Na izložbi u Njujorku posjetioci se dive Zlatku Ugljenu čiji je hotel „Fjord“ u međuvremenu strušen i arhitekturi hotela „Podgorica“ koja je nezaštićena i prepuštena uništavanju. Uprava kojoj je posao da se bavi očuvanjem kulturnog dobra ne radi svoj posao - tvrde arhitekte iz grupe KANA

Da se kojim slučajem „Tajna večera“ Leonarda da Vinčija nalazi u Crnoj Gori, sigurni smo da bismo je prekrečili pod izgovorom da je trošna i da sa nje otpada malter na prolaznike, dok naši najbliži susjedi razvijaju svjetski turizam i u muzeje pretvaraju ostatke stare i više od 2000 godina.

Tako je grupa arhitekata KANA ocijenila ponašanje institucija koje su u Crnoj Gori zadužene za očuvanje kulturnih dobara. One su zaključile da Uprava koja je zadužena da zaštiti kulturna dobra – ne radi svoj posao. Kao primjere navode rušenje hotela „Durmitor“ na Žabljaku, „Mimoze“ u Tivtu, hotela „Crna Gora“ u Podgorici, kao samo neke od brojnih slučajeva na koje je Uprava zatvarala oči, ne čineći ništa da ih zaštiti.

Iz KANE ističu da se čitav proces zaštite graditeljskog nasljeđa odvija pod uslovima koje određuju prvenstveno interesi krupnog kapitala, pa tako nijedan objekat na stateški vrijednoj lokaciji nije zaštićen.

„Prije svega, mislimo na najznačajnija djela arhitekata Svetlane Kane Radević (hotel „Podgorica“), Vujadina Popovića (hotel „Crna Gora“), Radosava Zekovića (zgrada stare Vlade, hotel „Bjelasica“), Ilije Šćepanovića (zgrada RZUP-a i Pobjede), Vlade Plamenca (hoteli „Mogren“ i „Palas“). Tu su i mnogi značajni hoteli od primorja do sjevera Crne Gore koji čekaju ili su već dobili novog investitora – nekoga ko nije zadužen da se brine o kolektivnom nasljeđu, već isključivo o svom profitu“, zaključili su iz organizacije KANA.

Zakon o zaštiti kulturnih dobara predviđa da se kulturnim dobrom od nacionalnog značaja može proglasiti objekat koji, između ostalog, ima izuzetan značaj za društveni, istorijski ili kulturni razvoj Crne Gore i naroda; predstavlja jedinstveni primjerak stvaralaštva svog vremena ili jedinstveni primjerak iz istorije prirode i ako svjedoči o društvenim ili prirodnim pojavama, odnosno o uslovima ekonomskog ili kulturno-istorijskog razvoja u određenom razdoblju.

Statisov vještak im rekao da sruše „Durmitor“

Iako je Uprava ranije prihvatila inicijativu za zaštitu hotela „Durmitor“ na Žabljaku, kasnije je odustala od zaštite tog objekta. Stari hotel je srušen, a na njegovom mjestu kompanija Adriatic Properties grčkog biznismena Petrosa Statisa namjerava da gradi hotel sa pet zvjezdica.

Nevladina organizacija Expeditio je prije pet godina poslala inicijativu za zaštitu hotela, a obnovila je nedavno tražeči da se objekat hitno zaštiti od rušenja. Vještaci, koje je angažovala Statisova kompanija, dali su mišljenje da stari hotel ne bi izdržao rekonstrukciju i da ga treba srušiti.
Iz Uprave su potvrdili da su prihvatili inicijativu NVO Expeditio i uradili Elaborat o utvrđivanju kulturnih vrijednosti hotela „Durmitor“ na Žabljaku. Međutim, kako im je tokom procesa utvrđivanja statusa kulturnog dobra dostavljen nalaz i mišljenje vještaka, odustali su od zaštite hotela.

Iz KANE se pitaju da li je mišljenje sudskog vještaka, koga, po pravilu, finansira privatni investitor, relevantnije od značaja nekog djela za kulturu društvene zajednice?

„Da li takvo mišljenje može da utiče na odluku institucije koja okuplja konzervatore koji su učeni da svakom djelu povrate stari sjaj? Da li je sudski vještak relevantniji od konzervatora da daje sud o utvrđivanju kulturne vrijednosti objekta, ili je on dao sud o statičkoj vrijednosti konstrukcije? Kakav je to konzervator koji prihvata takvo mišljenje i odlučuje da objekat ipak nema kulturnu vrijednost“, pitaju se u KANI.

Hotel „Durmitor“ na Žabljaku izgrađen je 1939. godine i bio je jedini takav objekat koji je Crna Gora imala i prije Drugog svjetskog rata. Jedno vrijeme je bio i partizanska bolnica. Zapalio ga je okupator, a nakon oslobođenja je obnovljen. Statisova kompanija ga je kupila za 650.000 eura prije dvije godine. Tri godine ranije vrijednost hotela je procijenjena na 6,5 miliona eura.
Uz hotel su mu pripale i renta vile i oko deset hektara zemljišta.
Nijesu obaviješteni o rušenju „Mimoze“

Slična situacija dogodila se i prilikom rušenja hotela „Mimoza“ u Tivtu. Uprava je, takođe, prije četiri godine prihvatila inicijativu za zaštitu tog objekta, da bi se kasnije pravdali kako nijesu imali rok za izradu elaborata, te da nijesu obaviješteni o rušenju hotela.

Iz Uprave su za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) rekli da Zakonom o zaštiti kulturnih dobara nije propisan rok za izradu elaborata o utvrđivanju kulturnih vrijednosti, niti se prihvatanje inicijative kao teret evidentira u katastarsku evidenciju. Kažu da su opštinu 2016. godine obavijestili da je prihvaćena inicijativa za zaštitu hotela.

„Međutim, o pokretanju postupka uklanjanja hotela, odnosno o namjeri njegovog rušenja, Uprava nije bila obaviještena od strane postupajućih organa“, odgovor je Uprave na pitanje zašto nijesu zaštitili stari hotel.

„Mimoza grupa“, čija je izvršna direktorica ruska državljanka Anastazija Lašmanova, koja je nedavno ubijena, prije dvije i po godine kupila je stari hotel „Mimoza“ i plac od oko 4.600 kvadrata u centru grada za 6,5 miliona eura. Najstariji tivatski hotel iz 1958. godine, za koji je takođe procijenjeno da je kulturno dobro koje treba zaštiti, nedavno je srušen, a na njegovom mjestu planirana je izgradnja hotela sa pet zvjezdica.

Iz KANE ističu da još jednom imamo slučaj namjernog propusta u kreiranju propisa, koji ne definiše rok za izradu elaborata o utvrđivanju kulturnih vrijednosti.

„Tako imamo prihvaćene inicijative koje već šest godina čekaju na izradu elaborata, a po svemu sudeći čekaće do ko zna kad. Čemu onda takav propis, čemu uopšte pokretanje inicijativa za hitnu zaštitu objekta, kada se po njima nikad ne postupi? Čemu Uprava za zaštitu kulturnih dobara? Nije prihvatljivo da institucija koja postoji da bi štitila kulturna dobra svako novo uništavanje vrijednog nasljeđa dočeka sa istim „nijesmo mi nadležni“ stavom“, ocijenila je grupa arhitekata.

Oni tvrde da je nekoliko dana dovoljan rok da se prikupi materijal za izradu elaborata o zaštiti, a za to, kao primjer nude njihovu inicijativu za hitnu zaštitu hotela „Podgorica“ iz decembra 2015. godine.
Zajednička dobra prelivamo u džepove privilegovanih

Arhitekta Andrija Markuš uputio je još 2012. godine inicijativu da se 48 arhitektonskih djela zaštiti kao posebno vrijedno nasljeđe crnogorske kulture XX vijeka. Iz Uprave su za CIN-CG rekli da su prihvatili Markuševu inicijativu i za sada zaštitili četiri objekta.

„Predstoji nam izrada elaborata o utvrđivanju kulturnih vrijednosti i za ostala djela obuhvaćena inicijativom i oni će pokazati da li svi predloženi objekti imaju vrijednosti koje ih preporučuju za status kulturnog dobra Crne Gore“, naveli su iz Uprave.

Dok čekamo Upravu za zaštitu kulturnih dobara da utvrdi da li neko prije šest godina predloženo djelo ima kulturnu vrijednost, u čuvenom njujorškom Muzeju moderne umjetnosti MoMA, od polovine jula izložene su fotografije i makete jugoslovenske moderne arhitekture, podsjetili su iz KANE. Ova izložba, koja pokazuje jugoslovensku arhitekturu iz perioda 1948-1980. godine trajaće do 13. januara iduće godine.

„Tamošnji kustosi već su pri prvom pogledu utvrdili da određena djela iz Crne Gore vrijedi pokazati najširoj svjetskoj publici, rame uz rame sa mnogim drugim vrijednim djelima bivše Jugoslavije“, istakle su arhitekte. Među autorima koji su predstavljeni je i Zlatko Ugljen, čiji je hotel „Fjord“ srušen.

Među djelima koja su izložena je i hotel „Podgorica“, koji je, kako kažu, nepovratno devastiran, a za koji, podsjećaju, Uprava za zaštitu kulturnih dobara nije našla da ima kulturnu vrijednost, pa je tako odbila i inicijativu za hitnu njegovu zaštitu, pored svih dostavljenih dokaza o nagradama i priznanjima ovog izvrsnog objekta.

„Dok traje izložba u Njujorku i dok se ponosimo nasljeđem koje su nam prethodne generacije ostavile u amanet, mi to nasljeđe rušimo i sa njega skidamo željezo da bismo ga prodali kao sekundarnu sirovinu, kao u slučaju Doma revolucije u Nikšiću. Zajednička dobra, prošla i sadašnja, uporno prelivamo u džepove privilegovanih pojedinaca i tako sabotiramo sopstvenu budućnost“, zaključili su iz KANE.

Ne zna se gdje idu pare

Ministarstvo kulture je programom zaštite kulturnih dobara za 2016. godinu predvidjelo 13.000 eura za „valorizaciju objekata arhitekture XX vijeka sa potencijalnim kulturnim vrijednostima“, a realizator posla je Uprava za zaštitu kulturnih dobara.

Iz KANE su istakli da niko ne zna šta je rezultat te aktivnosti, te da bi bilo za očekivati da Uprava predlaže Ministarstvu projekte i aktivnosti koje bi bilo važno realizovati.

„S obzirom na evidentnu nezainteresovanost Uprave za ovaj važan dio našeg arhitektonskog nasljeđa, može se naslutiti da je i nedostatak finansija posljedica upravo takvog ponašanja. Na to upućuje i činjenica da Uprava ne prepoznaje subjekte sa kojima bi na zaštiti ovog vrijednog nasljeđa mogla sarađivati, mada ih ima i u Crnoj Gori i u okruženju, a – kako pokazuje aktuelna izložba u njujorškom Muzeju moderne umjetnosti – i daleko van granica našeg regiona“, zaključile su arhitekte.

Zaštitili osam objekata

Iz Uprave navode da su u posljednje četiri godine zaštitili osam objekata arhitekture XX vijeka - Zgradu Zetske banovine, Kuću Đukanovića, Kuću Vukotića, Zgradu bivše Muške zanatske škole (Umjetnička škola za muziku i balet Vasa Pavić), Labud plažu, zgradu Opštine Podgorica, zgradu Pošte 1 u Podgorici, kao i Spomen dom u Kolašinu.
Iz Uprave, međutim, kažu da nijesu nadležni za finansiranje, pa nijesu željeli da kažu koliko je novca izdvojeno za objekte koji su zaštićeni.

Iz KANE su ocijenili da je sramno hvaliti se kako su postigli veliki uspjeh zaštitivši osam objekata.

Oni postavljaju pitanje čemu služi ta organizacija i koliki trošak oni predstavljaju za budžet i građane Crne Gore:

„Da li se bez tih zaposlenika može ili se oni mogu angažovati honorarno nekoliko dana godišnje, da se ovim tempom svi objekti zaštite u narednih 50 godina, ili i prije – pošto više ništa od njih neće ostati“, kažu iz KANE.

Maja BORIČIĆ

Popisne komisije u nacionalnom pozorištu pokušavaju da utvrde šta se desilo sa automobilom, klavirom, ali i ogromnim brojem stavki takozavnog sitnog inventara koje su pojele iznos dovoljan za mnoge predstave

Višemjesečni popis u Crnogorskom narodnom pozorištu (CNP) pokazao je da „na stanju“ nema automobila marke „opel vectra“, koji je u vlasništvu te kulturne institucije. Izvori Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) iz CNP-a tvrde da su, „zahvaljujući“ dugogodišnjem nemaru prema državnoj imovini kupljenoj novcem građana, godinama nestajale stotine vrijednih stvari, među kojima je i klavir. Procjenjuje se da je vrijednost svih nestalih predmeta viša od 200 hiljada eura.

Iz CNP-a potvrdili su za CIN-CG da je prilikom popisa koji se privodi kraju utvrdili „određeni broj“ nepreciznosti i neslaganja u  evidenciji popisanih sredstava. O stvarima poput automobila i klavira marke Petroff, koji je navodno nestao prije gotovo deceniju, nijesu preciznije željeli da govore. Tvrde da nijesu prikupljeni svi podaci i završene sve procedure koje se odnose na popis, da utvrđuju stvarno stanje i o tim konkretnim sredstvima, nakon čega će da „preduzmu sve procedure u skladu sa zakonom“.

Svake godine popis sitnog inventara u CNP-u pokaže da nedostaju stvari vrijedne nekoliko desetina hiljada eura. Tako je, prema dokumentaciji, krajem 2014. godine komisija utvrdila da nedostaje više od 3.000 komada sitnog inventara i da je manjak po tom osnovu 53.103 eura. Direktorica CNP-a Zorana Kralj Brajović rekla je za CIN-CG da se popisi sitnog inventara rade redovno i istakla da je posljednjim, iz 2017. godine, rashodovano 1.179 jedinica, ukupne vrijednosti 28.386 eura. Tvrdi da te stvari nemaju upotrebnu vrijednost i da su rashodovane zbog toga što su stare ili u kvaru. Direktorica je objasnila da je veliki broj tih predmeta nabavljen prije 10, 15 ili više godina i odnosi se u najvećoj mjeri na scenografske elemente i materijale.

U CNP-u već mjesecima traje popis svih sredstava i to za 2017. godinu. Kralj Brajović je objasnila da su tri komisije (za osnovna sredstva, sitni inventar i novčana sredstva) završile posao, sačinile liste sa potrebnim podacima i da je u toku podnošenje izvještaja sa svim informacijama koje se odnose na stanje, manjkove i viškove, primjedbe i komentare Centralnoj popisnoj komisiji. Nakon provjere svih izvještaja, Centralna komisija uputiće sav material na odobrenje starješini CNP-a, a potom i na izjašnjenje Savjetu te institucije.

„Prilikom popisa utvrđen je određen broj nepreciznosti i neslaganja u samoj evidenciji popisanih sredstava. Greške koje su uočene u najvećem dijelu nastaju zbog velikog broja i  osnovnih sredstava i inventara, specifičnosti samih sredstava i nedovoljno jasnih kriterijuma i procedura kako se određena sredstva opisuju, prepoznaju i klasifikuju. Takođe je uočen problem sa određenim brojem sredstava koja su preuzeta sa novom zgradom CNP-a (1997. godine), koja se uredno nalaze na stanju, ali nisu na adekvatan način unešena i prepoznata u evidenciji osnovnih sredstava“, rekla je Kralj Brajović za CIN-CG.

Ona je kazala da zbog naslijeđenih problema, a u otežavajućim okolnostima utvrđivanja stvarnog stanja određenih sredstava nakon dugog  protoka vremena, sam proces popisa zahtijeva dodatno vrijeme i napore da se otklone sve uočene greške i nepreciznosti i utvrde uzroci nepravilnosti. Kralj Brajović tvrdi da se to odnosi i na konkretna sredstva za koje izvori CIN-CG tvrde da ih nema na stanju. Ona ističe da upoređuju stvarno stanje  sa dokumentacijom, razgovaraju sa zaposlenima… Kralj Brajović je ocijenila da je od posebnog interesa da se do kraja sprovede tačan i kvalitetan popis i da će, nakon što se završi čitava procedura, sve informacije da budu dostupne.

Osnovna sredstva ne broje godinama

CIN-CG imao je uvid u nekoliko popisa, rađenih u posljednjih sedam godina. Popisi sitnog inventara pokazuju da su nacionalnom pozorištu nedostajale brojne stvari, pojedinačno uglavnom male vrijednosti, ali koje sa televizorom, printerima, mobilnim telefonima, dovode do manjka od 20 do 50 hiljada eura.

Popisom sitnog inventara iz 2012. godine, na primjer, komisija je utvrdila da u bifeu nema i „Samsung“ televizora, procijenjene vrijednosti 255,65 eura, dok su iz šnajderaja nestale dvije automatske pegle koje su ranije koštale oko 100 i 300 eura.

