se da je potrebno izbjegavati tešku i obimnu hranu, i da bi poslodavci zaposlenima trebalo da obezbijede svježe voće i povrće, mliječne proizvode sa niskim sadržajem masti, hljeb u manjim količinama, a preporuka su i riba i morski plodovi.
Ne preporučuju se teška i masna zapržena jela, crveno i sušeno meso, konzervirana hrana i konzumiranje u većim količinama slatkiša i namirnica koje sadrže rafinisan šećer i zasićene masnoće.

Nema zvaničnog registra bolesti

Inspekcija zaštite na radu ima samo statistiku Instituta za zaštitu i zdravlje na radu iz Velike Britanije.

„Nažalost, u Crnoj Gori ne postoji institut medicine rada koji bi se bavio utvrđivanjem profesionalnih bolesti, pa ni bolesti koje nastupaju kao posljedica rada pri visokim temperaturama i sunčevom zračenju, niti postoji registar tih bolesti“, naveli su iz inspekcije.

Nepostojanje ovog instituta i registra zaposlenih otežava zaposlenima da dokažu da su dobili neku bolest, povredu ili ugrozili svoje zdravlje zbog rada na velikim vrućinama i pretjeranoj izloženosti sunčevom zračenju, kako bi zbog toga dobili novčano obeštećenje.

I sezonci moraju na obuku

Tokom ljetnjih mjeseci u Crnoj Gori prisutan je veliki broj sezonskih radnika, ali i radnika „na crno“, naručito u turizmu, građevinarstvu i poljoprivredi, koji vrlo često rade na otvorenom i većinom je riječ o mladim ljudima. Zbog kratkog perioda na koji su angažovani, oni su rijetko upoznati sa svim opasnostima rada na visokim temperaturama i pri jakom sunčevom zračenju, pa su posebno ranjiva grupa.

„Za sva lica, koja po bilo kom pravnom osnovu borave kod njega, poslodavac je dužan da obezbijedi da se oni osposobe za bezbjedan rad prilikom zasnivanja radnog odnosa, raspoređivanja na drugo radno mjesto, uvođenja nove tehnologije, uvođenja novih ili zamjene sredstava za rad, promjene procesa rada i ponovnog raspoređivanja na rad poslije odsustvovanja koje je trajalo duže od godinu dana. Prilikom teorijskog i praktičnog osposobljavanja, ta lica se moraju upoznati sa svim opasnostima na radnom mjestu na kojem rade, pa i sa opasnostima rada na visokim temperaturama i pri jakom sunčevom zračenju“, naveli su iz inspekcije.

Goran KAPOR

U Crnoj Gori ne postoji institut za dokazivanje profesionalnih oboljenja, a pravilnik o profesionalnim bolestima nije revidiran od 2004. godine. Pacijente po navici šaljemo u Beograd, gdje treba da se verifikuje i utvrdi profesionalno oboljenje. U posljednjih pet godina nijesmo imali slučajeve u vezi sa profesionalnim oboljenjima, kazala je doktorka Milenka Ušćumlić

Crnogorske vatrogasce ne muče samo nadolazeće vrućine i okidači za piromane, kakve su sretali prethodnih godina. Pored vatre, svaki ljekarski pregled za njih je poseban izazov koji ih može izbaciti iz stroja i poslati na biro rada, bez prava na zaštitu, kakve postoje u razvijenim zemljama.
Vatrogascima, s druge strane, nije lako dokazati profesionalno oboljenje, već za to, kao i kolege iz drugih branši, moraju ići u inostranstvo. Ne postoji institut za dokazivanje profesionalnih oboljenja, a pravilnik o profesionalnim bolestima, koji nije mijenjan od 2004. godine, tretira tek 56 profesionalnih bolesti. To su, uglavnom, one prouzrokovane hemijskim dejstvom, trovanjem metalima i metaloidima, gasovima, rastvaračima i pesticidima, bolesti prouzrokovane fizičkim dejstvom ili biološkim faktorima, kao i oboljenja pluća, kože i maligniteti. Sve to je nedovoljno, jer se brojne profesije ne mogu pronaći u ovom pravilniku. Među njima su i vatrogasci - spasioci. U razvijenom svijetu, ali i u neposrednom okruženju prepoznato je najmanje još desetak novih profesionalnih oboljenja.
Iz Sindikata vatrogasaca Crne Gore upozoravaju da ovakva praksa dovodi u pitanje ono što je propisano Zakonom o zaštiti i zdravlju na radu.
Specijalista medicine rada Milenka Ušćumlić, potvrđujući da u Crnoj Gori ne postoji institut gdje bi se mogla utvrditi i liječiti profesionalna oboljenja, kaže da je Centar za medicinu rada u podgoričkom Domu zdravlja „u ovoj oblasti najveća ustanova u Crnoj Gori“.
„Imamo radiologe, oftalmologe, psihologe i možemo da odgovorimo na zahtjeve propisane zakonom, ali za dokazivanje profesionalnih bolesti nemamo uslove. Zato, pacijente po navici šaljemo u Beograd, gdje bi trebalo da se verifikuje i utvrdi profesionalno oboljenje. Po povratku, sa uspostavljenom dijagnozom odlaze u PIO i dobijaju rješenje. Zaposleni nerado priznaju bolest i 99 odsto njih želi da nas ubijedi da nemaju problem sa pritiskom, strahovima, upravo zato što je krajnji cilj plata koju donose kući. S druge strane, mi se moramo rukovoditi Pravilnikom o profesionalnim oboljenjima, u kome je navedeno 56 profesionalnih bolesti i tačno određeni kriterijumi koje moramo da poštujemo. U poslednjih pet godina nijesmo imali slučajeve iz oblasti profesionalnih oboljenja“, kaže Ušćumlićeva.
Nekad ni želja, motivacija i nesebičan rad nijesu dovoljni za zadržavanje posla, a takav slučaj je sa vatrogascima koji su poslije dugogodišnje posvećenosti primorani da napuste radno mjesto za koje su dali pola života.
Predrag Milikić iz Sindikata vatrogasaca Crne Gore kaže da postoji niz problema i neriješenih pitanja u vezi sa ljekarskim pregledima pripadnika službe, za koje nemaju kategorije po godinama starosti.
„Svi vatrogasci, bez obzira na starosnu dob, podliježu istim pregledima. To stvara problem, jer ako se pojavi bilo koja zdravstvena tegoba, konstatuje se da su nesposobni za poslove vatrogasca i prijeti im raspoređivanje na lakše radno mjesto koje ne postoji u službama zaštite. Potom se preraspoređuju u organe i službe lokalne samouprave, a ako ni tamo nema mjesta šalju se na biro za nezaposlene. Vatrogascima na ljekarskom pregledu prave problem čak i ako se pojavi i najmanja dioptrija, isto važi i za sluh, iako takve dijagnoze ne mogu uticati na njihovu sposobnost prilikom obavljanja svakodnevnih zadataka. Znamo da pritisak u srednjoj životnoj dobi ne može biti idealan (120/80) što je kriterijum koji se, takođe, traži na ljekarskim pregledima“, kazao je Milikić.
On pojašnjava da profesionalna oboljenja kojima mogu da podliježu vatrogasci nijesu jasno definisana i taj problem bi trebalo da riješi nadležno ministarstvo sa vatrogasnim stručnjacima.
Doktorka Milenka Ušćumlić objašnjava da posao vatrogasca zahtijeva velika psihofizička naprezanja, zbog čega je detaljan ljekarski pregled od izuzetnog značaja.
„U centru za medicinu rada se prije zasnivanja radnog odnosa obavlja pregled koji je preventivni. Zatim, tu su periodični pregledi koji se obavljaju kontinuirano, zadatom dinamikom, u cilju utvrđivanja promjene zdrastvenog stanja i sprečavanja daljeg pogoršanja zdravlja. Kontrolni pregledi se obavljaju po preporuci ljekara specijaliste medicine rada. Vanredni zdravstveni pregled obavlja se prije vremenskog roka za periodične preglede, zbog vanrednog medicinskog razloga, najčešće nakon incidenta u kome je povrijeđen vatrogasac, nakog dužeg bolovanja, postojanja nove bolesti ili medicinskog stanja vatrogasca“, istakla je Ušćumlićeva.
Komandir Službe zaštite Glavnog grada Andrija Čađenović kaže da svaki vatrogasac mora proći kroz rigorozne ljekarske preglede, koji su po kriterijumima u rangu zdravstvenim pretragama za posao pilota.
„Onaj službenik koji ne prođe ljekarski pregled, vraća se na ponovni ili ide na konsultaciju kod izabranog ljekara, vrši detaljne pretrage i kontrole. Sve dok od ljekara medicine rada ne dobijemo izvještaj da je sposoban za posao vatrogasca, mi ga ne možemo angažovati, već mu dajemo mogućnosti za lakše poslove ovdje u službi. Obično u aprilu raspisujemo oglas za prijem sezonskih operativnih izvršilaca i jedan od uslova da bi bili primljeni je obavezni ljekarski pregled, koji važi godinu dana“, pojasnio je Čađenović.
On kaže da, ukoliko neko od zaposlenih ostane bez radnog mjesta, trude se da mu obezbijede lakši posao u službi, a ako nema, primorani su da ga šalju dalje.
„Dosad je u par slučajeva zabilježeno da za pojedine kolege stigne nalaz koji nije u redu. U slučaju da nema odgovarajućeg radnog mjesta u službi, dužni smo da o tome obavijestimo poslodavce, odnosno Glavni grad, i da ga stavimo na raspolaganje ostalim službama“, kaže Čađenović.
On ističe da su u Službi zaštite Glavnog grada primijenjeni svi standardi poslovanja kao u Evropi i regionu, a vatrogasci su kvalitetno obučeni za rad i spremni da se nose sa svakom situacijom na terenu.
„Svake godine nabavljamo novu opremu, vozila, uniforme, čizme, šljemove. Ne kupujemo sve novo za svakog, ali se oprema obnavlja onima kojima nedostaje, ili ako su u pitanju novi standardi. U ljetnjim mjesecima koristimo opremu za šumske požare, a posjedujemo i posebne radne opreme za djelovanje u zatvorenom prostoru kao i saobraćajnu opremu koja se više koristi zimi i nije prilagođena ljetnim uslovima“, kaže Čađenović.

Oslanjaju se na dobru obuku

Vatrogasac Savo Ćetković, koji se deset godina bavi ovim poslom, kaže da ga ljubav pokreće da preuzme svaki rizik koji ova profesija nosi sa sobom.
„Samo čovjek koji voli ovaj poziv, može svjesno da se izloži riziku koji on nosi. Da bismo se čuvali, oslanjamo se na obuku, kroz koju prolazimo sve situacije sa kojima se možemo sresti na terenu. Imamo lavirinte gdje se izvodi simulacija zadimljenog prostora i savladavanje prepreka koje vatrogasac mora da pređe. Na ovaj način se pripremamo da što efikasnije odgovorimo intervencijama, a uvijek moramo paziti jedan na drugog i timski rad je veoma bitan u našem poslu i od njega zavisi uspjeh akcije“, naglasio je Ćetković.

Pravilnik postoji, ali ne i uniforme za sve

Predrag Milikić navodi da su uslovi radnika u vatrogasnoj profesiji različiti od opštine do opštine.
„Sjeverni dio je u težem stanju od centralnog i južnog dijela Crne Gore. Zaštitna oprema vatrogasaca u pojedinim opštinama je prilično loša. U Podgorici smo prvi put u dvadeset godina mog rada dobili nove uniforme, dok ih naše kolege u nekim opštinama nemaju ni danas. Strukovni sindikat vatrogasaca Crne Gore se prošle godine izborio da se po evropskim standardima uradi pravilnik o uniformama, gdje su precizno definisane vrste uniformi, njihov rok trajanja i kvalitet“, ističe Milikić.

Milica NIKČEVIĆ / Dejana RISTIĆ

Za 500 radnika KAP-a više se ne obezbjeđuje obavezni godišnji ljekarski pregled. Situacija je loša i u policiji, vojsci, a posebno je problematična kod taksista i sve traženijih vozača šlepera. Brojni ,,profesionalci“ tako nikad ne prođu osnovne psihijatrijske provjere, ili testove na psihoaktivne supstance.

Već pet godina nema organizovanih sistematskih pregleda za oko 500 radnika Kombinata aluminijuma u Podgorici. Radnici Elektrolize i Livnice, koji rade u ekstremnim uslovima i koji su do uvođenja stečaja u julu 2013. imali obavezne preglede svake godine, više nemaju na to pravo. Uzalud što su bronhijalna astma i hronično trovanje fluorom, od kojih oboljevaju, u samom vrhu profesionalnih bolesti u Crnoj Gori.

„Prije uvođenja stečaja pregledi su bili obavezni i rađeni su svake godine. Da se preduprijede bolesti, ali i da se utvrdi radna sposobnost. Od uvođenja stečaja toga nema, kao što radnici nemaju pravo ni na godišnji odmor. Žalili smo se Inspekciji rada, ali oni su se proglasili nenadleženim dok je KAP u stečaju, kazali su nam da je sve to u domenu stečajnog upravnika“, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Sandra Obradović, predsjednica Sindikata metalskih radnika.

Primjer KAP-a pokazuje do koje mjere je sistem zaštite na radu urušen zajedno sa zatvaranjem fabrika i nestankom industrije. Ali, nije usamljen. Specijalista zaštite na radu, koji je insistirao na anonimnosti, za CIN-CG kaže da je, što se tiče obaveznih ljekarskih pregleda, situacija loša i u policiji, vojsci, a posebno je problematična kod taksista i sve traženijih vozača šlepera. Naglašava da brojni „profesionalci“ tako nikad ne prođu osnovne psihijatrijske provjere ili testove na psihoaktivne supstance.

Kao alternativa uvijek postoji mogućnost da se za par minuta i par desetina eura izvadi ljekarsko uvjerenje u nekoj od privatnih zdravstvenih ustanova.

„Zbog mogućnosti zarade, posljednjih godina registrovano je više privatnih ambulanti od kojih većina ne ispunjavaju uslove u pogledu prostora, kadra i opreme za jednu ovakvu djelatnost. Poštovanje stručnih kriterijuma u ovim ustanovama često je pod znakom pitanja sve do drastičnih primjera izdavanja ljekarskih uvjerenja, a da pacijent uopšte nije prisutan. Ili da doktori, koji tu honorarno rade, ostave svoje pečate i sestra jednostavno ispečatira uvjerenje i ’proda’ ga pacijentu“, tvrdi ljekar sa kojim smo razgovarali.