Među nestalim stvarima, kojih godišnje bude i vrijednosti nekoliko hiljada eura, su komadi garderobe, udaraljke za bubanj, bokali, čaše, nosači monitora, akumulator…

I dok sitni inventar za CNP ne predstavlja problem, jer te stvari nemaju upotrebnu vrijednost, popis osnovnih sredstava zadaje glavobolju zaposlenima i tokom godišnjeg odmora.

Posljednji popis osnovnih sredstava, prema tvrdnjama izvora, navodno je rađen prije šest godina. CIN-CG imao je uvid u taj dokument, ali, iako se zahvaljući šiframa vidi da stotine stvari nedostaju u CNP-u, ne piše šta je konkretno koliko manjak.

Kralj Brajović, uprkos tvrdnjama da se redovno rade, nije odgovorila kada je urađen posljednji popis osnovnih sredstava, te koliko predmeta i koje vrijednosti nedostaje.

„CNP vrši redovni popis imovine na osnovu člana 21 Zakona o računovodstvu i člana 48 i 50 Zakona o državnoj imovini, kao i Uredbe o načinu vođenja evidencije pokretnih i nepokretnih stvari i o popisu stvari u državnoj svojini. Komisije za popis dostavljaju izvještaje koji sadrže i određeni broj stvari koje su za otpis i koje nijesu za dalju upotrebu, najčešće zbog tehničkih kvarova ili iskorišćenosti sredstava i inventara. Izvještaje usvaja pozorišni savjet, nakon čega računovodstvo vrši usklađivanje zatečenog stanja sa računovodstvenim stanjem popisa sredstava“, rekla je Kralj Brajović.

Tri krađe za mjesec, policija nijednu nije rasvijetlila

Nacionalno pozorište je čak tri puta za nepunih mjesec dana 2015. godine bilo na meti kradljivaca. CNP je, prema saznanjima CIN-CG, policiji podnijelo tri krivične prijave. Nepoznate osobe su 14. septembra 2015. godine ukrale 500 eura iz blagajne te ustanove. Samo petnaestak dana kasnije, CNP je prijavio policiji da je neko ukrao bakarni krov površine oko 130 metara kvadratnih. Sredinom oktobra iste godine, podnesena je krivična prijava policiji zbog krađe LCD televizora, vrijednog oko 760 eura.

Nijednu od tih krađa policija nije rasvijetlila. Iz Uprave policije nijesu odgovarali na pitanja CIN-CG-a u vezi sa krađama, dok je Kralj Brajović kazala da se CNP kao javna institucija i oštećena strana više puta obraćala nadležnima, jer im je veoma stalo da se rasvijetle slučajevi.

„Nakon urgencije CNP-a Upravi policije, dobili smo povratnu informaciju da je obradila predmete i uputila Osnovnom tužilaštvu na dalje postupanje. Nedugo po stupanju na dužnost direktorice CNP-a obratila sam se i Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT) u Podgorici sa zahtjevom da nas informišu u kojoj su fazi pokrenuti postupci i da li će biti pokrenut krivični postupak utvrđivanja odgovornosti NN lica. Iz ODT-a informisani smo da su svi pravni mehanizmi dostupni tužilaštvu iskorišćeni, a kako je učinilac predmetnog krivičnog djela ostao nepoznat, naloženo je organima Uprave policije da preduzmu mjere iz svoje nadležnosti radi otkrivanja učinioca krivičnog djela“, kazala je Kralj Brajović.

Izvori iz CNP-a tvrde da se u toj instituciji sumnja da su novac i stvari iz te ustanove otuđili zaposleni ili osobe povezane sa njima. Ko su ti fantomi u teatru, niko nije spreman da javno kaže.

Rezultati popisa o kojima govori Kralj Brajović trebalo bi da odgovore na pitanje da li će i poslije najnovijih saznanja o nestanku vrijednih stvari sve ostati na sumnjama ili će započeti završni čin rasvjetljavanja sudbine ovih troškova koji su finansijski pojeli mnogo predstava.

Iz Muzeja nestalo više od 3.000 predmeta

CNP nije jedina kulturna institucija iz koje je nestajao inventar ili vrijedne stvari. Nakon dugogodišnjeg ignorisanja problema, Ministarstvo kulture krajem prošle godine predložilo je formiranje Državne komisije koja će Ministarstvu unutrašnjih poslova dostaviti izvještaj o predmetima koji nedostaju u Narodnom muzeju. Službenik Narodnog muzeja Aleksadar Berkuljan tužilaštvu je dostavio prijavu i informaciju o nestalim predmetima. Gostujući u emisiji na Televiziji Vijesti, Berkuljan je krajem 2017. godine kazao da nedostaje „čitav jedan muzej“ u muzeju. U toj instituciji, prema riječima Berkuljana, ne znaju gdje se nalazi više od 3.000 predmeta. Među njima su vrijedne slike, davane na revers, skulpture, namještaj... Pokazalo se da u umjetničkom muzeju nedostaje oko 200, a u istorijskom oko 1.700 neprocjenjivih predmeta.

Direktorovo rashodovano odijelo

Komisija za popis, 29. decembra 2011. godine, konstatuje da u kancelariji bivšeg direktora Janka Ljumovića nije pronašla telefon NOKIA 985 GS, plaćen 309 eura, ali ni drugi – Iphone, tada vrijedan 409 eura. Te stvari u izvještaju vode se kao rashodovane. Među njima je i muško odijelo, plaćeno 649 eura, te još jedan mobilni telefon od 190 eura.  (SCAN dokumenta koji potvrđuje da su ove stvari rashodovane).

Komisija je, kako pokazuje dokument dostavljen CIN-CG-u, otpisala i stvari koje nijesu pronađene, a koje je dužio i aktuelni menadžment, kao što je laptop koji je koristio sadašnji umjetnički direktor CNP-a Branimir Popović. Kralj Brajović je odgovorila da te stvari nijesu imale vrijednost.

„Prilikom popisa vrši se rashod svih sredstava koje usljed iskorišćenosti, vijeka trajanja ili kvara, više nemaju upotrebnu, niti računovodstvenu vrijednost. To je slučaj i sa pomenutim telefonom bivšeg direktora Janka Ljumovića i laptopom koji je dužio bivši direktor, a sadašnji umjetnički direktor CNP-a Branimir Popović“, odgovorila je Kralj Brajović.

Ana KOMATINA

Tumor Mediterana širi se duž crnogorske obale, otrovne ribe završavaju u mreži i samo pukom srećom još nijesu stigle do trpeze, pojavili su se ogromni rakovi i krupne zubatice, a na horizontu i opasne mako ajkule... Na sve to, država i njene institucije, za sada, nemaju adekvatan odgovor

Ribarica „Sveti Marko“ iz Tivta plovila je mirnom pučinom nekoliko milja od obale jugoistočno od ulaza u Boku. Posada se pripremala da spusti povlačnu dubinsku mrežu, koču, kada je primijetila komešanje par stotina metara dalje. Velika riba batrgrala se pri površini, a njen se trup upadljivo bjelasao u morskom plavetnilu. Ribari, koji su se uputili prema neobičnom prizoru, zatekli su ogromnog gofa u samrtnom ropcu. Donji dio trupa bio je odgrižen, a to neidentifikovano „nešto“ što ga je osakatilo, imalo je promjer usta vjerovatno pola metra...

U Jadranskom moru do sada je potvrđeno prisustvo 46 novih vrsta biljaka i životinja, a sumnja se da ih ima još. To je čak osam vrsta više nego što je evidentiramo prije samo četiri godine. Među njima su i neke opasne poput ribe-lava, čije otrovne bodlje mogu smrtno da ugroze čovjeka. Mjesta slučajnih susreta i sa opasnim mako ajkulama približavaju se obali.

Ribari se sve češće susreću sa novim vrstama koje im oštećuju alate ili umanjuju ulov, a mogle bi da utiču i na turizam. Nove životinjske i biljne vrste stigle su kao produkt globalnog zagrijavanja i povećanja pomorskog prometa, dolazaka brodova iz raznih krajeva svijeta koji na svojim trupovima, u balastnim vodama ili djelovima brodske opreme, donose i „slijepe putnike“ – larve, mlađ i odrasle jedinke novih vrsta ribe, školjki, algi i drugih organizama.

Država do sada, osim djelimično na normativnom planu, nije pokušala da se na organizovaniji način suoči sa ovim globalnim problemom. Ne postoji ni sistematski monitoring morskog ekosistema, posebno napredovanja invazivnih i štetnih vrsta, poput alge caulepra cylindracea, poznatije kao „tumor Mediterana“, koja se nekontrolisano širi i zauzima morsko dno duž crnogorske obale - pokazalo je istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Ihtiolog dr Aleksandar Joksimović, donedavni šef pregovaračkog tima Crne Gore sa EU za poglavlje 13 – Ribarstvo, ukazuje da je temperatura Jadrana za jedan vijek porasla 0,6 stepeni Celzijusa.

„To ne djeluje mnogo, ali i mala pomjeranja temperature i ostalih fizičko-hemijskih parametara mora i okeana, izazivaju ogromne promjene u živom svijetu. Definitivno, možemo reći da je to dovelo do takozvane tropikalizacije Jadranskog mora. Najbolji primjer su novi organizmi kao bioindikatori promjena u stanju životne sredine, pa već imamo 46 novih biljnih i životinjskih vrsta“, ističe Joksimović.

Opasne su bodlje lava

Najviše unesenih (alohtonih) vrsta se ne prilagodi i nestane. Manji broj se asimilira u postojeće zajednice bez većih negativnih uticaja. Pojedine vrste se, međutim, brzo prilagode ili nemaju prirodnih neprijatelja. Njihove populacije ubrzano rastu i istiskuju domaće, autohtone vrste. Posljedice su smanjenje biološke raznovrsnosti, poremećaj u lancu ishrane i u čitavom ekosistemu. Invazivne vrste prijete ekološkoj ravnoteži, jer ugrožavaju autohtone ribe i druge organizme, hrane se njima, ili nadmeću za stanište. Ulazak alohtonih riba ima i socio-ekonomski uticaj. Neke bi se mogle ekonomski iskorištavati. Od drugih se valja čuvati, jer su opasne. Može značajno da se smanji i ulov domaćih vrsta.

„Već sada možemo da konstatujemo da u Jadranskom moru imamo potpuno uspostavljenu populaciju desetak novih vrsta riba i rakova“, ističe za CIN-CG dr Mirko Đurović, direktor Instituta za biologiju mora iz Kotora (IBMK).

Ovaj Institut već duže proučava efekte pojave invazivnih vrsta na Jadranu, a četrdesetak stručnjaka, među kojima 12 doktora nauka i 7 studenata doktorskih studija, u saradnji sa kolegama iz okruženja i sa drugih međunarodnih adresa, radi na sklapanju nove biološke slike Jadrana. Sa Institutom za more i priobalje Sveučilišta u Dubrovniku i Institutom za oceanografiju u Splitu zajedno su 2014. godine izdali monografiju „Alohtone vrste istočne obale južnog Jadrana“, kojoj je, s obzirom na nove nezvane goste, već potrebna dopuna. Sarađuju i sa stručnjacima za morski biodiverzitet iz Albanije i Italije.

„Razni satelitski snimci pokazuju da je Jadran početkom jula bio izuzetno topao, čak je i ovdje kod nas izmjerena temperatura površine mora od 26-27 stepeni Celzijusa, što je dosta visoko za ovaj period godine. Temperatura vode najčešće je okidač za promjene u ponašanju organizama, kao što su reprodukcija, hranjenje i slično. Zato je sve prisutniji i broj novih takozvanih termofilnih vrsta koje vole toplije vode, prije svega riba i rakova“, kaže Đurović.

Kao jednu od potencijalno problematičnih novih vrsta on ističe ribu-lava (lionfish) koja potiče iz južnog Pacifika i Indijskog okeana.

„Ova vrsta ribe evidentirana je u Jadranu. Jako je otrovna i toksin iz njenih bodlji može da bude koban za mlađu populaciju i starije ljude“, upozorava Đurović. Povremeno se, prema njegovim riječima, javlja i povećano prisustvo nekih vrsta meduza, što može negativno da utiče i na turizam.

„Turizam ne bi bio u Crnoj Gori tako atraktivan da naše more nije takvo, kakvo je. Promjene su, međutim, sve dramatičnije i iz godine u godinu imamo veće prisustvo raznih invazivnih vrsta. Što će to, uz porast temperature mora u konačnici donijeti našem ribarstvu i turizmu, teško je procijeniti u ovom trenutku“, kaže Đurović.

Tumor Mediterana se širi

Neke od invazivnih morskih vrsta poput „tumora Mediterana“, izuzetno su štetne za okolinu iako direktno ne ugrožavaju ljude. U odnosu na 2004. godinu kada je ova alga prvi put uočena i prekrivala samo nekoliko metara kvadratnih dna mora u budvanskom zalivu, danas zauzima hektare. Naučnici upozoravaju da će se površine njenih naselja i dalje povećati, jer nema prirodnog neprijatelja, a nauka još nije našla metod da je zaustavi. Brzo raste i poput tepiha prekriva morsko dno, uništavajući svaki drugi oblik morske flore, ali i faune. Posebno je štetna po naselja morske trave posidonije koja je bitna za morski biodiverzitet i zaštićena međunarodnim konvencijama. U vodu ispušta alkaloidne supstance koje izazivaju umiranje drugih organizama u okolini. Ugrožava opstanak riba, ljuskara i mekušaca koji se hrane podvodnim biljkama ili im je potrebna gola stijena i pijesak kao stanište. Područja pod njom postaju „podvodne pustinje“, a jednoličnost pejzaža i siromaštvo biodiverziteta utiču i na razvoj ronilačkog turizma, koji traži lokacije sa mnoštvom riba, korala, školjki i drugih organizama. Caulerpa je već nekoliko godina „zagospodarila“ velikim dijelom podmorja Paklenih otoka u Hrvatskoj, smanjujući prihode ronilačkih centara od turista koji su ranije dolazili da vide podvodne zidove sa upečatljivim gorgonijama.

„Poslije prvog otkrića caulerpe 2004. godine kod Budve narednih nekoliko godina imali smo nekakav monitoring, da vidimo koliko te alge ima i koliko se širi“, ističe dr Vesna Mačić koja u IBMK vodi Laboratoriju za bentos i zaštitu mora. Bentos podrazumijeva sve biljke i životinje koje obitavaju na morskom dnu. Mačić je prva u Crnoj Gori otkrila i naučno obradila caulerpu u crnogorskom podmorju, ali kaže da svježih preciznijih podataka sada nema, jer država nije našla za shodno da uspostavi i finansira monitoring.

„Ono što znamo sa terena je da caulerpu vidimo na sve većem broju mjesta. Prije su to bili Budva, Luštica i Donji Grbalj najviše, a sada je na tim područjima ima i dublje i na većim površinama. Ima je i južno prema Baru i Ulcinju, gdje je prije nije bilo. U Boki je ima na ulazu u zaliv oko Dobreča i Njivica. Unutar zaliva mislim da je nema i da pojačan uticaj slatke vode možda ima veze sa tim. Ipak, u to ne možemo biti potpuno sigurni bez detaljnog praćenja situacije i kontinuiranog istraživanja”, objašnjava dr Mačić.

Pored globalnih klimatskih promjena i pomorskog saobraćaja, dr Mačić uticaj na biodiverzitet Jadrana pripisuje i aktivnostima ljudi, zagađivanjem mora, pretjeranom urbanizacijom obale, krivolovom, dinamitašenjem ili izlovom prstaca. O koliko se razgranatoj pojavi radi, svjedoči podatak da je Inspekcija za morsko ribarstvo lani u avgustu za deset dana pojačanih kontrola ugostiteljskih i prodajnih objekata na primorju pronašla i oduzela 325 kilograma ribe i morskih plodova. Pronađeno je i 25 kilograma prstaca, čiji je izlov zabranjen i koji se nude „ispod stola“. Za jednu restoransku porciju (250-300 grama) ovih školjki potrebno je čekićima uništiti oko metar kvadratni stijene. Takvom lokalitetu je potrebno više od 20 godina da se oporavi.

Za monitoring nema novca i svijesti

Mačić naglašava da za razliku od Italije ili Hrvatske, Crna Gora nema ni precizne podatke i kontinuirani sistematski monitoring fizičko-hemijskih parametara mora, prvenstveno temperature.

„Fali nam svijest države da godišnje mora da radi određene stvari i da se ne oslanja na to što, na primjer, IBMK ima neki naučno-istraživački projekat u kome prikupljamo određene podatke. To nije monitoring, jer ćemo dogodine dobiti novac za neki drugi projekat i raditi nešto sasvim drugo, drugom metodom i na drugom mjestu“, ističe Mačić. Ovakva situacija, kaže ona, biće problem u pregovaranju Crne Gore sa EU o Poglavlju 27.

Program monitoringa stanja morskog ekosistema Crne Gore se kao dio Nacionalnog programa monitoringa stanja životne sredine sprovodi od 2008. godine, i u skladu je sa zakonima o životnoj sredini i o vodama, Uredbom o klasifikaciji i kategorizaciji površinskih i podzemnih voda, a djelimično i sa preporukama Evropske agencije za životnu sredinu iz Kopenhagena, kao i sa kriterijumima MEDPOL-a. Agencija za zaštitu životne sredine (EPA), posjeduje podatke za morski ekosistem od 2008. do 2011. godine. Priznaju na svom sajtu da je izvještaj za 2012, 2014. i 2015. godinu manjeg obima, „a razlog je nedostatak finansijskih sredstava, dok monitoring za 2013. godinu nije ni rađen, jer nije mogla biti poštovana tenderska procedura, koja je obavezna“. EPA još nije objavila izvještaj za 2017, dok su u informacijama za ranije godine podaci o morskom ekosistemu šturi, a neki se nesistematično ili nekontinuirano prikupljaju, pa ne mogu dati adekvatnu sliku. Osim u 2016. godini, i to na nekoliko lokacija za koje se od ranije zna da na njima nema caulerpe, Agencija nije obraćala pažnju na monitoring širenja štetne alge. Ni u jednoj informaciji nema pomena o ostalim invazivnim biljnim i životinjskim vrstama koje su se naselile.

Promjene su sve vidljivije i u ulovu profesionalnih ribara i sportskih ribolovaca. U razgovoru za CIN-CG, oni podsjećaju da je u Boki neko vrijeme bilo i mnogo meduza sa klobukom prečnika nekoliko desetina centimetara, te da je lani more „cvjetalo“ dva puta. Drugi put u oktobru, što svjedoči da se grije. U posljednjih nekoliko godina pojavilo se 16 novih vrsta riba.

„Gotovo svakodnevno dolazim u kontakt sa novim vrstama. Najčešće su to kostorozi, a onda i riba morski-gušter. U zadnje vrijeme pojavljuju se i neke nove sitne koje prije nismo gledali. Liče na tropske ribice iz akvarijuma. Bliže obali češće hvatamo i trumpetaču“, iskustva su profesionalnog ribara-kočara Srećka Andričića iz Tivta. On je, kako kaže, u više navrata primijetio morske pse - mako ajkule - čak i kad u naletu za plijenom iskoče i po nekoliko metara iz vode. Andričić kaže da se ulovljene ribe novih vrsta relativno teško mogu prodati, mada ima ljudi koji jedu kostoroga spremljenog „na lešo“.

„Često hvatamo i dosta malih liganja koje oblikom nijesu slične uobičajenim. Pojavila se i neka podvrsta ribe list sa šest, umjesto uobičajene četiri tačke. Pojedinačnih primjeraka novih ribljih vrsta u mom ulovu ne bude mnogo, ali vjerovatno će vremenom početi da negativno utiču na naše autohtone ribe“, procjenjuje Andričić. Stručnjacima IBMK on pokaže svaki neobični ulov. Kaže da je povremeno pred Bokom lovio i krupne gambore, teške i do 300 grama, kakve je prethodno gledao na Tajlandu. U Solilima kod Tivta, nalazi ostatke domicilnih kraba koje stradaju u sukobu sa sve prisutnijim plavim rakovima.

„Plavi rakovi budu toliki da tijelom potpuno prekriju dno kante od jupola u koju ih stavite, a kliještima bez problema prekinu konop na mreži debeo 6 milimetara“, ističe iskusni tivatski ribar.

Bliski susreti sve bliži obali

Njegove kolege iz Bara koje se bave takozvanim „big gejm fišingom“ na tune i sabljarke, takođe se susrijeću na pučini sa mako ajkulama. O tome, po pravilu, ne govore za medije, ali foto i video zapisi koji se objavljuju na društvenim mrežama, svjedoče o bliskim susretima na desetak milja od obale. Ponekad ih i ulove, kao što je bio slučaj u blizini Petrovca. Većina je relativno mala, ali po svjedočenjima ribara, viđeni su i primjerci duži od tri metra.

Mako ajkula (dugonosna psina - Isurus oxyrinchus) može pod vodom da razvije brzinu i preko 70 kilometara na čas. Hrani se najčešće tunama, palamidama, trupićima i sabljarkama i važi za jednu od najinteligentnijih i agresivnijih vrsta morskih pasa. U svijetu je zabilježeno tridesetak napada na ljude.

„Nezahvalno je govoriti o eventualnom povećanju populacije mako ajkula na Jadranu. Ulovljeni primjerci su bili manjeg, odnosno mlađeg uzrasta. To je vrsta koja ne raste brzo, ali svakako bi trebalo ispitati što se dešava i što ih je privuklo u naše vode“, kaže dr Mirko Đurović.

Joksimović priznaje da je teško kontrolisati širenje invazivnih vrsta, ali da su u saradnji sa kolegama iz regiona i ribarima stekli značajna saznanja o dolasku i odomaćenju u Jadranu. On očekuje donošenje zakona o invazivnim vrstama u Crnoj Gori do kraja godine i naglašava da je implementacija EU Direktive 1143 koja se odnosi na te vrste, obaveza CG i u kontekstu pregovora u Poglavlju 27 - Ekologija.

Novi crnogorski zakon o invazivnim vrstama predstavljaće u najvećoj mjeri prepisanu EU Direktivu 1143 i trebalo bi da reguliše proceduru odobravanja uvoza i utvrđivanje dozvoljenih i nedozvoljenih stranih vrsta, da ustanovi listu vrsta koje izazivaju brigu u EU i za koje su propisane zabrane ili jako ograničeni slučajevi korišćenja pod strogim nadzorom. Tu su i obaveze izrade akcionih planova za kontrolu nenamjernog širenja i za mjere upravljanja rasprostranjenim invazivnim vrstama, za hitne mjere, dojave, sistem praćenja i nadzora. Zakon predviđa novčane kazne od 250 do 20 hiljada eura.

Kada je riječ o moru, taj zakon malo šta može da promijeni, jer invazivne vrste u Jadran najčešće dospijevaju prirodnim putem i zbog promjene karakteristika životne sredine, a ne namjernim ubacivanjem, što se češće događa u slatkim vodama i na kopnu. Zakon bi trebalo prvenstveno da prevenira takvo ubacivanje novih vrsta i uvede striktnu kontrolu unošenja preko državne granice. Donošenje larvi ili formiranih jedinki novih vrsta preko pomorskog saobraćaja, trebalo bi, ako ne da spriječi, a ono svede na najmanju mjeru već usvojeni Zakon o balastnim vodama. Uz to, potrebna je i veća odlučnost lučkih kapetanija u primjeni Zakona.

„Nove vrste su definitivno tu, one žive uz nas i sa nama i moramo naći efikasan način da sve to pratimo, proučimo i javnosti saopštimo jedinu - naučnu istinu“, zaključuje dr Joksimović.

Stradaju salpe i cipole

Od novih vrsta neke, stigle iz Indijskog okeana i Crvenog mora, poznate su kao lesepsijski migranti, po Ferdinandu de Lesepsu, graditelju Sueckog kanala. U Jadranu ih je, posljednjih godina evidentirano 14: od tamne mramornice (siganus luridus) i srebrnoprugog napuhača (lagocephalus sceleratus), preko afričkog kostoroga, do tupousne i žutousne barakude.

Plavotačkasta trumpetača, koja se nastanila u južnom Jadranu, može narasti do 160 centimetara. Izrazita je grabljivica koji se hrani ekonomski važnim autohtonim vrstama, poput bukve, gire, trigle, inćuna i sardele. Zato je moguć njen negativni uticaj na lokalni ribolov i lanac ishrane.

Neke od novih vrsta, poput srebrnoprugog napuhača ili fugu ribe, kako je zovu Japanci, mogu biti vrlo opasne za ljude. Brzo se razmnožava i negativno utiče na ribarstvo, jer kida ribarske mreže i grize ulov. Sadrži tetraodotoksin, otrov 1.250 puta jači od cijanida. U Japanu se adekvatno spremljena, kada se neutrališe toksin, smatra jednim od najvećih specijaliteta. Kod nas (na sreću) još je nema na jelovniku.

Tamna mramornica, uhvaćena i u Boki, hrani se morskom travom i živi na kamenitom dnu prekrivenom vegetacijom. Može narasti do 30 centimetara. U bodljama na leđnoj peraji sadrži blaži otrov. Na istoku Mediterana već je potisnula autohtonu vrstu salpu.

„Jedna od najizrazitijih i najagresivnijih novih vrsta je zubatica-strijelka (pomatomus saltatrix) koja se sa južnog dijela proširila na cijeli Jadran. Agresivna riba sa jakim zubima, bukvalno desetkuje ulove cipola. Stanovništvo na ušću Neretve, gdje je ribolov cipola jedna od glavnih grana, već ima problema. Zubatica je, sa druge strane, komercijalno vrijedna vrsta, ukusnog mesa i vrlo je atraktivna za sportske ribolovce“, ističe dr Aleksandar Joksimović.

Neke od alohtonih vrste, poput plavog raka (callinectes sapidus), su jestive i mogu biti zanimljive za izlov. Evidentirano je i prisustvo vrste škampa (farfantepenaeus aztecus) koji je stigao iz Meksičkog zaliva, a čije izlovljavanje na istočnoj obali SAD-a predstavlja temelj ribarske ekonomije.

U južnom Jadranu nastanile su se i tupousna i žutousna barakuda, srodne vrste domaćeg škarama, a njihov ekonomski značaj bi mogao biti lokalnog karaktera zbog ukusnog mesa i kao potencijalni ulov u big gejm fišing turizmu.

Uskoro akvarijum i „azil“ za kornjače

Uz podršku norveških donatora, IBMK je pokrenuo projekat osnivanja Centra za zaštitu biološke raznovrsnosti mora kojim bi Crna Gora trebalo da doprinese globalnim ciljevima održivog razvoja kroz zaštitu i održivo korišćenje okeana, mora i morskih resursa. Idućeg ljeta trebalo bi da bude otvoren i prvi javni akvarijum u Crnoj Gori i centar za rehabilitaciju morskih kornjača, kakve imaju države u okruženju. Projekat ima za cilj i podršku nadležnim institucijama u Crnoj Gori da lakše sagledaju prepreke u ostvarivanju ciljeva iz pregovaračkog poglavlja 27, pa će biti realizovano i pet radionica posvećenih usaglašavanju crnogorskog zakonodavstva sa EU.

EPA: dovoljno za minimum

Iz EPA su za CIN-CG, neposredno prije objavljivanja teksta, potvrdili da su ograničen budžet i i problemi sa tenderom uzrok redukovanim podacima stanja morskog ekosistema proteklih godina. Tvrde da su i ovakvi monitorinzi „bili dovoljni da zadovolje minimum zahtjeva u prethodnom periodu za izvještavanje i prema EEA (Evropskoj Agenciji za zivotnu sredinu) i MEDPOL-u (Protokolu Barselonske konvencije), kao i za uvid u stanje morskog-ekosistema.”

Manjak novca je, kažu razlog i zašto se do sada nije radio monitoring invezivnih vrsta. Sve to navodno, promijeniće se već od ove godine kada će „monitoring morskog ekosistema prvi put u 2018. godini obuhvatiti i dio koji se odnosi na morski biodiverzitet”.

“Ova praksa će biti nastavljena i  narednih godina, uvođenjem postepenog, potpuno integrisanog programa monitoringa koji je u skladu sa ekosistemskim pristupom Barselonske Konvencije i onim što su zahtjevi Direktive o morskoj strategiji”, navodi se u odgovoru EPA, uz potvrdu da je “u Program monitoringa za 2018. godinu upravo uvršteno praćenje stanja invazivnih vrsta i planirana su sredstva po ovom pitanju”.

Siniša LUKOVIĆ

The so called Tumour of the Mediterranean- a noxious seaweed, keeps spreading along the coast of Montenegro, venomous fish end up in fishing nets, and by a stroke of luck, they still haven't made it to the dining table, giant crayfish pop up, huge bluefish and dangerous mako sharks are on the horizon... while on the other hand, the authorities have no clue how to respond- for the time being    

The Tivat based St. Mark fishing vessel was gliding the calm open sea a few miles south-east of the Bay of Kotor. As the crew was getting ready to launch a dragnet into the deep, it noticed a commotion some two hundred metres away. A huge fish was locked in a death grip near the surface and its reflection gave off the position. The fishermen sped to the spot and found a dying greater amberjack whose lower half was chopped off. The unidentified 'villain thing' had a half a metre jaw mouth opening.

Some 46 new species of sea plants and animals have been confirmed in the Adriatic in recent years. Nonetheless the number is not final. Among them are some dangerous species like lionfish whose fin rays can be fatal to humans if not treated. Furthermore hazardous mako sharks are frequently spotted closer to the shore than before. The local fishermen have had a growing number of encounters lately with the species that inflict damage to their equipment or spoil the catch. They may have adverse effects on tourism as well.

New animal and plant species arrive due to global warming and increasing marine traffic. Vessels from all over the world carry tiny stowaways on their hulls and in their ballast waters- larvae and full grown fish, molluscs, algae and other creatures.

So far, the government hasn't tried to lay out a plan on how to deal with this global issue besides drafting a few papers. Furthermore there is no systematic marine ecosystem monitoring, especially when it comes to the spread of invasive and hazardous species like Caulerpa Cylindracea algae which many call the Tumour of the Mediterranean. According to Montenegro Investigative Reporting Centre (CIN-CG), it spreads unchecked and takes over seabeds along Montenegro's coast.

Dr Aleksandar Joksimovic is an ichthyologist and until recently on Montenegro's expert team that deals with Chapter 13- fishery of the EU accession talks. He points out that the Adriatic's temperature has risen by 0.6 degree Celsius in the last century. “That doesn't seem to be much, but even small temperature shifts combined with other physical and chemical parametres of the seas and oceans cause substantial changes in the living world. We can certainly say that the temperature shift has tropicalized the Adriatic Sea. The best example of that are new organisms which are bio-indicators of the habitat changes. As a consequence we have 46 new plant and animal species” emphasizes Joksimovic.

Dangerous Lionfish Fin Rays

The majority of non-native (allochthonous) species are unable to adapt and thus they disappear. A few manage to intergrate into the existing native species without causing any serious harm. Nonetheless, some species quickly adapt as they have no natural predators. Consequently such communities exponentially grow and push out native (autochthonous) species. As a result, biodiversity is on the decline, the food chain is disrupted and the whole ecosystem is affected. Invasive species put the ecological balance at risk for they threaten autochthonous fish and other organisms by feeding on them or kicking them out of their habitats. Arrivals of allochthonous fish contribute to social and economic changes. Some bring economic benefits while others pose a threat and harm the fish and fishing trade.

“We can already claim with certainty that about ten new species of fish and crayfish have fully accommodated in the Adriatic”- says Dr Mirko Djurovic, director of the Kotor based Institute of Marine Biology (IMB) in an interview with CIN-CG.

The Institute has been monitoring the impact of invasive species in the Adriatic for awhile. Its 40 experts (of whom 12 have doctoral degrees) and 7 post-graduate students, work together with colleagues around the region and with those further abroad to draft a new biological profile of the Adriatic. They published the 'Allochthonous Species of South Adriatic East Coast' monograph back in 2014 together with the Institute for Marine and Coastal Research of the University of Dubrovnik and the Institute of Oceanography and Fisheries in Split. Nevertheless the monograph is already due for an update given the arrival of new unwanted guests. Kotor's IMB also collaborates with marine biodiversity experts in Albania and Italy.

'Various satellite recordings indicate that the Adriatic in early July was very warm. Even over here ( the south of Adriatic) the surface temperature reached 26-27 degrees Celsius, which is pretty high at this time of the year. The sea temperature is very often the trigger for organisms' behavioural changes, like reproduction, feeding, etc. Hence there's a growing presence of the so called termophilic species which like warmer seas. “That's primarily the case with fish and crayfish” says Djurovic. He stresses that when it comes to the new species here, the lionfish, a native of the southern Pacific and the Indian Ocean, is considered a potential threat.

“The presence of this fish has been confirmed in the Adriatic. It is highly venomous and its toxin in the fin rays can be fatal to infants and older people” warns Djurovic and adds that certain jellyfish turn up in big numbers occasionally and that may affect tourism.

'Montenegro as a tourist destination is appealing because of the attraction of our sea. However, with each year we have more invasive species. We'll see how our tourism and fishery stand the test of time. “The warming up of the sea is also something to count on. It is hard to make any forecast right now”, says Djurovic.