U privatnim zdravstvenim ustanovama ordinira devet doktora medicine rada, a naš sagovornik objašnjava da se uglavnom radi o ljekarima koji su u penziji.

Od nekadašnjih 47 doktora medicine rada, u javnom zdravstvu je ostalo tek nekoliko. U Centru za medicinu rada u Domu zdravlja na Starom Aerodromu u Podgorici radi petoro i još par u domovima zdravlja širom Crne Gore. Sveukupno ispod  deset. Ni nakon više insistiranja, iz Ministarstva zdravlja nam nijesu dostavili podatke o tačnom broju doktora medicine rada u javnom zdravstvenom sistemu.

Ostali doktori medicine rada, više od 30, morali su da se „prekvalifikuju“ u izabrane doktore.

„Kada je uveden projekat izabranog doktora u sklopu reforme primarne zdravstvene zaštite, većina specijalista medicine rada se opredjelila da to bude, vjerovatno iz bojazni da ne ostanu bez posla. Time su se udaljili od svoje osnovne struke i prestali da se edukuju u tom smjeru. Nastavili su, ipak, da  kroz dopunski rad obavljaju preglede iz medicine rada, iako u normalnom sistemu za to ne bi mogli da produže licencu zbog nedostatka stručnog usavršavanja. Sve je to dovelo do postepenog urušavanja struke“, objašnjava naš sagovornik uz napomenu da je broj specijalista medicine rada svake godine sve manji, a zbog neriješenog statusa sve je manje interesovanje mladih za ovu granu medicine.

Sve to je uslovilo da u Crnoj Gori nemamo skoro nikakve podatke o profesionalnim bolestima.

„Nema ni podataka da li i zaposleni u Crnoj Gori obolijevaju od istih bolesti kao što je to slučaj u ostalom dijelu Evrope“, upozorava za CIN-CG Đina Janković iz Udruženja zaštite na radu. Kao član BALcanOSH mreže, Udruženje zaštite na radu CG već dvije godine podržava kampanju IOSH-a (Instituta za zaštitu i zdravlje na radu iz Velike Britanije) – „No Time To Lose“, koja ima za cilj da se uzročnici profesionalnih oboljenja na radnom mjestu, prvenstveno profesionalnog karcinoma, bolje razumiju, prepoznaju i na taj način se pomogne i poslodavcima i zaposlenima da preduzmu neophodne korake ka smanjenju izloženosti rizicima na radnom mjestu. „Iako podržavamo kampanju, mi nismo bili u mogućnosti da dostavimo statističke, pouzdane podatke o profesionalnim bolestima u našoj zemlji, jer takvih podataka nema“, objašnjava Janković.

„Nažalost, više ne mogu ni da se sjetim kad je to zadnji put bilo, niti kad sam imao pacijenta sa dijagnostikovanom profesionalnom bolešću“, kaže doktor medicine rada sa kojim smo razgovarali. On navodi da u Crnoj Gori nikada nije postojao registar profesionalnih bolesti. Objašnjava da „važećim zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju nije definisano ko je nadležan za priznavanje profesionalnih bolesti, postupak prijave i vođenja registra“: „U Crnoj Gori nikada nije bilo moguće dijagnostikovati profesionalne bolesti. Decenijama unazad pacijenti su upućivani u Institut za medicinu rada i radiološku zaštitu „Dr Dragomir Karajović“ u Beogradu koji je referentna ustanova za ovu oblast medicine“.

U praksi se dešavaju slučajevi da se zaposlenima kojima su u Institutu u Beogradu potvrdili profesionalnu bolest to ne priznaje u našim institucijama. Iz Fonda za zdravstveno osiguranje su za CIN-CG odgovorili da je „Zakonom o zdravstvenom osiguranju propisano da se iz obaveznog zdravstvenog osiguranja ne obezbjeđuju sredstva, između ostalog i za: medicinska ispitivanja radi utvrđivanja zdravstvenog stanja, tjelesnog oštećenja i invalidnosti u postupcima kod drugih organa i organizacija, zdravstveni pregledi radi izdavanja uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti, osim izdavanja uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti nezaposlenih lica u svrhu zapošljavanja i specifičnu zdravstvenu zaštitu zaposlenih koja se ostvaruje na osnovu ugovora između poslodavca i zdravstvene ustanove u skladu sa posebnim zakonom“.

Uputili su nas na Ministarstvo rada i socijalnog staranja od kojeg nijesmo dobili odgovore.

Vlada je primijetila haos u ovoj oblasti, pa je još januara 2010. usvojena Strategija za unapređenje zdravlja zaposlenih i zaštitu na radu 2010-2014. Sve se odigravalo u organizaciji Kancelarije Svjetske zdravstvene organizacije, a u saradnji sa Ministarstvom zdravlja. Prema pomenutom Akcionom planu, predviđeno je da se Zavod za medicinu rada formira do kraja 2010, ali se to nije desilo.

I novom Strategijom unapređenja medicine rada u Crnoj Gori sa Akcionim planom za period 2015-2020, predviđeno je otvaranje zavoda. Pomenuta Strategija, iako obavezujuća, ne ispunjava se u cjelosti.

„Nažalost, iako je Strategijom za unapređenje medicine rada u Crnoj Gori 2015 – 2020, sa Akcionim planom implementacije, za drugi kvartal 2016. godine bilo predviđeno osnivanje Zavoda za medicinu rada, sa ciljem promovisanja radne sposobnosti, funkcionalnog kapaciteta i ukupnog zdravlja radno aktivne populacije u Crnoj Gori, kao i unapređenja kvaliteta njihovog života, do toga nije došlo“, kazali su nam u Upravi za inspekcijske poslove.

Nepostojanje Zavoda dovodi do brojnih problema. „Listu profesionalnih bolesti utvrđuje svaka država posebno, ali u nedostatku Zavoda za medicinu rada, na teritoriji Crne Gore ne postoji referentna ustanova koja verifikuje profesionalne bolesti, kao ni registar istih, već se to radi u Institutu za medicinu rada i radiološku zaštitu u Beogradu“,  objašnjavaju iz Uprave za inspekcijske poslove.

Iz Udruženja kažu da je najveći problem u „nedostatku procedura, čak toliko da se ne zna ni da li ljekar pojedinac ima pravo da utvrdi profesionalno oboljenje“.

Ministarstvo rada i socijalnog staranja je 2004. donijelo Pravilnik o utvrđivanju profesionalnih bolesti. Njime je pobrojano 56 profesionalnih bolesti, utvrđena radna mjesta, odnosno poslovi na kojima se te bolesti pojavljuju, kao i uslovi pod kojima se smatraju profesionalnim bolestima.

„Lista profesionalnih bolesti ne sadrži brojne nove i nedovoljne prepoznate rizike i bolesti koje su došle s novim tehnološkim, društvenim i organizacijskim promjenama“, kaže Đina Janković.

Radi se o zatvorenoj listi, kaže Ivana Mihajlović iz USSCG, koja ne predviđa mogućnost da se i druga oboljenja za koja se na osnovu dokaza može utvrditi da su profesionalna, odnosno da su posljedica uticaja različitih štetnosti na radnom mjestu, na nju dopišu.

Ona ukazuje na potrebu kreiranja otvorene ili poluotvorene liste profesionalnih bolesti. Navodi da je Međunarodna organizacija rada 2010. revidirala listu profesionalnih oboljenja koja sadrži tzv. „otvorene stavke“, koje omogućavaju prepoznavanje zanimanja i bolesti koji nisu obuhvaćeni samom listom. Na evropskoj listi profesionalnih oboljenja nalaze se 62 bolesti.

U vladinim dokumetima se navode novi faktori rizika: hemijske supstance i materije, sa novim i nepoznatim opasnim efektima, nove biotehnološke kancerogene materije, alergogene supstance, visokofrekventno nejonizujuće zračenje, psihosocijalni stres, ergonomski neodgovarajući dizajn radnog prostora itd. Sve prepisano i neprimjenjivo u domaćim uslovima.

Strah od gubitka posla, nesigurni oblici rada, borba za opstanak u vrijeme neprekidne krize, sve veći zahtjevi koji se postavljaju pred radnike i to za veoma niske zarade, prouzrokuju svakodnevni stres koji i te kako ostavlja traga na zaposlene.

,,Kako smo, od određenih stručnjaka iz različitih oblasti, imali prilike da saznamo, u posljednjih desetak godina imamo tendenciju porasta broja zaposlenih koji imaju psihičke probleme zbog stresa na radnom mjestu. Iz naše prakse, takođe, sve veći je broj naših kolega koji se javljaju sa raznim problemima, bilo da se radi o nekoj vrsti mobinga ili prostog straha od gubitka posla ili pritiska koji osjećaju zbog obima posla i radnih zadataka koji se pred njih postavljaju u veoma ograničenim rokovima“, kaže Mihailović i dodaje da je broj takvih radnika alarmantno visok.

Podaci Međunarodne organizacije rada (MOR) govore da, zbog povreda na radu i profesionalnih bolesti, država gubi oko četiri odsto bruto nacionalnog dohotka. Ekonomski cilj države i  poslodavaca bi trebalo da bude da sačuvaju zdravlje radnika. Poštujući direktive EU, Vlada je kao preventivnu mjeru u zakonodavstvo uvrstila da bi poslodavci trebalo da izrade akt o procjeni rizika na radnom mjestu. Prema dostupnim vladinim podacima u periodu od 2007. do 2014. taj akt je od 25.000 poslodavaca koji posluju u Crnoj Gori, izradilo samo njih 1.200, ili 4,8 odsto.

Nema podataka, pa pada broj oboljelih

I dok međunarodne organizacije upozoravaju da će se broj profesionalnih oboljenja, pa i smrtnih ishoda na radu, do 2020. povećavati, kod nas ta pravila ne važe.

U Crnoj Gori ne postoje pouzdani podaci o incidenci i prevalenci profesionalnih bolesti, kao ni o ukupnom broju povreda na radu posljednjih godina, uključujući podatke o njihovoj strukturi po težini, zanimanjima, dobu, polu, djelatnostima, kvalifikaciji povrijeđenih osoba itd, navodi se u Vladinoj Strategiji za unapređenje medicine rada 2015-2020.

Kad nema podataka, statistika isijava optimizam. Tako, Strategija navodi da je, prema raspoloživim podacima, u periodu 1994/2000 verifikovano 213 profesionalnih oboljenja (prosječno 30,4 osoba godišnje), dok u periodu 2001/2008 taj broj drastično pada na 76 profesionalnih oboljenja (prosječno 9,5 osoba godišnje), od kojih su prednjačile: vibraciona bolest (151 zaposlenih), profesionalna bronhijalna astma (54 zaposlenih) i hronično trovanje fluorom (29 zaposlenih).

U periodu 2009-2015 verifikovano je samo 10 profesionalnih oboljenja (prosječno 1,6 zaposlenih godišnje). Među priznatim profesionalnim bolestima prednjači bronhijalna astma koja je priznata kod šest radnika.

Ne postoje analizirani podaci o broju korisnika bolovanja do 30 dana, koje je u nadležnosti izabranih doktora, kao ni o broju izgubljenih radnih dana u toj kategoriji. Zna se samo da su najčešće grupe bolesti bile: zloćudni tumori, duševni poremećaji, bolesti sistema krvotoka, povrede i bolesti mišićno-koštanog sistema.

Komisija nije funkcionisala godinu i po

- Iz USSCG-a kazali su nam da su im se njihovi članovi žalili na nefunkcionisanje Komisije za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom Zavoda za zapošljavanje.

„Zapošljeni su se uzaludno javljali nakon operacije ili povreda, sa nalazom specijaliste, ali to je bilo uzalud, jer poslodavac to ne priznaje, već samo nalaz komisije. Na primjer, da je radna sposobnost umanjena za 30 odsto, nakon čega bi trebalo da uslijedi premještaj na drugo radno mjesto.

Tako da ti nalazi specijalista, bez komisije, nijesu značili ništa. A ljudi su čekali mjesecima“, kaže Ivana Mihailović.

Osobe sa invaliditetom bile su, tokom pretprošle i prošle godine, prinuđene da čekaju i po pola godine jer su članovi komisije bili u „štrajku“. Blokada komisije je nastala zbog neredovnog plaćanja članovima komisije.

Pred komisijama za profesionalnu rehabilitaciju u Podgorici, Nikšiću, Pljevljima, Beranama, Bijelom Polju, Herceg Novom i Baru, bilo je nekoliko hiljada nerješenih predmeta.

CIN-CG-u je iz Zavoda za zapošljavanje, na čijem čelu je Suljo Mustafić, odgovoreno da je obrazovano sedam novih prvostepenih  komisija za profesionalnu rehabilitaciju u pomenutim gradovima: „Sve komisije, od oktobra prošle godine, bez problema, kontinuirano, obavljaju poslove iz djelokruga svojih nadležnosti, a u skladu sa propisima koji uređuju oblast profesionalne rehabilitacije“.

Objasnili su nam da komisije, u prethodnom sazivu, nijesu radile skoro godinu i po dana. Razlog su bile izmjena Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru od 1. aprila 2016. godine, kada je došlo do prekida rada komisije, pošto je tim  izmjenama onemogućena isplata naknada njenim članovima.

„Prekid rada uslovio je gomilanje zahtjeva, koji čekaju na obradu. Imajući u vidu da se radi o osjetljivoj kategoriji stanovništva, Zavod se u 2017. godini obratio Vladi sa zahtjevom za odobravanje isplate naknada članovima komisija. Zaključkom Vlade, stvorili su se uslovi za nastavak rada komisija, u oktobru 2017. Godine“, kazali su nam u Zavodu.

Iz Zavoda tvrde da je sada, nakon donošenja nalaza i mišljenja o utvrđenom procentu invaliditeta, rok za donošenje rješenja 30 dana. U periodu od 1. januara do 30. juna. 2018. godine, prvostepene komisije za profesionalnu rehabilitaciju donijele su nalaz i mišljenje o utvrđenom procentu invaliditeta za 1.406 lica, od čega se 205 odnosi na podgoričku komisiju.

Raste broj povreda na radu

Međunarodna organizacija rada (MOR) je 2014. godine procijenila da nesreće na radu i profesionalne bolesti uzrokuju preko 2,3 miliona smrtnih slučajeva godišnje, od čega je 350.000 rezultat nesreća na radu, a približno dva miliona posljedica profesionalnih oboljenja. Profesionalne bolesti su sve bolesti dobijene kao rezultat izloženosti opasnostima u toku radnih aktivnosti.

Tokom prošle godine u Crnoj Gori zabilježeno je 27 povreda na radu, od čega pet sa smrtnim ishodom. Od početka ove godine desilo se pet smrtnih slučajeva na radnom mjestu.