The Mediterranean Tumour keeps spreading

Some of the invasive species like 'the Tumour of the Mediterranean' are harmful to the environment although humans are not directly affected. This algae was first noticed in 2004 when it covered only a few square metres of seabed in the Bay of Budva. Now it covers hectares of the sea floor. Experts warn that it will keep spreading as it has no natural predator while science still hasn't found a way to stop its progress. It grows fast and it spreads over seabeds as a carpet thus destroying sea flora and fauna. It is particularly harmful to posidonia sea grass which is essential for marine biodiversity and as such protected by international conventions. The aforementioned algae discharge an alkaloid substance which causes death to surrounding  organisms. It also affects fish, crustacean and molluscs which feed on seabed plants and live in rocks or sand. The areas covered by this algae become 'underwater deserts' rendering the landscape monotonous and poor in terms of biodiversity. It also harms diving tourism as divers seek areas abounding with fish, corals, clams and other creatures. The noxious seaweed Caulerpa has got the upper hand over substantial part of the Pakleni Islands seabed in Croatia in recent years thus slashing scuba diving revenues as tourists used to travel to see underwater walls with its distinguishing gorgonians.

“Upon discovery of Caulerpa near Budva in 2004 we conducted a certain monitoring so we could keep an eye on the algae and its growth” points out Dr Vesna Macic of IMB, the head of its laboratory for benthos and marine protection. Benthos is all plants and animals living at the sea bottom. Macic is the first one in Montenegro who discovered and scientifically examined Caulerpa. Unfortunately,  the Caulerpa database is not up to date as the government discontinued the monitoring (and the financing thereof).

“What we know for sure is that Caulerpa is spreading to more and more places. Earlier it was identified in Budva, Lustica and Donji Grbalj. Now those areas are even more infested with it, both in terms of size and depth. Now the noxious seaweed is present in previously intact areas south of Bar and Ulcinj. It's present at the entrance of the Bay of Kotor, around Dobrec and Njivice. I believe it hasn't spread further inside the Bay, and perhaps the fresh water influx there has something to do with it. Anyway, we can't be completely certain about it without detailed monitoring and research” – explains Dr Macic.

Apart from global climate changes and marine traffic, Dr Macic claims that the Adriatic biodiversity is also harmed by human activity like pollution of the sea, overbuilding along the shoreline, poaching, use of dynamite for fishing and fishing of date-shells. The latter practice is widespread. The Marine Fisheries Inspectorate conducted intense controls of restaurants and shops in August last year and in just ten days it confiscated 325kg of fish and seafood. It also found 25kg of date-shells in spite of the ongoing fishing ban. The date-shells are offered under the table though. In order to supply a single dish of date-shells in a restaurant (250-300gr) it takes the destruction of about one square metre of rocks by hammer. On the other hand it takes more than 20 years for the habitat to recover.

No Perception and Understanding- Thus No Money for Monitoring

Macic stresses that unlike Italy or Croatia, Montenegro has neither reliable data nor continuous systematic monitoring of physical and chemical parametres of the sea, of which temperature is the foremost.

“This country fails to understand that it cannot rely on single-point data scientific research projects by the IMB“. That's not enough and we must have an ongoing monitoring. Single-point data gathering is not the proper monitoring method. Next year we may do an entirely different project and do something else elsewhere- adds Macic. This kind of situation will pose a problem for Montenegro in accession talks with the EU when Chapter 27 comes to the fore.

Montenegro marine ecosystem monitoring programme is a part of the National Environmental Monitoring Programme and has been in progress since 2008. It is pursuant to the environmental and water resources protection laws, the protocol on classification of surface and underground waters and it's somewhat in harmony with MEDPOL criteria of the European Environment Agency (EPA) in Copenhagen. The EPA is in possession of our marine ecosystem data from 2008 to 2011. It also states on its website that reports for 2012, 2014 and 2015 are of smaller volume 'as a result of under funding while the 2013 monitoring didn't even happen due to inability to follow the obligatory tender protocol. The EPA still hasn't released the report for 2017 while the marine ecosystem data for preceding years are rather scarce and collected without consistency and frequency hence the overall picture remains hazy.

The EPA hasn't responded to questions about the aforementioned problems that CIN-CG submitted. The Agency didn't pay heed to monitoring of the noxious seaweed, except for 2016 when several locations were surveyed although it was known beforehand that Caulerpa had no presence there. There's not a single reference on other invasive animal and plant species that have gained foothold.

Professional and recreational fishermen alike can feel the marine change as the fish catch is not as great as before.. In an interview with CIN-CG the fishermen stated that the Bay of Kotor had an unusually high density of jellyfish with sizeable bell diametres. Also the year before the sea 'flourished' by outburst of algae twice. The second outburst happened in October which is an indicator of sea warming. In recent years 16 new fish species have been discovered.

'I come across the new species almost on a daily basis. They are mostly triggerfish and then lizardfish. Lately I've come across some new very small fish that we haven't seen before. They resemble tropical minuscule fishes in aquariums. Furthermore as we launch closer to the shore the bluespotted cornetfish often ends up in our nets'- says Srecko Andricic, a veteran fisherman from Tivat. He also claims that he spotted mako sharks several times which were chasing their prey and had jumped several metres out of the water. Andricic says that new fish are hard to sell although there are people who like well cooked triggerfish.

'We often net a lot of small squid whose shapes are different from those we know. We bumped into a subspecies of sole which had six spots instead of four. Not many alien fish turn up in my nets but they may in due course prove to be harmful to native fish' –estimates Andricic. He shows all unusual specimen to the IMB experts in Kotor. He says that at times he nets large shrimps of up to 300gr in weight in the waters close to the Bay of Kotor. He saw the same kind of shrimps in Thailand. In Solila near Tivat he found the remains of domicile crabs who lost a fight to a blue crab whose presence is ever growing.

'The blue crabs can be so big that a single one can cover the bottom of a large basket while their pincers can easily cut the 6mm net rope' –says this veteran fisherman from Tivat.

First Hand Encounters in Proximity to Shore

Fellow fishermen from Bar who are into tuna and swordfish 'big game fishing' also run into mako sharks in the open sea. By an unwritten rule the fishermen don't talk to the media about it. Their uploaded photographs and video clips on social network speak about encounters some ten miles off the coast. Sometimes they end up in the catch as it happened near Petrovac recently. Most of sharks are rather small, but witnesses have seen some exceeding three metres in length.

The shortfin mako shark (also blue pointer - Isurus oxyrinchus) is on record as the fastest swimming shark capable of speed of up to 70 km/h. It mainly feeds on tunas, bonitos, mackerels and swordfish. It is considered one of the most intelligent and also one of the more aggressive sharks. Around thirty attacks on humans have been recorded by these sharks around the world.

'It's hard to talk with confidence about mako shark growing numbers in the Adriatic. Those captured are rather small and young. They don't grow fast but we should take notice of them and see what brings them over here' – says Dr Mirko Djurovic.

Joksimovic admits that it's hard to control the spread of invasive species but they have learned something about those arrivals and how they fare in the new environment through information exchange with their colleagues around the region. He expects Montenegro to pass a law on invasive species by the end of this year. He stresses that the EU Directive 1143 on invasive species applies to Montenegro according to the Chapter 27 on environment which is a part of the accession talks with the EU.

The new Montenegrin law on invasive species will mostly be copy-paste of the EU Directive 1143. It will regulate import procedure and prescribe what is allowed or restricted in terms of alien species and draft a list of banned species and those that should be closely monitored. The law will have various provisions for action plans against inadvertent introductions and measures how to contain the invasive species, emergencies, tip offs, tracking and surveillance. The fines will range from 250 to 20 thousand euros.

When it comes to the sea itself the law can't do much there as invasive species arrive there either by chance or due to environmental changes. Deliberate introductions of the invasive species are more likely to happen on land and in fresh waters. The law should primarily aim to prevent deliberate introductions of new species and enable strict control of national borders. Bringing of larvae or grown ups of new species should be either prevented or reduced to a minimum as it is regulated by the already adopted Law on Ballast Water. Importantly, port authorities should be keener in enforcing the law.

'It's a fact that new species are here and they live next to us and with us. Therefore we must find the best way how to scientifically monitor, study and explain them to the public'- concludes  Dr Joksimovic.

Salema porgy and mullet under threat

As for the new species, some came from the Indian Ocean and the Red Sea, and they are known as Lessepsian migrants after Ferdinand de Lesseps, the Suez Canal builder. As much as 14 species have been identified in the Adriatic in recent years, from dusky spinefoot (siganus luridus), silver-cheeked toadfish (lagocephalus sceleratus), reticulated leatherjacket, yellowstripe barracuda to yellowmouth barracuda.

Bluespotted cornetfish have settled in the south of the Adriatic and can grow up to 160cm. It's a predatory fish which feeds on economically important autochthonous species like bogue, pickarel, piper gurnard, anchovy and pilchard. As a consequence it is likely to expect adverse effects on local fisheries and the food chain.

Some of these species like the silver-cheeked toadfish, or fugu fish as it is known in Japan, can be very dangerous to humans.It is a fast-reproducing fish and is detrimental to the fishing industry because it cuts the fishing nets and eats the catch. It contains tetrodotoxin which is 1,250 times stronger than cyanide. It is considered one of the greatest delicacies in Japan once the toxin is neutralized. Fortunately this fish is not a part of our menu.

Dusky spinefoot have also been caught in the Bay of Kotor. It feeds on sea grass and lives in rocky seabeds covered by vegetation. It can grow up to 30cm. Its dorsal and anal fin spines contain venom that is not life-threatening to humans. In the eastern part of the Mediterranean it expelled salema porgy which was an autochthonous species.

'One of the most aggressive new species is bluefish (pomatomus saltatrix) which has spread over the entire Adriatic. It is aggressive with strong teeth and it literally decimates the mullet population. People from the Neretva estuary have already encountered such problems since mullet is one of the fishing industry pillars there. The bluefish has a commercial value on the other hand and its meat is very delicious. It also attracts recreational fishermen' states Dr Aleksandar Joksimovic.

Some of the alochthonous species, like the blue crab (callinectes sapidus), are edible and may be commercially exploited. Another species recently discovered is a shrimp (farfantepenaeus aztecus) which came from the Gulf of Mexico. It is very popular on the US east coast and is the hinge of the fishing industry over there.

The yellowstripe barracuda and the yellowmouth barracuda have inhabited the southern part of the Adriatic while the autochthonous European barracuda is very similar to them. Their meat is delicious hence there's a commercial potential for local communities. The Big Game Fishing tourism can also benefit from the above species.

Coming soon- aquarium and turtle asylum  

The IMB in Kotor has embarked on a project supported by Norweigan donors to found the Centre for Marine Biodiversity Protection whereby Montenegro could give its humble contribution to the world. Furthermore, the first public aquarium in Montenegro is expected by next summer, as well as a turtle rehabilitation centre. Similar centres exist in surrounding countries. The project also aims to help the authorities in Montenegro get a better view of all that stands in their way in terms of fulfilling the Chapter 27 goals of the accession talks. Therefore five workshops are on the schedule. They will help to scrutinize the national legislature in regard to the EU harmonization process.

Siniša LUKOVIĆ

 „Prema važećem pravilniku o konkursima, konflikt interesa je prepoznat jedino u odnosu između učesnika i raspisivača konkursa, ali ne i između učesnika i člana žirija. Tako, učesniku, na primjer, u žiriju može biti i uža porodica, a to se po pravilniku ne tumači kao sukob interesa“, kaže arhitektica Milica Vujošević.

Konkurs za najbolje idejno rješenje za urbanizaciju prostora Sadina u Podgorici, koji je građane koštao 170 hiljada eura, nije bio dovoljno transparentan, a propisima je omogućen i potencijalni sukob interesa između kandidata i članova žirija.

Dio stručne javnosti smatra da je konflikt interesa to što se u prvonagrađenom timu, koji je dobio 50.000 eura, nalazi i profesorica Arhitektonskog fakulteta Svetlana Perović, koja je bliska saradnica dekana te univerzitetske jedinice Svetislava Popovića, šefa katedre za urbanizam i - člana žirija.

Propisi, međutim, ne poznaju konflikt interesa između kandidata i članova žirija, koji vrednuju i biraju najbolje radove. Tako je, na primjer, moglo da se dogodi da učesnici konkursa i članovi žirija budu i najbliži srodnici. To, prema važećem Pravilniku o načinu i postupku sprovođenja javnog konkursa, ne bi bio konflikt interesa. Kod nas, očigledno, još nije zaživjela ni praksa EU, da se osobe koje se nalaze u procesu odlučivanja ili konkurisanja i same prijave, ili izuzmu, ako osjećaju da postoji mogućnost konflikta interesa.

Iz Glavnog grada, koji je sa Ministarstvom održivog razvoja i turizma početkom januara raspisao ovaj međunarodni konkurs, Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) odgovorili su da sukob interesa nije postojao.

Gradska administracija pozvala se na član 20 Pravilnika, kojim je definisano da učesnici konkursa ne mogu biti lica neposredno angažovana na pripremi i sprovođenju konkretnog konkursa, lica u najužem srodstvu sa njima, kao i oni koji su zaposleni na neodređeno vrijeme kod raspisivača konkursa.

Arhitektica Milica Vujošević, iz nevladine organizacije KANA, ipak, smatra da bi važeći pravilnik trebalo mijenjati, jer je sa pravne strane sve pokriveno, ali u moralnom i etičkom smislu ostavlja prostor za diskusiju o konfliktu interesa.

„Prema važećem pravilniku o konkursima, konflikt interesa je prepoznat jedino u odnosu između učesnika i raspisivača konkursa, ali ne i između učesnika i člana žirija, tako da učesniku, na primjer, u žiriju može biti i uža porodica, a to se po pravilniku ne tumači kao sukob interesa“, ocijenila je Vujošević.

Na konkurs, koji je trajao od 30. januara do 4. juna, pristiglo je 18 radova, od kojih je 12 ispunilo formalne uslove, dok je šest diskvalifikovano.

Pored profesorice Perović, u prvonagrađenom timu su Đorđe Nedeljković, Aleksandar Nedeljković, Radoš Pešić, Marija Ćaćić, Bojana Raspopović i Bojana Cerović. Autori drugonagrađenog rada su Petar Arsić, Mladen Đurović, Danilo Arsić, Jovanka Đorđević - Ciganović, Mirka Đurović, Dragan Tasić, Nevenka Rajković, Ana Virijević, Milica Nikolić, Ana Simić, Aleksandar Simonović. Treći autorski rad činili su Lucija Ažman Momirski, Sara Biščak, Maks Rojec, Peter Sovinc, Andreas Cesarini i Predrag Bulajić.

Prvonagrađeni tim dobio je nagradu od 50 hiljada eura, drugonagrađeni 35 hiljada, dok je za treće mjesto izdvojen iznos od 20 hiljada.

Iz Glavnog grada kazali su da  je za otkup još tri rada  opredijeljeno po deset hiljada eura. Članovi žirija, kao naknadu za rad na vrednovanju konkursnih radova, podijelili su 35 hiljada eura.

U konkursu za najbolje idejno rješenje za urbanizaciju Sadina, Glavni grad i Ministarstvo naveli su da se njihova vizija zasniva na principu održivosti budućeg prostora, od kojeg se očekuje da bude „integralan dio urbanog tkiva Podgorice“.

Prostor Sadine nalazi se u dijelu Podgorice u blizini nekadašnje fabrike Elastik i okružen je Bulevarom SKOJ-a, Ulicom dr Blaža Raičkovića, Knjaza Danila, Rusa Radulovića i Radničkom ulicom. Za to područje, prema ranijem pisanju medija, vlada veliko interesovanje investitora.

Naselje je ranije bilo u privatnom vlasništvu, nakon čega je tim prostorom gazdovalo preduzeće „13. jul – Plantaže“. Potom je zemlja vraćena starim vlasnicima. Prema Generalnom urbanističkom planu Titograda iz 1990. godine, kako su ranije objavili mediji, Sadine su imale namjenu poljoprivrednog zemljišta, kao dio grada sa visokim potencijalnom za razvoj te grane.

Važećim Prostorno-urbanističkim planom (PUP) promijenjena je namjena u mješovito građevinsko zemljište. Vlasnici imanja nekoliko puta su protestovali tražeći urbanizaciju za to područje, kako bi mogli da valorizuju svoju imovinu.

Pobjedničkim konkursnim rješenjem predviđeno je da se u Sadinama izgrade višespratnice od 12 do 17 spratova, urbani park sa trgom, agro park sa poljoprivrednim paviljonima... U obrazloženju žirija piše da suštinski kvalitet ovog rješenja leži u „originalnom prostornom konceptu blokova koji se ne ponavljaju, a karakteriše ih naglašena dinamika i bogatstvo vizuelnih sekvencija koje se mogu sresti u krivudavim ulicama Stare Varoši“.

„Tako se duh stare Podgorice seli preko Morače na jedan nov i savremen način“, ocijenio je žiri.

Autori ovog tima, smatra žiri, imali su u vidu da urbani razvoj Podgorice počinje sa orijentalnim spontanitetom Stare Varoši, da bi se preko Mirkove varoši, modernih blokova i Bloka V, nastavio u Sadinama.