Prema podacima kojima raspolaže Fond za zdavstveno osiguranje, na radnim mjestima u Crnoj Gori se u periodu od 2011. do 2014. godine, dogodilo ukupno 3.385 povreda

Predrag NIKOLIĆ

U razvijenim zemljama, pored obavezne adekvatne opreme i zaštite, zaposlenima obezbjeđuju i korporativnu masažu u toku radnog vremena. U Crnoj Gori nema podataka o ovoj vrsti profesionalnih oboljenja, niti institucije koja bi to otkrivala i potvrđivala

Slabljenje vida, oboljenje kičme, mišića, tetiva i nerava šake…

Na prvi pogled, liči na spisak bolesti koje su ophrvale tijelo poslije decenija provedenih u rudniku ili na nekom gradilištu gdje još manjka mehanizacije. U stvari, sve su to već u modernom svijetu dobro prepoznate posljedice sjedenja u kancelariji i rada na računaru.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, najvećem riziku od povreda i profesonalnih oboljenja u Evropskoj uniji izloženi su zaposleni u kancelarijama. Uzročnici takvih bolesti su neodgovarajuće stolice, radni stolovi, tastature, ekrani, osvjetljenje…

U Danskoj se godišnje registruje oko 45 hiljada povreda ili oboljenja u administrativnoj djelatnosti, a u Italiji 62 hiljade. U Crnoj Gori nema zvaničnih podataka, niti se time iko bavi.

Nekada je u SFRJ postojao institut medicine rada, ali ga u Crnoj Gori više nema, a većina doktora medicine rada je tokom protekle reforme prešla u izabrane ljekare. Zbog toga je u Crnoj Gori gotovo nemoguće dokazati da je neko obolio zbog uslova na bilo kom radnom mjestu. Za takvu dijagnozu se mora ići u neke od zemalja regiona. Sagovornici Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), navode da postoji i različita sudska praksa u pogledu priznavanja ovih dijagnoza.

„Nažalost, u Crnoj Gori ne postoji institut medicine rada koji bi se bavio utvrđivanjem profesionalnih bolesti, pa ni bolesti koje nastupaju kao posljedica uslova rada u kancelarijama, niti postoji registar tih bolesti“, saopštili su iz Inspekcije za zaštitu i zdravlje na radu.

Strategijom razvoja zdravstva iz 2015. predviđeno je osnivanje zavoda za medicinu rada u 2016. godini, ali je to ostalo mrtvo slovo na papiru. Na pitanja CIN-CG, poslata još 2. jula, o tome zašto nije osnovan ovaj zavod, kada će se to desiti i kada će zaposleni u Crnoj Gori moći da dokažu da su oboljeli zbog uslova na radu, iz Ministarstva zdravlja nijesu odgovorili.

Đina Janković iz Udruženja zaštite i zdravlja na radu, kaže da ljudi u sjedećem položaju u prosjeku dnevno provedu oko 9,3 časova, zbog čega se sve češće kaže da sjedenje predstavlja novu bolest modernog svijeta sa značajnim posljedicama po zdravlje.

„Rad za kompjuterom nije bezopasan i može ozbiljno da ugrozi zdravlje. Ukoliko se o tome ne vodi računa, dugotrajnim radom za kompjuterom može doći do stvaranja sindroma karpalnog kanala, popularno nazvanog „kompjuterska šaka“. Najčešći znakovi koji ukazuju na prisustvo bolesti ili nekog od brojnih sindroma koji se često javljaju u području šake i ruke su slabiji radni kapacitet, slabija izdržljivost i pojava umora šake i ruke tokom ili nakon rada, pojava slabosti mišića i vidljivo smanjenje njihovog volumena. Dolazi i do pojava deformacija, oteklina ili čvorova (različitih tumora) i smanjenog opsega pokreta zglobova u području šake i ruke“, kazala je Janković.

Ona navodi i da sjedenje za računarom u nefiziološkom položaju, često dovodi do hroničnog bola u vratu i leđima, a posljedice su oboljenje koštano-mišićnog sistema, što je jedno od najzastupljenijih profesionalnih oboljenja modernog čovjeka.

„U razvijenim zemljama je ovaj problem odavno prepoznat, a da ne bi postao hroničan i ozbiljan, poslodavci vode računa o tome da zaposleni tokom rada za računarom prave česte, kraće pauze. Osim toga, monitor bi trebalo da se postavi u visini očiju, a glava tokom rada da se drži pravo da bi se što manje opterećivali mišići vrata. Ergonomski stolovi su konstruisani tako da se mogu podizati i spuštati, te zaposleni može mijenjati položaj u toku rada između sjedećeg i stojećeg. Zaposlenima je, takođe, veoma često, obezbijeđena i korporativna masaža u toku radnog vremena. Poželjno je, takođe, da se po mogućnosti uradi par kraćih vežbi za jačanje i istezanje mišića vrata, koje se ponekad prikazuju u vidu kratkog instruktivnog filma na samom ekranu, čime se zaposlenom, u određenim intervalima prekida rad, kako ne bi zaboravio da ih uradi“, navela je Janković.

Za crnogorske prilike, situacija u kojoj kompanija u svoje troškove uključuje i masera za osoblje izgleda prilično daleko, tim prije što ni zakonski obavezan akt o procjeni rizika za radna mjesta u kancelarijama nije uradio ni svaki deseti poslodavac.

„Analizirajući period 2007-2017. i uzimajući u obzir zvanične podatke Monstata, o tome da u Crnoj Gori posluje 30.286 poslodavaca, te da je izrađeno 2.693 akata o procjeni rizika, to znači da je 8,89 odsto njih ispunilo zakonsku obavezu. Aktima o procjeni rizika je obuhvaćeno 40.722 ili 22,32 odsto od ukupnog broja zaposlenih u Crnoj Gori. Kod svih poslodavaca su aktom o procjeni rizika obuhvaćena i radna mjesta u kancelarijama“, naveli su iz Inspekcije zaštite i zdravlja na radu.

Pravilnik o mjerama zaštite i zdravlja na radu prilikom korišćenja opreme sa ekranima je usvojen u martu 2016. godine i precizno navodi kakve uslove za zaposlene u kancelarijama mora da obezbjedi poslodavac - koje stolice se mogu koristiti, kakav položaj radnog stola treba da bude, kakvo osvjetljenje...

Iz Uprave za inspekcijske poslove su naveli da njihovi inspektori tek sada, nakon stupanja na snagu izmjena zakona o zaštiti na radu od 16. jula ove godine, mogu kažnjavati poslodavce ako ne urede kancelariju i zaposlenom ne omoguće prava iz ovog pravilnika. Do sada su poslodavce mogli kažnjavati samo ako ne poštuju svoj akt o procjeni rizika.

Kazna za pravno lice ako nema akt o procjeni rizika za sva radna mjesta, ako ne sprovodi mjere iz tog akta ili krši pravilnik iznose od 500 do 15.000 eura, za odgovorno fizičko lice od 30 do 1.000 eura, a za preduzetnika od 250 do 10.000 eura.

„Inspektor novčanu kaznu na licu mjesta može izreći izdavanjem prekršajnog naloga, samo u minimalnom iznosu od 500 eura za pravno lice, 30 eura za odgovorno lice i 250 eura za preduzetnika, a ako želi da poslodavca kazni novčanom kaznom većom od minimalne mora da podnese zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka kod područnog organa za prekršaje“, saopštili su iz Uprave.

Đina Janković kaže da, između ostalog, ovaj pravilnik jasno navodi da bi poslodavac trebalo da obezbijedi zaposlenom da se svakodnevni rad na opremi sa ekranima periodično prekida odmorima ili promjenama radnih aktivnosti koje smanjuju opterećenje očiju i vida.

„Ukoliko ne postoji mogućnost prekida i promjena radnih aktivnosti u smislu stava 1 ovog člana, poslodavac treba da zaposlenom, u zavisnosti od težine radnih zadataka i opterećenja očiju i vida, tokom svakog sata rada obezbijedi odmore u trajanju od najmanje pet minuta i organizuje vježbe rasterećenja“, kazala je Janković.

Pravilnik jasno definiše položaj zaposlenog pri radu, visinu radne površine/stola i stolice, koja mora biti ergonomska, položaj ekrana i tastature, slobodan prostor za zaposlenog, kao i buku, osvjetljenje, mikroklimu i zračenje, međutim, kako navode iz Udruženja zaštite na radu, malo toga se primjenjuje u praksi.

„U Crnoj Gori nema podataka o tome koliko zaposlenih pati od ovih vrsta posljedica rada niti koliki su troškovi bolovanja i odsustva s posla usljed oštećenja prouzrokovanih neadekvatnim radnim uslovima, a svi smo svjedoci koliko ljudi iz našeg bližeg ili daljeg okruženja danas ima bolove u leđima i predjelu vrata i ramena. Osim toga, neophodno je napomenuti i stres koji je pri vrhu liste zdravstvenih problema koji se vezuju za posao u Evropi i smatra se jednim od glavnih uzroka odsustva s radnog mjesta. Profesionalni stres donosi velike gubitke. U nedostatku podataka za Crnu Goru, navešću da se u razvijenim zemljama nacionalni dohodak smanjuje za 10 odsto na godišnjem nivou zbog gubitaka koji su procijenjeni kao posljedica profesionalnog stresa“, upozorava Đina Janković.

Pola metra od ekrana

Iz Inspekcije zaštite i zdravlja na radu kazali su za CIN-CG da je Pravilnik o mjerama zaštite i zdravlja na radu pri korišćenju opreme sa ekranima iz 2016. usklađen sa Direktivom Savjeta 90/270/EEZ od 29. maja 1990. godine o minimalnim zahtjevima za zaštitu i zdravlje na radu pri korišćenju opreme sa ekranima.

Prema tom Pravilniku udaljenost ekrana od očiju zaposlenog ne treba da bude manja od 500 milimitara, ali ne tolika da zaposlenom stvara smetnje pri čitanju podataka sa ekrana. Karakteri na ekranima trebalo bi da budu dobro definisani i jasno uobličeni, a razmaci između karaktera i redova dovoljno veliki, da mogu da se razlikuju bez napora, ali ne preveliki kako bi tekst bio pregledan.

Slika na ekranima bi trebalo da bude stabilna, bez treperenja ili drugih oblika nestabilnosti. Frekvencija osvježavanja slike na ekranima treba da bude najmanje 75 herca (Hz) za CRT ekrane i 60 herca za LCD ekrane.

Svjetlosna jačina karaktera ili kontrast između karaktera i pozadine bi trebalo zaposlenom da budu lako podesivi i prilagodljivi uslovima radne sredine.

Ekrani bi trebalo da budu podesivi u horizontalnoj i vertikalnim ravnima u skladu sa potrebama zaposlenog. Sa radnog stola ili radne površine valjalo bi ukloniti predmete koji ometaju podešavanje ekrana.

Posebno postolje za ekrane ili podesivi sto trebalo bi da budu obezbijeđeni tako da je pravac gledanja u istoj ravnini ili ukošen prema dolje do 20 stepeni.

Na ekranima ne treba da bude odbljeska ili refleksije koji mogu da smetaju zaposlenom. Ekrani moraju biti čisti, kako bi slika bila jasna, a tekst čitljiv.

Tastatura pod uglom

Tastatura bi trebalo da bude sa podesivim nagibom i odvojena od ekrana tako da zaposleni može da zauzme udoban radni položaj koji sprječava pojavu zamora u rukama ili šakama.

Ispred tastature važno je da postoji dovoljno prostora za oslonac šaka i ruku zaposlenog. Tastatura bi trebalo da ima mat površinu koja ne izaziva odbljesak svjetlosti. Raspored i karakteristike tastera moraju da olakšaju upotrebu tastature. Važno je da simboli na tasterima imaju odgovarajući kontrast i da su čitljivi iz predviđenog položaja za rad.

Radni sto ili radna površina bi trebalo da imaju dovoljno veliku površinu koja ne izaziva odbljesak i da omogućavaju fleksibilan raspored ekrana, tastature, dokumenata i prateće opreme. Držač dokumenata mora da bude stabilan, podesiv i postavljen na način koji pokrete glave i očiju svodi na minimum.

Radna stolica samo ergonomska

Radna stolica mora da bude stabilna i da zaposlenom omogućava slobodu pokreta i udoban položaj, odnosno da bude ergonomska. Visina sjedišta i naslon treba da budu podesivi.  Oslonac za stopala treba da bude obezbijeđen zaposlenom koji želi da ga koristi, da bude dovoljno visok i stabilan, te da omogućava udoban položaj stopala i nagib nogu kao i da nema klizavu površinu.

Na radnom mjestu treba da bude obezbijeđen dovoljan slobodan prostor za zaposlenog, tako da mu je omogućena promjena položaja i sloboda pokreta.

Dosta svjetla i bez odbljeska

Prirodno i/ili vještaško osvjetljenje treba da bude najmanje 300 luksa i da obezbjeđuje odgovarajuću osvjetljenost i kontrast između ekrana i pozadinskog prostora, uzimajući u obzir vrstu poslova, potrebe zaposlenog i zahtjeve njegovog vida.

Uređenje radnog mjesta i izbor, kao i pozicioniranje vještačkog osvjetljenja treba da budu izvedeni na način da se sprječava nastanak odbljeska ili refleksije.

Radna mjesta treba da budu uređena da izvori prirodne svjetlosti (prozori i drugi otvori), prozirni ili poluprozirni zidovi, kao i žarko obojeni inventar ili instalacije, oprema i zidovi svijetlih boja ne stvaraju direktni odbljesak ili refleksiju na ekranima kompjutera.

Prozori treba da imaju odgovarajuće zastore za sprječavanje ulaska sunčeve svjetlosti na radno mjesto ili u prostor, tako da ne ometaju rad.

Ekrani ne treba da budu okrenuti prema izvoru ili od izvora svjetlosti, u protivnom su potrebne posebne mjere protiv refleksije i odbljeska.

Oprema sa ekranima ne treba da bude izvor buke koja ometa razgovor ili skreće pažnju. Nivo buke treba da bude u skladu sa propisima iz oblasti zaštite i zdravlja na radu zaposlenog od rizika izloženosti buci.

Mikroklima treba da odgovara zahtjevima za toplotni ugođaj za laki fizički rad.

Sva elektromagnetna zračenja, osim vidljivog zračenja, u pogledu zaštite i zdravlja na radu, treba da budu svedena na zanemarljiv nivo, u skladu s posebnim propisima.

Goran KAPOR

Na izložbi u Njujorku posjetioci se dive Zlatku Ugljenu čiji je hotel „Fjord“ u međuvremenu strušen i arhitekturi hotela „Podgorica“ koja je nezaštićena i prepuštena uništavanju. Uprava kojoj je posao da se bavi očuvanjem kulturnog dobra ne radi svoj posao - tvrde arhitekte iz grupe KANA

Da se kojim slučajem „Tajna večera“ Leonarda da Vinčija nalazi u Crnoj Gori, sigurni smo da bismo je prekrečili pod izgovorom da je trošna i da sa nje otpada malter na prolaznike, dok naši najbliži susjedi razvijaju svjetski turizam i u muzeje pretvaraju ostatke stare i više od 2000 godina.

Tako je grupa arhitekata KANA ocijenila ponašanje institucija koje su u Crnoj Gori zadužene za očuvanje kulturnih dobara. One su zaključile da Uprava koja je zadužena da zaštiti kulturna dobra – ne radi svoj posao. Kao primjere navode rušenje hotela „Durmitor“ na Žabljaku, „Mimoze“ u Tivtu, hotela „Crna Gora“ u Podgorici, kao samo neke od brojnih slučajeva na koje je Uprava zatvarala oči, ne čineći ništa da ih zaštiti.

Iz KANE ističu da se čitav proces zaštite graditeljskog nasljeđa odvija pod uslovima koje određuju prvenstveno interesi krupnog kapitala, pa tako nijedan objekat na stateški vrijednoj lokaciji nije zaštićen.

„Prije svega, mislimo na najznačajnija djela arhitekata Svetlane Kane Radević (hotel „Podgorica“), Vujadina Popovića (hotel „Crna Gora“), Radosava Zekovića (zgrada stare Vlade, hotel „Bjelasica“), Ilije Šćepanovića (zgrada RZUP-a i Pobjede), Vlade Plamenca (hoteli „Mogren“ i „Palas“). Tu su i mnogi značajni hoteli od primorja do sjevera Crne Gore koji čekaju ili su već dobili novog investitora – nekoga ko nije zadužen da se brine o kolektivnom nasljeđu, već isključivo o svom profitu“, zaključili su iz organizacije KANA.

Zakon o zaštiti kulturnih dobara predviđa da se kulturnim dobrom od nacionalnog značaja može proglasiti objekat koji, između ostalog, ima izuzetan značaj za društveni, istorijski ili kulturni razvoj Crne Gore i naroda; predstavlja jedinstveni primjerak stvaralaštva svog vremena ili jedinstveni primjerak iz istorije prirode i ako svjedoči o društvenim ili prirodnim pojavama, odnosno o uslovima ekonomskog ili kulturno-istorijskog razvoja u određenom razdoblju.

Statisov vještak im rekao da sruše „Durmitor“

Iako je Uprava ranije prihvatila inicijativu za zaštitu hotela „Durmitor“ na Žabljaku, kasnije je odustala od zaštite tog objekta. Stari hotel je srušen, a na njegovom mjestu kompanija Adriatic Properties grčkog biznismena Petrosa Statisa namjerava da gradi hotel sa pet zvjezdica.

Nevladina organizacija Expeditio je prije pet godina poslala inicijativu za zaštitu hotela, a obnovila je nedavno tražeči da se objekat hitno zaštiti od rušenja. Vještaci, koje je angažovala Statisova kompanija, dali su mišljenje da stari hotel ne bi izdržao rekonstrukciju i da ga treba srušiti.
Iz Uprave su potvrdili da su prihvatili inicijativu NVO Expeditio i uradili Elaborat o utvrđivanju kulturnih vrijednosti hotela „Durmitor“ na Žabljaku. Međutim, kako im je tokom procesa utvrđivanja statusa kulturnog dobra dostavljen nalaz i mišljenje vještaka, odustali su od zaštite hotela.

Iz KANE se pitaju da li je mišljenje sudskog vještaka, koga, po pravilu, finansira privatni investitor, relevantnije od značaja nekog djela za kulturu društvene zajednice?

„Da li takvo mišljenje može da utiče na odluku institucije koja okuplja konzervatore koji su učeni da svakom djelu povrate stari sjaj? Da li je sudski vještak relevantniji od konzervatora da daje sud o utvrđivanju kulturne vrijednosti objekta, ili je on dao sud o statičkoj vrijednosti konstrukcije? Kakav je to konzervator koji prihvata takvo mišljenje i odlučuje da objekat ipak nema kulturnu vrijednost“, pitaju se u KANI.

Hotel „Durmitor“ na Žabljaku izgrađen je 1939. godine i bio je jedini takav objekat koji je Crna Gora imala i prije Drugog svjetskog rata. Jedno vrijeme je bio i partizanska bolnica. Zapalio ga je okupator, a nakon oslobođenja je obnovljen. Statisova kompanija ga je kupila za 650.000 eura prije dvije godine. Tri godine ranije vrijednost hotela je procijenjena na 6,5 miliona eura.
Uz hotel su mu pripale i renta vile i oko deset hektara zemljišta.
Nijesu obaviješteni o rušenju „Mimoze“

Slična situacija dogodila se i prilikom rušenja hotela „Mimoza“ u Tivtu. Uprava je, takođe, prije četiri godine prihvatila inicijativu za zaštitu tog objekta, da bi se kasnije pravdali kako nijesu imali rok za izradu elaborata, te da nijesu obaviješteni o rušenju hotela.

Iz Uprave su za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) rekli da Zakonom o zaštiti kulturnih dobara nije propisan rok za izradu elaborata o utvrđivanju kulturnih vrijednosti, niti se prihvatanje inicijative kao teret evidentira u katastarsku evidenciju. Kažu da su opštinu 2016. godine obavijestili da je prihvaćena inicijativa za zaštitu hotela.

„Međutim, o pokretanju postupka uklanjanja hotela, odnosno o namjeri njegovog rušenja, Uprava nije bila obaviještena od strane postupajućih organa“, odgovor je Uprave na pitanje zašto nijesu zaštitili stari hotel.

„Mimoza grupa“, čija je izvršna direktorica ruska državljanka Anastazija Lašmanova, koja je nedavno ubijena, prije dvije i po godine kupila je stari hotel „Mimoza“ i plac od oko 4.600 kvadrata u centru grada za 6,5 miliona eura. Najstariji tivatski hotel iz 1958. godine, za koji je takođe procijenjeno da je kulturno dobro koje treba zaštiti, nedavno je srušen, a na njegovom mjestu planirana je izgradnja hotela sa pet zvjezdica.

Iz KANE ističu da još jednom imamo slučaj namjernog propusta u kreiranju propisa, koji ne definiše rok za izradu elaborata o utvrđivanju kulturnih vrijednosti.

„Tako imamo prihvaćene inicijative koje već šest godina čekaju na izradu elaborata, a po svemu sudeći čekaće do ko zna kad. Čemu onda takav propis, čemu uopšte pokretanje inicijativa za hitnu zaštitu objekta, kada se po njima nikad ne postupi? Čemu Uprava za zaštitu kulturnih dobara? Nije prihvatljivo da institucija koja postoji da bi štitila kulturna dobra svako novo uništavanje vrijednog nasljeđa dočeka sa istim „nijesmo mi nadležni“ stavom“, ocijenila je grupa arhitekata.

Oni tvrde da je nekoliko dana dovoljan rok da se prikupi materijal za izradu elaborata o zaštiti, a za to, kao primjer nude njihovu inicijativu za hitnu zaštitu hotela „Podgorica“ iz decembra 2015. godine.
Zajednička dobra prelivamo u džepove privilegovanih

Arhitekta Andrija Markuš uputio je još 2012. godine inicijativu da se 48 arhitektonskih djela zaštiti kao posebno vrijedno nasljeđe crnogorske kulture XX vijeka. Iz Uprave su za CIN-CG rekli da su prihvatili Markuševu inicijativu i za sada zaštitili četiri objekta.

„Predstoji nam izrada elaborata o utvrđivanju kulturnih vrijednosti i za ostala djela obuhvaćena inicijativom i oni će pokazati da li svi predloženi objekti imaju vrijednosti koje ih preporučuju za status kulturnog dobra Crne Gore“, naveli su iz Uprave.

Dok čekamo Upravu za zaštitu kulturnih dobara da utvrdi da li neko prije šest godina predloženo djelo ima kulturnu vrijednost, u čuvenom njujorškom Muzeju moderne umjetnosti MoMA, od polovine jula izložene su fotografije i makete jugoslovenske moderne arhitekture, podsjetili su iz KANE. Ova izložba, koja pokazuje jugoslovensku arhitekturu iz perioda 1948-1980. godine trajaće do 13. januara iduće godine.

„Tamošnji kustosi već su pri prvom pogledu utvrdili da određena djela iz Crne Gore vrijedi pokazati najširoj svjetskoj publici, rame uz rame sa mnogim drugim vrijednim djelima bivše Jugoslavije“, istakle su arhitekte. Među autorima koji su predstavljeni je i Zlatko Ugljen, čiji je hotel „Fjord“ srušen.

Među djelima koja su izložena je i hotel „Podgorica“, koji je, kako kažu, nepovratno devastiran, a za koji, podsjećaju, Uprava za zaštitu kulturnih dobara nije našla da ima kulturnu vrijednost, pa je tako odbila i inicijativu za hitnu njegovu zaštitu, pored svih dostavljenih dokaza o nagradama i priznanjima ovog izvrsnog objekta.

„Dok traje izložba u Njujorku i dok se ponosimo nasljeđem koje su nam prethodne generacije ostavile u amanet, mi to nasljeđe rušimo i sa njega skidamo željezo da bismo ga prodali kao sekundarnu sirovinu, kao u slučaju Doma revolucije u Nikšiću. Zajednička dobra, prošla i sadašnja, uporno prelivamo u džepove privilegovanih pojedinaca i tako sabotiramo sopstvenu budućnost“, zaključili su iz KANE.

Ne zna se gdje idu pare

Ministarstvo kulture je programom zaštite kulturnih dobara za 2016. godinu predvidjelo 13.000 eura za „valorizaciju objekata arhitekture XX vijeka sa potencijalnim kulturnim vrijednostima“, a realizator posla je Uprava za zaštitu kulturnih dobara.

Iz KANE su istakli da niko ne zna šta je rezultat te aktivnosti, te da bi bilo za očekivati da Uprava predlaže Ministarstvu projekte i aktivnosti koje bi bilo važno realizovati.

„S obzirom na evidentnu nezainteresovanost Uprave za ovaj važan dio našeg arhitektonskog nasljeđa, može se naslutiti da je i nedostatak finansija posljedica upravo takvog ponašanja. Na to upućuje i činjenica da Uprava ne prepoznaje subjekte sa kojima bi na zaštiti ovog vrijednog nasljeđa mogla sarađivati, mada ih ima i u Crnoj Gori i u okruženju, a – kako pokazuje aktuelna izložba u njujorškom Muzeju moderne umjetnosti – i daleko van granica našeg regiona“, zaključile su arhitekte.

Zaštitili osam objekata

Iz Uprave navode da su u posljednje četiri godine zaštitili osam objekata arhitekture XX vijeka - Zgradu Zetske banovine, Kuću Đukanovića, Kuću Vukotića, Zgradu bivše Muške zanatske škole (Umjetnička škola za muziku i balet Vasa Pavić), Labud plažu, zgradu Opštine Podgorica, zgradu Pošte 1 u Podgorici, kao i Spomen dom u Kolašinu.
Iz Uprave, međutim, kažu da nijesu nadležni za finansiranje, pa nijesu željeli da kažu koliko je novca izdvojeno za objekte koji su zaštićeni.

Iz KANE su ocijenili da je sramno hvaliti se kako su postigli veliki uspjeh zaštitivši osam objekata.

Oni postavljaju pitanje čemu služi ta organizacija i koliki trošak oni predstavljaju za budžet i građane Crne Gore:

„Da li se bez tih zaposlenika može ili se oni mogu angažovati honorarno nekoliko dana godišnje, da se ovim tempom svi objekti zaštite u narednih 50 godina, ili i prije – pošto više ništa od njih neće ostati“, kažu iz KANE.

Maja BORIČIĆ

Popisne komisije u nacionalnom pozorištu pokušavaju da utvrde šta se desilo sa automobilom, klavirom, ali i ogromnim brojem stavki takozavnog sitnog inventara koje su pojele iznos dovoljan za mnoge predstave

Višemjesečni popis u Crnogorskom narodnom pozorištu (CNP) pokazao je da „na stanju“ nema automobila marke „opel vectra“, koji je u vlasništvu te kulturne institucije. Izvori Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) iz CNP-a tvrde da su, „zahvaljujući“ dugogodišnjem nemaru prema državnoj imovini kupljenoj novcem građana, godinama nestajale stotine vrijednih stvari, među kojima je i klavir. Procjenjuje se da je vrijednost svih nestalih predmeta viša od 200 hiljada eura.

Iz CNP-a potvrdili su za CIN-CG da je prilikom popisa koji se privodi kraju utvrdili „određeni broj“ nepreciznosti i neslaganja u  evidenciji popisanih sredstava. O stvarima poput automobila i klavira marke Petroff, koji je navodno nestao prije gotovo deceniju, nijesu preciznije željeli da govore. Tvrde da nijesu prikupljeni svi podaci i završene sve procedure koje se odnose na popis, da utvrđuju stvarno stanje i o tim konkretnim sredstvima, nakon čega će da „preduzmu sve procedure u skladu sa zakonom“.

Svake godine popis sitnog inventara u CNP-u pokaže da nedostaju stvari vrijedne nekoliko desetina hiljada eura. Tako je, prema dokumentaciji, krajem 2014. godine komisija utvrdila da nedostaje više od 3.000 komada sitnog inventara i da je manjak po tom osnovu 53.103 eura. Direktorica CNP-a Zorana Kralj Brajović rekla je za CIN-CG da se popisi sitnog inventara rade redovno i istakla da je posljednjim, iz 2017. godine, rashodovano 1.179 jedinica, ukupne vrijednosti 28.386 eura. Tvrdi da te stvari nemaju upotrebnu vrijednost i da su rashodovane zbog toga što su stare ili u kvaru. Direktorica je objasnila da je veliki broj tih predmeta nabavljen prije 10, 15 ili više godina i odnosi se u najvećoj mjeri na scenografske elemente i materijale.

U CNP-u već mjesecima traje popis svih sredstava i to za 2017. godinu. Kralj Brajović je objasnila da su tri komisije (za osnovna sredstva, sitni inventar i novčana sredstva) završile posao, sačinile liste sa potrebnim podacima i da je u toku podnošenje izvještaja sa svim informacijama koje se odnose na stanje, manjkove i viškove, primjedbe i komentare Centralnoj popisnoj komisiji. Nakon provjere svih izvještaja, Centralna komisija uputiće sav material na odobrenje starješini CNP-a, a potom i na izjašnjenje Savjetu te institucije.