Drugonagrađeni rad zasnovan je na distriktima, koji sadrže programski i tehnološki park, mini sportski centar, kompleks bazena, inovativni dječji centar...

„Urbano - morfološko rješenje razvija se strukturom u 36 blokova sa dominantnom stanogradnjom, spratnosti pet do šest etaža u zelenim međuprostorima gdje se lociraju škole, vrtići i slično“, navodi se u obrazloženju žirija. Stručnjaci su ocijenili da je dobar i interesantan predlog da se saobraćajno povežu bulevari (SKOJ i Cetinjski), uz istočni obod Sadina.

Glavni motiv trećenagrađenog koncepta je „zeleni bulevar“, u pravcu istok - zapad, koji povezuje sve značajne sadržaje, dok se u centru naselja nalazi „mediteransko oblikovani trg“.  Taj rad predviđa da se u južnom dijelu definiše zona mješovite namjene (pretežno stanovanje), dok bi na sjeveru bili objekti od javnog značaja i parkovi.

„Veći dio južnog dijela lokacije Sadina predviđen je za uređenje Sportskog parka Univerziteta. Pojas elitne gradnje (ambasadorska četvrt), definiše južni rub parka, a sjeverni centar naselja. Na sjevernom dijelu lokacije predviđen je Poljoprivredni park, Poslovna zona, zona naučnih instituta i školstvo, te zona stanovanja (za mlađe porodice i starije stanovnike)“, piše u dokumentaciji konkursa.

U nevladinoj organizaciji KANA smatraju da konkurs za Sadine, koji je čak bio međunarodnog karaktera, nije bio dovoljno transparentno predstavljen, posebno kada je riječ o rezultatima.

„Osim šturih novinskih natpisa koji su nas obavijestili o pobjedniku, međunarodna javnost, a naročito struka, nema mogućnost da se na valjan način upozna sa ishodom konkursa i kvalitetom pristiglih radova. Izložba koja je organizovana u zgradi Glavnog grada nije dovoljna za prezentaciju tako značajnih radova, dok na sajtu raspisivača nedostaju izvještaji žirija“, smatra Milica Vujošević.

U NVO KANA ocjenjuju  i da izbor najboljih konkursnih rješenja ne čudi, s obzirom na „veoma homogen sastav žirija“ za konkurs velikog značaja i visokog iznosa naknada.

„Uz obavezne članove žirija iz inostranstva i predstavnike raspisivača, svi stručni članovi iz Crne Gore su primarno predstavnici Arhitektonskog i Građevinskog fakulteta Univerziteta Crne Gore, stoga ne čudi njihov izbor. U sastav žirija je trebalo uključiti i predstavnike Inženjerske komore ili Komore arhitekata, ili drugog relevantnog stručnjaka koji je javno dokazao sposobnost i brigu za održivi razvoj našeg prostora“, ocijenila je Milica Vujošević.

Iz Glavnog grada nijesu odgovorili na pitanje CIN-CG o tome ko je u žiriju bio predstavnik stručnih komora. Umjesto toga, naveli su da su, od ukupno šest, u žiriju bila četiri „stručna člana“. Predsjednik žirija i stručni član bio je Dimitrije Mladenović. Stručni članovi su još Kaliopa Dimitrovska Andrews, Svetislav Popović, Rifat Alihodžić i Biljana Ivanović, dok su predstavnici Ministarstva i Glavnog grada Dragana Čenić i Zorica Rakčević.

Investitori mogu da mijenjanju

Vujošević tvrdi kako je čest slučaj da odabrano rješenje na konkursu doživi izmjene od investitora, a nauštrb javnih sadržaja i funkcija. Zato bi trebalo pratiti šta će da se dešava u nastavku procesa urbanizacije Sadina.

Ona je podsjetila da je produžen rok za usvajanje detaljnih urbanističkih planova po starom zakonu o planiranju i izgradnji, što ostavlja mogućnost za eventualno usvajanje planova i projekata kao što su Kasarna Morača, Nova Varoš (Njegošev park) i slično.

„Postoji mogućnost da se do tada usvoji i DUP Sadine koji je u izradi, a čijom odlukom o izradi je predviđeno da usvojeno urbanističko-arhitektonsko rješenje putem javnog konkursa čini sastavni dio DUP-a. Ukoliko to ne bude slučaj, a do donošenja plana generalne regulacije, odabrano rješenje bi se eventualno moglo primijeniti u vidu urbanističkog projekta“, naglasila je Vujošević.

Arhitekte gube povjerenje u konkurse
U nevladinoj organizaciji KANA smatraju da su konkursi, po pravilu, najbolji alat za pronalaženje dobrih arhitektonskih rješenja, pod uslovom da se sprovode kvalitetno i transparentno, bez ikakvih sumnji u regularnost postupka, te da omogućavaju struci da zajedničkim učešćem dođe do najboljeg rješenja. To, tvrde, u Crnoj Gori nije slučaj, pa je institucija konkursa u posljednje vrijeme izgubila povjerenje arhitekata.
„Novim zakonom konkursi su predviđeni obavezno za javne objekte u državnoj svojini, za razliku od prethodnog propisa, kada su se odnosili na lokacije od izuzetnog značaja. Ovim je instituciji konkursa umanjen značaj“, smatraju u ovoj organizaciji.

Ana KOMATINA

Unlike other regional and European countries Montenegro has no legal protection of venomous snake species which makes them exposed to trade and smuggling. Biologists warn of looming hemorrhagic fever due to excessive nose-horned viper hunting

Each year more than 200 nose-horned vipers are exported from Montenegro to Serbia thus putting at risk this reptile species which is important for maintaining ecological balance. Montenegro is the only country in the region where law does not protect venomous snakes and hence they are fit for trade and smuggling.

Even though Serbia has never received export license from Montenegro, the nose-horned viper trade between the two countries continues without hindrance. The Serbian Ministry of Environmental Protection has already issued 4 annual licenses to Belgrade’s Institute of Virology, Vaccines and Sera – Torlak for the import of 300 live nose-horned vipers (Vipera ammodytes) from Montenegro. On the other hand, Montenegro’s Ministry of Sustainable Development and Tourism and its Environmental Protection Agency has repeatedly denied the export license. But the denial thereof in reality means- approval. The aforementioned Agency argues that the nose-horned viper is not a protected species in Montenegro and hence “the authorities are not obliged to issue a license”.

The Montenegrin Centre for Investigative Journalism (CIN-CG) queried the Serbian Ministry of Environmental Protection on just how many permits it has issued for the return of the nose-horned vipers to Montenegro. The reply came in only one word- “none”.

The same Ministry stressed that the nose-horned viper is amongst the protected species in Serbia and the capturing of vipers in their natural habitats has been illegal since 2013. The Torlak Institute consequently lodged its first request for import of snakes in 2014 when 140 nose-horned vipers arrived from Montenegro. In the next three years 218, 126 and 33 snakes followed respectively. According to the Ministry of Environmental Protection another request for 200 vipers was lodged in May this year.

The authorities in Montenegro say that viper exports cannot endanger the species and don’t bother to step up protection. On the other hand, the field experts who spoke to the Montenegrin Centre for Investigative Journalism (CIN-CG) and the Monitor Weekly claim that such appraisals are reckless

The Ministry of Sustainable Development and Tourism (MSDT) has highlighted that “according to up to date research and monitoring of the aforementioned species and their density (nose-horned viper and common adder) there’s currently no need for their protection on a national level”. Nevertheless the same Ministry says that “if it turns out that the Montenegrin Protected Species List has to be revised upon extensive field research in regard to Natura 2000 nomination, then the nose-horned viper will come to the fore”.

Natura 2000 is a network of core breeding and resting sites for rare and threatened species that stretches across all EU countries.

Furthermore, the MSDT told us that “As the Natura 2000 network criteria have to be met on the part of Montenegro prior to Montenegro’s accession to the EU, it is most certain that the Protected Species List revision will be decided by then”.

Likewise “depending on the state of the species, a total ban on hunting for antiserum may be imposed in certain localities of the country”.

The Agency’s ruling in March of this year quotes the opinion of the Department for Nature Conservation, Monitoring, Analyses and Reporting: “Capture and export of 200 Vipera ammodytes (nose-horned viper) from Montenegro in May-July 2018 (localities: Danilovgrad, Lazine, Koljat, Ocinici, Cetinje, Pecurica, Vladimir, Ostros and the Pljevlja area) does not threaten the species’ survival or has any impact on its population density”.

We repeatedly asked the Agency to explain on what premises it concluded that the capture and export of nose-horned vipers would not threaten that particular species. The Agency replied that it did not have the exact data but its finding was based on regular expert field surveys.

In an interview with CIN-CG/Monitor, biologist Vuk Ikovic emphasized that there were no credible statistics. He stated that “when it comes to a particular species, they conducted research in just a couple of localities but the overall situation has remained unknown”. He says that population research of the common adder and the karst adder took place in the Bjelasica National Park while the nose-horned viper was not included in the research.

Furthermore his colleague Bogic Gligorovic confirms that “there are neither spreadsheets of endangered species along with their locations in Montenegro. The drafting of the same may be in early stages at best”. Jovana Janjusevic of the Bird Protection and Research Centre points out that the estimates about how much the snake species are endangered are clearly made without scientific methodology.

“Therefore it makes sense to ask who determines the expediency and how many units of an endangered species are to be captured since Montenegro doesn’t have the Red Book of reptile populations review” she told CIN-CG/Monitor.

The Agency explained that “real venomous snakes population data requires a long-term research which can be very demanding due to inaccessibility of the terrain and climate conditions”.

There are 15 snake species in Montenegro of which three are the venomous- nose-horned viper, common adder and karst adder. The Nature Museum of Montenegro director Lidija Polovic points out that Montenegro abounds with reptiles unlike almost any other place in Europe, hence the country has a high responsibility to preserve that wealth for the generations to come. She explained to CIN-CG/Monitor that snakes had an important role in the ecosystem as they prevent the spread of rodents and insects. “The excessive spread of rodents could have harmful effects on humans in the sense of harming crops and other goods as well as posing as a health risk since they spread contagious diseases”.

The bubonic plague that killed a third of the European population in the 14^th century had been brought in by the rats that disembarked from the sea vessels that docked in the port cities- reminds biologist Ikovic. As the rats had no natural predators like snakes, the mortality rate was greater than in the country. He warns that certain localities may be deprived of nose-horned vipers due to excessive hunting, thus opening doors to hemorrhagic fever.

Besides the role they play in ecosystem maintenance, the snake venom is also used in cosmetics industry and in manufacturing of medicines that fight tumours, regulate diabetes, blood pressure etc.

The Torlak Institute makes use of Montenegro’s nose-horned vipers for the manufacturing of antivenom. Gligorovic explains that no other institution in the region supplies Montenegro’s health administration with snake antivenom. According to the Public Health Institute data for 2013-2016 there were between 33 and 38 discharges from hospital due to venomous animal attacks.

Ikovic further argues that another problem is the timing of nose-horned viper hunt which happens in early spring when male sperm is still under development. As a consequence, many vipers die upon arrival in the Torlak Insitute. “Likewise the vipers that have been milked for venom should be returned to their original habitat so to keep the population intact. Unfortunately, this has not been the case” says Ivkovic. Thus, the natural habitats cannot maintain the balance.

Biologists also warn about inadequate handling of snakes as hunters use long wooden grippers which squeeze the viper’s neck “thus damaging the esophagus, the mouth opening, and also breaks the neck bones, thus more than half of the captured vipers have such injuries. The hunters only care to have the snakes encased regardless of whether they are injured or not. The Torlak on the other hand never accepts injured or sick snakes thus exacerbating the whole issue – explains Ivkovic.

Herpetologist Rastko Ajtic published scientific research back in 2008 which pointed out that no existing national regulation protected the nose-horned vipers hence they could be hunted without restriction: “In March and April 351 vipers were netted in Montenegro to be sold to The Torlak Institute for antivenom manufacturing. The research emphasized that “the proper training of suppliers (snake hunters from Serbia and Montenegro) was one of the priorities of the Torlak Institute”.

Ajtic is currently a field associate- herpetologist in the Serbian Nature Conservation Institute and he confirms  in the interview with CIN-CG/Monitor that not much progress has been made when it comes to training: “As a matter of fact the snakes have not been hunted in Serbia for the last ten years so no one signed up for training. In Montenegro there are still those who hunt the nose-horned viper, but they are not adequately trained. I can say that because I check every imported snake to establish if it has injuries in the neck area due to inappropriate handling, since those injuries may eventually kill them.”

The snake hunters in Montenegro that CIN-CG/Monitor tried to interview declined to talk about this topic.

“The snake tongs are used to catch them, and then you grip the snake neck by hand so to avoid inflicting injury to a snake” we are told by the Environmental Protection Agency. We further asked the Agency to explain how the snakes are hunted for the Torlak Institute, who does the job, and how much the hunters get paid. The Agency’s responded that “very experienced local snake hunters who live in the hunting areas do the job. The Podgorica based Glossary Ltd. cooperates with the snake hunters when it comes to export of the catch”.

The Glossary ltd. says that the company imports and distributes snake antivenom, while in terms of nose-horned vipers export, it only acts as a forwarding agent. The Torlak Institute has remained silent to our inquiries.

“Montenegro should ban the nose-horned viper hunt until it has a clear situation on the ground and then the authorities should draft long-term measures to keep the stock in good shape” says Ikovic. He also emphasizes that one of the ways forward is to provide conditions for hibernation of vipers in the Institute as well as breeding in captivity.

Ajtic stresses that the Torlak Institute has managed, after 15 years, “to overcome all hurdles for the nose-horned viper breeding in captivity”. Recently the Institute made 300 viper terrariums for breeding, based on expert recommendations of the Nature Conservation Institute of Serbia.

Unlike surrounding countries Montenegro hasn’t changed anything in its treatment of reptile species. “Back then we were still in the federal union, and don’t get me wrong, I made an exhaustive list of animals (amphibians and reptiles) which needed protection in the Federal Republic of Yugoslavia and later in Serbia and Montenegro. When the list was concluded it turned out that those venomous snake species were expunged from the list. When I asked why, I got derisive responses from some people whom I wouldn’t like to name” recalls Ajtic.

According to biologist Gligorovic all three species of venomous snakes are legally and effectivelly protected in the countries around. That's not the case in Montenegro

In Croatia, the nose-horned viper and the karst adder are strictly protected species while the common adder is also on the protection list. Serbia as well as Albania also protect by law the aforementioned venomous snakes. In Albania the species are a part of the “Red List” with “low risk of extinction” status. Hunting, killing or disturbing those species is prohibited by law. The fine that one had to pay for killing a nose-horned viper in Serbia is 120€, while for killing a common adder the fine is 800€. To kill a protected animal also carries a prison sentence of up to one year. The fine for killing a nose-horned viper in Croatia is almost 1,000€.

The Nature Museum director Polovic believes that the reptile species protected list should be revised as soon as possible. “The populations of the nose-horned viper, the common adder and the karst adder are under threat due to destruction of their habitats, excessive hunting for either milking of venom or to have them in various collections. Also the merciless killing of snakes out of sheer fear further exacerbates survival of snakes''.

Biologists call for harmonization of the national legislature with the Bern Convention (on the conservation of European wildlife and natural habitats) which Montenegro did sign. “The nose-horned viper is strictly under legal protection pursuant to the Bern Convention and hence the snakes should be on the protected species list of Montenegro” says Ivkovic.

The Agency (EPA) explained that the protected species list was drafted and adopted in 2006 while Montenegro ratified the Bern Convention in 2008: “So the aforementioned list should be revised. Furthermore it is necessary to comply with the current norms and because new species have been detected in Montenegro lately”.

The Coalition 27 (named after Chapter 27 of the EU accession talks which deals with environment and the issues thereof) which gathers akin non-governmental organizations (Green Home, Bird Protection and Research Centre- BPRC, North Country, Niksic Youth Environmentalists Association and the Green Action from Croatia) in its Shadow Report points out that the species which are protected by law on the European level are not protected in Montenegro which is a daring example of the national legislation being out of step with the European regulations.

“The three venomous snake species along with some other species that didn’t make it to the protected species list in Montenegro will be back on the agenda once Chapter 27 is open. Consequently the government will have to meet a number of technical criteria including the Approximation Strategy adoption. That will be a clear action plan with time tables so as to produce visible results instead of earlier “progress has been made” remarks. Earlier very critical European Commission reports and European Parliament resolutions have made that clear”, says Jovana Janjusevic of the BPRC 

Officially there is no smuggling, but the market is thriving

There are many sales adds of Montenegrin nose-horn vipers on international websites where snake lovers get together. The most popular vipers are those from Ada Bojana which are highly valued because of their unique red shades.