„Prilikom popisa utvrđen je određen broj nepreciznosti i neslaganja u samoj evidenciji popisanih sredstava. Greške koje su uočene u najvećem dijelu nastaju zbog velikog broja i  osnovnih sredstava i inventara, specifičnosti samih sredstava i nedovoljno jasnih kriterijuma i procedura kako se određena sredstva opisuju, prepoznaju i klasifikuju. Takođe je uočen problem sa određenim brojem sredstava koja su preuzeta sa novom zgradom CNP-a (1997. godine), koja se uredno nalaze na stanju, ali nisu na adekvatan način unešena i prepoznata u evidenciji osnovnih sredstava“, rekla je Kralj Brajović za CIN-CG.

Ona je kazala da zbog naslijeđenih problema, a u otežavajućim okolnostima utvrđivanja stvarnog stanja određenih sredstava nakon dugog  protoka vremena, sam proces popisa zahtijeva dodatno vrijeme i napore da se otklone sve uočene greške i nepreciznosti i utvrde uzroci nepravilnosti. Kralj Brajović tvrdi da se to odnosi i na konkretna sredstva za koje izvori CIN-CG tvrde da ih nema na stanju. Ona ističe da upoređuju stvarno stanje  sa dokumentacijom, razgovaraju sa zaposlenima… Kralj Brajović je ocijenila da je od posebnog interesa da se do kraja sprovede tačan i kvalitetan popis i da će, nakon što se završi čitava procedura, sve informacije da budu dostupne.

Osnovna sredstva ne broje godinama

CIN-CG imao je uvid u nekoliko popisa, rađenih u posljednjih sedam godina. Popisi sitnog inventara pokazuju da su nacionalnom pozorištu nedostajale brojne stvari, pojedinačno uglavnom male vrijednosti, ali koje sa televizorom, printerima, mobilnim telefonima, dovode do manjka od 20 do 50 hiljada eura.

Popisom sitnog inventara iz 2012. godine, na primjer, komisija je utvrdila da u bifeu nema i „Samsung“ televizora, procijenjene vrijednosti 255,65 eura, dok su iz šnajderaja nestale dvije automatske pegle koje su ranije koštale oko 100 i 300 eura.

Među nestalim stvarima, kojih godišnje bude i vrijednosti nekoliko hiljada eura, su komadi garderobe, udaraljke za bubanj, bokali, čaše, nosači monitora, akumulator…

I dok sitni inventar za CNP ne predstavlja problem, jer te stvari nemaju upotrebnu vrijednost, popis osnovnih sredstava zadaje glavobolju zaposlenima i tokom godišnjeg odmora.

Posljednji popis osnovnih sredstava, prema tvrdnjama izvora, navodno je rađen prije šest godina. CIN-CG imao je uvid u taj dokument, ali, iako se zahvaljući šiframa vidi da stotine stvari nedostaju u CNP-u, ne piše šta je konkretno koliko manjak.

Kralj Brajović, uprkos tvrdnjama da se redovno rade, nije odgovorila kada je urađen posljednji popis osnovnih sredstava, te koliko predmeta i koje vrijednosti nedostaje.

„CNP vrši redovni popis imovine na osnovu člana 21 Zakona o računovodstvu i člana 48 i 50 Zakona o državnoj imovini, kao i Uredbe o načinu vođenja evidencije pokretnih i nepokretnih stvari i o popisu stvari u državnoj svojini. Komisije za popis dostavljaju izvještaje koji sadrže i određeni broj stvari koje su za otpis i koje nijesu za dalju upotrebu, najčešće zbog tehničkih kvarova ili iskorišćenosti sredstava i inventara. Izvještaje usvaja pozorišni savjet, nakon čega računovodstvo vrši usklađivanje zatečenog stanja sa računovodstvenim stanjem popisa sredstava“, rekla je Kralj Brajović.

Tri krađe za mjesec, policija nijednu nije rasvijetlila

Nacionalno pozorište je čak tri puta za nepunih mjesec dana 2015. godine bilo na meti kradljivaca. CNP je, prema saznanjima CIN-CG, policiji podnijelo tri krivične prijave. Nepoznate osobe su 14. septembra 2015. godine ukrale 500 eura iz blagajne te ustanove. Samo petnaestak dana kasnije, CNP je prijavio policiji da je neko ukrao bakarni krov površine oko 130 metara kvadratnih. Sredinom oktobra iste godine, podnesena je krivična prijava policiji zbog krađe LCD televizora, vrijednog oko 760 eura.

Nijednu od tih krađa policija nije rasvijetlila. Iz Uprave policije nijesu odgovarali na pitanja CIN-CG-a u vezi sa krađama, dok je Kralj Brajović kazala da se CNP kao javna institucija i oštećena strana više puta obraćala nadležnima, jer im je veoma stalo da se rasvijetle slučajevi.

„Nakon urgencije CNP-a Upravi policije, dobili smo povratnu informaciju da je obradila predmete i uputila Osnovnom tužilaštvu na dalje postupanje. Nedugo po stupanju na dužnost direktorice CNP-a obratila sam se i Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT) u Podgorici sa zahtjevom da nas informišu u kojoj su fazi pokrenuti postupci i da li će biti pokrenut krivični postupak utvrđivanja odgovornosti NN lica. Iz ODT-a informisani smo da su svi pravni mehanizmi dostupni tužilaštvu iskorišćeni, a kako je učinilac predmetnog krivičnog djela ostao nepoznat, naloženo je organima Uprave policije da preduzmu mjere iz svoje nadležnosti radi otkrivanja učinioca krivičnog djela“, kazala je Kralj Brajović.

Izvori iz CNP-a tvrde da se u toj instituciji sumnja da su novac i stvari iz te ustanove otuđili zaposleni ili osobe povezane sa njima. Ko su ti fantomi u teatru, niko nije spreman da javno kaže.

Rezultati popisa o kojima govori Kralj Brajović trebalo bi da odgovore na pitanje da li će i poslije najnovijih saznanja o nestanku vrijednih stvari sve ostati na sumnjama ili će započeti završni čin rasvjetljavanja sudbine ovih troškova koji su finansijski pojeli mnogo predstava.

Iz Muzeja nestalo više od 3.000 predmeta

CNP nije jedina kulturna institucija iz koje je nestajao inventar ili vrijedne stvari. Nakon dugogodišnjeg ignorisanja problema, Ministarstvo kulture krajem prošle godine predložilo je formiranje Državne komisije koja će Ministarstvu unutrašnjih poslova dostaviti izvještaj o predmetima koji nedostaju u Narodnom muzeju. Službenik Narodnog muzeja Aleksadar Berkuljan tužilaštvu je dostavio prijavu i informaciju o nestalim predmetima. Gostujući u emisiji na Televiziji Vijesti, Berkuljan je krajem 2017. godine kazao da nedostaje „čitav jedan muzej“ u muzeju. U toj instituciji, prema riječima Berkuljana, ne znaju gdje se nalazi više od 3.000 predmeta. Među njima su vrijedne slike, davane na revers, skulpture, namještaj... Pokazalo se da u umjetničkom muzeju nedostaje oko 200, a u istorijskom oko 1.700 neprocjenjivih predmeta.

Direktorovo rashodovano odijelo

Komisija za popis, 29. decembra 2011. godine, konstatuje da u kancelariji bivšeg direktora Janka Ljumovića nije pronašla telefon NOKIA 985 GS, plaćen 309 eura, ali ni drugi – Iphone, tada vrijedan 409 eura. Te stvari u izvještaju vode se kao rashodovane. Među njima je i muško odijelo, plaćeno 649 eura, te još jedan mobilni telefon od 190 eura.  (SCAN dokumenta koji potvrđuje da su ove stvari rashodovane).

Komisija je, kako pokazuje dokument dostavljen CIN-CG-u, otpisala i stvari koje nijesu pronađene, a koje je dužio i aktuelni menadžment, kao što je laptop koji je koristio sadašnji umjetnički direktor CNP-a Branimir Popović. Kralj Brajović je odgovorila da te stvari nijesu imale vrijednost.

„Prilikom popisa vrši se rashod svih sredstava koje usljed iskorišćenosti, vijeka trajanja ili kvara, više nemaju upotrebnu, niti računovodstvenu vrijednost. To je slučaj i sa pomenutim telefonom bivšeg direktora Janka Ljumovića i laptopom koji je dužio bivši direktor, a sadašnji umjetnički direktor CNP-a Branimir Popović“, odgovorila je Kralj Brajović.

Ana KOMATINA

Tumor Mediterana širi se duž crnogorske obale, otrovne ribe završavaju u mreži i samo pukom srećom još nijesu stigle do trpeze, pojavili su se ogromni rakovi i krupne zubatice, a na horizontu i opasne mako ajkule... Na sve to, država i njene institucije, za sada, nemaju adekvatan odgovor

Ribarica „Sveti Marko“ iz Tivta plovila je mirnom pučinom nekoliko milja od obale jugoistočno od ulaza u Boku. Posada se pripremala da spusti povlačnu dubinsku mrežu, koču, kada je primijetila komešanje par stotina metara dalje. Velika riba batrgrala se pri površini, a njen se trup upadljivo bjelasao u morskom plavetnilu. Ribari, koji su se uputili prema neobičnom prizoru, zatekli su ogromnog gofa u samrtnom ropcu. Donji dio trupa bio je odgrižen, a to neidentifikovano „nešto“ što ga je osakatilo, imalo je promjer usta vjerovatno pola metra...

U Jadranskom moru do sada je potvrđeno prisustvo 46 novih vrsta biljaka i životinja, a sumnja se da ih ima još. To je čak osam vrsta više nego što je evidentiramo prije samo četiri godine. Među njima su i neke opasne poput ribe-lava, čije otrovne bodlje mogu smrtno da ugroze čovjeka. Mjesta slučajnih susreta i sa opasnim mako ajkulama približavaju se obali.

Ribari se sve češće susreću sa novim vrstama koje im oštećuju alate ili umanjuju ulov, a mogle bi da utiču i na turizam. Nove životinjske i biljne vrste stigle su kao produkt globalnog zagrijavanja i povećanja pomorskog prometa, dolazaka brodova iz raznih krajeva svijeta koji na svojim trupovima, u balastnim vodama ili djelovima brodske opreme, donose i „slijepe putnike“ – larve, mlađ i odrasle jedinke novih vrsta ribe, školjki, algi i drugih organizama.

Država do sada, osim djelimično na normativnom planu, nije pokušala da se na organizovaniji način suoči sa ovim globalnim problemom. Ne postoji ni sistematski monitoring morskog ekosistema, posebno napredovanja invazivnih i štetnih vrsta, poput alge caulepra cylindracea, poznatije kao „tumor Mediterana“, koja se nekontrolisano širi i zauzima morsko dno duž crnogorske obale - pokazalo je istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Ihtiolog dr Aleksandar Joksimović, donedavni šef pregovaračkog tima Crne Gore sa EU za poglavlje 13 – Ribarstvo, ukazuje da je temperatura Jadrana za jedan vijek porasla 0,6 stepeni Celzijusa.

„To ne djeluje mnogo, ali i mala pomjeranja temperature i ostalih fizičko-hemijskih parametara mora i okeana, izazivaju ogromne promjene u živom svijetu. Definitivno, možemo reći da je to dovelo do takozvane tropikalizacije Jadranskog mora. Najbolji primjer su novi organizmi kao bioindikatori promjena u stanju životne sredine, pa već imamo 46 novih biljnih i životinjskih vrsta“, ističe Joksimović.

Opasne su bodlje lava

Najviše unesenih (alohtonih) vrsta se ne prilagodi i nestane. Manji broj se asimilira u postojeće zajednice bez većih negativnih uticaja. Pojedine vrste se, međutim, brzo prilagode ili nemaju prirodnih neprijatelja. Njihove populacije ubrzano rastu i istiskuju domaće, autohtone vrste. Posljedice su smanjenje biološke raznovrsnosti, poremećaj u lancu ishrane i u čitavom ekosistemu. Invazivne vrste prijete ekološkoj ravnoteži, jer ugrožavaju autohtone ribe i druge organizme, hrane se njima, ili nadmeću za stanište. Ulazak alohtonih riba ima i socio-ekonomski uticaj. Neke bi se mogle ekonomski iskorištavati. Od drugih se valja čuvati, jer su opasne. Može značajno da se smanji i ulov domaćih vrsta.

„Već sada možemo da konstatujemo da u Jadranskom moru imamo potpuno uspostavljenu populaciju desetak novih vrsta riba i rakova“, ističe za CIN-CG dr Mirko Đurović, direktor Instituta za biologiju mora iz Kotora (IBMK).

Ovaj Institut već duže proučava efekte pojave invazivnih vrsta na Jadranu, a četrdesetak stručnjaka, među kojima 12 doktora nauka i 7 studenata doktorskih studija, u saradnji sa kolegama iz okruženja i sa drugih međunarodnih adresa, radi na sklapanju nove biološke slike Jadrana. Sa Institutom za more i priobalje Sveučilišta u Dubrovniku i Institutom za oceanografiju u Splitu zajedno su 2014. godine izdali monografiju „Alohtone vrste istočne obale južnog Jadrana“, kojoj je, s obzirom na nove nezvane goste, već potrebna dopuna. Sarađuju i sa stručnjacima za morski biodiverzitet iz Albanije i Italije.

„Razni satelitski snimci pokazuju da je Jadran početkom jula bio izuzetno topao, čak je i ovdje kod nas izmjerena temperatura površine mora od 26-27 stepeni Celzijusa, što je dosta visoko za ovaj period godine. Temperatura vode najčešće je okidač za promjene u ponašanju organizama, kao što su reprodukcija, hranjenje i slično. Zato je sve prisutniji i broj novih takozvanih termofilnih vrsta koje vole toplije vode, prije svega riba i rakova“, kaže Đurović.

Kao jednu od potencijalno problematičnih novih vrsta on ističe ribu-lava (lionfish) koja potiče iz južnog Pacifika i Indijskog okeana.

„Ova vrsta ribe evidentirana je u Jadranu. Jako je otrovna i toksin iz njenih bodlji može da bude koban za mlađu populaciju i starije ljude“, upozorava Đurović. Povremeno se, prema njegovim riječima, javlja i povećano prisustvo nekih vrsta meduza, što može negativno da utiče i na turizam.