We reached out to the seller in the Czech Republic and found out he had already sold the female viper from Ada. Nevertheless he said he would get another one during the summer and the price would be 100€. On another site a Dutch seller announced the sale of a Montenegrin viper. He explains that he sells a female viper from 80€. Both individuals declined to share how and where they got the vipers.

Biologist Vernes Zagora warned about the issue two years ago saying that a grown pair a male and a female) can reach the price of 700€.

In an interview with CIN-CG/Monitor Zagora stressed that the situation has not  improved: “We kept writing to the Agency to warn about particular cases. We haven’t received any reply”, ends Zagora.

The Agency acknowledges that it has received information from the Environmental Inspectorate, the Customs Administration, NGOs and concerned citizens about snakes being smuggled out of Montenegro. Consequently, “The Protocol for Handling” is currently being drafted in order to deal with the smuggling.

However, the Environmental Inspectorate claims that it has no findings about venomous snakes being smuggled out of Montenegro. The inspectors were called up only once by the customs officers at the Dobrakovo Border Crossing in July 2017 when a Red Tail Boa had been left by an unknown person between the border crossings and was subsequently caught and handed over to the Natural History Museum in Podgorica.

The Customs Administration has reported only 4 cases of nose-horned viper export since 2008 while no smuggling attempts have been reported. Nevertheless, that doesn’t prove that there is no smuggling though.

“Had our country protected the snakes on time we would not have had such a massive and illegal snake hunt and exhibitions of the same at the Terraristika Hamm in Germany -the largest European stock exchange of reptiles which happens three times a year” concludes Jovana Janjusevic.

Others do it better

Vipera ammodytes (Linnaeus, 1758); nose-horned viper, sand viper – the most venomous snake throughout Montenegro up to the altitudes of 1,500m and sometimes beyond. The nose-horned viper is not protected in Montenegro. It is listed as protected in the Appendix II of the Bern Convention and in the Appendix IV of the Natura 2000 network of protected habitats.

Vipera berus (Linnaeus, 1758); common adder – it is found in the altitudes exceeding 1,200m. The common adder is not protected in Montenegro, but it is in the surrounding countries of the region. It is listed in the Appendix III of the Bern Convention.

Vipera ursinii (Bonaparte, 1835); karst adder, steppe adder, meadow viper – the smallest venomous snake in Montenegro. It has remained in mountainous habitats. It can be found only in the altitudes above 1,100m. The Karst adder is not protected in Montenegro. However, other countries within the region have imposed strict protection. It has been listed in the Appendix II of the Bern Convention and in the Appendix IV of the Natura 2000 network of protected habitats.

Predrag NIKOLIĆ

Za razliku od zemalja regiona i Evrope, Crna Gora nije zakonom zaštitila otrovnice, pa su one predmet trgovine i krijumčarenja. Biolozi upozoravaju da se na pojedinim lokalitetima, zbog prekomjernog lova poskoka može pojaviti i mišja groznica

Iz Crne Gore godišnje se u Srbiju izveze i više od 200 živih primjeraka poskoka i tako ugrožava opstanak ove vrste zmija, značajnih za ekološku ravnotežu. Crna Gora je jedina zemlja u regionu koja ne štiti zakonom otrovnice, pa se njima trguje i švercuje.

Iako Srbija nikada nije dobila dozvolu, trgovina poskocima između dvije zemlje odvija se neometano. Ministarstvo zaštite životne sredine Srbije već četiri godine izdaje beogradskom Institutu za virusologiju, vakcine i serume Torlak godišnju dozvolu za uvoz 300 živih primjeraka poskoka (Vipera ammodytes) iz Crne Gore. Crnogorsko Ministarstvo održivog razvoja i turizma, odnosno Agencija za zaštitu prirode i životne sredine, s druge strane, svake godine uredno odbije zahtjev za dozvolu za izvoz sa svoje teritorije. Ali to odbijanje je u stvari – pristanak. U obrazloženju Agencije se navodi da poskok nije zaštićena vrsta u Crnoj Gori i da „nije propisana obaveza izdavanja dozvole od strane nadležnog organa“.

Ministarstvo zaštite životne sredine Srbije, na pitanje Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN – CG) i Monitora, o tome koliko je izdato dozvola za povratak poskoka u Crnu Goru, kratko je odgovorilo – nijedna.  Iz ovog resora podsjećaju da je poskok u Srbiji zaštićen i da njegovo sakupljanje u prirodi nije dozvoljeno još od 2013. godine. Institut Torlak je prvi zahtjev za uvoz iz Crne Gore uputio 2014. godine. Tada je uvezeno 140 poskoka, sljedeće godine 218, pretprošle 126, a prošle 33 otrovnice. Prema podacima Ministarstva zaštite životne sredine Srbije, u maju ove godine podnijet je zahtjev za uvoz 200 živih otrovnica.

Dok nadležni u Crnoj Gori tvrde da izvoz poskoka ne može ugroziti opstanak te vrste i ne žure sa mjerama zaštite, stručnjaci u razgovoru za CIN-CG/Monitor kažu da su te ocjene paušalne.

Ministarstvo održivog razvoja i turizma Crne Gore (MORT) ističe da se „na osnovu dosadašnjih istraživanja i monitoringa pomenutih vrsta (poskok, šarka), smatra da se usljed stanja brojnosti ovih populacija trenutno ne zahtijeva njihova nacionalna zaštita“.  Ipak, iz MORT-a kažu da će „ukoliko se ukaže potreba za revizijom i usklađivanjem Liste zaštićenih vrsta u Crnoj Gori, a nakon završetka opsežnih terenskih istraživanja u kontekstu nominacije Natura 2000 vrsta i staništa, u prvom planu biti vrste koje su u režimu korišćenja, odnosno poskok“.

Natura 2000 je mreža područja zaštite prirode na teritoriji EU.

„Kako se nominacija Natura 2000 mreže od strane Crne Gore mora završiti do dana punopravnog članstva u EU, zasigurno da će se u navedenom vremenskom periodu najkasnije donijeti odluke o reviziji Liste zaštićenih vrsta“, kazali su iz MORT-a.

„U zavisnosti od utvrđenog stanja populacija, prioritetna mjera biće i potpuna zabrana izlova jedinki za proizvodnju antiseruma sa određenih lokaliteta u državi“, naglašavaju u Ministarstvu.

U Rješenju Agencije iz marta ove godine navodi se mišljenje Sektora za zaštitu prirode, monitoring, analizu i izvještavanje: „Sakupljanje i izvoz jedinki vrste Vipera ammodytes (poskok) na području Crne Gore u periodu maj-jul 2018. (lokaliteti: Danilovgrad, Lazine, Koljat, Očinići, Cetinje, Pečurica, Vladimir, Ostros i područje Pljevalja), u količini od 200 jedinki, neće ugroziti opstanak vrste, niti se negativno odraziti na brojnost populacije“.

Na ponovljeno pitanje, o tome na osnovu čega tvrde da sakupljanje i izvoz poskoka neće ugroziti ovu vrstu, iz Agencije su odgovorili da ne posjeduju egzaktne podatke, ali da oni na koje se pozivaju proizilaze iz redovnih terenskih istraživanja koje sprovode njihovi eksperti.

Biolog Vuk Iković za CIN-CG/Monitor ističe da vjerodostojnih podataka nema: „Za pojedine vrste su rađena istraživanja na svega par lokaliteta, ali opšte stanje je nepoznato“. On kaže da su populaciona istraživanja šarke i šargana obavljena u Nacionalnom parku Bjelasica, ali ne i za poskoka.

I njegov kolega Bogić Gligorović potvrđuje da u Crnoj Gori „baze vrsta i njihovog rasprostranjenja i nivoa ugroženosti nijesu formirane, ili su u početnim fazama“. Jovana Janjušević, iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica, kaže da je zbog toga jasno da se procjene ugroženosti zmija daju bez naučnog osnova.

„Postavlja se logično pitanje, ko utvrđuje opravdanost i kvotu hvatanja određenog broja jedinki neke nezaštićene vrste, ako znamo da Crna Gora nema „crvenu knjigu“ u kojoj su naznačene procjene populacija“, kaže ona za CIN-CG/Monitor.

Iz Agencije navode da „stvarno stanje populacija zmija otrovnica povlači za sobom dugotrajna istraživanja koja su izuzetno zahtjevna, zbog uslova rada na terenu (pristupačnost terena i klimatski uslovi)“.

U Crnoj Gori živi 15 vrsta zmija, od kojih su tri vrste - poskok, šarka i šargan - otrovne. Lidija Polović, direktorica Prirodnjačkog muzeja Crne Gore, napominje da je Crna Gora jedno od  najbogatijih područja Evrope po broju vrsta gmizavaca, te da imamo veliku odgovornost da sačuvamo to bogatstvo za buduće generacije. U razgovoru za CIN-CG/Monitor, ona objašnjava da zmije u ekosistemu imaju značajnu ulogu kao regulatori brojnosti populacija sitnih sisara (naročito glodara) i insekata. „Prenamnožavanje glodara uzrokovalo bi štetne posljedice po čovjeka u smislu uništavanja dobara, usjeva, kao i u pogledu ugrožavanja ljudskog zdravlja zato što su oni prenosioci mnogih zaraznih bolesti“, naglašava Polović.

Kugu, koja je tokom 14. vijeka usmrtila trećinu evropskog stanovništva, upravo su prenijeli pacovi koji su brodovima došli u lučke gradove, podsjeća biolog Iković. Kako u gradovima nije bilo predatora ovih glodara – zmija, stopa smrtnosti je bila značajno veća nego na selu. On upozorava da se može desiti da na pojedinim lokalitetima  dođe do prekomjernog lova poskoka i da se u tom mjestu pojavi mišja groznica.

Pored značajne uloge zmija u ekosistemu, njihov otrov se koristi u kozmetici i u medicini za proizvodnju ljekova, za suzbijanje tumora, regulisanje šećerne bolesti, krvnog pritiska...

Institut Torlak koristi poskoke iz Crne Gore za proizvodnju protivotrova. Gligorović objašnjava da u regionu ne postoji drugi institut iz kojeg zdravstvene ustanove u Crnoj Gori mogu obezbijediti serum za zmijski ujed. Prema podacima Instituta za javno zdravlje, u periodu od 2013 – 2016 bilo je između 33 i 38 bolničkih otpusta godišnje sa dijagnozom – otrovno dejstvo kontakta sa otrovnim životinjama.

Iković navodi da je dodatni problem što se poskoci hvataju za vrijeme sazrijevanja spermatozoida mužjaka (početak proljeća), pa kada stignu u Torlak dolazi do njihove povećane smrtnosti.

„U cilju održivosti populacije, sakupljene jedinke poskoka nakon cijeđenja otrova u Institutu trebalo bi da se vrate u svoje prirodno stanište. Međutim, to nije slučaj“, kaže Iković. Prirodno stanište tako gubi svoju ravnotežu.  Biolozi upozoravaju i na nestručan lov, jer se koriste dugačke drvene hvataljke koje stegnu vrat poskoka. „Tako dolazi do oštećenja jednjaka i usnog otvora i lomljenja vratnih rebara što je slučaj sa više od 50 odsto jedinki. Glavno je da budu sakupljene, a koji je stepen povreda, na to se ne obraća pažnja. Problem se dodatno komplikuje što Torlak ne preuzima bolesne jedinke“, objašnjava Iković.  Herpetolog Rastko Ajtić objavio je još 2008. godine naučni rad u kojem navodi da zakonska regulativa o zaštiti poskoka u Crnoj Gori ne postoji, te da se svake godine oni nesmetano love: „Tokom marta i aprila, na teritoriji Crne Gore sakupljeno je 351 jedinka poskoka, koje je Institut Torlak trebalo da otkupi za proizvodnju antiseruma“. U radu se ističe da je „edukacija snabdjevača (lovaca zmija iz Srbije i Crne Gore) za Institut Torlak jedan od prioriteta“.

Ajtić je sada stručni saradnik-herpetolog u Zavodu za zaštitu prirode Srbije i u razgovoru za CIN-CG/Monitor potvrđuje da se nije mnogo odmaklo sa obukom: „U Srbiji se praktično ne sakupljaju posljednjih desetak godina, pa se niko nije prijavljivao za obuku. U Crnoj Gori postoje ljudi koji i dalje hvataju poskoke, ali nijesu stručno osposobljeni. Kažem to, zato što ja pregledam svaku zmiju koja se uveze i konstatujem da li ima povreda nastalih pri nestručnom hvatanju, koje se nalaze na vratnom regionu. Te povrede dovode do uginuća poslije određenog perioda“.

„Lovci“ na zmije u Crnoj Gori, s kojima je CIN-CG/Monitor stupio u kontakt nijesu htjeli da govore o ovoj temi.  „Izlovljavanje zmija se vrši pomoću hvataljki, isključivo ručnim hvatanjem za vrat zmije  kako ne bi došlo do njihovog ozljeđivanja“, objašnjavaju u Agenciji za zaštitu prirode i životne sredine. Na pitanje, na koji način se u Crnoj Gori za Institut Torlak sakupljaju poskoci, ko obavlja taj posao i koliko se plaća, iz Agencije su odgovorili: „Postupak hvatanja vrše zmijolovci mještani koji žive na prostoru predloženih lokaliteta za izlov i imaju veliko iskustvo u ophođenju sa zmijama. Privredno društvo Glosarij doo iz Podgorice, kao partner u izvoznom dijelu posla sarađuje sa zmijolovcima“.

Iz Glosarija kažu da su oni uvoznici i distributeri protivotrova u Crnoj Gori, a da prilikom izvoza poskoka obavljaju samo špediciju. I pored više urgencija, iz Torlaka nijesu stigli odgovori o ovoj temi.

„Crna Gora mora što prije da zabrani sakupljanje poskoka na svojoj teritoriji, dok se ne odredi stanje na terenu, a onda bi trebalo da definiše dugoročne mjere za unapređenje postojeće situacije“, navodi Iković. Jedan od načina za unapređenje zaštite ove vrste, kako ističe, jeste stvaranje uslova za prezimljavanje i razmnožavanje (hibernaciju poskoka u institutu, sparivanje u zarobljeništvu, te rađanje mladih).

Ajtić ističe da su u Torlaku nakon 15 godina otklonili „sve nedostatke vezane za uzgoj poskoka u zarobljeništvu“. Institut je nedavno napravio 300 terarijuma za uzgoj poskoka, po preporukama stručnjaka iz Zavoda za zaštitu prirode Srbije.  U okruženju se stvari mijenjaju, ali ne i u Crnoj Gori. „Tada smo još bili u zajednici, i da me ne shvatite pogrešno, ja sam radio kompletan spisak životinja (vodozemaca i gmizavaca) koje je potrebno zaštiti u SRJ i kasnije u SCG. I onda su otrovne zmije izbačene sa spiska. Na moje pitanje zašto, dobio sam neke podrugljive odgovore od nekih ljudi koje neću da imenujem“, prisjeća se Ajtić.

Za razliku od Crne Gore, biolog Gligorović navodi da su sve tri vrste otrovnica  zaštićene ili strogo zaštićene zakonom u regionu, a takođe i u evropskim zemljama.

U Hrvatskoj su poskok i šargan strogo zaštićene vrste, a šarka spada u zaštićene. Kao i u Srbiji, u Albaniji su pomenute tri otrovnice zakonom zaštićene – dio su „crvene liste“ i imaju status „niži rizik“. Lovljenje, ubijanje ili uznemiravanje ovih vrsta zabranjeno je zakonom. Kazna za ubijanje poskoka u Srbiji je oko 120 eura, a za šarku više od 800 eura. Ubijanje životinja, pored toga, tretira se kao krivično djelo, pa pored novčane, prijeti kazna zatvora do jedne godine. Kazna za ubijanje poskoka u Hrvatskoj iznosi gotovo hiljadu eura.

Direktorica Prirodnjačkog muzeja Polović smatra da je spisak vrsta gmizavaca koji su zakonom zaštićeni neophodno što prije revidirati: „Populacije poskoka, šarke i šargana su ugrožene, kako uništavanjem prirodnih staništa tako i nekontrolisanim sakupljanjem u komercijalne i kolekcionarske svrhe. Nemilosrdno ubijanje iz straha takođe je jedan od ugrožavajućih faktora“.

Biolozi naglašavaju da je neophodno domaće propise usaglasiti sa Bernskom konvencijom (o zaštiti evropskih divljih vrsta i prirodnih staništa) koju je potpisala i Crna Gora. „Poskok je prema Bernskoj konvenciji strogo zaštićen i on bi morao biti na listi zaštićenih vrsta Crne Gore“, kaže Iković.

Iz Agencije objašnjavaju da lista zaštićenih vrsta datira iz 2006, a da je Crna Gora Bernsku konvenciju ratifikovala 2008. godine: „Svakako da postoji potreba da se pomenuta lista revidira. To je neophodno u cilju usklađivanja sa aktuelnom nomenklaturom, kao i zbog dopune novim vrstama koje su u posljednje vrijeme registrovane u Crnoj Gori“.