„Turizam ne bi bio u Crnoj Gori tako atraktivan da naše more nije takvo, kakvo je. Promjene su, međutim, sve dramatičnije i iz godine u godinu imamo veće prisustvo raznih invazivnih vrsta. Što će to, uz porast temperature mora u konačnici donijeti našem ribarstvu i turizmu, teško je procijeniti u ovom trenutku“, kaže Đurović.

Tumor Mediterana se širi

Neke od invazivnih morskih vrsta poput „tumora Mediterana“, izuzetno su štetne za okolinu iako direktno ne ugrožavaju ljude. U odnosu na 2004. godinu kada je ova alga prvi put uočena i prekrivala samo nekoliko metara kvadratnih dna mora u budvanskom zalivu, danas zauzima hektare. Naučnici upozoravaju da će se površine njenih naselja i dalje povećati, jer nema prirodnog neprijatelja, a nauka još nije našla metod da je zaustavi. Brzo raste i poput tepiha prekriva morsko dno, uništavajući svaki drugi oblik morske flore, ali i faune. Posebno je štetna po naselja morske trave posidonije koja je bitna za morski biodiverzitet i zaštićena međunarodnim konvencijama. U vodu ispušta alkaloidne supstance koje izazivaju umiranje drugih organizama u okolini. Ugrožava opstanak riba, ljuskara i mekušaca koji se hrane podvodnim biljkama ili im je potrebna gola stijena i pijesak kao stanište. Područja pod njom postaju „podvodne pustinje“, a jednoličnost pejzaža i siromaštvo biodiverziteta utiču i na razvoj ronilačkog turizma, koji traži lokacije sa mnoštvom riba, korala, školjki i drugih organizama. Caulerpa je već nekoliko godina „zagospodarila“ velikim dijelom podmorja Paklenih otoka u Hrvatskoj, smanjujući prihode ronilačkih centara od turista koji su ranije dolazili da vide podvodne zidove sa upečatljivim gorgonijama.

„Poslije prvog otkrića caulerpe 2004. godine kod Budve narednih nekoliko godina imali smo nekakav monitoring, da vidimo koliko te alge ima i koliko se širi“, ističe dr Vesna Mačić koja u IBMK vodi Laboratoriju za bentos i zaštitu mora. Bentos podrazumijeva sve biljke i životinje koje obitavaju na morskom dnu. Mačić je prva u Crnoj Gori otkrila i naučno obradila caulerpu u crnogorskom podmorju, ali kaže da svježih preciznijih podataka sada nema, jer država nije našla za shodno da uspostavi i finansira monitoring.

„Ono što znamo sa terena je da caulerpu vidimo na sve većem broju mjesta. Prije su to bili Budva, Luštica i Donji Grbalj najviše, a sada je na tim područjima ima i dublje i na većim površinama. Ima je i južno prema Baru i Ulcinju, gdje je prije nije bilo. U Boki je ima na ulazu u zaliv oko Dobreča i Njivica. Unutar zaliva mislim da je nema i da pojačan uticaj slatke vode možda ima veze sa tim. Ipak, u to ne možemo biti potpuno sigurni bez detaljnog praćenja situacije i kontinuiranog istraživanja”, objašnjava dr Mačić.

Pored globalnih klimatskih promjena i pomorskog saobraćaja, dr Mačić uticaj na biodiverzitet Jadrana pripisuje i aktivnostima ljudi, zagađivanjem mora, pretjeranom urbanizacijom obale, krivolovom, dinamitašenjem ili izlovom prstaca. O koliko se razgranatoj pojavi radi, svjedoči podatak da je Inspekcija za morsko ribarstvo lani u avgustu za deset dana pojačanih kontrola ugostiteljskih i prodajnih objekata na primorju pronašla i oduzela 325 kilograma ribe i morskih plodova. Pronađeno je i 25 kilograma prstaca, čiji je izlov zabranjen i koji se nude „ispod stola“. Za jednu restoransku porciju (250-300 grama) ovih školjki potrebno je čekićima uništiti oko metar kvadratni stijene. Takvom lokalitetu je potrebno više od 20 godina da se oporavi.

Za monitoring nema novca i svijesti

Mačić naglašava da za razliku od Italije ili Hrvatske, Crna Gora nema ni precizne podatke i kontinuirani sistematski monitoring fizičko-hemijskih parametara mora, prvenstveno temperature.

„Fali nam svijest države da godišnje mora da radi određene stvari i da se ne oslanja na to što, na primjer, IBMK ima neki naučno-istraživački projekat u kome prikupljamo određene podatke. To nije monitoring, jer ćemo dogodine dobiti novac za neki drugi projekat i raditi nešto sasvim drugo, drugom metodom i na drugom mjestu“, ističe Mačić. Ovakva situacija, kaže ona, biće problem u pregovaranju Crne Gore sa EU o Poglavlju 27.

Program monitoringa stanja morskog ekosistema Crne Gore se kao dio Nacionalnog programa monitoringa stanja životne sredine sprovodi od 2008. godine, i u skladu je sa zakonima o životnoj sredini i o vodama, Uredbom o klasifikaciji i kategorizaciji površinskih i podzemnih voda, a djelimično i sa preporukama Evropske agencije za životnu sredinu iz Kopenhagena, kao i sa kriterijumima MEDPOL-a. Agencija za zaštitu životne sredine (EPA), posjeduje podatke za morski ekosistem od 2008. do 2011. godine. Priznaju na svom sajtu da je izvještaj za 2012, 2014. i 2015. godinu manjeg obima, „a razlog je nedostatak finansijskih sredstava, dok monitoring za 2013. godinu nije ni rađen, jer nije mogla biti poštovana tenderska procedura, koja je obavezna“. EPA još nije objavila izvještaj za 2017, dok su u informacijama za ranije godine podaci o morskom ekosistemu šturi, a neki se nesistematično ili nekontinuirano prikupljaju, pa ne mogu dati adekvatnu sliku. Osim u 2016. godini, i to na nekoliko lokacija za koje se od ranije zna da na njima nema caulerpe, Agencija nije obraćala pažnju na monitoring širenja štetne alge. Ni u jednoj informaciji nema pomena o ostalim invazivnim biljnim i životinjskim vrstama koje su se naselile.

Promjene su sve vidljivije i u ulovu profesionalnih ribara i sportskih ribolovaca. U razgovoru za CIN-CG, oni podsjećaju da je u Boki neko vrijeme bilo i mnogo meduza sa klobukom prečnika nekoliko desetina centimetara, te da je lani more „cvjetalo“ dva puta. Drugi put u oktobru, što svjedoči da se grije. U posljednjih nekoliko godina pojavilo se 16 novih vrsta riba.

„Gotovo svakodnevno dolazim u kontakt sa novim vrstama. Najčešće su to kostorozi, a onda i riba morski-gušter. U zadnje vrijeme pojavljuju se i neke nove sitne koje prije nismo gledali. Liče na tropske ribice iz akvarijuma. Bliže obali češće hvatamo i trumpetaču“, iskustva su profesionalnog ribara-kočara Srećka Andričića iz Tivta. On je, kako kaže, u više navrata primijetio morske pse - mako ajkule - čak i kad u naletu za plijenom iskoče i po nekoliko metara iz vode. Andričić kaže da se ulovljene ribe novih vrsta relativno teško mogu prodati, mada ima ljudi koji jedu kostoroga spremljenog „na lešo“.

„Često hvatamo i dosta malih liganja koje oblikom nijesu slične uobičajenim. Pojavila se i neka podvrsta ribe list sa šest, umjesto uobičajene četiri tačke. Pojedinačnih primjeraka novih ribljih vrsta u mom ulovu ne bude mnogo, ali vjerovatno će vremenom početi da negativno utiču na naše autohtone ribe“, procjenjuje Andričić. Stručnjacima IBMK on pokaže svaki neobični ulov. Kaže da je povremeno pred Bokom lovio i krupne gambore, teške i do 300 grama, kakve je prethodno gledao na Tajlandu. U Solilima kod Tivta, nalazi ostatke domicilnih kraba koje stradaju u sukobu sa sve prisutnijim plavim rakovima.

„Plavi rakovi budu toliki da tijelom potpuno prekriju dno kante od jupola u koju ih stavite, a kliještima bez problema prekinu konop na mreži debeo 6 milimetara“, ističe iskusni tivatski ribar.

Bliski susreti sve bliži obali

Njegove kolege iz Bara koje se bave takozvanim „big gejm fišingom“ na tune i sabljarke, takođe se susrijeću na pučini sa mako ajkulama. O tome, po pravilu, ne govore za medije, ali foto i video zapisi koji se objavljuju na društvenim mrežama, svjedoče o bliskim susretima na desetak milja od obale. Ponekad ih i ulove, kao što je bio slučaj u blizini Petrovca. Većina je relativno mala, ali po svjedočenjima ribara, viđeni su i primjerci duži od tri metra.

Mako ajkula (dugonosna psina - Isurus oxyrinchus) može pod vodom da razvije brzinu i preko 70 kilometara na čas. Hrani se najčešće tunama, palamidama, trupićima i sabljarkama i važi za jednu od najinteligentnijih i agresivnijih vrsta morskih pasa. U svijetu je zabilježeno tridesetak napada na ljude.

„Nezahvalno je govoriti o eventualnom povećanju populacije mako ajkula na Jadranu. Ulovljeni primjerci su bili manjeg, odnosno mlađeg uzrasta. To je vrsta koja ne raste brzo, ali svakako bi trebalo ispitati što se dešava i što ih je privuklo u naše vode“, kaže dr Mirko Đurović.

Joksimović priznaje da je teško kontrolisati širenje invazivnih vrsta, ali da su u saradnji sa kolegama iz regiona i ribarima stekli značajna saznanja o dolasku i odomaćenju u Jadranu. On očekuje donošenje zakona o invazivnim vrstama u Crnoj Gori do kraja godine i naglašava da je implementacija EU Direktive 1143 koja se odnosi na te vrste, obaveza CG i u kontekstu pregovora u Poglavlju 27 - Ekologija.

Novi crnogorski zakon o invazivnim vrstama predstavljaće u najvećoj mjeri prepisanu EU Direktivu 1143 i trebalo bi da reguliše proceduru odobravanja uvoza i utvrđivanje dozvoljenih i nedozvoljenih stranih vrsta, da ustanovi listu vrsta koje izazivaju brigu u EU i za koje su propisane zabrane ili jako ograničeni slučajevi korišćenja pod strogim nadzorom. Tu su i obaveze izrade akcionih planova za kontrolu nenamjernog širenja i za mjere upravljanja rasprostranjenim invazivnim vrstama, za hitne mjere, dojave, sistem praćenja i nadzora. Zakon predviđa novčane kazne od 250 do 20 hiljada eura.

Kada je riječ o moru, taj zakon malo šta može da promijeni, jer invazivne vrste u Jadran najčešće dospijevaju prirodnim putem i zbog promjene karakteristika životne sredine, a ne namjernim ubacivanjem, što se češće događa u slatkim vodama i na kopnu. Zakon bi trebalo prvenstveno da prevenira takvo ubacivanje novih vrsta i uvede striktnu kontrolu unošenja preko državne granice. Donošenje larvi ili formiranih jedinki novih vrsta preko pomorskog saobraćaja, trebalo bi, ako ne da spriječi, a ono svede na najmanju mjeru već usvojeni Zakon o balastnim vodama. Uz to, potrebna je i veća odlučnost lučkih kapetanija u primjeni Zakona.

„Nove vrste su definitivno tu, one žive uz nas i sa nama i moramo naći efikasan način da sve to pratimo, proučimo i javnosti saopštimo jedinu - naučnu istinu“, zaključuje dr Joksimović.

Stradaju salpe i cipole

Od novih vrsta neke, stigle iz Indijskog okeana i Crvenog mora, poznate su kao lesepsijski migranti, po Ferdinandu de Lesepsu, graditelju Sueckog kanala. U Jadranu ih je, posljednjih godina evidentirano 14: od tamne mramornice (siganus luridus) i srebrnoprugog napuhača (lagocephalus sceleratus), preko afričkog kostoroga, do tupousne i žutousne barakude.

Plavotačkasta trumpetača, koja se nastanila u južnom Jadranu, može narasti do 160 centimetara. Izrazita je grabljivica koji se hrani ekonomski važnim autohtonim vrstama, poput bukve, gire, trigle, inćuna i sardele. Zato je moguć njen negativni uticaj na lokalni ribolov i lanac ishrane.

Neke od novih vrsta, poput srebrnoprugog napuhača ili fugu ribe, kako je zovu Japanci, mogu biti vrlo opasne za ljude. Brzo se razmnožava i negativno utiče na ribarstvo, jer kida ribarske mreže i grize ulov. Sadrži tetraodotoksin, otrov 1.250 puta jači od cijanida. U Japanu se adekvatno spremljena, kada se neutrališe toksin, smatra jednim od najvećih specijaliteta. Kod nas (na sreću) još je nema na jelovniku.

Tamna mramornica, uhvaćena i u Boki, hrani se morskom travom i živi na kamenitom dnu prekrivenom vegetacijom. Može narasti do 30 centimetara. U bodljama na leđnoj peraji sadrži blaži otrov. Na istoku Mediterana već je potisnula autohtonu vrstu salpu.

„Jedna od najizrazitijih i najagresivnijih novih vrsta je zubatica-strijelka (pomatomus saltatrix) koja se sa južnog dijela proširila na cijeli Jadran. Agresivna riba sa jakim zubima, bukvalno desetkuje ulove cipola. Stanovništvo na ušću Neretve, gdje je ribolov cipola jedna od glavnih grana, već ima problema. Zubatica je, sa druge strane, komercijalno vrijedna vrsta, ukusnog mesa i vrlo je atraktivna za sportske ribolovce“, ističe dr Aleksandar Joksimović.

Neke od alohtonih vrste, poput plavog raka (callinectes sapidus), su jestive i mogu biti zanimljive za izlov. Evidentirano je i prisustvo vrste škampa (farfantepenaeus aztecus) koji je stigao iz Meksičkog zaliva, a čije izlovljavanje na istočnoj obali SAD-a predstavlja temelj ribarske ekonomije.

U južnom Jadranu nastanile su se i tupousna i žutousna barakuda, srodne vrste domaćeg škarama, a njihov ekonomski značaj bi mogao biti lokalnog karaktera zbog ukusnog mesa i kao potencijalni ulov u big gejm fišing turizmu.

Uskoro akvarijum i „azil“ za kornjače

Uz podršku norveških donatora, IBMK je pokrenuo projekat osnivanja Centra za zaštitu biološke raznovrsnosti mora kojim bi Crna Gora trebalo da doprinese globalnim ciljevima održivog razvoja kroz zaštitu i održivo korišćenje okeana, mora i morskih resursa. Idućeg ljeta trebalo bi da bude otvoren i prvi javni akvarijum u Crnoj Gori i centar za rehabilitaciju morskih kornjača, kakve imaju države u okruženju. Projekat ima za cilj i podršku nadležnim institucijama u Crnoj Gori da lakše sagledaju prepreke u ostvarivanju ciljeva iz pregovaračkog poglavlja 27, pa će biti realizovano i pet radionica posvećenih usaglašavanju crnogorskog zakonodavstva sa EU.

EPA: dovoljno za minimum

Iz EPA su za CIN-CG, neposredno prije objavljivanja teksta, potvrdili da su ograničen budžet i i problemi sa tenderom uzrok redukovanim podacima stanja morskog ekosistema proteklih godina. Tvrde da su i ovakvi monitorinzi „bili dovoljni da zadovolje minimum zahtjeva u prethodnom periodu za izvještavanje i prema EEA (Evropskoj Agenciji za zivotnu sredinu) i MEDPOL-u (Protokolu Barselonske konvencije), kao i za uvid u stanje morskog-ekosistema.”

Manjak novca je, kažu razlog i zašto se do sada nije radio monitoring invezivnih vrsta. Sve to navodno, promijeniće se već od ove godine kada će „monitoring morskog ekosistema prvi put u 2018. godini obuhvatiti i dio koji se odnosi na morski biodiverzitet”.

“Ova praksa će biti nastavljena i  narednih godina, uvođenjem postepenog, potpuno integrisanog programa monitoringa koji je u skladu sa ekosistemskim pristupom Barselonske Konvencije i onim što su zahtjevi Direktive o morskoj strategiji”, navodi se u odgovoru EPA, uz potvrdu da je “u Program monitoringa za 2018. godinu upravo uvršteno praćenje stanja invazivnih vrsta i planirana su sredstva po ovom pitanju”.

Siniša LUKOVIĆ

The so called Tumour of the Mediterranean- a noxious seaweed, keeps spreading along the coast of Montenegro, venomous fish end up in fishing nets, and by a stroke of luck, they still haven't made it to the dining table, giant crayfish pop up, huge bluefish and dangerous mako sharks are on the horizon... while on the other hand, the authorities have no clue how to respond- for the time being    

The Tivat based St. Mark fishing vessel was gliding the calm open sea a few miles south-east of the Bay of Kotor. As the crew was getting ready to launch a dragnet into the deep, it noticed a commotion some two hundred metres away. A huge fish was locked in a death grip near the surface and its reflection gave off the position. The fishermen sped to the spot and found a dying greater amberjack whose lower half was chopped off. The unidentified 'villain thing' had a half a metre jaw mouth opening.

Some 46 new species of sea plants and animals have been confirmed in the Adriatic in recent years. Nonetheless the number is not final. Among them are some dangerous species like lionfish whose fin rays can be fatal to humans if not treated. Furthermore hazardous mako sharks are frequently spotted closer to the shore than before. The local fishermen have had a growing number of encounters lately with the species that inflict damage to their equipment or spoil the catch. They may have adverse effects on tourism as well.

New animal and plant species arrive due to global warming and increasing marine traffic. Vessels from all over the world carry tiny stowaways on their hulls and in their ballast waters- larvae and full grown fish, molluscs, algae and other creatures.

So far, the government hasn't tried to lay out a plan on how to deal with this global issue besides drafting a few papers. Furthermore there is no systematic marine ecosystem monitoring, especially when it comes to the spread of invasive and hazardous species like Caulerpa Cylindracea algae which many call the Tumour of the Mediterranean. According to Montenegro Investigative Reporting Centre (CIN-CG), it spreads unchecked and takes over seabeds along Montenegro's coast.

Dr Aleksandar Joksimovic is an ichthyologist and until recently on Montenegro's expert team that deals with Chapter 13- fishery of the EU accession talks. He points out that the Adriatic's temperature has risen by 0.6 degree Celsius in the last century. “That doesn't seem to be much, but even small temperature shifts combined with other physical and chemical parametres of the seas and oceans cause substantial changes in the living world. We can certainly say that the temperature shift has tropicalized the Adriatic Sea. The best example of that are new organisms which are bio-indicators of the habitat changes. As a consequence we have 46 new plant and animal species” emphasizes Joksimovic.

Dangerous Lionfish Fin Rays

The majority of non-native (allochthonous) species are unable to adapt and thus they disappear. A few manage to intergrate into the existing native species without causing any serious harm. Nonetheless, some species quickly adapt as they have no natural predators. Consequently such communities exponentially grow and push out native (autochthonous) species. As a result, biodiversity is on the decline, the food chain is disrupted and the whole ecosystem is affected. Invasive species put the ecological balance at risk for they threaten autochthonous fish and other organisms by feeding on them or kicking them out of their habitats. Arrivals of allochthonous fish contribute to social and economic changes. Some bring economic benefits while others pose a threat and harm the fish and fishing trade.

“We can already claim with certainty that about ten new species of fish and crayfish have fully accommodated in the Adriatic”- says Dr Mirko Djurovic, director of the Kotor based Institute of Marine Biology (IMB) in an interview with CIN-CG.

The Institute has been monitoring the impact of invasive species in the Adriatic for awhile. Its 40 experts (of whom 12 have doctoral degrees) and 7 post-graduate students, work together with colleagues around the region and with those further abroad to draft a new biological profile of the Adriatic. They published the 'Allochthonous Species of South Adriatic East Coast' monograph back in 2014 together with the Institute for Marine and Coastal Research of the University of Dubrovnik and the Institute of Oceanography and Fisheries in Split. Nevertheless the monograph is already due for an update given the arrival of new unwanted guests. Kotor's IMB also collaborates with marine biodiversity experts in Albania and Italy.

'Various satellite recordings indicate that the Adriatic in early July was very warm. Even over here ( the south of Adriatic) the surface temperature reached 26-27 degrees Celsius, which is pretty high at this time of the year. The sea temperature is very often the trigger for organisms' behavioural changes, like reproduction, feeding, etc. Hence there's a growing presence of the so called termophilic species which like warmer seas. “That's primarily the case with fish and crayfish” says Djurovic. He stresses that when it comes to the new species here, the lionfish, a native of the southern Pacific and the Indian Ocean, is considered a potential threat.

“The presence of this fish has been confirmed in the Adriatic. It is highly venomous and its toxin in the fin rays can be fatal to infants and older people” warns Djurovic and adds that certain jellyfish turn up in big numbers occasionally and that may affect tourism.

'Montenegro as a tourist destination is appealing because of the attraction of our sea. However, with each year we have more invasive species. We'll see how our tourism and fishery stand the test of time. “The warming up of the sea is also something to count on. It is hard to make any forecast right now”, says Djurovic.

The Mediterranean Tumour keeps spreading

Some of the invasive species like 'the Tumour of the Mediterranean' are harmful to the environment although humans are not directly affected. This algae was first noticed in 2004 when it covered only a few square metres of seabed in the Bay of Budva. Now it covers hectares of the sea floor. Experts warn that it will keep spreading as it has no natural predator while science still hasn't found a way to stop its progress. It grows fast and it spreads over seabeds as a carpet thus destroying sea flora and fauna. It is particularly harmful to posidonia sea grass which is essential for marine biodiversity and as such protected by international conventions. The aforementioned algae discharge an alkaloid substance which causes death to surrounding  organisms. It also affects fish, crustacean and molluscs which feed on seabed plants and live in rocks or sand. The areas covered by this algae become 'underwater deserts' rendering the landscape monotonous and poor in terms of biodiversity. It also harms diving tourism as divers seek areas abounding with fish, corals, clams and other creatures. The noxious seaweed Caulerpa has got the upper hand over substantial part of the Pakleni Islands seabed in Croatia in recent years thus slashing scuba diving revenues as tourists used to travel to see underwater walls with its distinguishing gorgonians.

“Upon discovery of Caulerpa near Budva in 2004 we conducted a certain monitoring so we could keep an eye on the algae and its growth” points out Dr Vesna Macic of IMB, the head of its laboratory for benthos and marine protection. Benthos is all plants and animals living at the sea bottom. Macic is the first one in Montenegro who discovered and scientifically examined Caulerpa. Unfortunately,  the Caulerpa database is not up to date as the government discontinued the monitoring (and the financing thereof).

“What we know for sure is that Caulerpa is spreading to more and more places. Earlier it was identified in Budva, Lustica and Donji Grbalj. Now those areas are even more infested with it, both in terms of size and depth. Now the noxious seaweed is present in previously intact areas south of Bar and Ulcinj. It's present at the entrance of the Bay of Kotor, around Dobrec and Njivice. I believe it hasn't spread further inside the Bay, and perhaps the fresh water influx there has something to do with it. Anyway, we can't be completely certain about it without detailed monitoring and research” – explains Dr Macic.

Apart from global climate changes and marine traffic, Dr Macic claims that the Adriatic biodiversity is also harmed by human activity like pollution of the sea, overbuilding along the shoreline, poaching, use of dynamite for fishing and fishing of date-shells. The latter practice is widespread. The Marine Fisheries Inspectorate conducted intense controls of restaurants and shops in August last year and in just ten days it confiscated 325kg of fish and seafood. It also found 25kg of date-shells in spite of the ongoing fishing ban. The date-shells are offered under the table though. In order to supply a single dish of date-shells in a restaurant (250-300gr) it takes the destruction of about one square metre of rocks by hammer. On the other hand it takes more than 20 years for the habitat to recover.

No Perception and Understanding- Thus No Money for Monitoring

Macic stresses that unlike Italy or Croatia, Montenegro has neither reliable data nor continuous systematic monitoring of physical and chemical parametres of the sea, of which temperature is the foremost.

“This country fails to understand that it cannot rely on single-point data scientific research projects by the IMB“. That's not enough and we must have an ongoing monitoring. Single-point data gathering is not the proper monitoring method. Next year we may do an entirely different project and do something else elsewhere- adds Macic. This kind of situation will pose a problem for Montenegro in accession talks with the EU when Chapter 27 comes to the fore.

Montenegro marine ecosystem monitoring programme is a part of the National Environmental Monitoring Programme and has been in progress since 2008. It is pursuant to the environmental and water resources protection laws, the protocol on classification of surface and underground waters and it's somewhat in harmony with MEDPOL criteria of the European Environment Agency (EPA) in Copenhagen. The EPA is in possession of our marine ecosystem data from 2008 to 2011. It also states on its website that reports for 2012, 2014 and 2015 are of smaller volume 'as a result of under funding while the 2013 monitoring didn't even happen due to inability to follow the obligatory tender protocol. The EPA still hasn't released the report for 2017 while the marine ecosystem data for preceding years are rather scarce and collected without consistency and frequency hence the overall picture remains hazy.

The EPA hasn't responded to questions about the aforementioned problems that CIN-CG submitted. The Agency didn't pay heed to monitoring of the noxious seaweed, except for 2016 when several locations were surveyed although it was known beforehand that Caulerpa had no presence there. There's not a single reference on other invasive animal and plant species that have gained foothold.

Professional and recreational fishermen alike can feel the marine change as the fish catch is not as great as before.. In an interview with CIN-CG the fishermen stated that the Bay of Kotor had an unusually high density of jellyfish with sizeable bell diametres. Also the year before the sea 'flourished' by outburst of algae twice. The second outburst happened in October which is an indicator of sea warming. In recent years 16 new fish species have been discovered.

'I come across the new species almost on a daily basis. They are mostly triggerfish and then lizardfish. Lately I've come across some new very small fish that we haven't seen before. They resemble tropical minuscule fishes in aquariums. Furthermore as we launch closer to the shore the bluespotted cornetfish often ends up in our nets'- says Srecko Andricic, a veteran fisherman from Tivat. He also claims that he spotted mako sharks several times which were chasing their prey and had jumped several metres out of the water. Andricic says that new fish are hard to sell although there are people who like well cooked triggerfish.

'We often net a lot of small squid whose shapes are different from those we know. We bumped into a subspecies of sole which had six spots instead of four. Not many alien fish turn up in my nets but they may in due course prove to be harmful to native fish' –estimates Andricic. He shows all unusual specimen to the IMB experts in Kotor. He says that at times he nets large shrimps of up to 300gr in weight in the waters close to the Bay of Kotor. He saw the same kind of shrimps in Thailand. In Solila near Tivat he found the remains of domicile crabs who lost a fight to a blue crab whose presence is ever growing.

'The blue crabs can be so big that a single one can cover the bottom of a large basket while their pincers can easily cut the 6mm net rope' –says this veteran fisherman from Tivat.

First Hand Encounters in Proximity to Shore

Fellow fishermen from Bar who are into tuna and swordfish 'big game fishing' also run into mako sharks in the open sea. By an unwritten rule the fishermen don't talk to the media about it. Their uploaded photographs and video clips on social network speak about encounters some ten miles off the coast. Sometimes they end up in the catch as it happened near Petrovac recently. Most of sharks are rather small, but witnesses have seen some exceeding three metres in length.

The shortfin mako shark (also blue pointer - Isurus oxyrinchus) is on record as the fastest swimming shark capable of speed of up to 70 km/h. It mainly feeds on tunas, bonitos, mackerels and swordfish. It is considered one of the most intelligent and also one of the more aggressive sharks. Around thirty attacks on humans have been recorded by these sharks around the world.

'It's hard to talk with confidence about mako shark growing numbers in the Adriatic. Those captured are rather small and young. They don't grow fast but we should take notice of them and see what brings them over here' – says Dr Mirko Djurovic.

Joksimovic admits that it's hard to control the spread of invasive species but they have learned something about those arrivals and how they fare in the new environment through information exchange with their colleagues around the region. He expects Montenegro to pass a law on invasive species by the end of this year. He stresses that the EU Directive 1143 on invasive species applies to Montenegro according to the Chapter 27 on environment which is a part of the accession talks with the EU.

The new Montenegrin law on invasive species will mostly be copy-paste of the EU Directive 1143. It will regulate import procedure and prescribe what is allowed or restricted in terms of alien species and draft a list of banned species and those that should be closely monitored. The law will have various provisions for action plans against inadvertent introductions and measures how to contain the invasive species, emergencies, tip offs, tracking and surveillance. The fines will range from 250 to 20 thousand euros.

When it comes to the sea itself the law can't do much there as invasive species arrive there either by chance or due to environmental changes. Deliberate introductions of the invasive species are more likely to happen on land and in fresh waters. The law should primarily aim to prevent deliberate introductions of new species and enable strict control of national borders. Bringing of larvae or grown ups of new species should be either prevented or reduced to a minimum as it is regulated by the already adopted Law on Ballast Water. Importantly, port authorities should be keener in enforcing the law.