Iz Izvještaju iz sjenke Koalicije 27, koja okuplja nevladine organizacije Green Home, Centar za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP), Sjeverna zemlja, Društvo mladih ekologa Nikšić i Zelena akcija iz Hrvatske, konstatovano je da je najočigledniji primjer neusklađenosti nacionalnog sa evropskim zakonodavstvom u oblasti zaštite prirode, gdje vrste zaštićene na nivou Evrope ne uživaju zaštitu Crne Gore.

„Tri otrovnice, ali i neke druge vrste koje nijesu našle mjesto na spisku zaštićenih vrsta u Crnoj Gori moraće biti predmet rasprave onoga trenutka kada se Poglavlje 27 otvori. Otvaranje tog poglavlja je isključivo rezultat ispunjenja tehničkih uslova koji su postavljeni pred Vladu, a to je donošenje 'Strategije aproksimacije', odnosno jasnog akcionog plana s vremenskim okvirom, a ne signal zasluga da je napredak u ovoj oblasti zapažen. To je vidljivo i iz prethodnih, vrlo kritičkih izvještaja Evropske komisije i rezolucija Evropskog parlamenta“, kaže Jovana Janjušević, iz CZIP-a.

Zvanično nema šverca, a berza radi

Na internacionalnim sajtovima, koji okupljaju ljubitelje zmija, mogu se naći oglasi o prodaji poskoka iz Crne Gore, prije svega s Ade Bojane, koji su na cijeni zbog karakteristične nijanse crvene boje.

Kontaktirali smo prodavca iz Češke i saznali da je ženku poskoka s Ade već prodao, te da će novi primjerak nabaviti tokom ljeta, a ponudiće je po cijeni od 100 eura. Na drugom sajtu, prodavac iz Holandije oglasio je prodaju poskoka iz Crne Gore. Objasnio nam je da je riječ o ženki koju prodaje za 80 eura. O tome kako i gdje su nabavili poskoke nijesu bili voljni da odgovaraju.

Biolog Vernes Zagora je prije dvije godine skrenuo pažnju na ovaj problem, navodeći da par odraslog mužjaka i ženke može dostići cijenu i do 700 eura.

Zagora za CIN-CG/Monitor upozorava da se situacija nije promijenila: „Slali smo dopise Agenciji da ih upozorimo na ovaj i druge slučajeve. Nijesmo dobili odgovor“, kaže Zagora.

Iz Agencije kažu da informacije o krijumčarenju zmija iz Crne Gore dobijaju od Ekološke inspekcije, Uprave carina, NVO  i savjesnih građana. Da bi se preduprijedilo krijumčarenje u toku je definisanje „protokola o postupanju“.

Iz Ekološke inspekcije, međutim, tvrde da nemaju saznanja o tome da se iz Crne Gore krijumčare zmije otrovnice. Intervenisali su samo jednom, kada je, na poziv carinika, na graničnom prelazu Dobrakovo, u julu 2017. godine uhvaćena  „crvenorepa boa“, koju su nepoznate osobe ostavile između dva granična prelaza. Zmija je predata Prirodnjačkom muzeju u Podgorici.

Iz Uprave carina navode da su od 2008. godine registrovali samo četiri slučaja izvoza poskoka i da nijesu registrovali pokušaje krijumčarenja, ali to ne znači i da toga nema.

„Da ih je kojim slučajem naša zemlja na vrijeme zaštitila, danas ne bismo imali situaciju da otrovnice Crne Gore nezakonito masovno hvataju i izlažu na najvećem sajmu reptila u Evropi Terraristika Hamm u Njemačkoj koji se organizuje i tri puta godišnje“, navodi Jovana Janjušević.

Drugi štite bolje

Vipera ammodytes (Linnaeus, 1758); poskok, crnokrug - naša najotrovnija zmija, zastupljena je na području čitave Crne Gore do 1.500 metara nadmorske visine, a može se sresti i na većim visinama. Poskok nije zaštićen u Crnoj Gori. Na Aneksu II je Bernske konvencije i na Aneksu IV Natura 2000 mreže zaštićenih područja.

Vipera berus (Linnaeus, 1758); šarka - zastupljena na visinama iznad 1.200 metara nadmorske visine. Šarka nije zaštićena u Crnoj Gori, ali jeste u zemljama regiona. Na Aneksu III je Bernske konvencije.

Vipera ursinii (Bonaparte, 1835); šargan, stepska šarka, žutokrug - najmanja otrovnica u Crnoj Gori. Ostao je na planinskim staništima tako da se sada može naći samo na visinama iznad 1.100 metara nadmorske visine. Šargan nije zaštićen u Crnoj Gori, a zaštićen je strogo u zemljama regiona. Na Aneksu II je Bernske konvencije i na Aneksu IV Natura 2000 mreže zaštićenih područja.

Predrag NIKOLIĆ

“As soon as migrants give their passport for money, they face the highest risk of becoming victims of trafficking in human beings. There are examples on the route of illegal migrants from Greece to Macedonia and Macedonia to Serbia, but we have not had such cases so far in Montenegro”, said Vojislav Dragović, Head of the Montenegrin Border Police.

“In order to save our children we went through many countries - Turkey, Greece, Albania, and here we are now in Montenegro. Three days ago, we tried to cross into Bosnia, but we were beaten up by their police officers at the border. We slept in the toilet and we were sent back here. Montenegro is the only country where my children are treated as human beings. We don’t know where we’ll go next”, one of the migrants from Syria, who lives in the Safe House “Bona Fide” in Pljevlja, told Centre for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG).

They come from a country devastated by war. Most of them are educated people who do not want to fight in the war, but to look for salvation for themselves and their children in one of the European countries. They face many troubles accepting indecent demands of those who are trying to make a profit on their misfortune. They accept to be treated only as objects for smuggling, and therefore in the official version, trafficking is often replaced by a “more decent” description of the criminal offense - smuggling in human beings.

A three-member family from Syria also resides in the Safe House. They failed to cross the Montenegrin-Bosnian border. A three-year-old girl went on a journey with her parents. Her father was a pilot, and her mother worked at a bank. After losing everything, they decided to leave their country and set off on the road full of uncertainty and suffering. They confirmed to CIN-CG that they tried to cross the border without specifying where, but were beaten by the Bosnian police and forced to return to Pljevlja, a town on the north of Montenegro. They are planning to continue their journey, but due to the harsh conditions and brutal attacks by the police, they hardly decide to try that again.

On the way to Western Europe, a large number of migrants pass through Pljevlja. According to unofficial information, they mostly use two border crossing points to reach Bosnia and Herzegovina – one on Metaljka and another one not far from the Šule mining settlement, which is less busy and less protected. Most of them are crossing borders illegally and going through hell while trying to reach the West.

Across the border, through woods at night

Over the past few months more than 650 migrants have visited the Safe House in Pljevlja. Sabina Talović, Director of the Safe House, explained to CIN-CG that the refugees get the necessary help there and stay until they decide to continue their journey.

“They arrive hungry, tired, wounded, with little children, in dirty clothes, with no belongings. Here they take bath, have haircuts, food, clothes, a place to sleep”, Talović said.

One of the migrants we talked to said that they reach Pljevlja by taking a regular bus line in Podgorica. He did not want to share with us how they would continue their journey towards Bosnia, nor who would be their connection for illegal border crossings. According to migrants, they mostly cross the border to Bosnia in the north of Montenegro by night, moving through the forest. They are equipped with modern phones, which they use to communicate with each other and exchange advice on the best places to cross the border. Thanks to satellite maps, they are well acquainted with the field in Pljevlja.

Several taxi drivers told CIN-CG that they were initially transporting migrants and all other passengers, but that they had been banned by the police, although that is what they do for living. They claim that they charged about thirty Euros for transport service to the border crossings Metaljka and Šula, and that certain groups charge 200 Euros for the same trip. They also suspect that the police are involved in the illegal transportation of migrants, not offering any evidence for their claims.

The starting point - villages near the border

Migrants are usually silent and do not want to talk to anyone. They carry backpacks and just walk forward as if they know where they are going – this is how Ahmet Aljoši from the village Donji Kravari, one of the southernmost points of Montenegro, describes his last year experience with migrants. In police files, this village which is placed near the Sukobin border crossing is one of the places that migrants first come across after illegally crossing the border between Albania and Montenegro on the territory of Ulcinj, a coastal town on south-east of Montenegro.

Aljoši says he has not noticed any migrants this year. There are two small roads that connect his house to the border. In the yard there are two dogs that do not like unknown people, and uninvited guests from the neighbouring country could not bypass them.

“They do not bark at night. I think these people have found other directions”, Aljoši said.

Opposite the Donji Kravari, just a few kilometres away, there are picturesque Albanian villages Murićani and Dodaj. This is a starting point for most of migrants, who are illegally crossing border to get to Ulcinj, Montenegro. From there, they continue their journey through Bosnia and Croatia to Western Europe.

In Albania, a shelter for migrants is in Tirana. According to our source from the police, in Shkodra they are organized in several locations at the edge of the city, which they often change in fear of police raids until they leave.

The land border is illegally crossed mostly by individuals, while larger groups of people organize themselves across the Skadar Lake, often through Bojana river, but also by the sea.

Montenegrin police are trying to return migrants to Albania if they find proof that they have previously stayed in that country, such as money or a sim card. If there are no proofs, after the hearing they are taken to the shelter in Podgorica.

Our source claims that some Albanian policemen have been involved in transferring migrants to the border.

“The Syrian, whom we arrested, showed us a secretly recorded video, showing an Albanian policeman taking him a hundred Euros”, he argued. Aljosa, who is employed in the Ulcinj Municipality Office, says that migrants are now avoiding Donji Kravari because of the police’s proximity.

Five times more migrants than last year

Vojislav Dragović, Head of Border Police of Montenegro, said that there has been an increase in the number of migrants going through Montenegro recently, but that number is currently not worrying.

Dragović explains that migrants enter Montenegro mostly through inaccessible areas and mainly on land, around Božaj, the border crossing with Albania.

According to police data, over the course of this year, about 1,500 migrants crossed the territory of Montenegro.

Currently, on average there are about 20 - 30 migrants per day, while a year ago there were five people a day.

“Migrants are not present at border crossings, because our officials are carrying out increased controls there. Based on the information we received, we enhanced the presence of the border police in the strip near Božaj, in the land area. About 70 percent of this area is along the railway line”, he said.

He added that the number of migrants coming from Albania has increased over the past eight to nine months.

“They see Montenegro as a transit country, which they want to leave as soon as possible and continue to move through Bosnia and Herzegovina most often to the countries of the Western Europe”, he said.

Dragović claims that the Montenegrin police treat migrants according to the human rights standards and that they are not involved in their illegal crossings.

He adds that criminal and disciplinary actions will be initiated against unconscientious police officers if any illegal behaviour of the police is identified.

“Police officers treat migrants according to law. We have no knowledge or a recorded situation that policemen physically attacked migrants in our territory, or that they participated in their illegal migration. So far we received no complaints about the behaviour of policemen, but only compliments”, he said.

He added that some of the international NGOs that are monitoring migration praised their attitude towards migrants.

“Among the migrants are women with babies and young children, and people with health problems. We try to help them whenever we can and in any way we can”, Head of the State Border Surveillance Department claims.

Two cases of smuggling since the beginning of the year

Dragovic says that criminal groups are often involved in their illegal transfer and according to their experience the majority of them are citizens of those countries through which migrants are passing.

“Migrants passing through Turkey, Greece and Albania have those who help them and who come from that country they are crossing. In several cases, we also had Montenegrin citizens involved in the illegal activities regarding migrants and they have been deprived of their liberty and prosecuted”, he said.

As soon as migrants give their passport for money, they face the highest risk of becoming victims of trafficking in human beings. There are examples on the route of illegal migrants from Greece to Macedonia and Macedonia to Serbia, but we have not had such cases so far in Montenegro”, claimed Dragović.

In February this year there was an attempt to transfer 17 migrants through the sea, he recalled.

“There was a case of a taxi driver from Bar who transferred migrants from Albania to Montenegro. Eventually he was stopped by our patrol which took appropriate measures and procedures against him in terms of criminal responsibility. There were several migrants in a vehicle, and the driver admitted the commission of the crime. He was deprived of liberty and prosecuted”, Dragovic said.

He adds that the proceedings are ongoing and that they are charged with criminal offenses - smuggling of people.

In these two cases, Dragović added, it was found that those who transported migrants charged them from 100 to 300 Euros.

He adds that in the past, there were no migrants at the border crossings in Montenegro.

“Our colleagues in the region identified a lot of migrants at the border, who were hidden in trucks and vehicles, while we do not have such cases recorded”, he said.

He also assessed that our police have a good quality electronic border control on Skadar Lake.

When asked by CIN-CG whether police officers are involved in illegal actions regarding the trafficking of migrants, Dragović said: “It is not likely to happen that a police officer is involved in illegal actions in relation to the transportation of migrants, because the whole group of officers would have to be involved. The large group of police officers is monitoring the situation, and their work is video recorded and monitored. We are not familiar with such cases, and the police are taking legal measures and actions to detect the cases of illegal migration”.

As he says there was one group of about a dozen migrants who were stopped to cross the border near Ulcinj, thanks to electronic monitoring system.

“They crossed the river Bojana on the territory of Albania and tried to get to the Stegmaš area by land”, he said.

He denied that taxi drivers were forbidden to drive them, but he highlighted they expected them to cooperate in situations when they transport foreign citizens to the border.

“We do not want to prevent them from carrying out taxi services, but we expect them to cooperate and report to us when they transport suspicious persons, so that we can control them”, he said.

He also explains that in 90% of cases migrants apply for asylum to the Directorate for Asylum in the Ministry of Interior and that this makes them free citizens who can move freely and use regular bus lines while their request is processed.

Dragović concluded that the situation is not alarming, but that it is certainly necessary to monitor the situation in order to keep the movement of migrants under control.

“Montenegro has a special plan in the event of a mass influx of migrants, and there is also an Operational Team that operates for this purpose and monitors the situation”, he concluded.

The razor-wire fence has not arrived yet

Last year, Croatia, Bosnia and Serbia returned a total of 458 migrants to Montenegro, and 36 more by April this year. During the last year, Montenegro returned 52 migrants to Serbia and Kosovo. By April this year, 21 people were returned to them.

According to the Police Directorate of Montenegro, Albania is the only country that does not respect the Readmission Agreement, according to which each country must accept the return of those migrants who came from that country and are recorded therein.

Albania did not accept any migrants who came from its territory neither this nor last year.

Dragović explained that Albanian colleagues did not understand well that all these persons came from Albania to Montenegro, and that Albanians are obliged under international agreements to accept them.

“We believe that we have managed to reach agreement on this issue and that cooperation with colleagues from Albania should improve in the future”, he said.

He added that building razor-wire fence is the ultimate measure, which Montenegro would not want to enforce.

“This is the ultimate option, or the ultimate measure, in case the borders of other countries towards Montenegro are closed due to the mass influx of migrants. In that case, the competent body of the Government would make a decision on this. The razor-wire fence has not yet arrived to Montenegro, and the donation has already been signed. The razor-wire fence was donated by the Government of Hungary, so that the Montenegrin police would use it in case it is really needed”, he said.

For now there are no radicals among migrants

Dragović said that for now there are no criminal offenses in Montenegro committed by migrants.

“So far these people have not disturbed public order and peace, committed serious crimes or anything else that would indicate that they are radicals”, he said.

The Head of the border police says that the migrants are currently from Morocco, Algeria, Pakistan, Syria and Iran.

“We know that there is a new wave of migrants in Turkey from Afghanistan and Syria. Some of them crossed Greece, others are moving towards Macedonia, and some towards Albania, which means that probably some of them will reach Montenegro”, Dragović said.

He adds that they follow the overall situation in the region and even Turkey through the cooperation with the border police of countries that are fighting the challenge of illegal migration, as well as with the support of representatives of international organizations such as IOM and UNHCR.

Goran Malidžan, Samir Adrović, Maja Boričić

Od početka godine već  je zabilježeno pet smrtnih slučajeva na radnom mjestu. „Dok je ranije uzrok pada sa visine bilo neobezbjeđenje kolektivnih mjera zaštite - nepropisno postavljene skele, nedostatak zaštitnih ograda na njima ili na prolazima i prilazima - u posljednje vrijeme sve češći uzrok je ljudski faktor. Odnosno, zaposleni ne koriste sredstva i opremu lične zaštite na radu“, kaže glavni inspektor Zlatko Popović

Bio je topao majski dan u Podgorici. Mladi građevinski radnik trebalo je da skida oplatu sa betonske ploče na šestom spratu. Dan ranije uspio je da to uradi bez šljema, pojasa za vezivanje i „dosadne“ sajle koju je stalno morao da kači i pomjera po vrućini. Uvjeren u svoju mladost i snagu, držao se samo jednom rukom za armature, dok je drugom gurao oplate. Jedna je bila malo više prijenula za beton. Nagnuo se i gurnuo jače. Oplata se odvojila, ali je i on izgubio ravnotežu i poletio za njom.