'It's a fact that new species are here and they live next to us and with us. Therefore we must find the best way how to scientifically monitor, study and explain them to the public'- concludes  Dr Joksimovic.

Salema porgy and mullet under threat

As for the new species, some came from the Indian Ocean and the Red Sea, and they are known as Lessepsian migrants after Ferdinand de Lesseps, the Suez Canal builder. As much as 14 species have been identified in the Adriatic in recent years, from dusky spinefoot (siganus luridus), silver-cheeked toadfish (lagocephalus sceleratus), reticulated leatherjacket, yellowstripe barracuda to yellowmouth barracuda.

Bluespotted cornetfish have settled in the south of the Adriatic and can grow up to 160cm. It's a predatory fish which feeds on economically important autochthonous species like bogue, pickarel, piper gurnard, anchovy and pilchard. As a consequence it is likely to expect adverse effects on local fisheries and the food chain.

Some of these species like the silver-cheeked toadfish, or fugu fish as it is known in Japan, can be very dangerous to humans.It is a fast-reproducing fish and is detrimental to the fishing industry because it cuts the fishing nets and eats the catch. It contains tetrodotoxin which is 1,250 times stronger than cyanide. It is considered one of the greatest delicacies in Japan once the toxin is neutralized. Fortunately this fish is not a part of our menu.

Dusky spinefoot have also been caught in the Bay of Kotor. It feeds on sea grass and lives in rocky seabeds covered by vegetation. It can grow up to 30cm. Its dorsal and anal fin spines contain venom that is not life-threatening to humans. In the eastern part of the Mediterranean it expelled salema porgy which was an autochthonous species.

'One of the most aggressive new species is bluefish (pomatomus saltatrix) which has spread over the entire Adriatic. It is aggressive with strong teeth and it literally decimates the mullet population. People from the Neretva estuary have already encountered such problems since mullet is one of the fishing industry pillars there. The bluefish has a commercial value on the other hand and its meat is very delicious. It also attracts recreational fishermen' states Dr Aleksandar Joksimovic.

Some of the alochthonous species, like the blue crab (callinectes sapidus), are edible and may be commercially exploited. Another species recently discovered is a shrimp (farfantepenaeus aztecus) which came from the Gulf of Mexico. It is very popular on the US east coast and is the hinge of the fishing industry over there.

The yellowstripe barracuda and the yellowmouth barracuda have inhabited the southern part of the Adriatic while the autochthonous European barracuda is very similar to them. Their meat is delicious hence there's a commercial potential for local communities. The Big Game Fishing tourism can also benefit from the above species.

Coming soon- aquarium and turtle asylum  

The IMB in Kotor has embarked on a project supported by Norweigan donors to found the Centre for Marine Biodiversity Protection whereby Montenegro could give its humble contribution to the world. Furthermore, the first public aquarium in Montenegro is expected by next summer, as well as a turtle rehabilitation centre. Similar centres exist in surrounding countries. The project also aims to help the authorities in Montenegro get a better view of all that stands in their way in terms of fulfilling the Chapter 27 goals of the accession talks. Therefore five workshops are on the schedule. They will help to scrutinize the national legislature in regard to the EU harmonization process.

Siniša LUKOVIĆ

 „Prema važećem pravilniku o konkursima, konflikt interesa je prepoznat jedino u odnosu između učesnika i raspisivača konkursa, ali ne i između učesnika i člana žirija. Tako, učesniku, na primjer, u žiriju može biti i uža porodica, a to se po pravilniku ne tumači kao sukob interesa“, kaže arhitektica Milica Vujošević.

Konkurs za najbolje idejno rješenje za urbanizaciju prostora Sadina u Podgorici, koji je građane koštao 170 hiljada eura, nije bio dovoljno transparentan, a propisima je omogućen i potencijalni sukob interesa između kandidata i članova žirija.

Dio stručne javnosti smatra da je konflikt interesa to što se u prvonagrađenom timu, koji je dobio 50.000 eura, nalazi i profesorica Arhitektonskog fakulteta Svetlana Perović, koja je bliska saradnica dekana te univerzitetske jedinice Svetislava Popovića, šefa katedre za urbanizam i - člana žirija.

Propisi, međutim, ne poznaju konflikt interesa između kandidata i članova žirija, koji vrednuju i biraju najbolje radove. Tako je, na primjer, moglo da se dogodi da učesnici konkursa i članovi žirija budu i najbliži srodnici. To, prema važećem Pravilniku o načinu i postupku sprovođenja javnog konkursa, ne bi bio konflikt interesa. Kod nas, očigledno, još nije zaživjela ni praksa EU, da se osobe koje se nalaze u procesu odlučivanja ili konkurisanja i same prijave, ili izuzmu, ako osjećaju da postoji mogućnost konflikta interesa.

Iz Glavnog grada, koji je sa Ministarstvom održivog razvoja i turizma početkom januara raspisao ovaj međunarodni konkurs, Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) odgovorili su da sukob interesa nije postojao.

Gradska administracija pozvala se na član 20 Pravilnika, kojim je definisano da učesnici konkursa ne mogu biti lica neposredno angažovana na pripremi i sprovođenju konkretnog konkursa, lica u najužem srodstvu sa njima, kao i oni koji su zaposleni na neodređeno vrijeme kod raspisivača konkursa.

Arhitektica Milica Vujošević, iz nevladine organizacije KANA, ipak, smatra da bi važeći pravilnik trebalo mijenjati, jer je sa pravne strane sve pokriveno, ali u moralnom i etičkom smislu ostavlja prostor za diskusiju o konfliktu interesa.

„Prema važećem pravilniku o konkursima, konflikt interesa je prepoznat jedino u odnosu između učesnika i raspisivača konkursa, ali ne i između učesnika i člana žirija, tako da učesniku, na primjer, u žiriju može biti i uža porodica, a to se po pravilniku ne tumači kao sukob interesa“, ocijenila je Vujošević.

Na konkurs, koji je trajao od 30. januara do 4. juna, pristiglo je 18 radova, od kojih je 12 ispunilo formalne uslove, dok je šest diskvalifikovano.

Pored profesorice Perović, u prvonagrađenom timu su Đorđe Nedeljković, Aleksandar Nedeljković, Radoš Pešić, Marija Ćaćić, Bojana Raspopović i Bojana Cerović. Autori drugonagrađenog rada su Petar Arsić, Mladen Đurović, Danilo Arsić, Jovanka Đorđević - Ciganović, Mirka Đurović, Dragan Tasić, Nevenka Rajković, Ana Virijević, Milica Nikolić, Ana Simić, Aleksandar Simonović. Treći autorski rad činili su Lucija Ažman Momirski, Sara Biščak, Maks Rojec, Peter Sovinc, Andreas Cesarini i Predrag Bulajić.

Prvonagrađeni tim dobio je nagradu od 50 hiljada eura, drugonagrađeni 35 hiljada, dok je za treće mjesto izdvojen iznos od 20 hiljada.

Iz Glavnog grada kazali su da  je za otkup još tri rada  opredijeljeno po deset hiljada eura. Članovi žirija, kao naknadu za rad na vrednovanju konkursnih radova, podijelili su 35 hiljada eura.

U konkursu za najbolje idejno rješenje za urbanizaciju Sadina, Glavni grad i Ministarstvo naveli su da se njihova vizija zasniva na principu održivosti budućeg prostora, od kojeg se očekuje da bude „integralan dio urbanog tkiva Podgorice“.

Prostor Sadine nalazi se u dijelu Podgorice u blizini nekadašnje fabrike Elastik i okružen je Bulevarom SKOJ-a, Ulicom dr Blaža Raičkovića, Knjaza Danila, Rusa Radulovića i Radničkom ulicom. Za to područje, prema ranijem pisanju medija, vlada veliko interesovanje investitora.

Naselje je ranije bilo u privatnom vlasništvu, nakon čega je tim prostorom gazdovalo preduzeće „13. jul – Plantaže“. Potom je zemlja vraćena starim vlasnicima. Prema Generalnom urbanističkom planu Titograda iz 1990. godine, kako su ranije objavili mediji, Sadine su imale namjenu poljoprivrednog zemljišta, kao dio grada sa visokim potencijalnom za razvoj te grane.

Važećim Prostorno-urbanističkim planom (PUP) promijenjena je namjena u mješovito građevinsko zemljište. Vlasnici imanja nekoliko puta su protestovali tražeći urbanizaciju za to područje, kako bi mogli da valorizuju svoju imovinu.

Pobjedničkim konkursnim rješenjem predviđeno je da se u Sadinama izgrade višespratnice od 12 do 17 spratova, urbani park sa trgom, agro park sa poljoprivrednim paviljonima... U obrazloženju žirija piše da suštinski kvalitet ovog rješenja leži u „originalnom prostornom konceptu blokova koji se ne ponavljaju, a karakteriše ih naglašena dinamika i bogatstvo vizuelnih sekvencija koje se mogu sresti u krivudavim ulicama Stare Varoši“.

„Tako se duh stare Podgorice seli preko Morače na jedan nov i savremen način“, ocijenio je žiri.

Autori ovog tima, smatra žiri, imali su u vidu da urbani razvoj Podgorice počinje sa orijentalnim spontanitetom Stare Varoši, da bi se preko Mirkove varoši, modernih blokova i Bloka V, nastavio u Sadinama.

Drugonagrađeni rad zasnovan je na distriktima, koji sadrže programski i tehnološki park, mini sportski centar, kompleks bazena, inovativni dječji centar...

„Urbano - morfološko rješenje razvija se strukturom u 36 blokova sa dominantnom stanogradnjom, spratnosti pet do šest etaža u zelenim međuprostorima gdje se lociraju škole, vrtići i slično“, navodi se u obrazloženju žirija. Stručnjaci su ocijenili da je dobar i interesantan predlog da se saobraćajno povežu bulevari (SKOJ i Cetinjski), uz istočni obod Sadina.

Glavni motiv trećenagrađenog koncepta je „zeleni bulevar“, u pravcu istok - zapad, koji povezuje sve značajne sadržaje, dok se u centru naselja nalazi „mediteransko oblikovani trg“.  Taj rad predviđa da se u južnom dijelu definiše zona mješovite namjene (pretežno stanovanje), dok bi na sjeveru bili objekti od javnog značaja i parkovi.

„Veći dio južnog dijela lokacije Sadina predviđen je za uređenje Sportskog parka Univerziteta. Pojas elitne gradnje (ambasadorska četvrt), definiše južni rub parka, a sjeverni centar naselja. Na sjevernom dijelu lokacije predviđen je Poljoprivredni park, Poslovna zona, zona naučnih instituta i školstvo, te zona stanovanja (za mlađe porodice i starije stanovnike)“, piše u dokumentaciji konkursa.

U nevladinoj organizaciji KANA smatraju da konkurs za Sadine, koji je čak bio međunarodnog karaktera, nije bio dovoljno transparentno predstavljen, posebno kada je riječ o rezultatima.

„Osim šturih novinskih natpisa koji su nas obavijestili o pobjedniku, međunarodna javnost, a naročito struka, nema mogućnost da se na valjan način upozna sa ishodom konkursa i kvalitetom pristiglih radova. Izložba koja je organizovana u zgradi Glavnog grada nije dovoljna za prezentaciju tako značajnih radova, dok na sajtu raspisivača nedostaju izvještaji žirija“, smatra Milica Vujošević.

U NVO KANA ocjenjuju  i da izbor najboljih konkursnih rješenja ne čudi, s obzirom na „veoma homogen sastav žirija“ za konkurs velikog značaja i visokog iznosa naknada.

„Uz obavezne članove žirija iz inostranstva i predstavnike raspisivača, svi stručni članovi iz Crne Gore su primarno predstavnici Arhitektonskog i Građevinskog fakulteta Univerziteta Crne Gore, stoga ne čudi njihov izbor. U sastav žirija je trebalo uključiti i predstavnike Inženjerske komore ili Komore arhitekata, ili drugog relevantnog stručnjaka koji je javno dokazao sposobnost i brigu za održivi razvoj našeg prostora“, ocijenila je Milica Vujošević.

Iz Glavnog grada nijesu odgovorili na pitanje CIN-CG o tome ko je u žiriju bio predstavnik stručnih komora. Umjesto toga, naveli su da su, od ukupno šest, u žiriju bila četiri „stručna člana“. Predsjednik žirija i stručni član bio je Dimitrije Mladenović. Stručni članovi su još Kaliopa Dimitrovska Andrews, Svetislav Popović, Rifat Alihodžić i Biljana Ivanović, dok su predstavnici Ministarstva i Glavnog grada Dragana Čenić i Zorica Rakčević.

Investitori mogu da mijenjanju

Vujošević tvrdi kako je čest slučaj da odabrano rješenje na konkursu doživi izmjene od investitora, a nauštrb javnih sadržaja i funkcija. Zato bi trebalo pratiti šta će da se dešava u nastavku procesa urbanizacije Sadina.

Ona je podsjetila da je produžen rok za usvajanje detaljnih urbanističkih planova po starom zakonu o planiranju i izgradnji, što ostavlja mogućnost za eventualno usvajanje planova i projekata kao što su Kasarna Morača, Nova Varoš (Njegošev park) i slično.

„Postoji mogućnost da se do tada usvoji i DUP Sadine koji je u izradi, a čijom odlukom o izradi je predviđeno da usvojeno urbanističko-arhitektonsko rješenje putem javnog konkursa čini sastavni dio DUP-a. Ukoliko to ne bude slučaj, a do donošenja plana generalne regulacije, odabrano rješenje bi se eventualno moglo primijeniti u vidu urbanističkog projekta“, naglasila je Vujošević.

Arhitekte gube povjerenje u konkurse
U nevladinoj organizaciji KANA smatraju da su konkursi, po pravilu, najbolji alat za pronalaženje dobrih arhitektonskih rješenja, pod uslovom da se sprovode kvalitetno i transparentno, bez ikakvih sumnji u regularnost postupka, te da omogućavaju struci da zajedničkim učešćem dođe do najboljeg rješenja. To, tvrde, u Crnoj Gori nije slučaj, pa je institucija konkursa u posljednje vrijeme izgubila povjerenje arhitekata.
„Novim zakonom konkursi su predviđeni obavezno za javne objekte u državnoj svojini, za razliku od prethodnog propisa, kada su se odnosili na lokacije od izuzetnog značaja. Ovim je instituciji konkursa umanjen značaj“, smatraju u ovoj organizaciji.

Ana KOMATINA