Istraga je i u ovoj priči sa crnogorskih gradilišta potvrdila da je uzrok ljudski faktor. Mladić je izgubio život,  jer se nije pridržavao pravila zaštite na radu i nije koristio „dosadnu“ zaštitnu opremu.

U periodu od 2012. do 2017. godine u Crnoj Gori ukupno je registrovano 230 povreda na radu, od kojih 37 sa smrtnim ishodom i 184 sa teškim posljedicama po zdravlje. U toku prošle godine bilo je 27 povreda na radu, od čega pet sa smrtnim posljedicama. Od početka godine već je zabilježeno pet smrtnih slučajeva na radnom mjestu.

Od ukupnog broja nesreća na radu, 82 odsto se 2007. godine dogodilo u građevinarstvu,  dok je, prema podacima Uprave za inspekcijske poslove, u 2017. godini taj udio opao na 39 procenata. U građevinarstvu, kao i na mnogim drugim radnim mjestima, ne postoje samo opasnosti od direktnih povreda, već i od oboljenja koja nastaju zbog nošenja teških tereta, duge izloženosti prašini, štetnim hemijskim supstancama, zračenju sunca i drugim okolnostima u radnom okruženju, ali o njima institucije nemaju zvanične podatke.

Ustavom Crne Gore propisano je da zaposleni imaju pravo na zaštitu na radu i da im je niko ne može uskratiti. Ustanovljeno je i da omladina, žene i invalidi uživaju posebnu zaštitu. Radnik ima pravo i da odbije izvršenje radnog zadatka ako nema zaštitnu opremu i ako mu taj posao ugrožava zdravlje i za to ne može biti kažnjen.

Pored Zakona o zaštiti i zdravlju na radu u Crnoj Gori na snazi je i 50 podzakonskih akata iz ove oblasti. U okviru Ministarstva rada i socijalnog staranja 2013. godine osnovana je Direkcija za poslove zaštite i zdravlja na radu koja prati, proučava i podstiče razvoj zaštite i zdravlja na radu, priprema propise iz ove oblasti, prati i primjenjuje ratifikovane konvencije i direktive EU, prikuplja i analizira podatke, organizuje polaganje stručnih ispita za sticanje zvanja stručnog lica za zaštitu na radu. Direktorica ove Direkcije Danijela Šuković kaže da su pripremljene  izmjene Zakona o zaštiti na radu, koje se najviše odnose na oblast građevinarstva, kako bi se unaprijedila zakonska regulativa i implementirale direktive Savjeta Evrope i preporuke Međunarodne organizacije rada, a time smanjila mogućnost za nezgode.

„Veoma važna novina je uvođenje pojma koordinator za zaštitu i zdravlje na radu u fazi izrade projekta i koordinator za zaštitu i zdravlje na radu u fazi izvođenja radova. Takođe, novina je i proširivanje obaveza i odgovornosti investitora, koja se prije svega ogleda u obavezi da odredi jednog ili više koordinatora za zaštitu i zdravlje na radu kada radove izvode, ili je predviđeno da ih izvode dva ili više izvođača“, navela je Šuković.

Ona kaže da je zdrava, motivisana i zadovoljna radna snaga važna za poslodavca, ali i za socijalnu i ekonomsku dobrobit svake države. „Zaštita i zdravlje na radu doprinose većem zadovoljstvu zaposlenih, većoj produktivnosti i većoj zainteresovanosti za ostvarivanje organizacionih ciljeva i interesa. Nizak nivo zaštite i zdravlja na radu utiče na sniženje motivacije, smanjenje radnog učinka, povećanje fluktuacije, povećanje broja povreda na radu i rast stope bolovanja i invaliditeta. Povrede na radu, profesionalne bolesti i bolesti u vezi sa radom smanjuju i bruto domaći proizvod“, navela je Šuković.

Svaka povreda i profesionalna bolest koju stekne zaposleni na radnom mjestu za poslodavca su, kako je kazala, veliki trošak. „Umorni, demotivisani i nezadovoljni zaposleni nijesu produktivni, efikasni i kreativni pri radu, a iz toga proizlaze najveći gubici za poslodavca. Procjenom rizika i preduzimanjem odgovarajućih mjera zaštite i zdravlja na radu, poslodavci mogu da poboljšaju svoju produktivnost, a time i da povećaju svoju zaradu. Poslodavac koji je svjestan važnosti zaštite i zdravlja na radu, investiraće više od propisanog minimuma i na taj način obezbijediti odgovarajući nivo dugoročne zaštite i zdravlja na radu svojih zaposlenih“, kazala je Šuković.

Da bi se ovaj zakon primjenjivao u praksi zadužena je inspekcija za zaštitu i zdravlje na radu, koja je u sastavu Uprave za inspekcijske poslove. Glavni inspektor Zlatko Popović kaže da je, prema globalnoj statistici, kao i kod nas, najčešći uzrok povrede na radu na gradilištama pad sa visine.

„Dok je ranije uzrok pada sa visine bilo neobezbjeđenje kolektivnih mjera zaštite - nepropisno postavljene skele, nedostatak zaštitnih ograda na njima ili na prolazima i prilazima, u posljednje vrijeme sve češći uzrok je ljudski faktor. Odnosno, zaposleni ne koriste sredstava i opremu lične zaštite na radu“, naveo je Popović.

Novim zakonom se, prema njegovim riječima, pored obaveze uvođenja više koordinatora  za zaštitu i zdravlje na radu, što je usklađivanje sa praksom EU, predviđaju i novčane kazne od 500 do 15.000 eura.

„Nakon donošenja podzakonskih akata koji će se odnositi na sektor građevinarstva, stvoriće se pravne pretpostavke za bolju primjenu mjera zaštite i zdravlja na radu u ovoj djelatnosti, a samim tim očekuje se i smanjenje broja povreda na radu“, kazao je Popović.

Inspekcija za ovu oblast ima osam zaposlenih, iako je sistematizacijom predviđeno da ih bude šesnaest. Na posljednja tri oglasa za popunjavanje tri upražnjena mjesta nije bilo zainteresovanih kandidata, što govori o nepopularnosti, težini i velikoj odgovornosti ovog posla.

Predsjednik odbora za građevinarstvo Privredne komore Mile Gujić kazao je da su građevinari uglavnom upoznati sa izmjenama Zakona. „Nova zakonska rješenja će povećati troškove investitorima, ali ne i izvođačima radova. Ali, dugoročno, veća primjena mjera zaštite i zdravlja na radu će dovesti do poštovanja standarda koji se primjenjuju u EU i smanjenja troškova po osnovu kazni inspektora i povreda na radu“, smatra Gujić.

On potvrđuje da je uzrok povreda najčešće bio to što izvođači radova nijesu poštovali mjere zaštite i zdravlja na radu, ali i da je u posljednjih par godina u značajnoj mjeri došlo do poboljšanja primjene propisa.

„Sada je više došlo do izražaja to što zaposleni ne poštuju mjere zaštite“, naveo je Gujić.

Đina Janković iz Udruženja zaštite na radu, nevladine organizacije koja okuplja stručnjake iz ove oblasti, kaže da Zakon jasno propisuje da zaposleni, ukoliko nijesu primijenjene sve mjere zaštite na radu, može da odbije da radi na takvom radnom mjestu, ali da se u praksi to veoma rijetko dešava. Prema njihovim iskustvima najčešći uzroci povreda na gradilištima su neobezbijeđen rad na visini i nekorišćenje sredstava za zaštitu.

„Veoma se često dešava da, iako poslodavac obezbijedi kolektivne mjere zaštite, ipak dolazi do pada zbog toga što zaposleni nije koristio predviđenu zaštitnu opremu. Veliki problem u Crnoj Gori je to što poslodavci na gradilištima često angažuju osobe bez ugovora o radu (rad na crno), koje su podložnije povredama i spadaju u rizičniju grupu. Takvi slučajevi se ne evidentiraju kao povreda na radu i zbog toga podaci kojima raspolažemo nijesu u potpunosti relevantni“, upozorava Janković.

Iz Saveza sindikata (SSCG) saopštili su da je njihovo istraživanje pokazalo da i pored određenog poboljšanja i smanjenja broja smrtnih slučajeva, ne mogu biti zadovoljni poštovanjem propisa i mjera o zaštiti i zdravlju na radu i to ne samo u građevinarstvu.

„Podaci o povredama se često prikrivaju, odnosno ne saopštavaju, osim u slučajevima kada se radi o težim povredama koje su obično sa smrtnim ishodom. Poslodavci nijesu spremni na saradnju sa sindikatom. Saradnja sa Udruženjem zaštite na radu i Inspekcijom zaštite na radu je na zadovoljavajućem nivou. Najčešći uzroci nezgoda na gradilištu su, pored nepridržavanja mjera zaštite na radu i nekorišćenja zaštitne opreme, prekovremeni rad i premor zaposlenih, posebno kada se žuri sa završetkom radova, a često i vremenski uslovi, odnosno rad na visokim temperaturama“, ocjenjuju iz SSCG.

Oni navode da je evidentan veliki broj nesreća, ali i ozbiljnih oboljenja.

„Predložene izmjene Zakona unapređuju već postavljene principe i harmonizuju ovu oblast sa pravnom tekovinom EU, pa je za očekivati da će predložene izmjene, ukoliko zažive, podići nivo bezbjednosti i očuvanja zdravlja na radu“, ocjenjuju u SSCG.

Za njih su od posebnog značaja i predložene odredbe koje obavezuju i podstiču sindikate i poslodavce na veću saradnju i kolektivno pregovaranje.

Predsjednik Sindikata građevine pri Uniji slobodnih sindikata Nenad Marković kazao je da nijesu zadovoljni saradnjom sa poslodavcima, jer većina još nije u dovoljnoj mjeri shvatila značaj zaštite i zdravlja na radu, kao jednog od bitnih faktora za uspješno poslovanje privrednog društva. Oni nijesu zadovoljni ni odnosom državnih službi koje su odbile da pomognu u organizaciji seminara za edukaciju sindikalnih predstavnika o ovoj temi.

„Bitne izmjene Zakona o zaštiti i zdravlju na radu odnose se na uvođenje koordinatora u fazi izrade projeka i kordinatora u fazi izvođenja radova. Oni imaju značajna ovlašćenja,  tako da svi na gradilištu moraju poštovati njihove naloge. Ako ovaj sistem zaživi doći će do veće usklađenosti u radu izvođača i manjim mogućnostima za povrede“, kazao je Marković.

Četiri smrti na autoputu, izvođač bez krivice

Na gradilištu autoputa Podgorica - Smokovac od početka gradnje desila su se četiri smrtna slučaja.

Prvi kineski radnik poginuo je na autoputu početkom oktobra prošle godine u tunelu Klopot, kada se na njega i još jednog radnika koji je povrijeđen, obrušila zemlja zbog, kako je saopšteno, nepredvidivih geoloških problema. Drugi smrtni slučaj desio se u decembru prošle godine, a 27-godišnji radnik je preminuo od povreda zadobijenih nakon pada sa stuba visokog šest metara. Na Jabučkom kršu u februaru ove godine poginuo je treći kineski radnik, kada ga je pregazila građevinska mašina. U ova tri slučaja utvrđeno je da su radnici imali zaštitnu opremu i da je investitor poštovao sva pravila o zaštiti na radu.

Četvrta nesreća na gradilištu autoputa sa smrtnim ishodom desila se 26. aprila, kada je kineski radnik pao sa visine od 140 metara dok je uklanjao skelu sa stope mosta. Iz inspekcije je saopšteno da se vezao pojasom za dio ograde i oplate sa kojom je pao. Uviđaj o ovoj nesreći zvanično nije okončan do pisanja ovog teksta.

„Na ovom gradilištu se redovno, u skladu sa planom nadzora, obavlja inspekcijski nadzor sa stanovišta primjene mjera zaštite i zdravlja na radu i preduzimaju se sve mjere i radnje u skladu sa propisima“, saopštili su iz Uprave za inspekcijske poslove.

Iz kompanije CRBC, glavnog izvođača na autoputu, kažu da u potpunosti primjenjuju Zakon o zaštiti i zdravlju na radu, kao i sve pravilnike i uredbe iz ove oblasti.

„Potvrde pune primjene mjera zaštite na radu dobili smo mnogo puta prilikom inspekcijskih kontrola, u kojim inspektori kontrolišu svaki detalj koji proističe iz zakonskih zahtjeva i u Zapisniku navode činjenično stanje. Nažalost, od početka izgradnje autoputa desila su se ukupno četiri incidenta sa smrtnim ishodom. O svakom slučaju povrede na radu urađeni su službeni izvještaji, u kojima se jasno navodi da se izvođač oslobođa odgovornosti“, naveli su iz CRBC.

Iz obje sindikalne centrale saopštili su da kod izvođača i podizvođača koji rade na autoputu nema registrovanih sindikalnih organizacija, kao i da su iz CRBC-a odbili saradnju. Prema informacijama SSCG, radnici angažovani na autoputu imaju ugovore koji im se produžavaju svakog mjeseca, a često rade i prekovremeno.

Bez podataka o oboljelima na građevini

Problem o kojem se veoma malo govori u Crnoj Gori, prema riječima Đine Janković, jesu profesionalne bolesti.

„Uslovi rada, u brojnim profesijama, bitno doprinose nastanku različitih oboljenja, a kod nas se dijagnoza „profesionalna bolest“, relativno rijetko postavlja. Medicinski, stvari su jasne. Ova oboljenja nastaju zbog djelovanja uslova i procesa rada na zaposlenog. Bolesti „izazvane radom“, javljaju se, međutim, u mnogo većem broju od onog koji se registruje i koje država priznaje kao takve“, navodi Janković.

Crnogorsko Udruženje zaštite na radu učestvuje u kampanji Instituta za zaštitu i zdravlje na radu iz Velike Britanije „No Time to Lose“ - „Nema vremena za gubitak“.

„Kampanja je zasnovana na podizanju javne svijesti o prevenciji profesionalnog kancera i ostalih profesionalnih oboljenja, kao i o štetnosti azbesta, silicijumske prašine, solarnog zračenja – to su sve rizici kojima su izloženi zaposleni u sektoru građevine. Jedina zemlja u kampanji koja nema nekakvih podataka o navedenim problemima je naša. Dakle, nije pad sa visine jedini rizik u građevinarstvu – postoje mnogi drugi koji imaju dugoročne posljedice, a o kojima se ne govori, jer je svijest o tome nerazvijena“, upozorila je Janković.

Ona očekuje da će izmjene zakona uticati da dođe do kvalitetnije primjene mjera zaštite i zdravlja na radu u građevinarstvu, a samim tim i smanjenja broja povreda na radu.

Država gubi četiri odsto BDP-a

Dolazak stranih investitora u Crnu Goru, posljednjih godina, prema riječima Đine Janković, donio je neku novu radnu kulturu i doprinio je podizanju svijesti poslodavaca u oblasti zaštite zdravlja na građevini.

„Kada je riječ o drugim sektorima rada, situacija se nije mnogo promijenila. Smanjen broj povreda ne daje realnu sliku za oblast industrije, na primjer. Nikome ne pada na pamet da je broj smanjen samo zahvaljujući  manjem broju zaposlenih u industriji. Poslodavci još mjere zaštite smatraju troškom i nerijetko biznis barijerom. Nijesu svjesni da istraživanja u svijetu pokazuju, a to ističe i Međunarodna organizacija rada (MOR) da, zbog povreda na radu i profesionalnih bolesti, država gubi oko četiri odsto bruto nacionalnog dohotka, što  je ogroman novac“, navela je Janković.

Goran KAPOR

Od ponedeljka 02.07. do srijede 04.07. Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i dnevnik Vijesti, u saradnji sa Udruženjem za zaštitu i zdravlje na radu Crne Gore (UZNRCG) organizuje trening "Izvještavanje o zaštiti i zdravlju na radu".
Cilj treninga je jačanje svijesti o značaju ove teme koja je još nedovoljno prisutna u medijima u Crnoj Gori, iako je samo u ovoj godini u našoj zemlji pet ljudi poginulo usljed povreda na radu, dok se svake godine na stotine žena i muškaraca povređuju u toku radnog vremena.
Nažalost, mediji u Crnoj Gori ne posvećuju dovoljno pažnje ovoj temi, iako je širenje svijesti o izazovima vezanim za sigurnost i zdravlje sa kojima se građani i građanke susrijeću na radu jedan od važnih koraka za bolje i sigurnije radno okruženje.
Trening se organizuje u okviru projekta "Za zdravo i sigurno radno okruženje" koji sprovode CIN - CG i dnevnik Vijesti u okviru regionalnog projekta "Podizanje kapaciteta i jačanje uloge regionalnih građanskih organizacija u unapređenju uslova rada preko dijaloga sa javnim institucijama", koji finansira Evropska unija.